2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor
09.02.2015 • Views
Share Embed Flag

2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

SHOW MORE
SHOW LESS
ePAPER READ
DOWNLOAD ePAPER
hoo.hr

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

START NOW

BROJ 18 • OÆUJAK <strong>2006</strong>.<br />

ISSN 1331-9523<br />

MAGAZIN HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA<br />

JANICA i IVICA OSVOJILI MEDALJE<br />

<strong>Olimp</strong>ijski kongresi<br />

Zaboravljena intelektualna priroda<br />

olimpijskog pokreta<br />

Religija i πport<br />

Dobri papa koji je volio πport<br />

SveËanost za najbolje<br />

Veliki dan s najuspjeπnijima

ZA NAKLADNIKA<br />

<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor<br />

Josip »op<br />

UREDNIK<br />

Ante DrpiÊ<br />

Dragi Ëitatelji,<br />

zadovoljstvo mi je predstaviti vam 18., ali i prvi ovogodiπnji broj<br />

Ëasopisa "<strong>Olimp</strong>". Kao πto sam i najavio u uvodniku za proπli broj, u<br />

njemu smo posebnu pozornost posvetili najveÊem multiπportskom<br />

natjecanju ove godine, XX. zimskim olimpijskim igrama u Torinu, gdje<br />

su nas ponovo svojim nastupima i rezultatima razveselili Janica i Ivica<br />

KosteliÊ. Nezaobilazan je πportski dogaappleaj bio proslava<br />

tradicionalnog Velikog dana hrvatskog πporta u zagrebaËkoj<br />

Koncertnoj dvorani Lisinski, na kojem su dodijeljene Nagrada HOO-a<br />

"Matija Ljubek" i posebna priznanja te proglaπeni najuspjeπniji<br />

πportaπi i ekipe u 2005. godini.<br />

Od ostalih rubrika istaknuo bih "Sportsku infrastrukturu", u kojoj<br />

predsjednik Komisije za arhitekturu i πportske graappleevine Kreπimir<br />

Ivaniπ piπe o naËinima moguÊe rekonstrukcije stadiona u Maksimiru,<br />

te rubriku "Druπtvo i sport" u kojoj naπ suradnik Goran VojkoviÊ piπe<br />

o potpuno novom pravnom institutu u Republici Hrvatskoj -<br />

πportskim dioniËkim druπtvima u koja Êe se, prema odredbama<br />

novog zakona o πportu, trebati pretvoriti hrvatski profesionalni<br />

nogometni i koπarkaπki klubovi.<br />

Uvjeren sam da Êete i u ostalim, sada veÊ definiranim rubrikama, od<br />

"Kalendara natjecanja" preko "Povijesti sporta" do "Od <strong>Olimp</strong>a do<br />

<strong>Olimp</strong>a", naÊi zanimljivih tema koje Êe privuÊi vaπu pozornost.<br />

Josip »op, dipl. oec.<br />

glavni tajnik Hrvatskog<br />

olimpijskog odbora<br />

UREDNI©TVO<br />

Æeljko Kavran,<br />

Draæen Harasin,<br />

Gordana GaÊeπa,<br />

Nada SenËar,<br />

Damir SenËar,<br />

Zdenko JajËeviÊ,<br />

Radica Jurkin,<br />

Jura Ozmec<br />

UREDNIK FOTOGRAFIJE<br />

Damir SenËar<br />

LEKTURA<br />

MARE<br />

OBLIKOVANJE I PRIJELOM<br />

Zlatko Vrabec<br />

GRAFI»KA PRIPREMA<br />

VEA d.o.o., Zagreb<br />

TISAK<br />

Stega tisak, Zavrtnica 17<br />

Zagreb<br />

Naklada: 2.000 primjeraka<br />

www.hoo.hr<br />

E-mail: hoo@hoo.t-com.hr<br />

5 Kalendar natjecanja <strong>2006</strong>. TRAVANJ-SVIBANJ-LIPANJ<br />

6 Morana PalikoviÊ-Gruden, Ëlanica VijeÊa HOO-a i predsjednica<br />

Hrvatskog klizaËkog saveza<br />

Sport nije samo ''lopta''<br />

11 ©to su donijele 20. ZOI u Torinu<br />

Zimske igre u znaku talijanske nonπalantnosti<br />

12 Sportske nade: Djevojka koja obeÊava<br />

14 <strong>Olimp</strong>ijske legende: Ivo Ratej<br />

16 <strong>Olimp</strong>izam: <strong>Olimp</strong>ijski kongresi<br />

18 Religija i sport<br />

20 Etika i sport<br />

22 Sport i druπtvo<br />

24 Sport i novinarstvo<br />

26 ZagrebaËke pahuljice: Beskrajno zaljubljene u sport<br />

29 Prilog<br />

POVIJEST HRVATSKOG SPORTA<br />

42 Sportska fotografija<br />

44 Sportska arhirektura<br />

46 Terminologija sporta<br />

48 Umjetnost i sport<br />

50 Veliki dan s najuspjeπnijima<br />

54 Publicistika<br />

Od <strong>Olimp</strong>a do <strong>Olimp</strong>a<br />

56 Glavni dogaappleaji u Hrvatskom olimpijskom odboru<br />

3

KALENDAR NATJECANJA <strong>2006</strong>.<br />

Priredila<br />

Milena DragiπiÊ<br />

TRAVANJ - SVIBANJ - LIPANJ<br />

TRAVANJ<br />

Atletika<br />

Svjetsko prvenstvo u<br />

krosu<br />

Fukuoka, Japan<br />

1. - 2. travnja<br />

Automobilizam<br />

Formula 1<br />

VN Australije,<br />

Melbourne<br />

Australija<br />

2. travnja<br />

VN San Marina,<br />

Imola<br />

23. travnja<br />

Plivanje<br />

Svjetsko prvenstvo<br />

(25 m)<br />

©angaj, Kina<br />

5. - 9. travnja<br />

Koπarka<br />

Final Four FIBA<br />

Eurolige (m)<br />

Prag, »eπka<br />

28. - 30. travnja<br />

Tenis<br />

Davis Cup - Ëetvrtfinale<br />

Hrvatska - Argentina<br />

Zagreb, Hrvatska<br />

7. - 9. travnja<br />

Fed Cup - Ëetvrtfinale<br />

Hrvatska - Argentina<br />

Zagreb, Hrvatska<br />

22. - 23. travnja<br />

Stolni tenis<br />

Svjetsko ekipno<br />

prvenstvo<br />

Bremen, NjemaËka<br />

24. travnja<br />

- 1. svibnja<br />

KonjiËki sport<br />

Finale FEI Svjetskog<br />

kupa<br />

Kuala Lumpur,<br />

Malezija<br />

26. - 30. travnja<br />

Ivan LjubiËiÊ i Mario AnËiÊ<br />

SVIBANJ<br />

Automobilizam<br />

Formula 1<br />

VN Europe,<br />

Nurnberg, NjemaËka<br />

7. svibnja<br />

VN ©panjolske<br />

Barcelona,<br />

©panjolska<br />

14. svibnja<br />

VN Monaka<br />

Monte Carlo,<br />

Monako<br />

28. svibnja<br />

Biciklizam<br />

Giro d'Italija<br />

Italija<br />

6. - 28. svibnja<br />

Boks<br />

EABA turnir<br />

Pula, Hrvatska<br />

10. - 14. svibnja<br />

Tenis<br />

Roland Garros<br />

Pariz, Francuska<br />

29. svibnja<br />

- 11. lipnja<br />

Taekwondo<br />

Europsko prvenstvo<br />

Dusseldorf,<br />

NjemaËka<br />

26. - 28. svibnja<br />

Nogomet<br />

Finale Lige prvaka<br />

Pariz, Francuska<br />

17. svibnja<br />

Europsko prvenstvo<br />

U-21<br />

Portugal<br />

23. svibnja - 4. lipnja<br />

Rukomet<br />

Finala Euro kupova (æ)<br />

Blanka VlaπiÊ<br />

13. - 14. i<br />

20. - 21. svibnja<br />

StreliËarstvo<br />

FITA Svjetski kup<br />

PoreË, Hrvatska<br />

10. - 13. svibnja<br />

Veslanje<br />

11. SveuËiliπna utrka<br />

osmeraca (FISA)<br />

Zagreb<br />

26. svibnja<br />

LIPANJ<br />

Atletika<br />

IAAF Zlatna liga<br />

Oslo, Norveπka<br />

2. lipnja<br />

Dinamo <strong>2006</strong>. -<br />

Meappleunarodni atletski<br />

miting (GPH)<br />

Zagreb, Hrvatska<br />

13. lipnja<br />

Automobilizam<br />

Formula1<br />

VN. Velike Britanije<br />

Silverstone,V. Britanija<br />

11. lipnja<br />

VN Kande<br />

Monteral, Kanada<br />

25. lipnja<br />

Boks<br />

Europsko prvenstvo,<br />

kadeti<br />

Tirana, Albanija<br />

11. - 19. lipnja<br />

Vaterpolo<br />

FINA kup<br />

Budimpeπta,<br />

Maapplearska<br />

14. - 18. lipnja<br />

Nogomet<br />

Svjetsko prvenstvo<br />

NjemaËka<br />

9. lipnja - 9. srpnja<br />

Tenis<br />

Wimbledon<br />

London, V. Britanija<br />

26. lipnja - 9. srpnja<br />

Hrvanje<br />

XII. meappleunarodni<br />

pozivni turnir<br />

Bistra,<br />

Hrvatska<br />

3. - 4. lipnja<br />

5

6<br />

I u Hrvatskoj je vrlo malo æena u vrhu sportskih saveza, negdje se izgube nakon πto<br />

zavrπe karijeru i zato treba malo pozitivne diskriminacije da ih se privuËe

INTERVIEW<br />

Morana PalikoviÊ-Gruden, Ëlanica VijeÊa HOO-a i predsjednica Hrvatskog klizaËkog saveza<br />

Sport nije<br />

samo ''lopta''<br />

Morana PalikoviÊ-Gruden s<br />

mnoπtvom se pozitivnih<br />

dojmova vratila iz Torina, sa<br />

XX. zimskih olimpijskih igara.<br />

Hrvatska je osvojila tri skijaπke<br />

medalje, a PalikoviÊ-Gruden je kao<br />

predsjednica HKS-a s jednakim<br />

zanimanjem promatrala i klizaËka<br />

natjecanja, posebno nastup Idore Hegel<br />

i njezin put do 19. mjesta.<br />

- »ini mi se da Idora moæe viπe. Svi<br />

struËnjaci koji su je gledali u Torinu<br />

procijenili su da to nije njezin ukupni<br />

potencijal i da ima sve fiziËke<br />

predispozicije za bolji plasman.<br />

OËekivali smo bolji rezultat s obzirom<br />

na proπlogodiπnju sezonu u kojoj je<br />

rezultatima osigurala pravo nastupa joπ<br />

jednoj naπoj klizaËici na Europskom<br />

prvenstvu. Meappleutim,<br />

Idora je u najboljim<br />

godinama i na OI u<br />

Vancouveru treba<br />

oËekivati njezin najbolji<br />

doseg.<br />

Zagreb Êe 2008.<br />

biti domaÊin<br />

Europskog prvenstva u<br />

umjetniËkom klizanju.<br />

Koliko ta priredba<br />

moæe pomoÊi razvoju<br />

ovog sporta u<br />

Hrvatskoj<br />

- To je vrlo vaæan<br />

dogaappleaj za Zagreb, ali ne<br />

æelimo da se razvija<br />

samo umjetniËko<br />

klizanje, nego i brzo<br />

klizanje, short track i<br />

Piπe<br />

Vedran BoæiÊeviÊ<br />

Najviπe se bojim da Êe,<br />

moguÊnoπÊu privatizacije,<br />

sport biti izguran s nekih<br />

terena na atraktivnim<br />

lokacijama<br />

sinkronizirano klizanje. Osim toga,<br />

æelimo poveÊati i broj gledatelja na<br />

natjecanjima. Publika uvijek dolazi uz<br />

zvijezde, a mi od Sande DubravËiÊ do<br />

Idore nismo imali zvijezdu. No, ona joπ<br />

nije dovoljna da se napuni dvorana. Za<br />

Damir ©egota, Morana PalikoviÊ-Gruden i Nada SenËar<br />

usporedbu, torinska je Palavela bila<br />

dupkom puna, a ulaznice su koπtale od<br />

170 do 350 eura. To je u Zagrebu<br />

nezamislivo, iako je sliËan Torinu po<br />

broju stanovnika. Nadam da Êe nam EP<br />

pomoÊi da vratimo publiku u dvoranu,<br />

a imat Êemo priliku i potvrditi da smo<br />

dobri organizatori.<br />

Komisiji za skrb o æenama u<br />

sportu, kojoj predsjedate, vrlo se<br />

malo zna u javnosti. Moæete li nam<br />

predstaviti njezin program i ciljeve<br />

- Problemom poloæaja æena se bavim<br />

veÊ 15 godina kroz nevladine<br />

organizacije i u politici, a u sportu to<br />

pitanje nije bilo otvoreno sve<br />

donedavno. Postoji velika volja<br />

Meappleunarodnog olimpijskog odbora i<br />

predsjednika Jacquesa Roggea da se<br />

tom problemu posveti<br />

viπe paænje, odnosno da<br />

se privuËe veÊi broj æena<br />

u sportske organizacije<br />

jer, πto se tiËe samih<br />

natjecanja, broj æena je<br />

zadovoljavajuÊi. I u<br />

Hrvatskoj je vrlo malo<br />

æena u vrhu sportskih<br />

saveza, negdje se izgube<br />

nakon πto zavrπe karijeru<br />

i zato treba malo<br />

pozitivne diskriminacije<br />

da ih se privuËe. Osim<br />

tog cilja, Komisija se<br />

brine o zdravlju<br />

sportaπica, kao i o<br />

njihovom poloæaju u<br />

odnosu sa suradnicima<br />

koji ih okruæuju.<br />

7<br />

‹

‹<br />

Ima li u sportu diskriminacije<br />

na spolnoj osnovi<br />

- Ima, ali ju je vrlo teπko<br />

identificirati, jer treneri ili izbornici<br />

uvijek mogu pravdati svoje odluke.<br />

Zato bi trebalo uvesti objektivne<br />

kriterije, na temelju njih steÊi iskustvo i<br />

onda mijenjati ono πto ne valja.<br />

Prijedlog novog zakona o sportu<br />

je napokon doπao do Sabora. Imate li<br />

kakvih primjedbi na njegov sadræaj,<br />

smatrate li da se previπe bavi<br />

problemima nogometa<br />

- Vaæno je uopÊe imati zakon i<br />

nedopustivo je da se tako dugo<br />

razvlaËi. Osobno, najviπe se bojim da<br />

Êe moguÊnoπÊu privatizacije sport biti<br />

izguran s odreappleenih terena na<br />

atraktivnim lokacijama. Bila sam<br />

oduπevljena kad je Mateπa u kampanji<br />

za predsjednika HOO-a rekao kako<br />

neÊe dopustiti da se ijedan sportski<br />

teren pretvori u neπto drugo, a da se<br />

pritom ne osigura isti takav na sliËnom<br />

mjestu. Moæe se dogoditi da sutra neka<br />

marina namijenjena sportu postane<br />

marina iskljuËivo za jahte. Druga stvar<br />

koje se bojim je naπe shvaÊanje prema<br />

kojem je sport samo ''lopta'', s<br />

nogometom na prvom mjestu. To nije<br />

dobar put, bez obzira na to πto ljudi<br />

pokazuju najviπe interesa za nogomet.<br />

Ali, zato u svakom druπtvu postoje<br />

korektivi, metode kojima se omoguÊuje<br />

da se lepeza bavljenja sportom πiri.<br />

Treba li pooπtriti kriterije<br />

odlaska na OI, jer je i u Torinu<br />

ponovo bilo dosta ''turista''<br />

- Taj ''turizam'' se ne oËituje samo na<br />

olimpijskim igrama, Ëak bih rekla da je<br />

tu najmanji. Viπe se oËituje na<br />

odreappleenim svjetskim i europskim<br />

prvenstvima i kupovima. U HOO-u<br />

imamo A i B olimpijske kandidate i<br />

financiramo ih ovisno o kategoriji.<br />

Problem je, meappleutim, πto svaki sport<br />

ima svoje kriterije za plasman na OI i<br />

tu se olimpijski odbori ne mogu<br />

mijeπati. Ali moæda moæemo uvesti<br />

pravedniji pristup, poveÊati broj<br />

kategorija, uvesti A1 i B1 kandidate,<br />

moæda i C i C1. Nuæno je produljiti i<br />

olimpijski ciklus. Ako on traje Ëetiri<br />

godine, onda ga je nezgodno priznavati<br />

kao dvije. No, mogli bismo stupnjevati<br />

naπu angaæiranost i participaciju u<br />

financiranju unutar te Ëetiri godine.<br />

Moæda to traæi malo viπe posla, ali<br />

vjerujem da bi bilo kvalitetnije.<br />

Ante KosteliÊ<br />

i Morana<br />

PalikoviÊ-Gruden<br />

ÆIVOTOPIS<br />

Nadam se da<br />

Êe nam EP<br />

pomoÊi da<br />

vratimo<br />

publiku u<br />

dvoranu<br />

Morana PalikoviÊ-Gruden roappleena je<br />

24. veljaËe 1943. u Zagrebu. Osnovnu<br />

πkolu i gimnaziju zavrπila je u Zagrebu,<br />

gdje je i diplomirala na Fakultetu<br />

politiËkih znanosti. Za vrijeme<br />

studija boravila je u Francuskoj u studentskoj<br />

razmjeni. U mladim se danima,<br />

dok joπ u Hrvatskoj nije bilo<br />

umjetnog leda, bavila umjetniËkim klizanjem.<br />

Radila je kao profesorica u<br />

XV. gimnaziji u Zagrebu, a od 1970. je<br />

obavljala novinarske, uredniËke i<br />

marketinπke poslove u izdavaËkoj ku-<br />

Êi ''Vjesnik''. Od 1994. je vlasnica i<br />

glavna urednica Ëasopisa ''Zaposlena''.<br />

Godine 2001. je postala zamjenica<br />

zagrebaËkog gradonaËelnika,<br />

a godinu kasnije predsjednica<br />

Gradske skupπtine grada Zagreba.<br />

Od 2003. je predsjednica Hrvatskog<br />

klizaËkog saveza, a od 2004. i Ëlanica<br />

VijeÊa Hrvatskog olimpijskog odbora.<br />

Danas je i dopredsjednica Hrvatske<br />

narodne stranke te zastupnica u zagrebaËkoj<br />

gradskoj skupπtini.<br />

8

ME–UNARODNE SPORTSKE PRIREDBE<br />

©to su donijele 20. ZOI u Torinu<br />

Zimske igre<br />

u duhu talijanske<br />

nonπalantnosti<br />

Piπe<br />

Stipe<br />

Karaappleole<br />

Foto: Srapplean VranËiÊ<br />

U svim danima koliko sam ovdje nisam osjetio olimpijski duh. Toliko je sve<br />

raπtrkano da se olimpijski smisao gubi, rekao je Zlatko Mateπa, predsjednik HOO-a<br />

Mnogi su, i ne primirisavπi Torinu i<br />

olimpijskom "dvoriπtu", etiketirali<br />

Talijane znatno prije poËetka 20.<br />

zimskih olimpijskih igara. Nije trebalo<br />

zakoraËiti u ovaj dio Piemontea da se<br />

zakljuËi kako Êe Igre biti organizirane u<br />

talijanskom duhu nonπalancije i (loπe)<br />

improvizacije. Igre su zavrπile, vjerojatno<br />

na opÊe zadovoljstvo i domaÊina i gostiju,<br />

a komentari se nisu promijenili: Talijani<br />

Êe rijetko kada organizirati primamljive<br />

igre, iz njih tamo bez problema ispari<br />

olimpijski duh.<br />

©lampava organizacija mjesecima ranije<br />

zaokruæena je tako πto su Sestriereom<br />

strπile dizalice i malo Agnellijevo selo<br />

bilo je veliko Agnellijevo gradiliπte. Put<br />

prema San Sicariju izgledao je kao da je<br />

cesta sekundu ranije raketirana s neba, a<br />

cjelokupna povezanost bila je sve samo ne<br />

na olimpijskoj razini. Kako drukËije<br />

shvatiti uske brdske cestice (pune<br />

serpentnina) gdje se po zakonima fizike<br />

jedva mimoiappleu dva autobusa. I da ne<br />

govorimo kako se mijenjaju zakoni fizike<br />

kada meÊava posjeti taj dio Piemontea. A<br />

bila je svakodnevica u drugom dijelu<br />

Igara.<br />

Loπa vijest za Torino i popratna<br />

mjestaπca, gdje su bila stacionirana<br />

olimpijska boriliπta, je bila ta πto su doπli<br />

na red baπ nakon Ljetnih olimpijskih igara<br />

u Ateni. Igara koje su, prema dojmovima<br />

izravnih promatraËa, bile uvjerljivo<br />

najbolje organizirane u povijesti. Igre gdje<br />

ni jedan prijevoz nije kasnio jedne<br />

sekunde, gdje je cijela povezanost<br />

djelovala savrπeno, gdje su Grci cijele<br />

9<br />

‹

Staza za alpsko<br />

skijanje<br />

Foto: Srapplean VranËiÊ<br />

‹<br />

Igre dræali u malom prstu. U Italiji se<br />

dogodila - suprotnost.<br />

- U svim danima koliko sam ovdje<br />

nisam osjetio olimpijski duh. Toliko je<br />

sve raπtrkano da se gubi taj olimpijski<br />

smisao, bile su rijeËi Zlatka Mateπe,<br />

predsjednika Hrvatskog olimpijskog<br />

odbora.<br />

Alpsko skijanje<br />

kao nuæno zlo<br />

»ak i da izuzmemo Torino, kao jedno<br />

od olimpijskih srediπta, svuda su se mogli<br />

osjetiti jedino kaos i guæva. Boriliπta su<br />

meappleusobno bila udaljena tridesetak<br />

kilometara, svaki put s jednog na drugi<br />

kraj bio je viπesatna avantura, s velikim<br />

10<br />

upitnikom hoÊete li<br />

stiÊi i na zavrπnicu<br />

natjecanja. Postojalo<br />

je nekoliko<br />

olimpijskih sela, pa<br />

se rasprπila i<br />

povezanost meappleu<br />

natjecateljima, a<br />

mnogi od njih su<br />

okrenuli leapplea tradiciji<br />

kao πto je obitavanje<br />

u olimpijskom selu,<br />

pa su veljaËu <strong>2006</strong>.<br />

godine proveli u<br />

apartmanima, kampkuÊicama...<br />

- Æivim ovdje od<br />

roappleenja i joπ nisam<br />

nauËio autobusni<br />

vozni red. Zapravo, prestao sam pokuπati<br />

nauËiti negdje u dvadesetoj godini, rekao<br />

je jedan od stanovnika Torina koji je<br />

radio kao volonter na Igrama.<br />

Prijevoz za navijaËe ili novinare, dakle,<br />

nije funkcionirao. Razmaci na<br />

putovanjima, dugim trideset kilometara,<br />

bili su jedan sat. No, vrlo Ëesto se<br />

autobusi uopÊe nisu pojavljivali ili su<br />

vozaËi svojevoljno krenuli nekim svojim<br />

putem prema odrediπtu. Taj je dio Igara<br />

bio totalno raπtiman kad je rijeË o<br />

organizaciji.<br />

Ono πto su Igre pokazale je definitivni<br />

razlaz meappleu sportovima u vidu<br />

organizacije, gledatelja ili atraktivnosti.<br />

Apsolutno posrnuÊe doæivjelo je alpsko<br />

skijanje, dosad temeljni kamen svakih<br />

igara. Za alpsko skijanje je prodano<br />

najmanje ulaznica, gledatelji bi radije<br />

stajali u redu za snowboard, nego vidjeli<br />

majstorije Janice KosteliÊ ili Hermanna<br />

Maiera. Putovi do ciljnih ravnina utrka<br />

alpskog skijanja bili su blatnjavi, dok bi<br />

vas na hokeju ili brzom klizanju<br />

doËekivali crvenim tepihom i Ëaπom vode<br />

ili vina. Samo su se s natjecateljima u<br />

alpskom skijanju organizatori poigravali<br />

kako su htjeli, pa su bjesomuËno i Ëesto<br />

neosnovano odgaappleali start utrke. Mogao<br />

se dobiti dojam da je alpsko skijanje<br />

nuæno zlo, sport koji je zaspao<br />

sedamdesetih ili osamdesetih godina i viπe<br />

nikomu nije zanimljiv.<br />

Æivjeli u svom filmu<br />

Talijani su takav odnos imali poglavito<br />

prema alpskom skijanju, ali i skijaπkom<br />

trËanju, dakle dva sporta koja su, iz<br />

zimske perspektive, bili pojam na svim<br />

dosadaπnjim igrama. No, Torino je<br />

zaokrenuo interes za 180 stupnjeva.<br />

Talijani, ali i gosti Piemontea tijekom<br />

veljaËe, zaæeljeli su se brzine, napetosti i<br />

atraktivnosti, a to su dobili u - hokeju,<br />

brzom klizanju, umjetniËkom klizanju,<br />

slobodnom skijanju ili snowboardu.<br />

Treninzi umjetniËkog klizanja ili<br />

natjecanja brzog klizanja bili su potpuno<br />

rasprodani, Ëak je i curling zaintrigirao<br />

Talijane stotinu puta viπe od moguÊnosti<br />

da njihov Giorgio Rocca osvoji slalomsko<br />

zlato ili Massimiliano Blardone<br />

veleslalomsku medalju.

