HRVATSKE ŠUME 173 - 5/2011

oj 

173 

Godina XV. 

Zagreb 

svibanj 

2011. 

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 

Manje štetnika 

– pepelnica najopasnija 

Dani hrvatskog šumarstva 

Šumarija Drežnica 

Finski šumari u Hrvatskoj 

Rok-For projekt 

“Medo” kapitalac

najavljujemo 

DANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA 

17. – 18. LIPNJA 2011. 

BJELOVAR / GUDOVAC 

Uređuje se 

poligon, otvaranje 

u petak 17. lipnja 

Druga sjednica Priređivačkog odbora (11. 

travnja) te prvi sastanak Povjerenstva za informiranje 

(4. svibnja) pokazali su da pripreme 

za najveću šumarsku manifestaciju, 9. Dane 

hrvatskog šumarstva koji će se 17. i 18. lipnja 

održati u Bjelovaru, teku prema planu i da će 

domaćini svoje goste dočekati spremni. 

Definirano je nekoliko stvari i najvažnije, 

izrađen je plakat manifestacije koji će poslužiti 

i kao logo za sve pisane materijale (pozivnice, 

priznanja...). Dizajnirao ga je dipl. ing. šum. Dario 

Kauzlarić. Na plakatu dominiraju list i cvijet 

i lipe i govore da je lipa („zaklon, toplina, miris, 

lijek) drvo bilogorskoga kraja. 

Svečana akademija HŠD-a održat će se 

u Domu kulture u petak 17. lipnja, nastavak 

u obližnjem hotelu. Središnja tema rasprave, 

nakon redovne izvještajne sjednice HŠD-a, je 

novi Zakon o šumama. U to vrijeme bit će već 

otvorena izložba „Šuma okom šumara“ koju će 

zajednički obići sudionici sjednice. 

Svečano otvorenje bit će također 17. lipnja 

navečer u hotelu, kada će se obaviti i sve 

ostale tehničke stvari, kako bi se u subotu 18. 

lipnja odmah krenulo s natjecanjem. 

Za ugostiteljske usluge pobrinut će se RJ 

Ugostiteljstvo i turizam Karlovac (Lovački dom 

Muljava) koji se dokazao i na nedavnom Svjetskom 

prvenstvu sjekača u Zagrebu! 

Nakon što je pregledano, utvrđeno je da 

propisima zadovoljava i strelište u obližnjem 

selu Raiću (trap). 

Radovi na uređenju poligona za natjecanje 

šumarskih radnika na sajamskom prostoru 

u Gudovcu su u tijeku. Postavlja se nova 

drvena ograda, a natjecanje sjekača održat će 

se na dva mjesta jedno do drugoga s tim što 

će pet disciplina biti na jednom, a posljednje, 

najatraktivnije, kresanje grana, na drugom poligonu. 

U neposrednoj blizini natjecanja informatičari 

su odabrali prostor gdje će oni biti smješteni. 

Šumske uprave koje će se sa svojim posebnostima 

predstaviti tijekom manifestacije, 

imat će svoj prostor u velikoj natkritoj hali tako 

da nema opasnosti od kiše. No, i za sve ostale 

bilo bi dobro da kiše, bar 18. lipnja ne bude! 

Ali, to ne ovisi o šumarima! 

Osim natjecatelja, sudionika Svečane akademije 

te ostalih šumara, najvećoj šumarskoj 

manifestaciji prisustvovat će i brojni uzvanici 

kao i gosti iz inozemstva. (m) 

Mjesečnik »Hrvatske šume« 

Izdavač: »Hrvatske šume« 

d.o.o. Zagreb 

Predsjednik Uprave: 

dipl. ing. šum. Darko Vuletić 

Glavni urednik: 

Miroslav Mrkobrad 

Novinari: Irena Devčić-Buzov, 

Antun Z. Lončarić, Miroslav 

Mrkobrad, Vesna Pleše i 

Ivica Tomić 

Uređivački odbor: 

predsjednik Branko Meštrić, 

Ivan Hodić, Mladen Slunjski, 

Herbert Krauthaker, Čedomir 

Križmanić, Željka Bakran 

Adresa redakcije: 

Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb 

tel.: 01/4804 169 

faks: 01/4804 101 

e-mail: direkcija@hrsume.hr 

miroslav.mrkobrad@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek 

slagati s mišljenjem autora 

teksta. 

Tehnički urednik: 

Stjepan Pepelnik 

Grafički urednik: 

Milivoj Milić 

Tisak: 

Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb 

Bistranska 19 

Naklada: 6200 

CJENIK OGLASNOG 

PROSTORA 

Jedna stranica (1/1) 3600 kn; 

pola stranice (1/2) 1800 kn; 

trećina stranice (1/3) 1200 kn; 

četvrtina stranice (1/4) 900 kn; 

osmina stranice (1/8) 450 kn. 

Unutarnje stranice omota (1/1) 

5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 

1/3 stranice 1800 kn; zadnja 

stranica 7200 kn (tu stranicu nije 

moguće dijeliti). 

U ovu cijenu nije uračunat PDV 

koji plaća oglašivač. 

Naslovna stranica: 

Bagrem 

Željko Gubijan 

Zadnja stranica: 

Dravski sprud 

Zvonimir Ištvan

u ovom broju 

2 Prošle godine manje štetnika, 

pepelnica najopasnija! 

6 Japlenški vrh, krajobrazno, 

geomorfološko i biološko 

bogatstvo 

8 Istraživanja trebaju pridonositi 

praktičnim rješenjima 

10 Finci oduševljeni hrvatskim 

šumama i brigom o njima! 

12 Lužnjak u Drežnici malo je 

prirodno čudo, a se živi od 

bukve! 

15 Što je to Rok-For projekt i kako 

iskoristiti postojeće 

potencijale? 

17 Iznimno bogatstvo biljnog i 

životinjskoga svijeta slavonske 

šume pred posjetiteljima! 

19 Nastavljeno čišćenje šume 

20 Šetnja po zemlji Dogona 

22 Netik (Impatiens noli- tangere) 

24 Izdancima liječimo reumu 

25 Sveto drvo badem 

26 U Hrvatskoj na ekološku 

proizvodnju otpada samo 

0,68% ukupne poljoprivredne 

proizvodnje! 

28 Računalstvo u oblaku 

29 “ Medo” kapitalac od 524 CIC 

točke! 

29 Drveće i grmlje u lovištima 

31 Bolognesom na velike 

32 “ Prirodnene vrijednosti 

Požeško-slavonske županije” 

35 Obuzimao me zov šuma, 

rijeka... 

36 Ugljenjarenje na području 

šumske uprave Fužine 

37 Kako se nekad (g)radilo 

38 Što se može (više) jesti, a što 

treba izbjegavati 

39 Javor je drvo koje samo stoji, 

s njega ništa ne bereš! 

40 Zagrebačka Uprava u Green 

City projektu 

Niz akcija u Delnicama

zaštita šuma 

ZDRAVSTVENO STANJE ŠUMA 

Prošle godine manje štetnika, 

pepelnica najopasnija! 

Piše : Ivica Tomić 

Foto: I. Tomić, 

D. Matošević, 

Izvještaj HŠI-a 

S 

o obzirom na poja - 

v u štetnih biotičkih 

i abiotičkih činitelja 

u šumama 

kojima gospodare “Hrvatske 

šume”, 2010. je godina 

bila povoljna i dosad jedna 

od uspješnijih. Rezultat je 

to dobre suradnje šumara, 

Ministarstva regionalnoga 

razvoja, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva, Hrvatskoga 

šumarskog instituta i 

Dr. sc. Dinka Matošević 

inspekcija-istaknuto je to na prvoj ovogodišnjoj radionici 

o izvještajno-prognoznim poslovima u šumarstvu, održanoj 

potkraj ožujka u Institutu u Jastrebarskom. 

Kvalitetnije praćenje zdravstvenog stanja šuma 

– Govoreći o poduzetim prošlogodišnjim zaštitnim mjerama 

i prognozi pojave najznačajnijih šumskih štetnika za 

2011. godinu, dr. sc. Dinka Matošević iz Zavoda za zaštitu 

šuma i lovno gospodarenje HŠI-a, u uvodnome je izlaganju 

istaknula kako je uređen novi karantenski laboratorij koji 

će služiti za otkrivanje karantenskih štetnih organizama u 

šumarstvu te za sve laboratorijske analize. Broj analiziranih 

uzoraka povećan je u odnosu na prethodne godine, 

što je pridonijelo kvalitetnijem praćenju zdravstvenoga 

stanja šuma i prognozi pojave štetnih činitelja u šumama 

Hrvatske. Portal zaštite šuma “Štetnici HR” postao je dostupan 

javnosti, a na njemu se mogu naći članci i druge 

informacije o IPP-u i zaštiti šuma. U sklopu portala i dalje 

djeluje, sada poboljšana, funkcionalnija i preglednija baza 

podataka s ograničenim pristupom. Protekla je godina 

kod nas i u Europi bila u znaku invazivnih vrsta štetočinja. 

Stoga je Institut u suradnji s Ministarstvom organizirao tri 

radionice o karantenskim biljnim bolestima i štetnicima 

koji prijete našim šumama. Lani je, nažalost, jedna vrsta 

karantenskoga štetnika nađena i na području naše države, 

a riječ je o kestenovoj osi šiškarici (Dryocosmus kuriphilus). 

Prošle je godine hrastova pepelnica, kao i prethodnih, 

bila najznačajnija bolest u šumama Hrvatske. Pojavila 

se na 3434 ha ponika i hrastovog pomlatka, a suzbijana je 

na 3082 ha. Na njenu pojavu i veličinu napadnute površine 

utječe kombinacija klimatskih činitelja (temperatura 

i vlaga) te količina ponika i pomlatka koju treba zaštititi. 

S obzirom na pojavu štetnih biotičkih 

i abiotičkih činitelja u šumama kojima 

gospodare “Hrvatske šume”, 2010. je 

godina bila povoljna i dosad jedna od 

uspješnijih. 

Broj analiziranih 

uzoraka povećan 

je u odnosu 

na prethodne 

godine, što 

je pridonijelo 

kvalitetnijem 

praćenju 

zdravstvenoga 

stanja šuma i 

prognozi pojave 

štetnih činitelja 

u šumama 

Hrvatske. 

Tijekom radionice u Hrvatskom šumarskom institutu 

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 173 l SVIBANJ 2011.

Gusjenica velikoga mrazovca 

(Erannis defoliaria) 

Kestenova osa šiškarica (mlade šiške s ličinkama) 

Na listačama i četinjačama javile su se i neke druge bolesti, 

kao što su rak pitomoga kestena (podružnice Zagreb, 

Sisak i Karlovac), Phytophtora cambivora (UŠP Bjelovar), 

upala kore američkoga borovca (UŠP Ogulin), gljive truležnice 

(UŠP Zagreb), rak bukove kore (Karlovac, Ogulin) i 

venuće američkoga borovca (UŠP Požega). 

Gubar u fazi mirovanja – Populacija gubara nalazila 

se u fazi mirovanja (latence) te nigdje u hrastovim kontinentalnim 

šumama i na krškome dijelu nisu zabilježene 

štete od gusjenica ovoga opasnog štetnika. Među ranim 

defolijatorima, lani su mrazovci u kontinentalnim hrastovim 

šumama bili prisutni na 17.689 ha, na području 

vinkovačke, osječke, našičke, koprivničke i zagrebačke 

podružnice HŠ-a. Suzbijanje je obavljeno na 10.535 ha, 

a upotrijebljen je insekticid Match 0,5 EC. Napadnute i 

tretirane površine povećale su se u usporedbi s 2009. godinom. 

Osim mrazovaca, od drugih ranih hrastovih defolijatora 

najzastupljeniji su bili hrastova osa listarica (na oko 

1830 ha) i zlatokraj (oko 250 ha). Štete od jasenove pipe, 

redovitog štetnika na jasenovim stablima kontinentalnih 

šuma, evidentirane su na približno 65.000 ha(vinkovačko, 

zagrebačko, sisačko i novogradiško područje). Napadnuta 

površina slična je onoj iz 2009. godine, a jak napad zabilježen 

je na području Šumarija Jasenovac, Nova Gradiška, 

Stara Gradiška, Sunja, Županja i Lipovljani, gdje su ličinke 

uzrokovale defolijaciju stabala. Lani je prvi put utvrđena 

prisutnost kestenove ose šiškarice kao novog karantenskog 

štetnika pitomoga kestena u sastojinama na području 

naše države. 

Opasni jelovi i smrekovi potkornjaci – U jelovim i 

smrekovim sastojinama javili su se značajni štetnici potkornjaci, 

jedan od glavnih uzročnika sušenja stabala u 

nas, ali i drugim zemljama europskog kontinenta. Najznačajniji 

štetnici bili su jelovi koraši i smrekovi potkornjaci. 

U usporedbi s 2009. godinom, došlo je do neznatnoga 

povećanja napadnute drvne mase od jelovih potkornjaka, 

no nije povećana gustoća njihove populacije. I dalje 

je to značajno smanjenje u odnosu na razdoblje 2005.- 

2008. Oštećeno je 30.680 m3 jelovih stabala, a nastavljen 

je trend smanjenja napadnute drvne mase od smrekovih 

potkornjaka. Do smanjenja oštećene drvne mase došlo 

je zbog dobro provedenih zaštitno-higijenskih mjera te 

nepovoljnih klimatskih prilika za razvoj potkornjaka. Od 

ostalih štetnika evidentirani su borov četnjak, bukova 

skočipipa, hrastov četnjak, jelin moljac igličar, jelova uš, 

hrastov prstenar, čije su štete neznatne. Zbog vjetroloma, 

vjetroizvala, snjegoloma i ledoloma, kao najznačajnijih 

abiotičkih činitelja, oštećeno je 100.391 m3, a “sušenjem 

šuma” 394.916 m3 drvne mase listača i četinjača. Štete od 

”sušenja” posljedica su kompleksnoga i zajedničkoga djelovanja 

štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja, a zabilježene 

su na području 14 podružnica HŠ-a. 

Oštećena drvna masa 

zbog ”sušenja šuma” 

(2005. – 2010.) 

Lani je prvi put utvrđena prisutnost kestenove ose šiškarice, 

kao novog karantenskog štetnika pitomoga kestena 

u sastojinama na području naše države. Prognozira se 

povećanje gustoće njene populacije u sljedeće dvije godine. 

BROJ 173 l SVIBANJ 2011. HRVATSKE ŠUME 3

Tretiranje protiv 

hrastove pepelnice – 

najznačajnije bolesti 

naših šuma 

Obrađeno 379 uzoraka hrastovih grana – Na 

osnovi dostavljenih podataka, obrađenih 379 uzoraka 

hrastovih grana u 12 podružnica “Hrvatskih šuma” i obavljenih 

analiza, donesena je prognoza populacije pojave 

biljnih bolesti i štetnika tijekom 2011. godine. Metoda 

prognoze populacije ranih štetnika na temelju hrastovih 

grana je orijentacijska, a ukazuje na pojavu štetnika 

na određenim lokalitetima. No, stvarno stanje i gustoću 

populacije može se utvrditi samo detaljnim terenskim 

obilascima (izbijanje lista, praćenje tijeka defolijacije) i 

postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje gustoće ekskremenata 

(izmeta). Štete se od gubara ove godine ne 

očekuju, no vidljiv je lagani porast broja jajnih legala u usporedbi 

s 2010. godinom, u kategorijama zaraze I i II (UŠP 

Vinkovci, UŠP Zagreb), što bi moglo ukazivati na kretanje 

Štete od jelovoga koraša (Pityokteines curvidens) 

populacije prema uzlaznoj fazi gradacije (progradacija) u 

kontinentalnome dijelu Hrvatske. Moguće štete očekuju 

se na vinkovačkom području, u gospodarskoj jedinici 

“Kunjevci” Šumarije Vinkovci. Iznimno je značajno pratiti 

gubarevu populaciju u jesen 2011. radi uočavanja trenda 

porasta jajnih legala i pravodobnog uočavanja zaražene 

površine. 

Povećane populacije mrazovca očekuju se 

jedino na području vinkovačke, našičke i koprivničke 

podružnice HŠ-a. Jači napad ranih defolijatora prognozira 

se u vinkovačkoj, našičkoj, požeškoj i zagrebačkoj 

podružnici. Brže širenje kestenove ose šiškarice (Dryocosmus 

kuriphilus) prognozira se na području sjeverozapadnog 

kontinentalnoga dijela Hrvatske (Hrvatsko 

zagorje, Samobor, Karlovac). Premda ovaj novi invazivni 

štetnik još nije pronađen u središnjoj Hrvatskoj, potreban 

je detaljniji pregled kestenovih šuma radi pravodobnog 

poduzimanja mjera eradikacije (istrebljenja). Naime, sljedećih 

se godina očekuje njegovo nešto sporije širenje 

u Istri, okolici Karlovca, na Baniji i u drugim kestenovim 

šumama u središnjoj Hrvatskoj, ali i povećanje gustoće 

populacije u sljedeće dvije godine. Potkornjaci će i dalje 

ugrožavati zdravstveno stanje četinjača, no provođenjem 

zaštitno-higijenskih mjera njihova bi se populacija trebala 

postupno smanjivati. Preporučuje se redovita kontrola 

(monitoring) feromonskim klopkama. Pojava hrastove 

pepelnice te pojedinih abiotičkih činitelja bit će u ovisnosti 

o ovogodišnjim klimatskim prilikama. 

Nabava po okvirnom četverogodišnjem sporazumu 

– Tijekom radionice bilo je riječi o nabavi zaštitnih 

Gusjenica gubara (Lymantria dispar) 

Zbog vjetroloma, vjetroizvala, snjegoloma i ledoloma, kao najznačajnijih abiotičkih 

činitelja, oštećeno je 100.391 m3, a “sušenjem šuma” 394.916 m3 drvne mase listača i 

četinjača. 


Preporučuje se redovita kontrola (monitoring) feromonskim 

klopkama. Pojava hrastove pepelnice te pojedinih 

abiotičkih činitelja bit će u ovisnosti o ovogodišnjim 

klimatskim prilikama. 

sredstava koja će se po prvi put temeljiti na okvirnom 

četverogodišnjem sporazumu između “Hrvatskih šuma” 

i dobavljača. Provodit će se male nabave najpotrebnijih 

sredstava od 5 dobavljača, kako bi se skratilo vrijeme 

nabave, a pritom je sve u skladu sa Zakonom o javnoj 

nabavi. Treba načiniti detaljnu analizu zaliha zaštitnih 

sredstava, kako ne bi došlo do njihovog nepotrebnog 

zadržavanja u skladištima i isteka roka uporabe. U sklopu 

radionice mr. sc. Boris Liović održao je predavanje na 

temu “Ekološki prihvatljivi pesticidi u šumarstvu”. Skupu 

su prisustvovali predstavnici Hrvatskih šuma, Instituta i 

Šumarskoga fakulteta. 

Površine napadnute 

mrazovcima 

(2005. – 2010.) 


uređivanje šuma PARK 

ŠUMA JAPLENČKI VRH / DELNICE 

Japlenški vrh, krajobrazno, 

geomorfološko i biološko 

bogatstvo 

Piše: Vesna Pleše 

Foto: Boris Pleše 

Park šuma 

Japlenški vrh 

dio je suvislog 

šumskog 

kompleksa 

nadomak samog 

grada, mjesto u 

kojem Delničani 

nalaze mir i 

utočište od 

svakodnevnog 

stresa. Park 

šumom ovo 

je područje 

proglašeno još 

1953. godine. 

Park šuma Japlenški vrh u svom jugozapadnom, 

zapadnom, sjevernom i sjeveroistočnom 

dijelu graniči sa šumama gospodarske 

jedinice Delnice (šumarija Delnice), a u 

južnom, jugoistočnom i istočnom dijelu s gradskim 

parkom Delnica i privatnim posjedima. Međe prema 

susjednim gospodarskim jedinicama su prosjeke, putovi 

i grebeni. Unutar ovih šuma ima i podosta privatnih 

posjeda, poluenklava. Najviša kota u Park šumi je 

Japlenški vrh s visinom od 842 metra, najniža točka s 

nadmorskom visinom od 648 m nalazi se kod tzv. barutane. 

U park-šumi nema vodotokova. 

Reljefno prevladavaju vapnenci kao najvažnije i 

najčešće karbonatne stijene naših krških predjela kojima 

pripada i masiv Japlenškog vrha. Ima i dosta ponikava, 

ali i jedna krška jama. 

Osnovni prirodni fenomen na području parkšume 

je tipična šuma bukve i jele. U sloju drveća uz bukvu 

i jelu,ima i gorskog javora, u sloju grmlja česte su 

crvena kozokrvina, žestika, obični i lovorasti likovac. U 

sloju prizemnog raslinja uspijevaju mnoge endemične i 

reliktne vrste kao što su mišje uho, velika mrtva kopriva, 

volujsko oko, kranjski bun i druge. Sloj mahovina nalazi 

se na manjim šumskim stijenama ili vapnenačkim 

blokovima, lišajevi na krošnjama ili deblima stabala što 

Leptir Apolon 

Povjerenstvo u Park-šumi Japlenški vrh 

svjedoči i o tome da je zrak čist. Park šuma Japlenški vrh 

ima i staništa bogatih vrlo rijetkim biljnim vrstama, kao 

što je vrsta šumske orhideje (puzava oštropelutka), na 

vapnenačkim šumskim stijenama rastu tzv. „češljaste 

mahovine“ i sl.. 

