HRVATSKE ŠUME 173 - 5/2011

Plodovi crne bazge
time ograničavaju širenje tog grma, istovremeno ne
ograničavaju joj rast u visinu. Ti grmovi za divljač na
poljima, ponajprije za sitnu, značajan su izvor hrane.
Osim toga, pogodan su zaklon i, na kraju, važan orijentacijski
znak, posebno za ptice koje gnijezde na zemlji
– fazana i trčku.
Crna bazga (Sambucus nigra) – Za naše uvjete
je najznačajnija crna bazga koja od prirode raste u
Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji do visine od
1000 m nad morem. To je brzorastući grm koji dostigne
visinu od 7 m i približno toliko u širinu ili bude
stabalce do 10 m visine.
Počinje listati u travnju ili svibnju, a žuto-bijeli
cvjetovi u širokim i spljoštenim, uspravnim paštitastim
cvatovima mogu se vidjeti u svibnju i lipnju.
Intenzivno i karakteristično mirišu. Plodovi su crne
bobuljaste koštunice a po tri sjemena u svakoj. Sazrijevaju
u kolovozu, skupljaju se u rujnu, odmah se
stratificiraju i siju se nakon mjesec dana. Ako crnu
bazgu razmnožavamo pomoću reznica, uzimamo ih u
lipnju ili prosincu s ovogodišnjih grana. Veoma dobro
se razmnožava i bokorenjem.
Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih
zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena
tla. Ima plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu. Raste
na suncu, u polusjeni i čak u relativno dubokoj sjeni.
Obilno je (većinom prirodno) proširena u vjetrobranim
pojasevima, u remizama i šumama, ali nije u
njima uvijek primjereno kontrolirana, usmjeravana i
razmnožavana. Za divljač su zanimljivi hortikulturni
kultivari s poleglim i visećim granama, što važi i za
druge vrste bazgi.
Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih
zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena tla. Ima
plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu.
Crvena bazga
Ta vrsta ima značaj i za čovjeka. Drvo je pogodno
za tokarske i rezbarske radove. Cvjetovi su
dobra pčelinja paša. Cvasti se koriste za pripremanje
sirupa za sokove, vino, jedu se pohani, suše se za čaj
koji izaziva mokrenje. Manje je poznato da se za ljudsku
prehranu koriste i bobe (treba znati da su nezrele
bobe i listovi otrovni).
Svježe bobe nisu za jelo, ali se od njih može pripremiti
sirup za sokove, pekmez, slatko, rakija, vino,
ocat, žele u kombinaciji s drugim divljim i pitomim
voćem. Bazgine bobe su dobre za bojenje vina i sokova.
Ukuhani sok od bazge u narodnoj medicini
služi kao blago sredstvo za otvaranje. Osim cvasti
i boba narod koristi u ljekovite svrhe i koru, korijen
i pupove.
Crvena bazga (Sambucus racemosa) – Druga
je najraširenija vrsta tog roda koja od prirode raste u
Europi, Aziji do sjeverne Kine, do nadmorske visine
od 1500 m. Također je brzorastući grm koji kod nas
doseže do pojasa bora krivulja.
Naraste u visnu do 4 m i širinu 3 m. Ima plitak korijen,
ne podnosi u tlu vapno. Skromnih je zahtjeva
prema staništu i trpi sušu čak bolje od crne bazge. Raste
najbolje na suncu, ali i u polusjeni. Pogodna je za
ozelenjavanje novih površina, ako treba i sipina i sl.
Lista u travnju, odmah zatim do svibnja je moguće
vidjeti žuto-zelene mirisne cvjetove u gustim jajolikom
cvatovima. Plodovi su koraljnocrvene boje i
sjajne bobuljaste koštunice koje sazrijevu u srpnju.
Tada se skupljaju i stratificiraju tri mjeseca, iako ih na
grmovima vidimo još u rujnu. Reznice za razmnožavanje
uzimaju se u svibnju ili prosincu. Prirodno se
razmnožava bokrenjem.
Za divljač je ta vrsta značajna pojedinačno ili
uzskupinama kao zaklon, daje dobru hranu pticama,
dok za brst papkaste divljači nema nekog značaja.
Pogodna je za fazanerije, remize, vjetrobrane pojaseve
i rubove šuma.
Plodovi crvene bazge su za čovjeka prehrambeno
vrjedniji od onih crne bazge. Od njih se može praviti
30 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.