<strong>Olimp</strong>ijsko selo<br />

REZULTATI<br />

HRVATSKIH<br />

OLIMPIJACA<br />

Alpsko skijanje<br />

JANICA KOSTELI∆ -<br />

super veleslalom 2., slalom 4.,<br />

kombinacija 1.<br />

NIKA FLEISS - super veleslalom<br />

40., veleslalom 19., slalom 23.<br />

ANA JELU©I∆ - slalom 15.<br />

IVICA KOSTELI∆ - super<br />

veleslalom, 31., slalom 6.,<br />

kombinacija 2.<br />

NATKO ZRN»I∆-DIM - super<br />

veleslalom 35., veleslalom 25.,<br />

slalom 33., kombinacija 33.<br />

IVAN RATKI∆ -<br />

super veleslalom 36.<br />

IVAN OLIVARI -<br />

super veleslalom 49.<br />

TIN ©IROKI kombinacija 26.<br />

Bob Ëetverosjed<br />

HRVATSKA - 23 ©ola, KrajaËiÊ,<br />

GrabuπiÊ, OsmanoviÊ + VojnoviÊ<br />

Skeleton<br />

NIKOLA NIMAC - 26.<br />

Foto: Srapplean VranËiÊ<br />

- NiËim nisu izaπli u susret gostima Igara,<br />

nego su nastavili æivjeti u svom filmu, bili<br />

su komentari nekih gostiju Igara.<br />

Naime, sva popratna torinska mjesta gdje<br />

su se odræavale Igre nisu se uopÊe<br />

pripremila za dolazak inozemnih gostiju. I<br />

dalje su imala svoje talijansko dvokratno<br />

radno vrijeme. Jedini koji se prilagodio<br />

situaciji, dogaappleaju kao πto su olimpijske<br />

igre i svakom gostu bio je - Torino.<br />

Uostalom, u srediπtu Piemontea se jedino<br />

moglo zakljuËiti da se ovdje dogaapplea neπto<br />

veliko.<br />

U Italiji su Torinezi poznati kao<br />

introvertirani, zatvoreni ljudi, no u vrijeme<br />

Igara pokuπali su se svakom gestom<br />

pokazati kao πirokogrudni. Torino je tih<br />

dana æivio olimpijski, sportski i æivotno,<br />

meappleu ostalim je ukinuto i dvokratno<br />

poslovanje. Uvedene su "bijele noÊi", kada<br />

su svi restorani, duÊani, muzeji ili sve drugo<br />

radili 24 sata. Sasvim logiËno, jer je u<br />

vrijeme prve "bijele noÊi" Torino poslovao<br />

sa 10 milijuna eura plusa.<br />

Globalno, Igre su bile podosta drukËije od<br />

prethodnih, ponajprije po zanimanju za<br />

odreappleene sportove, ali i organizaciji.<br />

Talijani su aljkavo i nonπalantno odradili<br />

cijelu misiju i na kraju je priredba zavrπena<br />

na obostrano zadovoljstvo. Vancouver za<br />

Ëetiri godine bi, ipak, trebao donijeti pomak<br />

naprijed. I mnogi talijanski minusi Êe se<br />

oblikovati u kanadske plusove. Plusove<br />

sporta opÊenito...<br />

UmjetniËko klizanje<br />

IDORA HEGEL - 19.<br />

Biatlon<br />

PETRA STAR»EVI∆<br />

sprint 7,5 km 79., 15 km 79.<br />

Skijaπko trËanje<br />

MAJA KEZELE sprint 58., 15 km<br />

- 7,5 slobodno i 7,5 klasiËno,<br />

64., 10 km klasiËno 66.<br />

ALEN ABRAMOVI∆<br />

sprint 75., 15 km klasiËno 82.<br />

DAMIR JUR»EVI∆<br />

sprint 60., 15 km klasiËno 71.<br />

DENIS KLOBU»AR sprint 73., 30<br />

km - 15 slobodno i 15 klasiËno,<br />

65., 15 km klasiËno 67.<br />

MOM»ADSKI SPRINT<br />

KlobuËar i JurËeviÊ 22.<br />

11

SPORTSKE NADE:<br />

Ana JeluπiÊ,<br />

skijaπica<br />

Djevojka<br />

koja obeÊava<br />

Za sve je kriva baka Nevija. Kao<br />

trogodiπnju djevojËicu odvela<br />

je Anu na skijanje. Pa je tako<br />

djevojËica istodobno i prohodala i<br />

proskijala. Dvije godine kasnije pod<br />

svoje je Anu JeluπiÊ uzeo Zoran<br />

Sobol, koji joj je i danas trener.<br />

Skijaπki je Ana odrasla na Platku,<br />

12<br />

gdje je trenirala od zore do mraka.<br />

Nikad joj nije bilo dovoljno skijanja.<br />

Trud se poËeo naplaÊivati Ëim je<br />

krenula na prva natjecanja. Osim πto<br />

æivi za skijanje, viπe od 200 dana<br />

godiπnje provodi na snijegu, Ana<br />

nije zanemarila πkolu.<br />

Maturirala je 2005. na<br />

Prvoj<br />

rijeËkoj<br />

gimnaziji<br />

u statusu<br />

redovne<br />

uËenice.<br />

Æeljela bi<br />

uskoro upisati i<br />

fakultet.<br />

Ipak, iako veÊinu vremena provodi<br />

na bijelim strminama, ne æeli se<br />

sasvim odreÊi æivota kakav imaju<br />

njeni vrπnjaci. "Kad je u Rijeci voli<br />

biti obiËna Ana, a ne Ana skijaπica",<br />

kaæe majka Adrijana JeluπiÊ i dodaje:<br />

"Koliko je god to moguÊe, uvijek je<br />

odvajala πkolu od skijanja".<br />

Ana sâma voli reÊi: "Uvijek sam<br />

ista, nisam se promijenila, ali mijenja<br />

se odnos ljudi prema meni. Zaista<br />

sam poput svojih vrπnjaka. ©kolske<br />

su me obveze uvijek ispunjavale,<br />

iako mi nije bilo lako uËiti izmeappleu<br />

utrka i treninga".<br />

»lanica prve slalomske<br />

jakosne skupine postala je sa<br />

samo 18 godina. Na ZOI<br />

2002. u Salt Lake Cityju<br />

bila je, sa 16 godina,<br />

najmlaapplea od svih<br />

sudionika. Od<br />

djevojËice koja je<br />

prve skijaπke<br />

korake nakon<br />

zaljubljivanja<br />

u snjeæne<br />

padine<br />

napravila<br />

sa Ëetiri<br />

godine<br />

bio

Piπe<br />

Liljana<br />

Jazbinπek<br />

Kad je u<br />

slalomsku<br />

elitu uπla tako<br />

rano, za Anu<br />

su svi<br />

horizonti u<br />

skijanju<br />

otvoreni<br />

je put posut medaljama u svim<br />

mlaappleim uzrasnim kategorijama. I joπ<br />

je. No, to je dug put razvoja talenta<br />

koji nosi. Istodobno, to je tek -<br />

poËetak.<br />

Iako je vrlo mlada, Ana razmiπlja<br />

zrelo: "Najviπe se divim onima koji<br />

su ostvarili svoje æelje. Æelim biti<br />

sretna i uspjeπna u svemu Ëime se<br />

budem bavila. Propuπtam izlaske,<br />

tulume, roappleendane, neke πkolske<br />

probleme, a moji vrπnjaci propuπtaju<br />

ono Ëime se ja bavim. To sam uzela<br />

kao takvo i gotovo. Jer je u<br />

æivotu tako, uvijek ima<br />

plusova i minusa".<br />

Mlada je RijeËanka<br />

ambiciozna, za πto joj talent daje<br />

temelj, dok s druge strane ozbiljno<br />

razmiπlja o svome skijanju: "Uvijek<br />

sam imala visoke ciljeve, a prema<br />

mome miπljenju svaki sportaπ treba<br />

ih imati. Ciljevi ili æelje U<br />

veleslalomu bih napokon htjela uÊi<br />

meappleu 30 najboljih, a u slalomu se<br />

popeti na nekakvo postolje. »esto mi<br />

se zna dogoditi da jednu voænju<br />

skijam dobro, drugu slabije".<br />

Igre u Torinu nisu Ani JeluπiÊ<br />

ostvarile neku od tih velikih æelja. U<br />

slalomu je bila na 15. mjestu a<br />

veleslalomsku utrku nije zavrπila.<br />

Problemi sa zdravljem (kroniËna<br />

astma) i ozljedama uËinili su svoje,<br />

no ona kaæe da je trebala bolje<br />

skijati.<br />

No, kada je tako mlada poËela u<br />

olimpijskom druπtvu pa uπla u<br />

slalomsku elitu, za nju su svi<br />

horizonti u skijanju otvoreni.<br />

PoËela sa<br />

dvije i pol godine<br />

Roappleena je 28. prosinca 1986. u Rijeci.<br />

Visoka je 165 cm, a teπka 60 kg.<br />

PoËela je skijati sa dvije i pol godine<br />

na Platku, a trener joj je Zoran Sobol.<br />

»lanica je SK Platak.<br />

Oprema koju koristi: skije<br />

Dynamic, cipele Salomon i vezovi<br />

Atomic. Nadimak joj je AnËi.<br />

Adresa elektroniËke poπte je<br />

anajelusic@hotmail.com.<br />

Govori engleski, talijanski i<br />

njemaËki.<br />

Na juniorskom SP<br />

2003. u<br />

Brianconnaisu u<br />

slalomu je bila<br />

druga, a dvije<br />

godine kasnije u<br />

Bardonecchiji<br />

treÊa. Na<br />

seniorskom SP<br />

2005. u<br />

Bormiju<br />

zauzela je<br />

deveto mjesto<br />

u slalomu.<br />

U ukupnom<br />

poretku Svjetskog<br />

kupa bila je<br />

2002./2003. 98;<br />

2003./2004. 78;<br />

2004./2005. 51. Najmlaapplea sudionica<br />

ZOI 2002. u Salt Lake Cityju,<br />

osvojila je u slalomu 23. mjesto. »etiri<br />

godine kasnije bila je bolja - 15.<br />

13

OLIMPIJSKE LEGENDE:<br />

Ivo Ratej, hokejaπ na ledu<br />

Grenoble<br />

Ivo Ratej sportaπ je od glave do pete,<br />

oliËenje profesionalca bio je i u<br />

danima kada se sportom bavio<br />

amaterski. Bio je svestran: bavio se<br />

gimnastikom, igrao nogomet i tenis, ali<br />

najveÊa sportska ljubav bila mu je i<br />

ostala - hokej na ledu. I danas, kada je<br />

uz hokej samo kao gledatelj. Kaæe,<br />

dosta je bilo Ëetrdeset godina, lijepa je<br />

to brojka nakon koje je doπlo vrijeme<br />

za mlaapplee.<br />

Prije Ëetiri godine, na Kellerovom<br />

memorijalu, ponovo je navukao oklop i<br />

20 minuta druæio se s pakom. I premda<br />

je to bilo onako jako, jako rekreacijski i<br />

veteranski, reÊi Êe, opet je osjetio<br />

adrenalin koji hokej na ledu nudi. I<br />

kada bi opet birao karijeru, opet bi<br />

izabrao hokej na ledu. Kod Ive Rateja<br />

je tako, hokej pa opet hokej: æivot uz<br />

bandu. S obje njene strane.<br />

Dugo su se pisale priËe o hokejaπu Ivi<br />

Rataju. Kada je jednom zgodom morao<br />

potraæiti rodni list, otkrilo se da je<br />

zapravo - Ratej. Hokeja glede, to jedno<br />

slovo niπta ne mijenja. Rataj ili Ratej,<br />

svi znaju o kome je rijeË.<br />

Triput na igrama<br />

Ivo Ratej roappleen je 11. rujna 1941. u Celju.<br />

Kao djeËak bavio se gimnastikom i<br />

klizanjem, a sa 16 godina zaigrao je za<br />

najbolju momËad hokejaπa na ledu Celja.<br />

Za MedveπËak je igrao od 1961.<br />

sve do 1984. godine. Tada se sluæbeno<br />

oprostio, no kada je ustrebalo, navlaËio<br />

bi oklop i nakon toga. Jednu sezonu<br />

(1971.) proveo je u bundesligaπu<br />

Mannheimu za koji je odigrao 52 utakmice,<br />

sve te sezone. Poziv da se<br />

okuπa u NHL-u (1968.) nije prihvatio.<br />

Za reprezentaciju bivπe Jugoslavije odigrao<br />

je viπe od 200 utakmica nastupivπi<br />

i na πest svjetskih prvenstava i triput<br />

na olimpijskim igrama: 1964. u Innsbrucku,<br />

1986. u Grenobleu te 1972. u<br />

Sapporu.<br />

je bio<br />

vrhunac<br />

Pitanje o Ratejevim<br />

dometima ostat Êe<br />

zauvijek bez<br />

odgovora, jer odbio<br />

je poziv da se<br />

okuπa u NHL-u<br />

Piπe<br />

Zvonimir VukeliÊ<br />

Zavrπio je Fakultet za fiziËku kulturu u<br />

Zagrebu i Trenersku πkolu hokeja na<br />

ledu u Pragu. Trenerskim pozivom u<br />

MedveπËaku se bavio 30 godina vjeæbajuÊi<br />

u tom razdoblju momËadi svih<br />

dobnih kategorija. U struËnom stoæeru<br />

hrvatske reprezentacije bio je od 1990.<br />

do 2002. obnaπajuÊi duænosti izbornika,<br />

sportskog direktora i trenera. Kao<br />

teniski trener radio je u Reutlingenu.<br />

Dobitnik je nagrade Hrvatskog olimpijskog<br />

odbora za æivotno djelo.<br />

U mirovinu je otiπao iz zagrebaËke<br />

Osnovne πkole Bartola KaπiÊa, gdje je<br />

predavao tjelovjeæbu. Sin Ivo nastavio<br />

je oËevim stopama, igrao je u MedveπËaku<br />

i za hrvatsku reprezentaciju i<br />

bavi se trenerskim pozivom.<br />

Zlatno doba ©alate<br />

Sa 16 je bio najmlaapplei u momËadi<br />

Celja. Tijekom sluæenja vojnog roka u<br />

Zagrebu trenirao je s "medvjedima" i<br />

odradio viπe treninga u toj jednoj<br />

jedinoj sezoni negoli sveukupno prije<br />

toga u Celju. Zagreb je na ©alati dobio<br />

plohu s umjetnim ledom i to je bio<br />

razlog πto je ostao. Kao mladac igrao je<br />

sa starim zagrebaËkim hokejskim<br />

vukovima LaziÊem i KrajaËiÊem, zatim<br />

je πezdesetih doËekao jaki MedveπËak s<br />

Borisom Renaudom, Pantom<br />

AnËeviÊem, Miranom Krmeljom... Bilo<br />

je to zlatno doba ©alate, na tribinama se<br />

znalo okupiti i 6000 gledatelja. Igralo<br />

se uvijek utorkom i petkom, uvijek<br />

popodne u pet. Pet minuta od JelaËiÊplaca,<br />

sa πpice na ©alatu, a nakon tekme<br />

i kuhanog vina, opet na πpicu.<br />

- Bila je sjajna atmosfera - opisat Êe<br />

to doba Ratej.<br />

MedveπËakovi hokejaπi po<br />

popularnosti su tada bili odmah uz<br />

Dinamove nogometaπe. "Plavi", a i<br />

Zagrebovi nogometaπi, dolazili su na<br />

©alatu navijati za "medvjede", dolazili<br />

su i rukometaπi, odbojkaπi. A hokejaπi<br />

bi odlazili "drukati" na njihove<br />

utakmice. Æivjelo se drukËije nego<br />

danas, bila je to velika zagrebaËka<br />

sportska obitelj. Bili su to i dani u<br />

kojima su navijaËi sa svojim<br />

zvijezdama zajedniËki komentirali<br />

utakmicu, sportsko razdoblje prepuno<br />

posebnog πarma.<br />

- Jesenice su tada sa 20<br />

reprezentativaca bile nedodirljive. Ipak<br />

dobili smo ih i pamtim tu 3-2 pobjedu,<br />

pamtim i naπe drugo mjesto u ligi. Jaka<br />

14

je bila i <strong>Olimp</strong>ija, pa Partizan i Zvezda.<br />

Bili su to pravi derbiji - prisjetio se<br />

Ratej tih dana koji su iπËezli selidbom<br />

hokejaπa u Sportski dom. Istina, i "tamo<br />

dolje" MedveπËak je imao svojih<br />

zvjezdanih trenutaka, Zdenko GradeËki<br />

je doveo druπtvo koje je osvojilo i<br />

naslov prvaka u bivπoj Jugoslaviji, ali<br />

ipak je ©alata ostala neπto posebno,<br />

neponovljivo. Jer, svako vrijeme nosi<br />

neπto svoje.<br />

Ivo je poËeo kao centar, a ostao je<br />

upamÊen kao braniË. Do promjene<br />

uloge doπlo je sluËajno. MedveπËak je<br />

igrao s Vojvodinom, a Ratej je tog dana<br />

imao naporne ispite na fakultetu,<br />

pojavio se na ©alati sa æeljom da - ne<br />

igra. Iscrpili su ga silni testovi. Ipak,<br />

trener Vlastimir FriËer nagovorio ga je<br />

da ode na led. Krenuo je kao napadaË,<br />

povukao ga je pak i - gol. Ali, kako je<br />

vrijeme odmicalo a snage nije bilo, nije<br />

se stizao vraÊati iz napada pa je FriËer<br />

odluËio da Ratej zaigra kao braniË. "Ne<br />

moraπ juriti, samo dijeli pakove", rekao<br />

mu je. A nakon utakmice trener je upro<br />

prstom i ustvrdio: "Ti si pravi bek". I<br />

tako je Ratej postao i ostao braniË.<br />

Sjajan, reprezentativni braniË. Imao je<br />

udarac, imao je tehniku, imao je<br />

pregled igre. I veliko, veliko srce.<br />

»vrst, borben prije svega. Borac bez<br />

straha koji ne uzmiËe. Hokejaπ koji je<br />

uvijek teæio nadigravanju. Takav je bio<br />

Ivo Ratej.<br />

Okuπao se kao profesionalac u<br />

Mannheimu, i u Bundesligi je bio meappleu<br />

najboljima. Htjeli su da ostane, ali rodio<br />

mu se sin i vratio se. Æelio je biti uz<br />

obitelj. Prije toga nije prihvatio poziv<br />

da se okuπa u NHL-u, ostavivπi<br />

zauvijek otvoreno pitanje o svojim<br />

dometima. Danas Êe reÊi da je, s<br />

obzirom na tip igraËa kakav je bio,<br />

moæda mogao proÊi. Tada mu se Ëinilo<br />

da bi njegov odlazak u Ameriku bio<br />

poput pokuπaja da se Eskimima prodaju<br />

friæideri. Zapravo, izabrao je fakultet.<br />

Æelio je diplomirati i uËinio je to. Baπ<br />

kao πto je i odlukom da doapplee u Zagreb<br />

postao i ostao ZagrepËanin. Takav je<br />

Ivo Ratej. Nakon πto izabere, ne skreÊe<br />

s tog puta.<br />

Felc bez premca<br />

Uzori su mu bili ËehoslovaËki braniË<br />

Suchy, sovjetski braniËi Davidov i<br />

Ragulin. A od napadaËa Sovjeti<br />

Fetisov, Maljcev, Krutov, Larioniov.<br />

Od onih s kojima je igrao u prvi plan<br />

stavit Êe bez premca Albina Binu Felca,<br />

izdvojiti Rudija i Gorazda Hitija, Ivu<br />

Jana, Tiπlera, Ravnika i Juga s kojim je<br />

najËeπÊe bio u braniËkom paru<br />

reprezentacije. Od suigraËa u<br />

MedveπËaku komplimenti Êe otiÊi na<br />

adresu Renauda, GojanoviÊa, AnËeviÊa,<br />

Krmelja, Sinovca. Od svojih trenera<br />

spomenut Êe tri »ehoslovaka: Jaromira<br />

FriËera i Vlastimira Franza koji su<br />

viπegodiπnjim radom ostavili peËat u<br />

MedveπËaku, te Vaclava Bubnika koji<br />

ga je vodio u reprezentaciji. A u<br />

reprezentaciju ga je pozvao –an TomiÊ,<br />

debitirao je s Austrijom.<br />

Triput je bio na olimpijskim igrama:<br />

u Innsbrucku je osvojeno 14. mjesto, u<br />

Grenobleu i Sapporu deveto. Izdvojit Êe<br />

ono iz Grenoblea, Jugoslavija je bila<br />

najbolja u B skupini, trebala prijeÊi u<br />

najbolju, A skupinu, ali je baπ tada<br />

promijenjen sustav natjecanja. Izdvojit<br />

Êe i ugoappleaj koji je tada vladao na<br />

Igrama, taj duh olimpizma i<br />

zajedniËkog druæenja u selu. Ugoappleaj<br />

kojeg danas viπe nema: alpinci su na<br />

svojoj strani, nordijci na svojoj, vozaËi<br />

boba na svojoj, sportova je mnogo<br />

viπe... Sve je rasprπeno. Nekad je u<br />

Sapporu Ivo veËerao za istim stolom s<br />

Yukiom Kasayom nakon πto je ovaj<br />

osvojio zlato na 90-metarskoj<br />

skakaonici. Danas nema πanse da netko<br />

sjedne s Gretzkyim.<br />

Ratej danas nudi sjeÊanja. Bez æala<br />

πto se sve promijenilo, zadovoljan πto je<br />

od sporta uzeo i onu lijepu stranu iz<br />

svog razdoblja: druæenja i prijateljstva.<br />

I premda je, kaæe, bilo i gorkih pilula i<br />

razoËaranja, u sjeÊanju su ostali samo<br />

oni lijepi dani.<br />

15

OLIMPIZAM: <strong>Olimp</strong>ijski kongresi<br />

Zaboravljena intelektualna<br />

Zaπto se o olimpijskim kongresima relativno malo<br />

zna i govori »ak i <strong>Olimp</strong>ijska povelja o<br />

kongresima πturo kaæe samo sljedeÊe: “<strong>Olimp</strong>ijski<br />

kongres okuplja predstavnike sastavnih dijelova<br />

olimpijskog pokreta koje povremeno utvrappleuje MOO.<br />

<strong>Olimp</strong>ijski kongres saziva predsjednik MOO-a.<br />

Njegova je uloga savjetodavna”.<br />

Piπe Zrinko »ustonja<br />

Neposredno nakon zavrπetka I.<br />

olimpijskih igara u Ateni 15. travnja<br />

1896. godine, zaËetnik modernog<br />

olimpizma barun Pierre de Coubertin znao je<br />

πto mu je dalje Ëiniti: “U to vrijeme nisam<br />

imao bolju ideju nego organizirati <strong>Olimp</strong>ijski<br />

kongres. Nije postojao drugi uËinkovitiji ili<br />

bolji put kako utjecati na Meappleunarodni<br />

olimpijski odbor da uvidi svoje znaËenje i<br />

dokaæe se svijetu…”.<br />

©to je to <strong>Olimp</strong>ijski kongres<br />

»ini se da ljudi koji prate olimpijski pokret<br />

i bave se olimpizmom danas priliËno malo<br />

znaju o olimpijskim kongresima. Teπko da<br />

Êete pronaÊi mnogo ljudi u olimpijskoj<br />

obitelji koji Êe znati reÊi πto su to olimpijski<br />

kongresi, koja je njihova svrha, πto se na<br />

njima dogaapplea, koliko ih je do danas odræano i<br />

πto je na njima raspravljeno, kada je odræan<br />

posljednji, a kada je slijedeÊi. A odgovor na<br />

najvaænije pitanje o znaËenju i utjecaju<br />

olimpijskih kongresa na razvoj olimpijskog<br />

pokreta najteæe Êete dobiti. U ovom Ëlanku<br />

pokuπat Êemo ponuditi odgovore na neka od<br />

navedenih pitanja.<br />

Zaπto se o olimpijskim kongresima<br />

relativno malo zna i govori »ak i <strong>Olimp</strong>ijska<br />

povelja o olimpijskim kongresima πturo kaæe<br />

samo sljedeÊe: “<strong>Olimp</strong>ijski kongres okuplja<br />

predstavnike sastavnih dijelova olimpijskog<br />

pokreta koje povremeno utvrappleuje MOO.<br />

<strong>Olimp</strong>ijski kongres saziva predsjednik MOOa.<br />

Njegova je uloga savjetodavna”. Do 1930.<br />

godine odræano je devet od ukupno 12 do<br />

sada odræanih olimpijskih kongresa. Poslije<br />

Plaketa<br />

<strong>Olimp</strong>ijskog<br />

kongresa u<br />

Pragu 1925.<br />

II. svjetskog rata<br />

odræana su tri<br />

olimpijska<br />

kongresa 1973.,<br />

1981. i 1994.<br />

godine (vidi<br />

tablicu). <strong>Olimp</strong>ijski<br />

kongresi, Ëini se,<br />

danas su postali suviπni,<br />

ili u najmanju ruku<br />

nedovoljno atraktivni da se o<br />

njima govori i piπe.<br />

Coubertin i olimpijski<br />

kongresi<br />

Meappleutim, Pierre de Coubertin imao je<br />

drukËiju zamisao s olimpijskim kongresima.<br />

Prilikom otvaranja II. olimpijskog kongresa u<br />

Le Havreu (Francuska) 26. srpnja 1897.<br />

Gradovi domaÊini olimpijskih kongresa<br />

i godina odræavanja<br />

GRAD<br />

GODINA<br />

ODRÆAVANJA<br />

1. Pariz 1894.<br />

2. Le Havre 1897.<br />

3. Bruxelles 1905.<br />

4. Pariz 1906.<br />

5. Lausanne 1913.<br />

6. Pariz 1914.<br />

7. Lausanne 1921.<br />

8. Prag 1925.<br />

9. Berlin 1930.<br />

10. Varna 1973.<br />

11. Baden-Baden 1981.<br />

12. Pariz 1994.<br />

godine Coubertin je, govoreÊi o razlozima<br />

odræavanja olimpijskih kongresa, istaknuo:<br />

“Ali, gospodo, periodiËna organizacija<br />

velikog meappleunarodnog natjecanja, ma koliko<br />

ona teπka i komplicirana bila, ne predstavlja,<br />

u naπim oËima, dovoljno. Dræimo da u<br />

razdobljima izmeappleu olimpijskih igara ima<br />

dovoljno prostora za dogaappleanja znanstvene i<br />

intelektualne prirode. Nakon πto okupimo<br />

mlade ljude ne bi li se meappleusobno natjecali u<br />

snazi i spretnosti i uæivali u blagodatima<br />

zajedniπtva i druæenja, dræimo prikladnim<br />

takoappleer okupiti i ljude s idejama, one koji su<br />

kroz uËenje i iskustvo stekli struËna znanja o<br />

problemima tjelesnog vjeæbanja. Jer<br />

tjelesno vjeæbanje mladih uistinu je<br />

problem”.<br />

Coubertin je bio miπljenja<br />

da se Meappleunarodni<br />

olimpijski odbor na I.<br />

olimpijskim igrama bavio,<br />

s povijesnog stajaliπta,<br />

samo tehniËkim stvarima, a<br />

bez moralnog ili<br />

pedagoπkog doprinosa.<br />

Stoga je smatrao nuænim ne<br />

zaostati u naglaπavanju<br />

intelektualne i filozofske<br />

prirode olimpijskog pokreta,<br />

æeleÊi odmah na poËetku odrediti<br />

ulogu Meappleunarodnog olimpijskog odbora<br />

mnogo iznad pukog sportskog organizatora<br />

koji okuplja mladeæ svijeta svake Ëetiri<br />

godine na sportskim natjecanjima. Coubertin<br />

je bio pedagog i humanist, njegovi motivi za<br />

<strong>Olimp</strong>ijski kongres u<br />

Lausannei 1913.<br />

16

priroda olimpijskog pokreta<br />

obnovu olimpijskih igara izvirali su iz<br />

pedagoπkih i humanistiËkih pobuda i te<br />

vrijednosti je æelio ugraditi i u olimpijski<br />

pokret. <strong>Olimp</strong>ijski kongresi prema Coubetinu<br />

trebali su biti instrumenti pomoÊu kojih bi se<br />

njegovale i odreappleivale duhovne vrijednosti i<br />

intelektualni dosezi olimpijske ideje.<br />

Razvoj olimpijskih kongresa<br />

Iako je sam Pierre de Coubertin kongres u<br />

Le Havreu 1897. godine najavio i organizirao<br />

kao I. olimpijski kongres, od 1921. godine<br />

osnivaËki kongres Meappleunarodnog<br />

olimpijskog odbora u Parizu 1894. godine<br />

smatra se I. olimpijskim kongresom, te se kao<br />

takav i do danas broji. Odmah nakon<br />

zatvaranja I. olimpijskih igara u Ateni 1896.<br />

godine Coubertin je prionuo organizaciji<br />

olimpijskog kongresa. Znao je da tema<br />

kongresa mora nadilaziti raspravu o<br />

organizacijskim i tehniËkim pitanjima<br />

vezanim uz olimpijske igre i Meappleunarodni<br />

olimpijski odbor i stoga kao glavnu temu<br />

diskusije <strong>Olimp</strong>ijskog kongresa u Le Havreu<br />

odreappleuje “moralni utjecaj sporta na mladeæ”,<br />

kongres naziva “<strong>Olimp</strong>ijski kongres za<br />

prouËavanje odnosa higijene, pedagogije,<br />

povijesti, itd… i tjelesnog vjeæbanja”, a kao<br />

glavni cilj kongresa proklamira ideju o<br />

potrebi “obnove jedinstva tijela, volje i uma”.<br />

