pdf (565 KB)

1043
O. RADOLOVIĆ, Odgovornost ugostitelja za štetu zbog povrede obveza...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 2, 1034-1080 (2009)
Iako je riječ o deliktnoj odgovornosti, u kontekstu razvoja ugovornog prava, ona se
počinje povezivati s člankom 1223. Codice civila sukladno rješenju iz 32. Ustava
Italije (La Costituzione) kojim država štiti zdravlje (salute) kao temeljno pravo osobe
(individuo).
Najznačajniju ulogu u kreiranju novog instituta ugovorne odgovornosti za
neimovinsku štetu, tumačenjem navedene norme iz Ustava u kontekstu članka 1223.
Codice civilea, imali su talijanski sudovi 6162 . Na temelju takvih odluka, tvorci nove
talijanske teorije o ugovornoj neimovinskoj šteti (Bona & Montaneri) učinili su korak
dalje u napretku instituta. Neimovinsku štetu klasificirali su u tri kategorije: biološka
šteta (danno biologico), moralna šteta (danno morale) i egzistencijalna šteta (danno
esistenziale). Na temelju tih rješenja, može se govoriti o novom načinu tumačenja
Codice Civilea, po kojem se smatra da članak 1223. obuhvaća i neimovinski interes
vjerovnika.
2.5. Ujedinjeno Kraljevstvo
Angloameričko odštetno pravo specifično je zbog sustava precedenata koji ga
stvaraju. Iako zakonodavna rješenja o institutu ugovorne odgovornosti za neimovinsku
štetu pravo Velike Britanije ne poznaje (kontinentalni pravnici oduvijek smatraju da
je taj sustav manje učinkovit), zanimljivo je da u sudskim odlukama institut ugovorne
odgovornosti za neimovinsku štetu postoji još od 19. stoljeća. Jedna od prvih važnijih
odluka o prihvaćanju tog instituta bila je u slučaju Hobby vs. LSWR (1875.) 63 .
U pravu Velike Britanije primjećuje se jedna konstanta u priznavanju ugovorne
odgovornosti za neimovinsku štetu, čije je učenje imalo utjecaj i na neke europske
zakone 64 . I do danas je ostalo načelo da sudovi priznaju naknadu neimovinske štete
nastale povredom ugovora jedino ukoliko povreda sama za sebe predstavlja građanski
delikt (tort) u smislu odštetnog prava. Valja napomenuti da se instituti odštetnog
prava UK-a u tom pravcu primjenjuju i na sve zemlje Commonwealtha.
Pravo Velike Britanije u sferi instituta ugovorne odgovornosti za neimovinsku
štetu poznaje nekoliko tipova same neimovinske štete: 65 povredu tjelesnog
61 Vrhovni sud (Corte di Cassazione) definira tri vrste ugovorne neimovinske štete: presuda
8827/2003 govori o naknadi „moralne štete“, presuda 8828/2003 o naknadi „biološke štete“, a
presuda 2050/2004. donosi termin „egzistencijalna šteta“.
62 Presedan tog tumačenja ima odluka 233 iz srpnja 2003. godine talijanskog Ustavnog
suda (C. Costituzionale).
63 Hobbs vs. LSWR (1875.) case: prvi poznati slučaj o naknadi neimovinske štete zbog
povrede ugovora obitelji koja je, koristeći ugovor o prijevozu vlakom, pogreškom konduktera
ostavljena na pogrešnoj stanici i zbog toga je morala pješačiti dvadesetak kilometara do odredišta.
Sud je dosudio naknadu neimovinske štete zbog fizičke boli i patnje (physical pain and suffering).
O presudi više Klarić, P., op. cit., str. 388.
64 Švicarski Građanski zakonik (1907.-1911. godine) poznaje neimovinski interes ugovora,kao
i pravo Ujedinjenog Kraljevstva, jedino u slučaju počinjenja građanskog delikta.
65 O tome najviše McGregor, H., On Damages, Sweet & Maxwell Ltd, 17th ed., London,
2007. Posebno vidjeti i Finch, E., Fafinski, S., Tort Law, Longman, 2nd ed., Oxford, 2008.