Å UMARSKI LIST 9-10/2003 - HÅ D

ŠUMARSKI LIST 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

U DC 630* 

ISSN 

0373—1332 

CODEN 

SULIAB 

GODINA CXXVII 

Zagreb 

2003

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA 

O HRVATSKOME NACIONALNOM STANDARDU ZA FSC CERTIFICIRANJE ŠUMA 

Poznato je kako su današnje šume u Hrvatskoj prva ili druga generacije poslije prirodne obnove nekadašnjih 

prašuma. Tako je očuvana izvorna prirodnost, dok se šumarski stručni trud vidi u visokoj tehničkoj 

kakvoći stabala. Primjenivši načelo potrajnosti u novonastalim šumskim sastojinama, te uklanjanjem 

tehnički negativnih jedinki za vrijeme postupka njege, čišćenja i prorijeda, održala se prirodnost i postigla 

visoka sirovinska vrijednost šume. Šuma je postala obnovljivo upotrebljiv prirodni resurs visoke biološke 

raznolikosti, koji osim svoje prirodnosti nudi visoku kakvoću drva. 

Šumarska znanost podržava u gospodarskoj šumi u usporedbi s prašumom njezinu fazu pomlađivanja 

(prirodnoga), fazu mlade šume i optimalnu fazu šume, a uzgojnim postupcima preskaču se prašumske faze 

starenja i raspadanja, održavajući tako na visokoj razini gospodarsku ulogu šume i njezinu potpunu prirodnost 

i biološku raznolikost. Stadij raspada s narušenim svim ekološkim funkcijama šume koji traje u bukovoj 

prašumi (Korpel, 1995) 95 do 110 godina, sveden je u gospodarskoj šumi na samo nekoliko godina. 

Za razliku od većega dijela zapadne, srednje i južne Europe, pobliže, od zemalja razvijenije tehničke 

civilizacije u kojima se dogodilo veliko krčenje šuma te pretvaranje preostalih u šumske kulture, pretežito 

smreke, hrvatske prašume su u to vrijeme prirodno obnovljene. 

Jak biološki potencijal hrvatskih šuma usmjeren biološki obrazovanim šumarima sa završenim Gospodarsko 

šumarskim učilištem u Križevcima, Šumarskom akademijom i Šumarskim fakultetom u Zagrebu, 

rezultat je da su današnje državne šume u 95 % svoje površine prirodnoga sastava. Šumske zajednice 

su dobro proučeni dio šumskoga ekosustava (floristička raznovrsnost) s poznatim staništem iz osnove 

gospodarenja (geološka podloga, tlo, reljef, klima). Uz pretpostavku dobro proučene bioraznolikosti šumskoga 

drveća, grmlja i ostalih podataka koji daje gospodarska osnova, šumarstvo dobro poznaje strukturu 

šuma u Hrvatskoj, dok je u tijeku proučavanje funkcioniranja šumskih ekosustava. Posebno valja izdvojiti 

istraživanja novonastalih šumskih šteta ("umiranje šuma"), zatim uzgojna proučavanja obnove opustošenih 

šuma, ali i daljnje održavanje dosljedne zaštite okoliša i prirode u Hrvatskoj, stoje poznato kao tradicija 

hrvatske šumarske struke. Ovaj uvod o hrvatskom šumarstvu bio je u neku ruku potreban za bolje 

razumijevanje daljnjega teksta koji se odnosi na prestižni FSC certifikat za gospodarenje, na koji su stekle 

pravo Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. 

U raspravi o hrvatskome nacionalnom standardu za FSC certificiranje šuma održanoj 6. listopada ove 

godine u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, bila je riječ o drugome nacrtu nacionalnoga standarda te 

o pripremi za njegov treći i konačni nacrt. Na raspravi smo ustanovili neuvažavanje stručnoga šumarskoga 

stava te njegova uzimanja u obzir i ugrađivanja u standard. Zanemareno je stanje šuma u Hrvatskoj, 

primjerice prirodnost, biološka raznolikost, postupanje prema načelu održivoga razvoja koje se koristi 

više od 150 godina kao i današnja visoka tehnička kakvoća stabala. Prilikom donošenja standarda prevladala 

je arogantna mala grupa biologa, po specijalnosti mikologa, koji žele šumu u prašumskome obliku, i 

to u fazi raspadanja prašume s pretežito trulim drvećem kada se u šumi pojavljuje nešto više gljiva. O 

standardu odlučuju tri komore, i to Komora za ekologiju, Gospodarska komora i Socijalna komora. Komoru 

za ekologiju vodi mikolog, a samo Gospodarsku vodi jedan šumar. U komorama nema niti jednoga 

šumara uzgajivača, uredivača ili ekologa, koji bi zapravo po zaslugama za sadržaj koji se traži u standardu, 

a što se zrcali u stanju šuma u Hrvatskoj, trebali u navedenim komorama predstavljati većinu. 

Prilikom izrade nacionalnoga standarda dobro postavljeni kriteriji FSC-a, a posebice oni u načelu 6. 

Utjecaj na okoliš, narušeni su nelogičnim indikatorima (pojašnjenja za kriterije) iz čijega sadržaja se 

može zaključiti kako se u nas radi o šumama neke kolonije, u kojoj su čistim sječama iskorištene šume. 

Zagrebačkoj školi uzgajanja šuma postavljaju se uvjeti kako i kada će se sjeći šume, u kojim površinama i 

u kojim razmacima, a usprkos prirodnosti naših šuma izdvaja se 100.000 ha koje treba pretvarati u sekundarne 

prašume. 