Iako su mnogi ugledni Ëlanovi<br />

Meappleunarodnog olimpijskog odbora izraæavali<br />

neslaganje s nedostatkom povezanosti<br />

rasprave na kongresu i svakodnevnog<br />

djelovanja Meappleunarodnog olimpijskog<br />

odbora, Coubertin je bio uvjeren da upravo<br />

takvim raspravama Meappleunarodni olimpijski<br />

odbor jaËa i da mu one daju snagu. Otvorene<br />

teme i zakljuËci kongresa u Le Havreu<br />

odredili su i temu sljedeÊeg olimpijskog<br />

kongresa koji se odræao 1905 godine u<br />

Bruxellesu. “<strong>Olimp</strong>ijski kongres o pitanjima<br />

sporta i tjelesnog odgoja” trebao je utvrditi<br />

uËinke organizirane tjelovjeæbe u osnovnim i<br />

srednjim πkolama, sveuËiliπtima, u ruralnim i<br />

urbanim centrima, u vojsci, u meappleunarodnim<br />

odnosima, kao i uËinak na æene.<br />

»ak 210 sudionika, od sveuËiliπnih<br />

nastavnika i znanstvenika, preko sportskih<br />

duænosnika i novinara do nastavnika<br />

tjelesnog odgoja iz 21 zemlje svijeta, jamËili<br />

su uspjeh kongresa prije svega kad je rijeË o<br />

meappleusobnom razumijevanju i usklaappleivanju<br />

stavova i iskustava na globalnoj razini.<br />

Coubertin je bio zadovoljan, jer je<br />

uspio osigurati πirenje ideje o<br />

potrebi redovitog tjelesnog<br />

vjeæbanja u svim<br />

druπtvenim slojevima.<br />

VeÊ sljedeÊe godine<br />

Coubertin otvara novo<br />

podruËje olimpizma<br />

organizirajuÊi<br />

kongres u Parizu na<br />

temu “Umjetnost,<br />

knjiæevnost i sport”,<br />

æeleÊi sport pribliæiti<br />

ne samo znanosti<br />

Pierre de Coubertin<br />

nego i umjetnosti i knjiæevnosti. Oko 60<br />

umjetnika predlaæe Meappleunarodnom<br />

olimpijskom odboru uvoappleenje natjecanja u<br />

arhitekturi, kiparstvu, glazbi, slikarstvu i<br />

knjiæevnosti na olimpijskim igrama,<br />

inspiriranih sportom. Prijedlog je usvojen i<br />

veÊ na V. olimpijskim igrama 1912. godine u<br />

Stockholmu organizira se olimpijsko<br />

natjecanje u umjetnosti.<br />

Neispunjena æelja<br />

<strong>Olimp</strong>ijski kongres u Lausannei 1913.<br />

godine na temu “Psihologija i fiziologija<br />

sporta” bio je posljednji olimpijski kongres<br />

organiziran u skladu s Coubertinovom<br />

idejom. Kao πto smo veÊ istaknuli, za<br />

Coubertina su olimpijski kongresi trebali biti<br />

instrumenti pomoÊu kojih bi se njegovale i<br />

odreappleivale duhovne vrijednosti i intelektualni<br />

dosezi olimpijske ideje, izbjegavajuÊi<br />

rasprave o organizacijskim i<br />

tehniËkim problemima<br />

olimpijskog pokreta.<br />

Unutar Meappleunarodnog<br />

olimpijskog odbora<br />

naprosto su prevladale<br />

neke druge struje i<br />

od <strong>Olimp</strong>ijskog<br />

kongresa u Parizu<br />

1914. godine<br />

poËinju prevladavati<br />

organizacijska i<br />

tehniËka pitanja.<br />

Coubertin joπ<br />

jednom pokuπava<br />

olimpijskim<br />

kongresima vratiti ulogu<br />

i smisao koju im je<br />

namijenio, kada 1925.<br />

godine na <strong>Olimp</strong>ijskom<br />

kongresu u Pragu inzistira na<br />

odvajanju “tehniËkog” i “obrazovnog”<br />

dijela kongresu. Meappleutim, bili su to<br />

posljednji pokuπaji. Na istom kongresu<br />

Coubertin se povlaËi iz olimpijskog pokreta i<br />

voappleenje Meappleunarodnog olimpijskog odbora<br />

prepuπta drugima.<br />

Moæemo li tvrditi da je Meappleunarodni<br />

olimpijski odbor, zaboravivπi ulogu i smisao<br />

olimpijskih kongresa onako kako ih je<br />

zacrtao Pierre de Coubertin, izgubio svoju<br />

duhovnu i intelektualnu dimenziju Moæda bi<br />

to bila preteπka konstatacija, ali sigurno je da<br />

su danas sport i lov na sportski rezultat koji<br />

jedini donosi profit debelo zasjenili odgojnu,<br />

moralnu, pedagoπku, umjetniËku, Ëak i<br />

intelektualnu stranu modernog olimpizma.<br />

17

RELIGIJA I SPORT<br />

Dobri papa koji<br />

Ivan Pavao II., ili kako su ga posmrtno nazvali “Dobri<br />

papa”, u svom je pontifikatu mnogo govorio, pisao i<br />

Ëitao o sportu. Volio je pogledati utakmicu ili kakvo<br />

natjecanje, jer taj je papa zbilja bio papa πporta. Gotovo<br />

da nema πportskog fenomena o kojem nije progovorio<br />

suvremenim rjeËnikom<br />

Piπe don Vitomir ZeËeviÊ<br />

Odlaskom Ivana Pavla II. πport je izgubio<br />

iskrenog i paæljivog prijatelja, iako<br />

nepomirljivog, koji put i "neugodnog"<br />

u sudovima. I njegovi su prethodnici,<br />

istina, pokazivali veliko poπtovanje prema<br />

πportskom fenomenu kao poËetnom znaku<br />

modernizma, ali nema sumnje da se pape<br />

Wojtyle moramo sjeÊati i kao “πportskog pape”<br />

u pravom smislu rijeËi.<br />

Kad je kardinal Karol Wojtyla izabran za<br />

Petrova nasljednika, prve su biografije otkrivale<br />

njegove πportske navike. U sljedeÊim<br />

godinama svijet su obiπle Papi “ukradene”<br />

snimke koje su ga pokazivale kako skija, pliva<br />

u bazenu ili se uspinje planinskom stazom.<br />

Nebrojne su fotografije iz ranijih dana s kojih<br />

je, ne znam gdje, skinuta praπina, a koje pokazuju<br />

mladog poljskog sveÊenika u kajaku<br />

ili s loptom. No, πportska je orijentacija Ivana<br />

Pavla II. daleko dublja nego πto pokazuju<br />

fotografije. Taj je prvosveÊenik, koji je izrekao<br />

i vaæne i oπtre rijeËi glede morala, meappleunarodne<br />

politike, ljudskih odnosa, kazao<br />

mnogo toga vaænog, pa i neugodnog o πportu.<br />

Evo nekih njegovih misli o tomu.<br />

kao takav treba biti vrednovan i, moæda danas<br />

iskupljen od pretjeranog tehnicizma i profesionizma<br />

kroz povrat njegove besplatnosti, njegove<br />

sposobnosti prijateljskih veza, promicanja<br />

dijaloga i otvorenosti jednih prema drugima,<br />

kao izraza bogatstva postojanja, daleko<br />

vrjednijeg od posjedovanja i stoga, daleko<br />

iznad tvrdih zakona proizvodnje i potroπnje i<br />

bilo kojeg drugog korisniËkog i hedonisti-<br />

Ëkog razmatranja æivota…”<br />

(Prvi Meappleunarodni jubilej πportaπa, <strong>Olimp</strong>ijski<br />

stadion, 12. travnja 1984.)<br />

“Danaπnji πport je oznaËen pitanjem kakvoÊe<br />

i smisla. PrimjeÊuje se potreba povratka<br />

πportu ne samo obnovljenog i stalnog dostojanstva,<br />

nego prije svega sposobnosti izazivanja<br />

i potpore nekih najdubljih ljudskih<br />

potreba, kao πto su meappleusobno poπtivanje, ciljana,<br />

a ne prazna sloboda, odricanje u funkciji<br />

smisla… ©port treba razmatrati kroz dinamiku<br />

sluæenja, a ne kroz zaradu…”<br />

(Simpozij Talijanske biskupske konferencije<br />

“©port, etika i vjera za razvoj talijanskog<br />

druπtva”, 25. studenoga 1989.)<br />

“Treba razaznati i nadiÊi opasnosti koje<br />

prijete modernom πportu: od opsjednutosti<br />

pronalaæenja zarade do komercijalizacije svakog<br />

njegovog vida; od pretjeranog spektakularizma<br />

do natjecateljske i tehnicistiËke ogor-<br />

Ëenosti, pribjegavanja dopingu i ostalim oblicima<br />

obmane i nasilja. Samo uËinkovitim povratkom<br />

njegovoj zadaÊi i njegovim odgojnim<br />

i druπtvenim moguÊnostima, πport moæe<br />

imati ulogu od velike vaænosti i, sa svoje strane,<br />

podræavati nade koje pokreÊu srca ljudi,<br />

posebice mladih…”<br />

(Otvaranje <strong>Olimp</strong>ijskog stadiona, 31. svibnja<br />

1990.)<br />

“Smisao bratstva, velikoduπnosti, poπtenja i<br />

obzira prema tijelu - vrline koje su nesumnjivo<br />

nuæne svakom dobrom natjecatelju - pridonose<br />

Vrednovanje tijela<br />

Dostojanstvo tijela, obrana odgojnih vrijednosti,<br />

vaænost πporta za osobe s posebnim<br />

potrebama… nema πportskog fenomena o kojem<br />

Ivan Pavao II. nije progovorio suvremenim<br />

rjeËnikom.<br />

Nije tako davna zabrinutost zbog rizika ne-<br />

ËovjeËnih zastranjenja u suvremenom πportu,<br />

to je poziv na obvezu moralnosti u samom temelju<br />

πporta. Neke od tih reËenica trebale bi<br />

se zauvijek zadræati u mislima svih πportaπa:<br />

“©port je, iznad svega, vrednovanje tijela, napor<br />

da bi se dostigli idealni tjelesni uvjeti…<br />

©port je agonizam, natjecanje da bi se domogli<br />

krune, medalje, pehari, titule, prva mjesta...<br />

©port je radost æivljenja, igra, slavlje, i<br />

18

je volio πport<br />

izgradnji civilnog druπtva gdje natjecanje zamjenjuje<br />

neprijateljstvo, gdje se susretu daje<br />

prednost ispred sukoba, kao i lojalnom suËeljavanju<br />

pred prkosnim suprotstavljanjem. Tako<br />

razmatran, πport nije cilj nego sredstvo; moæe<br />

postati nositeljem uljuappleenosti i izvorne zabave,<br />

potiËuÊi osobu da pokaæe najbolje od sebe te<br />

izbjegne sve ono πto moæe predstavljati opasnost<br />

ili veliku πtetu za sebe i druge.”<br />

(Simpozij “Lice i duπa πporta”, koji je promovirao<br />

CSI, 28. listopada 2000.)<br />

Civilizacija ljubavi<br />

“Naæalost, nije mala stvar i moæda se<br />

sve viπe oËituju muËni znakovi koji ponekad<br />

stavljaju u diskusiju iste moralne<br />

vrijednosti koje su u temelju πportske<br />

prakse. Pored πporta koji pomaæe osobi,<br />

postoji drugi koji joj πteti; pored<br />

πporta koji veliËa tijelo, postoji drugi<br />

koji ga uniπtava i izdaje; pored πporta<br />

koji slijedi plemenite ideale, postoji<br />

drugi koji slijedi samo zaradu; pored<br />

πporta koji ujedinjuje, postoji drugi koji<br />

razdvaja.”<br />

(Simpozij “Lice i duπa πporta”, koji je<br />

promovirao CSI, 28. listopada 2000.)<br />

“… velika je odgovornost πportaπa u<br />

svijetu. Oni su pozvani da od πporta naprave<br />

priliku za susret i dijalog, iznad<br />

svih jeziËnih, rasnih i kulturnih granica.<br />

©port moæe, naime, dati velik prilog miroljubivom<br />

sporazumijevanju meappleu narodima<br />

i moæe pridonijeti da se u svijetu<br />

istakne nova civilizacija ljubavi.”<br />

(Jubilej πportaπa, <strong>Olimp</strong>ijski stadion,<br />

29. listopada 2000.)<br />

“Neka ova provjera (Jubileja) ponudi<br />

svima - direktorima, tehniËarima i natjecateljima<br />

- prigodu da pronaappleu novi<br />

stvaralaËki i pokretaËki polet, tako da π-<br />

port moæe odgovarati, bez otprirodnjavanja,<br />

potrebama naπeg vremena: πport<br />

koji πtiti slabe i ne iskljuËuje nikoga,<br />

koji oslobaapplea mlade od zamki apatije i<br />

ravnoduπnosti, budi u njima zdravi natjecateljski<br />

duh; πport koji je Ëimbenik<br />

emancipacije najsiromaπnijih zemalja i<br />

pomoÊ da se izbriπe netolerancija i da se<br />

izgradi bratskiji i solidarniji svijet; πport<br />

koji Êe pridonijeti ljubljenju æivota, koji<br />

Êe odgajati u ærtvi, poπtenju i odgovornosti,<br />

dovodeÊi do potpunog vrednovanja<br />

svake ljudske osobe.”<br />

(Jubilej πportaπa, <strong>Olimp</strong>ijski stadion,<br />

29. listopada 2000.)<br />

19

ETIKA I SPORT<br />

Spoznaja da je πport<br />

odmjeravanje<br />

vjeπtina, sposobnosti,<br />

karaktera, fiziËke i<br />

psihiËke spremnosti<br />

te teπkog rada, a ne<br />

natjecanje<br />

farmakoloπkih<br />

pripravaka, treba biti<br />

utisnuta u svijest svih<br />

istinskih πportaπa<br />

Piπe Saπa Ceraj<br />

Doping<br />

najveÊi problem<br />

suvremenog πporta<br />

Jedan od najveÊih problema s kojim se<br />

πport danas susreÊe jest doping.<br />

GledajuÊi na doping iz perspektive<br />

πporta kao pokreta koji pristalicama diljem<br />

svijeta prenosi pozitivne poruke, doping je<br />

u potpunoj suprotnosti s tim. Za πportaπe<br />

koji humanu poruku πporta istinski æive i<br />

prenose, doping je u potpunosti<br />

neprihvatljiv. GledajuÊi iz perspektive<br />

etike, doping je opreËan istinskoj prirodi<br />

πporta, a osnovno mu je obiljeæje<br />

izigravanje njegovih pravila. Tako πportski<br />

rezultati kao osnovne relacije vrednovanja<br />

nastupa pojedinaca i ekipa postaju laæni, a<br />

cijeli πport apsurdan i bespredmetan.<br />

Upotreba dopinga je u neprekidnom<br />

porastu, a natjecatelji ga koriste po svaku<br />

cijenu bez obzira na posljedice. Pomicanje<br />

granica πportskih rezultata na umjetan<br />

naËin πteti cjelokupnom πportu, a<br />

pogotovo djeci koja u πportaπima vide<br />

uzore.<br />

20

Porijeklo rijeËi doping<br />

Pojam doping obiËno se odnosi na<br />

praksu uzimanja i davanja zabranjenih<br />

supstanci i primjena metoda u πportu da bi<br />

se, na neprirodan naËin, ostvario bolji<br />

rezultat. Jedna od teorija govori da je rijeË<br />

“dope” preuzeta od njemaËke rijeËi “dop”<br />

koja je oznaËavala alkoholno piÊe,<br />

naËinjeno meappleu ostalim i od groæapplea, koje<br />

su koristili Zulu ratnici da bi poboljπali<br />

svoje sposobnosti u bitci. U moderno<br />

vrijeme doπlo je do vrlo jakog πirenja<br />

dopinga, posebno unazad petnaestak<br />

godina, kada se konstantno razvijaju nove<br />

supstance. Detektiranje dopinga nikad nije<br />

bilo lako pa znanstvenici moraju<br />

pribjegavati novim tehnologijama i sve<br />

sloæenijim postupcima da bi ga otkrili.<br />

Meappleutim, kako su testiranja postajala sve<br />

sofisticiranija, razvijala se i tehnologija za<br />

proizvodnju novih dopinπkih sredstava.<br />

Klasifikacija dopinga<br />

Meappleunarodni olimpijski odbor ovako<br />

klasificira doping: “UzimajuÊi u obzir da<br />

je upotreba zabranjenih supstanci i metoda<br />

(doping) nezdrava i u suprotnosti sa<br />

πportskom etikom, iz tog razloga potrebno<br />

je zaπtititi fiziËko i duhovno zdravlje<br />

πportaπa, vrijednosti fair playa i natjecanja<br />

te integritet πporta i pravo onih koji<br />

participiraju u πportu na bilo kojoj razini”.<br />

Vjerojatno najpoznatiji sluËaj dopinga je<br />

onaj iz 1988. godine s kanadskim<br />

atletiËarom Benom Johnsonom, koji je<br />

optuæen za zloupotrebu anaboliËkih<br />

steroida. AnaboliËki steroidi su sintetiËki<br />

derivati muπkog hormona testosterona koji<br />

je prvi put izoliran i sintetiziran 1935.<br />

godine, a u funkciji je graappleenja novog<br />

tkiva - vlakana u miπiÊnim stanicama,<br />

poveÊanja snage, smanjenja potkoænog<br />

masnog tkiva i vremena potrebnog za<br />

oporavak izmeappleu treninga. AnaboliËki<br />

steroidi imaju svoje mjesto i u medicini, a<br />

koriste se za lijeËenje smetnji poput<br />

pothranjenosti, anemije, tumora, smetnji u<br />

rastu te insuficijencije samog testosterona.<br />

Anabolici se tradicionalno apliciraju<br />

oralno ili putem injekcije. PrednjaËi<br />

unaπanje anabolika putem injekcije, na<br />

bazi vode ili ulja, jer pri oralnom uzimanju<br />

dolazi do teπkih oπteÊenja jetre, a i lakπe se<br />

detektira dopinπkom kontrolom.<br />

Primjena eritropoetina<br />

Supstanca pod imenom eritropoetin<br />

(EPO) posebno je zanimljiva<br />

natjecateljima u πportovima izdræljivosti i<br />

najviπe koriπtena za Zimskih olimpijskih<br />

igara 2002. godine u Salt Lake Cityju.<br />

Nekolicina skijaπkih trkaËa (npr. Larisa<br />

Lazutina iz Rusije) bila je pozitivna na<br />

darbopoetin - EPO pa su im oduzete<br />

medalje. Eritropoetin je hormon koji luËi<br />

iskljuËivo jetra, a regulira broj eritrocita u<br />

krvi. Eritrociti sadræe hemoglobin,<br />

funkcija te molekule je prijenos kisika iz<br />

pluÊa do svih tkiva u tijelu, ukljuËujuÊi<br />

miπiÊne stanice. Za optimalnu izdræljivost,<br />

kapacitet za prijenos kisika do miπiÊa je<br />

krucijalan za πportove izdræljivosti, kao na<br />

primjer biciklizam i maraton. Prije su<br />

natjecatelji, u æelji da osiguraju πto viπu<br />

razinu hemoglobina u krvi, pribjegavali<br />

metodi transfuzije krvi. Danas πportaπi<br />

vlastitu krv daju zamrznuti, πto rezultira<br />

poveÊanom proizvodnjom eritropoetina.<br />

Neposredno prije nastupa zamrznuta krv<br />

se transfuzijom vraÊa natjecatelju, Ëime se<br />

osigurava visoka koncentracija eritrocita u<br />

krvi.<br />

Osnivanje Svjetske<br />

antidopinπke agencije<br />

Intenzivnijim prisustvom sponzora i<br />

televizije postavljaju se novi standardi za<br />

πportaπe, a sve radi πto veÊe gledanosti i<br />

profita. U takvim trenucima πportaπi Ëesto<br />

dolaze u dvojbu da li uzeti nedopuπtena<br />

sredstva i primijeniti metode treninga koje<br />

bi mu omoguÊile vrhunski rezultat i rekord<br />

u kratkom vremenu, da bi osigurali<br />

egzistenciju. I ostali su πportaπi na<br />

mukama: gledajuÊi kolege koji uzimaju<br />

nedopuπtena sredstva, poËinju razmiπljati o<br />

izboru koji im se sam nameÊe. Meappleutim,<br />

πportaπi zaista imaju pravo izbora u ovoj<br />

situaciji, mogu izabrati izmeappleu dopinga i<br />

natjecanja sa svojim istomiπljenicima,<br />

pravim πportaπima. NatjeËuÊi se bez<br />

dopinga πportaπ moæe zapoËeti πportsku<br />

avanturu u slobodi vlastitih odluka i<br />

istraæiti granice vlastitih moguÊnosti koje<br />

je izabrao razviti prirodnim putem,<br />

dugotrajnim treninzima i velikim<br />

odricanjima.<br />

Sve veÊa primjena dopinga uvjetovalo je<br />

osnivanje Svjetske antidopinπke agencije<br />

(World Anti Doping Agency - WADA)<br />

1999. godine. Ta agencija nastoji,<br />

koordinacijom izmeappleu vlada i nacionalnih<br />

πportska tijela, promicati borbu protiv<br />

dopinga kroz edukaciju, rjeπavajuÊi<br />

zamrπena pravna pitanja i provodeÊi<br />

istraæivanja i testiranja. ©portaπi se nastoje<br />

testirati kontinuirano cijelu godinu, na<br />

natjecanjima, ali i izvan njih.<br />

Svi koji se æele pobliæe upoznati s<br />

temom borbe protiv dopinga i politikom<br />

WADA-e doznat Êe viπe na web stranici<br />

Svjetske antidopinπke agencije<br />

www.wada-ama.org.<br />

Spoznaja da je πport odmjeravanje<br />

vjeπtina, sposobnosti, karaktera, fiziËke i<br />

psihiËke spremnosti te teπkog rada, a ne<br />

natjecanje farmakoloπkih pripravaka, treba<br />

biti utisnuta u svijest svih istinskih<br />

πportaπa. Upotrebu nedopuπtenih supstanci<br />

i metoda u πportu treba zabraniti u ime<br />

istinskih vrijednosti i respekta prema osobi<br />

s njenim punim integritetom koji ona<br />

predstavlja na fiziËkoj, duhovnoj i<br />

duπevnoj razini.<br />

21

SPORT I DRU©TVO: Sportska dioniËka druπtva<br />

Uvoappleenje<br />

pravnog reda<br />

u πportsku djelatnost<br />

Dræava æeli da nova πportska dioniËka druπtva<br />

zapoËnu djelovanje u pravno jasnoj situaciji i s<br />

definiranom imovinom, dugovima i potraæivanjima<br />

Piπe<br />

mr. sc. Goran VojkoviÊ<br />

PoËetkom oæujka ove godine Vlada je<br />

Hrvatskome saboru proslijedila<br />

Prijedlog novog zakona o πportu.<br />

Zakon je proπao prvo Ëitanje i moæe se<br />

oËekivati da Êe uskoro biti prihvaÊen.<br />

Novi zakon ima veoma πirok opseg,<br />

njime se definira: sustav πporta,<br />

obavljanje πportske djelatnosti, obavljanje<br />

struËnih poslova u πportu, statusna pitanja<br />

πportaπa, pitanja πportskih klubova, πport<br />

osoba s invaliditetom, πport djece i<br />

mladeæi, zdravstvena zaπtita πportaπa,<br />

inspekcijski nadzor, javne potrebe u<br />

πportu te dræavne nagrade u πportu.<br />

Cjelovit prikaz tog prijedloga opsegom bi<br />

zauzeo nekoliko brojeva <strong>Olimp</strong>a, stoga<br />

Êemo se u ovom Ëlanku ograniËiti na<br />

jedan potpuno novi pravni institut u<br />

Republici Hrvatskoj - πportska dioniËka<br />

druπtva.<br />

22

Prijedlogom zakona odreappleuje se da se<br />

pod πportskim klubom smatraju i πportska<br />

udruga za natjecanje koja ima status<br />

udruge i πportsko dioniËko druπtvo koje<br />

ima status trgovaËkog druπtva, a koji se<br />

primarno osnivaju radi obavljanja<br />

πportske djelatnosti sudjelovanja u<br />

πportskim natjecanjima. Time je - sliËno<br />

kao i u nekim dræavama Europske unije -<br />

uvedena dvojnost: u natjecanju Êe moÊi<br />

sudjelovati πportski klub koji ima status<br />

udruge kao i πportski klub koji ima status<br />

trgovaËkog druπtva (πportsko dioniËko<br />

druπtvo, skraÊeno π .d. d.). Prijedlog<br />

zakona takoappleer propisuje kada i kako<br />

πportska udruga i π. d. d. stjeËu status<br />

profesionalnog πportskog kluba.<br />

U obrazloæenju Prijedloga zakona sam<br />

predlagatelj navodi da je naËin<br />

preoblikovanja πportskih klubova -<br />

udruga za natjecanje u π.d.d. u nekim<br />

osnovnim crtama izradio prema uzoru na<br />

"πpanjolski model", odnosno πpanjolski<br />

zakon o πportu i πpanjolsku uredbu o<br />

πportskim dioniËkim druπtvima. Model<br />

πportskih dioniËkih druπtava je u<br />

©panjolskoj je uspjeπno zaæivio, tako da<br />

danas u tamoπnjem nogometu kao<br />

πportsko dioniËko druπtvo djeluje 68<br />

klubova, a u koπarci 32 kluba. Prema<br />

istom modelu pretvorbu klubova su<br />

napravile i neke dræave Juæne Amerike.<br />

Obveza preoblikovanja<br />

udruge u dioniËko druπtvo<br />

Prema Prijedlogu zakona, π.d.d. moæe<br />

nastati na dva naËina: osnivanjem novog<br />

druπtva te preoblikovanjem πportskog<br />

druπtva - udruge za natjecanje. Takvo<br />

preoblikovanje moæe biti dobrovoljno,<br />

odnosno obvezno. Za hrvatske prilike je<br />

posebno zanimljiva obveza<br />

preoblikovanja udruge u dioniËko druπtvo.<br />

Naime, Prijedlog zakona odreappleuje da se<br />

one udruge za natjecanje u nogometu i<br />

koπarci koje uz uvjet statusa<br />

profesionalnog πportskog kluba<br />

ispunjavaju uvjete za pokretanje steËajnog<br />

postupka sukladno posebnom propisu, a<br />

on nije pokrenut, moraju preoblikovati u<br />

π.d.d.<br />

Drugim rijeËima - svi nogometni i<br />

koπarkaπki klubovi koji ispunjavaju<br />

formalne uvjete za steËaj (a velik broj ih<br />

ispunjava), moraju se preoblikovati u<br />

πportsko dioniËko druπtvo, ili Êe izgubiti<br />

natjecateljska prava u iduÊoj godini te Êe<br />

nad njima biti pokrenut steËajni postupak.<br />

Prijedlog zakona detaljno regulira<br />

postupak preoblikovanja udruga u<br />

dioniËko druπtvo, pri Ëemu je prvi korak<br />

izrada elaborata koji treba osobito<br />

sadræavati izvjeπtaj ovlaπtenog revizora o<br />

stanju imovine, prava i obveze πportskog<br />

kluba - udruge, popis i procjenu imovine<br />

udruge, popis svih traæbina, pregled<br />

poslovanja πportskog kluba - udruge u<br />

proπlih pet godina, popis Ëlanova udruge,<br />

popis Ëlanova tijela, πportske rezultate,<br />

potencijalne dioniËare kluba i sl. Posebno<br />

se propisuje da u elaboratu treba prikazati<br />

vjerovnike kluba koji su se pisano oËitali<br />

kako æele da se njihovo potraæivanje<br />

prema klubu pretvori u ulog u novom<br />

dioniËkom druπtvu. Napominjemo da<br />

vjerovnik koji ne æeli pretvoriti svoju<br />

traæbinu u ulog u πportskom dioniËkom<br />

druπtvu ostaje vjerovnik tog druπtva, a<br />

visina njihove traæbine odgovara stvarnoj<br />

vrijednosti koja je utvrappleena u postupku<br />

revizije.<br />

Zakon je samo okvir<br />

