2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

je bila i Olimpija, pa Partizan i Zvezda.
Bili su to pravi derbiji - prisjetio se
Ratej tih dana koji su iπËezli selidbom
hokejaπa u Sportski dom. Istina, i "tamo
dolje" MedveπËak je imao svojih
zvjezdanih trenutaka, Zdenko GradeËki
je doveo druπtvo koje je osvojilo i
naslov prvaka u bivπoj Jugoslaviji, ali
ipak je ©alata ostala neπto posebno,
neponovljivo. Jer, svako vrijeme nosi
neπto svoje.
Ivo je poËeo kao centar, a ostao je
upamÊen kao braniË. Do promjene
uloge doπlo je sluËajno. MedveπËak je
igrao s Vojvodinom, a Ratej je tog dana
imao naporne ispite na fakultetu,
pojavio se na ©alati sa æeljom da - ne
igra. Iscrpili su ga silni testovi. Ipak,
trener Vlastimir FriËer nagovorio ga je
da ode na led. Krenuo je kao napadaË,
povukao ga je pak i - gol. Ali, kako je
vrijeme odmicalo a snage nije bilo, nije
se stizao vraÊati iz napada pa je FriËer
odluËio da Ratej zaigra kao braniË. "Ne
moraπ juriti, samo dijeli pakove", rekao
mu je. A nakon utakmice trener je upro
prstom i ustvrdio: "Ti si pravi bek". I
tako je Ratej postao i ostao braniË.
Sjajan, reprezentativni braniË. Imao je
udarac, imao je tehniku, imao je
pregled igre. I veliko, veliko srce.
»vrst, borben prije svega. Borac bez
straha koji ne uzmiËe. Hokejaπ koji je
uvijek teæio nadigravanju. Takav je bio
Ivo Ratej.
Okuπao se kao profesionalac u
Mannheimu, i u Bundesligi je bio meappleu
najboljima. Htjeli su da ostane, ali rodio
mu se sin i vratio se. Æelio je biti uz
obitelj. Prije toga nije prihvatio poziv
da se okuπa u NHL-u, ostavivπi
zauvijek otvoreno pitanje o svojim
dometima. Danas Êe reÊi da je, s
obzirom na tip igraËa kakav je bio,
moæda mogao proÊi. Tada mu se Ëinilo
da bi njegov odlazak u Ameriku bio
poput pokuπaja da se Eskimima prodaju
friæideri. Zapravo, izabrao je fakultet.
Æelio je diplomirati i uËinio je to. Baπ
kao πto je i odlukom da doapplee u Zagreb
postao i ostao ZagrepËanin. Takav je
Ivo Ratej. Nakon πto izabere, ne skreÊe
s tog puta.
Felc bez premca
Uzori su mu bili ËehoslovaËki braniË
Suchy, sovjetski braniËi Davidov i
Ragulin. A od napadaËa Sovjeti
Fetisov, Maljcev, Krutov, Larioniov.
Od onih s kojima je igrao u prvi plan
stavit Êe bez premca Albina Binu Felca,
izdvojiti Rudija i Gorazda Hitija, Ivu
Jana, Tiπlera, Ravnika i Juga s kojim je
najËeπÊe bio u braniËkom paru
reprezentacije. Od suigraËa u
MedveπËaku komplimenti Êe otiÊi na
adresu Renauda, GojanoviÊa, AnËeviÊa,
Krmelja, Sinovca. Od svojih trenera
spomenut Êe tri »ehoslovaka: Jaromira
FriËera i Vlastimira Franza koji su
viπegodiπnjim radom ostavili peËat u
MedveπËaku, te Vaclava Bubnika koji
ga je vodio u reprezentaciji. A u
reprezentaciju ga je pozvao –an TomiÊ,
debitirao je s Austrijom.
Triput je bio na olimpijskim igrama:
u Innsbrucku je osvojeno 14. mjesto, u
Grenobleu i Sapporu deveto. Izdvojit Êe
ono iz Grenoblea, Jugoslavija je bila
najbolja u B skupini, trebala prijeÊi u
najbolju, A skupinu, ali je baπ tada
promijenjen sustav natjecanja. Izdvojit
Êe i ugoappleaj koji je tada vladao na
Igrama, taj duh olimpizma i
zajedniËkog druæenja u selu. Ugoappleaj
kojeg danas viπe nema: alpinci su na
svojoj strani, nordijci na svojoj, vozaËi
boba na svojoj, sportova je mnogo
viπe... Sve je rasprπeno. Nekad je u
Sapporu Ivo veËerao za istim stolom s
Yukiom Kasayom nakon πto je ovaj
osvojio zlato na 90-metarskoj
skakaonici. Danas nema πanse da netko
sjedne s Gretzkyim.
Ratej danas nudi sjeÊanja. Bez æala
πto se sve promijenilo, zadovoljan πto je
od sporta uzeo i onu lijepu stranu iz
svog razdoblja: druæenja i prijateljstva.
I premda je, kaæe, bilo i gorkih pilula i
razoËaranja, u sjeÊanju su ostali samo
oni lijepi dani.
15