Hrvatsko šumarsko društvo uputilo je Nacionalnoj radnoj skupini za izradu hrvatskoga standarda za 

certificiranje šuma u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva više prijedloga za izmjenu prvoga nacrta 

standarda, od kojih niti jedan nije prihvaćen. I na kraju postavlja se pitanje odgovornima u Ministarstvu 

poljoprivrede i šumarstva kome treba nacionalni standard za FSC certificiranje šuma koji se u nas ne 

može provesti. 

Prof, dr se. Branimir Prpić 

Naslovna stranica - Front page: 

Jela na blokovima u risnjačkim Bijelim stijenama 

Fir on blocks of Bijele stijene of Risnjak 

(Foto: A. Frković) 

Naklada 1780 primjeraka

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

ŠUMARSKI 

LIST 

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate 

1. Mr. se. Branko Belčić 

2. Mr. sc. Vladimir Bogati 

3. Davor Butorac, dipl. ing. 

4. Damir Delač, dipl. ing. 

5. Mr. sc. Josip Dundović 

6. Ivan Đukić, dipl. ing. 

7. Ivan Duvnjak, dipl. ing. 

8. Dr. sc. Joso Gračan 

9. Prof. dr. sc. Ivica Grbac 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić 

Zvonko Rožić, dipl. ing. 

Mario Stipetić, dipl. ing. 

DaliborTomljanović, dipl. ing 

Dr. sc. Vlado Topić 

Berislav Vinaj, dipl. ing. 

Oliver Vlainić, dipl. ing. 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić 

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima: 

1. Šumski ekosustavi 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja 

Urednici znanstvenih grana: 

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i 

biologija šuma 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana 

šumskog drveća 

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje 

šumskog drveća 

Doc. dr. sc. Nikola Pernar, šumarska pedologija 

Doc. dr. sc. Marijan Grubešić, lovstvo 

2. Uzgajanje šuma i hortikultura 

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja 


Dr. sc. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo 

Dr. sc. Vlado Topić, krške šume 

Doc. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode 

3. Iskorišćivanje šuma 

Prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja 


Doc. dr. sc. Dragutin Pičman, šumske prometnice 

Izv. prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva 

Doc. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska 

prerada drva 

4. Zaštita šuma 

Dr. sc. Miroslav Harapin, urednik područja 


Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija 

Doc. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari 

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika 

Izv. prof. dr. sc. Nikola Lukić, urednik područja 


Doc. dr. sc. Vladimir Kušan, geodezija 

6. Uređivanje šuma 

Doc. dr. sc. Juro Cavlović, urednik područja 


Izv. prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija rada i 

šumarska ekonomika 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u 

šumarstvu 

7. Šumarska politika 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, 

bibliografija, staleške vijesti 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, 

općekorisne funkcije šuma 

Prof. dr. sc. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina 

Prof. dr. sc. Vjekoslav Glavač, Njemačka 

Prof. dr. sc. Emil Klimo, Češka 

Doc. dr. sc. Boštjan Kosir, Slovenija 

Članovi Uređivačkog odbora iz inozemstva 

Dr. sc. Konrad Pintarić, prof, em., Bosna i Hercegovina 

Prof. dr. sc. Milan Saniga, Slovačka 

Dr. sc. Martin Schneider-Jacoby, Njemačka 

Prof. dr. sc. Iztok Winkler, Slovenija 

Glavni i odgovorni urednik prof. dr. sc. Branimir Prpić 

Tehnički urednik- Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. 

Lektor - Dijana Sekulić-Blažina 

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. 

Recenzenti i doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, 

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama 

zavisno o odluci uredništva. 

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list« 

smatra se znanstvenim časopisom te se na njega primjenjuje 0-ta stopa PDV (članak 57. g.)

SADRŽAJ - CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 442 (001) 

Idžojtić, M.: Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične bijele imele 

(Viscum album L. ssp. album) u Hrvatskoj 

Hosts and Distribution of the White Berried Mistletoe (Viscum album L. ssp. album) in Croatia 

UDK 630* 231 + 226 (001) 

Krejči, V, T Dubravac: Mogućnost i opravdanost oplodnih sječa u bukovim šumama 

Gorskog kotara, Like i Hrvatskog primorja 

Possibility and Justification of the Shelterwood Cutting Method in the Beech Forests 

of Gorski Kotar, Lika and Hrvatsko Primorje 

UDK 630* 583 + 585 (001) 

Klobučar, D.: Ocjena točnosti geokodiranja osnovne državne karte i digitalnog ortofota 

Assessment of Accuracy of Geocoding Basic Map of Croatia and Digital Orthophotographies 

PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION 

UDK 630* 443 + 323 + 325 

Prka, M.: Pojavnost neprave srži kod bukovih stabala i tehničke bukove oblovine iz prorednih 

i pripremnih sječa na području bjelovarske Bilogore 

Occurrence of False Heartwood in Beech Trees and Technical Beech Roundwood Coming 

from Thinning and Preparatory Felling in the Area of Bjelovar Bilogora 

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 435 + 432 

Margaletić, J., M. Margaletić: Požari u šumi i na šumskom zemljištu kao čimbenici 

degradacije staništa 

Fires in Forests and Forest Land as Natural Station Degradation Factors 

UDK 630* 904 

Sabadi, R.: Njemačko šumarstvo 2002/2003. godine 

German Forestry in 2002/2003 

UDK 630* 164 + 160 + 261 

Tolić, I.: Gospodarske i druge vrijednosti vrsta roda pistacija 

Commercial and other Values of the Genus Pistacia Species 

ZAŠTITA PRIRODE 

A r a č, K.: Kos (Turdm merula L. 

OBLJETNICE 

F rk o v i ć, A.: 50 godina nacionalnog parka "Risnjak" 1953. - 2003. 

Franj i ć, J.: Prof. dr. se. Ivo Trinajstić - Hrvatski botaničar 

Uredništvo: 125-ta obljetnica Nadzorništva - Inspektorata za pošumljavanje krša... 