Uz bogatstvo biljnog svijeta, ovdje se može naići i na 

rijetke vrste leptira poput crnookog apolona, plavca, šahovnice, 

sumračnika-bumbarastog ljiljka… Ima i raznih 

vrsta kukaca, ptica, ali i vukova, risova i medvjeda, srna, 

vjeverica, puhova i sl. 

Krajobrazno, geomorfološko, geološko i biološko 

bogatstvo Park šume vrlo je zanimljivo. Može se 

očekivati da će ga sve brojniji posjetitelji, ako im se ga 

na primjeren način prezentira, znati, prepoznati i cijeniti. 

Stoga je potrebno u prezentaciji, očuvanju i zaštiti 

tih bogatstava provesti detaljnu inventarizaciju flore, 

faune, gljiva i staništa te na temelju toga provesti eventualne 

mjere zaštite usklađene sa šumsko uzgojnim zahvatima. 

Do 1947. ove šume pripadale su zemljišnoj zajednici 

Delnice za koje se također izrađivao program 

gospodarenja. Poslije 1947. šume zemljišnih zajednica 

pripojene su državnim šumama kojima je gospodario 

Okružni NOO kotara Delnice koji je osnovao šumarije 

koje su gospodarile svima pa i ovima šumama. Godine 

1947. izvršena je i brza inventarizacija šuma koja je ujedno 

bila i prvi poslijeratni uređajni elaborat za ove šume. 

Prvi uređajni elaborat za GJ Delnice, u čijem sastavu su 

bile i šume Japlenškog vrha, izradila je riječka taksacija 

1956. Tom Osnovom propisano je preborno gospodarenje, 

vrijedila je od 1957.-1966. Godine, sljedeće tri godine 

gospodarilo se temeljem godišnjih planova, a za razdoblje 

1970.- 1979. izrađena je nova Osnova gospodarenja. 

Godine 1980. gospodarilo se godišnjim planom a otada 

do 2010. izrađene su još tri osnove. 


U sklopu smjernica gospodarenja uvažavala 

se činjenica da se radi o Park šumi, proglašenoj 

31. listopada 1953. Uz obrazloženje 

da „Japlenški vrh kao Park šuma ima svrhu 

da zaštiti kao zeleni pojas grad Delnice, služi 

za zaštitu mjesta od vjetrova, za odmorište 

posjetilaca i kao prirodne ljepote za potrebe 

turizma“. 

Površina Park šume iznosi 134 ha i ima 

osam odjela. Ukupna drvna zaliha iznosi 

64.677 m3, a prirast 1056 m3. Prirast crnogorice 

se smanjio jer se stabla nalaze u višim 

debljinskim stupnjevima te slabije prirašćuju. 

Povećao se prirast kod bjelogorice. 

Prema Zakonu o zaštiti prirode „Park šuma 

je prirodna ili sađena šuma veće pejzažne vrijednosti, 

a namijenjena je odmoru i rekreaciji. 

U park šumi dopuštene su samo one radnje 

čija je svrha održavanje ili uređenje pa se tako 

ne propisuje etat samo korištenje slučajnih 

užitaka“. 

U program gospodarenja, temeljem rješenja 

Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu 

prirode, uključene su mjere i uvjeti zaštite 

prirode: 

– Program gospodarenja šumama za Park 

šumu Japlenški vrh treba uskladiti sa zakonskim 

i podzakonskim aktima te međunarodnim 

konvencijama; 

– šume unutar zaštićenog područja su šume 

posebne namjene, a u smjernicama gospodarenja 

dopušteno je propisati i nužnu 

doznaku stabala za uklanjanje suhih grana 

na dubećim stablima koja izravno mogu 

ugroziti posjetitelje i materijalnu imovinu; 

– u prebornim sastojinama je radi očuvanja 

biološke raznolikosti potrebno ostavljati 

stalan broj od 3-5 stabala po ha, starih i 

suhih, stojećih i izvaljenih stabala, osobito 

stabala s dupljama, a u regularnim starijim 

sastojinama isti broj osobito stabala do 

faze obnove, 

– na području utvrđenih rijetkih i ugroženih 

tipova staništa potrebno je očuvati zaštitinu 

funkciju šuma, šumske čistine (livade, 

pašnjake i dr.) i rubove te ostavljati stabla 

voćkarica, 

– za zaštitu šuma od štetnika i bolesti prvenstveno 

koristiti biološka i biotehnička 

sredstva, a za iznimno korištenje kemijskih 

sredstava potrebno je ishoditi dopuštenje 

Ministarstva kulture… 

Cilj gospodarenja ovim šumama je takav 

da treba trajno osigurati postojanost ekosustava, 

održavanje i poboljšanje općekorisnih 

funkcija šuma te napredno i potrajno gospodarenje. 

Korištenje šuma i šumskih zemljišta 

treba vršiti tako i na način da se održava 

njihova biološka raznolikost, produktivnost, 

sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal, 

da ispune sada i u budućnosti bitne gospodarske, 

ekološke i socijalne funkcije na lokalnoj 

i globalnoj razini te da to ne šteti drugim 

ekosustavima. 

Šuma na Japlenškom vrhu 

Dvodnevnim radom u 

uredu i na terenu stručno 

povjerenstvo u sastavu: 

Ivica Vučetić predsjednik, 

te članovi Damir Moćan i 

Josip Crnković, pregledali 

su Program gospodarenja 

za Park-šumu Japlenški 

vrh te donijeli određene 

prijedloge i primjedbe. 

Minstarstvu regionalnog 

razvitka, šumarstva i 

vodnoga gospodarstva 

upućen je zahtjev za 

odobrenjem navedenog 

Programa za razdoblje 

1. siječnja 2011. do 

31. prosinca 2020. 

U radu Povjerenstva 

sudjelovali su iz delničkog 

Odjela za uređivanje šuma 

Boris Pleše, rukovoditelj, i 

Damir Trnski, samostalni 

taksator, upravitelj 

Šumarije Delnice Mario 

Gašparac i revirnik Nenad 

Vančina. 


znanost 50. GODINA USPJEŠNE SURADNJE HRVATSKE ŠUMARSKE ZNANOSTI I STRUKE 

Istraživanja trebaju pridonositi 

praktičnim rješenjima 

Piše ■ Foto 

Ivica Tomić, Miroslav 

Mrkobrad 

Jedinstvenost 

naših šuma 

rezultat je 

zajedničkoga 

rada hrvatske 

šumarske znanosti 

i struke, što nam 

daje za pravo da 

sa zadovoljstvom 

i ponosom 

obilježavamo 

Međunarodnu 

godinu šuma i 

50-godišnjicu 

plodne 

znanstvenostručne 

suradnje, 

istaknuo je 

akademik Slavko 

Matić. 

Svečanim je skupom na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu 28. travnja obilježena 50-godišnjica 

uspješne suradnje hrvatske šumarske znanosti 

i struke. Brojnim gostima i uzvanicima te 

šumarskim stručnjacima uvodno se obratio dekan Šumarskoga 

fakulteta Milan Oršanić, koji je istaknuo kako 

je teško naći sličan primjer ovako uspješne i duge suradnje, 

u kojemu su razdoblju ispisane brojne stranice 

znanstvenoga materijala. Podsjetio je na to da je sve 

počelo 1961., a intenziviralo se osnivanjem „Hrvatskih 

šuma“ 1991. godine te izdavanjem brojnih stručnih izdanja 

i monografija („Šume u Hrvatskoj“, „Silvae nostrae 

Croatiae“, „Hrast lužnjak“, „Poplavne šume u Hrvatskoj“ i 

druge“), što je bio „dokaz o izvanrednoj suradnji znanosti 

i struke“. Poduzeća koja imaju sposobnost vlastitoga 

razvoja intenzivnije surađuju sa znanstvenicima, a zahvaljujući 

takvoj suradnji i Šumarski je fakultet postao 

moderna i primjereno opremljena edukativna i znanstvena 

ustanova. Dekan je kazao kako se trenutačno 

radi na reviziji nastavnoga programa te izrazio nadu da 

će se suradnja s „Hrvatskim šumama“ ne samo nastaviti, 

nego i unaprijediti. Istraživanja trebaju pridonositi 

praktičnim rješenjima, „jer ako samo ostaju na papiru, 

ne služe ničemu“. 

„Hrvatske šume“ podupiru znanstveno-istraživački 

rad – Premda se u šumarstvu razdoblje od 50 

godina smatra kratkim, dugogodišnja potpora „Hrvatskih 

šuma“ brojnim znanstvenim projektima Hrvatskog 

šumarskog instituta umnogome je pomogla kako razvoju 

istraživačke i znanstvene misli na Institutu, tako i 

rješavanju nekih praktičnih pitanja, kazala je, obraćajući 

se sudionicima skupa, ravnateljica Instituta Dijana Vu- 

Tijekom savjetovanja na Šumarskom fakultetu 

letić. Ona je podsjetila na 

to da i Institut ove godine 

obilježava značajnu 65. 

obljetnicu svoga djelovanja. 

Goste je pozdravio i 

Igor Anić, predsjednik razreda 

inženjera šumarstva 

Hrvatske šumarske komore, 

istaknuvši značajnu 

ulogu Komore u stalnom 

usavršavanju njezinih članova, 

a Damir Delač, taj- 

Prof. dr. sc. Milan Oršanić 

nik Hrvatskoga šumarskoga društva naglasio je kako 

je HŠD bio svojevrsno ognjište oko kojeg se okupljala 

šumarska struka. Član Uprave Hrvatskih šuma Božidar 

Longin, istaknuo je dosadašnju dugu i uspješnu suradnju 

svih čimbenika u području šumarstva: Šumarskog 

fakulteta, Hrvatskoga šumarskog instituta, Hrvatskih 

šuma i drugih, kazavši kako se ova obljetnica poklopila 

s obilježavanjem Međunarodne godine šuma 2011. Čak 

i u proteklome petogodišnjem razdoblju, koje je bilo 

bitno obilježeno recesijom, „Hrvatske šume“ iznalazile 

su sredstva podupirući znanstveni i istraživački rad. 

Stvaranje znanstvenika dugoročan je posao, a šumari 

su u proteklih 50 godina uspješno povezali znanost i 

praksu. No, istraživački posao ne trpi zastoje; s ulaganjem 

u znanost treba nastaviti jer su nove i brojne aktualne 

teme i pitanja pred nama – naglasio je u svom 

obraćanju sudionicima državni tajnik Herman Sušnik. I 

on je podsjetio na to da ove godine obilježavamo Međunarodnu 

godinu šuma koju su Ujedinjeni narodi pro- 


glasili na inicijativu Hrvatskih šuma. Pod geslom „Šume 

za ljude“ tijekom godine će se širom svijeta brojnim aktivnostima 

podsjetiti na važnost šumskog pokrova na 

zemlji i njegovog očuvanja. 

Dug i trnovit put do prirodnih šuma – Savjetovanje 

je obuhvatilo ostvareni program znanstvenoistraživačkih 

projekata u razdoblju 2006.-2010. godine. 

U uvodnom izlaganju akademik Slavko Matić govorio 

je o Međunarodnoj godini šuma u svjetlu 50-godišnje 

uske suradnje hrvatske šumarske znanosti i prakse. Da 

bi se došlo do današnjega stanja šuma i šumarstva u Hrvatskoj, 

kazao je, bilo je nužno prijeći dug i trnovit put; 

od osnivanja šumarstva kao struke i znanosti prije nekih 

250 godina, do osnivanja Javnoga poduzeća „Hrvatske 

šume“. U cilju dobivanja cjelovite slike zbližavanja i suradnje 

hrvatske šumarske znanosti i struke, Matić je naveo 

neke značajnije datume i događanja, koja su imala 

odlučujuću ulogu za hrvatske šume, struku i znanost. 

Spomenuo je Šumski red Marije Terezije iz 1769., Zakon 

o šumama iz 1852., osnivanje Hrvatsko-slavonskog 

društva 1846., Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima 

1860., početak izlaženja Šumarskog lista 1877., 

osnivanje Šumarske akademije 1898., Gospodarsko-šumarskog 

fakulteta u Zagrebu 1919., Zavoda za šumske 

pokuse, 1921., samostalnog Šumarskog fakulteta, 

Šumarskog instituta Jastrebarsko (1945.) i dr. Osnivanjem 

Javnoga poduzeća „Hrvatske šume“ 1991. godine 

i njegovim financiranjem znanstvenih projekata, 

u hrvatskome su šumarstvu stvoreni dobri temelji za 

nesmetan razvoj znanosti, znanstveno-istraživačkog i 

nastavnoga rada. Zaključujući izlaganje, Matić je istaknuo 

kako rad na stručnoj i znanstvenoj osnovi na podizanju, 

njezi i obnovi šuma traje već dva i pol stoljeća. 

Temeljen na načelima prirodnoga gospodarenja urodio 

je plodom jer smo u potpunosti sačuvali prirodne 

šume, što nas danas čini posebnim u Europi. Jedinstvenost 

naših šuma rezultat je zajedničkoga rada hrvatske 

šumarske znanosti i struke, što nam daje za pravo da sa 

zadovoljstvom i ponosom obilježavamo Međunarodnu 

godinu šuma i 50-godišnjicu plodne znanstveno-stručne 

suradnje. 

Izlaganja u četiri sekcije – Izlaganja su održana 

po sekcijama: prva je obuhvatila uzgajanje šuma, sjemenarstvo, 

rasadničarstvo, druga sekcija odnosila se 

na genetiku, zaštitu šuma i lovstvo, treća na uređivanje 

šuma, pedologiju, botaniku, a četvrta je obuhvatila 

područje pridobivanja drva, organizaciju i ekonomiku. 

Naslovnica knjige sa 

znanstvenim radovima 

prezentiranim na 

savjetovanju 

Osnivanjem Javnoga poduzeća „Hrvatske šume“ 1991. 

godine, koje financiraju znanstvene projekte, u hrvatskome 

su šumarstvu stvoreni dobri temelji za nesmetan razvoj 

znanosti, znanstveno-istraživačkog i nastavnoga rada. 

Čak i u proteklih pet godina, bitno obilježenih recesijom, 

Hrvatske su šume iznalazile sredstva podupirući znanstveni i 

istraživački rad. 

Neka od predavanja objavit ćemo na stranicama našega 

časopisa. U zaključcima savjetovanja istaknuto 

je kako je primarni razlog sušenja smreke u Hrvatskoj 

izloženost i ekstremnost smrekovih staništa u novonastalim, 

prije svega klimatskim uvjetima. Sušenje 

ubrzavaju neprovedeni, zakašnjeli ili neodgovarajući 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić 

Izlaganje akademika Slavka Matića (sekcija 1) 


hrvatska i europa 

ŠUMARI IZ FINSKE U 

HRVATSKOJ 

Finci oduševljeni 

hrvatskim 

Sudionici sekcije 4 (pridobivanje drva, 

organizacija, ekonomika) 

šumama i brigom 

o njima! 

Predavanje iz uređivanja šuma, pedologije i 

botanike (sekcija 3) 

šumskouzgojni zahvati. Potrebno je izgraditi nacionalnu 

strategiju očuvanja genetskih resursa i korištenja 

šumskoga reprodukcijskog materijala u izmijenjenim 

uvjetima ekosustava i pod utjecajem klimatskih promjena. 

Istraživanja stanišno-strukturnih odnosa za planiranje 

obnove sastojina potrebno je proširiti na cijelo 

područje lužnjakovih šuma. Najviše vremena za postizanje 

preborne strukture trebaju sastojine s prevelikom 

početnom drvnom zalihom, uz provedbu prebornih 

sječa većih intenziteta. U sklopu problematike sušenja 

šuma u Hrvatskoj osobitu pozornost treba posvetiti 

bukovo-jelovim šumama dinarskoga gorja u kojima je 

posebno ugrožena jela. Postojeći potencijali korištenja 

šumske biomase za energiju ograničeni su zbog okolišne 

pogodnosti, ekonomske isplativosti i važeće propisnosti. 

Daljnja istraživanja u cilju povećanja proizvodnje 

šumske biomase trebaju ići u smjeru podizanja nasada 

kratkih ophodnji na neobraslom proizvodnom tlu, korištenja 

proizvodnih potencijala iz panjača i kultura te 

savladavanja ograničenja korištenja biomase iz gospodarskih 

šuma. 

Svi znanstveni radovi prezentirani na savjetovanju 

tiskani su u prigodnoj publikaciji časopisa za teoriju i 

praksu šumarskog inženjerstva. Organizatori skupa bili 

su Šumarski fakultet, Institut, Akademija šumarskih znanosti, 

Institut za jadranske kulture i melioraciju krša te 

“Hrvatske šume”. 

U narednim bojevima našeg časopisa pozabavit 

ćemo se detaljnije se nekima temama prezentiranima 

ovom prilikom. 



Grupa finskih 

šumara iz 

državne tvrtke 

Metähallitus, 

koje je vodio 

gospodin 

Ari Rautio, 

boravila je 

krajem travnja 

(od 27. do 30.) 

u organizaciji 

HŠ-toursa 

u stručnom 

posjetu 

Hrvatskim 

šumama. 

Grupa od 26-ero finskih šumara iz državne 

tvrtke Metähallitus, većinom inženjera, 

magistara i doktora šumarstva, boravila je 

od 27. do 30. travnja u stručnom posjetu 

Hrvatskim šumama. U organizaciji HŠ-toursa, finski su 

šumari imali priliku upoznati različite načine gospodarenja 

šumama u tri područja Hrvatske, Slavoniji, Lici te 

u priobalju. 

Proveli smo s njima prvi dan u našičkoj Upravi, 

na području Šumarije Koška, gdje su obišli klonsku 

sjemensku plantažu hrasta lužnjka te zrelu sastojinu 

lužnjaka. 

Rukovoditelj Proizvodnog odjela Antun Rap, stručni 

suradnik za rasadničarstvo i sjemenarstvo Krunoslav 

Glova te rukovoditeljica Ekološkog odjela Nataša Rap 

pojasnili su finskim šumarima da je klonska plantaža 

osnovana zbog toga kako bi se, zbog neredovitog uroda 

lužnjaka, osiguralo dovoljno kvalitetnog sjemena 

za reprodukciju, odnosno, „kako bi se postigao regularan 

godišnji urod“. Zbog toga su, rekao je Glova, s 40 

najboljih, „superstabala“ izabranih na 20.000 ha, uzete 

plemke koje su cijepljene na dvogodišnje sadnice te je 

na taj način formirana plantaža od 1880 stabala. Osim 

u Našicama, takve plantaže postoje još u Vinkovcima 

i u Bjelovaru. Fince je odmah zanimalo je li taj posao 

profitan i prodaje li se sjeme dalje (ne, služi za vlastite 

potrebe!), koliko dugo će se koristiti takva stabla, itd. 

Posebno su bili oduševljeni slavonskim hrastom 

lužnjakom u Šumariji Koška, „o kojem su dosad samo 

čitali, a neki, koji su studirali u Njemačkoj, sada su se i 

osobno oduševili viđenim“. O gospodarenju ovom najvrednijom 

i najplemenitijom vrstom drveta hrvatskih 

šuma za koju se kaže „da korijen mora imati u vlažnoj 

zemlji, deblo u hladu poljskog jasena, graba ili brijesta, 

a krošnju na suncu“, govorio je upravitelj Goran Perić. 

Nakon što su obišli jednu zrelu sastojina (115 godina) 

s prekrasnim primjercima lužnjaka (Marijanačka šuma, 

drvna zaliha 450 m3/ha), finski šumari su imali priliku 

vidjeti i sve faze u gospodarenju, prekrasan pomladak 

nakon dovršne siječe, šumu u kojoj je, ograđene odjele, 

zbog zaštite od divljači, s pomlatkom prije dovršne 

siječe. 


U zreloj lužnjakovoj sastojini u Šumariji Koška 

Zbog čega se šuma ograđuje, kolika je cijena lužnjaka 

na tržištu, (ovisi o klasama), do koje visine stabla 

bi bila prva klasa (!), do koje druga klasa, neka su 

od pitanja koja su zanimala goste. I još: tko određuje 

cijenu, može li se slobodno formirati, pa onda, zbog 

čega se ne obara strojevima nego ručno. Imali su razumijevanja 

kad im je odgovoreno da kod strojnog obaranja 

zbog velike mase postoji mogućnost loma i da bi 

to zbog visoke cijene bio preveliki gubitak! 

Goste je pozdravio i voditelj našičke Uprave Darko 

Mikičić koji ih je upoznao s osnovnim podatcima o 

Upravi, a primio ih je našički gradonačelnik, također 

šumar, Krunoslav Žagar. 

Na terenima Šumarije Otočac, na Ličkom sredogorju, 

gosti iz Finske su drugoga dana boravka u Hrvatskoj 

imali priliku vidjeti brdsku bukvu pomiješanu 

s jelom, ali terene na kojima je gospodarenje otežano 

U klonskoj sjemenskoj plantaži hrasta lužnjaka u našičkoj Upravi 

Gosti iz Finske sa zanimanjem su razgledali iznimno uspjeli hrastov ponik 

„Njegovo veličanstvo“ hrast lužnjak! 

zbog miniranosti. Upravitelj Šumarije Zvonko Burić ih 

je u Gospodarskoj jedinici Rastovka Kuterevske Kose 

upoznao s tipičnim i atipičnim sastojinama jele i bukve, 

gdje se jela spušta i ispod 500 m/nm, te razlikama 

u jednodobnom i prebornom gospodarenju, a imali su 

priliku vidjeti i sječu i izvlačenje Timberjackom. 

