pdf (565 KB)

1067
O. RADOLOVIĆ, Odgovornost ugostitelja za štetu zbog povrede obveza...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 2, 1034-1080 (2009)
odbiti pružanje 211 smještaja zbog: 1) kašnjenja gosta ili dolaska gosta u hotel usred
noći i 2) odbijanja otkrivanja identiteta ili adrese gosta. Pružanje akcesornih usluga
gostu (osim usluga iz obveze osvježenja) u britanskom pravu ulazi u institut smještaja
gosta u hotelu.
Odgovornost ugostitelja za povredu obveze pružanja osvježenja gostu
odgovornost je vrlo dvojbene prirode za izravni ugovor o hotelskim uslugama iz
dva razloga: 1) ista se odnosi samo na gosta prolaznika (traveller) te izlazi iz okvira
izravnog ugovora o hotelskim uslugama i 2) ista predstavlja odgovornost ugostitelja
kao vlasnika hotela, a nije pokrivena odredbama HPA između ugostitelja i gosta, već
proizlazi iz common lawa.
Obveza je ugostitelja pružiti gostu prolazniku razumno osvježenje (reasonable
refreshment) u svako doba dana i noći. Isto podrazumijeva pružanje usluga korištenja
kupaonice, bara i restorana. Pružanje pića i hrane unutar instituta osvježenja moguće
je odbiti samo uz opravdani razlog (npr. noću je kuhinja zatvorena), sukladno članku
1.3. HPA. Ipak, obveza pružanja razumnog osvježenja prolazniku subordinirana je
obvezama prema hotelskim gostima. Ugostitelj ne mora pružiti razumno osvježenje
prolazniku, ako bi time oštetio hotelskog gosta 212 . Ugostitelj može, iz opravdanog
razloga, odbiti prolaznike koji nemaju rezervacije, a resursi ugostitelja su popunjeni,
stoga ugostitelj ima pravo tražiti rezervacije od prolaznika. Ugostitelj može odbiti
pružiti razumno osvježenje prolazniku, koji je u hotelski objekt doveo psa ili neku
drugu životinju iz razloga higijene, zaraze ili smetnje 213 .
Odgovornost ugostitelja za povredu obveze pažnje, zaštite i sigurnosti gosta
proizlazi iz obveza ugostitelja kao držatelja prostora po članku 2. OLA-a. Ugostitelj
se obvezuje pružati svim gostima zajedničku (common duty of care) i razumnu pažnju
(reasonable care) 214 po načelu „dobra susjeda“ (neighbour principle) 215 . Ugostitelj
odgovara po načelu pretpostavljene krivnje ako se gost ne osjeća razumno siguran
(reasonably safe) 216 . Ugostitelj može ograničiti ili isključiti odgovornost za razumnu
211 Presuda suda Walesa no. 213 iz 1835. godine; Rex vs. Ivens (1835.). Ugostitelj je
odgovarao za neimovinsku štetu (nezadovoljstvo) jer je odbio gosta koji je usred noći, bez
predstavljanja, tražio smještaj.
212 Presuda CA (Court of Appeal) KB 165. iz 1948. godine; R. vs. Higgins (1948.). Ugostitelj
nije odgovoran zato što je obitelji prolaznika odbio poslužiti ručak (nudeći samo sendviče) jer je
čuvao obroke za večeru hotelskih gostiju.
213 Presuda HCJ QBD 136. iz 1877. godine; Regina vs. Rymer (1877.). Ugostitelj je imao
pravo udaljiti gosta prolaznika koji je u hotel ušao sa psom, budući da je pas nehigijeničan i
predstavlja mogućnost zaraze ili smetnje hotelskim gostima.
214 Presuda HL (House of Lords) ER 449. iz 1953 godine; Latimer vs. AEC Ltd. (1953.).
Ugostitelj nije odgovoran za neprimjenu razumne pažnje zbog nemara (negligence) gosta, koji je
pretrpio ozljede u požaru, spavajući na podu (jedinom mjestu gdje piljevina za gašenje požara nije
djelovala) za vrijeme oluje.
215 Presuda HL ER 562. iz 1932. godine; Donoghue vs. Stevenson (1932.). Ugostitelj je
odgovoran za neimovinsku štetu (fizičke boli) zbog teških želučanih smetnji gosta, kojem je u
sladoled stavio opaki alkohol, zbog kršenja načela dobrog susjeda (volite svog susjeda), po kojem
se mora odnositi prema gostu.
216 Presuda HCJ ER 729. iz 1983. godine; Salmon vs. Seafarer Restaurants Ltd. (1983.).
Ugostitelj je odgovoran zbog povrede „razumne sigurnosti“ gosta (patnja), požarom nastalim
nepažnjom osoblja.