KNJIGE I ČASOPISI 

Prpić, B.: Dr. se. Srećko Božice vi ć : Plitvička jezera 

Grospić, F.: Monti e bosehi, L' italia forestale e montana 

Ištvanić, J.: Alati i strojevi u obradbi drva 1 i 2 

PRIZNANJA 

To 1 i ć, I.: Priznanja na 8. Međunarodnom sajmu lova i ribolova u Varaždinu 

MEĐUNARODNA SURADNJA 

Dundović,J., H.Jakovac:61. Skupština Njemačkoga šumarskog društva 

439 

449 

457 

467 

475 

483 

501 

508 

509 

513 

515 

516 

517, 521 

523 

525 

526 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski liši br. 9-10. CXXVII (2003). 439-447 

UDK 630* 442 (001) 

DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE 

IMELE (Viscum album L. ssp. album) U HRVATSKOJ* 

HOSTS AND DISTRIBUTION OF THE WHITE BERRIED MISTLETOE 

(Viscum album. L. ssp. album) IN CROATIA 

Marilena IDŽOJTIĆ' 

SAŽETAK: Bjelogorična bijela imela (Viscum album L. ssp. album porodica 

Viscaceae, red ViscalesJ poluparazit je na bjelogoričnim vrstama drveća i 

grmlja. Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala rasprostranjenost 

imele u Hrvatskoj, rađena su terenska istraživanja, te je pregledan herbarij 

Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za kartiranje rasprostranjenosti 

korištena su osnovna polja MTB mreže. 

Bjelogorična bijela imela u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara 

i 2 hibrida). Od 41 vrste 31 je autoktona i 10 aloktonih. Domaćini pripadaju 

u jedanaest porodica. Najviše dvanaest vrsta je iz porodice Rosaceae. Zatim 

slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), Betulaceae (četiri 

vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni 

u literaturi, osim Alnus japonica (Thunb.) Steud. i Prunus cerasifera 

Ehrh. Autoktone vrste koje možemo ubrojiti među najčešće domaćine su: pitoma 

jabuka (IVIalus domestica Borkh.), crna topola (Topulus nigra L.), pitoma 

kruška (Pyrus communis L.), bijela vrba (Salix alba L.) i malolisna lipa (Tilia 

cordata Mili). Najčešće zaražene strane vrste su sjevernoameričke i to Acer 

saccharinum L. (srebrnolisni javor) i Robinia pseudoacacia L. (obični bagrem). 

Cesto su zaražene šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.), običnog bagrema 

(Hobinia pseudoacacia L.), te kulture topola Populusxcanadensis 

Moench, P. nigra L. i P. deltoides W. Bartram ex Marshall. 

Ova podvrsta imele V. album ssp. album rasprostranjena je u Hrvatskoj u 

prirodnim šumama, šumskim kulturama, parkovima, vrtovima, neodržavanim 

voćnjacima, te na soliternim stablima uz rubove šuma i na otvorenim površinama 

u sjevernom i središnjem dijelu države. Nije zabilježena u mediteranskom 

i submediteranskom području, a niti u velikim planinskim masivima koji 

razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog pojasa. Rasprostranjenost 

imele je mozaična, stoje uvjetovano isto takvom rasprostranjenošću 

domaćina, lokalnim uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr. 

Kontinuirana rasprostranjenost na nekom domaćinu može se pratiti samo u 

dijelu areala poljskog jasena (Traxinus angustifolia Vahl). 

Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele, oni iscrpljuju svoga domaćina, 

no općenito se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja veći 

gospodarski problem u Hrvatskoj. 

Ključne riječi: Viscum albumL. ssp. album (bjelogorična bijela imela), 

Hrvatska, vrste domaćini, rasprostranjenost 

1 

Dr. se. Marilena Idžojtić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

marilena.idzojtic@post.hinet.hr 

Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod 

naslovom "Imele u Hrvatskoj - biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini".

M. Idžojlić: DOMAĆINI 1 RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br, ') 10. CXXVII (2003), 439-447 

1. UVOD Introduction 

Imele rasprostranjene u Hrvatskoj su: Viscum album 

L. (bijela imela), Loranthus europaeus Jacq. (žuta 

imela, lijepak) i Arceuthobium oxycedri (DC.) M. 

Bieb. (imelica). 

Predmet istraživanja u ovome raduje bijela imela, 

te se daje njen kratki opis. 

Viscum album L., bijela imela, vazdazelena je, dvodomna 

vrsta iz porodice Viscaceae. Okruglastog je habitusa, 

promjera do 1 m, nasuprotnog, viličastog razgranjenja 

i zelenih izbojaka koji se u nodijima lako lome. 

Listovi su nasuprotni, kožasti, goli, jednostavni, 

obrnutojajasti do suličasti, tupoga vrha, suženi pri osnovi, 

cijeloga ruba, bez peteljki. Cvjetovi su jednospolni, 

sitni, žućkastozeleni, entomogamni, sjedeći, po 3-5 

zajedno u pazušcima listova (slika 1), cvjetanje je prije 

ili za vrijeme listanja. Plod je okrugla, neprava, bijela 

boba s 1 (-3) zelene sjemenke obavijene sluzavom, ljepljivom 

masom (slika 2); dozrijeva zimi. Za klijanje 

sjemenke je, za razliku od većine ostalih biljaka, 

potrebna svjetlost. Pri klijanju razvije se posebni organ 

za pričvršćivanje biljke za granu domaćina. Zatim se 

razvije sisaljka koja izlučuje enzime koji rastvaraju 

stanice kore i dolazi do prodiranja u tkivo domaćina. 