Gosti s dalekog sjevera na svoje su (ipak!) došli 

trećega dana koji je bio rezerviran za obilazak otoka 

Raba. Prekrasni suncem okupani grad i još čišće more 

oduševili su Fince pa nisu odoljeli izazovu da se u još 

uvijek hladnom moru ne okupaju! Na sjevernom dijelu 

otoka gosti su mogli vidjeti kako se pošumljavaju 

degradirani krški tereni pionirskim vrstama. Upravitelj 

Šumarije Rab Boris Belamarić proveo ih je i kroz 

posebni rezervat šumske vegetacije, šumu Dundo, a 

posjetili su i gospodarsku jedinicu Kalifront, najveći 

cjeloviti šumski kompleks hrasta crnike u Hrvatskoj, 

gdje su upoznati sa šumsko uzgojnim radovima koji 

se provode u mediteranskim šumama. Bilo je riječi i o 

protupožarnoj preventivi s kojom su Rabljani posebno 

zadovoljni, budući da još od polovice 80-ih godina 

prošloga stoljeća nije bilo većih požara otvorenoga 

prostora. 

Finski šumari bili su impresionirani brigom koja se 

šumama poklanja u priobalnom području. 

Iznimno zadovoljni kako cjelokupnom organizacijom 

boravka, tako i stručnim aspektima ekskurzije, 

finski šumari stigli su prije povratka nakratko obići i 

hrvatsku metropolu i najaviti ponovni dolazak. 

Goste su tijekom njihovoga boravka u Hrvatskoj 

pratile Vesna Poljak, rukovoditeljica HŠ-toursa i Ana 

Juričić Musa, prevoditeljica. 

Državno poduzeće 

Finske šume 

(Metsähallitus), 

gospodari s 12 

milijuna hektara 

državnih šuma i 

voda, od čega je oko 

3,5 mlijuna hektara 

gospodarskih šuma. 

Godišnji etat iznosi 

6 milijuna kubika, a 

prirast 10 milijuna 

kubika. 

Poduzeće ima 2.000 

zaposlenih. 

Šumari imaju i 

svoje udruženje 

visokoobrazovanih 

šumara koje si 

svake dvije godine 

organizira studijsko 

putovanje u zemlju 

koja ih zanima. 

Hrvatsku je posjetila 

grupa od 26 šumara, 

najvećim brojem 

sastavljena od 

magistara šumarstva, 

zatim inženjera i 

doktora iz svih finskih 

regija. 


šumska razglednica 

ŠUMARIJA DREŽNICA / UPRAVA ŠUMA OGULIN 

Lužnjak u Drežnici malo je 

prirodno čudo, a živi se od 

bukve! 



Šumarija 

Drežnica jedna je 

od pet šumarija 

ogulinske 

Uprave i s 40-ak 

zaposlenih 

najznačajniji 

privredni 

subjekt ovoga 

mjesta s oko 700 

stanovnika. 

Središte Drežnice, desno Šumarija 

Stari grad 

Na razmeđu Gorskoga 

kotara i 

Like, drežnički 

šumari rade u 

otežanim uvjetima dugih 

zima s puno snijega 

i oborina uopće, pažljivo 

gospodareći sa šumskim 

bogatstvom koje im je 

povjereno. Premda se ovdje 

živi od bukve, u Drežnici 

će se kao pravi raritet Dipl. ing. šum. Darko 

naći i 50-ak ha pravoga Vukelić 

hrasta lužnjaka, na najvišem predjelu u Europi! 

Nije u Gorskom kotaru, nije ni u Lici, pa ipak, Šumarija 

Drežnica nosi obilježja obiju susjednih regija. 

Smještena u Drežničkoj kotlini, prislonjena na masiv 

Velike Kapele koji je dijeli od nedalekog mora (40-ak 

km!), koliko je udaljena i od sjedišta Uprave, Ogulina, 

Šumarija „osjeća“ i taj dobrodošli ublažavajući utjecaj 

mediteranske klime. 

– Imamo snijega toliko da po nekoliko mjeseci zimi 

ne možemo raditi, ali i kiše više nego ostali. Stoga ni 

poplave od površinskih voda, premda kratkotrajne, 

nisu rijetke. A nagla zatopljenja upravo su posljedica 

morskih strujanja koja se probijaju preko Kapele, 

pojašnjava upravitelj Darko Vukelić. A sve to rezultira 

čestim promjenjivim vremenom. Kad vozimo sirovinu 

jednako daleko, ili blizu, nam je i na ličku stranu, prema 

Brinju, do kojega je tek 23 km! 

Na mjestu upravitelja Vukelić je relativno kratko 

vrijeme, od početka prošle godine, no kao domaćem, 

ogulinskom šumaru ništa mu (niti) na području Drežnice 

nije novo ni nepoznato! 

Gospodareći s 10.614 ha šuma i s godišnjim etatom 

od 44.000 kubika (bruto), Drežnica spada u veće 

među pet šumarija ogulinske Uprave. Živi od bukve 

koja se prostire na 70% površine te od jele i smreke. 

To je bukva posebne kvalitete, cijene je drvoprerađivači 

zbog dobre strukture ili kako oni kažu, zbog toga 

što se “dobro reže“, veli upravitelj. Nisu to debeli furniri 

Prometnice su dobro održavane 

kao u nekim drugim sredinama, ima i kerna, no ipak 

je tražena. A da je dobre kvalitete i tražena pokazuju i 

međunarodne licitacije na kojima se sve proda! 

Šume su podijeljene u četiri gospodarske jedinice: 

Mala Javorovica, Čungar, Bitoraj i Crni Vrh koje vode 

revirnici Jasmina Ivošević, Stojan Tatalović, Mihajlo 

Maravić i Goran Ivošević. 

Sadašnjih 47 zaposlenih zadovoljava potrebe, 

premda ih je nekada bilo znatno više. Dio sjekača 

starije je dobi, od njih se mlađi mogu učiti, i ovaj spoj 

iskustva i mladosti dobro funkcionira. 

Kada prvi put dođete u Šumariju, Drežničani će 

vam odmah skrenuti pozornost na dvije zanimljivosti 

- da se nalazite dosta „visoko“ i da se šume prostiru od 

446 m/nm pa do 1141 m/nm (Bitoraj). I drugo, da se i 

na tako visokom području može pronaći hrast lužnjak! 

Ovo malo čudo prirode odnosi se na 56 ha lužnjaka u 

g. j. Čungar koje smo obišli u pratnji revirnika Jasmine 


MGP koji je ujedno i glavni prijevoznik drvne mase do 

kupaca. Dio prijevoza obavljaju i sami drvoprerađivači. 

Upravitelj Vukelić posebno hvali ispomoć i uspješnu 

suradnju s Upravom šuma Koprivnica čiji radnici i 

mehanizacija već godinama, kad obave posao kod 

kuće, dolaze na ispomoć u Drežnicu. 

Veliki etat ujedno znači da Šumarija obavlja i puno 

različitih uzgojnih radova na koje se godišnje troši oko 

4 milijuna kuna. Od najvažnijih spominjemo prorjeđi- 

ŠUMARIJA DREŽNICA 

– površina 10614 ha 

– 70% bukve 

– etat 44000 kubika 

– zaposlenih 47 

Revirnici J. Ivošević i S. Tatalović u lužnjakovoj šumi 

Ivošević i Stojana Tatalovića. Tatalović je Drežničanin, 

poznaje svaki kutak Šumarije, a do najvišeg predjela 

lužnjaka u Europi i uz Motovunsku šumu najzapadnijeg 

areala lužnjaka dovezao nas je preko 

potoka i putovima koji se jedva naziru. 

Lužnjak je zaštićen, u šumi se ništa ne 

radi. Premda ovdje nema riječnih tokova, 

polje godišnje redovito bude najmanje 

jednom poplavljeno. Radi se o 

površinskim vodama (nakon velikih kiša 

ili otapanja snijega), koje se ne zadržavaju 

dugo, no ipak dovoljno da se na 

stablima vidi tamna crta koja označava 

do kuda voda doseže. Prije proljetnog 

buđenja, početkom travnja, još nije bilo 

niti naznaka listanja, hrastovi su izgledali 

čudesno, od zimskih vjetrova polomljenih 

grana pomalo nestvarno. 

Drežnička šumarija, kao i ostale u 

ogulinskoj Upravi, ima svoju mehanizaciju, 

pet traktora (Timberjack i Hittnerovi 

zglobni traktori koji su se pokazali 

jako dobrima). Je li to prednost ili nedostatak, 

teško je reći. Ako se traktori (često) 

ne kvare i nema prevelikih troškova održavanja, 

onda je sve OK! 

Imati mehanizaciju, a nemati benzinsku stanicu 

u blizini-to je već problem. U Drežnici nikad nije bilo 

benzinske crpke, no nekada je Šumarija, kao i mnoge 

druge, imala svoju cisternu i time rješavala snabdijevanje 

gorivom. No to je sad već daleka prošlost, 

a problem je riješen otvaranjem benzinske stanice u 

Jasenku. 

Dobra otvorenost Šumarije omogućava korištenje 

mehanizacije, „svake godine izgradimo po nekoliko 

kilometara cesta i vlaka i dosežemo željeni broj kilometara 

šumskih cesta“, kaže Vukelić. 

Radnici Šumarije sami posijeku i izrade 60% etata, 

20% obave druge šumarije te daljnjih 20% poduzetnici. 

Sa svojom mehanizacijom izvuku 60% drvne mase, 

ostalo se realizira uz pomoć radnika iz drugih uprava i 

kooperanata, u izvlačenju pomoć im pruža i ogulinski 

U gospodarskoj jedinici Čungar nalazi 

se 56 ha lužnjaka na najvišem predjelu 

i uz Motovunsku šumu najzapadnijem 

arealu lužnjaka u Europi. Premda 

ovdje nema riječnih tokova, ta 

površina godišnje redovito bude 

najmanje jednom poplavljena. Radi se 

o površinskim vodama nakon velikih 

kiša ili otapanja snijega. 

Šumarija živi od bukve, 

gospodarska jedinica 

Čungar 


Uvjeti rada su izuzetno teški – izvlačenje bukovih trupaca 

Spremni za međunarodnu licitaciju 

Sjekač 

„Na okupu“, u središtu mjesta, su još Šumarija, 

najznačajniji gospodarski subjekt Drežnice, pošta, 

ambulanta, u blizini je i osnovna škola. 

vanje mladih sastojina (na 170 ha), njegu pomlatka i 

mladika (35 ha), pošumljavanje i popunjavanje sadnicama 

na oko 20 ha. U prvoj dekadi travnja, kad smo 

bili u Drežnici, pošumljavanje bukvicom baš je bilo u 

tijeku. 

Za radove na uzgoju ne koristi se vanjska usluga! 

Obavljaju ih radnici drežničke Šumarije, mahom oni 

koji zbog različitog stupnja invaliditeta ne mogu više 

raditi na sječi, uz pomoć radnika iz još nekih šumarija 

ogulinske Uprave. A nisu rijetke niti zajedničke akcije 

na nekim uzgojim radovima. 

Šumarstvo i prerada drva tradicionalno su zanimanje 

ljudi ovoga kraja, zgrada šumarije izgrađena je 

1952. godine. 

Nekada je u Šumariji radilo 100-tinjak radnika, uz 

domaće bili su tu i radnici iz Bosne koji su stanovali u 

radničkim nastambama. Neki od njih ovdje su se poženili 

i trajno ostali. 

Od Radojčića uz glavnu cestu Drežnica se proteže u 

dužini od 10-ak km, ako se ubroje i neka manja naselja 

(do Lokve)! Prema Zagrebu (140 km) Drežničani mogu 

na dvije strane; preko Ogulina ili na Liku, na Brinje. 

Danas ovdje živi nešto preko 700 stanovnika (prema 

popisu 2001.), što je višestruko manji broj nego 

prije. Uoči 2. svjetskog rata nekadašnja Partizanska 

Drežnica brojila je blizu 5000 žitelja, pretežno srpske 

nacionalnosti za koje se pretpostavlja da su u ove krajeve 

došli početkom 17. stoljeća iz Cazinske krajine. 

Iz druge polovice 19. stoljeća potječe kamena Crkva 

Roždestva presvete Bogorodice koja se obnavlja. Ovdje 

djeluje i kulturno društvo SKUUD Đurđevdan koje 

upriličuje različite priredbe. 

Tu, „na okupu“, u središtu mjesta, su još Šumarija, 

najznačajniji gospodarski subjekt Drežnice, pošta, ambulanta, 

u blizini je i osnovna škola. Nekadašnji veliki 

pogon DIP-a na radi, nema više ni poslovnice banke 

koja je nekada bila ovdje. Nekoliko je obrtnika (pilana, 

trgovina), a skoro se podrazumijeva da bez par lokala 

(kafića) popis zanimanja ne bi bio potpun! Novo vrijeme, 

novi običaji i događaji. 


obnovljivi izvori eneregije 

ŠUMSKA BIOMASA GDJE SMO I KUDA IDEMO? 

Što je to Rok-For projekt i kako 

iskoristiti postojeće potencijale? 

Na koji način šumska biomasa, odnosno šumarski 

sektor može doprinijeti tom cilju? 

Da bi se mogli baviti strateškim planiranjem, 

prije svega, moramo utvrditi kakvo je 

postojeće stanje na području proizvodnje i korištenja 

šumske biomase. Koliko šumske biomase ima na raspolaganju 

za zainteresirane dionike? Ili, bolje rečeno, 

zadovoljavaju li sadašnje količine potrebe svih zainteresiranih? 

Postoji li mogućnost povećanja sadašnjih 

količina i na koje načine? Kako poboljšati postojeće 

stanje? Na ta i mnoga druga pitanja odgovore su pokušali 

dati stručnjaci iz područja šumarstva, energetike, 

zatim gospodarstvenici, lokalna uprava te znanstvenici. 

U tu svrhu održana su dva panela dionika iz područja 

obnovljivih izvora energije s naglaskom na šumsku 

biomasu. Hrvatski šumarski institut organizirao je 

jedan takav panel u Zagrebu, 9. prosinca 2010. godine, 

a drugi grad Vinkovci 4. travnja, 2011. u Vinkovcima. Cilj 

ovih konzultacija sa dionicima je potreba da se identificiraju 

problemi ili bolje rečeno izazovi te daju smjernice 

za poboljšanje postojećeg stanja. Rezultati panela 

bit će oblikovani u dokument/strategiju koja ima za 

cilj ukazati na potrebu promjene postojećeg stanja na 

području šumske biomase u smislu koraka koje treba 

poduzeti kako bi na najbolji mogući način iskoristili njene 

mogućnosti. To se naročito odnosi na pozicioniranje 

šumarskog sektora. 

Projekt RoK-FOR – Konzultacije su obavljene u 

sklopu RoK-FOR projekta, punog naziva “Održivo gospodarenje 

šumama u cilju pružanja obnovljivih izvora 

energije, održive gradnje i bioproizvoda” (engl. “Sustainable 

forest management providing renewable energy, 

sustainable construction and bio-based products”). 


Silvija Krajter, Igor Kolar 

Hrvatski šumarski 

institut 

Šumska biomasa 

kao obnovljivi 

izvor energije u 

posljednje vrijeme 

prilično je vruća 

tema. Strategija 

energetskog 

razvoja Republike 

Hrvatske (NN 

130/2009) 

identificira 

potrebu povećanja 

energetske 

neovisnosti te 

udjela obnovljivih 

izvora energije 

u energetskom 

miksu. Međutim, 

do sad se nije 

sveobuhvatno 

pristupilo toj 

problematici, 

a to se odnosi 

i na doprinos 

šumarskog sektora 

preko šumske 

biomase. 


Sedmi okvirni program 

EU (FP7) sastoji se od četiri 

programska područja; 

(Suradnja – Cooperation, 

Ideje – Ideas, Ljudi 

– People i Kapaciteti 

– Capacities) u koja su 

inkorporirani ciljevi EU 

zacrtani Lisabonskom 

konvencijom, a odnose 

se na ekonomski 

rast, kompetitivnost i 

zapošljavanje. 

Projekt u trajanju od tri godine započeo je 1. veljače 

2010. i ukupne je vrijednosti 1.7 milijuna EUR-a. Financira 

se iz Sedmog okvirnog programa Europske unije 

(FP7), točnije programa Kapaciteti. 

U projektu sudjeluje 20 partnera iz pet europskih 

regija, među kojim su i dva prekogranična klastera: 

Baden-Württemberg (Njemačka), Sjeverna Karelija 

(Finska), Katalonija (Španjolska) te prekogranični 

klasteri Akvitanija-Baskija (Francuska-Španjolska) i 

Hrvatska-Srbija. 

Hrvatski šumarski institut koordinator je prekograničnog 

klastera Hrvatska-Srbija, sa partnerima Šumskom 

biomasom d.o.o., gradom Vinkovcima te Institutom 

za nizinsko šumarstvo iz Novog Sada. 

Europska je unija identificirala šest područja u 

kojima je uočen manjak inovacija, a koji imaju potencijal 

da postanu vodeća tržišta (engl. Lead Markets), te 

2007. lansirala incijativu za vodeća tržišta (engl. Lead 

Market Initiative). RoK-FOR projekt uzima u obzir tri takva 

područja, a to su obnovljivi izvori energije, održiva 

gradnja i bioproizvodi. 

Cilj ovog projekta je umrežavanje partnera iz 

istraživačkog sektora, javne uprave i poduzetništva 

te prijenos znanja i iskustava među partnerima iz tri 

navedena područja. Prekogranični klaster Hrvatska- 

Srbija fokusirao se isključivo na područje obnovljivih 

izvora energije s naglaskom na šumsku biomasu, kao 

područje s trenutačno najvećim potencijalom u regiji. 

Što nam slijedi? – Svaka će regija identificirati 

područja u kojima vidi mogućnost razvoja, potrebe i 

moguće prepreke za razvoj tog područja te na osnovu 

toga razviti regionalne istraživačke programe (engl. 

Regional Research Agenda), koje će procijeniti odabrana 

skupina vodećih europskih stručnjaka. Cilj takvih 

regionalnih istraživačkih programa je da posluže 

kao šumarski doprinos prilikom izrade nacionalnih 

istraživačkih programa. 

Važan element projekta je mentorstvo. Ono se 

odnosi na prijenos specifičnih znanja od strane partnera 

iz regija koje su po kapacitetima i znanjima u 

odnosu na nas u boljem položaju. Stručnjaci iz finskog 

Znanstvenog parka iz Joensuua (engl. Joensuu Science 

Park Ltd.) i ostali zainteresirani partneri iz projektnog 

konzorcija, razmijenit će primjere dobre prakse 

sa dionicima u Hrvatskoj i Srbiji prilikom posjeta regiji 

predviđenog za 6.-8. lipnja, 2011. Konzultacije sa dionicima 

pomogle su i u identifikaciji njihovih specifičnih 

potreba na koje će se pokušati odgovoriti prilikom 

stručnog posjeta. 

Ukoliko imate prijedloge, komentare i informacije 

vezane za šumsku biomasu u Hrvatskoj, slobodno 

nam se obratite. 

Koordinatorica projekta za Hrvatsku 

Dr. sc. Dijana Vuletić 

Hrvatski šumarski institut 

Cvjetno naselje 41, 10 450 Jastrebarsko 

E dijanav@sumins.hr 

www.sumins.hr ■ www.rokfor.eu 


priroda na dlanu OTVORENA 

POUČNA STAZA HAJDEROVAC / POŽEGA 

Iznimno bogatstvo biljnog i 

životinjskoga svijeta slavonske 

šume pred posjetiteljima! 

Otvaranjem poučne staze Hajderovac u blizini 

istoimenog šumsko-hortikulturnoga 

rasadnika, nedaleko od Kutjeva, svoj su 

doprinos obilježavanju Međunarodne godine 

šuma 2011. 24. ožujka dali požeška podružnica 

Hrvatskih šuma i požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog 

društva. U nazočnosti županijskih čelnika, predstavnika 

HŠD-a, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim 

područjima i Parka prirode Papuk, prigodnim se 

riječima obratio dipl. ing. Stjepan Blažičević, voditelj 

UŠP Požega i predsjednik požeškog ogranka HŠD-a. 

On se zahvalio svima koji su svojim radom pomogli 

uređenju ovog objekta, odnosno izdavanju prigodne 

brošure.- Ovaj iznimno vrijedan lokalitet prepoznalo 

je i Ministarstvo turizma koje je osiguralo dio novca za 

uređenje staze, jedne u nizu koje će urediti “Hrvatske 

šume”, sa ciljem da se izletnici i ljubitelji prirode što 

bolje upoznaju s vrijednostima slavonskih šuma-istaknuo 

je Blažičević. 

