TEMA 2: ZAÅ TITA VODA OD ZAGAÄENJA

Fakultet za mediteranske poslovne studije - Tivat 

TEMA 2: 

ZAŠTITA VODA OD ZAGAĐENJA 

(verzija materijala sa precizno navedenim literaturnim izvorima će biti distribuirana u štampanoj formi) 

2.1 ZAŠTITA MORA OD ZAGAĐENJA SA PLOVILA 

2.1.1 Regulativa – osnovne konvencije i protokoli 

· Konvencija o olakšavanju Međunarodnog pomorskog saobraćaja, 1965, sa izmjenama i 

dopunama, (FAL 1965), 

· Međunarodna Konvencija o Tovarnim Linijama, 1966 (LL1966), 

· Međunarodna Konvencija o Tonaži Brodova, 1969 (TONNAGE 1969), 

· Međunarodna Konvencija koja se odnosi na Intervenciju na Otvorenim morima u slučajevima 

zagađenja uljem, 1969 (INTERVENTION 1969), 

· Protokol Međunarodne Konvencije koja se odnosi na Intervenciju na otvorenim morima u 

slučajevima zagađenja uljem, kako je izmjenjen i dopunjen 1973 (INTERVENTION PROT. 

1973), 

· Konvencija o Međunarodnim propisima radi sprečavanja sudara na moru, 1972, kako je 

izmenjena I dopunjena (COLREG 1972), 

· Međunarodna Konvencija za Sigurne Kontejnere, 1972, kako je izmjenjena i dopunjena (CSC 

1972), 

· Konvencija o spriječavanju Zagađivanja mora usljed potapanja otpadnih I drugih materijala, 

1972, kako je izmjenjena i dopunjena (LC 1972), 

· Međunarodna konvencija o sprečavanju zagađenja sa brodova, 1973, kako je modifikovana 

Protokolom iz 1978 koji se na nju donosi, i sa njenim aneksima od I do V (MARPOL 73-78), 

· Konvencija o zaštiti ljudskih života na moru , 1974, kako je izmjenjena i dopunjena (SOLAS 

1974), 

· Protokol iz 1988 koji se odnosi na Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskih života na moru, 

1974 (SOLAS PROT 1988), 

· Međunarodna Konvencija o Standardima Obuke, Certifikata i Stražarenja Pomoraca, 1978, kako 

je izmjenjena i dopunjena (STCW 1978), 

· Međunarodna Konvencija o Traganju i Spašavanju, 1979 (SAR 1979), 

· Međunarodna Konvencija o zabarani nezakonitih nasilnih radnji koje su protiv bezbijednosti 

pomorske plovidbe (SUA), 

· Protokol Međunarodne Konvencije o zabrani nezakonitih nasilnih radnji koje su protiv 

bezbijednosti fiksiranih platformi lociranih u epikontinentalnom pojasu (SUA PROT), 

· Međunarodna Konvencija o civilnoj odgovornosti prilikom štete izazvane zagađenjem uljem, 

1969 (CLC 1969), 

· Međunarodna Konvencija o uspostavljanju Međunarodnog Fonda za nadoknadu prilikom 

oštećenja izazvanih zagađenjem uljem, 1971 (FUND 1971), 

· Međunarodna Konvencija o spremnosti, intervenciji i saradnji u slučaju zagađenja uljem (OPRC 

Convention), 1990.g., itd. 

2.1.2 MARPOL Konvencija 

Međunarodna Konvencija za sprečavanje zagađenja sa brodova je usvojena 1973. godine i stupila na 

snagu deset godina kasnije. Ona sadrži propise čiji je cilj sprečavanje zagađenja mora, kopna i vazduha 

uzrokovanih nehotice ili tokom rutinskih operacija brodova koji prevoze uljne terete, opasnim ili štetnim 

teretima, kao i kanalizacijom i smećem. Ova IMO (Međunarodna pomorska organizacija) konvencija je 

najvažniji ugovor na svjetskom nivou za sprečavanje zagađenja koja nastaju operacijama broda; 

Ekološki menadžment – Tema 2 – sažetak 

1


ona reguliše konstrukciju i opremu brodova; utvrđuje sistem certifikata i inspekcija; zahtijeva da države 

obezbijede prijemne objekte za odlaganje uljnih otpada i hemikalija. 

Ona uključuje sve tehničke aspekte zagađenja sa brodova, osim uklanjanja otpada u more bacanjem i 

odnosi se na brodove svih tipova, iako se ne odnosi na zagađenje koje nastaje istraživanjem i 

eksploatacijom mineralnih resursa sa dna mora. 