Sisaljkama (haustorijama) imela iz provodnog sustava 

domaćina crpi vodu i mineralne tvari, dok organske 

tvari sama asimilira (poluparazit). 

Pripravci svježih i suhih izbojaka s listovima, cvjetovima 

i plodovima bijele imele od davnina se koriste u 

medicini za liječenje raznih bolesti (S c h a fn e r et al., 

1999). Glavni sastojci koje sadrži su lektin, polipeptidi, 

flavonoidi, lignin i biogeni amini. Pripravci se koriste 

za reguliranje visokog krvnog tlaka, stimuliraju imunitet, 

djeluju citostatično i dr. Kao naročito ljekovita navodi 

se bijela imela na hrastu (A š i č, 1999). 

Sjeverna granica rasprostranjenosti bijele imele je 

južna Skandinavija, zapadna granica je srednja i južna 

Engleska, na jug dolazi do sjeverozapadne Afrike, a na 

istoku se preko jugozapadne i srednje Azije (Anatolija, 

Perzija, Afganistan, Himalaja, Tibet) rasprostire do 

Mandžurije i Japana (Hegi, 1981). 

Bijela imela ima tri podvrste: Viscum album L. ssp. 

album (bjelogorična bijela imela), V. album ssp. abietis 

(Wiesb.) Abrom. (jelina imela) i V. album ssp. austriacum 

(Wiesb.) Volim, (borova imela). Podvrste najbolje 

možemo razlikovati prema vrstama domaćinima na kojima 

žive kao poluparaziti. Bjelogorična bijela imela dolazi 

na listopadnim vrstama drveća i grmlja, jelina imela 

na vrstama iz roda Abies Mill, a borova imela uglav- 

440

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJF.LOGOR1ČNB BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003). 439-447 

nom na vrstama iz roda Pinus L. Prema morfološkim 

obilježjima podvrste su vrlo slične, a ključeve za njihovo 

razlikovanje izradili suStopp (1961), Hegnauer 

(1962), Graži &Urech (1982). Rezultati novijih molekularnih 

istaraživanja pokazuju da su V. a. ssp. album 

i V. a. ssp. abietis srodnije međusobno nego s podvrstom 

V. a. ssp. austriacum (Zuber &Widmer, 2000). 

Vektori širenja bijele imele su ptice. Četrnaest je vrsta 

ptica u Hrvatskoj koje se potencijalno hrane plodovima 

imele (Cramp, 1988; Cramp &Perrins, 1994). 

To su: kos (Turdus merula L.), drozd cikelj (T. philomelos 

Brehm), drozd bravenjak (7^ pilaris L.), planinski 

kos (T. torquatus L.), batokljun (Coccothraustes coccothraustes 

L.), zeba (Fringilla coelebs L.), zelendur (Carduelis 

chloris L.), kreja (Nucifraga caryocatactes L.), 

čavka (Corvus monedula L.), gačac (C. frugilegus L.), 

siva vrana (C. corone comix L.), svraka (Picapica L.) i 

sojka (Garrulus glandarius L.). Najvažniji prenositelj je 

drozd imelaš (Turdus viscivorus L.) koji obitava na cijelom 

području Hrvatske, dok je u Dalmaciji prisutan 

samo zimi (Kralj, 1997; Heinzel etal., 1999). 

Imele su specijalizirane i dolaze samo na određenim 

vrstama domaćinima. Barney etal. (1998) pregledom 

literature ustanovili su da V. album dolazi na najvećem 

broju taksona od svih vrsta imela, odnosno na većem 

broju nego na vrsti imele iz Indije i jugoistočne Azije, 

Dendrophtoe fakata (L. f.) Ettingsh., koja dolazi na 401 

taksonu iz 227 rodova i 77 porodica i smatrana je 

imelom s najvećim brojem domaćina (Hawksworth 

et al. 1993). V. album zabilježena je na 452 taksona 

(vrsta, podvrsta, varijeteta i hibrida) iz 96 rodova i 44 

porodice. Osim u prirodi, tu su ubrojene i vrste na kojima 

je uspješno obavljena umjetna inokulacija. Kao najčešći 

domaćini navedene su vrste iz rodova Salix L., Populus 

L., Acer L., Malus Mill., Crataegus L., Prunus L., 

Sorbus L., Abies Mill, i Pinus L. Od tri podvrste imele 

najmanje je specijalizirana V. a. ssp. album, koja je zabilježena 

na 411 taksona, od čega je 27 umjetno inokulirano 

(Barney etal, 1998). 

2. METODE ISTRAŽIVANJA - Research Methods 

Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala 

rasprostranjenost imela u Hrvatskoj, rađena su terenska 

istraživanja, odnosno ciljano prikupljanje novih 

podataka te pregledan herbarij Šumarskog fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu. 

Terenska istraživanja u Hrvatskoj rađena su u suradnji 

s Hrvatskim šumama d.o.o. Na području kojim 

gospodare Hrvatske šume d.o.o., odnosno na području 

svih šesnaest uprava šuma podružnica, diplomirani 

inženjeri šumarstva dobili su formulare u kojima su za 

prirodne sastojine i šumske kulture starije od 30 godina 

dijagonalnim pregledom unosili podatke o broju zaraženih 

i nezaraženih stabala, te o broju grmova imele na 

Prema Hegiju (1981) u srednjoj Europi je 36 rodova 

čije su vrste domaćini bjelogoričnoj bijeloj imeli, 

V. a. ssp. album. U Botaničkom vrtu u Darmstadtu 

Borner (1955/56) naveo je 36 autoktonih i aloktonih 

vrsta domaćina V. a. ssp. album. Ova imela u Poljskoj 

dolazi na 194 taksona (Stypinski, 1997). U Pirenejima 

je 12 vrsta drveća i grmlja domaćina, a na Iberijskom 

poluotoku 53 vrste (Lopez-Saez, 1993, 1994). 