Tijekom otvaranja poučne staze 

Mnoštvo drvenastih i zeljastih vrsta – Autor 

vodiča o poučnoj stazi, dipl. ing. Perica Benčić, naglasio 

je kako se staza proteže kao uski pojas u srednjem 

toku potoka Hajderovca, u smjeru sjever-jug, u dužini 

približno 2000 m. Na vrlo kratkom potezu, na 15 označenih 

stajališta, nalazi se velik broj šumskoga drveća, 

grmlja i prizemnoga rašća, čak 64 drvenaste i 92 vrste 

zeljastoga bilja. Mnoštvo je autohtonih biljaka, ali 

i onih unesenih iz Amerike, Kine te iz drugih zemalja i 

s drugih kontinenata. Tome su svojim gospodarenjem 

šumama, unazad 200 godina, pridonijele generacije 

Prvo stajalište s unesenim (alohtonim) vrstama drveća 

bivših šumskih posjednika (grofovi Turkovići i drugi) 

i šumarskih gospodarstvenika, ondašnjih i sadašnjih 

šumarskih stručnjaka. 

Lužnjak zadivljujućih dimenzija – Oko 15 različitih 

drvenastih vrsta unesene su zadnjih stotinu 

godina iz Sjeverne Amerike i Azije, a one su se aklimatizirale. 

Naime, žive u području sličnom njihovoj 

domovini, a ovdje su opstale zahvaljujući pažnji nas 

šumara-naglasio je Benčić. Opisujući pojedina stajališta 

napomenuo je kako su sva ona zanimljiva, no 

ipak je izdvojio stajalište broj 3, s našim samoniklim 

(autohtonim) hrastom lužnjakom koji za današnje 

vrijeme ima zadivljujuće dimenzije. Starost mu je vjerojatno 

dvjestotinjak godina, a ima drvnu masu veću 

od 20 m3. Zanimljivo je i stajalište broj 2 s nizinskim 

(poljskim) brijestom, pratiteljem hrasta lužnjaka i vrstom 

koja izumire u našim šumama. Stablo koje se 

ovdje nalazi staro je više od stotinu godina. Na prvome 

stajalištu su unesene vrste drveća: divlji kesten, 

crni orah, maklura, gledičija (trnovac) i pajasen (kiselo 

drvo). Tako su se dva stabla maklure, koja ima 

tvrdo drvo za široku uporabu (izrada lukova i strijela 

te različitog poljoprivrednog oruđa), našla unutar sastojine 

crnog oraha. 

Među zanimljivim vrstama na stajalištu broj 14 svakako 

je i jedna obična smreka visoka gotovo 32 m, prsnoga 

promjera 108 cm i drvnoga volumena oko 14 

m3. U blizini smreke je stablo gorskoga javora, smješteno 

uz sam rub potoka Hajderovca. Svoje je mjesto 

na ovome stajalištu zauzelo i jedno stablo gorskoga 

jasena, kojemu je stanište najčešće u brdskim i planinskim 

šumama. Ova vrsta obično raste na nadmorskoj 

Piše: Ivica Tomić 

Foto: I. Tomić, P. Benčić, 

D. Krakar 

Na poučnoj stazi 

Hajderovac, na vrlo 

kratkom potezu 

dugom oko 2000 

m, na 15 označenih 

stajališta nalazi 

se velik broj 

šumskoga 

drveća, grmlja i 

prizemnoga rašća, 

čak 64 drvenaste i 

92 vrste zeljastoga 

bilja. 

Priručnik o poučnoj stazi 


Hrast sladun – fenomen 

medenja iz žira samo na 

području GJ “Južna Krndija”, 

UŠP Požega 

visini iznad 800 m, a visina je staze od 185 m na južnome 

dijelu do 220 m na sjevernom. 

Primjer raznolikosti i bogatstva naših šuma – 

Jedan od urednika brošure, mr. sc. Juraj Zelić, istaknuo 

je kako će poučna staza obogatiti turističku ponudu 

i učiniti je još zanimljivijom. Dobro će poslužiti svima 

onima koje zanima biologija i botanika, ali i tradicija 

i bogata povijest kutjevačkoga kraja. Prema mišljenju 

ovoga požeškog šumarskog stručnjaka, “Hrvatske 

šume” trebale bi urediti još nekoliko poučnih staza. 

Pohvalivši požeške šumare za provedbu ove vrijedne 

ideje, poučnu je stazu službeno otvorio mr. sc. Petar Jurjević, 

predsjednik HŠD-a. On je naglasio kako će šumari 

i šira javnost na ovom objektu biti upoznati s raznolikošću 

i bogatstvom naših šuma. 

Četiri šumske zajednice – Poučna staza Hajderovac 

nalazi se u istoimenom šumskom predjelu na području 

Šumarije Kutjevo, u gospodarskoj jedinici “Južna Krndija 

Mnoštvu autohtonih i unesenih biljaka svojim su 

gospodarenjem šumama unazad 200 godina pridonijele 

generacije bivših šumskih posjednika (grofovi Turkovići i 

drugi) i šumarskih gospodarstvenika, ondašnjih i sadašnjih 

šumarskih stručnjaka. 

Nizinski(poljski) brijest – vrsta 

koja izumire u našim šumama 

Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba 

Kulture četinjača uz šumsku prometnicu 

kod rasadnika 

Maklura unutar sastojine crnog oraha 

Hrast sladun na 

ovome području 

tvori jedinstveni, 

necjeloviti areal 

svoje najzapadnije 

rasprostranjenosti, a 

zanimljiv je fenomen 

njegova medenja iz 

žira. 

Kutjevačka”, a proteže se uz potok kroz odjele 95, 96, 97, 

98, 101, 102, 103 i 104. Izdvojena je kao rijedak lokalitet 

po bogatstvu biljnog i životinjskoga svijeta. Zbog raznolikosti 

flore, posebice dendroflore, obilja šumskih plodina 

te većega broja lovne divljači i ptica, prirodoslovcima je i 

šumarima osobito zanimljiva i dojmljiva. Biolozi, šumari, 

ljubitelji prirode i turistički znatiželjnici mogu na ovom 

objektu upoznati značajnije samonikle (autohtone) i strane 

(alohtone) drvenaste vrste te njihove biološko-ekološke 

i gospodarstvene značajke. Na ovome malom prostoru 

raste raznolika i obilna šumska flora u četirima šumskim 

biljnim zajednicama (te u više subasocijacija): sladunovo-cerovoj 

šumi (Quercetum frainetto-cerris), šumi 

hrasta kitnjaka i običnoga graba (Epimedio-carpinetum 

betuli), šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino 

Na malom prostoru nalaze se četiri 

šumske zajednice: sladunovocerova 

šuma, šuma hrasta kitnjaka i 

običnoga graba, šuma hrasta lužnjaka 

i običnoga graba te šuma crne johe s 

blijedožućkastim šašem. 

betuli-Quercetum roboris) te šumi crne johe s blijedožućkastim 

šašem (Carici brizoidis-Alnetum glutinosae). 

Šumari Požeštine prepoznali su ovaj lokalitet i odlučili ga 

urediti ne samo zbog slikovitosti i raznolikosti krajobraza, 


nego i zbog gospodarske, socijalne i kulturne ostavštine 

kutjevačkoga kraja, a napose one koja je vezana za 

šumsko-gospodarsku djelatnost. Građevinski objekti i 

dendroflora, na koje danas nailazimo na poučnoj stazi, 

djelo su zapaženog šumarskog gospodarstvenika Milana 

Turkovića (1857.-1947.), vlasnika vlastelinstva Kutjevo od 

1882. do 1945. godine i šumarnika Mije Radoševića koji 

tada službuje na vlastelinstvu. Šumarstvo se u to vrijeme 

provodi prema odredbama Osnove gospodarenja, a za 

sve se proizvode organizira prodaja na domaćem tržištu. 

Fenomen hrasta sladuna – Neposredno uz stazu 

smješten je jedan od poznatih hrvatskih šumsko-hortikulturnih 

rasadnika, od kojega se šumskom prometnicom 

dugom oko 1600 m, uz kulture četinjača, dolazi do 

okretnice i prvoga stajališta staze. To je površina obrasla 

samoniklom vegetacijom, no unutar nje nalazi se nekoliko 

spomenutih vrsta koje ovdje ne dolaze od prirode. 

Naime, one su unesene u dekorativne svrhe, zabunom 

ili za ishranu divljači. Zanimljivo je da je vlastelin Turković 

sadio uz putove i na plješinama divlji kesten, čiji su 

plodovi služili za prehranu divljači. Ovaj objekt zamišljen 

je kao vodič po točkama stajališta karakterističnih za pojedinu 

vrstu, biocenozu ili lokalitet. Obilje vrsta zavidnih 

dimenzija i starosti pojedinih primjeraka ili način na koji 

su nastali, zadivljuje svakoga posjetitelja i ne ostavlja ga 

ravnodušnim. Osim navedenih nekoliko stajališta navodimo 

i ostale: crveni hrast (4), bivša lugarnica (5), kulture 

četinjača (7), sastojina lužnjaka i graba (8), sastojina crne 

johe (9), poljski jasen (10), sastojina sladuna i cera (11), 

primorski bor (12), ugljenka, kopa, žežnica (13), divlja loza 

(15). Za fitocenološka istraživanja osobito je zanimljiva 

sladunovo-cerova šuma koja se kao izdvojeno područje 

rasprostranjenosti ili enklava nalazi na području Slavonije, 

a posebno u jednome dijelu Požeške kotline. Cjelovite i 

gotovo čiste sastojine hrasta sladuna smještene su u gospodarskoj 

jedinici ”Južna Krndija Kutjevačka”, iznad naselja 

Bektež i Gradište. Fenomen medenja ovoga hrasta, 

da slatki sok curi i iz žira, javlja se samo u ovome dijelu 

Krndije, od Kutjeva do Ljeskovice. Sladun na ovome području 

oblikuje jedinstveni, necjeloviti (diskontinuirani) 

areal svoje najzapadnije rasprostranjenosti pa je privukao 

pozornost mnogih biologa, botaničara i šumara. Stoga je 

pokrenuta inicijativa da se lokalitet poučne staze sa sastojinama 

hrasta sladuna uključi u Park prirode Papuk, u 

cilju populariziranja i ove specifične prirodne vrijednosti. 

Koristan i zanimljiv vodič – Prigodno tiskan i grafički 

lijepo opremljen vodič “Poučna staza Hajderovac”, autora 

dipl. ing. Perice Benčića, obuhvaća (uz predgovor i uvodni 

dio ) kratki pregled povijesti kutjevačkoga kraja, s osvrtom 

na povijest šuma i šumarstva, vodič kroz poučnu stazu 

te popis i detaljan opis svih stajališta koja su na terenu 

označena, s opisom značajnijih karakteristika na informacijskoj 

ploči. Vodič ima, s popisom literature i izvorne dokumentacije 

71 stranicu, 65 kvalitetnih fotografija u boji, 

6 crnobijelih fotografija, 4 crteža i 3 karte (dvije šumarske 

i jedna turistička). Na unutrašnjoj strani korica nalaze se 

umanjene fotografije svih stajališta te snimka šumskoga 

predjela Hajderovca s ucrtanom linijom protezanja staze. 

Nakladnici ove brošure su “Hrvatske šume” (UŠP Požega; 

za nakladnika Stjepan Blažičević), Javna ustanova za 

upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije 

i Turistička zajednica grada Kutjeva. Urednici su mr. 

sc. Juraj Zelić i dipl. ing. Davorin Krakar, koji su zajedno s 

P. Benčićem i autori fotografija. Vodič će kao koristan priručnik 

poslužiti šumarskim stručnjacima, biolozima, botaničarima, 

ekolozima, povjesničarima, učenicima, studentima, 

turističkim djelatnicima i svim ljubiteljima prirode. 

dan planeta 

UPRAVA ŠUMA 

ZAGREB 

Nastavljeno 

čišćenje šume 

Dan planete Zemlje i Međunarodnu godinu 

šuma zagrebačka je Uprava obilježila nastavljajući 

i ove godine akciju uklanjanja smeća 

i sanaciju otpadom onečišćenog tla na području 

Šumarija Remetinec i Velika Gorica. U suradnji s 

Javnom ustanovom Zeleni prsten, zagrebačke županije, 

i Lovačkom udrugom Sokol uklonjeno je pedesetak kubika 

nepropisno (čitati: samovoljno, bezobrazno i nekažnjeno!) 

odloženog otpada na području gospodarske 

jedinice Stupnički lug u Šumariji Remetinec. 

Budući da Uprava šuma Zagreb ne raspolaže odgovarajućim 

strojevima i vozilima, akcija čišćenja u Šumariji 

Velika Gorica, tjedan kasanije, odrađena je u suradnji 

sa komunalnim poduzećem VG Komunalac i VG Čistoća 

iz Velike Gorice, čiju je podršku zagrebačka Uprava Zagreb 

imala i u svim dosadašnjim akcijama zbrinjavanja 

otpada. Sa područja gospodarskih jedinica Vukomeričke 

Gorice i Šiljakovačka Dubrava na regularno odlagalište 

Mraclin odvezeno je 150 t otpada. 

Šume pune smeća! – do kada će pojedinci 

neodgovorno odlagati otpad? 

Budući da komunalna poduzeća organiziraju odvoz 

glomaznog otpada u svim mjestima, začuđuje loša navika 

nesavjesnih pojedinaca koji i dalje otpad radije odvoze 

u šumu. U proteklih nekoliko godina redovito se 

uklanja i zbrinjava otpad bačen u šumu, a ovo je treća 

godina zaredom da se organizirala ovako velika akcija 

čišćenja šumskog zemljišta zbog nepropisno odloženog 

otpada. Do sada su sanirana divlja odlagališta u 

Šumariji Dugo Selo, Remetinec, Novoselec, Velika Gorica 

i Samobor. Ovim akcijama nastavljena je odlična suradnja 

Odjela za ekologiju, rukovoditeljice Ane Hercegovac, 

i njene stručne suradnice Đurđice Bece-Slunjski, 

upravitelja Šumarije Remetinec Mile Vukelića i upravitelja 

Šumarije Velika Gorica Zorana Bumbera, s neprofitnim 

udrugama i lokalnom zajednicom. (hj) 

U proteklih nekoliko 

godina redovito se 

uklanja i zbrinjava 

otpad bačen u šumu, 

a ovo je treća godina 

zaredom da se 

organizirala ovako 

velika akcija čišćenja 

šumskog zemljišta 

zbog nepropisno 

odloženog otpada. 

Pune ruke posla 


Sajam u Tireliju 

Detalj iz dogonskog sela 

3 

afrika 

DRŽAVA MALI 

U SRCU PUSTINJE 

Šetnja 

po 

zemlji 

Dogona 


Goran Vincenc 

Odlazak u zemlju 

Dogona nije ni malo 

jeftin izlet, stoga 

morate dobro paziti 

kako bi dobili ono 

što ste platili. Morate 

paziti da su u cijenu 

uračunati prijevoz 

do mjesta polaska 

kao i povratak, 

zatim vodič, hrana, 

voda i sl. Morate 

odrediti koliko dana 

želite provesti tamo 

i koji dio zemlje 

želite posjetiti. 

Mi smo se odlučili 

za trodnevno 

pješačenje 

središnjim dijelom 

Bandijagarske 

klisure podno koje 

živi ovo mistično 

pleme. 

Afričko pleme Dogoni živi podno Bandiagarske 

klisure koja se proteže oko 150 km u dužinu 

i koja je na mjestima visoka 500 metara, 

a ispod koje se nalazi jedna od najnižih točaka 

u Maliju. 

Put u zemlju Dogona vodi preko Moptija do grada 

koji se zove Bandiagara, odakle se skreće sa glavne 

ceste i vozi se izuzetno lošim putom do sela Douru. 

To selo je posljednje mjesto do kojega možete doći 

automobilom, a dalje nastavljate pješice. Kako bi se 

spustili sa Bandiagarske klisure, morate proći kroz vrlo 

zanimljiv uski kanjon, što traje oko 3 sata, nakon čega 

vam se ukaže prekrasan prizor malenih zelenih polja, 

vrlo spretno odijeljenih jednih od drugih, koja graniče 

sa samom pustinjom koja se širi dalje prema Burkini 

Faso, udaljenoj svega 30-ak kilometara. 

Prvo mjesto na koje ćete naići je Nombori, u kojem 

se nalazi i mali dogonski muzej te u kojem se možete 

odmoriti i kao što smo mi napravili, prespavati. Turisti 

tradicionalno spavaju na krovovima kuća, jer navodno 

ste tamo najsigurniji od zmija i otrovnih kukaca. 

Nombori je nevjerojatno mjesto, u podnožju 

klisure je dogonsko selo novijeg datuma, dok su na 

padinama stijena stara naselja koja su danas napuštena 

a tamošnje nastambe se koriste za vrijeme festivala 

i religioznih obreda. Arhitektura dogonskih kućica je 

jako zanimljiva, a radi se o malim kolibama od blata 

koje imaju stožasti slamnati krov zbog čega izgledaju 

kao gljivolike kućice iz poznatoga crtića Štrumpfovi. 

Postoje muške sa tri prozora i ženske sa jednim prozorom 

i u te kućice ne smiju ulaziti pripadnici suprotnoga 

spola. 

Na samoj klisuri nalaze se nastambe Tellema, trigloditskog 

naroda (špiljski ljudi op.a.) pigmejskoga 

rasta koji su ovdje živjeli do pojave Dogona u 14. st. 

S obzirom da su se njihove nastambe nalazile na strmim 

stijenama klisure, Dogoni vjeruju kako su Tellemi 

mogli letjeti. 

Put smo nastavili jugoistočno uz klisuru tako 

da su se idućeg dana redala sela o kojima smo slušali 

zanimljive priče našega vodiča. Tako smo u selu Amani 

imali prilike vidjeti jezero sa krokodilima te smo saznali 

kako su krokodili svete životinje, no tijekom poplava 

prave velike probleme lokalnom stanovništvu. Uz put 

smo nailazili na mnogobrojna stabla baobaba koja 

Dogoni smatraju svetima i jedina su stabla koja nisu 

posjekli, a od drveta koriste tek isušene plodove od 

kojih izrađuju instrumente. U selu Tireliju smo imali 

sreće naletjeti na tjedni sajam gdje smo mogli vidjeti 

Dogone u tradicionalnoj odjeći kako trguju sa svojim 

proizvodima. Tu smo vidjeli i animistički totem gdje se 

životinje žrtvuju bogovima, a čuli smo i priče o ljudskim 

žrtvama koje se povremeno događaju u nekim 

selima, a moguća su i za vrijeme Segui festivala koji se 

slavi svakih 60 godina s time da je slijedeći tek 2027. 

godine. Na upit kako će se odnositi prema bijelim turistima 

te godine, naš vodič je objasnio kako ih bijelci 

ne zanimaju i kako ljudske žrtve moraju biti podnesene 

među dogonskom braćom. 

Dogoni su i vrhunski drvodjelci, a njihove religiozne 

relikvije su prava umjetnička djela. Tako prilaze u svoja 

dvorišta ukrašavaju drvenom kapijom sa izrezbarenim 

reljefom koji često predstavlja povijest porodice koja 

živi u toj kući. Dogonske maske koje se koriste prilikom 

obreda su jedan od najvrjednijih suvenira iz Malija, 

dok razne drvene kipove i figure koji se prodaju u 

selima cijene svjetski antikvari, jer neki od njih imaju 

izuzetnu povijesnu vrijednost. 


Polja Dogona 

Dogoni su i vrsni poljoprivrednici koji su ovaj 

rubni dio pustinje pretvorili u pravu malu zelenu oazu, 

gdje na poljima koja se sastoje od malih gredica uzgajaju 

razno povrće od kojih se u velikoj mjeri ističe 

luk. Gredice su veličine otprilike 10 puta 10 metara, a 

navodnjavaju se primitivnim pumpama, no ne na način 

da se voda beskorisno pušta na zemlju, već se prvo 

pune ćupovi kojima se zaljeva zemlja nekoliko puta na 

dan, uglavnom ujutro i predvečer, kako bi se smanjilo 

isparavanje. Jedan ćup je dovoljan za jednu gredicu. 

Učinak je nevjerojatan, a najbolje se vidi kada se penjete 

i spuštate niz klisuru i bacite pogled od gore na 

krajolik. Kontrast zelenih boja sa polja i narančastog 

pustinjskog pijeska daje vam do znanja koliko truda 

treba da bi pustinja postala plodna. Zadnje mjesto 

koje smo posjetili bilo je Banani gdje smo se natova- 

Svete životinje 

Nastambe triglodita Tellema 

DOGONI I SIRIUS 

Dogoni potiču iz 

jugozapadnog Malija 

odakle je u 14. st. jedna 

mala grupa krenula put 

Bandiagare, bježeći pred 

islamskim fulanskim 

ratnicima, kako bi 

sačuvali svoju vjeru i 

tradiciju. Dogoni su 

tradicionalno animisti, 

a vjeru prakticiraju 

kroz niz obreda koji se 

dešavaju tijekom godine 

da bi vrhunac doživjeli 

svakih 60 godina na 

ceremoniji pod nazivom 

Segui. S obzirom da su 

vrsni astronomi, ciklus 

su podredili redovnom 

ciklusu sazviježđa Sirius. 

Tu i počinje mističnost 

vezana za Dogone koji 

su dugo tvrdili da se u 

tom sazvježđu nalaze tri 

zvijezde, dvije vidljive 

i jedna nevidljiva, dok 

je znanost tvrdila da 

postoje samo dvije. Tek 

1995. godine, upotrebom 

snažnih radioteleskopa, 

dokazano je da su 

Dogoni cijelo vrijeme bili 

u pravu te da kretanje 

tih triju zvijezda zaista 

zatvara ciklus od 60 

godina. Tu priču je 

iskoristio poznati pisac 

znanstvene fantastike 

Robert K. G. Temple kako 

bi razvio svoju teoriju 

o izvanzemaljskom 

porijeklu ljudi gdje je 

Dogonima dao ulogu 

prvih ljudi na planeti. 