Prvobitna MARPOL konvencija 73 zajedno sa Protokolom 78 se zajednični nazivaju MARPOL 73/78. 

Propisi koji se odnose na različite izvore zagađenja koja potiču sa broda su sadržani u sledećih šest 

Aneksa Londonske konvencije i redovno se ažuriraju 

Anneks I – Sprečavanje zagađenja uljem 

Aneks II – Sprečavanje zagađenja škodljivim tečnim materijama u rasutom stanju (npr. hemikalije) 

Aneks III – Sprečavanje zagađenja štetnim materijama koji se prevoze u paketima (npr. kontejneri, 

tankovi) 

Aneks IV – Sprečavanje zagađenja kanalizacijom 

Aneks V – Sprečavanje zagađenja smećem 

Aneks VI – Sprečavanje zagađenja vazduha iz brodova 

Aneksi I i II, koji regulišu ulje i hemikalije su obavezne, dok su aneksi III, IV, V i VI o zapakovanim 

materijalima, kanalizaciji, smeću i zagađenju vazduha opcioni. 

2.1.2.1 Aneks III MARPOL Konvencije 

Propisi o sprečavanju zagađenja štetnim materijama koje se prevoze morem u zapakovanom obliku su 

precizno definisani u Aneksu III MARPOL Konvencije. Ovaj Aneks je stupio na snagu 1. jula 1992. 

Aneks III se sastoji od sedam propisa koji se odnose na: primjenu, pakovanje, označavanje i etiketiranje, 

dokumentovanje, slaganje tereta, ograničenja količine i izuzetke. Sadržaji spomenutih propisa slijede. 

Propis 1: Primjena 

1. Osim ukoliko to nije izričito drugačije definisano, propisi iz ovog Aneksa važe za sve brodove 

koji prevoze štetne materije u pakovanom obliku. 

a. U svrhu ovog Aneksa, "štetne materije" su one materije koje su identifikovane kao 

morski zagađivači u Međunarodnom pomorskom kodu o opasnim teretima 

(IMGD). 

b. Smjernice za identifikaciju štetnih materija u pakovanom obliku su dati u dodatku ovog 

Aneksa. 

c. U svrhu ovog Aneksa, "pakovani oblik" se definiše kao oblik ambalaže definisan za 

opasne supstance u Kodu IMDG. 

2. Prevoz štetnih materija je zabranjen, osim u skladu sa odredbama ovog Aneksa. 

3. Radi dopune ovog Aneksa, Vlada svake stranke iz ove Konvencije mora izdati ili joj mora biti 

naloženo da izda, detaljne tražene uslove za pakovanje, označavanje, etiketiranje, dokumentaciju, 

slaganje tereta, ograničenje količine i izuzetke u cilju sprečavanja ili svođenja na minimum 

zagađenja morske sredine opasnim materijama. 

4. U svrhu ovog Aneksa, prazna ambalaža koja je prethodno korišćena za prevoz štetnih materija se 

mora tretirati kao štetna materija osim ukoliko nije preduzeta adekvatna zaštita kako bi se 

osiguralo da ne sadrži nikakve ostatke koji su štetni za morsku sredinu. 

5. Zahtjevi iz ovog Aneksa se ne odnose na brodska skladišta i opremu. 

Propis 2: Pakovanje 

Ambalaža mora biti adekvatna tako da se svede na minimum opasnost po morsko okruženje, imajući u 

vidu njihov specifičan sadržaj. 


2


Propis 3: Označavanje i etiketiranje 

1. Ambalaža koja sadrži štetne materije mora biti označena dugotrajnim ispravnim tehničkim 

nazivom (samo trgovačka marka ne smije da se koristi) i, osim toga, mora biti označena ili 

etiketirana tako da dugo traje kako bi se naznačilo da je material morski zagađivač. Ovakva 

identifikacija mora biti dopunjena gdje je to moguće bilo kojim drugim sredstvima, na primjer, 

upotrebom relevantnih brojeva Ujedinjenih Nacija. 

2. Metod označavanja ispravnog tehničkog naziva i lijepljenje etiketa na ambalažu koja sadrži štetne 

materije mora biti takav da je ovu informaciju moguće identifikovati na ambalaži nakon najmanje 

tri mjeseca provedenih u moru. Kod razmnatranja odgovarajućeg označavanja i etiketiranja treba 

uzeti u obzir trajnost materijala koji se koristi i površinu ambalaže. 