V. a. ssp. album u Slovačkoj je zabilježena na 35 taksona 

iz 17 rodova (E1 i a s, 2002). 

Graaf (1980) kao domaćine V. a. ssp. album u Nizozemskoj 

navodi 12 taksona, od kojih su najčešći Malus 

domestica Borkh., Populus nigra L., P. deltoides 

W. Bartram ex Marschall i P. ^canadensis Moench. 

Usporedbom sa starijim podacima (prije 1950. godine) 

utvrđeno je daje područje rasprostranjenosti ove imele 

u Nizozemskoj znatno smanjeno. Kao mogući uzroci 

navode se puno manji broj starih stabala jabuke kao 

jednog od najvažnijih domaćina i povećanje broja održavanih 

voćnjaka jabuka koji nisu pogodni za imelu, a 

također i širenje gradova na nekada ruralna područja u 

kojima je imela bila rasprostranjena. 

Detaljan prikaz biologije i ekologije V. a. ssp. album 

na sjevernoj granici areala u Švedskoj dao je 

Wallden (1961). Najvažnija vrsta domaćin u tome 

području je malolisna lipa (Tiha cordata Mili.). Brojnost 

populacije ove imele u Švedskoj u posljednjih je 

stotinjak godina u porastu, stoje protumačeno promjenom 

klime, odnosno povoljnijim klimatskim uvjetima 

za tu termofilnu vrstu te zakonskom zaštitom. 

Rasprostranjenost V. album u Švicarskoj, prema rodovima, 

odnosno vrstama domaćinima, opisao je i kartirao 

Hofstetter (1988). Za V. a. ssp. album naveo 

je 17 rodova čije su vrste domaćini ovoj imeli. 

U Sloveniji je 25 vrsta domaćina bjelogorične bijele 

imele, od čega je 21 autoktona vrsta i 4 aloktone (K o - 

gelnik, 2002; Idžojtić & Kogelnik, 2003). 

U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja rasprostranjenosti 

i domaćina bjelogorične bijele imele u 

Hrvatskoj. 

zaraženim stablima. Na drugom su formularu unosili 

podatke o prisutnosti imele izvan šume. Prema potrebi, 

determinacija vrsta provjerena je na terenu ili iz sakupljenog 

herbarijskog materijala. Provedena su i vlastita 

terenska istraživanja u kojima su na području cijele Hrvatske 

bilježeni domaćini i geokodirana nova nalazišta 

imele, te sakupljen herbarijski materijal i fotodokumentacija. 

Podaci dobiveni vlastitim terenskim istraživanjima 

i podaci iz Hrvatskih šuma d.o.o. upisani su u 

bazu podataka i statistički obrađeni. 

Za kartiranje rasprostranjenosti imele korištena je 

MTB mreža. Polja su pravokutnici definirani stupanjskom 

mrežom (prema Greenwichu): 10' geografske ši- 

441

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST B.IHLOGORICNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447 

rine x 6'geografske dužine. Svaki jc kvadratni stupanj, 

prema tomu, podijeljen na 60 MTB polja, a svako os- 

novno polje odgovara jednom listu karte mjerila 

1:25000 (12 x 11,1 km). 

3. REZULTATI Results 

3.1. Domaćini - Hosts 

Bjelogorična bijela imela u Hrvatskoj 

dolazi na 45 taksona (tablica 

1). Od toga je 41 vrsta (31 autoktona 

i 10 aloktonih), dva kultivara (Populus 

nigra 'Italica' i Salix alba L. 

Tristis') i dva hibrida (Populus 

^canadensis i P. 

x canescens (Aiton) 

Sm.). Roditeljske vrste hibrida 

(Populus deltoides i P. nigra, odnosno 

P. alba L. i P. tremula L.) i vrste 

čiji su kultivari domaćini (Populus 

nigra i Salix alba), također su domaćini 

ove imele. 

Slika 3 prikazuje postotak vrsta 

domaćina V. a. ssp. album po porodicama, 

prema sistematici Tahtajan 

a (1987). Ova imela dolazi na 

41 vrsti iz 21 roda i 11 porodica. Gotovo 

trećina (29,3 %) vrsta je iz porodice 

Rosaceae. Zatim slijede Salicaceae 

(17 %), Aceraceae (12,2 %), 

Betulaceae (9,7 %) i Tiliaceae 

(7,3 %). Po dvije su vrste domaćina, 

odnosno 4,9 % iz porodica Fabaceae 

(obični bagrem i planinski negnjil), 

Fagaceae (hrast kitnjak i crveni 

hrast), Oleaceae (poljski jasen i 

pensilvanski jasen) i Ulmaceae 

(američki koprivić i vez), a po jedna 

vrsta (2,4 %) iz porodica Hippocastanaceae 

(obični divlji kesten) i 

Juglandaceae (crni orah). Domaćini 

iz porodice Rosaceae su: obični 

glog, jednoplodnički glog, obična 

dunja, pitoma jabuka, divlja jabuka, 

trešnja, džanarika, šljiva, sremza, 

pitoma kruška, divlja kruška i mukinja. 

Iz porodice Salicaceae su četiri 

vrste topola i tri vrste vrba: bijela 

topola, američka crna topola, europska 

crna topola, trepetljika, bijela 

vrba, iva i krhka vrba. Pet vrsta je iz 

porodice Aceraceae: klen, mliječ, 

gorski javor, srebrnolisni javor i žestilj. 

Javori su rod s najviše vrsta domaćina. 

Četiri vrste domaćina su iz 

porodice Betulaceae: crna joha, japanska 

joha, obična breza i obični 

grab. Sve tri naše lipe (porodica 

Tablica 1. Vrste, hibridi i kultivari domaćini Viscum album L. ssp. album u 

Hrvatskoj, s pripadajućim porodicama. 