Ukratko, dræava æeli da nova πportska<br />

dioniËka druπtva zapoËnu djelovanje u<br />

pravno jasnoj situaciji i s definiranom<br />

imovinom, dugovima i potraæivanjima.<br />

Iznimno je bitno napomenuti da se na<br />

πportski klub - πportsko dioniËko druπtvo,<br />

uz specifiËnosti definirane ovim<br />

prijedlogom zakona, primjenjuju odredbe<br />

o osnivanju, djelovanju i prestanku<br />

djelovanja dioniËkih druπtava, sukladno<br />

Zakonu o trgovaËkim druπtvima. To u biti<br />

znaËi da je zakonodavac vrlo odluËan<br />

dovesti u pravni red ovu djelatnost -<br />

dioniËka druπtva su pravno najsloæeniji<br />

naËin organiziranja trgovaËkih druπtava, s<br />

krajnje precizno odreappleenom ulogom<br />

skupπtine, nadzornog odbora i uprave.<br />

Gotovo svaki korak njihovog djelovanja<br />

je pomno ureappleen, od naËina sazivanja i<br />

odræavanja skupπtine druπtva (unaprijed<br />

definiran dnevni red, obvezno<br />

prisustvovanje javnog biljeænika), do<br />

odgovornosti Ëlanova uprave i nadzornog<br />

odbora - koja je u nekim sluËajevima<br />

solidarna, a odgovara se cijelom svojom<br />

imovinom.<br />

I na kraju ne treba zaboraviti - ni jedan<br />

zakon neÊe sam po sebi promijeniti stanje<br />

u djelatnosti koju regulira. Zakon je okvir,<br />

ali je potrebno ukloniti razloge zaπto se<br />

hrvatski profesionalni πport naπao pred<br />

steËajem. A razlozi za to sigurno nisu<br />

primarno u formi organiziranja πportskog<br />

kluba.<br />

23

SPORT I NOVINARSTVO<br />

A proπlo je samo<br />

110<br />

Piπe Æarko SusiÊ<br />

godina<br />

U 60 godina kako je televizija uπla na olimpijske<br />

igre, sve se stubokom promijenilo. TehniËki<br />

napredak stvorio je neviappleene moguÊnosti pa sada<br />

viπe ne izvjeπtavaju sluËajno prisutni dogaappleaju, nego<br />

viπe od 10 tisuÊa profesionalaca koji se grËevito<br />

bore da bi dobili pravo izvjeπtavanja s lica mjesta<br />

Na I. zimskim olimpijskim<br />

igrama u francuskom<br />

Chamonixu bilo je 88<br />

akreditiranih novinara iz 14 zemalja,<br />

od 16 koliko ih je tamo poslalo svoje<br />

sportaπe. Je li ZagrepËanin Mirko<br />

PandakoviÊ, koji je nastupao u<br />

skijaπkom trËanju, bio akreditirani<br />

novinar, danas se viπe ne moæe<br />

ustanoviti. »injenica je da se nekoliko<br />

puta tadaπnjim zagrebaËkim<br />

“Novostima” javio s boriliπta. Igre su<br />

tada bile gotovo privatna zabava<br />

sportskih entuzijasta zimskih sportova.<br />

U novinama, koje su tada izlazile u<br />

Zagrebu, jedva da je uopÊe bilo traga<br />

tim igrama.<br />

»etiri dana kasnije<br />

PandakoviÊ, koji je nastupio u<br />

skijaπkom trËanju na 18 i 50 kilometara<br />

(oba puta je odustao zbog iznimno loπeg<br />

vremena), drugi je dan, nakon πto se<br />

odmorio, sjeo u hotelu i napisao pismo<br />

“Novostima” o pobjedi Norveæanina<br />

Thorleifa Hauga na 18 kilometara, 32.<br />

mjestu Slovenca ©vigelja i 34. Kajæelja,<br />

o 35. mjestu svog kolege, ZagrepËanina<br />

Duπana Zinaje i o svom odustajanju.<br />

Pismo je za dva dana stiglo u Zagreb i<br />

24<br />

objavljeno je dan kasnije kao kratka<br />

(20 redaka) vijest na zadnjem stupcu<br />

neke sporedne stranice.<br />

Vaæan nastup hrvatske skijaπice<br />

Janice KosteliÊ u kombinacijskom<br />

slalomu na ZOI <strong>2006</strong>. u Torinu nije ni<br />

1896. godine malobrojni fotoamateri mogli<br />

su snimati samo nepokretne slike jer<br />

aparati nisu dozvoljavali snimke u pokretu

Viπe od 60.000 gledatelja bilo je nazoËno<br />

na otvaranju I. OI1896. u Ateni, a meappleu<br />

njima samo tridesetak novinara<br />

trebalo objaviti u novinama, jer ga je<br />

televizija izravno prenosila, a stotine<br />

milijuna gledatelja je, sa<br />

“zakaπnjenjem” od nekoliko tisuÊinka<br />

sekunde, vidjelo i doznalo da je Janica<br />

pobijedila.<br />

Izmeappleu pisma koje je objavljeno<br />

Ëetiri dana nakon dogaappleaja i doista<br />

trenutaËnog, istodobnog saznanja da je<br />

Janica KosteliÊ postigla Ëetvrtu<br />

olimpijsku pobjedu nalazi se sva<br />

povijest ne samo sportskog novinarstva.<br />

S I. olimpijskih igara 1896., dakle<br />

prije samo 110 godina (!), izvjeπtavalo<br />

je, pretpostavlja se, izmeappleu 30 i 40<br />

novinara, od kojih su osmorica bili<br />

fotoreporteri, od toga πest Grka. Od<br />

stranaca, jedan je bio profesionalni<br />

fotograf Nijemac Albert Meyer, a drugi<br />

Amerikanac Thomas Curtis, koji je<br />

usput bio amater fotograf, a na Igrama<br />

je pobijedio u utrci na 110 metara<br />

prepone!<br />

Nezamislive<br />

moguÊnosti<br />

Od novinara koji su pisali 10 je bilo<br />

inozemaca, a od njih tri aktivna<br />

natjecatelja. Oni malobrojni<br />

profesionalci slali su svojim<br />

agencijama - brzojave, a ostali su<br />

svoje zabiljeπke slali (kao i<br />

PandakoviÊ 28 godina poslije) poπtom,<br />

ili objavljivali dulja sjeÊanja nakon<br />

povratka kuÊama. Fotografije su bile,<br />

naravno, samo crno-bijele i iskljuËivo<br />

o nepomiËnim dogaappleajima.<br />

U samo 60 godina kako je televizija<br />

uπla na olimpijske igre (1956., Cortina<br />

d'Ampezzo), sve se stubokom<br />

promijenilo. TehniËki napredak<br />

stvorio je neviappleene moguÊnosti<br />

izvjeπtavanja, i o sportu, pa sada viπe<br />

ne izvjeπtavaju sluËajno prisutni<br />

dogaappleaju, nego viπe od 10 tisuÊa (!)<br />

novinskih profesionalaca koji se<br />

moraju grËevito boriti da bi dobili<br />

pravo izvjeπtavanja s lica mjesta.<br />

Danas imaju, u usporedbi s 1896.<br />

godinom nezamislive tehniËke<br />

moguÊnosti izvjeπtavanja na razliËite<br />

naËine, na neograniËene udaljenosti, i<br />

baπ o svemu πto se dogaapplealo na terenu<br />

i oko njega, Ëak i u samom trenu<br />

zbivanja.<br />

Sve je to bitno utjecalo na oblik i<br />

naËin izvjeπtavanja ili opisivanja. Od<br />

onih 20 redaka Mirka PandakoviÊa.<br />

1924 godine nastale su, 80-ak godina<br />

kasnije, cijele stranice svih vrsta<br />

novinskog izraæavanja, slika u boji i<br />

trenutaka koji traju tisuÊinke sekunde,<br />

ili Ëak neki tehniËki uradak koji<br />

omoguÊava da vidimo reprizu onoga<br />

πto se zbivalo danas, ili godinama ili<br />

desetljeÊima prije.<br />

Posljedica svega je neviappleen razvoj<br />

(dobar ili loπ!) novinarstva, u ovom<br />

sluËaju sportskog.<br />

25

ZAGREBA»KE PAHULJICE<br />

Beskrajno<br />

zaljubljene<br />

u sport<br />

Nakon 5. trofeja ZagrebaËkih pahuljica, πarmantne zagrebaËke<br />

klizaËice Êe u Prag, na svoje peto Svjetsko prvenstvo, a æivotna im je<br />

æelja da sinkronizirano klizanje postane olimpijski sport<br />

Piπe Zoran KovaËeviÊ<br />

Za ZagrebaËke pahuljice zna Ëitav<br />

klizaËki svijet. ZahvaljujuÊi njima<br />

Zagreb je, u zemlji sa samo dvije<br />

klizaËke dvorane i samo jednim klubom<br />

sinkroniziranog klizanja, za samo nekoliko<br />

godina izrastao u jedno od svjetskih<br />

srediπta ovog prekrasnog sporta koji simboliziraju<br />

zajedniπtvo i timski duh, odricanje,<br />

meappleusobno poticanje i uvaæavanje,<br />

sporta u kojem nema protivnika, koji<br />

stvara brojna prijateljstva i na najljepπi<br />

naËin povezuje mlade ljude, kulture,<br />

dræave i kontinente.<br />

ZahvaljujuÊi ozbiljnom i sustavnom<br />

radu Pahuljica te klizaËkim zanesenjacima<br />

iz njihove brojne, sloæne klupske<br />

obitelji, Zagreb je (p)ostao jedini grad u<br />

kojem su odræani i Svjetski kup za<br />

juniorke (2002.) i Svjetsko seniorsko<br />

prvenstvo (2004.). Nakon SAD-a, Finske,<br />

Francuske i Kanade, a prije ©vedske i<br />

»eπke, sve samih klizaËkih velesila,<br />

Hrvatska je bila peta zemlja kojoj je<br />

Meappleunarodna klizaËka organizacija (ISU)<br />

povjerila organizaciju "sinkro-mundiala",<br />

koji je po mnogo Ëemu nadmaπio<br />

sportske okvire te fascinirao promatraËe i<br />

najviπih sportskih i estetskih kriterija.<br />

Upravo je u Zagrebu sinkronizirano<br />

klizanje obiljeæilo svojih prvih pola stoljeÊa<br />

od prapoËetka u ameriËkom<br />

Michiganu 1954.<br />

26<br />

Viπe gledatelja<br />

nego na nogometu<br />

Vrhunsko sinkronizirano klizanje zahtijeva<br />

perfektno znanje klizanja, gracioznost<br />

i besprijekornu uvjeæbanost ekipe od 16<br />

do 20 klizaËica, πto, uz odliËnu glazbu,<br />

zanimljive koreografije i prekrasne<br />

haljine, stvara revijalni ugoappleaj koji podsjeÊa<br />

na program poznate klizaËke revije<br />

"Holiday on Ice". Zbog toga privlaËi<br />

mlade i stare pobornike spektakla na<br />

ledu, te od 2001. i prvog Trofeja<br />

ZagrebaËkih pahuljica, iz godine u godinu,<br />

kao rijetko koji sport, puni tribine<br />

naπe najveÊe dvorane. Zbog Pahuljica, te<br />

posebnosti i ljepote timskog klizanja,<br />

Dom sportova je drugog dana Svjetskog<br />

prvenstva, usprkos televizijskom prijenosu<br />

derbija Hajduk ‡ Dinamo, bio ispunjen do<br />

posljednjeg mjesta, dok je lani, na<br />

posljednjem Trofeju, u gledaliπtu bilo viπe<br />

ljudi nego na prvoligaπkoj nogometnoj<br />

utakmici koja se na maksimirskom stadionu<br />

igrala u isto vrijeme.<br />

PriËa o ZagrebaËkim pahuljicama<br />

zapoËela je prije samo osam godina, 10.<br />

prosinca 1997. Tad je osnovan danas<br />

najpopularniji i, sa 100 Ëlanica od pet do<br />

25 godina u Ëetiri ekipe svih uzrasta, najmasovniji<br />

i najbolje organizirani klizaËki<br />

klub u Hrvatskoj. Interes mladih za ovaj<br />

sport je golem i samo je ograniËenost terminima<br />

za trening razlog πto Pahuljica<br />

nema i dvaput, pa i triput viπe.<br />

Pahuljice se redovito okupljaju veÊ<br />

sredinom kolovoza, dok drugi uæivaju na<br />

moru, i, trenirajuÊi po pet sati dnevno,<br />

zapoËinju uvjeæbavati programe za novu<br />

sezonu. Tijekom godine iza njih se gasi<br />

svjetlo u Domu sportova ili na klizaliπtu<br />

Zajedniπtvo, rad i<br />

zadovoljstvo, πarm<br />

klizaËica, raskoπ haljina<br />

i ljepota osmijeha,<br />

uspjesi na ledu, u πkoli i<br />

na studiju - kao zaπtitni<br />

znakovi ZagrebaËkih<br />

pahuljica, s prosjekom<br />

od 17 godina, najmlaapplee<br />

seniorske ekipe u ovom<br />

sportu

na Velesajmu. Naime, treninzi seniorki<br />

zapoËinju oko 22 sata, a zavrπavaju oko<br />

ponoÊi, πto, meappleutim, ne sprjeËava djevojke<br />

da budu odliËne uËenice i uzorne studentice.<br />

Nekoliko Pahuljica je dobivalo ili<br />

dobiva gradske stipendije namijenjene<br />

iskljuËivo najboljim i najsvestranijim<br />

zagrebaËkim srednjoπkolkama, dok pola<br />

najmlaapplee seniorske ekipe u Europi (prosjek<br />

godina 17) ima indekse gotovo svih<br />

fakulteta: ekonomije, prava, medicine,<br />

filozofije, farmacije, biologije...<br />

Entuzijazam klizaËica<br />

i roditelja<br />

Beskrajno zaljubljene u sport s oko 500<br />

ekipa u tridesetak zemalja na svim kontinentima,<br />

vjeæbaju i pet puta tjedno na ledu<br />

i na „suhom" (kondicija, ples, akrobatika...)<br />

te, sufinancirajuÊi putovanja, zadivljuju<br />

svojim klizaËkim vjeπtinama i<br />

πarmom, predstavljajuÊi Zagreb i<br />

Hrvatsku na najljepπi naËin. Proputovale<br />

su desetak zemalja, sudjelovale na svjetskim<br />

prvenstvima u Francuskoj, Kanadi,<br />

©vedskoj i Zagrebu, bile u Disneylandu,<br />

na Nijagarinim slapovima i podno<br />

Eiffelova tornja, te stekle brojne sportske<br />

prijateljice diljem svijeta. ZahvaljujuÊi<br />

Pahuljicama i njihovom Trofeju na koji,<br />

svakog oæujka, dolazi viπe od 20 ekipa s<br />

oko 500 klizaËica i joπ toliko inozemnih<br />

gostiju, mnogi Finci, Amerikanci,<br />

Kanaappleani... zavoljeli su naπu zemlju.<br />

Zbog sjajne atmosfere i potpune ispunjenosti<br />

ovim sportom, Ëak je devet djevojaka<br />

u klubu veÊ devetu sezonu, od samog<br />

njegovog osnutka i najmlaappleeg kadetskog<br />

uzrasta: Zrinka KovaËeviÊ, Mateja i Ivana<br />

MahniÊ, Dina Vlahov, Azra DeliÊ, Lana<br />

Orban, Edita LukiÊ, Tea Habazin i Matea<br />

KramariÊ. ©est ih je otklizalo viπe od 100<br />

programa, a Zrinka i Mateja svih ovih<br />

godina nisu propustile ni jedan nastup.<br />

Klub poËiva na entuzijazmu klizaËica i<br />

roditelja, na odliËnoj organizaciji, na redu<br />

i disciplini, dugoroËnom, precizno<br />

osmiπljenom struËnom radu i ulaganju<br />

iskljuËivo u naπe trenere. Viπegodiπnja<br />

suradnja s ponajboljom svjetskom trenericom,<br />

Finkinjom Anu Oksanen, silno je<br />

pridonijela brzom razvoju naπih<br />

struËnjaka (sve bivπih umjetniËkih, pa<br />

»etiri uzorne<br />

studentice Azra<br />

(farmacija, 110<br />

nastupa),<br />

Zrinka<br />

(ekonomija,<br />

114), Dina<br />

(pravo, 111) i<br />

Mateja<br />

(ekonomija, 113),<br />

“Pahuljice” od samog<br />

osnutka kluba i s<br />

najviπe nastupa<br />

u klupskoj<br />

povijesti. Zrinka<br />

i Mateja u devet<br />

sezona nisu<br />

propustile ni jedan<br />

nastup…<br />

sinkroniziranih klizaËica), predvoappleenih<br />

glavnom trenericom Dankom Pivac, ali i<br />

svih ekipa. Zato Pahuljice uspijevaju<br />

hvatati korak sa svijetom, izvoditi iznimno<br />

zahtjevne, iz godine u godinu sve teæe<br />

elemente i neprestano podizati svoj sportski<br />

ugled u situaciji kad i klizaËki od nas<br />

kudikamo jaËe zemlje nailaze na nepremostive<br />

poteπkoÊe.<br />

Nije, naime, lako vlastitom "proizvodnjom"<br />

neprestano nadopunjavati ekipe,<br />

pratiti stalne promjene pravila i do<br />

savrπenstva sinkronizirati stotine "najsitnijih",<br />

ali sucima jasno vidljivih pokreta u<br />

programima, u kojima svaka klizaËica ima<br />

toËno odreappleeno mjesto i stoga nisu<br />

moguÊe relativno bezbolne zamjene kao u<br />

ostalim momËadskim sportovima… Zato<br />

u svijetu samo desetak zemalja ima bolje<br />

ekipe…<br />

ZagrebaËke pahuljice su prepoznatljive<br />

i kao klub koji redovito izdaje godiπnji<br />

kalendar i dvojeziËnu klupsku publikaciju,<br />

koji ima svoju znaËku i web stranicu<br />

(www.zagrebsnowflakes.com), te kao<br />

klub koji s oduπevljenjem prihvaÊa pozive<br />

da uveliËa predboæiÊne Advente na<br />

glavnom zagrebaËkom trgu, ali i otvaranja<br />

klizaliπta i klizaËke feπte u Rijeci,<br />

©ibeniku, Samoboru.<br />

Nakon jubilarnog, 5. trofeja<br />

ZagrebaËkih pahuljica, πarmantne zagrebaËke<br />

klizaËice Êe u Prag, na svoje peto<br />

Svjetsko prvenstvo (od 29. oæujka do 1.<br />

travnja), a æivotna im je æelja da sinkronizirano<br />

klizanje postane olimpijski sport<br />

i da nastupe na Zimskim igrama…<br />

27

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X<br />

GODINA 37 • BROJ 136 • OÆUJAK <strong>2006</strong>.<br />

Start prve automobilistiËke utrke za prvenstvo Hrvatske i Slavonije u JuriπiÊevoj ulici u<br />

Zagrebu 8. studenoga 1912. godine

100 godina automobilizma u Hrvatskoj<br />

Od prosvjeda do oboæavanja<br />

Prema jednom popisu, u Hrvatskoj je 1912. godine bilo 269 privatnih<br />

automobila, 22 autobusa i 69 motocikla<br />

Piπe Zdenko JajËeviÊ<br />

Godine 1898. grof Marko Bombelles je na svoje<br />

imanje u Vinici dovezao prvi automobil u Hrvatsku.<br />

Taj je automobil, marke Benz, 16. kolovoza<br />

1899. dovezao u Zagreb, a za taj put dug 90 km trebalo<br />

mu je tri sata i 45 minuta. PoËetkom travnja 1901. godine,<br />

zagrebaËki veletrgovac Ferdinand Budicki kupio je u<br />

BeËu rabljeni Opel za 4000 kruna. Automobil je straga<br />

imao ugraappleen jednocilindriËni motor sa 3,5 KS, teæak 520<br />

kg. Snaga motora se putem lanca prenosila na straænje kotaËe.<br />

NajveÊa brzina tog automobila bila je 20 km/h, a potroπnja<br />

goriva 10 l na 100 km. Put od BeËa do Zagreba<br />

Budicki je prevalio za dva dana.<br />

Pojava prvoga automobila na zagrebaËkim ulicama izazvala<br />

je prosvjede fijakerista, uprave konjskog tramvaja,<br />

policajaca i brojnih graappleana. »lanak iz Obzora najbolje<br />

ilustrira koliko su graappleani bili neskloni pojavi automobila.<br />

… grofovi Deudici, Palfy i Schlippenbach napadnuti<br />

su u Zagorju, te se o tom vodi process kod kotarskog suda<br />

u Zlataru. TvorniËar Wiesner iz BeËa napadnut je na<br />

cesti izmeappleu Krapine i Zaboka. Grof Papadopoli napadnut<br />

je 24. kolovoza o.g. te je kod tog napadaja njegov<br />

chauffeur Merlini Pilade zadobio tri ozljede i to na rukama<br />

i na glavi, tako da je samo Ëudo, kako nije izgubio<br />

snagu nad kormilom, jer bi se u tom sluËaju automobil<br />

izvrnuo, a putnici bi postradali…<br />

Prvi autoklub u Hrvatskoj<br />

Prvi automobil na Sljeme je dovezao<br />

Franjo Aurel pl. Türk, 6. srpnja<br />

1902. godine i to u druπtvu<br />

narodnog zastupnika Gaπe DeviÊa.<br />

Voænja je od JelaËiÊeva trga trajala<br />

jedan sat. Krajem 1901. prvi automobil<br />

u vlasniπtvu braÊe MeπtoviÊ<br />

pojavio se i na ulicama Zadra. U<br />

travnju 1902. prireappleena je prva automobilistiËka<br />

utrka, dijelom na tlu<br />

Hrvatske, na relaciji od Nice do<br />

Opatije. Na njoj nisu sudjelovali<br />

vozaËi iz Hrvatske. OsnivaËka<br />

skupπtina Prvog hrvatskog automobilnog<br />

kluba odræana je 1. travnja<br />

1906. u zagrebaËkom hotelu<br />

Royal. Klub je osnovan sa svrhom<br />

da bude druπtveno, strukovno i<br />

znanstveno stjeciπte za πirenje i<br />

unapreappleivanje automobilnoga<br />

πporta u Hrvatskoj. Klub je osnovan<br />

samo osam godina nakon pojave<br />

prvog automobila u nas i dvije<br />

godine nakon πto je osnovan meappleunarodni automobilisti-<br />

Ëki savez - FIA. U grupi koja je potakla osnivanje kluba<br />

bili su Franjo Aurel pl. Türk, grof Rudolf Erdödy, grof<br />

Marko Bombelles, barun Dionis Hellenbach, Vjekoslav<br />

Heinzel, Matija Herceg, Milan Boπnjak, Julije Radovits i<br />

drugi. U novoosnovanom klubu bilo je 14 Ëlanova. Prve<br />

automobile u Split su dovezli austrijski inæenjeri, graditelji<br />

uskotraËne æeljezniËke pruge od Splita do Sinja. Autoklub<br />

je u Splitu osnovan 1907. godine.<br />

Prve vozaËke dozvole<br />

Klub se zalagao za uvoappleenje obaveznog ispita za voza-<br />

Ëe, pa je 29. travnja 1909. osnovano ispitno povjerenstvo.<br />

BuduÊi da nije bilo ispitivaËa u pomoÊ je pozvan Budicki.<br />

Njemu su na izobrazbu poslana Ëetiri inæenjera. Kako su<br />

svi vozaËi morali poloæiti ispit, meappleu prvima je na njega<br />

izaπao Budicki. Polagao je pred svojim uËenicima 27. srpnja<br />

1910., nekoliko dana kasnije dodijeljena mu je voza-<br />

Ëka dozvola, a njegov auto je registriran pod brojem 8.<br />

Budicki je, osim toga, otvorio prvu autoπkolu, dovezao<br />

prvi motorkotaË, otvorio prodavaonicu automobila i uveo<br />

taksi sluæbu. Prvi zagrebaËki taksist bio je Tadija BartoloviÊ<br />

s automobilom Nesseldorf. Sekcija za automobilizam<br />

pri Hrvatskom πportskom savezu osnovana je 13. lipnja<br />

1912. godine pa taj datum smatramo poËetkom djelovanja<br />

Hrvatskog auto saveza.<br />

Iskaznica za<br />

upravljaËa<br />

motornog vozila<br />

Vjekoslava Heinzela<br />

2

Nakon ruËka u Varaædinu vozaËi na I. automobilistËkoj<br />

utrci za prvenstvo Hrvatske i Slavonije spremni su za<br />

drugi dio utrke prema Zagrebu<br />

Prva automobilistiËka utrka<br />

Prva automobilistiËka utrka odræana je 8. studenoga<br />

1912. godine na cesti Zagreb - ZaËretje - Lepoglava - Ivanec<br />

- Varaædin - Novi Marof - Sv. Ivan Zelina - Zagreb u<br />

ukupnoj duæini od 177 km. Sudjelovalo je osam posada:<br />

Ljudevit Schlick (Opel, 18 KS), Vjekoslav Heinzel (Opel,<br />

24 KS), Dionisije Hollenbach (Dürkoph, 31 KS), Willy Haupt<br />

(Bock-Holländer, 24 KS), Herman Wrastil (Opel, 24<br />

KS), Milan Kulmer (Mercedes, 28 KS), Julius Rudovits (-<br />

Opel, 30 KS) i Ferdinand Budicki (Opel, 20 KS). Pokraj<br />

vozaËa, kao suvozaËice su sjedile njihove æene. Svi su se<br />

okupili neπto prije 8 sati ispred svratiπta "Tri gavrana" u JuriπiÊevoj<br />

ulici. Polako vozeÊi krenuli su Ilicom na start, na<br />

mitnicu u »rnomercu. Uloga startera povjerena je Milanu<br />

Erfurtu i Vilimu LovrenËiÊu. Oni su najprije izvagali automobile,<br />

a zatim su startali u razmaku od tri minute. Brzina<br />

u naseljenim mjestima nije smjela biti veÊa od 25 km/h, a<br />

na otvorenom se moglo voziti i bræe, pod uvjetom da nitko<br />

ne bude doveden u "pogibelj". To "nitko" odnosilo se i na<br />

æivotinje koje su u to vrijeme slobodno πetale cestama. BuduÊi<br />

da je kiπa dan ranije natopila neasfaltiranu cestu, voænja<br />

do Podsuseda bila je izuzetno spora, a nakon toga, na<br />

boljoj cesti vozaËi su mogli pokazati svoje sposobnosti.<br />

Pobjeda buduÊeg gradonaËelnika Zagreba<br />

Kod Jakovlja je bio zatvoren most pa je Ljudevit Schlick,<br />

u pokuπaju da prijeapplee potok, oπtetio kola i morao je odustati.<br />

U prvo vrijeme vodio je Budicki, ali ga je pretekao Rudovits,<br />

kojeg su u stopu pratili supruænici Heinzel. U svakom<br />

mjestu automobiliste su doËekali razdragani mjeπtani<br />

i zasipali ih cvijeÊem, a vozaËi su im uzvraÊali mahanjem i<br />

trubljenjem. Na jednom zavoju umalo je doπlo do nesreÊe.<br />

Rudovitsovo vozilo je preprijeËilo cestu, a Heinzel je u posljednji<br />

trenutak zakoËio. ToËno u 10 sati i devet minuta,<br />

na cilj prve etape, u Varaædin, stigao je Julius Radovits. Zatrubile<br />

su vatrogasne trube i zapucali muæari. Dvije minute<br />

kasnije stigao je i Ferdinad Budicki, a treÊi je bio Milan<br />

Kulmer. Nakon pozdravnog govora i muziËkog bloka, posade<br />

su se uputile na ruËak u gostionicu Janje. BuduÊi da se<br />

naoblaËilo, natjecatelji su prema Zagrebu krenuli sat ranije.<br />

Pobijedio je arhitekt Vjekoslav Heinzel, buduÊi zagrebaËki<br />

gradonaËelnik, vozeÊi prosjeËnom brzinom od 35,3 km/h.<br />

Meappleutim, pobjedu mu nije donio redoslijed na cilju nego<br />

proraËun na temelju formule: teæina automobila pomnoæena<br />

s brojem osoba i brojem sto. Taj iznos je podijeljen s<br />

brojem konjskih snaga automobila, a zatim pomnoæen s postignutim<br />

vremenom u minutama. Prema tom zamrπenom<br />

proraËunu, Heinzel je imao najmanje kaznenih bodova.<br />

Raste broj vozila<br />

Prema jednom popisu, u Hrvatskoj je 1912. godine bilo<br />

269 privatnih automobila, 22 autobusa i 69 motocikla.<br />

Krajem svibnja 1913. godine Kraljevski ugarski autoklub<br />

iz Budimpeπte organizirao je meappleunarodnu utrku od<br />

Karpata do Jadranskog mora. Trasa utrke vodila je kroz Lipik,<br />

Sisak, Petrinju, Glinu, VojniÊ, Karlovac, Plitvice, Oto-<br />

Ëac, Senj i Bakar do Rijeke. Od 6. do 8. rujna 1913. organizirana<br />

je trodnevna voænja automobilima na relaciji Zagreb<br />

- PlitviËka jezera - Senj - Rijeka - Zagreb.<br />

Prvo struËno glasilo, <strong>Hrvatski</strong> automobilni list, izdano je<br />