3. Ambalaža koja sadrži male količine štetnih materija se može izuzeti iz zahtjeva za označavanjem. 

Propis 4: Dokumentacija 

1. U svim dokumentima koji se odnose na prevoz štetnih materija morem u kojima ove materije 

imaju svoj naziv mora se koristiti ispravan tehnički naziv svake pojedinačne materije (samo 

trgovačka oznaka ne smije da se koristi) i ta materija se mora dalje identifikovati dodavanjem 

riječi "MORSKI ZAGAĐIVAČ". 

2. Brodska dokumenta koja dostavlja krcatelj moraju uključivati potpisano uvjerenje ili deklaraciju 

da je partija robe ponuđena za prevoz propisno zapakovana i označena, etiketirana ili oblijepljena 

plakatima kao podesna i u dobrom stanju za prevoz kako bi se opasnost po morsko okruženje 

svelo na minimum. 

3. Svaki brod koji prevozi štetne materije mora imati posebnu listu ili manifest (deklaracija) koji 

prezentuju štetne materije na brodu i njihovu lokaciju. Može se koristiti detaljan plan slaganja 

tereta umjesto ovakve specijalne liste ili manifesta. Kopije ovih dokumenata takođe mora čuvati 

na obali vlasnik broda ili njegovi zastupnici dok se štetne materije ne iskrcaju. Primjerak jednog 

od ovih dokumenata mora biti na raspolaganju prije odlaska osobi ili organizaciji koju označi 

lučka državna vlast. 

4. Kada brod nosi specijalnu listu ili manifest ili detaljan plan slaganja tereta koji su potrebni za 

prevoz opasnih roba shodno Međunarodnoj Konvenciji za bezbjednost života na moru, 1974 

(International Convention for the Safety of Life at Sea, 1974), dopunjenoj, dokumenta tražena 

ovim propisom mogu biti udružena sa dokumentima za opasnu robu. Kada se dokumenti 

udružuju mora da se napravi jasna razlika između opasne robe i štetnih materija na koje se odnosi 

ovaj Aneks. 

Propis 5: Slaganje 

Štetne materije se moraju propisno slagati i zaštititi tako da se svedu na minimum opasnosti po morsku 

sredinu bez umanjivanja bezbjednosti broda i lica na brodu. 

Propis 6: Qgraničenja količine 

Određene štetne materije će možda, zbog mjernih, naučnih i tehničkih razloga, morati da budu zabranjene 

za prevoz ili da budu ograničene u smislu količine koja može da se prevozi na jednom brodu. Kod 

ograničavanja količine se mora posvetiti dužna pažnja dimenziji, konstrukciji i opremi broda kao i 

ambalaži i prirodnim karakteristikama ovih materija. 

Propis 7: Izuzeci 

1. Izbacivanje sa broda opasnih materija koje se prevoze u pakovanom obliku mora biti zabranjeno 

osim kada je to neophodno radi osiguranja bezbjednosti broda ili spasavanja života na moru. 

2. Saglasno odredbama važeće Konvencije, moraju se preduzeti odgovarajuće mjere na temelju 

fizičkih, hemijskih i bioloških karakteristika štetnih materija kako bi se uredilo čišćenje curenja 

van broda, pod uslovom da poštovanje ovih mjera ne bi išlo na štetu bezbjednosti broda i lica na 

brodu. 

U Dodatku ovog Aneksa su date smjernice za identifikaciju štetnih materija u pakovanoj formu. 


3


Ispunjeni uslovi definisani u ovom Aneksu MARPOL Konvencije ne znače istovremeno da su preduzete 

sve predviđene preventivne mjere koje se odnose na zagađenje mora u luci. Drugi dio potrebnih 

preventivnih mjera koje imaju isti značaj (kao one date u Aneksu III Konvencije, je stepen adekvatnosti 

parametara koji karakterišu proces pretovara sa štetnim materijama u luci). 

2.1.3 Protokol Barcelonske Konvencije o saradnji u spriječavanju zagađivanja Sredozemnog mora 

sa brodova i borbi protiv zagađivanja u slučaju udesa (Prevention and Emergency Protocol to 

the Barcelona Convention) 

Izmjenjena Barselonska Konvencija (1995) pod nazivom “Konvencija za Zaštitu Životne Sredine i 

Priobalnog Područja Mediterana“ je stupila na snagu 9 jula 2004. g. Glavni ciljevi ove Konvencije su: 

· da se inidividualno ili udruženo preuzmu sve odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo, umanjilo, 

suzbilo zagađenje, 

· da se u najvećoj mogućoj mjeri eliminiše zagađenje područja Sredozemnog Mora, 

· da se zaštiti i ojača morska životna sredina u toj Oblasti kako bi se doprinijelo njenom održivom 

razvoju. 