Table 1 Species, hybrids and cultivars, hosts of Viscum album L. ssp. album in 

Croatia, with belonging families. 

R.br. 

No. 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

16. 

17. 

18. 

19. 

20. 

21. 

22. 

23. 

24. 

25. 

26. 

27. 

28. 

29. 

30. 

31. 

32. 

33. 

34. 

35. 

36. 

37. 

38. 

39. 

40. 

41. 

42. 

43. 

44. 

45. 

Domaćin 

Host 

Acer campestre L. 

Acerplatanoides L. 

Acerpseudoplatanus L. 

* Acer saccharinum L. 

Acer tataricum L. 

* Aesculus hippocastanum L. 

Alnus glutinosa (L.) Gaertn. 

* Alnus japonic a (Thunb.) Steud. 

Betula pendula Roth 

Carpinus betulus L. 

* Celtis occidentalis L. 

Crataegus laevigata (Poir.) DC. 

Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. 

* Cydonia oblonga Mill. 

Fraxinus angustifolia Vahl 

* Fraxinuspennsylvanica Marshall 

* Juglans nigra L. 

Laburnum alpinum (Mill.) Bercht. et J. Presl 

Malus domestica Borkh. 

Malus sylvestris Mill. 

Populus alba L. 

* Populus deltoides W. Bartram ex Marshall 

Populus nigra L. 

Populus nigra L. 'Italica' 

Populus tremula L. 

Populus ^canadensis Moench 

Populus xcanescens (Aiton) Sm. 

Primus avium (L.) L. 

Prunus cerasifera Ehrh. 

Prunus domestica L. 

Prunuspadus L. 

Pyrus communis L. 

Pyrus pyraster Burgsd. 

Quercus petraea (Matt.) Liebl. 

* Quercus rubra L. 

* Robinia pseudoacacia L. 

Salix alba L. 

Salix alba L. 'Tristis' 

Salix caprea L. 

Salix fragilis L. 

Sorbus aria (L.) Crantz 

Tilia cordata Mill. 

Tilia platyphyllos Scop. 

Tilia tomentosa Moench 

Ulmus laevis Pall. 

* = aloktona vrsta 

Porodica 

Family 

Aceraceae 

Aceraceae 

Aceraceae 

Aceraceae 

Aceraceae 

Hippocastanaceae 

Betulaceae 

Betulaceae 

Betulaeceae 

Betulaeceae 

Ulmaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Oleaceae 

Oleaceae 

Juglandaceae 

Fabaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Rosaceae 

Fagaceae 

Fagaceae 

Fabaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Salicaceae 

Rosaceae 

Tiliaceae 

Tiliaceae 

Tiliaceae 

Ulmaceae 

442

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 439-447 

Slika 3. Postotak vrsta domaćina Viscum album L. ssp. album, po 

porodicama. 

Figure 3 Percentage of hosts of Viscum album L. ssp. album, 

according to families. 

koji razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog 

pojasa. 

Isključivo u prirodnim sastojinama bjelogorična bijela 

imela dolazi na Fraxinus angustifolia Vahl i Quercuspetraea 

(Matt.) Liebl. Na poljskom jasenu imela je 

rasprostranjena na području UŠP Karlovac (S. Draganić 

i Š. Jastrebarsko), UŠP Koprivnica (Š. Kloštar Podravski), 

UŠP Nova Gradiška (Š. Jasenovac, Š. Novska 

i Š. Stara Gradiška, slika 5), UŠP Sisak (Š. Sunja), 

UŠP Vinkovci (Š. Cerna, Š. Gunja, Š. Ilok, Š. Otok, Š. 

Vinkovci i Š. Vrbanja) i UŠP Zagreb (Š. Kutina i Š. Lipovljani). 

Intenzitet zaraze je od pojedinačnih stabala 

u gospodarskim jedinicama (šumarije u UŠP Vinkovci) 

do 30 % zaraze u GJ Jastrebarski Lugovi, Š. Jastrebarsko. 

Na kitnjaku je inače prisutna žuta imela, dok je 

Tiliaceae) domaćini su imeli: malolisna lipa, velelisna 

lipa i srebmolisna lipa. Deset aloktonih vrsta domaćina 

bjelogorične bijele imele u Hrvatskoj u tablici 1 označeno 

je zvjezdicom (*). 

3.2. Rasprostranjenost - Distribution 

U Hrvatskoj je bjelogorična bijela imela rasprostranjena 

mozaično u prirodnim šumama, šumskim kulturama, 

parkovima, vrtovima, neodržavanim voćnjacima, 

te na soliternim stablima uz rubove šuma i na 

otvorenim površinama. 

Ova je podvrsta imele rasprostranjena u sjevernom 

i središnjem dijelu države, a nije zabilježena u mediteranskom 

i submediteranskom području (slika 4). Također 

nije prisutna niti u velikim planinskim masivima 

Slika 4. Rasprostranjenost Viscum album L. ssp. album u Hrvatskoj. 

Figure 4 Distribution o/Viscum album L. ssp. album in Croatia. 

Slika 5. Bjelogorična bijela imela na poljskom jasenu (Stara Gradiška). 

Figure 5 The white berried mistletoe on the narrow-leaved ash 

(Stara Gradiška). 

bjelogorična bijela imela na autoktonim hrastovima rijetkost, 

a kod nas je zabilježena samo na području UŠP 

Bjelovar, Š. Garešnica, GJ Garjevica. 

Samo izvan prirodnih sastojina imela je prisutna na 

Acer platanoides L. (Zagreb), Betula pendula Roth 

(Zagreb; Križevci; Cugovec, Zrinšćina - Š. Vrbovec; 

Kapela - Š. Bjelovar; Lepoglava-Bednja - Š. Ivanec), 

Prunus padus L. (Zagreb), Salix caprea L. (Jabučeta, 

Donji Mosti - Š. Bjelovar), Tilia platyphyllos Scop. 

