2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

RELIGIJA I SPORT
Dobri papa koji
Ivan Pavao II., ili kako su ga posmrtno nazvali “Dobri
papa”, u svom je pontifikatu mnogo govorio, pisao i
Ëitao o sportu. Volio je pogledati utakmicu ili kakvo
natjecanje, jer taj je papa zbilja bio papa πporta. Gotovo
da nema πportskog fenomena o kojem nije progovorio
suvremenim rjeËnikom
Piπe don Vitomir ZeËeviÊ
Odlaskom Ivana Pavla II. πport je izgubio
iskrenog i paæljivog prijatelja, iako
nepomirljivog, koji put i "neugodnog"
u sudovima. I njegovi su prethodnici,
istina, pokazivali veliko poπtovanje prema
πportskom fenomenu kao poËetnom znaku
modernizma, ali nema sumnje da se pape
Wojtyle moramo sjeÊati i kao “πportskog pape”
u pravom smislu rijeËi.
Kad je kardinal Karol Wojtyla izabran za
Petrova nasljednika, prve su biografije otkrivale
njegove πportske navike. U sljedeÊim
godinama svijet su obiπle Papi “ukradene”
snimke koje su ga pokazivale kako skija, pliva
u bazenu ili se uspinje planinskom stazom.
Nebrojne su fotografije iz ranijih dana s kojih
je, ne znam gdje, skinuta praπina, a koje pokazuju
mladog poljskog sveÊenika u kajaku
ili s loptom. No, πportska je orijentacija Ivana
Pavla II. daleko dublja nego πto pokazuju
fotografije. Taj je prvosveÊenik, koji je izrekao
i vaæne i oπtre rijeËi glede morala, meappleunarodne
politike, ljudskih odnosa, kazao
mnogo toga vaænog, pa i neugodnog o πportu.
Evo nekih njegovih misli o tomu.
kao takav treba biti vrednovan i, moæda danas
iskupljen od pretjeranog tehnicizma i profesionizma
kroz povrat njegove besplatnosti, njegove
sposobnosti prijateljskih veza, promicanja
dijaloga i otvorenosti jednih prema drugima,
kao izraza bogatstva postojanja, daleko
vrjednijeg od posjedovanja i stoga, daleko
iznad tvrdih zakona proizvodnje i potroπnje i
bilo kojeg drugog korisniËkog i hedonisti-
Ëkog razmatranja æivota…”
(Prvi Meappleunarodni jubilej πportaπa, Olimpijski
stadion, 12. travnja 1984.)
“Danaπnji πport je oznaËen pitanjem kakvoÊe
i smisla. PrimjeÊuje se potreba povratka
πportu ne samo obnovljenog i stalnog dostojanstva,
nego prije svega sposobnosti izazivanja
i potpore nekih najdubljih ljudskih
potreba, kao πto su meappleusobno poπtivanje, ciljana,
a ne prazna sloboda, odricanje u funkciji
smisla… ©port treba razmatrati kroz dinamiku
sluæenja, a ne kroz zaradu…”
(Simpozij Talijanske biskupske konferencije
“©port, etika i vjera za razvoj talijanskog
druπtva”, 25. studenoga 1989.)
“Treba razaznati i nadiÊi opasnosti koje
prijete modernom πportu: od opsjednutosti
pronalaæenja zarade do komercijalizacije svakog
njegovog vida; od pretjeranog spektakularizma
do natjecateljske i tehnicistiËke ogor-
Ëenosti, pribjegavanja dopingu i ostalim oblicima
obmane i nasilja. Samo uËinkovitim povratkom
njegovoj zadaÊi i njegovim odgojnim
i druπtvenim moguÊnostima, πport moæe
imati ulogu od velike vaænosti i, sa svoje strane,
podræavati nade koje pokreÊu srca ljudi,
posebice mladih…”
(Otvaranje Olimpijskog stadiona, 31. svibnja
1990.)
“Smisao bratstva, velikoduπnosti, poπtenja i
obzira prema tijelu - vrline koje su nesumnjivo
nuæne svakom dobrom natjecatelju - pridonose
Vrednovanje tijela
Dostojanstvo tijela, obrana odgojnih vrijednosti,
vaænost πporta za osobe s posebnim
potrebama… nema πportskog fenomena o kojem
Ivan Pavao II. nije progovorio suvremenim
rjeËnikom.
Nije tako davna zabrinutost zbog rizika ne-
ËovjeËnih zastranjenja u suvremenom πportu,
to je poziv na obvezu moralnosti u samom temelju
πporta. Neke od tih reËenica trebale bi
se zauvijek zadræati u mislima svih πportaπa:
“©port je, iznad svega, vrednovanje tijela, napor
da bi se dostigli idealni tjelesni uvjeti…
©port je agonizam, natjecanje da bi se domogli
krune, medalje, pehari, titule, prva mjesta...
©port je radost æivljenja, igra, slavlje, i
18