1. sijeËnja 1914. u Zagrebu, a urednik je bio Ferdinand Pajas.<br />

Tako su u kratkom vremenu trasirani temelji hrvatskog<br />

automobilizma.<br />

Izvori i literatura<br />

M.©. (1977), Auto - Jurnjava i do 40 km na sat, SN Revija,<br />

br. 48., str. 47.<br />

Svijet (1931), 25-godiπnjica Hrv. automobilistiËkog kluba,<br />

br. 18., str. 9.<br />

Obzor (1909), Napadaji na automobiliste, br. 342. str. 7.<br />

3

Piπe Zvonko BuπiÊ<br />

PO»ECI I PRVI USPJESI HRVATSKIH BOKSA»A<br />

Na svjetla pozornice iz cirkuskih arena<br />

Boks se u Hrvatskoj razvijao poslije I. svjetskog rata zahvaljujuÊi manjem broju<br />

entuzijasta pa su i rezultati bili veoma skromni. Prvo natjecanje profesionalnih boksaËa<br />

odræano je u Zagrebu u vrtu restauracije Kola, 31. kolovoza 1919. godine. Stanko KliËek<br />

pobijedio je Teda Franeka, nokautom u 14. rundi<br />

PoËetkom XX. stoljeÊa, prednjak Dragutin ©ulce (1873. -<br />

1945.) poduËavao je Ëlanove Hrvatskog sokola u Zagrebu<br />

- francuskom boksu. Tu je vjeπtinu nauËio od Jindricha<br />

VaniËeka na struËnim sokolskim teËajevima u Pragu. U francuskom<br />

boksu je bilo dopuπteno udaranje nogama, a natjecanje<br />

je bilo imaginarna borba, zapravo prikaz tehnike napada i<br />

obrane. Francuski boks se vjeæbao i u dvorani Hrvatskog sokola<br />

u Splitu. Propagirao ga je Simo VuËiÊ - –akoviÊ (1879. -<br />

1939.), koji ga je takoappleer upoznao u Pragu, gdje je poloæio ispit<br />

za uËitelja gimnastike i maËevanja.<br />

Prvi hrvatski boksaËi<br />

Tijekom 1905. godine odræani su u Zagrebu prvi boksaËki<br />

meËevi u sklopu cirkuskih predstava. U tim nadmetanjima sudjelovali<br />

su i ZagrepËani. Prije i za I. svjetskog rata, mnogi<br />

hrvatski mladiÊi su izbjegli u Englesku, Francusku, Australiju,<br />

Kanadu, SAD i Novi Zeland. Neki su ondje upoznali boks, koji<br />

su po povratku u domovinu oduπevljeno propagirali. To su<br />

bili Milan Höffer, Juraj ModriÊ, Duπan Poluga, Vinko Jakaπa i<br />

drugi. Milan Höffer, roappleen u okolici –akova, joπ je kao djeËak<br />

otiπao u SAD. Za I. svjetskog rata borio se u sastavu kanadskih<br />

snaga u Europi, a na raznim je vojnim natjecanjima pobjeappleivao<br />

u boksu. Na sportskim igrama savezniËke vojske u Parizu, tzv.<br />

Perπingovim igrama 1919. godine, Höffer je pobijedio u velter<br />

kategoriji. Vinko Jakaπa i Jure ModriÊ u inozemstvu su boksali<br />

kao profesionalci.<br />

Prvi profesionalni meË<br />

Kao πport, boks se u Hrvatskoj razvijao poslije I. svjetskog<br />

rata zahvaljujuÊi manjem broju entuzijasta pa su i rezultati bili<br />

veoma skromni. Prvo natjecanje profesionalnih boksaËa<br />

odræano je u Zagrebu u vrtu restauracije Kola, 31. kolovoza<br />

1919. godine. Stanko KliËek pobijedio je Teda Franeka, nokautom<br />

u 14. rundi. Meappleutim, prvi boksaËki meËevi odræavali su se<br />

i na otvorenom. Tako je na igraliπtu HA©K-a u Maksimiru 1.<br />

oæujka 1920., Stanko KliËek pobijedio Oskara PiπÊuka, nokautom<br />

u πestoj rundi. Boksalo se za novac, uz malobrojne promatraËe.<br />

Prvi amateri okupili su se u boksaËkoj sekciji<br />

zagrebaËkog Teπkoatletskog kluba Herkules, utemeljenom 16.<br />

svibnja 1920. godine.<br />

Prvi boksaËi u Splitu, Rijeci i Osijeku<br />

Poslije I. svjetskog rata splitski boksaËi su se okupljali na kupaliπtu<br />

BaËvice. Znanjem i upornoπÊu isticali su se Ivo JuriÊ i<br />

Petar SilobrËiÊ, koji je boks upoznao na studiju u Pragu. U svibnju<br />

1921. godine na palubi ameriËkog ratnog broda Olympia<br />

odræan je prvi javni boksaËki meË. SpliÊanin Ante RazmiloviÊ<br />

pobijedio je ameriËkog mornara Nelsona, nokautom u sedmoj<br />

rundi. Prva boksaËka organizacija u Splitu, boksaËka sekcija u<br />

Sportskom klubu Hajduk, osnovana je 1923. godine. Prvi javni<br />

nastup splitskih boksaËa bio je 12. kolovoza 1923. na Hajdukovom<br />

igraliπtu, a u rujnu 1923. odræano je prvo boksaËko<br />

prvenstvo Splita. U meappleuratnom razdoblju, boksaËki susreti<br />

odræavali su se na Hajdukovom "placu" i u Kazaliπnoj kavani.<br />

Najbolji splitski boksaËi bili su Kruno TomiÊ i Ivo Fabris. U Rijeci<br />

je 1921. godine osnovana boksaËka akademija koju je vodio<br />

Celso Jerina. RijeËki boksaË Ulderico Sergo, iako nije bio<br />

prvak Italije, poslan je u Berlin na XI. olimpijske igre, gdje je<br />

na opÊe iznenaappleenje osvojio zlatnu medalju u bantam skupini.<br />

PoËeci boksa u Osijeku vezani su uz osnivanje sekcije u ©portskom<br />

druπtvu <strong>Olimp</strong>ija 1923. godine. U Teπkoatletskom klubu<br />

Ekipa ÆG©D Makabi 1934. godine<br />

(slijeva): Pollak, Stenberger,<br />

Hirtensbein, RuæiÊ, Gotesmann i Jungwirt<br />

4<br />

BoksaËki meË na igraliπtu u Maksimiru<br />

prireappleen povodom 20-godiπnjice HA©K-a<br />

1923. godine

»lanovi<br />

TAK<br />

Herkules<br />

treniraju<br />

kraj obale<br />

Save 1922.<br />

godine<br />

Amater boksaËi djeluju od 1930. godine. Boksalo se i u<br />

Hrvatskom graappleanskom πportskog klubu, iz kojeg su potekli<br />

reprezentativci Marijan Vehauc i Ivan Virag.<br />

Zagreb - stjeciπte hrvatskog boksa<br />

U Hrvatskom akademskom πportskom klubu (HA©K), boksaËka<br />

sekcija je osnovana 1922. godine. Prvi trener u klubu bio<br />

je lijeËnik Vatroslav DolniËar. Prigodom proslave 20-<br />

godiπnjice druπtva, 4. rujna 1923. godine, na stadionu u Maksimiru<br />

prireappleeno je propagandno boksaËko natjecanje. Iz te<br />

sekcije, koja je djelovala do 1928. godine, potekao je Eca ValentekoviÊ,<br />

kasnije istaknuti boksaËki djelatnik.<br />

BoksaËka sekcija u Atletskom πportskom klubu Croatia<br />

poËela je radom 1923. godine. Prema broju osvojenih naslova<br />

dræavnih prvaka, A©K Croatia je najbolji boksaËki klub u<br />

Hrvatskoj u meappleuratnom razdoblju. Najuspjeπniji boksaËi na<br />

dræavnim prvenstvima bili su Zlatko NemeËek u muha skupini,<br />

Ernest Matejin u bantamu i perolakoj skupini, Nikola<br />

KovaËeviÊ u lakoj i Ivica KovaËeviÊ u velter supini. Pravila natjecanja<br />

tada su dopuπtala da jedan boksaË na dræavnom prvenstvu<br />

moæe nastupiti u dvije skupine.<br />

BoksaËka sekcija u Prvom hrvatskom graappleanskom πportskom<br />

klubu osnovana je poËetkom 1927. godine. Sekciju je uspjeπno<br />

vodio Vatroslav RupËiÊ. Prvi susret odræan je u veljaËi 1927., s<br />

ekipom Beogradskog sportskog kluba u zagrebaËkom Music<br />

Hallu. Najuspjeπniji Ëlan kluba bio je Rudolf Sarvaπ u lakoj<br />

skupini. BoksaËka sekcija u Æidovskom gombalaËkom πportskom<br />

druπtvu Makabi utemeljena je 1934. godine. »lanovi te<br />

sekcije, Branko Jungwirth, Izidor Gottesmann, Ladislav<br />

Hirtenstein i Leo Pollack, osvajali su pojedinaËna prvenstva<br />

Kraljevine Jugoslavije, Savske Banovine, Banovine Hrvatske i<br />

grada Zagreba. Prvi trener sekcije bio je crnoputi Amerikanac<br />

Jimmy Lyggett. Treninzi i natjecanja sekcije odræavali su se u<br />

Domu Makabija u PalmotiÊevoj ulici.<br />

Sluæbena boksaËka natjecanja<br />

Prvo sluæbeno boksaËko natjecanje u nas bilo je pojedinaËno<br />

prvenstvo grada Zagreba odræano u Jeronimskoj dvorani 6.<br />

oæujka 1923. godine. Nastupali su boksaËi Herkulesa, Croatije<br />

i HA©K-a. BoksaËka prvenstva Zagreba su kvalitetom bila izjednaËena<br />

s dræavnim prvenstvima. Zanimanje javnosti<br />

pobuappleivali su i nastupi boksaËke reprezentacije Zagreba. U<br />

svibnju 1923. svladana je reprezentacija Beograda sa 8-6, a<br />

mjesec dana kasnije pobijeappleena je istim rezultatom i najbolja<br />

selekcija BeËa. Od 1927. do 1940. godine u Zagrebu je odræano<br />

13 pojedinaËnih prvenstava dræave. Na njima su najuspjeπniji<br />

bili zagrebaËki boksaËi, koji su osvojili ukupno 63 naslova<br />

dræavnih prvaka. BoksaËi iz Borova osvojili su πest, Beograda<br />

pet, Tuzle tri, a iz Maribora jedan naslov dræavnog prvaka. I na<br />

pojedinaËnim prvenstvima Savske Banovine, koja su<br />

prireappleivana od 1931. do 1938. godine, boksaËi Zagreba su bili<br />

apsolutno najbolji. Osvojili su ukupno 30 naslova prvaka, dok<br />

je Borovo osvojilo dva naslova. MeËevi su se odræavali u dvorani<br />

ZagrebaËkog zbora, RadniËke komore, Hrvatskog sokola i<br />

u kinu Luxor, danaπnjem kinu Europa.<br />

MeËevi dræavne reprezentacije<br />

U meappleuratnom razdoblju, boksaËka reprezentacija Jugoslavije<br />

je od 1937. do 1939. godine nastupila sedam puta. Samo jedan<br />

susret bio je neodluËan, i to protiv Rumunjske, a izgubila je od<br />

Maapplearske, sjeverne Italije, Moravske, Rumunjske i dvaput od<br />

»ehoslovaËke. Prve susrete boksaËka reprezentacija Jugoslavije<br />

imala je u Timisoarau u rujnu 1937. godine, kada je na prvenstvu<br />

dræava Male Antante izgubila od Rumunjske i »ehoslovaËke. U<br />

svibnju 1938. godine isto takvo prvenstvo odræano je u Pragu.<br />

Selekcija Jugoslavije ponovo je bila posljednja.<br />

Vrijedan i uspjeπan trener Jimmy Lyggett<br />

Organizirani boks u nas uveden je po prilici istodobno kada i u<br />

Austriju, »ehoslovaËku i Maapplearsku. Meappleutim, dok se ondje boks<br />

dobro razvijao, u nas je uglavnom bio prepuπten entuzijastima.<br />

Boksom su se veÊinom bavili radnici, koji pored svakodnevnog iscrpljujuÊeg<br />

posla nisu mogli ostvariti neke veÊe domete u sportu.<br />

Postojalo je samo stotinjak amatera i dvadesetak profesionalaca.<br />

Treninzi i natjecanja odræavala su se u iznajmljenim dvoranama<br />

pod paskom amaterskih trenera. Bilo je samo dvadesetak sudaca.<br />

UnatoË iznimno malim pristojbama, oni su u pravilu sudili bez<br />

naknade.<br />

U odgoju mladih boksaËa naroËito je bio uspjeπan ameriËki trener<br />

Jimmy Lyggett. On je nakon uspjeπne profesionalne boksaËke<br />

karijere doπao u Zagrebu u ranim tridesetim godinama. Lyggett je<br />

bio trener zagrebaËkih klubova, a vodio je i privatnu boksaËku<br />

πkolu u zgradi u Ilici broj 30. Od 1939. do 1945. uspjeπno je vodio<br />

hrvatsku boksaËku reprezentaciju, a u SAD se vratio 1945. godine.<br />

Izvori i literatura<br />

1. BuπiÊ, Z. (2003). ©ampioni hrvatskog i svjetskog boksa.<br />

Zagreb: Vlastita naklada.<br />

2. KrizmaniÊ, T. (1962). Ring u vatri. Zagreb: Sportska<br />

πtampa.<br />

3. HrbiÊ, Z. (1958). Boks. Zagreb: Sportska struËna<br />

biblioteka Savezasportova Hrvatske..<br />

5

HRVATSKA SELJA»KA STRANKA I ©PORT<br />

Politika uvijek uz πport<br />

Prema uzoru na Ëeπki Sokol, a u cilju borbe protiv austrougarske<br />

hegemonije, u Zagrebu je 1874. osnovano Druπtvo za tjelovjeæbu <strong>Hrvatski</strong><br />

sokol. Uskoro su se druπtva Hrvatskoga sokola poËela osnivati i u drugim<br />

gradovima, pa i izvan Hrvatske<br />

Piπe Toni PetriÊ<br />

Pojavu tjelovjeæbenih organizacija i suvremenog πporta<br />

u drugoj polovici XIX. stoljeÊa europska je mladeæ<br />

svesrdno prihvatila. Zbog velikog interesa osnivaju se<br />

brojne tjelovjeæbene i πportske organizacije, koje se dobrano<br />

i omasovljuju. VeÊ tada politika pokazuje interes za tjelovjeæbu<br />

i πport jer, kako je u jednoj studiji ustvrdio sociolog<br />

dr. Srapplean Vrcan, ta je druπtvena djelatnost izrasla u socioloπki<br />

fenomen koji je u stanju istodobno okupiti viπe ljudi<br />

nego bilo koji politiËki i vjerski skup.<br />

Radi odupiranja germanizaciji putem njemaËkog tjelovjeæbenog<br />

sustava u Pragu je 1862. osnovano GimnastiËko<br />

druπtvo praπko. Na prijedlog Emanuela Tonera to je<br />

druπtvo 1864. dobilo naziv Sokol, a idejne smjernice koje<br />

su iz njega proistekle nazvane su sokolski pokret ili, skra-<br />

Êeno, sokolstvo. Prema uzoru na Ëeπki Sokol, a u cilju borbe<br />

protiv austrougarske hegemonije, u Zagrebu je 1874.<br />

osnovano Druπtvo za tjelovjeæbu <strong>Hrvatski</strong> sokol. Uskoro<br />

su se druπtva Hrvatskoga sokola poËela osnivati i u drugim<br />

gradovima, pa i izvan Hrvatske. Prigodom utemeljenja Hrvatskoga<br />

sokolskog saveza u Rijeci, 6. studenoga 1904.<br />

godine, u Hrvatskoj je djelovalo 168 sokolskih organizacija,<br />

20 organizacija u BiH i 25 u Americi (juænoj i sjevernoj),<br />

s ukupno 15.000 Ëlanova.<br />

Inicijativa Vladka MaËeka<br />

PreteËa Hrvatske seljaËke stranke, Hrvatska puËka selja-<br />

Ëka stranka, odmah je po osnivanju, krajem 1904. i poËetkom<br />

1905. godine, po-<br />

Ëela pridavati veliku paænju<br />

tjelovjeæbi i πportu,<br />

osobito Hrvatskom<br />

sokolu, najmasovnijoj<br />

hrvatskoj tjelovjeæbenoj<br />

organizaciji. Zbog<br />

domoljublja, Hrvatskom<br />

sokolu je tijekom<br />

I. svjetskog rata bilo zabranjeno<br />

djelovanje.<br />

Mnogi djelatnici Hrvatskog<br />

sokola su uhi-<br />

Êeni i osuappleeni na brojnim<br />

veleizdajniËkim<br />

procesima. Ali veÊ pri<br />

kraju rata, 8. veljaËe<br />

1918. godine, na tajnom<br />

sastanku u Varoπkoj pivovari<br />

u Zagrebu pokrenuta<br />

je obnova Hrvatskog<br />

sokola u borbi za osloboappleenje i samoopredjeljenje<br />

Hrvatske. Do obnove je doπlo 11. svibnja 1919. godine. U<br />

pripremi za osnivaËku skupπtinu Jugoslavenskog sokolskog<br />

saveza u Novom Sadu, 28. lipnja 1919., sokolski starjeπina<br />

i ugledni Ëlan HSS-a dr. Vladko MaËek je predloæio<br />

da se u novi sokolski savez ne smije uvlaËiti politika, a predloæio<br />

je da mu pristupi bugarska tjelovjeæbena organizacija<br />

Junak. Meappleutim, neposredno uoËi skupπtine MaËek je,<br />

prvi put u æivotu, uhiÊen i viπe od devet mjeseci proveo je<br />

u zatvoru. (<strong>Hrvatski</strong> sokol, Zagreb, 1922. str. 64). Prema<br />

MaËekovoj zamisli, savez se trebao zvati Jugoslavenski sokolski<br />

savez, ali su srpski delegati isforsirali naziv Sokolski<br />

savez Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je onemoguÊeno<br />

samostalno djelovanje sokolskih saveza u Hrvatskoj, Sloveniji<br />

i Srbiji (ibid. str. 65). Taj postupak jasno je dao do<br />

znanja da Êe politiËki interes i utjecaj Srba biti presudan u<br />

novoosnovanom sokolskom savezu.<br />

TreÊi hrvatski svesokolski slet<br />

Nezadovoljni politiËkim manipulacijama u Jugoslavenskom<br />

sokolskom savezu, sokolski djelatnici su 28. svibnja<br />

1922. obnovili rad Hrvatskog sokolskog saveza. U sjevernoj<br />

su se Hrvatskoj osnivala nova druπtva Hrvatskog sokola.<br />

U svim tim aktivnostima HSS je iz sjene vukao odluËujuÊe<br />

poteze. Ali, HSS nije bio prisutan samo u Hrvatskom<br />

sokolu, nego je πirio svoj utjecaj i na πportske organizacije.<br />

Tako je voapplea HSS-a Stjepan RadiÊ 19. listopada 1924. go-<br />

Stjepan RadiÊ govori na otvaranju<br />

igraliπta I. hrvatskog graappleanskog<br />

πportskog kluba u Koranskoj ulici<br />

19. listopada 1924.<br />

6

Sletska vjeæba Hrvatskog sokola na<br />

igraliπtu H©K Concordia u<br />

KranjËeviÊevoj ulici 1924. godine<br />

dine govorio na otvaranju novoizgraappleenog nogometnog<br />

igraliπta I. hrvatskoga graappleanskog πportskog kluba u Koranskoj<br />

ulici. Iznimno vaæna domoljubna manifestacija<br />

odræana je iduÊe, 1925. godine, u Ëast 1000. godiπnjice hrvatskog<br />

kraljevstva. Od 14. do 16. kolovoza odræan je III.<br />

hrvatski svesokolski slet. Svi sudionici sleta iz Hrvatske i<br />

inozemstva donijeli su vreÊicu s po pet kilograma zemlje<br />

iskopane s mjesta vaænih za hrvatsku povijest. Ta je zemlja<br />

nasuta na vrh sokolske mogile podignute tom prigodom u<br />

Maksimiru.<br />

©port u Banovini Hrvatskoj<br />

Izgubivπi izbore 1935., Hrvatska seljaËka stranka krajem<br />

tridesetih godina proπlog stoljeÊa poduzima akcije za joπ<br />

veÊe povezivanje s kulturnim i πportskim organizacijama.<br />

Tako u Splitu 1937. osniva iznimno uspjeπan i popularan<br />

<strong>Hrvatski</strong> veslaËki klub (HVK). UoËi izbora 1939. godine<br />

putem izvanrednih klupskih skupπtina splitskih klubova,<br />

HSS uspijeva promijeniti jugoslavenske u hrvatske atribucije.<br />

Tako uz Hrvatsko planinarsko druπtvo Mosor i <strong>Hrvatski</strong><br />

veslaËki klub dobivamo i <strong>Hrvatski</strong> πportski klub Hajduk<br />

i <strong>Hrvatski</strong> plivaËki klub Jadran. Hrvatska seljaËka stranka<br />

je te 1939. godine nastojala reorganizirati cjelokupni hrvatski<br />

πport. Klubovi i savezi su istupali iz jugoslavenskih<br />

πportskih saveza i pristupali novoosnovanom srediπnjem<br />

πportskom savezu - Hrvatskoj πportskoj slozi. Predsjednik<br />

tog saveza bio je HSS-ov uglednik dr. Juraj KrnjeviÊ.<br />

©portske organizacije u II. svjetskom ratu<br />

Odmah po izbijanju II. svjetskog rata, HSS je krajem<br />

1939. godine organizirao omladinsku organizaciju <strong>Hrvatski</strong><br />

junak sa zadaÊom duhovnog osvjeπÊivanja i fiziËkog<br />

pripremanja mladeæi za poteπkoÊe koje ih oËekuju u ratu.<br />

Osnovne organizacije Hrvatskog junaka nisu bila druπtva<br />

ni klubovi, nego stjegovi, kojima su rukovodili istaknuti lokalni<br />

HSS-ovi politiËari. U Splitu su bila osnovana dva stijega<br />

koja su ukljuËivala mladeæ u hrvatske πportske klubove.<br />

Za talijanske okupacije, od travnja 1941. do rujna 1943.<br />

godine, u Splitu su<br />

prestali s radom<br />

svi hrvatski πportski<br />

klubovi. Prvi<br />

je, 7. svibnja<br />

1944. na Visu,<br />

obnovljen <strong>Hrvatski</strong><br />

πportski klub<br />

Hajduk, a ne, kako<br />

se Ëesto, navodilo<br />

NOVJ (Narodno<br />

oslobodilaËke vojske<br />

Jugoslavije)<br />

Hajduk. Atribucija<br />

NOVJ Hajduk pridodana<br />

je klubu<br />

tek tri mjeseca i<br />

πest dana nakon<br />

Dr. Juraj KrnjeviÊ<br />

skupπtine, bez ikakvih skupπtinskih odluka, nakon jedne<br />

utakmice odigrane u Gravini (Italija). Od tada pa do 27. travnja<br />

1945. godine, kada se veÊ nazivao Hajduk Jugoslavenske<br />

armije, u zaglavlju memoranduma bilo je napisano -<br />

H©K Hajduk. PoËetkom 1945. godine, po uzoru na obnovu<br />

H©K Hajduk na Visu, u Splitu djelatnost obnavljaju i drugi<br />

splitski klubovi s predratnim atribucijama HVK Gusar,<br />

HPK Jadran i HPD Mosor. Splitski klubovi nisu obnovili<br />

djelatnost po modelu iz Sovjetskog Saveza, kao fiskulturna<br />

druπtva s viπe sekcija, kako su preimenovani svi klubovi u<br />

to vrijeme. Promjena naziva obavljena je pod politiËkim<br />

pritiskom u jesen 1945. godine.<br />

Izvori i literatura<br />

1. JakupiÊ, J. (1938). <strong>Hrvatski</strong> nogometni πport u spomenici<br />

I. hrvatskog gradjanskog πportskog kluba. Zagreb.<br />

2. Hanuπ, J. (1911). Uputa u sokolstvo.<br />

Zagreb: <strong>Hrvatski</strong> sokolski savez.<br />

3. Kramer, F. (1994). Uloga HSS u hrvatskom πportu. Povijest<br />

πporta, 25(103), 32 - 44.<br />

7

PO»ECI PADOBRANSTVA U HRVATSKOJ<br />

Ludo hrabri<br />

Faust VranËiÊ je kvadratiËnim padobranom skakao s visokih graappleevina u Italiji pa je uπao u<br />

povijest svjetskog padobranstva i smatra se preteËom padobranske djelatnosti<br />

Piπe Zdenko Jureπa<br />

8<br />

Prije viπe od Ëetiri stoljeÊa, ©ibenËanin Faust VranËiÊ<br />

(1551. - 1617.) je u svom djelu "Machinae Novae" meappleu<br />

ostalim objavio ilustraciju Ëovjeka koji se padobranom<br />

spuπta s tornja. Opisani padobran bio je kvadratiËnog oblika. U<br />

zapisima se spominje da je VranËiÊ tim padobranom skakao s<br />

visokih graappleevina u Italiji pa je uπao u povijest svjetskog padobranstva<br />

i smatra se preteËom padobranske djelatnosti tzv. base<br />

- skakanje padobranom s Ëvrstih objekata, planina, graappleevina i<br />

mostova. U spomen na djelo Fausta VranËiÊa, Meappleunarodni<br />

zrakoplovni savez (FAI) je na prijedlog Hrvatskog zrakoplovnog<br />

saveza uspostavio svakogodiπnju Medalju Faust VranËiÊ,<br />

koja se dodjeljuje za tehniËke inovacije u hrvatskom padobranstvu.<br />

Spas za preæivljavanje<br />

Upotreba padobrana na tlu Hrvatske poËela je dvadesetih godina<br />

proπlog stoljeÊa, kada ih je vojno zrakoplovstvo Kraljevine<br />

Srba, Hrvata i Slovenaca nabavilo iz inozemstva. Padobrani<br />

su bili dio obavezne opreme pilota koju su trebali upotrijebiti<br />

kada su, zbog kvara, napuπtali zrakoplov. U prvo vrijeme piloti<br />

nisu bili skloni toj novotariji, a u praksi se nije pokazala korisnost<br />

padobrana. No primjeni padobrana nije tu bio kraj. Na<br />

zrakoplovnim se priredbama<br />

pokazalo da je padobranstvo<br />

izuzetno atraktivno, pa se<br />

osim praktiËne vaænosti u vojnom<br />

i civilnom zrakoplovstvu<br />

poËelo profilirati kao disciplina<br />

zrakoplovnog πporta.<br />

Dragutin Dolanski rodom<br />

iz Vinkovaca bio je djelatni<br />

Ëasnik, pilot vojnog zrakoplovstva<br />

sa sluæbom na aerodromu<br />

u Novom Sadu, gdje je<br />

prvi put skoËio padobranom<br />

2. rujna 1926. iz vojnog aviona<br />

sa 1000 metara visine. Dobivπi<br />

zadaÊu da ispita padobrane<br />

koji su nabavljeni u<br />

inozemstvu, Dolanski je skok<br />

izveo dobrovoljno. U suradnji<br />

s Antunom ©imunoviÊem roappleenim<br />

u Bjelovaru, poËetkom<br />

rujna 1926. godine Dolanski<br />

je izveo nekoliko uspjeπnih<br />

skokova padobranom. Nakon<br />

toga uslijedili su i drugi skokovi<br />

na tlu Hrvatske. U Zagrebu<br />

je 26. rujna 1926. godine<br />

odræan prvi avijatiËarski<br />

miting, u Borongaju, u Ëijem<br />

Padobran<br />

Fausta VranËiÊa<br />

je programu sudjelovao francuski<br />

pilot i padobranac Renee<br />

Granveaut. On je sa<br />

spuπtenih ljestava ispod aviona<br />

na nekih 200 m visine iskoËio, nakon 30, 40 m slobodnog<br />

pada aktivirao padobran i sretno se prizemljio. Bio je to njegov<br />

94. skok padobranom, a prvi skok u Hrvatskoj.<br />

Poslije njega uspjeπno se s padobranom prizemljio i Antun<br />

©imunoviÊ. On je iskoËio sa 1200 m nad Kulmerovim livadama.<br />

Vjetar je padobran odnio prema PeπÊenici, a za njim je pohrlila<br />

masa svijeta. Padobranac je sretno pao na mali kup pijeska<br />

u neposrednoj blizini kukuruziπta.<br />

Prvi hrvatski padobranci<br />

Tridesetih godina XX. stoljeÊa, Teodor PavloviÊ iz Zagreba<br />

studirao je pravo u Parizu. Ondje je Ëesto posjeÊivao zrakoplovne<br />

priredbe, koje su se odræavale na aerodromu Vincennesu u<br />

okolici Pariza. Tako je 3. lipnja 1927. promatrao probne skokove<br />

s padobranima tipa Irving. Nakon sluæbenih pokusa, PavloviÊ<br />

se prijavio za skok, iako ranije nije proπao nikakvu obuku.<br />

Pokazane su mu samo osnovne radnje pri navlaËenju i otvaranju<br />

padobrana. UnatoË tomu, uspjeπno je skoËio sa 1000 metara<br />

visine.<br />

Na aerodromu u Zemunu odræan je 1927. godine zrakoplovni<br />

miting na kojem su sudjelovali padobranci iz Poljske, »ehoslovaËke<br />

i Jugoslavije. Na njemu je nastupio i ZagrepËanin Janko<br />

DominiÊ, kojemu se prilikom<br />

skoka nije otvorio padobran.<br />

Od zadobivenih ozljeda, DominiÊ<br />

je preminuo u bolnici.<br />

Poslije tog nemilog dogaappleaja<br />

vojska je zabranila sudjelovanje<br />

svojih pripadnika na javnim<br />

padobranskim priredbama,<br />

pa je padobranstvo<br />

kraÊe vrijeme bilo u stagnaciji.<br />

Meappleutim, za padobranstvo<br />

su se zainteresirali civili. DemonstrirajuÊi<br />

praktiËno zna-<br />

Ëenje padobrana, na zrakoplovnim<br />

su priredbama, iz<br />

aviona spuπtane vreÊe s pijeskom.<br />

To je pridonijelo upotrebi<br />

padobrana za dostavu<br />

poπte i hrane u nepristupaËna<br />

podruËja. Novi skokovi padobranom<br />

zabiljeæeni su<br />

1934. godine u Novoj Gradiπki<br />

i Sinju. Na aerodromu<br />

Beæanija u Zemunu 5. lipnja<br />

1938. godine odræan je meappleunarodni<br />

aeromiting. Uz<br />

druge padobrance nastupila<br />

je i Katarina MatanoviÊ iz<br />

Zagreba. Ona je dan ranije<br />

izvela skok s padobranske<br />

kule. Bio je to njen prvi susret<br />

s padobranstvom. U Zagrebu<br />

je 19. listopada 1938.

