2006 Olimp - Hrvatski Olimpijski Odbor

OLIMPIJSKE LEGENDE:
Ivo Ratej, hokejaπ na ledu
Grenoble
Ivo Ratej sportaπ je od glave do pete,
oliËenje profesionalca bio je i u
danima kada se sportom bavio
amaterski. Bio je svestran: bavio se
gimnastikom, igrao nogomet i tenis, ali
najveÊa sportska ljubav bila mu je i
ostala - hokej na ledu. I danas, kada je
uz hokej samo kao gledatelj. Kaæe,
dosta je bilo Ëetrdeset godina, lijepa je
to brojka nakon koje je doπlo vrijeme
za mlaapplee.
Prije Ëetiri godine, na Kellerovom
memorijalu, ponovo je navukao oklop i
20 minuta druæio se s pakom. I premda
je to bilo onako jako, jako rekreacijski i
veteranski, reÊi Êe, opet je osjetio
adrenalin koji hokej na ledu nudi. I
kada bi opet birao karijeru, opet bi
izabrao hokej na ledu. Kod Ive Rateja
je tako, hokej pa opet hokej: æivot uz
bandu. S obje njene strane.
Dugo su se pisale priËe o hokejaπu Ivi
Rataju. Kada je jednom zgodom morao
potraæiti rodni list, otkrilo se da je
zapravo - Ratej. Hokeja glede, to jedno
slovo niπta ne mijenja. Rataj ili Ratej,
svi znaju o kome je rijeË.
Triput na igrama
Ivo Ratej roappleen je 11. rujna 1941. u Celju.
Kao djeËak bavio se gimnastikom i
klizanjem, a sa 16 godina zaigrao je za
najbolju momËad hokejaπa na ledu Celja.
Za MedveπËak je igrao od 1961.
sve do 1984. godine. Tada se sluæbeno
oprostio, no kada je ustrebalo, navlaËio
bi oklop i nakon toga. Jednu sezonu
(1971.) proveo je u bundesligaπu
Mannheimu za koji je odigrao 52 utakmice,
sve te sezone. Poziv da se
okuπa u NHL-u (1968.) nije prihvatio.
Za reprezentaciju bivπe Jugoslavije odigrao
je viπe od 200 utakmica nastupivπi
i na πest svjetskih prvenstava i triput
na olimpijskim igrama: 1964. u Innsbrucku,
1986. u Grenobleu te 1972. u
Sapporu.
je bio
vrhunac
Pitanje o Ratejevim
dometima ostat Êe
zauvijek bez
odgovora, jer odbio
je poziv da se
okuπa u NHL-u
Piπe
Zvonimir VukeliÊ
Zavrπio je Fakultet za fiziËku kulturu u
Zagrebu i Trenersku πkolu hokeja na
ledu u Pragu. Trenerskim pozivom u
MedveπËaku se bavio 30 godina vjeæbajuÊi
u tom razdoblju momËadi svih
dobnih kategorija. U struËnom stoæeru
hrvatske reprezentacije bio je od 1990.
do 2002. obnaπajuÊi duænosti izbornika,
sportskog direktora i trenera. Kao
teniski trener radio je u Reutlingenu.
Dobitnik je nagrade Hrvatskog olimpijskog
odbora za æivotno djelo.
U mirovinu je otiπao iz zagrebaËke
Osnovne πkole Bartola KaπiÊa, gdje je
predavao tjelovjeæbu. Sin Ivo nastavio
je oËevim stopama, igrao je u MedveπËaku
i za hrvatsku reprezentaciju i
bavi se trenerskim pozivom.
Zlatno doba ©alate
Sa 16 je bio najmlaapplei u momËadi
Celja. Tijekom sluæenja vojnog roka u
Zagrebu trenirao je s "medvjedima" i
odradio viπe treninga u toj jednoj
jedinoj sezoni negoli sveukupno prije
toga u Celju. Zagreb je na ©alati dobio
plohu s umjetnim ledom i to je bio
razlog πto je ostao. Kao mladac igrao je
sa starim zagrebaËkim hokejskim
vukovima LaziÊem i KrajaËiÊem, zatim
je πezdesetih doËekao jaki MedveπËak s
Borisom Renaudom, Pantom
AnËeviÊem, Miranom Krmeljom... Bilo
je to zlatno doba ©alate, na tribinama se
znalo okupiti i 6000 gledatelja. Igralo
se uvijek utorkom i petkom, uvijek
popodne u pet. Pet minuta od JelaËiÊplaca,
sa πpice na ©alatu, a nakon tekme
i kuhanog vina, opet na πpicu.
- Bila je sjajna atmosfera - opisat Êe
to doba Ratej.
MedveπËakovi hokejaπi po
popularnosti su tada bili odmah uz
Dinamove nogometaπe. "Plavi", a i
Zagrebovi nogometaπi, dolazili su na
©alatu navijati za "medvjede", dolazili
su i rukometaπi, odbojkaπi. A hokejaπi
bi odlazili "drukati" na njihove
utakmice. Æivjelo se drukËije nego
danas, bila je to velika zagrebaËka
sportska obitelj. Bili su to i dani u
kojima su navijaËi sa svojim
zvijezdama zajedniËki komentirali
utakmicu, sportsko razdoblje prepuno
posebnog πarma.
- Jesenice su tada sa 20
reprezentativaca bile nedodirljive. Ipak
dobili smo ih i pamtim tu 3-2 pobjedu,
pamtim i naπe drugo mjesto u ligi. Jaka
14