2.2 DEFINICIJA ZAGAĐENJA I KATEGORIZACIJA ŠTETNOSTI UTICAJA TEČNOG 

OTPADA 

Zagađenje - neposredno ili posredno ispuštanje, potapanje ili emitovanje materija u atmosferu i more, 

kao i pomorske nezgode, koje štetno uticu ili mogu štetno da uticu na živa bica i morske organizme; 

predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi; ometaju pomorske aktivnosti ukljucujucu ribarstvo i druge 

vidove zakonitog korišcenja mora; pogoršavaju kvalitet morske vode u pogledu korišcenja i smanjuju 

mogucnost korišcenja mora za rekreaciju; 

X,Y,Z - kategorizacija štetnosti uticaja štetnih tecnih materija u rasutom stanju na morsku sredinu, prema 

odredbama Priloga II, MARPOL-a 73/78, i to: 

· kategorija X – štetne tecne materije ispuštene u more kao posljedica pranja tankova ili rada sa 

balastnim vodama, koje predstavljaju znatnu opasnost po bogastva mora ili ljudsko zdravlje i 

stoga je opravdana zabrana njihovog ispuštanja, 

· kategorija Y – štetne tecne materije ispuštene u more kao posljedica pranja tankova ili rada sa 

balastnim vodama, koje predstavljaju opasnost po bogastva mora ili ljudsko zdravlje i mogu 

nanijeti štetu drugom zakonitom korišcenju mora, i stoga je opravdano ogranicenje kvaliteta i 

kolicine njihovog ispuštanja, 

· kategorija Z – štetne tecne materije ispuštene u more kao posljedica pranja tankova ili rada sa 

balastnim vodama, koje predstavljaju manju opasnost po bogastva mora ili ljudsko zdravlje i 

stoga su opravdana manja stroga ogranišenja kvaliteta i kolicine njihovog ispuštanja; 

Plovnom objektu je, u vodama Crne Gore, zabranjeno : 

· ispuštanje ulja, zauljanih mješavina, kaljužnih voda i zauljanog otpada; 

· ispuštanje štetnih tecnih materija u rasutom stanju; 

· ispuštanje i odlaganje štetnih materija u upakovanoj formi; 

· ispuštanje fekalnog otpada; 

· ispuštanje komunalnog otpada; 

· ispuštanje štetnih gasova; 

· ispuštanje balastnih voda; 

· primjena antivegetativnih materija protiv obrastanja broda; 

· namjerno potapanje i spaljivanje otpada ili drugih materija. 


4


Za štetu nastalu zagadenjem uljem koju pruzrokuje brod odgovara vlasnik broda ako ne dokaže da je šteta 

nastala: 

· kao rezultat rata ili prirodne nepogode koja se nije mogla predvidjeti, savladati ili izbjeci; 

· radnjom ili propuštanjem od strane treceg lica, s namjerom da se izazove šteta; 

· u potpunosti kao rezultat nehata ili protivzakonitim djelovanjem organa uprave nadležnog za 

· poslove održavanja objekata pomorske rasvjete. 

2.3 NACIONALNI PLAN ZA HITNO DJELOVANJE 

Elementi strukture nacionalnog plana za hitno djelovanje u slučaju zagađenja mora (jedna od radnih 

varijanti, prikazana u cilju ilustracije značaja i zahtijevane obuhvatnosti djelovanja su dati na narednoj 

slici (Slika 1.)). 

DRŽAVNE VLAST 

MINISTARSTVO POMORSTVA I SAOBRAĆAJA 

ADMINISTRATIVNI SAVJET 

TEHNIČKI 

KOMITET 

PRAVNI 

SAVJETNICI 

GLAVNI NACIONALNI 

ZAPOVJEDNIK 

UPRAVA POMORSKE SIGURNOSTI 

ODNOSI SA 

JAVNOŠĆU I 

MEDIJIMA 

ADMINISTRACIJA 

GRUPA ZA 

ŽIVOTNU SREDINU 

ZAPOVJEDNIK NA MJESTU 

DOGAĐAJA 

GRUPE OPERACIJA 

SPAŠAVANjE 

ZADRŽAVANjE I SANIRANjE 

VAZDUŠNO NADGLEDANjE 

UPRAVLjANjE OTPADOM 

OPREMA ZA INTERVENCIJE 

BRODOVI I ČAMCI 

UPRAVLjANjE OSOBLjEM 

SIGURNOST I BEZBJEDNOST 

ZDRAVLjE 


Slika 1. Nacionalni plan za hitno djelovanje 

5


2.4 REGIONALNI PLAN ZA HITNO DJELOVANJE 

Elementi strukture Regionalnog plana za hitno djelovanje (jedna od radnih varianti) su šematski prikazani 

na Slici 2. 