Padobranstvo kao posebna disciplina<br />

PoËetkom veljaËe 1940. godine osim promidæbenih skokova<br />

poËinje se skakati sa πto veÊih visina, odnosno izvoditi tzv. visinske<br />

skokove. Tako je Slavoljub VitanoviÊ u veljaËi 1940. godine<br />

skoËio sa 2900 metara, a 8. oæujka iste godine sa 3900 metara.<br />

Nedugo nakon toga skoËio je sa 4750 m, a<br />

padobran je otvorio na 2000 m. To je bio prvi<br />

skok padobranom s velike visine, sa zadræavanjem<br />

otvaranja. Nedugo potom njegov skok je nadmaπio<br />

Teodor PavloviÊ skoËivπi sa 6000 m. Taj<br />

ludo hrabar pothvat PavloviÊ je izveo bez maske<br />

za kisik. U rujnu 1940. godine u Zagrebu su izvedeni<br />

posljednji skokovi padobranom prije II.<br />

svjetskog rata. U drugoj polovici Ëetrdesetih godina<br />

proπlog stoljeÊa, FAI je pod pritiskom dogaappleaja<br />

vezanih uz padobranstvo u svijetu poËeo raditi<br />

na njegovom priznanju kao πportske discipline,<br />

kakvo je veÊ bilo motorno letenje, balonstvo, jedriliËarstvo<br />

i modelarstvo. Ta su nastojanja ostvarena<br />

1950. godine, kada je padobranstvo postalo<br />

priznata disciplina zrakoplovnog πporta, zahvaljujuÊi<br />

i djelovanju hrvatskih padobranaca.<br />

Izvori i literatura<br />

1. ©koberne, S. (1951). Padobranom kroz<br />

vjekove. Zagreb: Vlastita naklada.<br />

2. KiriÊ, L. (1960). PoËeci zrakoplovstva u<br />

Hrvatskoj. Zagreb: Vlastita naklada.<br />

3. BeriÊ, Z. (1974). Vjeπtina slobodnog pada.<br />

Zagreb: Aeroklub Zagreb.<br />

Skok Katarine MatanoviÊ s<br />

padobranske kule u Zemunu 1938.<br />

odræan aeromiting na kojem je nastupilo nekoliko padobranaca.<br />

Prva je skoËila Katarina MatanoviÊ, a potom Slavoljub VitanoviÊ<br />

i Marko BogdanoviÊ.<br />

Padobranski mitinzi<br />

Na zagrebaËkom aerodromu u Bornogaju 29. sijeËnja 1939.<br />

odræan je aeromiting na kojem su skakali VitanoviÊ i BogdanoviÊ.<br />

Na skupπtini Zrakoplovnog odbora u Zagrebu, 27. velja-<br />

Ëe 1939. godine, spominje se postojanje padobranske sekcije<br />

Aeroklub Naπa krila, na Ëijem je Ëelu bio Slavoljub VitanoviÊ,<br />

a suradnici su bili Marko BogdanoviÊ i Katarina<br />

MatanoviÊ. PoËetkom kolovoza 1939. godine VitanoviÊ i BogdanoviÊ<br />

su skakali na aeromitingu u Ljubljani. Poslije te priredbe<br />

ministarstvo u Beogradu je dodijelilo Zrakoplovnom<br />

odboru u Zagrebu 100 tisuÊa dinara za odræavanje padobranskih<br />

teËajeva. Iste godine u Novom Sadu je otvorena vojna padobranska<br />

πkola na Ëijem je Ëelu bio Dragutin Dolanski.<br />

Teodor PavloviÊ (desno)<br />

snimljen prije prvog<br />

skoka padobranom u<br />

Parizu 1927.<br />

9

10<br />

©PORTSKA MUZEOLOGIJA<br />

SVESTRANI ©PORTA© DRAGUTIN - KARLEK FRIEDRICH<br />

Prvi moderni nogometni vratar<br />

Zbog rezultata koje je postigao, primjerenog ponaπanja i dosljednosti<br />

Dragutin Friedrich je uæivao veliku popularnost. U πportu je poπtivao princip<br />

Ëistog amaterizma<br />

Piπe Mirko PoldrugaË<br />

Rijetko je koji hrvatski πportaπ ostavio iza sebe tako<br />

raznoliku i vrijednu zbirku kao Dragutin Friedrich.<br />

Roappleen je u Koprivnici 5. sijeËnja 1897., a umro je<br />

u Zagrebu, 26. oæujka 1980. Osnovnu πkolu i gimnaziju<br />

zavrπio je u Koprivnici. U Zagreb se doselio 1919. godine,<br />

a na Filozofskom fakultetu diplomirao je biologiju i<br />

zemljopis 1924. godine. Srednjoπkolski profesor bio je u<br />

Virovitici, GospiÊu, Sisku, Varaædinu i od 1939. do 1953.<br />

godine u Zagrebu. Ispite za trenere tenisa, nogometa,<br />

atletike i skijanja poloæio je na ondaπnjem Zavodu za fiziËki<br />

odgoj u Zagrebu.<br />

Sklonost i ljubav za πport ogledala se u bavljenju brojnim<br />

πportskim granama. U nogometu, atletici i tenisu postigao<br />

je rezultate do razine dræavnog prvaka. Nogomet<br />

je poËeo igrati u Koprivnici, a za HA©K je nastupao od<br />

1919. do 1932. godine. Igrao je na poziciji vratara i napadaËa.<br />

Kao vratar primio je 354, a kao navalni igraË postigao<br />

je 77 zgoditaka. Za dræavnu reprezentaciju nastupio<br />

je 15, a za reprezentaciju Zagreba 16 puta kao vratar. Na<br />

utakmici Jugoslavija - »ehoslovaËka na igraliπtu u Kranj-<br />

ËeviÊevoj ulici 28. rujna 1924. godine nastupilo je 10<br />

igraËa J©K Hajduk, a na vratima je bio Dragutin Friedrich.<br />

Za razliku od tadaπnjih vratara, Friedrich je demonstrirao<br />

novi naËin branjenja u kojem je Ëesto izlazio s golne<br />

crte. Nije teæio paradama - branio je maksimalno jednostavno<br />

i efektno.<br />

Dræavni prvak u tenisu<br />

Prestanak aktivnog igranja nogometa omoguÊio mu je<br />

redovito nastupanje na teniskim turnirima u zemlji i u<br />

inozemstvu od<br />

1932. do 1941.<br />

godine. S bratom<br />

Kreπimirom<br />

osvojio je dræavno<br />

prvenstvo u<br />

igri parova<br />

1928. i 1931.<br />

godine. Zajedno<br />

s appleacima izgradio<br />

je 1949. godine<br />

tenisko<br />

igraliπte u dvoriπtu<br />

gimnazije<br />

u Kuπlanovoj<br />

ulici. Na tom je<br />

igraliπtu vodio<br />

tenisku πkolu od<br />

1949. do 1953.<br />

Trofejni predmeti iz zbirke Dragutina Friedricha<br />

godine. Od 1955. do 1971. godine bio je teniski trener u<br />

Austriji i NjemaËkoj.<br />

Atletikom se bavio u rodnoj Koprivnici od 1908. do<br />

1915. godine. U atletskoj sekciji HA©K-a (1922. - 1925.)<br />

bacao je disk i koplje, skakao u vis i motkom. Na dræavnom<br />

prvenstvu 1922. godine bio je drugi u skoku motkom.<br />

Klizao je i skijao od najranije mladosti, a hokej na<br />

ledu igrao je od 1924. godine. U Varaædinu je 1936. osnovao<br />

hokejsku sekciju u SK Slavija i bio najbolji igraË.<br />

Uzor mladima<br />

Zbog rezultata koje je postigao, primjerenog ponaπanja<br />

i dosljednosti Dragutin Friedrich je uæivao veliku popularnost.<br />

U πportu je poπtivao princip Ëistog amaterizma.<br />

Bio je pozivan u druge nogometne klubove, ali je ostao<br />

vjeran HA©K-u. U tom je klubu pronaπao toliko potrebnu<br />

disciplinu, prijateljstvo i jednakost meappleu igraËima. Svojim<br />

je postupcima utjecao na πportsko opredjeljenje brojnih<br />

mladih ljudi, a naroËito svojih neÊaka, stolnotenisaËa<br />

Æarka i Borisa Dolinara. Sam je i uz pomoÊ svojih uËenika<br />

obnovio, uredio, a kasnije odræavao nekoliko πkolskih<br />

igraliπta. Redovito je vjeæbao tako da je i u poznoj dobi<br />

zadræao vitalnost. Stanovao je pokraj stadiona NK Dinamo<br />

u JakiÊevoj ulici 20. Iz svojeg je dvoriπta imao slobodan<br />

ulaz na igraliπte, πto je vrlo Ëesto i koristio.<br />

Izuzetno vrijedna ostavπtina<br />

Ostavπtina Dragutina Friedricha pravi je biser u fundusu<br />

Hrvatskog πportskog muzeja. Predmeti su proizvedeni<br />

u razdoblju kada im se u druπtvu pridavalo iznimno zna-<br />

Ëenje. Dio predmeta<br />

stranog je<br />

porijekla, pa ih<br />

moæemo usporeappleivati<br />

s onima<br />

proizvedenim u<br />

nas. Medalje,<br />

pehari, plakete,<br />

znaËke i trofejni<br />

predmeti uporabnog<br />

znaËenja<br />

odiπu neobi-<br />

Ënom ljepotom i<br />

muzejski su predmeti<br />

nulte kategorije.<br />

Brojne<br />

fotografije precizno<br />

su opisane,<br />

a saËuvani

su uvezi novina, tiskovine i dokumenti. U dnevnicima u<br />

kojima je Friedrich neviappleenom preciznoπÊu biljeæio svoje<br />

πportske nastupe, marljivo je zabiljeæio i druge dogaappleaje<br />

svoga vremena. Tu vrijednu zbirku za Friedrichova æivota<br />

nije uspio preuzeti Milivoj RadoviÊ najvrjedniji sakupljaË<br />

muzejskih predmeta u nas, inaËe dobar poznavalac<br />

æivota i djela Dragutina Friedricha. Nakon smrti Dragutina<br />

Friedricha ona je dugo stajala u njegovoj kuÊi u JakiÊevoj<br />

ulici. Za divno Ëudo, zbirku je Hrvatskom πportskom<br />

muzeju 1996. godine ponudio na otkup jedan zagrebaËki<br />

antikvar.<br />

Dragutin<br />

Friedrich<br />

(lijevo) u<br />

Beogradu<br />

1923. godine<br />

Izvori i literatura<br />

1. RadoviÊ, M. (1982). BraÊa Friedrich. Povijest sporta, 13<br />

(50), 38 - 46.<br />

2. BanËiÊ, S. (1972). UËitelj i svestrani sportaπ. ZagrebaËki<br />

sport.<br />

3. Kramer, F. (1973). DesetljeÊa naπeg tenisa. Zagreb:<br />

Teniski savez Hrvatske.<br />

Ekipa HA©K-a i HA©K Sarajevo u Sarajevu 26. listopada 1913. godine, Dragutin Friedrich u sredini u bijelom dresu<br />

11

GODI©NJICE<br />

95. OBLJETNICA SPLITSKOG NOGOMETNOG KLUBA<br />

Samo Hajduk æivi vjeËno<br />

Duga, bogata i jedinstvena povijest darovala je Hajduku bezbroj<br />

specifiËnosti. Jedna od njih je da je to jedan od rijetkih klubova u svijetu<br />

kojemu je posveÊena opereta, 1926. godine TijardoviÊeva Kraljica lopte<br />

Piπe Jurica GizdiÊ<br />

PriËa o Nogometnom klubu Hajduk poËinje 13. veljaËe<br />

1911. godine kada su Ëetvorica splitskih studenata,<br />

Vjekoslav IvaniπeviÊ, Fabjan Kaliterna, Lucijan<br />

Stella i Ivan ©akiÊ, zajedno s Vladimirom ©orom,<br />

osnovali <strong>Hrvatski</strong> nogometni klub Hajduk, koji Êe nedugo<br />

zatim izrasti u veliki nogometni klub i ostati na tom<br />

mjestu unatoË tomu πto mu je svaki rat prekidao i ometao<br />

djelatnost. Valjda i zbog toga, klub oduvijek prati slogan<br />

njegovih navijaËa "Hajduk æivi vjeËno".<br />

Duga, bogata i jedinstvena povijest darovala je Hajduku<br />

bezbroj specifiËnosti. Prva je da je prvi zgoditak 1911.<br />

godine ©ime Raunig postigao koljenom, druga da je<br />

1924. godine cijela momËad, osim vratara, nastupila kao<br />

dræavna reprezentacija, treÊa da je jedan od rijetkih klubova<br />

u svijetu kojemu je posveÊena opereta, 1926. godine<br />

TijardoviÊeva Kraljica lopte, Ëetvrta da je na njegovoj<br />

utakmici u jeku II. svjetskog rata 1944. godine u Bariju<br />

bilo Ëak 50.0000 gledatelja, peta da je Hajduk 1945. proglaπen<br />

"PoËasnom momËadi slobodne Francuske"., πesta<br />

da je 1950. godine osvojio<br />

dræavno prvenstvo bez ijednog<br />

poraza, sedma da je<br />

1979. za njega izgraappleen tada<br />

najljepπi stadion u Europi,<br />

osma da je jedan od rijetkih<br />

klubova u Europi koji<br />

je monografijom na faktografski<br />

naËin saËuvao svoju<br />

klupsku povijest.<br />

Viπe od 200 igraËa ovoga<br />

kluba igralo je u dræavnim<br />

reprezentacijama, a 16 Hajdukovih<br />

igraËa osvojilo je<br />

olimpijsku medalju. Hajduk<br />

je igrao na gotovo 500 stadiona<br />

u osamdesetak dræava<br />

na svim kontinentima, primili<br />

su ga mnogi veliki<br />

svjetski dræavnici, a cijeli<br />

ga æivot prate njegovi izuzetni<br />

navijaËi. Nikada nije<br />

napustio prvoligaπko druπtvo,<br />

nije mijenjao ime iako<br />

je imao burnu proπlost egzistirajuÊi<br />

tijekom tri rata i<br />

Ëetiri dræave: u Austo-Ugarskoj,<br />

prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te napokon u svojoj Hrvatskoj<br />

koju je oduvijek æelio.<br />

Prema domaÊim i europskim rezultatima, NK Hajduk<br />

je najuspjeπniji hrvatski klub. Iza njega je 17 osvojenih<br />

dræavnih prvenstava: 1927., 1929., 1940./41., 1946.,<br />

1950., 1952., 1954./55., 1970./71., 1973./74., 1974./75.,<br />

1978./79., 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01.,<br />

2003./04. i 2004./05. Osvojio je i 13 nacionalnih kupova:<br />

1966./67., 1972., 1973., 1974., 1975./76., 1976./77.,<br />

1983./84., 1986./87., 1990./91., 1992./93., 1994./95.,<br />

1999./2000. i 2002./03. Klub se ponosi i s osvojenih πest<br />

hrvatskih super-kupova: 1992., 1993., 1994., 1995.,<br />

2004. i 2005.<br />

U europskim natjecanjima, od Kupa prvaka preko Kupa<br />

Uefe, Hajduk je takoappleer imao zapaæenih rezultata. Tri<br />

je puta u Kupu prvaka doπao do Ëetvrtzavrπnice: u sezoni<br />

1975./76. eliminirao ga je nizozemski PSV Eindhoven,<br />

1979./80. zapadnonjemaËki Hamburger SV, a u sezoni<br />

1994./95. u Ligi prvaka kasniji pobjednik, nizozemski<br />

Ajax. U Kupu pobjednika kupova<br />

u sezoni 1972./73. Hajduk<br />

je igrao u poluzavrπnici,<br />

ali je engleski Leeds United<br />

bio bolji. U sezoni 1977./78. u<br />

Ëevrtzavrπnici ga je iz daljnjeg<br />

natjecanja izbacila beËka Austrija<br />

na jedanaesterce. U Kupu<br />

Uefe Hajduk je jednom<br />

igrao u poluzavrπnici,<br />

1983./84., a u Ëetvrtzavrπnici u<br />

sezoni 1985./86.<br />

NK Hajduk je naπ najpopularniji<br />

πportski kolektiv, ima<br />

navijaËe u cijeloj zemlji i u hrvatskom<br />

iseljeniπtvu, a oni<br />

najvatreniji su okupljeni u navijaËkoj<br />

skupini Torcida,<br />

osnovanoj 1950. godine. Hajduk<br />

je jedan, jedinstven u<br />

mnogo Ëemu pa i u ljubavi<br />

svog Splita i Dalmacije prema<br />

voljenom klubu, jer doista, kako<br />

je napisano u predgovoru<br />

knjige izdane u povodu ove<br />

godiπnjice: "Svi smo mi prolazni,<br />

samo Hajduk æivi vjeËno".<br />

12

SPORTSKA FOTOGRAFIJA<br />

Ljubitelji<br />

bijelih padina<br />

Piπe Zdenko JajËeviÊ<br />

UnatoË geografskim uvjetima u kojima postoji samo<br />

nekoliko vrhova viπih od 1000 metara i klimatskim<br />

prilikama bez oπtrijih zima, u Hrvatskoj skijanje ima<br />

bogatu tradiciju. Meappleunarodni uspjesi naπih skijaπa u<br />

posljednjih desetak godina na najljepπe moguÊi naËin<br />

zaokruæuju priËu o hrvatskom skijanju, dugu viπe od<br />

jednog stoljeÊa.<br />

ZahvaljujuÊi skijaπkim djelatnicima, u Hrvatskom<br />

πportskom muzeju saËuvan je niz fotografija koje<br />

svjedoËe o objektima, opremi, transportu, natjecanjima i<br />

drugim dogaappleajima iz kojih se moæe proniknuti u nit<br />

razvoja ovoga prekrasnog πporta. Takve fotografije<br />

nalazimo u zbirkama koje pripadaju Franji BuËaru, Ivi<br />

LipovπËaku, Anti i Mirku PandakoviÊu, Viktoru ©etini,<br />

Mladenu MaroviÊu i drugima.<br />

Nakon pionirskih pothvata u razvoju skijanja u<br />

Hrvatskoj pod vodstvom Franje BuËara i osnivanja prve<br />

skijaπke sekcije u Prvom hrvatskom sklizalaËkom<br />

druπtvu 1894. godine, poËetkom XX. stoljeÊa postupno<br />

je pao interes za tu πportsku granu. Skupu skijaπku<br />

opremu mogli su nabaviti samo bogatiji graappleani.<br />

Meappleutim, s tadaπnjim skijama moglo se samo kretati po<br />

snijegu i eventualno spustiti niz neku blagu padinu.<br />

Skijanje je predstavljalo ne mali napor u kojem je bilo<br />

malo uæivanja. Novo povoljnije razdoblje u razvoju<br />

skijanja zapoËelo je 1908. Te se godine na<br />

meappleunarodnom skijaπkom natjecanju u »eπkoj istaknuo<br />

zagrebaËki odvjetnik Janko pl. Wodwarka koji je bio<br />

redoviti gost Ëeπkih skijaπkih natjecanja. On je 9.<br />

veljaËe 1908. godine u mjestu Jilemnici nastupio na<br />

"prvenstvu zemalja Ëeπke krune", izvan konkurencije, i<br />

pobijedio u utrci na 10 km.<br />

Meappleu propagatore skijaπkog πporta ukljuËila su se i<br />

dva mlada πportaπa i πportska djelatnika, Ivo LipovπÊak<br />

i Ante PandakoviÊ. Pojavile su se i prve skijaπice -<br />

Katja Dean i Mary PandakoviÊ - KlaiÊ. Ivo LipovπÊak,<br />

koji je bio na Ëelu ski-sekcije HA©K-a, uspio je vrlo<br />

brzo pridobiti Ëlanove da se umjesto sanjkanja poËnu<br />

baviti skijanjem. Uz BuËara se pojavljuju i drugi mlaapplei<br />

skijaπi, koji sa suvremenijom opremom sa dva πtapa<br />

skijaju tehniËki mnogo bolje.<br />

U to je vrijeme Medvednica za zimske πportove bila<br />

neupotrebljiva.<br />

Bila je obrasla gustom πumom, s malo puteva i bez<br />

pogodnih livada. Zbog toga su ZagrepËani izabrali<br />

relativno lako dostupne pitome padine Pleπivice, kao<br />

najpogodnije za svoje aktivnosti. Meappleutim, to novo,<br />

tehniËki savrπenije skijanje, s mnogo veÊim brojem<br />

poklonika, u daljnjem je razvoju traæilo nove,<br />

prostranije i strmije terene sa sigurnijim i dugotrajnijim<br />

snijegom. U Hrvatskoj, takva podruËja mogla su se<br />

pronaÊi jedino u Gorskom kotaru.<br />

1<br />

2<br />

3<br />

4<br />

42

5<br />

6<br />

1. Polaznici TeËaja za uËitelje gimnastike zimi 1894./95. na Cmroku<br />

2. Rudolf Zigmundovski na Medvednici 1908. godine<br />

3. Skijaπi HA©K-a uspinju se na Sljeme u sijeËnju 1911. godine<br />

4. ZagrebaËki skijaπi na dræavnom prvenstvu u Bohinju 1923. godine<br />

5. Skijaπi HA©K-a na Pleπivici 1914. godine<br />

6. Start natjecatelja na prvom spustu na Medvednici 1933. godine<br />

7. Skijaπko natjecanje Zlatni medvjed 1984. godine<br />

8. Svjetski kup za skijaπice na Sljemenu <strong>2006</strong>. godine<br />

7 8

SPORTSKA ARHITEKTURA<br />

Maksimirske igre<br />

<strong>Olimp</strong>ijske graappleevine, Ëak i kada bi se svake igre u sljedeÊih 50 godina odræavale na<br />

istom mjestu, bile bi pune 180 dana, a prazne ili poluprazne 18.070 dana!<br />

Piπe Kreπimir Ivaniπ<br />

©<br />

to je sportska infrastruktura Kome i<br />

Ëemu sluæi, od Ëega i kako nastaje<br />

Tko je odræava i njome upravlja<br />

Sportske graappleevine su zgrade i<br />

ureappleene vanjske povrπine (na tlu,<br />

snijegu, ledu, vodi ili zraku)<br />

namijenjene igri i zabavi, odmoru i<br />

rekreaciji, odgoju i obrazovanju,<br />

sportskom vjeæbanju i natjecanju...<br />

Skup planiranih i izvedenih graappleevina<br />

(od igraliπta za naselja, vrtiÊe ili πkole<br />

do boriliπta za meappleunarodna natjecanja),<br />

usklaappleen s potrebama, zahtjevima i<br />

moguÊnostima sredine Ëini kvalitetnu<br />

mreæu javnih sportskih graappleevina ili<br />

piramidu integralnog sustava sportske<br />

infrastrukture. Javna sportska<br />

infrastruktura je dio komunalnog<br />

standarda. Vrstom, kvalitetom,<br />

koliËinom i rasprostranjenoπÊu svjedoËi<br />

o udjelu sporta i dokolice u civilizaciji i<br />

kulturi vlastite sredine, uvaæavanju<br />

javnog interesa i o naËinu raspolaganja<br />

javnim financijama.<br />

Dogradnjom sportske infrastruktura u<br />

Republici Hrvatskoj, nuæno je rijeπiti<br />

osnovne nedostatke: koliËina, kvaliteta i<br />

rasprostranjenost ne zadovoljavaju<br />

potrebe i zahtjeve; tehnoloπka<br />

zastarjelost uzrokuje skupo odræavanje;<br />

nepostojanje suvremenih standarda te<br />

nerealni i nestruËni programi dovode do<br />

realizacija iznad potreba i moguÊnosti<br />

sredine; naslijeapplee otuappleenog odluËivanja,<br />

megalomanija i diletantizam joπ<br />

optereÊuju naπe, osobito kapitalne,<br />

projekte i realizacije.<br />

Prethodne definicije su opÊa mjesta<br />

ciljeva i dijagnoza stanja. Kako do<br />

ciljeva uz izbjegavanje neprilika<br />

Glavni investitor “puk”<br />

Uspjeh svakog projekta financiranog<br />

javnim proraËunom ovisi o jasno<br />

izraæenom javnom interesu, pretoËenom<br />

u kvalitetne i realne planove, provedene<br />

uz kontrolu javnosti.<br />

44<br />

Piramidu sportske infrastrukture Ëini<br />

kvalitetna osnovica namijenjena<br />

primarnim potrebama s vrhom od<br />

realnih i odræivih centara za<br />

natjecateljski sport.<br />

Iako nam je i osnovica nedovoljna<br />

kvalitetom i koliËinom, naËin izgradnje<br />

vrhunskih graappleevina upozorava i<br />

zahtijeva promjene, veÊ i zbog<br />

nesrazmjera utroπenih javnih sredstava i<br />

postignutih rezultata.<br />

Izgradnju za velika natjecanja prati<br />

epidemija politiËke euforije,<br />

programske megalomanije te financijske<br />

i ekoloπke neodgovornosti. Nakon<br />

kratkotrajnih igara i otrjeænjenja, glavni<br />

investitor, “puk”, joπ dugo plaÊa<br />

uzaludno odræavanje “bijelih slonova”<br />

dok zaËetnici megalomanije u pravilu<br />

ostaju anonimni i neduæni.<br />

Mega-kapaciteti graappleeni za “velike”<br />

igre su, uz pretpostavku æivotnog vijeka<br />

od 50 godina, popunjeni samo 15 dana!<br />

<strong>Olimp</strong>ijske graappleevine, Ëak i kada bi se<br />

svake OI u sljedeÊih 50 godina<br />

odræavale na istom mjestu, bile bi pune<br />

180 dana, a prazne ili poluprazne<br />

18.070 dana!<br />

Sportska infrastruktura treba<br />

doprinositi kvaliteti urbanog æivljenja, a<br />

ne biti skup krupni otpad koji se ne<br />

moæe reciklirati.<br />

Pouke iz Sydneya i Atene<br />

U Sydneyu je 2000. godine sagraappleena<br />

najveÊa u svijetu koncentracija<br />

olimpijske sportske infrastrukture.<br />

Danas je <strong>Olimp</strong>ijski centar u Homebush<br />

Bayu napuπten, uz izuzetak Aquatic<br />

Centrea, olimpijskog plivaliπta.<br />

Homebush je najskuplji svjetski<br />

primjer ignoriranja vaænosti<br />

postolimpijskog koriπtenja.<br />

Planirano dokidanje sjeverne i juæne<br />

tribine stadiona zbog usklaappleenja s<br />

postolimpijskom potrebom nije<br />

provedeno. Naime, ni stadion niti cijeli<br />

olimpijski kompleks nisu gradu<br />

potrebni. Sydney ima dovoljno<br />

svakodnevnih stadionskih kapaciteta na<br />

Sydney Cricket Groundu u srcu grada.<br />

Pokrajinska vlada i grad sada<br />

raspisuju uzaludne natjeËaje za<br />

alternativno koriπtenje <strong>Olimp</strong>ijskog<br />

centra koji se odræava iz javnih i<br />

sponzorskih fondova uz velike gubitke,<br />

a sporadiËna sportska i druga zbivanja<br />

nisu posjeÊivana zbog daleko<br />

atraktivnije ponude u srediπtu grada.<br />

Predlaæe se i ruπenje olimpijskog<br />

kompleksa uz izuzetak Aquatic centra i<br />

konverzija u stambenu zonu.<br />

<strong>Olimp</strong>ijsko selo postalo je stambena<br />

zona sumnjive kvalitete. Jedini ekoloπki<br />

projekt “OI Sydney 2000” bio je<br />

montaæni stadion za odbojku na pijesku<br />

na Bondi Beachu, koji je demontiran<br />

nakon Igara.<br />

Atensku vrlo sliËnu pouku opisala je<br />

kolegica GreguriÊ u <strong>Olimp</strong>u broj 17.<br />

Pouka iz Barcelone<br />

Dalekovidnom, kompleksnom i<br />

mudrom planu urbane obnove<br />

Barcelone, Olmpijske igre 1992. bile su<br />

samo katalizator. Izvrsno organizirani<br />

planerski, administrativni, financijski i<br />

operativni sektori proveli su opseænu<br />

reurbanizaciju u kojoj je olimpijski<br />

sportski kompleks stajao samo pet posto<br />

ukupnih troπkova. Igre nisu ostavile<br />

“bijele slonove” niti mrtve zone,<br />

dapaËe, veÊina sportskih graappleevina joπ i<br />

danas je meappleu najposjeÊenijima i u<br />

gradu i u Kataloniji.<br />

Pouka iz Münchena<br />

Najava Gradskog poglavarstva<br />

Zagreba o angaæiranju münchenskog<br />

aktera pri “dovrπenju” maksimirskog<br />

stadiona obavezuje na podrobniju<br />

analizu.