(Zagreb; Sirač; Grabovnica- Š. Velika Pisanica) i Tilia 

tomentosa Moench (Zagreb). 

Naše vrste drveća na kojima imela dolazi i u prirodnim 

sastojinama i izvan njih su: 

Acer campestre L. (Zagreb; Udbina; Podgajec - Š. 

Križevci; Ilok; Š. Ilok - GJ Iločke šume; Š. Tikveš - 

GJ Dvorac-Siget; Š. Otok - GJ Slavir), 

A. pseudoplatanus L. (Zagreb; Županja; NP Plitvička 

jezera; Š. Krašić - GJ Blaževa gora; Š. Zagreb - GJ 

Markuševačka gora), 

443

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 439-447 

Alnus glutinosa (L.) Gaertn. (Bjelovar-Grginac, V. 

Trojstvo, Kušljavac, Severin, V. Ciglena, Prokljuvani - 

S. Bjelovar; Podgarić - Š. Garešnica; Erdovec - S. 

Križevci; Š. Zagreb - GJ Markuševačka gora), 

Carpinus betulus L. (Arboretum Opeka; Sirač; Š. Križevci 

- Župetnica; Š. Kloštar Podravski - GJ Svibovica), 

Populus alba (Zagreb; Virovitica; Cugovec, Gradec, 

Haganj - Š. Vrbovec; Trnovitički Popovac, Podgarić - 

S. Garešnica; S. Bjelovar - GJ Bolčansko-žabljački 

lug; Š. Virovitica - GJ Virovitička Bilogora; Š. Donji 

Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š. Slatina 

- GJ Slatinskc podravske šume), 

P. nigra (Zagreb; Samobor; Š. Slatina - GJ Slatinske 

podravske šume), Prunus avium (L.) L. (Jabučeta - S. 

Bjelovar; Š. Levanjska Varoš - GJ Breznica), 

Salix alba (Polum, Medenjak, Prnjavor - Š. Sokolovac; 

Š. Darda - GJ Kopačevske podunavske šume; S. 

Donji Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š. 

Slatina- GJ Slatinske podravske šume) i 

Tilia cordata (Zagreb; Arboretum Opeka; Križevci; 

Polum, Medenjak, Grdak - Š. Sokolovac; Ilok; Š. Ilok 

- GJ Iločke šume; Š. Vrbanja - GJ Vrbanjske šume; Š. 

Darda - GJ Haljevo-Kozaračke šume). 

Šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.), 

običnog bagrema (Robinia pseudoacacia L.), te kulture 

topola Populus ^canadensis (slike 6 i 7), P. nigra i 

P. deltoides često su zaražene imelom, i to najviše rubna 

stabla. 

Vrste na kojima je imela zabilježena samo najednom 

stablu su: japanska joha (Alnus japonica (Thunb.) 

Steud.) - Križevci, obična dunja (Cvdonia oblonga 

Mili.) - Koprivnica, planinski negnjil (Laburnum alpinum 

(Mill.) Bercht. et J. Presi) - Križevci, divlja jabuka 

(Malus sylvestris Mili.) - Župetnica, crveni hrast 

(Quercus rubra L.) - Arboretum Opeka i vez (Ulmus 

laevis Pali.) - Šumarija Sunja, GJ Posavske šume. Od 

navedenih vrsta dunja je posječena, a planinski negnjil 

i divlja jabuka su se u međuvremenu osušili (osobna 

komunikacija s M. Grahovac-Tremski, dipl. ing. i R. 

Rakić, dipl. ing.). 

U nešto odvojenom, južnom dijelu areala u središnjoj 

Hrvatskoj (Lika), imela dolazi mozaično na autoktonim 

vrstama: Acer campestre (klen), A. pseudoplatanus 

(gorski javor), Crataegus monogyna Jacq. emend. 

Lindm. (jednoplodnički glog), Populus nigra (crna 

topola), Sorbus aria (L.) Crantz (mukinja) i Tilia cordata 

(malolisna lipa), te na običnom bagremu (Robinia 

Sve vrste, hibridi i kultivari domaćini V. a. ssp. album 

u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi (Barney 

et ah, 1998), osim Alnus japonica i Prunus cera- 

444 

4. RASPRAVA - Discussion 

sifera Ehrh. Imela na japanskoj johi dolazi u zaštićenom 

parku u Križevcima. Na P. cerasifera imela je nađena 

u selu Vojakovac kod Križevaca i u Šumariji Tik-

M. Idžojtić: DOMAĆINI [ RASPROSTRANJENOST BJELOGOR1ĆNR BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 439-447 

veš, GJ Dvorac - Siget. Ovu vrstu kao domaćina V. a. 

ssp. album navode Barney et al. (1998), ali iz osobne 

komunikacije (s Dufft, 1996), odnosno niti ona 

još nije zabilježena u literaturi kao vrsta domaćin, pa je 

ovo prva objava. 

Hegi (1981) navodi rodove Alnus Mili., Carpinus 

L. i Fraxinus L. kao rijetke, a Ulmus L. i autoktone vrste 

iz roda Quercus L. kao vrlo rijetke domaćine V. a. 

ssp. album u srednjoj Europi. Vrste iz svih navedenih 

rodova zabilježene su u Hrvatskoj kao domaćini bjelogorične 

bijele imele. Na crnoj johi (Alnus glutinosa i 

običnom grabu (Carpinus betulus) imela dolazi i u prirodnim 

sastojinama i izvan njih. Osim prirodnih sastojina 

poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) ova podvrsta 

imele zabilježena je i na pensilvanskom jasenu (Fraxinus 

pennsylvanica Marshall), invazivnoj vrsti koja je 

mjestimično prisutna u prirodnim šumama poljskog jasena. 

