Borelioza – što kada se desi - Hrvatske šume

zaštita na radu OPASNOSTI
Piše Foto
Marija Glavaš
U ŠUMI
Tipični pečat
Borelioza – što kada se desi
Kao što je opće
poznato ljudi
koji rade u šumi
svakodnevno su
izloženi raznim
opasnostima. Nakon
građevinarstva,
šumarstvo je
druga struka
po opasnosti za
zdravlje. Opasnosti
u šumi su brojne;
od rušenja stabala,
padanje velikih suhih
grana, divljač, zmije
otrovnice zaraženi
glodavci, krpelji,
kukci i još mnogo
drugih izvora. Zato je
iznimno važno znati
kako se zaštititi i što
činiti kada do ozljede
ili infekcije dođe. Sve
su to razlozi zbog
kojih ni onaj tko radi
u šumi, a ni onaj tko
je nakanio samo
prošetati ne smije se
u šumu zaputiti sam.
Poznato je i da su šume područja Medvednice
izvor borelioze i meningitisa, infekcija
koje najčešće prenose krpelji. Krpelji su aktivni
u razdoblju od proljeća do jeseni, kada
je toplo (iznad 15˚C ) i vlažno (vlaga zraka do 50% ).
Najbolje što možete učiniti po dolasku kući s terena
je skinuti odjeću sa sebe i zamoliti nekoga od ukućana
da vas detaljno pregleda.
Ako vam se krpelj zario u kožu imajte na umu da
imate dovoljno vremena da ga izvadite, jer kada se
jednom nađe na domaćinu provede čak šest sati u
potrazi za mjestom na tijelu koje osjeća kao idealno
za hranjenje, a najmanje je deset sati potrebno da bi
sišući krv prenio zarazu. Vadi se pincetom, a hvata se
što je moguće bliže glavi kako se ne bi istisnula tekućina
iz njegovog zadka i kako ne bi dospjela u vaš
krvotok. Najprije valja pincetu pažljivo zakrenuti u
smjeru obrnutom od kazaljke na satu, a potom iščupati
krpelja i odmah ga zgnječiti, jer će u protivnom
i dalje predstavljati opasnost.
Sve to, naravno, nije jamstvo da se bilo tko od nas
neće zaraziti. To se dogodilo dvojici mladih inženjera
iz zagrebačkog odjela uređivanja koji žele podijeliti
svoje iskustvo i na taj način pomoći za slučaj da se
lajmska bolest ili borelioza dogodi i vama. Krpelja
ima više vrsta, od kojih je svaka vezana za određeno
stanište. Šumari i šumski radnici osuđeni su na druženje
s onim najrasprostranjenijim u Hrvatskoj, šumskim
krpeljom, znanstvenog naziva Ixodes ricinus,
koji je naziv dobio zbog svoje veličine kada se nasiti
krvlju i naraste do veličine ricinusove sjemenke. Ova
je bolest poznata odavno, ali je po prvi puta kao takva
službeno zabilježena u SAD-u 1975. godine. Kod
nas je pečat (najpoznatiji simptom), erythema migrans
prvi zabilježio Forenbacher 1940. godine i od
tada se bolest ne spominje u medicinskoj literaturi
sve do 80 – ih godina prošloga stoljeća.
Dinko Klarić i Blaž Štefanek zaražene su krpelje
pokupili (krpelj za razliku od, npr. komarca ne lovi
aktivno svoju žrtvu) tijekom terenskih mjerenja u
privatnoj gospodarskoj jedinici „Zaprešićke šume“
koja se preklapa sa područjem Uprave šuma Zagreb i
smještena je uz granicu jedinice „Limbuš Sava“ u koju
mjestimice zadire. Dakle, nalazi se sjeverozapadno
od obronaka gore Medvednice. Simptomi se nisu pojavili
odmah, već nakon nekoliko dana, jer inkubacija
može trajati od tri do 32 dana. Obojica su se na vrijeme
otputila u najbliže ambulante i tamo dobili antibiotike
i tako spriječili daljnji razvoj bolesti, a time i
fatalne posljedice. Najočitiji simptom je onaj vidljiv
na koži koga lječnici nazivaju pečatom, jer je crvene
boje i kružnog oblika. Taj pečat, Eritrema migrans
(EM) javlja se kod većine oboljelih, širi se i blijedi u
središtu. Pri tom se oboljela osoba osjeća kao da ima
gripu, javljaju se bolovi u mišićima, glavobolje, malaksavost
i temperatura.
Od svih infekcija koje se prenose krpeljima, borelioza
je najraširenija na čitavoj sjevernoj polutci. Ti
krpelji u sebi nose bakteriju, Borrelia burgdorferi (u
Hrvatskoj je prvi puta izolirana 1991. godine), uzročnika
zaraze. To znači da se bolest, i to uspješno, tretira
antibioticima. Antibioticima su liječeni i Klarić i Štefanek,
no valja imati na umu da je svaki čovjek zasebna
kemijska tvornica i da svako od nas drugačije reagira
12 HRVATSKE ŠUME BROJ 187/188 l SRPANJ/KOLOVOZ 2012.