Kako bi inače znali 

za postojanje treće 

zvijezde? 


U šumskoj sastojini 

šumsko raslinje ZELJASTE 

BILJKE 

Sveto drvo Baobab 

Netik 

(Impatiens noli- tangere) 

Silazak kroz kanjon 

rili sa velikim brojem suvenira i krenuli penjati 

kroz još jedan kanjon kako bi stigli do sela Sange 

gdje nas je čekalo vozilo za Mopti. 

Naš put u Maliju je ovdje i završio. Dojmovi 

su fenomenalni, još jedna zemlja koju ću svakome 

rado preporučiti. 


Foto: Arhiva 

Ova jednogodišnja 

biljka raste najčešće 

u listopadnim, 

mješovitim i 

crnogoričnim 

šumama, 

na šumskim 

prosjekama, uz 

šumske potoke i 

izvore, u priobalnim 

šumama bijele 

i crne johe, 

a nalazimo 

je, također, u 

vegetaciji visokih 

zeleni. 

N 

etik, 

nedirak (Impatiens noli-tangere) je 

jednogodišnja šumska biljka iz porodice 

neticaljki (Balsaminaceae), rasprostranjena 

na području Europe, Sjeverne Amerike, 

Azije te na istoku sve do Kine, Kamčatke i Japana. 

Ima uspravnu, golu i sočnu stabljiku, nerijetko 

nahukanu, koja je u donjem dijelu izrazito čvorasto 

odebljala, bez listova, a u gornjem razgranjena. Listovi 

su naizmjenični, u donjem dijelu kratko klinasti, 

duguljasto jajasti, napiljena ruba i kratko ušiljenoga 

vrha, bez zalistaka (palistića). Nalaze se na dugim peteljkama, 

otklonjeni od stabljike i ogranaka, obično u 

vodoravnom položaju. 

Cvjetovi su veliki i lijepi, dvospolni, jednosimetrični 

(zigomorfni), obješeni na tankim dršcima. 

Znakoviti su po žutim laticama, iznutra posutim crvenim 

točkicama. Čaška je sastavljena od 3-5 žuto 

obojenih lapova koji izgledaju poput vjenčića. Gornji 

lap je produžen u savijenu ostrugu, dugu izbočenu 

cjevčicu. Vjenčić ima pet latica od kojh su po dvije 

postrane međusobno srasle pa se čini da ima samo 

tri latice. Cvijet ima pet prašnika, a tučak se sastoji 

od kratkoga vrata i nadrasle peterogradne plodnice 

koja u svakoj pregradi sadrži po više sjemenih zametaka. 

Početak cvatnje je tek od srpnja ili kolovoza. 

Plod je mesnati, zeleni ili smeđe išaran tobolac (čahura), 

suhi pucavac dug približno 2 cm. Već kod neznatnoga 

dodira puca na pet dijelova koji se zavojito 

saviju te izbacuju gole i naborane sjemenke duge 

oko 4 mm i po nekoliko metara daleko. Ova zeljasta 

biljka razmnožava se sjemenkama, bez sudjelovanja 


stanišnih činitelja (autohorija) te raznošenjem sjemena 

ili plodova na površini tijela različitih životinja 

(epizoohorija). 

Raste u velikom mnoštvu na humusnim, vlažnim 

i sjenovitim mjestima. Pretežito je zastupljena u 

listopadnim, mješovitim i crnogoričnim šumama, na 

šumskim prosjekama, uz šumske potoke i izvore, u 

priobalnim šumama bijele i crne johe (u zajednicama 

sveze Alno Padion). Javlja se, također, u vegetaciji visokih 

zeleni. Netik raste na staništima s izrazitim postotkom 

zračne vlage, u ravnicama i po planinama do 

gornje granice gorskoga pojasa. 

U Hrvatskoj se u velikom broju pojavljuje na Medvednici 

i Papuku. Dolazi kao nitrofilna vrsta azonalne 

zajednice, u sloju prizemnoga rašća u šumi gorskoga 

javora i običnog jasena (Aceri- Fraxinetum excelsioris), 

na malim površinama, u arealu bukovo-jelovih 

šuma visokogorskoga pojasa. Nalazimo ga u ovoj 

šumskoj zajednici iznad 800 m, u uvalama većih nadmorskih 

visina, a katkada doseže i do samoga vrha 

gorja, primjerice na Medvednici na 1035 m. Primiješan 

je s drugim nitrofilnim vrstama (dolaze na tlima 

bogatim dušikom), kao što su kopriva, golema krijesnica, 

žuti jedić, proljetni drijemovac, šupaljka, bijeli i 

obični lopuh, smeđa iglica, glavata krasuljica i dr. 

Jestiva stabljika i listovi – Sočne stabljike i listovi 

netika su jestivi, a treba ih brati u proljeće, dok 

je biljka još sasvim mlada, a stabljike mekane i nježne. 

Proljetni listovi sadrže približno 50 mg% vitamina 

U Hrvatskoj se netik u velikom broju pojavljuje na 

Medvednici i Papuku. Dolazi u sloju prizemnoga rašća u 

šumi gorskoga javora i običnog jasena (Aceri- Fraxinetum 

excelsioris), na malim površinama, u arealu bukovo-jelovih 

šuma visokogorskoga pojasa. 

Veliki lijepi cvijet žutih latica 

Sočne stabljike i listovi netika su jestivi, treba ih brati u 

proljeće dok je biljka još sasvim mlada, a stabljike mekane i 

nježne. Mogu poslužiti za pripremanje variva i juha. 

Na kamenitom terenu 

Naizmjenični, duguljasto jajasti listovi 

Dijelovi biljke 

C i oko 6 mg% karotina. U kulinarstvu jestivi dijelovi 

mogu poslužiti za pripremanje variva i juha. Karakteristika 

je mlade biljke da ima ugodan, blag i svojstven 

okus. Bitno je istaknuti kako starenjem poprima gorak 

okus i smatra se otrovnom. 

Uzgoj u vrtovima i parkovima – U našoj flori raste 

i Impatiens parviflora, također jednogodišnja 

biljka, visoka 10-80 cm, sa znatno manjim, svijetložutim 

cvjetovima. Nalazimo je u šumskim sastojinama, 

no uglavnom na njivama, grobljima i sličnim staništima. 

Brojne egzotične vrste roda netika uzgajaju se u 

hortikulturne svrhe, kao kultivari u vrtovima i parkovima, 

a neki od njih kao lončanice. 


ljekovito bilje BLJUŠT 

Izdancima liječimo reumu 


Foto: Arhiva 

Bljušt (Tamus 

communis L.) 

poznat je i pod 

nazivima bljuštara 

i bljuština. 

Dijelovi biljke 

Već je u staroj Grčkoj Dioskurid opisao ljekovitost 

plodova bljušta u liječenju opeklina od 

sunca. Francuski naziv za ovu biljku u prijevodu 

znači „trava tučenih i maltretiranih žena“, 

zbog toga jer su one ovom biljkom liječile modrice, naročito 

one ispod oka. 

Opis biljke: Bljušt je trajna zeljasta povijuša. Na 

tankoj, savitljivoj i vijugavoj stabljici naizmjenično su 

poredani šiljasti i srcoliki tamnozeleni listovi. Iz pazušca 

listova izbijaju žućkasti i neugledni cvjetovi, složeni u 

grozdaste cvatove. Plod je okrugla crvena bobica koja 

je bez mirisa, ukusna i slatkasta, ali i otrovna. Korijen je 

nepravilnog oblika, gomoljast, odebljao dugačak dvadesetak, 

a širok 5 do 10 cm. 

Raste u šikarama, u hrastovim i bukovim šumama, 

livadama i na kamenjarima. Rasprostranjen je širom 

srednje i južne Europe. 

Cvate od svibnja do lipnja. 

Branje: Mladi izdanci ubiru se za jelo već u rano 

proljeće, cvijet u vrijeme cvatnje, a korijen u rano proljeće 

ili na jesen, list u vrijeme vegetacije. Korijen djeluje 

nadražujuće za kožu, pa je kod vađenja potrebno zaštiti 

ruke. 

Ljekovit sadržaj: u gomoljastom podanku ima 

tvari koje su slične histaminima koji snažno nadražuju 

kožu, ali i sluzi i alkaloida. 

Ljekovito djelovanje: svježi korijen u vanjskoj uporabi 

koristi se za liječenje reume, zglobova i mišića, modrica 

i križobolje te išijasa; 

– zapadna pučka medicina koristi ga za liječenje bolesti 

kože, išijasa, katara svih vrsta, reume, visokog 

tlaka i virusnih infekcija, 

– za liječenje modrica, potkožnih izljeva krvi, pucanja 

kapilara i hematoma. 

Uglavnom se koristi korijen, a rijetko sok, cvijet i list, 

jer može izazvati povraćanje. 

Mast za oboljenja kože: 200g svinjske masti ili lanolina 

rastopi se i u nju se ulije 100 g tinkture od korijena. 

Ovo se miješa sve dok ne prestane isparavati alkohol. 

Makne se s vatre i ulije u pripremljene posudice te pohrani 

u hladnjak. Ovako pripravljenom mašću mažu se 

oboljela mjesta na tijelu. 

Oblozi od korijena (za reumu i druga oboljenja 

kostiju i zglobova): korijen se opere, sitno izriba uz 

uporabu rukavica. Na oboljelo mjesto stavlja se tako 

izriban korijen i previje se. Drži se pet do deset minuta. 

Poslije tretiranja oboljelo mjesto namaže se maslinovim 

ili lanenim uljem, a može i mlijekom da se ne bi pojavili 

plikovi. Ovako pripravljen oblog dosta peče, a ali prođe 

poslije desetak minuta nakon korištenja. 

Tinktura: jednu jušnu žlicu nasjeckanog korijena 

bljušta treba namočiti u 1l 60 postotnog alkohola oko 

12 sati i procijediti. Masirati oboljela mjesta ili pripremiti 

obloge. 

Ekstrakt (za kožne bolesti i kostobolju): korijen 

treba oprati, sitno izrezati, u mikseru usitniti i iscijediti 

100 g soka te ga pomiješati s 200 g vode. Time mazati 

oboljela mjesta, odnosno modrice, popucale kapilare, 

hematome i sl. 

Mladi izdanci bljušta osobito su dobri za jelo, pa se 

od njih pripravljaju juhe, salate ili variva. 

Salata od bljušta: potrebno je 500 g mladih izdanaka 

bljušta, jedna glavica luka, 2 jaja, 2 žlice maslinovog 

ulja, jedna žlica vinskog octa, sol, papar i šećer. 

Izdanke bljušta treba vezati tankim koncem u snopiće 

te staviti kuhati u kipuću vodu kojoj se dodalo šećera. 

Kuha se oko pet minuta, ocijedi se, ohladi i nareže 

na komadiće duge 3 cm. Ulje, ocat, sitno nasjeckani luk, 

sol i papar, treba pomiješati i preliti preko bljušta. Od 

tvrdo kuhanih jaja bjelanjke izrezati na sitne komadiće, 

dodati salati, a žutanjke protisnuti kroz sito i njima posipati 

salatu. 

Kontraindikacije: ne smiju ga uzimati trudnice. 

Prigodom uzimanja bljušta svježeg ili pak njegovih pripravaka 

treba biti na oprezu i strogo se pridržavati uputa, 

kao i kod svakog otrovnog, ali jestivog bilja. 


drveće naših šuma 

Sveto drvo badem 

BADEM 

ISTINE, LEGENDE, 

VJEROVANJA 

Prema grčkoj mitologiji badem potječe direktno 

od boga Zeusa. Rimljani su kao dar prijateljima 

donosili ušećerene bademe, a na vjenčanjima 

su na mladence bacali bademe kao simbol 

plodnosti. U cijeloj Europi i danas se na vjenčanjima kao 

slastica tradicionalno koriste ušećereni bademi koji simboliziraju 

plodnost, ljubav, dobro zdravlje i sreću. U Italiji 

su ga koristili i kao afrodizijak pa otuda kod naših susjeda 

i običaj da nude bademe uz koktele prije jela. U Švedskoj 

ga koriste za Božić, tako da jedan badem stave u puding 

od riže, a onaj tko ga pronađe imat će sreće tijekom slijedeće 

godine. 

Sanjati bademovo drvo bez cvijeta znači – bit će 

tuge i zla u kući, bademovo drvo u cvatu – ispunit će ti se 

želje, oljušten badem – bit ćeš neraspoložen i imati briga. 

Zajedno sa datulama, grožđem i maslinama, badem 

je kultiviran 3000 godina prije Krista. Uz pistaciju jedini je 

orašasti plod koji se spominje već u Bibliji. 

Najstariji varijeteti badema potječu iz Kine. Odatle su 

prenijeti do stare Grčke, sjeverne Afrike, Turske i srednjeg 

istoka. Rimljani su ga iz stare Grčke proširili po cijelom 

svom carstvu pod nazivom „grčki orah“. Tijekom 18. sto- 

Lišće i plod badema 

ljeća širi se i u Sjevernu Ameriku. Tu ga sade redovnici 

iz Španjolske, uz prvu kalifornijsku obalnu cestu koja je 

vodila od San Diega na jugu do Sonore na sjeveru Kalifornije. 

Badem je naziv za stablo koje može rasti kao poludivlje, 

ali je najčešće kultiviran. Iako ga svrstavaju u orašasto 

voće, on je koštunica iz porodica ruža. U vrlo je bliskom 

srodstvu s breskvom, marelicom, šljivom i višnjom. 

Naraste i do visine od desetak metara, ima blijedo ružičaste 

cvjetove. Postoje dvije vrste badema; slatki i gorki. 

Slatki bademi jedu se sirovi i prženi, ali se dodaju i raznim 

jelima te služe za dobivanje bademovog maslaca ili bademovog 

mlijeka. U Europi se do kraja 18. stoljeća proizvodilo 

bademovo mlijeko od blanširanih, fino samljevenih 

te u vodi močenih badema. Isto tako pripremao se 

puding od punozrnate pšenice i bademovog mlijeka koji 

se servirao uz jela od divljači. Francuzi su u 14. i 15. stoljeću 

koristili bademovo mlijeko za pripremu deserta pod 

nazivom „blancmange“. 

Za razliku od slatkog postoji i gorki badem koji je otrovan 

i nejestiv. Od procesiranog gorkog badema proizvodi 

se i liker poznat pod nazivom „Amaretto“. 

Bademi 


Foto: Arhiva 

Badem je sveto 

drvo, prema 

najstarijim 

vjerovanjima 

simbol 

djevičanstva i 

bračne sreće. 

U perzijskoj 

mitologiji 

nebesko je drvo, u 

kršćanstvu simbol 

je odobravanja 

i božanske 

naklonosti. 

U frigijskoj 

tradiciji vjesnik 

je proljeća, 

prema židovskom 

vjerovanju 

kroz podnožje 

bademovog 

stabla stiže se u 

tajanstveni grad 

Luz, boravište 

besmrtnih. 


ekološka proizvodnja 

HRVATSKE ŠUME I EKOLOŠKA 

PROIZVODNJA 

Badem u cvatu 

Rimljani su kao dar prijateljima 

donosili ušećerene bademe, a na 

vjenčanjima su na mladence bacali 

bademe kao simbol plodnosti. 

U Hrvatskoj na 

ekološku proizvodnju 

otpada samo 0,68% 

ukupne poljoprivredne 

proizvodnje! 

Sjemenke badema bogate su mineralima: kalijem, 

kalcijem, magnezijem, fosforom, željezom, cinkom, bakrom 

u manjim količinama. Sadrži i sve vitamine B skupine, 

od kojih je najvažniji B3 (ovaj vitamin smanjuje udio 

lošeg kolesterola), te tako smanjuje opasnost od arterioskleroze. 

U odnosu na lješnjak ili orah badem sadrži više 

kalcija koji je važan za izgradnju kostiju i zubi, diobu i rast 

stanica, prijenos živčanih impulsa, zgrušavanja krvi, sprječava 

demineralizaciju kostiju i nastanak osteoporoze. Pri 

uzimanju ovog orašastog ploda treba biti na oprezu, jer 

100 grama sadrži oko 637 kcal. 

Od slatkog badema dobiva se esencijalno bademovo 

ulje. Dobiva se postupkom hladnog prešanja sjemenki, a 

jedno je od boljih biljnih ulja koje služi kao masna podloga 

za izradu krema, maski, sapuna, emulzija i melema. 

Njeguje i štiti kožu, a posebice je učinkovito u njezi suhe 

i osjetljive kože. 

Koristi se i kod pripreme slastica, kod nas naročito u 

Primorju i Dalmaciji gdje je vrlo raširen. 

Poznate slastice od badema su mandulat i marcipan. 

Mandulat je voćna pločica napravljena od badema, 

meda, voćnog šećera i bjelanca omotanog u oblatnu. 

Marcipan se priprema od mljevenih badema i šećera, uz 

dodatak vrlo malo arome gorkih badema. Izvrstan je nadomjestak 

za teške kreme u kolačima te dopuna voćnim 

tortama i slasticama. 

Najveći svjetski proizvođač badema američka 

je savezna država Kalifornija, a najveći svjetski uvoznici 

Njemačka i Japan. U Americi postoji oko 6000 proizvođača 

koji kompletno opskrbljuju američko tržište, ali i oko 

70 do 80 posto svjetskog tržišta bademima. Među ostale 

veće svjetske proizvođače badema ubrajaju se i Grčka, 

Iran, Italija, Marko, Tunis, Libanon, Sirija, Australija i Južnoafrička 

Republika. 

U našoj zemlji trenutno imamo oko 700.000 stabala 

badema čiji urod iznosi oko 700 t godišnje i zadovoljava 

manje od petine naših potreba za ovim proizvodom. Iz 

drugih zemalja uvozili smo godišnje i do 400 t badema 

kojeg često zovu i „kraljem među sjemenkama“. 

Piše: dr. Jadranka Roša 

Foto: Arhiva 

Ekološka 

proizvodnja 

je poseban 

sustav održivog 

gospodarenja u 

poljoprivredi i 

šumarstvu koji 

obuhvaća uzgoj 

bilja i životinja, 

proizvodnju hrane, 

sirovina i prirodnih 

vlakana te 

preradu primarnih 

proizvoda, 

a uključuje 

sve ekološki 

gospodarski 

i društveno 

opravdane 

proizvodnotehnološke 

metode, 

zahvate i sustave. 

Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih 

i prehrambenih proizvoda na snazi je 

od 2001. godine, a pripadajući pravilnici od 

2002. godine. Zakon i pravilnici usklađeni su 

s relevantnim propisima EU. Zakonom je regulirana 

ekološka proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih 

proizvoda, prerada, trgovina, označavanje i 

deklariranje proizvoda, potvrđivanje (certifikacija), 

obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora. 

Interes za ovaj način proizvodnje je u značajnom 

porastu. To potvrđuju brojke o porastu površina u 

ekološkoj poljoprivredi, sa 51 ha u 2002. godini na 

7.577 ha u 2007. godini, kao i porastu broja proizvođača 

u ekološkoj poljoprivredi sa 130 u 2003. na 477 

u 2007. Međutim, to je svega 0,68% cjelokupne poljoprivredne 

proizvodnje, što je neznatno u odnosu 

na države članice EU sa prosječnim udjelom od 10%. 


U konvencionalnoj poljoprivredi evidentno je 

prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih 

prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju 

trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne 

procese remeteći tako dugi niz godina uspostavljanu 

ravnotežu u prirodi. 

Cilj ekološke poljoprivrede je zadržati plodnost tla, 

smanjiti onečišćenje okoliša, održavati dostignutu 

razinu proizvodnje i poboljšati zdravlje i živote ljudi. 

Ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom nastoje 

se iskoristiti potencijali određenog ekosustava, odnosno 

gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući 

biološke procese pojedinih njegovih dijelova. 

Sve više raste svijest o potrebi očuvanja prirode i 

ekološka proizvodnja je ta koja uvažava sve prirodne 

zakone i osigurava dugoročno bolje rezultate. 

Hrvatska još nije 

niti približno 

dosegnula 

preporučenu 

površinu od 10% 

pod ekološkom 

proizvodnjom. 

KOLOŠKA PROIZVODNJA U 

REPUBLICI HRVATSKOJ 

Porastu ekološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj 

doprinijele su i Hrvatske šume koje su se aktivno 

uključile u promicanje ekološke proizvodnje osnivanjem 

kontrolnog tijela za nadzor. Prema podatcima 

kontrolnog tijela značajan porast ekoloških proizvođača 

bilježi se 2008. godine i od tada se stalno povećava. 

Kontrolno tijelo za ekološku proizvodnju akreditirano 

je u Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji za provođenje 

stručnog nadzora, a krajem 2010. godine 

ovlašteno je i za obavljanje certifikacije ekoloških 

proizvoda. Sve su to bili potrebni postupci kako bi 

u budućnosti mogli doći na listu europskih kontrolnih 

tijela. Hrvatska još nije niti približno dosegnula 

preporučenu površinu od 10% pod ekološkom proizvodnjom. 

