Å UMARSKI LIST 8-9/1941

JOSIPU KOZARCU
O TRIDESETPETOJ GODIŠNJICI NJEGOVE SMRTI
(ZUR ERINNERUNG AN JOSIP KOZARAC ANLÄSSLICH SEINES
35. TODESTAGES)
•
Šumsko gospodarstvo, pa bilo ono makar kako maleno, vezano je
za život ljudskih koljena. Sto u šumi uzgaja jedno koljeno, rijetko će
kada dorasti, da to uživaju njegova djeca. Redovno će, možda, istom unučad
moći uživati napore svojih djedova. Takva je, eto, bit i narav šumskoga
gospodarstva.
Imajući pred sobom vječno pomladjivanje naroda, a onda i vječno
javljanje potreba, napori u šumskom gospodarstvu oko uzgajanja, njege
i čuvanja šuma, najvidljiviji su primjer čistoga i vedroga altruizma, čiste
ljubavi za svoj narod, za njegova naredna pokoljenja, a onda i ljubavi
za održavanje i obnavljanje najljepšega dara božjega — šume.
Ime Josipa Kozarca, negdanjeg skromnog šumara u Lipovljanima,
poznatoga i proslavljenoga hrvatskog književnika, vezano je duboko i
jako za naše šumsko gospodarstvo. Svojim pronicljivim umom uvidio je,
što znači promišljeno uzgajanje i održavanje šume u našoj Posavini, a
poglavito hrasta; brojkama je nastojao izraziti gubitke, koje trpi šumsko
gospodarstvo, kad mu se ne posvećuje dužna i potrebna pažnja; obrazloženim
opažanjima biologa, kojemu je u ono vrijeme malo 1 ravna bilo i u
velikom stranom svijetu, upozoravao je na teške posljedice neracionalnoga
šumskoga gospodarstva uopće, a u prvom redu u našem Misiru, u
našoj Posavini. Imajući za uporište bogato znanje u svim granama šumarstva,
davao je promišljene prijedloge za što bolje gospodarenje u
slavonskoj šumi, u prvom redu za provadjanje onakovih uzgojnih mjera,
koje će osiguravati život hrasta u Posavini, a st time će osiguravati i bogate
prinose.
U stručnim raspravama, koje piše u našem Šumarskom Listu i u
stranim stručnim časopisima, na njemačkom i madjarskom, iznosi svoja
gledišta poglavito iz područja uzgajanja šuma, koja mu pronose ime i u
stranom svijetu, a koja pronose i ime našemu narodu. Kad brani svoje
poglede, koji se uvijek temelje na stručnim dokazima, nesavitljiv je kao
punodrvni slavonski hrast, a otmjen u izlaganju kao pravi sin naše bogate
Šokadije.
Listajući Šumarski List tamo od 1885. pa sve do 1906. susrećemo često
ime Josipa Kozarca, koji je svojim jakim perom punio njegove stranice.
336