DRŽAVNE VLASTI 

UPRAVA POMORSKE SIGURNOSTI 

(Glavni Nacionalni Zapovjednik) 

TEHNIČKI 

KOMITET 

PRAVNI 

SAVJETNICI 

GLAVNI REGIONALNI 

ZAPOVJEDNIK 

LUČKI KAPETAN 


JAVNOŠĆU I 

MEDIJIMA 


GRUPA ZA 



DOGAĐAJA 


SPAŠAVANjE 


VAZDUŠNO NADGLEDANjE 






ZDRAVLjE 

Slika 2. Regionalni plan za hitno djelovanje 


6


2.5 LOKALNI PLAN ZA HITNO DJELOVANJE 

Elementi strukture lokalnog plana za hitno djelovanje (jedna od radnih varijanti) su prikazani na Slici 3. 

LUČKA KAPETANIJA 

TEHNIČKI 

SAVJETNICI 

PRAVNI 

SAVJETNICI 

GLAVNI LOKALNI 

ZAPOVJEDNIK 


JAVNOŠĆU I 

MEDIJIMA 


GROPA ZA 



DOGAĐAJA 








ZDRAVLjE 

Slika 3. Lokalni plan za hitno djelovanje 


7


2.6 PARAMETRI KOJI KARAKTERISU KVALITET VODE 

Parametri koji karakterisu kvalitet vode se mogu podijeliti u dvije kategorije: 

· parametri koji se mijenjaju dinamicki i odrazavaju sezonske promjene i antropogeni uticaj, i 

· parametri koji ostaju neporomijenjeni ukoliko ne postoje negativni spoljni uticaji. 

Dinamicki promjenljivi parametric su: glavni fizicko-hemijski parametric - pH, temperatura, sadrzaj 

otpadnih materija, …, kao i razliciti bioloski parametric - hlorofil, mikrobioloski parametri, … 

Parametri vezani za sadrzaj teskih metala su relativno konstantni ukoliko ne postoji neki spoljni negativni 

uticaj. 

Pracenje vrijednosti parametara kvaliteta vode (mjerenja) se vrsi pomocu odgovarajucih mjernih uredjaja 

na reprezentativnim mjernim mjestima. Na narednoj slici (Slika 4. je prikazan primjer izbora mjernog 

mjesta za pracenje parametara kvaliteta vode). 

W 


Slika 4. 

8


Periodicitet mjerenja se odredjuje u zavisnosti od karaktera parametra i ostalih faktora uticaja. 

2.7 OBAVEZE LUKA U ZAŠTITI MORA OD ZAGAĐENJA 

Organ uprave nadležan za luke i pravno lice koje upravlja morskim dobrom dužni su da opreme luku 

uredajima za prihvat i rukovanje brodskog otpada. Uredaji za prihvat i rukovanje otpada treba da 

zadovolje potrebe plovnog objekta kako se ne bi izazvalo nepotrebno kašnjenje. 

Organ uprave nadležan za luke i pravno lice koje upravlja morskim dobrom, u skladu sa odredbama 

Zakona o lukama (Sluzbeni list CG, br. 54/08) su obavezni da uspostave procedure za izvještavanje u 

slucaju da uredaji za prihvat i rukovanje otpadom ne odgovaraju potrebama broda. 

2.7.1 Oprema za preventivno i korektivno djelovanje 

· zaštitna brana 

· skimer 


9


2.7.2 Osnovne faze procesa prečišćavanja tečnog otpada sa brodova 

Osnovne faze procesa prečišćavanja tečnog otpada sa brodova (zauljanih voda), u jednoj od 

primijenjivanih varijanti tehnologije rada, su: 

· gravitaciona separacija uljnih materija iz vode; 

· izdvajanje mikro kapljica uljnih materija; 

· proces filtriranja i apsorpcije zaostalih mikro kapljica; 

· ispust prečišćenih voda u kanalizaconi sistem; 


10

TEMA 2: ZAÅ TITA VODA OD ZAGAÄENJA

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

TEMA 2: ZAÅ TITA VODA OD ZAGAÄENJA