Za konvencionalnu proizvodnju Europska 

komisija je uvela kvote koje neće biti lako prijeći, dok 

je za ekološku proizvodnju razvoj neograničen. U razvoju 

ekološke proizvodnje Hrvatske šume imaju nezamjenjivu 

ulogu jer gospodare šumom kao jednim 

od najvrjednijih prirodnih resursa. 

Mogućnosti razvoja ekološke proizvodnje su veliki 

izazov u budućnosti. Put ukupnog ekološkog razvoja 

ide i preko ekološke poljoprivrede, za koju imamo sve 

pretpostavke. Ono što je naša najveća vrijednost je čist i 

očuvan okoliš. Prirodni resursi voda i šuma su od neprocjenjive 

vrijednosti i na nama je da ih samo racionalno i 

odgovorno iskoristimo za naš gospodarski razvoj. 


informatika TREĆA 

INFORMATIČKA REVOLUCIJA 

Računalstvo u oblaku 


Mr. sc. Ninoslav Pleše 

Glavna tema najveće 

ovogodišnje domaće 

IT konferencije 

Windays održane u 

Rovinju od 4. do 8. 

travnja 2011. bila 

je tzv. računalstvo 

u oblaku (Cloud 

Computing). 

HRVATSKE ŠUME 

NA WINDAYSIMA 

Jedanaesta Windays 

konferencija je objedinila 

dvije konferencije: 

tehnološku koja se 

prvenstveno bavi 

prezentacijom i 

implementacijom 

novih tehnologija i 

poslovnu koja fokus 

stavlja na donošenje 

odluka primjenom istih 

tehnologija. „Hrvatske 

šume“ su i ove godine 

uzele učešće na 

konferenciji, a zanimljivo 

predavanje na temu 

„MS Forefront Endpoint 

Protection 2010 .- Kako 

bezbolno zamijeniti 

antivirusni softver na 

2000+ računala“ održali 

su kolega Davor Racić, 

šef Informatičkog odjela 

UŠP Senj i Dalibor Gotić 

iz „Microsofta“. 

U 

računalstvu 

je započela treća revolucija: 

nakon mainframe modela, preko klijentskoserverskog, 

događa se računalstvo u oblaku. 

Radi se o novoj paradigmi, novom načinu 

razmišljanja i primjene tehnologija u poslovanju. To 

je koncept visoke dostupnosti računalnih resursa kroz 

jedinstvenu globalnu mrežu u kojem nas ne zanima 

gdje se izvršava, tko ga nadgleda i gdje je smještena 

„šuma poslužitelja“. U svakom slučaju servis mora raditi, 

imati dovoljno raspoloživih resursa, izvršavati zadaće 

i biti neprekidno dostupan. 

Izraz „Cloud Computing“ iskovao je 1997. Ramnath 

Chellappa rekavši da je računalstvo u oblaku 

nova paradigma u kojoj će granice samog računalstva 

biti određene ekonomskim razlozima umjesto tehnološkim 

ograničenjima, a riječ oblak zapravo je sinonim 

tada nejasne prirode samog modela. 

Tehnološki, računalstvo u oblaku mogli bismo definirati 

kao uslugu koja nudi neograničene količine 

diskovnog prostora, procesorske snage, radne memorije.... 

onda kad je to potrebno i koliko je potrebno 

tako da samostalno kontroliramo alokaciju tih resursa. 

Ekonomski, radi se o usluzi gdje više nismo vlasnici infrastrukture, 

niti smo zaduženi za njezino održavanje, 

već plaćamo vremenski najam za količine resursa koje 

su nam u datom trenutku potrebne. Prosto rečeno: 

plaćamo koliko potrošimo, a dostupno nam je upravo 

onoliko koliko nam je i potrebno. Iste aplikacije 

dostavljamo korisnicima različitih trenutnih potreba 

koje su spremne podnijeti razna opterećenja i koje se 

mogu pokretati na velikoj količini različitih klijentskih 

uređaja. 

Računalstvo u oblaku možemo podijeliti i prema 

dvjema kategorijama ovisno o vlasništvu i vrsti usluge 

koju pruža. Javni oblak je onaj čija je infrastruktura 

u vlasništvu samo jednog ponuđača, a korisnik plaća 

uslugu, odnosno najam infrastrukture te servisa vezanih 

uz infrastrukturu. 

Davor Racić na 

ovogodišnjim 

Windaysima 

Tehnološki, računalstvo u oblaku 

mogli bismo definirati kao uslugu koja 

nudi neograničene količine diskovnog 

prostora, procesorske snage, radne 

memorije... onda kad je to potrebno i 

koliko je potrebno tako da samostalno 

kontroliramo alokaciju tih resursa. 

Privatni je oblak u vlasništvu tvrtke, a pojedini 

odjeli koriste usluge kad im trebaju i koliko im trebaju. 

Cilj je računalstva u oblaku smanjenje troškova i 

maksimiziranje iskorištenosti resursa. 

Prema vrsti usluge koju pruža računalstvo u oblaku 

se razvija kroz 3 modela: sofver kao usluga (SaaS), 

infrastruktura kao usluga (IaaS) i platforma kao usluga 

(Paas). 

Računalstvo u oblaku doprinosi dodatnom smanjenju 

troškova poslovanja tako da će tvrtke plaćati 

samo ono što uistinu koriste od računalne infrastrukture 

i usluga. Smještanjem dijela ili cijelog poslovnog 

sustava u oblak, tvrtkama je omogućen lakši pristup 

informacijama i aplikacijama za sve uposlene, ali i korisnike 

i partnere, neovisno o njihovoj lokaciji. 

Prema predviđanjima ugledne američke analitičke 

kuće Gartner, objavljenoj početkom godine, 

računalstvo u oblaku uvjerljivo vodi na listi tehnoloških 

prioriteta za 2011. godinu, ispred virtualizacije 

na drugom i mobilnih tehnologija na trećem mjestu. 

Gartner očekuje da će velika poduzeća 2012. osnivati 

ekipe za dinamički outsourcing na području računalstva 

u oblaku, koje će organizacijama pomagati kod 

odlučivanja i upravljanja takvim uslugama. 


lovstvo 


Foto: Agencija 

Hubertus 

U LOVIŠTU BJELOLASICA 

“Medo” kapitalac 

Medvjed kapitalac iz Fužina 

Područje Gorskog kotara jedno je od najkvalitetnijih 

staništa smeđeg medvjeda u Hrvatskoj. Procjenjuje 

se da na području Primorsko-goranske 

županije, čiji je sastavni dio i Gorski kotar, obitava 

i do 300 grla, a u lovištima delničke podružnice i oko polovine 

populacije evidentirane u Županiji. Trofejne vrijednosti 

odstrijeljenih grla medvjeda i do preko 400 CIC točaka 

bilježe se proteklih godina u lovištu Bjelolasica kojim gospodari 

delnička Uprava. 

Početkom ovogodišnje proljetne lovne sezone u 

gore spomenutom lovištu odstrijeljena su dva kapitalna 

grla smeđeg medvjeda, što baš i nije uobičajena pojava u 

našim lovištima. Na terenima Šumarije Mrkopalj odstrijeljen 

je medvjed trofejne vrijednosti krzna od 448 CIC točaka, 

a na području Šumarije Fužine od 524 CIC točke. To je 

dosada najteži ikada odstrijeljen medvjed u lovištima delničke 

podružnice. Preko ¼ težine njegovog tijela bile su rezerve 

sala. A sloj tog sala na nekim je mjestima bio debeo 

i do dvadesetak centimetara. Mišićna masa nije odudarala 

od ostalih kapitalnih medvjeda odstrijeljenih u ranijim 

razdobljima ulova. Prema istrošenosti zubala procijenjena 

mu je starost na više od petnaestak godina (u prirodi medvjed 

živi uobičajeno do dvadesetak godina). Zapaženo je 

da su mu neki zubi u potpunosti istrošeni. 

Pošto je bio vrlo star, kvaliteta dlake nije optimalna, 

kratka je, bez uobičajenog sjaja, gustoće i pravilnosti. 

Tijekom ožujka odstrijeljena su četiri medvjeda, a godišnji 

plan iznosi 13 medvjeda. Proljetni lov na medvjeda 

traje od 1. ožujka do 15. svibnja, a jesenski od 16. rujna do 

15. prosinca. U Hrvatskoj se smeđim medvjedom gospodari 

na osnovi Plana gospodarenja i Akcijskog plana gospodarenja 

za pojedinu godinu. Godišnje kvote odstrjela 

odobrava Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva. 

Zahvaljujući dobrim uzgojnim mjerama (prihrani i 

prehrani) medvjedi u lovištima delničke podružnice dobivaju 

na težini koja je u korelaciji i s trofejnom vrijednosti 

krzna i sa brojem mladunčadi ( od jednog do četiri), govori 

mr. sc. Dario Majnarić, rukovoditelj Odjela za lovstvo. Lovno 

osoblje isto tako je zaslužno za te rezultate, jer svakodnevno 

vode brigu o prihrani ne samo medvjeda, već i ostalih 

vrsta divljači. Medvjedi se prihranjuju kukuruzom tijekom 

cijele godine, a sezonski mesnom hranom i voćem. Zbog 

prihrane manje su i štete od medvjeda na poljoprivrednim 

površinama i usjevima. 

Bazga 

Drveće i grmlje 

u lovištima 

Bazge su veoma otporni listopadni grmovi 

(također mala stabla ili višegodišnje zeljaste 

biljke), kojih ima oko dvadeset vrsta. Spadaju 

u obitelj Caprifoliaceae. Drvenaste vrste 

tog roda su skromnih zahtjeva i pogodne su za sadnju 

od nizina do planina na mjesta gdje mnoge vrste 

drveća i grmlja nemaju odgovarajuće uvjete za rast. 

Tako ih možemo saditi na vlažna i suha staništa, na 

mjesta gdje moraju podnositi žegu, a nasuprot tome, 

ako treba, i jaku zasjenjenost. Može se reći kako su 

to jedne od najpogodnijih vrsta brzorastućih drvenastih 

biljaka za fazanerije (misli se na uzgajalište fazana 

zajedno s lovištem), remize, vjetrobrane pojaseve, 

rubove šuma ili u same šume (najbolje lišćarske) kao 

podrast. Loša strana skoro svih vrsta bazgi je njihova 

sposobnost bokorenja i time samostalnog širenja, 

koje može biti i štetno. 

Štetnost tog grmlja treba ponajprije vidjeti u 

tome što pod sobom uguše sve drugo grmlje ili mlado 

drveće, pa i zeljaste biljke. Zbog toga grmovi bazge 

u većim skupinama ne pružaju divljači potreban 

zaklon, osobito pticama koje gnijezde na tlu. Zato njihovi 

plodovi, koji su bobuljaste koštunice, promjera 

4 do 8 mm i s 3 do 5 jednosjemenih oraščića pružaju 

omiljenu hranu, posebno pticama. Cvjetovi su u krupnim 

paštitastim cvatovima i jako mirišu. Divljač bazge 

relativno malo brsti. Kao jestive i ljekovite biljke 

bazge imaju široku primjenu za ljude. 

Bazge su otporne prema onečišćenosti zraka i 

hladnoći. Pogodne su za sadnju na sipine, jalovine, 

usjeke prometnica, kanale i drugdje. Najbolje ih je 

saditi pojdinačno, pustiti ih da se same šire, a po potrebi 

ograničiti širenje. 

Osobito se često crna bazga može vidjeti kako 

raste uz stubove dalekovoda i na poljima, na mjestima 

koja traktori pri poljskim radovima moraju obići i 


Zoran Timarac 

U lovištima 

postoji niz 

mogućnosti za 

sadnju i sjetvu 

drveća, grmlja 

i polugrmlja za 

potrebe divljači, 

s motrišta 

zaklona, 

prehrane, mira 

i orijentacije 

divljači. Pogodna 

mjesta za sadnju 

su postojeće 

i remize, koje 

se osnivaju, 

vjetrobrani 

pojasevi, ispod 

dalekovoda, uz 

kanale, za zaštitu 

od erozije, na 

jalovini rudnika, 

sipine i sl., na 

rubovima šuma, 

podstojno 

u šumama i 

drugdje. 


Plodovi crne bazge 

time ograničavaju širenje tog grma, istovremeno ne 

ograničavaju joj rast u visinu. Ti grmovi za divljač na 

poljima, ponajprije za sitnu, značajan su izvor hrane. 

Osim toga, pogodan su zaklon i, na kraju, važan orijentacijski 

znak, posebno za ptice koje gnijezde na zemlji 

– fazana i trčku. 

Crna bazga (Sambucus nigra) – Za naše uvjete 

je najznačajnija crna bazga koja od prirode raste u 

Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji do visine od 

1000 m nad morem. To je brzorastući grm koji dostigne 

visinu od 7 m i približno toliko u širinu ili bude 

stabalce do 10 m visine. 

Počinje listati u travnju ili svibnju, a žuto-bijeli 

cvjetovi u širokim i spljoštenim, uspravnim paštitastim 

cvatovima mogu se vidjeti u svibnju i lipnju. 

Intenzivno i karakteristično mirišu. Plodovi su crne 

bobuljaste koštunice a po tri sjemena u svakoj. Sazrijevaju 

u kolovozu, skupljaju se u rujnu, odmah se 

stratificiraju i siju se nakon mjesec dana. Ako crnu 

bazgu razmnožavamo pomoću reznica, uzimamo ih u 

lipnju ili prosincu s ovogodišnjih grana. Veoma dobro 

se razmnožava i bokorenjem. 

Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih 

zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena 

tla. Ima plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu. Raste 

na suncu, u polusjeni i čak u relativno dubokoj sjeni. 

Obilno je (većinom prirodno) proširena u vjetrobranim 

pojasevima, u remizama i šumama, ali nije u 

njima uvijek primjereno kontrolirana, usmjeravana i 

razmnožavana. Za divljač su zanimljivi hortikulturni 

kultivari s poleglim i visećim granama, što važi i za 

druge vrste bazgi. 

Crna bazga je od svih svojih rođaka najskromnijih 

zahtjeva prema staništu i podnosi čak zasoljena tla. Ima 

plitak korijen, ali veliku izbojnu snagu. 

Crvena bazga 

Ta vrsta ima značaj i za čovjeka. Drvo je pogodno 

za tokarske i rezbarske radove. Cvjetovi su 

dobra pčelinja paša. Cvasti se koriste za pripremanje 

sirupa za sokove, vino, jedu se pohani, suše se za čaj 

koji izaziva mokrenje. Manje je poznato da se za ljudsku 

prehranu koriste i bobe (treba znati da su nezrele 

bobe i listovi otrovni). 

Svježe bobe nisu za jelo, ali se od njih može pripremiti 

sirup za sokove, pekmez, slatko, rakija, vino, 

ocat, žele u kombinaciji s drugim divljim i pitomim 

voćem. Bazgine bobe su dobre za bojenje vina i sokova. 

Ukuhani sok od bazge u narodnoj medicini 

služi kao blago sredstvo za otvaranje. Osim cvasti 

i boba narod koristi u ljekovite svrhe i koru, korijen 

i pupove. 

Crvena bazga (Sambucus racemosa) – Druga 

je najraširenija vrsta tog roda koja od prirode raste u 

Europi, Aziji do sjeverne Kine, do nadmorske visine 

od 1500 m. Također je brzorastući grm koji kod nas 

doseže do pojasa bora krivulja. 

Naraste u visnu do 4 m i širinu 3 m. Ima plitak korijen, 

ne podnosi u tlu vapno. Skromnih je zahtjeva 

prema staništu i trpi sušu čak bolje od crne bazge. Raste 

najbolje na suncu, ali i u polusjeni. Pogodna je za 

ozelenjavanje novih površina, ako treba i sipina i sl. 

Lista u travnju, odmah zatim do svibnja je moguće 

vidjeti žuto-zelene mirisne cvjetove u gustim jajolikom 

cvatovima. Plodovi su koraljnocrvene boje i 

sjajne bobuljaste koštunice koje sazrijevu u srpnju. 

Tada se skupljaju i stratificiraju tri mjeseca, iako ih na 

grmovima vidimo još u rujnu. Reznice za razmnožavanje 

uzimaju se u svibnju ili prosincu. Prirodno se 

razmnožava bokrenjem. 

Za divljač je ta vrsta značajna pojedinačno ili 

uzskupinama kao zaklon, daje dobru hranu pticama, 

dok za brst papkaste divljači nema nekog značaja. 

Pogodna je za fazanerije, remize, vjetrobrane pojaseve 

i rubove šuma. 

Plodovi crvene bazge su za čovjeka prehrambeno 

vrjedniji od onih crne bazge. Od njih se može praviti 


ibolov TEHNIKE 

RIBOLOVA 

Bolognesom 

na velike 

gotovo sve kao od plodova crne bazge, samo prethodno 

treba odvojiti otrovne sjemenke. 

Kanadska bazga (Sambucus canadensis) – Naravno, 

kod nas ne raste od prirode. Visoki je grm podrijetlom 

iz Sjeverne Amerike, koji u našim uvjetima naraste 

do 5 m u visinu i 2 m u širinu. Lista u travnju, a žuto-bijele 

mirisne cvjetove ima u lipnju. Bobuljaste koštunice kanadske 

bazge su purpurno crne. 

Taj grm je moguće koristiti na suhim staništima i na 

teškim tlima s podjednakim rezultatima kao prethodne 

vrste. 

Abdovina (Sambucus ebulis) – Među bazge, koje 

rastu kod nas, spada i trajna zeljasta biljka abdovina, aptovina 

ili smrdljiva bazga. Raste relativno sporo na sunčanim, 

vlažnim i boljim staništima u lovištima do nadmorske 

visine od 700 m. Cvjeta u lipnju, a crne i neugodnog 

mirisa bobuljaste koštunice sazrijevaju u rujnu. Tada se 

sjeme stratificira na šest mjeseci. Može se razmnožavati 

i korijenovim reznicama – obično u veljači i studenom. 

Abdovina je najpogodnija za korištenje u fazanerijama, 

ali i u remizama ili vjetrobranim pojasevima, ponegdje 

i na osunčanim mjestima u šumama, gdje pruža zaklon 

za sve vrste divljači. Plodovi su dobra hrana za ptice, 

dok su za čovjeka otrovni. Od njih se ponegdje pravi rakija. 

Plodovi se koriste i kao lijek od dizenterije. U narodnoj 

medicini koriste se i listovi i korijen. 

Kod svih vrsta bazgi treba paziti da se ne razmnože u 

velike, guste skupine. Uspijemo li u tome, ti grmovi nam 

mogu povećati prehrambene mogućnosti lovišta. Relativno 

brzi rast bazgi primorava nas da siječemo grane i 

cijele grmove. 

U tom slučaju u fazanerijama se preporuča posječeno 

granje i grmove skupiti u veće ili manje hrpe. Fazani to 

rado koriste kao zaklon, ali i za sjedenje na granama, jer 

je drvo bazge zbog svoje velike i lagane srčike mnogo toplije 

od drugih vrsta drveća. 

Zbog svih navedenih pogodnosti bazgi (osobito crne 

i crvene) treba razmisliti o sadnji i uzgoju tih grmova na 

pogodnim mjestima u našim lovištima, ponajprije tamo 

gdje gajimo fazana i trčku. 

Prije tridesetak godina kada se i kod nas počelo 

loviti plovkom, poznati bjelovarski ribolovac, 

višestruki reprezentativac Hrvatske 

i sudionik tadašnjih prvenstava Jugoslavije, 

Tihomir Knitl, sasvim točno je ustvrdio da je on tako 

lovio još prije ohoho godina, a da nije ni znao da je 

to “Bolognese” ribolov. Talijani su u stvari samo vješto 

iskoristili ovaj, kod njih veoma popularan način ribolova 

na bijelu ribu i svijetu ponudili veoma tražene 

bolognese štapove, uz koje, dakako, ide i sav ostali pribor 

za takav način ribolova, od rola, najlona do udica i 

primame. Upravo je iz talijanskih tvornica u svijet, prije 

40 godina, krenula oprema za bolognese ribolov. 

Bolognese tehnika je ribolov s fiksnim plovkom, 

dugim, veoma osjetljivim štapovima (s akcijom u 

vrhu), s rolama na kojima su namotani relativno tanki 

najloni. Bolognese tehnika se koristi za ribolov raznih 

Ribolov bologneze tehnikom 

vrsta riba, prvenstveno na tekućicama. Prije svega, 

srednje velikim i većim rijekama. To je tehnika koja 

omogućuje plasiranje mamca na željenu dubinu s fiksnim 

plovkom, s obzirom da se koriste dugi štapovi, tzv. 

prištopavanjem ili jednostavno puštanjem da struja 

vode nosi mamac iznad lovne (hranjene) pozicije. Bolognese 

tehnikom love se u pravilu ribe tekućih voda kao 

što su: podust, jez, nosač, klen, mrena… S obzirom na 

veličinu ribe i veličinu rijeke na kojoj se lovi i ta se plovkaroška 

tehnika dijeli na laku, srednju i tešku. Njome se 

mogu uloviti i savladati zbilja pravi kapitalci. Koriste je 

podjednako ribolovci u tzv. slobodnom – rekreativnom 

i natjecateljskom ribolovu (kada se lovi na tekućicama). 

Naravno, njome se može loviti i na zatvorenim, 


Siniša Slavinić 

Bologna u Italiji 

je, navodno, 

grad u kojem je 

rođena tehnika 

ribolova s 

plovkom, u 

cijeloj Europi 

poznata, kao 

bolognese 

tehnika. Istina je 

daleko od toga. 


mirnim vodama, ali je tehnika najučinkovitija na tekućicama 

za koje je i «stvorena». 