Osim nuæne reurbanizacije,<br />

München je 1972. godine trebao<br />

svijetu prezentirati novu, demokratsku<br />

NjemaËku nasuprot onoj nacistiËkoj s<br />

Igara u Berlinu 1936. godine.<br />

München je, simboliËki, na mjestu<br />

odlagaliπta graappleevnog otpada od<br />

bombardiranja iz Drugog svjetskog<br />

rata, izgradio Olympia park, natkriljen<br />

jedinstvenom arhitektonskom i<br />

konstruktorskom πatorastom<br />

majstorijom Güntera Behnischa i Frei<br />

Otta. Danas, nakon 34 godine,<br />

Olympia park joπ je najposjeÊeniji<br />

javni prostor grada i najljepπi<br />

olimpijski kompleks u svijetu.<br />

Nakon dobivanja Svjetskog<br />

nogometnog prvenstva, Franz<br />

Beckenbauer je 1998. godine<br />

predlagao ruπenje <strong>Olimp</strong>ijskog, dakle i<br />

atletskog, stadiona i izgradnju novog,<br />

iskljuËivo nogometnog. Nakon glatke<br />

javne odbijenice prijedloga svemoÊnog<br />

“Keisera Franza” uslijedio je sustavni<br />

procesa izgradnje Allianz Arene,<br />

pouËan i indikativan, pogotovo nama.<br />

Detaljan, prezentiran javnosti, usvojen<br />

i recenziran projektni program bio je s<br />

financijski atraktivnim pozivom upuÊen<br />

na 20 meappleunarodnih timova arhitekata i<br />

izvoappleaËa maksimalnog kredibiliteta.<br />

Autoritativni ocjenjivaËki sud suæavao je<br />

izbor u Ëak Ëetiri faze sa 20 na 10 pa na<br />

πest autorskih grupa od kojih je traæen<br />

Ëak glavni projekt s detaljnim<br />

troπkovnikom i ponudom! KonaËno je<br />

izmeappleu dviju grupa izvedba povjerena<br />

πvicarskim arhitektima Herzogu i de<br />

Meuronu.<br />

Naglasak nije na rezultatu nego na<br />

struËnoj pripremi, javnom nadmetanju<br />

ideja i ponuda i transparentnosti postupka.<br />

Kako Zagreb koristi<br />

pouke Münchena<br />

Münchenskoj temeljitosti i<br />

postupnosti zagrebaËko poglavarstvo<br />

suprotstavlja originalnu preËicu:<br />

maksimirski stadion Êe na raËun<br />

viπegodiπnjeg najma “dovrπiti”<br />

graappleevinska tvrtka koja je izvodila<br />

Allianz Arenu!<br />

Projektni program, nadmetanje<br />

arhitektonskih grupa, graappleevinarsko<br />

nadmetanje cijenom, rokom, jamstvima<br />

i referencama te kompetentna struËna<br />

prosudba cijelog procesa Zagrebu i<br />

Javna sportska<br />

infrastruktura je dio<br />

komunalnog standarda.<br />

Vrstom, kvalitetom,<br />

koliËinom i<br />

rasprostranjenoπÊu svjedoËi<br />

o udjelu sporta i dokolice u<br />

civilizaciji i kulturi vlastite<br />

sredine, uvaæavanju javnog<br />

interesa i o naËinu<br />

raspolaganja javnim<br />

financijama<br />

dalje nisu potrebni! Ni nakon<br />

dugotrajnog, skupog i nedosljednog<br />

graappleenja s poraznim rezultatom.<br />

Procesi odluËivanja, planiranja i<br />

provedbe usporedivi su u svih igara, od<br />

olimpijskih do seoskih, meappleutim<br />

demokratski i struËni filtri su, ako se<br />

koriste, vrlo efikasni.<br />

Prije devet godina predlagao sam,<br />

naravno uzalud (u listovima “Banka” i<br />

“»ovjek i prostor”), provedbu<br />

meappleunarodnog natjeËaja za rjeπenje te<br />

neuralgiËne teme, na osnovi<br />

kvalificiranog programa koji uvaæava i<br />

delikatni prostorni kontekst i realni<br />

kapacitet. Isto predlaæem i danas.<br />

PostojeÊe graappleevinske posljedice<br />

skupog lutanja treba ukloniti.<br />

Usporedbe radi, za utroπeni iznos<br />

(koristim se srednjom vrijednoπÊu od<br />

nagaappleanih u medijima jer su toËni<br />

podaci nedostupni javnosti), moglo se<br />

izgraditi oko 30 dvoranskih plivaliπta<br />

modela ©ibenik ili oko 20 tipa<br />

»akovec, broj dvostruko veÊi od svih<br />

postojeÊih plivaliπta u nas!<br />

Æelim da ova analiza potakne<br />

raspravu o stanju duha i procesima<br />

odluËivanja u naπoj, ponajprije<br />

zagrebaËkoj, sredini. Iako, na sreÊu,<br />

nemamo prilike za organizaciju<br />

olimpijskih igara, brojne i sve skuplje<br />

“igre” sa sportskom infrastrukturom<br />

povod su za ozbiljnu raspravu. Cilj<br />

hitnih i bitnih promjena postojeÊih<br />

modela odluËivanja je utvrappleivanje i<br />

zaπtita javnog interesa te planiranje,<br />

izgradnja i odræavanje usklaappleeni s<br />

potrebama i moguÊnostima.<br />

45

TERMINOLOGIJA SPORTA: SemantiËka analiza pojma sport<br />

Igra, zabava i<br />

posao<br />

©port nisu samo rezultati, on je dio<br />

kulture, naËin æivota, izraæavanja. Biti fit<br />

znaËi biti svjestan uloge tjelovjeæbe koju<br />

ona ima kako na fiziËko, tako i na<br />

psihiËko zdravlje. Biti fit znaËi imati znanje<br />

koje se danas smatra dijelom odreappleene<br />

razine obrazovanja<br />

Piπe Darija OmrËen<br />

©<br />

port je oduvijek bio dio<br />

druπtvenih kretanja. Vrlo Ëesto<br />

nismo ni svjesni da je on od<br />

samih poËetaka ljudske civilizacije<br />

ugraappleen u svijest ljudi. Jedna od<br />

njegovih semantiËkih odrednica je i<br />

kretanje, a kretanje je metafora æivota,<br />

te je tako u pelaπkome mitu o stvaranju<br />

svijeta Eurinoma, boæica svih stvari,<br />

plesala na morskim valovima<br />

pokrenuvπi tako vjetar koji joj se<br />

uËinio pogodnim za poËetak stvaranja<br />

svijeta (Graves, 2003, 19).<br />

Agonistika<br />

- starogrËki πport<br />

Poznati ameriËki antropolog Conrad<br />

Ph. Kottak kaæe (2000.) da su<br />

kulturoloπke snage te koje oblikuju<br />

ljudsku biologiju, odnosno da je<br />

kultura ta koja je kljuË okolinskih sila<br />

πto odreappleuju rast i razvoj ljudskog<br />

tijela - kulturoloπka tradicija<br />

promovira odreappleene aktivnosti i<br />

sposobnosti i postavlja standarde<br />

fiziËkog dobrostanja - fiziËke<br />

aktivnosti, ukljuËujuÊi i one πportske,<br />

46<br />

koje su pod utjecajem kulture, pomaæu<br />

izgraditi tijelo. U staroj je GrËkoj<br />

tjelesni odgoj bio podijeljen na<br />

gimnastiku i agonistiku. Potonja je<br />

podrazumijevala razne varijante<br />

vjeæbanja Ëiji je cilj bio postizanje<br />

rezultata tijekom natjecanja. U<br />

grËkome jeziku agon je oznaËavao,<br />

dakle, nadmetanje. Meappleutim, uz tu je<br />

rijeË postojala i rijeË âthlos, koja je<br />

takoappleer znaËila natjecanje - atletika je<br />

podrazumijevala gimnastiËka i<br />

konjiËka natjecanja (Beyer, 1987:42).<br />

Od otprilike 500. godine prije Krista<br />

nadalje naziv atlet se koristio za sve<br />

koji su se kroz dugaËak i strukturiran<br />

trening pripremali za atletske agone<br />

koji su ukljuËivali borilaËke, trkaËke i<br />

bacaËke discipline (Beyer, 1987:70).<br />

Pojam gimnastika opet se<br />

javlja u renesansi<br />

©port i πportska natjecanja su, dakle,<br />

prolazili razne promjene. Primjerice,<br />

rimski car Theodosius I. godine 393.<br />

poslije Krista ukinuo je olimpijske igre<br />

smatrajuÊi ih, u skladu s tadaπnjim<br />

uvjerenjima krπÊanstva kojemu je i<br />

sam pripadao, poganskim<br />

aktivnostima. Naziv se gimnastika<br />

nakon doba Antike ponovo poËinje<br />

koristiti tek u renesansi (Renson,<br />

2002.) i predstavlja prijelaz prema<br />

stvaranju i uporabi novoga naziva,<br />

kineziologija (cinésiologie), koji Êe se<br />

u 19. stoljeÊu poËeti koristiti za<br />

oznaËavanje “znanosti o kretanju i<br />

njezine povezanosti s obrazovanjem,<br />

higijenom i terapijom” (Prot, 1997.;<br />

Renson, 2000.; Renson, 2002.). U<br />

istome se stoljeÊu u Engleskoj i<br />

Francuskoj razvija koncept πporta u<br />

onom znaËenju u kakvome ga<br />

shvaÊamo danas.<br />

RazliËit odnos druπtva<br />

spram tjelovjeæbe i πporta<br />

©port, meappleutim, nisu samo rezultati -<br />

on je dio kulture, on je naËin æivota,<br />

naËin izraæavanja. Biti fit znaËi biti<br />

svjestan uloge tjelovjeæbe koju ona<br />

ima kako na fiziËko, tako i na psihiËko<br />

zdravlje. Biti fit znaËi imati znanje<br />

Branko CikatiÊ<br />

koje se danas smatra dijelom odreappleene

azine obrazovanja. Imidæ tijela danas<br />

nije sinonim za ljepotu, nego za<br />

njegovu sposobnost i funkcionalnost -<br />

to je odraz naπega stava prema svijetu<br />

koji nas okruæuje. Odnos prema<br />

tjelovjeæbi i πportu uveliko je odreappleen<br />

stavovima u druπtvu. Kottak opisuje<br />

kako se u Sjedinjenim AmeriËkim<br />

Dræavama djevojke potiËu na<br />

tjelovjeæbu i sudjelovanje u πportskim<br />

aktivnostima - cilj je biti u formi, ali i<br />

biti vitak, iako se danas u znanstvenim<br />

krugovima raspravlja o tome da vitkost<br />

i dobra forma nisu nuæno<br />

komplementarni pojmovi. Na primjer,<br />

Blake i suradnici za tipiËan opis osobe<br />

koja je u formi koriste rijeËi poput<br />

snaæan, mrπav i miπiÊav (Blake, Miller<br />

i Brown, 2000.), ali istodobno navode i<br />

raspravu Barlowa i suradnika o tome<br />

moæe li osoba imati prekomjernu<br />

tjelesnu teæinu, a ipak biti fit.<br />

Androgeni imidæ æenskog tijela,<br />

meappleutim, nije popularan u svim<br />

kulturama. Tako Kottak opisuje<br />

(2000.) da se u Brazilu tolerira viπe<br />

masnoga tkiva na tijelu te da se æene u<br />

brazilskome druπtvu ne potiËu toliko<br />

na πportske aktivnosti kao πto je to<br />

sluËaj u ameriËkom druπtvu - dovoljna<br />

je usporedba broja ameriËkih i<br />

brazilskih πportaπica koje sudjeluju,<br />

primjerice, u meappleunarodnim atletskim<br />

i plivaËkim natjecanjima.<br />

©portski pojmovi<br />

sastavni dio svakodnevne<br />

komunikacije<br />

©port i tjelovjeæba se ne ogledaju<br />

samo u imidæu tijela - oni su postali i<br />

dijelom svakodnevne jeziËne<br />

komunikacije. RijeËi poput teretana,<br />

fitnes ili tjelesno vjeæbanje dio su<br />

svakodnevnog diskursa. Kada smo<br />

pretjerali s poslom treba malo stati na<br />

loptu, kada netko ne poπtuje pravila<br />

igre u bilo kakvoj komunikaciji moæe<br />

dobiti crveni karton, u autu smo kada<br />

smo indisponirani, a svakome u æivotu<br />

treba odskoËna daska da bi zapoËeo<br />

neπto novo. Nije dobro raditi pogreπke<br />

u koracima, a cilj je svake poslovne<br />

aktivnosti biti prva liga. Razvoj<br />

trgovine je donio konkurenciju na<br />

træiπtu - kvaliteta nekoga proizvoda<br />

predmetom je nadmetanja konkurenata<br />

Ëiji je cilj pridobiti πto viπe kupaca.<br />

Kada shvatimo da gubimo bitku<br />

vrijeme je da bacimo ruËnik u ring.<br />

Æivot je utakmica, a utakmica je,<br />

naravno, nadmetanje. A nadmetanje je<br />

igra (Huizinga, 1970:71). I ples je igra.<br />

Ples je i naËin komunikacije - on je<br />

sredstvo izraæavanja. Platon je smatrao<br />

da je ples boæanskog podrijetla<br />

(Chevalier i Gheerbrant, 1983:514),<br />

dok ga je Aristotel usporeappleivao s<br />

poezijom (History of dance, 2005.).<br />

Igra je i zabava, a zabava je jedno od<br />

obiljeæja πporta (McPherson, Curtis i<br />

Loy, 1989:15).<br />

Veza izmeappleu novca i πporta<br />

©port danas, meappleutim, ima i drugu<br />

funkciju - on je postao veliki business.<br />

Od njega se oËekuje ne samo<br />

ekonomska dobit za πportaπa, nego i za<br />

niz onih koji su na razne naËine<br />

povezani sa πportom i πportskim<br />

natjecanjima - treneri, sponzori,<br />

televizijske kuÊe itd. Ljudi koji su<br />

organizirali olimpijski pokret u 19.<br />

stoljeÊu i sponzorirali moderne<br />

olimpijske igre nisu bili iz siromaπnih<br />

radniËkih slojeva. To su bili bogati<br />

aristokrati koji su svoju moÊ iskoristili<br />

da bi etablirali definiciju amatera koja<br />

je privilegirala πportaπe iz bogatih<br />

sredina (Coakley, 2003:327). Ta sveza<br />

izmeappleu novca i πporta postoji i danas -<br />

vrlo su rijetki sluËajevi uspjeπnih<br />

πportaπa iza kojih ne stoji financijska<br />

pomoÊ okoline s jedne strane, a s<br />

druge, oko gotovo svakog uspjeπnog<br />

πportaπa stvara se krug financijski<br />

zainteresiranih subjekata. ©port je igra,<br />

on je i zabava, ali i veliki posao.<br />

Meappleutim, s druge strane, maknemo li<br />

pogled s pozornice velikih πportskih<br />

uspjeha, i obratimo li paænju na<br />

obiËnog Ëovjeka neπportaπa, onda je<br />

nezaobilazno spomenuti da je danas<br />

viπe nego ikada tjelovjeæba postala<br />

istoznaËnicom modernoga naËina<br />

æivljenja u kojemu Ëovjek nastoje za<br />

sebe uËiniti neπto dobro, neπto<br />

kreativno.<br />

Literatura:<br />

Beyer, E. (1987.). Wörterbuch der<br />

Sportwissenschaft. Deutsch, Englisch, Französisch.<br />

Dictionary of Sport Science. German. English.<br />

French. Dictionnaire des Sciences du Sport.<br />

Allemand. Anglais. Français. (str. 42, 70)<br />

Schorndorf: Verlag Karl Hofmann.<br />

Blake, A., Miller, & W. C., Brown, D. A.<br />

(2000.). Adiposity does not hinder the fitness<br />

response to exercise training in obese women, The<br />

Journal of Sports Medicine and Physical Fitness,<br />

40(2): 170-177.<br />

Chevalier, J., & Gheerbrant, A. (1983.). RjeËnik<br />

simbola. Mitovi, sni, obiËaji, geste, oblici, likovi,<br />

boje, brojevi. (str. 514). Zagreb: Nakladni zavod<br />

Matice Hrvatske.<br />

Coakley, J. (2003.). Sports in society: issues and<br />

controversies. (str. 327). Osmo izdanje,<br />

International edition. Boston: McGraw Hill Higher<br />

Education.<br />

Graves, R. (2003.). GrËki mitovi. (str. 19).<br />

Zagreb: Biblioteka Mitologica, Knjiga 9, LDK<br />

promet.<br />

History of dance. (2005.).<br />

http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_dance,<br />

30.11.2005.<br />

Huizinga, J. (1970.). Homo ludens. O podrijetlu<br />

kulture u igri. (str. 71). Zagreb: Matica Hrvatska.<br />

Kottak, C. P. (2000.). Anthropology. The<br />

exploration of human diversity. Boston: McGraw-<br />

Hill HigherEducation.<br />

McPherson, B. D., Curtis, J. E., & Loy, J. W.<br />

(1989.). The social significance of sport. An<br />

introduction to the sociology of sport. (str. 15).<br />

Champaign: Human Kinetics Books.<br />

Prot, F. (1997.). Nicolas Dally: life and work<br />

(1795. - 1865.). U D. MilanoviÊ (ur.) Zbornik 1.<br />

meappleunarodne znanstvene konferencije o<br />

kineziologiji 'Kineziologija - sadaπnjost i<br />

buduÊnost', Dubrovnik, 25. - 28. rujna, 1997., (str.<br />

13-17). Zagreb: Fakultet za fiziËku kulturu<br />

SveuËiliπta u Zagrebu.<br />

Renson, R. (2000.). New insights in the<br />

biography and scientific background of Nicolas<br />

Dally (1795. - 1862.), father of kinesiology<br />

(1857.), Kinesiology, 32 (1): 5-14.<br />

Renson, R. (2002.). Kinesiologists: raiders of<br />

the lost paradigm Kinesiology, 34 (2): 210-221.<br />

47

UMJETNOST I SPORT <strong>Olimp</strong>ijske igre na ekranu<br />

Himna<br />

ljudskom tijelu i<br />

Filmovi o olimpijskim igrama su mnogo viπe od<br />

faktografskog izvjeπtavanja. To je priËa o pobjedi i<br />

porazu, fiziËkom postignuÊu i sportskoj inteligenciji,<br />

slobodi i ustrajnosti, prijateljstvu i suparniπtvu<br />

Piπe Ana PopovËiÊ<br />

Svi oni koji su uæivo gledali neki<br />

sportski dogaappleaj, sloæit Êe se da,<br />

bez obzira na prednosti<br />

atmosfere i ambijenta, sam prizor<br />

djeluje mnogo uvjerljivije gledan na<br />

ekranu. Kada gledamo te kadrove u<br />

krupnom planu, bez drugih prizora<br />

koji nam odvlaËe paænju,<br />

koncentrirani iskljuËivo na njih,<br />

dogaappleaji na ekranu postaju<br />

“stvarniji od æivota”.<br />

su dogaappleanja na tim igrama prikazana<br />

krajnje objektivno. Redateljica se Ëak<br />

suprotstavila nacistiËkom ministru<br />

propagande Josephu Goebbelsu koji je<br />

traæio da se iz filma izbace Jesse Owens<br />

i Ralph Metcalfe, jer su ti crnoputi<br />

sprinteri negirali nacistiËku teoriju o<br />

nadmoÊi arijevske rase. Savrπenim<br />

nizanjem scena najuzbudljivijih<br />

sportskih trenutaka, uz glazbu i<br />

naraciju, Leni Riefenstahl je uspjela<br />

kreirati film koji je postao paradigma<br />

prikazivanja sporta na ekranu. Film<br />

Olympia je 1938. godine osvojio Grand<br />

Prix na Meappleunarodnom filmskom<br />

festivalu u Veneciji, gdje je u<br />

konkurenciji bio i film Walta Disneyja<br />

Snjeguljica i sedam patuljaka.<br />

Poznati redatelji reæirali<br />

filmove o OI<br />

Osim filma Leni Riefenstahl,<br />

najpoznatiji filmovi o olimpijskim<br />

igrama su Slava sporta, koji pokazuje<br />

dogaappleaje na XIV. igrama u Londonu<br />

1948. godine i film Vizija osmorice o<br />

XX. olimpijskim igrama u Münchenu<br />

1972. godine. Taj se film sastoji od<br />

osam zasebnih filmova razliËitih<br />

redatelja, meappleu kojima su i Milos<br />

Filmske kamere<br />

prvi put na OI 1900.<br />

Sport i film su od samih poËetaka<br />

toliko dobro funkcionirali zajedno da<br />

je iz danaπnje perspektive gotovo<br />

teπko povjerovati kako ne postoji<br />

filmski zapis s I. olimpijskih igara u<br />

Ateni 1896. godine. Meappleutim,<br />

filmske su kamere veÊ snimale<br />

dogaappleanja na II. olimpijskim igrama<br />

1900. u Parizu. Ideja o sluæbenom<br />

filmu o olimpijskim igrama javlja se<br />

tek 1938. godine. Ipak, veÊ dvije<br />

1936. 1948.<br />

godine ranije, na <strong>Olimp</strong>ijskim igrama<br />

u Berlinu, snimljena je Olympia,<br />

arhetipski sportski dokumentarni film<br />

njemaËke redateljice Leni<br />

Riefenstahl. Diskusije o tom filmu<br />

kao dijelu nacistiËke propagande traju<br />

sve do danas, iako je nedvojbeno da<br />

48

Forman i Kon Ichikawa. Nadalje, tu je<br />

i Bijela stijena, film Tonyja Maylama o<br />

XII. zimskim olimpijskim igrama u<br />

Innsbrucku 1976. i odliËan film<br />

Maraton, Carlosa Saure o XXV.<br />

olimpijskim igrama u Barceloni 1992.<br />

godine.<br />

Bud Greenspan, moæda najpoznatiji<br />

kroniËar olimpijskih igara, snimio je<br />

duhu<br />

©esnaest dana slave o Igrama u Los<br />

Angelesu 1984., a pratio je i<br />

olimpijske igre u Calgaryju (1988.),<br />

Seoulu (1988.), Barceloni (1992.) i<br />

Lillehammeru (1994.). Poznati su i<br />

filmovi o zimskim olimpijskim<br />

igrama u Grenobleu (1968.), Snjegovi<br />

Grenoblea Jacquesa Ertauda i Jean-<br />

Jacquesa Languepina i Trinaest dana<br />

u Francuskoj Claudea Leloucha.<br />

Svakako treba spomenuti i film NoÊ<br />

obasjana suncem Patrica Segala o<br />

paraolimpijskim igrama u Arnhemu<br />

1980. godine. Filmovi o olimpijskim<br />

igrama su mnogo viπe od<br />

faktografskog izvjeπtavanja. To je<br />

priËa o pobjedi i porazu, fiziËkom<br />

postignuÊu i sportskoj inteligenciji,<br />

slobodi i ustrajnosti, prijateljstvu i<br />

suparniπtvu, himna ljudskom tijelu i<br />

duhu.<br />

1984.<br />

Prvi<br />

televizijski<br />

prijenos sa OI<br />

1936.<br />

Prvi televizijski<br />

prijenosi<br />

KljuËna veza izmeappleu olimpijskih<br />

igara i televizije, dogodila se<br />

poËetkom 60ih, upotrebom satelita.<br />

<strong>Olimp</strong>ijske igre su i prije toga bile<br />

"pokrivene" i na televiziji. To je prvi<br />

puta bilo na OI u Berlinu 1936., ali<br />

prijenos nije bio direktan. U trenutku<br />

kada se sportski dogaappleaj prikazivao<br />

na ekranu, svi su veÊ znali ishod, pa<br />

pravog uzbuappleenja nije bilo. Prvi<br />

direktan prijenos sa olimpijskih igara<br />

bio je iz Tokyja 1964. godine. S<br />

vremenom je televizija nepovratno<br />

promijenila iskustvo gledanja sporta.<br />

Osim toga, televizija viπe ne prenosi<br />

samo sportski dogaappleaj veÊ je postala<br />

dio tog dogaappleaja. Prijenos i<br />

ponavljanje usporene snimke kljuËnog<br />

trenutka, statistiËki podaci, komentari,<br />

diskusije, debate i analize, sve je to<br />

povezano u cjelinu.<br />

Suvremeni TV prijenosi<br />

Za veÊinu ljubitelja sporta,<br />

najzanimljiviji dio televizijskog<br />

programa u veljaËi <strong>2006</strong>. godine bile<br />

su XX. zimske olimpijske igre u<br />

Torinu. Svi koji nisu mogli osobno<br />

prisustvovati natjecanjima mogli su ih<br />

gledati iz svojih domova. ©toviπe,<br />

danas, za razliku od prije desetak<br />

godina, svaka televizijska kuÊa moæe<br />

izabrati sportove i prijenose koje Êe<br />

emitirati i individualizirati svoje<br />

izvjeπtavanje. Nacionalne televizijske<br />

kuÊe mogu se usredotoËiti na izvedbe<br />

svojih natjecatelja i dopunjavati ih<br />

intervjuima. Ipak, te prednosti bi se<br />

trebale koristiti u pravom olimpijskom<br />

duhu i izbjeÊi iskljuËivo nacionalni<br />

pogled na dogaappleanja. Upravo je to bio<br />

glavni problem prijenosa s<br />

ovogodiπnjih ZOI na Hrvatskoj<br />

televiziji. Sudjelovanje naπih sportaπa<br />

joπ bi nas se viπe dojmilo da smo ih<br />

imali priliku pratiti u kontekstu veÊeg<br />

broja prijenosa drugih sportova. Bez<br />

olimpijske aure, izolirani nastupi<br />

naπih natjecatelja nisu bitno razliËiti<br />

od bilo kojeg drugog natjecanja, na<br />

primjer svjetskog kupa. VeÊ je danas<br />

izvjesno da Êe razvojem digitalne<br />

televizije u vrlo skoroj buduÊnosti<br />

svakom gledatelju biti omoguÊeno da<br />

sam izabere program koji æeli gledati,<br />

pa Êe zapravo biti urednik.<br />

»vrsta veza izmeappleu olimpijskih<br />

igara i televizije oËituje se i u<br />

astronomskim ciframa koje se<br />

isplaÊuju za televizijska prava i ta<br />

Ëinjenica je bitno, ako ne i presudno<br />

utjecala na to da su igre postale<br />

ozbiljan biznis. Izjava Petera<br />

Diamonda iz televizijske kuÊe NBC to<br />

najbolje ilustrira: "<strong>Olimp</strong>ijske igre su<br />

jednostavno najveÊi show na<br />

televiziji. Niπta se sa njima ne moæe<br />

usporediti".<br />

49

SVE»ANOST ZA NAJBOLJE<br />

Veliki dan<br />

s najuspjeπnijima<br />

U osam kategorija za naslove najuspjeπnijih<br />

konkuriralo je viπe od 70 kandidata i 20 nacionalnih<br />

reprezentacija i ekipa koji su u proπloj godini<br />

sudjelovali na 345 meappleunarodnih natjecanja svjetske<br />

i regionalne razine<br />

Piπe Radica Jurkin<br />

Ministar Dragan Primorac,<br />

potpredsjednica Vlade Jadranka<br />

Kosor, predsjednik dræave Stjepan<br />

MesiÊ, predsjednik HOO-a Zlatko<br />

Mateπa i Æeljko Mataja<br />

UnazoËnosti predsjednika<br />

Republike Stjepana MesiÊa,<br />

brojnih hrvatskih politiËkih<br />

uglednika, sportskih, javnih<br />

duænosnika i gospodarstvenika te<br />

domaÊina sveËanosti, predsjednika<br />

Hrvatskog olimpijskog odbora mr.<br />

sc. Zlatka Mateπu i glavnog tajnika<br />

Josipa »opa, u zagrebaËkoj<br />

Koncertnoj dvorani Vatroslava<br />

Lisinskog 16. sijeËnja obiljeæen je<br />

Veliki dan hrvatskog sporta i

proglaπeni najuspjeπniji sportaπi i<br />

ekipe u iznimno bogatoj sportskoj<br />

2005. U osam kategorija za naslove<br />

najuspjeπnijih konkuriralo je viπe od<br />

70 kandidata i 20 nacionalnih<br />

reprezentacija i ekipa koji su u<br />

proπloj godini sudjelovali na 345<br />

meappleunarodnih natjecanja svjetske i<br />

regionalne razine.<br />

n Najuspjeπnijom sportaπicom<br />

2005. godine proglaπena je<br />

olimpijka i alpska skijaπica Janica<br />

KosteliÊ s tri pobjede (slalom, spust<br />

i kombinacija) na Svjetskom<br />

prvenstvu i 2. mjestom ukupno u<br />

Svjetskom kupu. Najuspjeπniji<br />

sportaπ je tenisaË Ivan LjubiËiÊ koji<br />

je s hrvatskom momËadi osvojio<br />

Davisov kup i bio 9. na ATP ranglisti.<br />

Najuspjeπnija hrvatska muπka<br />

sportska ekipa prema ocjeni<br />

struËnog savjeta HOO-a je hrvatska<br />

teniska reprezentacija (s<br />

Ëetvorkom Mario AnËiÊ, Goran<br />