Bolognese štapovi su lako prepoznatljivi. Radi se o 

elegantnim dugim štapovima, u pravilu izrađenim od 

karbona, kompozita ili nekih sličnih mješavina. Dugi 

su od pet do osam metara. No, ima i ekstrema odnosno 

bolognese štapova dugih i devet pa i deset metara. 

Najčešće se koriste oni dužine šest i sedam metara. 

Ti su štapovi «naoružani» velikim brojem vodilica koje 

prijeće da se najlon lijepi za blank štapa. Težina bacanja 

kreće im se od 5 do 70 grama. Na štap dolazi rola 

brzog prijenosa. Prepoznatljiva kao match rola (iako 

ima u ponudi i specijalno za bolognese ribolov izrađenih 

rola) s plitkim kalemom na koji se obično namotava 

100 m najlona promjera 0,18 mm. Rola mora biti 

lagana jer se bolognese tehnikom lovi tako da se štap 

drži u ruci cijelo vrijeme ribolova. 

Sustavi za bolognese tehniku mogu biti različiti, 

ovisno o brzini vode na kojoj se lovi, dubini, vjetru i sl. 

No, na osnovni najlon ide plovak koji je prepoznatljiv 

po svom mrkvolikom obliku ili obliku bačvice pa olovnice 

ili suza olovo te predvez (obično duži) s udicom. 

Veličina i oblik udice ovisi o vrsti i veličini ribe koja se 

lovi. To se odnosi i na mamce (crve, gujavice, kruh…). 

Primamljivanje je također značajna karika u bolognese 

ribolovu za konačni uspjeh. Hrana se razlikuje, 

ovisno o dobu godine kada se lovi i vrsti ribe koja se 

primamljuje, ali zajedničko joj je da mora biti dovoljno 

ljepljiva i čvrsta, tako da napravljene kugle (veličine 

naranče) padnu cijele do dna i da se tek tamo lagano 

raspadaju. Obično se hrana miješa s kamenčićima ili se 

stavlja kameni oblutak u sredinu kugle hrane. 

Ribolov bologneze tehikom 

Bolognese ribolov se usavršava izlascima na vodu. 

Treningom, dakle. Pošto ribolovac izbaca hranu na 

lovnu poziciju, zabacuje mamac bolognesom nešto 

uzvodnije. Prati plovak na površini vode i kada on 

dođe iznad hranjene pozicije, ribolovac lagano zaštopa 

– prikoči (prstom) odlaženje najlona. Tako mamac 

zadržava u području ribolova i lagano ga pušta 

nizvodno, ispod hranjenog dijela. Zatim izvlači sustav 

van i ponovo zabacuje. 

Tako se može loviti i blizu obale, ali se najčešće 

(preko glave) zabacuje bolognesom desetak metara 

pa i više od obale – ovisno gdje je lovna pozicija. Duljina 

štapa omogućuje da se mamac nalazi neposredno 

iznad dna (ili da ide po dnu), a da je istovremeno plovak 

fiksiran na punoj dubini – visini vode. 

nove knjige 

MR. SC. JURAJ ZELIĆ 

MR. SC. TOMISLAV CRNJAC 

“Prirodne 

vrijednosti 

Požeško-slavonske 

županije” 


Foto: I. Tomić, J. Zelić, 

Arhiva 

Premda je područje 

Požeško-slavonske 

županije među 

manjima u 

Republici Hrvatskoj, 

ovaj prostor u 

sjeveroistočnome 

dijelu naše 

države, veličine 

1815 četvornih 

kilometara, ima 

čak 31.000 ha 

pod prirodnom 

zaštitom. To je 17 

posto ukupne njene 

površine, unutar 

koje najveći dio 

obuhvaća Park 

prirode Papuk, a 

više od polovice 

njegove površine 

pripada ovoj 

županiji. 

O tome je riječ u 

knjizi “Prirodne 

vrijednosti Požeškoslavonske 

županije”, 

autora mr. sc. Juraja 

Zelića i mr. sc. 

Tomislava Crnjca. 

Na relativno malome prostoru Županije smještene 

su, uz ravnice s plodnim njivama, i planine i 

gore, a više dijelove obrasta pretežito šumska 

vegetacija. Šumsko zemljište zauzima 45,26 

posto površine. S obzirom na bogatstvo i raznolikost 

prirodne baštine, Požeška kotlina je posebno područje, 

a svaka biljna i životinjska vrsta osobita je dragocjenost 

ovoga prostora. Dva su osnovna tipa vegetacijskoga pokrova, 

a odraz su dviju osnovnih geomorfoloških cjelina. 

Tako brdski vegetacijski pokrov oblikuju uglavnom šume 

hrasta kitnjaka i lužnjaka, graba, gorskoga javora, jasena, 

cera te šume brdske bukve i šume bukve i jele. Zanimljivo 

je i vrijedno spomenuti kako se u požeškom kraju nalazi 

Naslovnica knjige 


Sovsko jezero-prirodni biser i fenomen Dilj-gore 

Sovsko jezero 

je jedinstven 

primjerak 

prirodnoga jezera 

na Dilj-gori, 

biser prirodne 

ljepote u brdskobrežuljkastome 

području 

kontinentalne 

Hrvatske. 

čak 1588 biljnih vrsta, što je približno petina sveukupne 

flore Republike Hrvatske. Zahvaljući različitim staništima, 

na području Požeško-slavonske županije razvio se 

raznolik i brojan životinjski svijet (fauna). On obitava u 

relativno sačuvanim biološkim cjelinama, na području 

Slavonskoga gorja (Papuk, Psunj, Požeška gora, Krndija 

i Dilj-gora). Ptičji svijet (ornitofaunu) u nizinskim i brdskim 

dijelovima čine mnogobrojne vrste ptica, a među 

sisavcima su na ovome području gotovo svi predstavnici 

srednjoeuropske faune. U postojećim lovištima uzgaja se 

krupna i sitna divljač, a od brojnih predstavnika europske 

faune izdvaja se životinjski svijet vodozemaca. 

Park prirode Papuk-četvrtina hrvatske flore – U 

knjizi “Prirodne vrijednosti Požeško-slavonske županije”, 

mr. sc. Juraja Zelića i mr. sc. Tomislava Crnjca, autori predstavljaju 

sva zaštićena županijska područja (vrijednosti), 

svrstana po pojedinim kategorijama. Osim Parka prirode 

Papuk, detaljno opisuju značajne krajobraze (Sovsko 

jezero, Požeška gora), spomenike parkovne arhitekture 

(parkovi u Lipiku, Kutjevu i Trenkovu) te prirodne vrijednosti 

uvrštene u Nacionalnu ekološku mrežu (šume na 

Krndiji, na Dilj-gori i dr.), predviđene za europsku mrežu 

NATURA 2000. U Nacionalnu ekološku mrežu uvršteno 

je čak 13 lokaliteta s područja ove županije. Više od 96 

posto Parka prirode Papuk obrasta šumska vegetacija, a 

zabilježeno je čak 13 različitih šumskih zajednica (tipova 

šume), svrstanih prema nadmorskim visinama. Do 350 m 

n.v. su najzastupljenije kitnjakovo-grabove šume, a iznad 

njih pojas bukovih šuma koje rastu u nekoliko šumskih 

zajednica. Iznad 700 m n.v. dolazi panonska šuma bukve 

i jele. Na južnim padinama Papuka rastu šume hrasta medunca 

i crnoga jasena, a u jugoistočnome području Parka 

tek neznatnu površinu obrastaju šume hrasta sladuna 

i cera. Bukva je među drvećem najzastupljenija vrsta, a 

njen posebni ekotip je “plava papučka bukva”, osebujne 

plavkaste kore. Ovdje raste 1223 biljnih vrsta, što čini čak 

četvrtinu flore Hrvatske, a evidentirane su 102 ugrožene 

i 197 zaštićenih biljnih vrsta. U sklopu Parka su područja 

posebne zaštite (geološki spomenik prirode Rupnica, 

park-šuma Jankovac, posebni rezervat šumske vegetacije 

“Sekulinačka planina, spomenici prirode ”Stari hrastovi” 

i ”Stanište tisa”). 

Sovsko jezero – biser gorske prirodne ljepote – 

Sovsko jezero je jedinstven primjerak prirodnoga jezera 

na Dilj-gori, biser prirodne ljepote u brdsko-brežuljkastome 

području kontinentalne Hrvatske i inspiracija mnogim 

umjetnicima. Zovu ga “gorsko ili modro oko”, a pretpostavlja 

se da je ostatak Panonskoga mora, s vlastitim 

izvorom vode. Jezero i njegovo područje proglašeni su 

1989. značajnim krajobrazom. U južnom zaleđu Požege 

Zaštićeni spomenik parkovne 

arhitekture u Lipiku 

Park-šuma Jankovac 

(Park prirode Papuk) 


Eminovački lug – kompleks autohtone lužnjakove šume s jezerom 

U požeškome se 

kraju nalazi čak 

1588 biljnih vrsta, 

što je približno 

petina sveukupne 

flore Republike 

Hrvatske. 

Park s dvorcem u Trenkovu 

izdvojen je dio Požeške gore kao značajan krajobraz na 

površini 396 ha. Posebno mjesto zauzimaju i spomenici 

parkovne arhitekture: parkovi u Lipiku, Kutjevu i Trenkovu. 

Park (perivoj) s kupališnim i lječilišnim kompleksom u 

Lipiku podignut je potkraj 19. stoljeća u sklopu samonikle 

šume hrasta lužnjaka, a kasnijim je zahvatima osmišljavana 

i realizirana parkovna arhitektura. Park u Kutjevu 

smješten je u podnožju Krndije, nastao je koncem 19. i 

početkom 20. stoljeća, a njegovu jezgru čine crkva i dvorac 

iz 18. stoljeća. Na području parka u Trenkovu nekada 

je rasla samonikla šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, 

a njeni ostatci i danas su vidljivi pokraj dvorca i uz cestu 

prema nogometnom igralištu. Današnje je obrise park 

počeo dobivati već potkraj 19. stoljeća. 

Lokaliteti u Nacionalnoj ekološkoj mreži – Već spomenutih 

13 lokaliteta s područja ove županije, uvrštenih 

u Nacionalnu ekološku mrežu, obuhvaćaju kopnena staništa, 

a odabrani su po kriterijima očuvanosti, ugroženosti 

i zaštite. To su pojedine šumske zajednice na Požeškoj 

gori, Dilj-gori, Krndiji, Papuku, Sjevernoj Babjoj gori, stanište 

tise, rijeka Veličanka i dr. Svi su lokaliteti predloženi 

na temelju dviju direktiva Europske unije: “Direktive o 

pticama” i “Direktive o staništima” te značajnih znanstvenih 

spoznaja istraživača i Državnoga zavoda za zaštitu 

prirode. Potencijalna područja velike krajobrazne vrijednosti 

su Pleterničko vinogorje, doline donjega toka rijeka 

Orljave i Orljavice te potoka Pačice, s pojedinim šumskim 

zajednicama i raznolikom šumskom i poljoprivrednom 

florom, travnjacima i pašnjacima. 

Park-šuma Eminovci – U okolici grada Požege je 

kompleks stare samonikle šume hrasta lužnjaka (zajednica 

lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem), namijenjen 

odmoru i rekreaciji građana i stanovnika Požeštine. 

Park Stari grad u jugoistočnome dijelu požeške gradske 

jezgre, s klimatogenom zajednicom hrasta kitnjaka i 

običnoga graba, samoniklim i unesenim vrstama drveća 

i grmlja, ima zanimljivo povijesno-kulturno obilježje. 

Krajobraznu vrijednost imaju parkovi na Ratarnici, uz Orljavu 

i u Biškupcima, a nedavno otvorena poučna staza 

Hajderovac kod Kutjeva izdvojena je kao rijedak šumski 

lokalitet po bogatstvu biljnog i životinjskoga svijeta. 

Uvrštena je u Nacionalnu ekološku mrežu. Južno od sela 

Brestovca, u kitnjakovoj šumi, nalazi se stogodišnje stablo 

zelene duglazije, visoko približno 40 m. Osobito značajno 

mjesto u krajoliku ima perivoj Borik kod Kuzmice, 

s uglavnom manje kvalitetnim stablima običnoga bora. 

Knjiga “Prirodne vrijednosti Požeško-slavonske 

županije” ima 137 stranica, čak 180 kvalitetnih fotografija 

u boji, 8 crnobijelih fotografija, 6 crteža i 7 karata. Izašla 

je u nakladi Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem, 

a tiskana je prigodom 800. godišnjice Županije 

i obilježavanja Međunarodne godine biološke raznolikosti. 

Autori mr.sc. Juraj Zelić, požeški šumarski stručnjak i 

znanstvenik, te mr.sc. Tomislav Crnjac, ravnatelj Javne 

ustanove, ističu kako je ovoj publikaciji cilj upoznati širi 

krug ljudi s prirodnim vrijednostima, ljepotama i posebnostima 

ovoga područja. Namijenjena je informiranju i 

edukaciji učenika, članova planinarskih i lovačkih udruga, 

svim ljubiteljima prirode, a posebice turistima koji posjećuju 

ovaj kraj naše domovine. Autori naglašavaju kako 

je njihova publikacija skroman doprinos općim svjetskim 

nastojanjima da se zaustavi globalni trend izumiranja 

biljnih i životinjskih vrsta koji prijeti, ne samo prirodnom 

okruženju, nego i ljudskoj populaciji. Dodali bismo da je 

knjiga i vrlo koristan priručnik šumarskim i prirodoslovnim, 

povijesnim i drugim stručnjacima. 


šume u književnosti 

HESSE, ZALJUBLJENIK U PRIRODU 

Obuzimao me zov šuma, rijeka... 

Piše: Josip Vuković 

Foto: Arhiva 

Jedan od najvećih 

pisaca 20. stoljeća, 

dobitnik Nobelove 

nagrade, rođeni 

Nijemac Hermann 

Hesse, osobitu 

popularnost stekao 

je šezdesetih 

godina, prošlog 

stoljeća ali je i danas 

voljen u krugu 

mladih čitatelja. 

Oni koje mori otuđenost i koji su u potrazi za 

smislom života nalaze jedan dio odgovora 

u Hesseovoj književnosti čiji su vrhunac romani 

i djela Stepski vuk, Demijan, Siddartha, 

Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. U likovima 

koje opisuje i riše može se prepoznati i sam Hesse, tumač 

duševnoga života složenog ljudskog bića, osobito 

mladog čovjeka. Kao da mu je zacrtano da u potrazi za 

samim sobom bježi iz tehniciziranog svijeta i preurbanizirane 

gradske sredine, a na tom bijegu priroda slovi 

kao iskonsko utočište i najbliže pribježište. Stoga Hese 

pridaje prirodi moć neposrednog iskrenog sugovornika, 

prikazuje moć njezinog govora u razgovoru s drvećem, 

sa šumom, s rijekom, nalazeći učitelja te konverzacije 

u starom mudrom splavaru Vasudevi, s kojim se 

upoznao te sprijateljio u jednoj kolibi na rubu šume i 

obale rijeke „bjegunac“ Siddharta... 

Zadivljujuća ljepota – Na putu u Indiju i za svoga 

izbivanja na tom potkontinentu Hesse je bio zadivljen 

bogatstvom i osebujnošću indijske kulture, napose književnosti, 

umjetnosti i filozofije. Uz te izvore svoje inspiracije, 

osobito je bio nadahnut zadivljujućim ljepotama 

šumskih predjela i krajolika, jedinstvenom i raznolikom 

florom i faunom čije je carstvo protkano legendama i 

raznim vjerovanjima. One odražavaju odnos u kojem se 

prošlost pretapa u sadašnjost, svijet prirode u lajtmotiv 

života što je Hesse pretočio u svoj glasoviti roman o 

buntovnom Siddarthi koga predstavlja i oplemenjuje prirodom, 

napose u poglavljima Kabala i Splavar. S čitateljskim 

užitkom pratimo Hessea kao što on u okružje šume i 

rijeke smješta Siddarthin, zapravo navlastiti, lik i krik: 

„... Siddartha je na svakom koraku svoga puta učio 

nešto novo, jer svijet je bio promijenjen i njegovo je 

srce očarano. Vidio je kako sunce nad šumovitim gor- 

jem izlazi i zalazi za dalekim palminim žalom. Noću je na 

nebu vidio poredane zvijezde i srp mjeseca kako pluta 

u plavom poput čuna. Vidio je stabla, zvijezde, životinje, 

oblake, dugu, stijene, trave, cvijeće, potok i rijeku, blistanje 

rose na jutarnjem grmlju, daleke visoke planine 

modre i blijede. Pjevale su ptice i zujale pčele, srebrno 

propuhivao vjetar u rižinom polju. Sve je to, tisućstruko 

i šareno, bilo oduvijek tu, mjesec i sunce su vazda sjali, 

uvijek su rijeke šumjele ,a pčele zujale...“ 

Na rijeci: 

„... Siddartha je nježno gledao u strujanje vode, u 

prozirno zelenilo, u kristalne poteze tajnovitog crteža. 

Vidio je kako se svijetli biseri dižu iz dubine, tihi mjehurići 

plivaju na zrcalu, odslikavajući u sebi plavetnilo 

neba. S tisuću očiju gledala ga je rijeka, zelenim, bijelim, 

kristalnim, nebesko plavim. Kako je volio tu vodu, 

kako ga je oduševljavala, tako joj je bio zahvalan... Od 

tajni rijeke vidio je samo jednu koja ga je dirnula u dušu. 

Vidio je: voda teče i teče, vazda teče, a vazda je tu, bila 

je uvijek i povazdan ista, a ipak svakog trenutka nova! 

U srcu je čuo govor glasa, novoprobuđenog, i on mu je 

rekao: Voli ovu vodu! Ostani uz nju! Uči od nje!“ 

Kroz lik Demijana otkriva Hesse kako je zarana zavolio 

prirodu, napose skladno jedinstvo šume, vode i 

vatre. Već kao dijete, priča pisac, bio sam sklon da promatram 

čudnovate oblike prirode uživljujući se u njezin 

zagonetni čar: izduženo, ispleteno korijenje drveća, 

obojene žile u kamenu. Čarolija mi bijaše voda i vatra, 

dim i oblaci, prašina, a osobito raznobojna duga i obojeni 

krugovi koje bi vidio kad bi sklopio oči. Kako sam 

odrastao, sjeća se Hesse, sve sam se dublje unosio u 

prirodno carstvo povezano s vlastitom nutrinom. Obuzimao 

me je zov šuma, rijeka, jezera i potoka uz pitanje 

što bi se dogodilo kad bi taj svijet propao... 


povijest šumarstva 

UGLJENARENJE 

Ugljenjarenje na području 

šumske uprave Fužine 


Foto: Arhiva 

Ugljenjarenje 

je postupak 

dobivanja ugljena 

paljenjem drveta 

koji se u prošlosti 

intenzivno 

koristio u nekim 

našim krajevima 

bogatima 

drvetom. Takav 

način dobivanja 

drvenog ugljena 

bio je nekada 

posebno razvijen u 

Gorskom kotaru. Iz 

Privrednog plana 

za gospodarske 

jedinice „Višnjevica, 

Bitoraj i Risnjak“ iz 

1936. saznajemo 

više o ugljenjarenju 

na tim područjima. 

Za dobivanje ugljena koristile su se razne vrste 

drveta, obično lošije kvalitete. Najčešće su to 

bili otpaci, grane ili čak truli dijelovi stabala. 

Ugljen dobiven od različitih vrsta drveta razlikovao 

se po težini i čvrstoći. Najkvalitetniji ugljen 

dobivao se iz tvrdih listača. Težilo se tome da u jednoj 

kopi bude korištena jedna vrsta drveća. 

Sezona ugljenjarenja potrajala je vrlo kratko, od 

mjeseca svibnja do kraja rujna. 

Proizvodnja drvenog ugljena, odnosno iskorištavanje 

bukovih šuma, bio je jedan od najvažnijih poslova 

na području šumske uprave Fužine. 

Paljenjem ugljena za domaće potrebe uglavnom 

su se bavili ugljenari iz Kastva, oko 120 porodica. 

Svaka od tih porodica sačinjavala je po jednu samostalnu 

partiju ili „kompaniju“ od 3 do 4 radnika. Radovi 

su se obavljali od početka svibnja do kraja rujna mjeseca. 

Jedna „kompanija“ trebala je oko 400 prostornih 

metara drva iz kojeg su dobivali i do 40.000 kg ugljena 

odnosno četiri vagona. 

Za paljenje ugljena koristili su u prvom redu bukovinu 

od 4 do 25 cm debljine, otpatke iz redovnih 

sječina te stara bukova stabla koja se nisu koristila za 

dobivanje ogrjeva. 

Kastavski ugljenari bili su vrlo stručni i iskusni u 

svom poslu. Paljenje ugljena na kršu odvijalo se i uz 

stanovite poteškoće, jer uz loše vremenske prilike problem 

je bio i nedostatak vode. Stoga je trebalo stalno 

paziti da ne bi izbio požar, a u tome su kastavski ugljenari 

bili posebno oprezni. 

Do 1932. palili su ugljen u svojoj režiji u mladim 

bukovim šumama bivšeg vlastelinstva Thurn-Taxis 

na Platku, s vremena na vrijeme proizvodili su ga i u 

obližnjim općinskim, privatnim, ali i vlastelinskim šumama 

u Italiji. Godine 1933. posao su nastavili u GJ 

„Risnjak“. Tu im je doznačeno drvo u mlađim bukovim 

sastojinama na principu umjerene visoke prorede. 

Tako su godine 1933. iskoristili 3.819 prostornih me- 

Za paljenje ugljena koristili su u prvom 

redu bukovinu od 4 do 25 cm debljine, 

otpatke iz redovnih sječina te stara 

bukova stabla koja se nisu koristila za 

dobivanje ogrjeva. 

Kopa iz 1890. 


Iz knjige „Ugljenjarenje u Kranjcima 

Željka Malnara“ 

fotoplov ŠUMSKE 

CESTE 

Kako se nekad (g)radilo 

Nadničar koji je pomagao ugljenarima u 

pečenju drvenog ugljena imao je nadnicu 

od 15 do 20 dinara. 

tara u vrijednosti od 22.914 dinara, da bi se sljedećih 

godina proizvodnja povećavala pa je u naredne tri 

godine za paljenje ugljena iskorišteno ukupno 15.834 

prm u vrijednosti od 91.430 dinara. Prodajna cijena po 

1 prm iznosila je 5,77 dinara, po m 3 9,60 dinara. Time 

je ostvarena vrlo povoljna cijena za drvni materijal koji 

se zbog svoje slabe kvalitete ne bi mogao prodati kao 

ogrjevno drvo. S druge strane sastojine su očišćene od 

suvišnog i neiskorištenog drvnog otpada. 

Po obavljenom poslu na području Risnjaka, s 

paljenjem ugljena nastavili su u GJ Višnjevica gdje je 

za tu svrhu predviđeno godišnje iskoristiti između 

5000 do 6000 prm drva. Veće količine nije bilo moguće 

osigurati jer raspoloživo radno osoblje nije pored 

svojih redovnih dužnosti bilo u mogućnosti obavljati 

i dodatne poslove vezane uz ugljenjarenje. Radilo se 

uglavnom o drvnom otpadu iz redovnih 

sječa ili pak otpadu koji je prikupljen čišćenjem 

sastojina. 

Od strane ugljenara nikada nije bilo 

zlouporaba, drvo su koristili isključivo za 

proizvodnju ugljena. 

Zanimljivo je bilo i sljedeće: pojedinim 

„ugljarskim kompanijama“ izdavale 

su se tzv. „proredne površine“ za rad krajem 

zime, u vrijeme kad počinje kopnjenje 

snijega. Proredne površine ili linije bile 

su označene na stablima i to zasjekom u 

stablo ili obilježavanjem vapnom. Tada 

su ugljenari bili u mogućnosti u iskopane 

jame (ili doline) pohraniti određenju količinu 

snijega, koje su na taj način konzervirali 

i ostavljali za kasnije, kada bi započinjali 

s paljenjem ugljena. Pohranjene količine 

snijega osiguravale su im preko ljeta vodu 

za piće za njih i za stoku, ali i za obavljanje 

poslova na paljenju ugljena te, u slučaju 

izbijanja, i za gašenja požara. 

Za vrijeme obimnijih radova na ugljenjarenju, 

osiguravao se i jedan privremeni 

i pouzdani nadničar s nadnicom od 15 do 

20 dinara, jer postojeći ugljenari nisu bili 

u mogućnosti nadzirati sve radove vezane 

uz paljenje ugljena. 

U 

današnjem putovanju u prošlost podsjetit 

ćemo se gradnje šumskih prometnica prije 

više od 40 godina. Imamo tri fotografije čiji 

vlasnik je Željko Milić, nekadašnji zaposlenik 

Radne jedinice Građevinarstvo Karlovac, a fotografije 

nam je poslao Oliver Vlainić iz karlovačke Uprave. 

Na ovim uvijek zanimljivim dokumentima jednog 

vremena prikazana je izgradnja šumske ceste na području 

Šumarije Topusko u gospodarskoj jedinici „Orlova“, 

1967. ili 1968. godine. 

Pogledajmo zajedno! 

Piše Miroslav Mrkobrad 

Vlasnik fotografija 

Željko Milić 

Granice mora i 

kontinenata ne poklapaju 

se s granicama tektonskih 

ploča 

Radovi, odmor, 

mehanizacija – 

izgradnja ceste u GJ 

Orlova u Topuskom 

1967./1968. 


zdravi život TJELESNU 

TEŽINU TREBA KONTROLIRATI 

Što se može (više) jesti, a što 

treba izbjegavati 

Piše 

Dr. Ivo Belan 

PRIPAZITE: 

nekoliko kalorija 

ovdje, nekoliko 

kalorija tamo 

može dovesti 

vašu težinu pod 

kontrolu ili pak 

poslati kazaljku 

na vagi nebu 

pod oblake! 

Ako vam se tjelesna težina počela polako kretati 

prema gore, vrijeme je da brižljivo proanalizirate 

svoje životne navike kako biste utvrdili 

kada, gdje i koje promjene treba učiniti. Ako, na 

primjer, uočite da često upotrebljavate hranu kako biste 

sebe nagradili za nešto, pokušajte izmisliti nešto drugo, 

što nije jestivo. Ili, na primjer, zar morate baš tako temeljito 

očistiti tanjur da ga se skoro ne mora ni prati - možda nešto 

malo može na njemu i ostati. Ako vas vanjski utjecaji, 

na primjer, pogled na hranu, njezin miris ili sama pomisao 

na nju stimuliraju da posegnete za jelom i onda kad niste 

gladni, možda će biti potrebno uložiti dodatni napor 

da svladate takav poriv, skrenuti misli i radnje na nešto 

drugo. Ako više jedete zbog prisutnosti emocionalnih 

problema (tjeskoba, brige, depresija), a ne zbog stvarne 

fizičke gladi i istovremeno ste svjesni te situacije, možda 

će trebati uvesti u život neke druge navike za olakšanje takvog 

psihičkog stanja, a koje neće ići kroz usta. Ako jedete 

uglavnom zato da biste nešto odlagali, odgađali, trebat 

će naučiti prepoznati takvo neproduktivno ponašanje i 

nastojati ga svladati. Čovjek mora naučiti razlikovati istinsku 

glad od one izazvane emocionalnom uznemirenošću. 

Tada se može potražiti neka odgovarajuća sitnica koja će 

zadovoljiti potrebu - to može biti 2-3 keksa ili jedna jabuka 

ili razgovor s dobrim prijateljem ili nešto četvrto. 

ju fizičku aktivnost. Ako je potrebno da skinete nekoliko 

kilograma (ili više od toga) primijenite, sa stručne strane, 

ispravnu dijetu kombiniranu sa stručno programiranom 

tjelovježbom, što će sve zajedno postat vaš nov stil života. 

Ako je potrebno da smršavite, prvo potražite savjet od 

liječnika koji treba odobriti dijetalni program. Vodite brigu 

o tome da je taj vaš program za smanjenje prekomjerne 

tjelesne težine siguran, djelotvoran i da udovoljava sljedećim 

kriterijima: 

■ umjereno smanjenje količine unesenih kalorija; 

■ redovna i savjesna tjelovježba; 

■ uključivanje u program najrazličitijih vrsta hrane; 

■ dozvoljena je hrana koju osoba posebno voli; 

■ nije potrebna neka specijalna hrana ili posebni dodatci 

hrani; 

■ u program je uključena hrana iz svake od četiri osnovne 

grupe: 

– voće i povrće, 

– žitarice (kruh, špageti), 

– mlijeko i sir, 

– meso i zamjene (perad, ribe, jaja, mahunarke); 

■ nastojati postići trajnu primjenu životnog stila, a ne povremeno 

eksperimentirati s različitim dijetama. 

Prikriveni izvori kalorija – Za vrijeme dijete nema 

potrebe izbjegavati hranu bogatu ugljikohidratima, niti 

Ugljikohidrati su relativno niski u svojem kalorijskom doprinosu, osiguravaju samo 

oko 4 kalorije po jednom gramu. Bjelančevine također osiguravaju oko 4 kalorije po 

gramu, dok masti donose velikih 9 kalorija (alkohol oko 7). 

Zašto ne uspijevaju mnoge dijete koje su u modi – Da 

bi se promijenile navike u prehrani, treba i vremena i napora. 

Zbog toga je čovjek često sklon izabrati ono što izgleda 

kao lakši način za izlaz iz neželjene situacije, a to su dijete 

za brži gubitak prekomjerne tjelesne težine. Nemojte biti 

navučeni pričama o mršavljenju preko noći i bez napora. 

Drastične, brze dijete nisu ključ za stalni i djelotvorni gubitak 

masnog tkiva iz organizma. Takve dijete koje se često 

reklamiraju kao “čudesne, “revolucionarne”, itd. u krajnjoj 

liniji imaju u stvari suprotan učinak. Činjenica je da nakon 

takvih gladovanja više od 90 posto osoba ponovo dobiju 

svu izgubljenu tjelesnu težinu i još koji kilogram plus. Dapače, 

neke od takvih “čudesnih” dijeta mogu biti i opasne 

po zdravlje i razinu opće tjelesne kondicije, zbog dehidracije 

organizma i prekomjernog gubitka tjelesnih rezervi u 

hranjivim tvarima. 

Formula za uspjeh – Razborit plan za skidanje prekomjerne 

tjelesne težine dozvolit će i omogućit će da se jede 

dobro, da se osjeća dobro i da smanjite težinu gubitkom 

masti, a ne gubitkom vode. 

Razumna osoba odabrat će dobro uravnoteženu dijetu 

koja sadrži umjereno smanjenu količinu kalorija, s tim 

da će takva osoba istovremeno umjereno povećati i svo- 

se bojati njihovih kalorija. Ugljikohidrati su relativno niski 

u svojem kalorijskom doprinosu, osiguravaju samo oko 4 

kalorije po jednom gramu. Bjelančevine također osiguravaju 

oko 4 kalorije po gramu, dok masti donose velikih 9 

kalorija (alkohol oko 7). Prema tome, očito je da nije kruh 

taj kojeg trebate drastično smanjiti ili čak dokinuti, nego je 

to onaj maslac ili špek kojeg na taj kruh stavljate. 

U poznate izvore visokokaloričnih masnoća spadaju 

maslac, šlag, vrhnje, punomasni sir, pržena hrana, svinjska 

mast, majoneza. Neke vrste hrane “lukavo su uspjele izbjeći” 

reputaciju namirnica s puno masnoća, a koju ustvari 

zaslužuju. To su, na primjer: čokolada, kokos, slanina, pačje 

meso, šunka, kobasice, neobrano mlijeko, orasi, lješnjaci, 

sjemenke. Međutim, da se razumijemo, ako niste istinski 

motivirani da promijenite svoje navike jedenja, pijenja i 

tjelovježbe (bolje rečeno, odsustvo bilo kakve tjelovježbe), 

koje su dovele do nakupljanja nepoželjnih prekomjernih 

kilograma tjelesne težine, nema te dijete ili te šeme treninga 

u nekoj sportsko-rekreativnoj aktivnosti koje mogu 

dovesti do poželjnog rezultata. 

Sve dok ne budete voljno i spremno preuzeli odgovornost 

za promjenu svog stila života, nećete moći držati pod 

kontrolom, svoju tjelesnu težinu. 


dječji kutak ŠUMA 

Nastavljamo suradnju 

s dječjim vrtićima 

“Sesvete“ iz Sesveta, 

“Josipdol“ iz Josipdola, 

“Ivana Brlić Mažuranić“ 

iz Sl. Broda te Mravcima, 

predškolskom skupinom 

pri Specijalnoj bolnici za 

medicinsku rehabilitaciju 

Krapinske Toplice, s 

novim programom koji 

je opet osmislila naša suradnica, 

i sama odgojiteljica, 

Ljiljana Ivković. 

U ovoj školskoj godini 

pišemo o šumskom drveću 

i, dakako, crtamo 

ga! Projekt je nazvan 

“Šuma lista, šuma blista”, 

a cilj ove suradnje i dalje 

je isti: djecu od najranijeg 

doba (na)učiti kako i 

zašto voljeti šumu i prirodu 

i kako ih čuvati. 

U Šumi raste različito 

drveće, bjelogorično i 

crnogorično (breza, jela, 

hrast, vrba, smreka, javor, 

lipa, kesten, bukva), 

i svako od njih je posebno 

i zanimljivo. 

U svakom broju pišemo 

i crtamo neko drvo, u 

ovom broju o javoru. 

LISTA, ŠUMA BLISTA / JAVOR 

Javor je drvo koje samo stoji, 

s njega ništa ne bereš! 

■ Javora ima crvenih i zelenih. Na jesen 

imaju najljepše lišće od sveg drveća. 

(Antonija, 6 godina) 

■ Od javora se rade muzički instrumenti 

(Petra, 6 godina) 

(Predškolska skupina mravci u OŠ pri 

Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju 

Krapinske toplice) 

Mark Novosel, 6 g. – 

DV Sesvete 

Antonio Vuković, 5 g. – DV Josipdol 

■ Javor ima žute i crvene listiće. 

(Šimun Sabljak, 6 godina) 

■ Javorom ćemo ukrasiti vrt. Kupiti ćemo 

ga, iskopati veliku rupu, metnut unutra 

i napuniti zemljom. 

(Erik Vrbanović, 5 godina) 

■ Mi smo vidjeli u knjigi da javor ima 

crvene listove. 

(Matej Crnković, 5 godina) 

(DV Josipdol) 

Borna Dudaš, 

7 g. – DV Sesvete 

Petra, 6 g. – Mravci 

Marin Muhar, 6 g. – DV Josipdol 

Lana Jurčević, 6 g. – DV Josipdol 

■ Javor, to ti je ono drvo koje samo stoji, s njega 

ništa ne bereš! 

(E.D., 6 godina) 

■ Javor ja mislim da je to ono drvo sa crvenim 

listekima, kaj nisu uopće zeleni, samo se jako 

crveni, valjda se jako srame. 

(F.K., 6 godina) 

■ Ja sam vidjela da su tom drvetu listići onak 

narezani, ko da ih je netko već grickao! 

(L.M., 6 godina) 

(DV Sesvete) 

Antonija, 6 g. – Mravci 


2011. međunarodna godina šuma 

Zagrebačka Uprava u Green City Projektu 

Piše: Marija Glavaš 

Foto: M. Mrkobrad 

Aktivnim 

sudjelovanjem na 

manifestaciji Green 

City projekt, 24. 

travnja na Cvjetnom 

trgu u Zagrebu, 

Uprava šuma 

Zagreb uključila se u 

obilježavanje 2011., 

Međunarodne godine 

šuma. Manifestacija 

je lani pokrenuta na 

inicijativu glazbenika 

Marka Lasića–Nereda 

i drugih entuzijasta. 

Cilj ove, druge po redu, manifestacije neprofitne 

ekološko-edukativne organizacije Green 

City Project, osnovane iz programa zaklade 

Planet Drum 1990. u Americi i grada Zagreba te 

brojnih umjetnika entuzijasta je ekološko osvještavanje 

javnosti i poticanje da se i sama uključi u čuvanje prirodnih 

vrijednosti. Tako su brojni građani mogli i sami proći 

kroz Šumski labirint s brojnim ekološkim porukama, 

kiparsku instalaciju koju je otvorio gradonačelnik Milan 

Bandić, zatim dobiti brojne prospekte s porukama 

o zdravom okolišu ili sudjelovati u nekoj od akcija koje 

su se nudile. 

Uprava šuma Zagreb je, obilježavajući na taj način 

Međunarodnu godinu šuma, u svojevrsnom malom 

moj prijatelj“. 

Bjelovarčani su 12.travnja 

u Dječjem vrtiću Bjelovar 

u akciji „Djeca i šuma“ u 

predvorju vrtića postavili 

pravo malo šumsko stanište 

sa stabalcima svih vrsta 

drveća koja rastu na ovom 

području. 

Javna ustanova „Natura nova“ 

iz Karlovca organizirala je 

19. travnja u Karlovcu skup 

o Vrbanićevom perivoju, 

spomenuku parkovne 

kulture, kome su se priključili 

i karlovački šumari koji su 

prisutne upoznali s održivim 

načinom gospodarenja 

šumama. Organizirana je i 

radionica za učenike „Šuma, 

botaničkom vrtu ponudila posjetiteljima uvid u bogatu 

rasadničku proizvodnju šumskih sadnica (divlja 

trešnja i hrast lužnjak mogli su se dobiti besplatno) te 

ukrasnoga bilja po pristupačnim cijenama. Postavljeno 

je i pet postera koji su slikom i riječju usporedno pratili 

faze u životu čovjeka i životu stabla. Građani su imali 

priliku vidjeti i izložbu fotografija šumara amatera iz 

fundusa „Šuma okom šumara“, koju je otvorio voditelj 

zagrebačke Uprave Krunoslav Jakupčić, iz kolekcije koja 

je nedavno bila postavljena u New Yorku. 

S manifestacije Green City Projekt 

Za djecu je posebno bila zanimljiva instalacija 

šumara Damira Pavelića, slika od komadića drva, 

u kojoj su djeca sama mogla skidanjem odvojivih 

dijelova kreirati isječke iz života šume te edukativni 

kviz koji je osmislio prof. dr. Ivan Martinić u kojem su 

djeca nakon odgovora na pitanja vezana za ekologiju 

dobivala diplomu Šumarko-prijatelj šume“. 

Bio je tu i šumar – bioenergetičar Davor Bilović 

koji je viskom ispitivao zdravlje zainteresiranih prolaznika. 


DELNICE 

Niz akcija 

u Delnicama 

Delnička podružnica HŠ nizom aktivnosti obilježava 

Međunarodnu godinu šuma. Tako je 20. 

travnja u povodu obilježavanja Dana planeta 

Zemlje, u krugu delničke Osnovne škole „Ivan 

Goran Kovačić“ otvoren uređeni školski park. Hrvatskim 

i latinskim nazivima obilježeno je 39 vrsta drveća i grmlja. 

Tom prigodom delnički šumari donirali su osnovnoj školi i 

dječjem vrtiću „Hlojkica“ sadnice ukrasnog drveća i grmlja 

kojima će se školski park dodatno popuniti. Donirajući 

sadni materijal, voditelj Robert Abramović ,naglasio je potrebu 

da se djeca od najranije mladosti sustavno upoznaju 

s važnosti očuvanja okoliša i zaštite prirode. Uz voditelja 

Abramovića predaji sadnog materijala nazočila je i Maja 

Bolf-Trnski str. sur. za uzgajanje šuma. Osim toga, osnovnoj 

je školi donirano i stolno računalo,a prvoškolcima i „vrtićarcima“ 

izlet u Kamačnik, te peta bojanka iz serijala „Priče iz 

šume“ koja je izdana uz prigodu obilježavanja 50. godišnjice 

ŠG Delnice. 

Suradnja delničke podružnice i osnovne Škole „Ivan 

Goran Kovačić „nastavit će se i dalje predavanjima na temu 

ekologije, lovstva i uzgajanja šuma, koja će učenicima održati 

zaposlenici Uprave šuma Delnice. 

u šumskom miljeu 

PODRAVSKI KONJI 

Podravski konji 

na ispaši 

Ovo su slike koje polako nestaju iz našeg sjećanja, slike nekog 

drugog, ne tako davnog, a ipak gotovo zaboravljenog vremena; 

konji na ispaši. Te plemenite životinje, najvjerniji i najkorisniji čovjekovi 

prijatelji bez kojih u nekim vremenima nije mogao ni zamisliti 

život, najljepši među životinjama, muze mnogih umjetnika, sada su 

samo ukras u stajama (ponajviše) slavonskih seljaka, uzgajani da jednom ili 

par puta godišnje provezu svoje gospodare u ukrašenim kočijama na nekoj 

tradicijskoj narodnoj fešti. 

Podravske konje, a to su ovi na slikama, ubrajamo u teške konje, a služili 

su za rad, prijevoz i obradu polja. 

Takvi konji su imali veliku ulogu 

i u šumarstvu, koristili su se 

za izvlačenje trupaca i prijevoz, 

dvospreg i četverospreg, a i danas 

koristimo konje za iznos ogrijeva 

u šumarstvu. 

Snimio ih je na jednoj podravskoj 

pusti Josip Švaco bivši šumar, sad 

umirovljenik iz Šumarije Repaš. 

Uživajmo zajedno u slikama 

kakve su sve rjeđe! 


Josip Švaco 

Sadnja doniranih sadnica 

Sadnice ukrasnog drveća i grmlja iz rasadnika Kuželj 

donirane su istog dana i Osnovnoj školi Brod Moravice. 

Sadnice su učenici odmah zasadili. Učenici su darivani 

i bojankama te izletom u Kamačnik. Prigodne darove i 

njima su uručili voditelj Abramović, Maja Bolf-Trnski te 

upravitelj Šumarije Skrad Robert Bukovac. 

Slijedećeg dana došlo je do susreta zaposlenika 

delničke podružnice i Javne ustanove „Priroda“ iz Rijeke 

zadužene za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. 

Susret se održao u Zelenom viru. Zajedničkim naporima 

očišćene su šetnice i pokupljeno je smeće, razgledalo se 

izletište, a susret je završen druženjem uz prigodni ručak. 

(v)

HRVATSKE ŠUME 173 - 5/2011

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?