IvaniπeviÊ, Ivo KarloviÊ i Ivan<br />

LjubiËiÊ), dok je najuspjeπnijom<br />

æenskom sportskom ekipom<br />

proglaπena hrvatska stolnoteniska<br />

reprezentacija (Andrea Bakula,<br />

Tamara Boroπ, Sandra PaoviÊ i<br />

Cornelia Vaida) sa 2. mjestom na<br />

Europskom prvenstvu.<br />

n Najuspjeπnijom ekipom sportaπa s<br />

invaliditetom u 2005. godini<br />

proglaπena je hrvatska rukometna<br />

reprezentacija gluhih koja je<br />

osvojila prvo mjesta na<br />

<strong>Olimp</strong>ijskim igrama gluhih. U<br />

njenom su sastavu Davor BareπiÊ,<br />

Mario BaπiÊ, Goran »ehiÊ, Boris<br />

Gramnjak, Edin HaviÊ, Pero JukiÊ,<br />

Sabahudin JusiÊ, Toni Kerum,<br />

Damir LomËariÊ, Oliver LuπiÊ,<br />

Davor Maæuran, Angel Numovski,<br />

Ivan PajiÊ, Dejan ©agovac, Darko<br />

©vec te kapetan Mario LuπiÊ<br />

n NajveÊim nadama, sportaπicama<br />

od kojih hrvatski sport rezultate tek<br />

oËekuje, ocjenjene su atletiËarka<br />

Danijela GrgiÊ koja je na 400 m<br />

osvojila 2. mjesto na Svjetskom<br />

juniorskom prvenstvu te karatistica<br />

Petra NaranËa koja je u kategoriji<br />

do 60 kg osvojila 3. mjesto na<br />

Svjetskom juniorskom prvenstvu.<br />

Od brojnih nominiranih u muπkoj<br />

Predsjednik Zlatko Mateπa i glavni tajnik HOO-a Josip »op<br />

konkurenciji sportaπi - najveÊe nade<br />

hrvatskog sporta su Ëlanovi<br />

jedriliËarske posade ©ime Fantela i<br />

Igor MareniÊ, s 1. mjestom na<br />

Svjetskom juniorskom prvenstvu,<br />

tenisaË Marin »iliÊ s osvojenim<br />

Roland Garrosom, te atletiËar<br />

Æeljko Vincek s 1. mjestom na<br />

Europskom juniorskom prvenstvu u<br />

disciplini 400 m.<br />

n Najuspjeπniji promicatelji<br />

Hrvatske u svijetu je hrvatska<br />

nogometna reprezentacija koja je<br />

2005. godine bez poraza u 10<br />

kvalifikacijskih utakmica izborila<br />

odlazak na Svjetsko prvenstvo <strong>2006</strong>.<br />

u NjemaËkoj. Stoga Êe, kao<br />

sudionici svjetskog nogometnog<br />

medijskog spektakla, nogometaπi<br />

svoju misiju promicanja Hrvatske i<br />

hrvatskoga sporta nastaviti i u <strong>2006</strong>.<br />

godini. Sastav nogometne<br />

reprezentacije - najuspjeπnijih<br />

promicatelja Hrvatske 2005:<br />

Tomislav Butina, Joseph Antony<br />

Didulica, Stipe Pletikosa, Josip<br />

©imuniÊ, Dario ©imiÊ, Robert<br />

KovaË, Niko KovaË, Stjepan Tomas,<br />

Darijo Srna, Igor Tudor, Marko<br />

BabiÊ, Niko KranjËar, Dado Prπo,<br />

Ivica OliÊ, Boπko Balaban, Jurica<br />

Vranjeπ, IvanBoπnjak, Mario TokiÊ,<br />

Ivan Leko, Jerko Leko, Eduardo Da<br />

Silva, Antony ©eriÊ, Ivan KlasniÊ i<br />

izbornik Zlatko KranjËar<br />

n Najuspjeπnijim trenerom u 2005.<br />

godini proglaπen je Nikola PiliÊ,<br />

‹<br />

51

‹<br />

izbornik i trener hrvatske teniske<br />

reprezentacije osvajaËe Davisova<br />

kupa. Njemu su konkurirali Ante<br />

KosteliÊ (skijanje), Pero TadiÊ<br />

(boks), Lino »ervar (rukomet), Ivan<br />

IvanËiÊ (atletika) i Vladimir Cvjetan<br />

(karate).<br />

n Na sveËanosti Velikog dana<br />

uruËena je i nagrada Meappleunarodnog<br />

olimpijskog odbora “Sport i fairplay”<br />

i nagrada HOO-a za “Fairplay”<br />

koje je dobio mladi hrvatski<br />

tenisaË Deni Æmak.<br />

n Posebna priznanja HOO-a za<br />

doprinos promicanju sportskog<br />

stvaralaπtva dobili su Radiπa<br />

MladenoviÊ, legendarni majstor<br />

sportske fotografije, i Veljko<br />

RogoπiÊ, najuspjeπniji svjetski<br />

plivaËki maratonac svih vremena.<br />

1<br />

2<br />

4<br />

n Prestiænu Nagradu Hrvatskog<br />

olimpijskog odbora koja nosi naziv<br />

jednog od najtrofejnijih hrvatskih<br />

olimpijaca - MATIJA LJUBEK za<br />

2005. godinu, odlukom<br />

OcjenjivaËkog suda (na Ëelu s<br />

dopredsjednikom HOO-a i uglednim<br />

olimpijcem Stojkom<br />

VrankoviÊem, uz Ëlanove<br />

Tomislavom ©epecom,<br />

Katicom Ileπ,<br />

Dinkom Vuletom,<br />

Biserkom Perman<br />

te uz dva zamjenska<br />

Ëlana, Antu Æaju i<br />

Branka Zorka) za<br />

izniman doprinos razvoju<br />

hrvatskog sporta i<br />

olimpizma dobili su:<br />

Marinko<br />

Mikulandra,<br />

jedriliËar i sportski<br />

duænosnik iz<br />

Dubrovnika, Mirko<br />

Novosel, koπarkaπki<br />

trener i sportski<br />

duænosnik iz<br />

Zagreba, Vladimir<br />

JankoviÊ,<br />

odbojkaπki<br />

trener i kinezioloπki struËnjak iz<br />

Zagreba, Damir KovaËiÊ, trener i<br />

sportski duænosnik dizanja utega iz<br />

Osijeka, te StreljaËko druπtvo<br />

Dalmacijacement iz Solina, koje u<br />

svojim redovima ima brojne<br />

hrvatske reprezentativce i osvajaËe<br />

medalja na svjetskim i europskim<br />

prvenstvima.<br />

52<br />

3

1<br />

2<br />

Kapetan nauspjeπnije<br />

reprezentacije πportaπa s<br />

invaliditetom, Mario LuπiÊ<br />

Radiπa MladenoviÊ i Veljko<br />

RogoπiÊ, dobitnici<br />

posebnog priznanja HOO-a<br />

3<br />

Cornelia Vaida, Andrea<br />

Bakula i Tamara Boroπ s<br />

izbornikom Nevenom<br />

Cegnarom (lijevo) i<br />

Ëlanicom VijeÊa Moranom<br />

PalikoviÊ-Gruden<br />

5<br />

6<br />

4<br />

5<br />

6<br />

Petra NaranËa i Danijela<br />

GrgiÊ najveÊe sportske<br />

nade - sportaπice<br />

Dobitnici nagrade Matija<br />

Ljubek za 2005: Siniπa<br />

Vitez, Vladimir JankoviÊ,<br />

Mirko Novosel, Damir<br />

KovaËiÊ i Marinko<br />

Mikulandra<br />

Mlade nade hrvatskog<br />

πporta jedriliËari Igor<br />

MareniÊ i ©ime Fantela s<br />

Dankom RadiÊem,<br />

Ëlanom VijeÊa HOO-a<br />

7<br />

Marin »iliÊ, ©ime<br />

Fantela i Igor MareniÊ<br />

najveÊe sportske nade -<br />

sportaπi<br />

7

PUBLICISTIKA<br />

Basketball je ime<br />

koπarka dobio u<br />

Zagrebu<br />

Od naziva do<br />

zvijezda<br />

Pet poglavlja knjige<br />

predstavlja pet<br />

tematskih cjelina koje<br />

daju povijesni pregled<br />

razvoja koπarke u<br />

Zagrebu, ulogu<br />

pojedinaca i klubova<br />

Piπe Milena DragiπiÊ<br />

Glavni urednik Kruno<br />

SaboliÊ i izvrπni<br />

urednik Jovan Kosijer<br />

okupili su grupu autora<br />

koji su svojim znanjem<br />

pridonijeli nastanku knjige<br />

“Basketball je ime koπarka<br />

dobio u Zagrebu”.<br />

Koπarka je sport koji je<br />

nastao u proπlom stoljeÊu i<br />

vrlo brzo se proπirio<br />

cijelim svijetom. Ni<br />

Hrvatska nije izuzetak, i<br />

kod nas se posljednjih<br />

πezdesetak godina koπarka<br />

udomaÊila kao jedan od<br />

sportova koji se igra od<br />

dvoriπta i πkolskih dvorana<br />

do koπarkaπkih centara.<br />

Pet poglavlja knjige<br />

predstavlja pet tematskih<br />

cjelina koje daju povijesni<br />

pregled razvoja koπarke u<br />

Zagrebu, ulogu pojedinaca<br />

i klubova. Prvo poglavlje<br />

je povijesni prikaz<br />

nastanka igre i prvih<br />

pravila koje je postavio<br />

James Naismith. SljedeÊe<br />

poglavlje posveÊeno je<br />

razvoju koπarke u<br />

Hrvatskoj, posebno u<br />

Zagrebu. Opisane su uloge<br />

koje su u razvoju koπarke<br />

u Hrvatskoj imali <strong>Hrvatski</strong><br />

sokol, Izidor Krπnjavi,<br />

Franjo BuËar, pa sve do<br />

Cibone i Croatije, a sve je<br />

bogato ilustrirano<br />

fotografijama i<br />

dokumentima<br />

prikupljenim za potrebe<br />

knjige.<br />

Ukupno 19 pojedinaca<br />

predstavljeno je u<br />

poglavlju pod nazivom<br />

“ZagrebaËka dvorana<br />

slave”: Milan Kobali,<br />

Lucijan KovaËiÊ, Zulejka<br />

Stefanini, Vladimir<br />

JankoviÊ, Marijan Maræan,<br />

Ivan ArapoviÊ “Arap”,<br />

Zvonimir NeferoviÊ<br />

“Nef”, Zorko CvetkoviÊ,<br />

Ivan ©afar, Branimir<br />

Volfer, Marijan PasariÊ,<br />

Mirko Novosel, Ruæica<br />

Meglaj Rimac, Nikola<br />

PleÊaπ, Kreπimir ∆osiÊ,<br />

Draæen PetroviÊ, Koraljka<br />

“Korie” Hlede, Æeljko<br />

CindriÊ i Stjepan Miroslav<br />

SoboËan.<br />

Posebno poglavlje<br />

posveÊeno je ljudima i<br />

trenucima koji su<br />

zagrebaËku koπarku Ëinili<br />

prepoznatljivom,<br />

trenerima, sucima,<br />

lijeËnicima, novinarima,<br />

estradnim zvijezdama,<br />

Bukureπtu '46.,<br />

Eurobasketu '61., Zagrebu<br />

i NBA, Zagrebu '87. i 89.<br />

itd.<br />

I na kraju poglavlje<br />

ZagrebaËka koπarka u<br />

brojkama. Predstavljen je<br />

Koπarkaπki savez Zagreba<br />

i svi zagrebaËki klubovi,<br />

klupski rezultati,<br />

reprezentacijska natjecanja<br />

u kojima su nastupili<br />

zagrebaËki sudionici i<br />

nastupi za reprezentaciju<br />

Hrvatske.<br />

Knjiga je veliËine<br />

21,5cmx30,5 na 284<br />

stranice. Prvo izdanje nije<br />

u prodaji.<br />

Tajne<br />

plemenite<br />

vjeπtine<br />

Sve o najveÊim<br />

svjetskim i domaÊim<br />

natjecanjima,<br />

osvajaËima medalja i<br />

mnogim zanimljivostima<br />

iz amaterskog i<br />

profesionalnog boksa u<br />

knjizi “©ampioni<br />

hrvatskog i svjetskog<br />

boksa” autora<br />

Zvonimira BuπiÊa<br />

Piπe Denis Vazdar<br />

Pod pokroviteljstvom<br />

Hrvatskog olimpijskog<br />

odbora i u suradnji sa<br />

<strong>Hrvatski</strong>m πportskim<br />

muzejom, izdana je knjiga<br />

“©ampioni hrvatskog i<br />

svjetskog boksa”<br />

Zvonimira BuπiÊa. U<br />

prvom dijelu knjige autor<br />

se bavi povijesnim<br />

razvojem boksa u nas i u<br />

svijetu. Opisana su i sva<br />

vaænija dogaappleanja do 1988.<br />

godine. Detaljno je opisano<br />

πakanje od starih<br />

civilizacija, Asira, Krete,<br />

Stare GrËke i Rima,<br />

srednjeg vijeka do boksa<br />

kao modernog πporta u<br />

Engleskoj poËetkom XVIII.<br />

stoljeÊa.<br />

U dokumentarnom dijelu<br />

zapisana su imena svih<br />

osvajaËa medalja na<br />

olimpijskim igrama,<br />

svjetskim i europskim<br />

prvenstvima, svjetskom<br />

kupu i svim sluæbenim<br />

domaÊim natjecanjima. Tu<br />

su i imena najboljih<br />

hrvatskih boksaËa, te<br />

54

najboljih profesionalaca<br />

teπke kategorije od Johna<br />

Sullivana do<br />

Muhammada Alija, kao i<br />

niz zanimljivosti iz<br />

amaterskog i<br />

profesionalnog boksa.<br />

Tekst je pisan jasno i<br />

saæeto, popularno, s<br />

beskrajnom ljubavi<br />

prema dogaappleajima, u<br />

kojima je autor i sam<br />

zduπno sudjelovao.<br />

RijeË je o dragocjenoj<br />

knjizi, ne samo za boks,<br />

nego i za fiziËku kulturu,<br />

a joπ viπe za naraπtaje<br />

koji Êe zavoljeti boks i<br />

borilaËki πport. Ovaj<br />

bogato ilustrirani rukopis<br />

dobro Êe doÊi mladim<br />

generacijama da nauËe,<br />

zavole i bolje upoznaju<br />

plemenitu vjeπtinu.<br />

Knjiga ima 480<br />

stranica, 520 fotografija<br />

djelomiËno u boji i na<br />

enciklopedijskom<br />

formatu. Moæe se<br />

nabaviti kod autora<br />

Zvonimira BuπiÊa po<br />

cijeni od 260 kn.<br />

Informacije na telefon:<br />

01/37 40 273.<br />

Hrvatsko<br />

nogometno<br />

predstavniπtvo<br />

1940. - 2005.<br />

Oni su<br />

obiljeæili naπ<br />

nogomet<br />

NajveÊi dio knjige, i u<br />

tome je njena<br />

dokumentacijska<br />

vrijednost, su podaci<br />

vezani uz nastup<br />

hrvatske nogometne<br />

reprezentacije od<br />

2. travnja 1940. do<br />

12. listopada<br />

2005. godine<br />

Piπe Milena DragiπiÊ<br />

Pratiti nacionalnu<br />

povijest jednog sporta<br />

teæak je i mukotrpan, ali i<br />

radostan rad. To je upravo<br />

ono πto je Ëinio Marijan<br />

RogiÊ, novinar i publicist,<br />

u knjizi Hrvatsko<br />

nogometno predstavniπtvo<br />

1940. - 2005. godine.<br />

RogiÊ na poËetku knjige<br />

piπe o Ëetiri vaæne<br />

skupπtine Hrvatskog<br />

nogometnog saveza:<br />

utemeljiteljskoj 1912.,<br />

obnoviteljskoj 1939.,<br />

skupπtini razdruæivanja<br />

1991. i aktualnoj skupπtini<br />

2002. - 2005. Za svaku od<br />

skupπtina autor ispisuje<br />

imena duænosnika te<br />

odrednice rada koje su<br />

usvojene tijekom<br />

zasjedanja.<br />

©ezdesetak stranica knjige<br />

RogiÊ posveÊuje<br />

pojedincima koji su, prema<br />

njegovom miπljenju,<br />

obiljeæili nogometno<br />

stoljeÊe. Prof. dr. Milovana<br />

ZoriËiÊa, dr. Ivu KraljeviÊa<br />

i Vlatka MarkoviÊa<br />

predstavlja kao<br />

najznaËajnije predsjednike,<br />

a Miroslava ∆iru<br />

BlaæeviÊa, Tomislava IviÊa<br />

i Luku Kaliternu kao<br />

trenere koji su svojim<br />

djelovanjem u nacionalnim<br />

momËadima ostavili<br />

najviπe traga. Svaki sport<br />

ima svoja pravila za<br />

poπtivanje kojih su<br />

zaduæeni suci, a u<br />

Hrvatskoj su prema<br />

RogiÊu, tri suca koja su se<br />

posebno iskazala na tom<br />

podruËju: dr. Milan Graf,<br />

Antun MlinariÊ i Leo<br />

LemπiÊ. Rudolf Sabljak,<br />

Ante PavloviÊ i Zorislav<br />

SrebriÊ svojim<br />

djelovanjem u nogometu<br />

izdvojeni su kao primjer<br />

ljudi koji su takoappleer vaæni.<br />

I novinarskoj struci se divi<br />

RogiÊ, a prema njegovom<br />

miπljenju, tri su se pera<br />

izdvojila - dr. Jerko ©imiÊ,<br />

Zvone Mornar i Zvonimir<br />

MagdiÊ Amigo.<br />

Ipak, najveÊi dio knjige, i<br />

u tome je njena<br />

dokumentacijska<br />

vrijednost, su podaci<br />

vezani uz nastup hrvatske<br />

nogometne reprezentacije.<br />

Navedeni su podaci o<br />

mjestu, sucima, strijelcima,<br />

sastavima na svim<br />

utakmicama od 2. travnja<br />

1940. do 12. listopada<br />

2005. godine.<br />

Knjiga je veliËine<br />

14,50x20,50 cm i ima 432<br />

stranice. StruËnu recenziju<br />

su napravili prof. dr. sc.<br />

Ivan »izmiÊ i prof. Antun<br />

Toni PetriÊ. Knjiga je<br />

izdana u vlastitoj nakladi<br />

autora, a po cijeni od 100<br />

kuna moæe ju se nabaviti<br />

na telefon 01/2361555, kod<br />

autora u Hrvatskom<br />

nogometnom savezu.<br />

55

OD OLIMPA DO OLIMPA<br />

Piπe<br />

Radica Jurkin<br />

Glavni<br />

u Hrvatskom olim<br />

n Program vrijedan 101,5 milijuna kuna<br />

Uz dva amandmana nacionalnih sportskih saveza, Skupπtina Hrvatskog<br />

olimpijskog odbora je, na redovnoj sjednici u prosincu<br />

2005. godine u zagrebaËkom hotelu Panorama, prihvatila prijedlog<br />

programa javnih potreba u sportu dræavne razine i proraËun HOOa<br />

za <strong>2006</strong>. godinu. Program 'teæak' 101,5 milijuna kuna bit Êe pokriven<br />

najveÊim postotkom iz hrvatske lutrije (46) i marketinπke<br />

aktivnosti (15), te priËuve za Zimske olimpijske igre Torino <strong>2006</strong>.<br />

Udio dræave u ovom programu iznosi 36 milijuna kuna.<br />

n Imenovana treÊa<br />

Ëlanica VijeÊa<br />

TreÊom Ëlanicom u VijeÊu, Skupπtina<br />

HOO-a je u prosincu 2005. godine jednoglasno<br />

imenovala Zvjezdanu Tuma-Pavlov<br />

iz Osijeka. Zvjezdana Tuma-Pavlov<br />

predstavnica je Zajednice<br />

sportova OsjeËko-baranjske æupanije u<br />

Skupπtini HOO-a, a donedavno je bila<br />

Ëlanica Nadzornog odbora HOO-a.<br />

n HPS i HKS pridruæeni Ëlanovi<br />

Sa statusom pridruæenog Ëlana, od prosinca 2005. godine, novi<br />

su Ëlanovi HOO-a <strong>Hrvatski</strong> pikado savez (HPS) sa sjediπtem u Zagrebu,<br />

KoledineËka 3 (www.hps-dart.hr) i <strong>Hrvatski</strong> kasaËki savez<br />

(HKS), takoappleer sa sjediπtem u Zagreba, Radoslava Cimermana 5.<br />

Njihovi predstavnici u Skupπtini HOO-a, ujedno i predsjednici saveza,<br />

su Branko ©ubiÊ (HPK) i Stjepan BagiÊ (HKS).<br />

n Magma nova Ëlanica POOL-a<br />

Ugovorom o sponzorstvu u vrijednosti Ëetiri milijuna kuna do<br />

2008. godine, HOO-u se pridruæila nova Ëlanica POOL-a, tvrtka<br />

Magma iz Zagreba, Ëija je sportska oprema North Spirit postala<br />

sluæbena oprema hrvatskih olimpijaca. Prvo javno i uspjeπno predstavljanje<br />

sportske kolekcije modernog dizajna i vizualnog identiteta<br />

odjeÊe tvrtka Magma imala je za nastupa hrvatskih sportaπa na<br />

MI Almerija 2005.<br />

n T-<strong>Hrvatski</strong> Telekom zlatni partner HOO-a<br />

<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor i dosadaπnji zlatni sponzor T-<strong>Hrvatski</strong><br />

Telekom produæili su partnerski odnos na joπ jedan olimpijski ciklus.<br />

Ugovor vrijedan πest milijuna kuna su, u nazoËnosti predsjednika<br />

HOO-a Zlatka Mateπe i suradnika, u prosincu 2005. potpisali<br />

glavni tajnik HOO-a Josip »op i predsjednik Uprave T-HT-a Ivica<br />

MudriniÊ.<br />

Predsjednik Mateπa zahvalio je dugogodiπnjem partneru i zlatnom<br />

sponzoru HOO-a na dosadaπnjoj suradnji, naglasivπi ulogu<br />

ugledne komunikacijske kompanije T-HT u poticaju razvoja nacionalnog<br />

programa hrvatskog sporta, kao i izravno sponzoriranje<br />

sportskih klubova i pojedinaca.<br />

n IvaniπeviÊ podnio ostavku<br />

Dopredsjednik HOO-a, proslavljeni tenisaË i olimpijac Goran<br />

IvaniπeviÊ podnio je neopozivu ostavku na sve funkcije u HOO-u.<br />

IvaniπeviÊ je nakon imenovanja u srpnju 2005. godine obnaπao i<br />

duænost predsjednika <strong>Odbor</strong>a za lokalni sport, a ostavku je podnio,<br />

kako je naveo, iz obiteljskih razloga, te nedostatka vremena<br />

da se u potpunosti posveti tim odgovornim funkcijama.<br />

n O hrvatskim sportaπima na ZOI<br />

U Novinarskom domu u Zagrebu je, u veljaËi, predstavljena<br />

knjiga "<strong>Hrvatski</strong> πportaπi na Zimskim olimpijskim igrama" uglednog<br />

sportskog novinara i TV komentatora Borisa MutiÊa koji ima<br />

izvjestiteljsko iskustvo sa 16 olimpijskih igara. U nazoËnosti autora,<br />

brojnih uglednika hrvatskog sporta, novinara i publicista, knjigu<br />

- koja na 200 bogato ilustriranih stranica sadræi zapise o nastupima<br />

hrvatskih sportaπa od prvih igara 1924. u francuskom<br />

Chamonixu do Ëetiri olimpijska odliËja Janice KosteliÊ u Salt Lake<br />

Cityju 2002. - predstavili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa<br />

te televizijski novinari Goran MiliÊ i Bruno KovaËeviÊ.<br />

n Potencijalni kandidati za OI Peking 2008.<br />

RazmatrajuÊi prijedlog <strong>Odbor</strong>a za ljetne olimpijske sportove,<br />

56

dogaappleaji<br />

pijskom odboru<br />

VijeÊe je u veljaËi odluËilo o izboru sportaπa<br />

koji su potencijalni kandidati za <strong>Olimp</strong>ijske<br />

igre u Pekingu 2008. godine. Na popisu sportaπa<br />

koji su razvrstani u skupine A i B kandidata<br />

trenutaËno je 64 sportaπa, meappleu kojima je 18<br />

rukometaπa.<br />

"A" olimpijski kandidati: Ivana BrkljaËiÊ,<br />

Sanja GavriloviÊ, Andras Haklits (kladivo),<br />

Edis ElkaseviÊ, Danijela GrgiÊ i Blanka VlaπiÊ<br />

(atletika), Marijo ©ivolija Jelica, (boks), Nikolaj<br />

Peπalov (dizanje utega), Mate Arapov i Marin<br />

Miπura (jedrenje), Duje Draganja i Gordan<br />

Koæulj (plivanje), Zoran Primorac, Tamara Boroπ,<br />

Cornelia Vaida (stolni tenis), Josip GlasnoviÊ<br />

(streljaπtvo), Martina ZubËiÊ (taekwondo),<br />

Mario AnËiÊ, Ivan LjubiËiÊ, Karolina<br />

©prem (tenis), Nikπa Skelin i Siniπa Skelin (veslanje).<br />

"B" olimpijski kandidati: Vera BegiÊ, Jurica<br />

GrabuπiÊ, Ivan Pucelj, Josip ©oprek, Æeljko<br />

Vincek (atletika), Vedran –ipalo, Borna KataliniÊ<br />

(boks), Neven<br />

Æugaj (hrvanje), Ante<br />

∆esiÊ i Ante KujundæiÊ (jedrenje), MiÊo<br />

JaniÊ, Stjepan JaniÊ (kajak), Sanja JovanoviÊ,<br />

Aleksej Puninski, Dajana ZoretiÊ<br />

(plivanje), hrvatska rukometna reprezentacija,<br />

Ruiwu Tan i Roko ToπiÊ (stolni tenis),<br />

Suzana Cimbal ©pirelja (streljaπtvo),<br />

Josipa KusaniÊ i Matija ©antiÊ (taekwondo),<br />

Ivo KarloviÊ, Jelena KostaniÊ, Matea<br />

Mezak, Ana VrljiÊ (tenis), Ante Kuπurin i<br />

Mario VekiÊ (veslanje).<br />

n<br />

S Privrednom bankom Zagreb<br />

<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor i Privredna<br />

banka Zagreb, redovna Ëlanica hrvatskog<br />

olimpijskog POOL-a koja godiπnje ulaæe<br />

dva milijuna eura u nacionalni i regionalni<br />

program sporta, obnovili su u veljaËi<br />

ugovor o sponzorstvu vrijedan tri milijuna<br />

kuna. Ugovor - koji su u nazoËnosti predsjednika<br />

HOO-a Zlatka Mateπe, Ëlanica<br />

VijeÊa HOO-a Morane PalikoviÊ Gruden<br />

i Nade SenËar, direktora marketinga<br />

HOO-a Ranka »etkoviÊa, glavnog direktora<br />

Grupe PBZ Vinka LuciÊa te predstavnika<br />

medija potpisali glavni tajnik<br />

HOO-a Josip »op i predsjednik Uprave<br />

Boæo Prka - jamËi sudjelovanje ove ugledne<br />

financijske institucije u<br />

pripremi hrvatskog sporta za<br />

OI Peking 2008. godine.<br />

n U znaku olimpijskih<br />

igara<br />

<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor,<br />

tradicionalni partner ZagrebaËkog<br />

velesajma, nastupio<br />

je u veljaËi na 15. meappleunarodnom<br />

sajmu sporta i nautike.<br />

<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor,<br />

koji ove godine takoappleer slavi<br />

15. godiπnjicu djelovanja,<br />

posvetio je svoj πtand proslavi<br />

uspjeha hrvatskih sportaπa<br />

na olimpijskim igrama<br />

od osamostaljenja - ljetnim<br />

u Barceloni 1992., Atlanti<br />

1996., Sydneyju 2000. i Ateni<br />

2004., te zimskim u Albertvilleu<br />

1992., Lillehammeru<br />

1994., Naganu 1998. i Salt<br />

Lake Cityju 2002. Isti tako<br />

uspjeπan nastup HOO je pripremio na 22. meappleunarodnom sajmu<br />

nautike, sporta i tehniËke kulture odræanom u Rijeci, u oæujku<br />

<strong>2006</strong>. godine.<br />

n Hrvatsko Ëlanstvo u EOC-u<br />

Odlukom Izvrπnog odbora Europskih olimpijskih odbora u sije-<br />

Ënju ove godine, predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa imenovan je<br />

Ëlanom Komisije za pripremu olimpijskih igara EOC-a, kojom<br />

predsjedava Norveæanka Marit Miramael. Uz Janicu KosteliÊ koja<br />

je u svibnju proπle godine imenovana Ëlanicom Komisije za sportaπe,<br />

predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa drugi je Hrvat imenovan u<br />

tijela EOC-a s Ëetverogodiπnjim mandatom do 2009. Istodobno,<br />

joπ su dvojica hrvatskih predstavnika potvrappleena za Ëlanove redovnih<br />

radnih skupina. »lan Skupπtine HOO-a i predsjednik Komisije<br />

za razvoj sporta Luciano Suπanj u radnoj je skupini EOC-a<br />

Sport za sve i zaπtitu okoliπa, dok je voditeljica poslova tajniπtva<br />

HOO-a Vesna Peran imenovana Ëlanicom radne skupine za komunikaciju.<br />

n S Kutjevom do 2008.<br />

Ugovorom o poslovnoj suradnji, Hrvatskom olimpijskom odboru<br />

se u poticanju razvoja sporta pridruæio i jedan od vodeÊih hrvatskih<br />

proizvoappleaËa vina, tvrtka Kutjevo d.d. Prema ugovoru koji su<br />

potpisali glavni tajnik HOO-a Josip »op i predstavnik tvrtke Kutjevo<br />

Damir PejakoviÊ, ova Êe uspjeπna hrvatska tvrtka biti uz hrvatski<br />

sport i sportaπe do kraja olimpijskog ciklusa, odnosno do<br />

Pekinga 2008. godine.<br />

57

PriËa o vinskom Kutjevu seæe u daleku proπlost, u 13. stoljeÊe kada je izgraappleen<br />

stari podrum koji i danas æivi svojim punim æivotom.<br />

KutjevaËki podrum je renomirani proizvoappleaË kvalitetnih i vrhunskih vina, nositelj<br />

znaka HR kvalitete i aktualni najbolji vinar godine. Na domaÊim i meappleunarodnim<br />

natjecanjima KutjevaËka vina su najnagraappleivanija vina Hrvatske.<br />

Naπa vina svoju osebujnost, skladnost i bogatstvo mirisa i okusa duguju prirodnim<br />

faktorima najboljeg vinogorja kontinenta Hrvatske, ali i iskusnim ljudima koji su<br />

tradicionalno u dubokom predanju lozi i vinu.<br />

Ako nas ne stiæete posjetiti svakako kuπajte naπa vina i ona Êe vas oduπeviti, a<br />

godiπnji odmor Êete pamtiti po KutjevaËkim vinima.

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!