Od navedenih vrlo rijetkih domaćina, imela je prisutna 

na hrastu kitnjaku (Quercus petraea i na vezu 

(Ulmus laevis). 

Autoktone vrste koje možemo ubrojiti medu najčešće 

domaćine su: pitoma jabuka (Malus domestica), 

crna topola (Populus nigra), pitoma kruška (Pyrus 

communis L.), bijela vrba (Salix alba) i malolisna lipa 

(Tilia cordata). Pojedina stabla ovih vrsta nerijetko nose 

vrlo velik broj grmova imele (slike 8 i 9), te su zimi 

zelena, kao da nisu listopadne vrste. Autoktone vrste 

koje nisu česti domaćini, ali na kojima se na pojedinim 

zaraženim stablima ponekad nalazi i više od 50 grmova 

imele su klen (Acer campestre) i obična breza (Betula 

pendula). Najčešće i najviše zaražene strane vrste 

su sjevernoameričke vrste Acer saceharinum (srebrnolisni 

javor) i Robinia pseudoacacia (obični bagrem). 

Njih Hawks worth et al. (1991) navode kao dvije 

od pet najčešće zaraženih vrsta u Kaliforniji (od 23 zabilježene 

vrste domaćina u Ameriku introducirane 

imele V. album). 

Slika 9. Bjelogorična bijela imela na malolisnoj lipi (Arboretum 

Opeka). 

Figure 9 The white berried mistletoe on the small-leaved lime 

(Arboretum Opeka). 

Slika 8. Bjelogorična bijela imela na pitomoj kruški (Rajić). 

Figure 8 The white berried mistletoe on the common pear (Rajić). 

Vrste koje su domaćini dvjema imelama, bijeloj 

(Viscum album) i žutoj (Loranthus europaeus) su obični 

grab (Carpinus betulus) i crveni hrast (Quercus rubra), 

a u Arboretumu Opeka zabilježena su stabla običnog 

graba i crvenog hrasta koja u svojim krošnjama istovremeno 

imaju obje vrste imela. 

Detaljni podaci o rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze 

bijele i žute imele bit će prikazani posebno, po 

USP i po vrstama drveća. 

Bjelogorična bijela imela (Viscum album ssp. album) 

u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara 

i 2 hibrida). 

Vrste domaćini pripadaju u jedanaest porodica. 

Najviše, dvanaest vrsta, je iz porodice Rosaceae. Zatim 

5. ZAKLJUČAK - Conclusion 

slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), 

Betulaceae (četiri vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. 

Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni 

u literaturi, osim Alnus japonica i Prunus cerasifera. 

445

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJRNOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447 

Rasprostranjenost imele je mozaična, stoje uvjetovano 

mozaičnom rasprostranjenošću domaćina, lokalnim 

uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr. Kontinuirana 

rasprostranjenost na nekoj vrsti može se pratiti 

samo u dijelu areala poljskog jasena (Fraxinus angustifolia). 

Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele, 

ona dodatno jače iscrpljuje svoga domaćina, no općenito 

se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja 

veći gospodarski problem u Hrvatskoj, za razliku od 

podvrste V. a. L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. koja je 

značajan štetnik na običnoj jeli, Abies alba Mill. 

Ašič, S., 1999: Ljekovito bilje. Dušević & Krošovnik 

d.o.o., Rijeka, 454 pp. 

Barney, C. W., F. G. Hawksworth &B.W. Geils, 

1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 

28: 187-208. 

Borner, F., 1955/56: Ober der Vorkommen der Mistel 

im Darmstadter Botanishcr Garten. Mitt. 

Deutsch. Dendrolog. Ges., 86-92 pp. 

Cramp, S. (ed.), 1988: The Birds of the Western Paleoarctic. 

Vol. V, 1063 pp. 

Cramp, S.& CM. Perrins (eds.), 1994: The Birds 

of the Western Paleoarctic. Vol. VIII, 899 pp. 

Eli as, P., 2002: Hostitel'ske dreviny imelovcovitych 

(Loranthaceae) na Slovensku. Bull. Slov. Bot. 

Spolocn., Bratislava, 24: 175-180. 

Graaf, D. Th de, 1980: On the occurrence of Viscum 

album L. subsp. album {Loranthaceae) in the 

Netherlands. Acta Bot. Neerl. 29 (5/6): 377-383. 

Grazi, G. & K. Urech, 1982: Einige morphologische 

Merkmale der Mistelbeere (Viscum album 

L.) und deren taxonomische Bedeutung. Beitr. 

Biol. Pflanzen 56: 293. 

Hawksworth, F. G., R. F. Scharpf & M. Marosy, 

1991: European mistletoe continues to 

spread in Sonoma County. California - Agriculture 

45 (6): 39^0. 

Hawksworth, F. G., Y. P. S. Pundir, C. G. Shaw 

& B. W. Gei ls, 1993: The host range of Dendrophthoe 

falcata (L. f.) Ettingsh. (Loranthaceae). 

Indian J. For. 16: 263-281. 

Hegi, G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, 

Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 

504 pp. 

Hegnauer, R., 1962: Chemotaxonomie der Pflanzen. 

Bd. IV. Birkhauser-Verlag, Basel und Stuttgart, 

429 pp. 

Heinzel,H.,R. Fitter & J. Par slow, 1999: Ptice 

Hrvatske i Europe: sa sjevernom Afrikom i 

Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo, 

Zagreb, 384 pp. 

Hofstetter, M., 1988: Ober die Verbreitung der 

Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes. 

139 (2): 97-127. 

446 

6. LITERATURA - References 

Idžojtić, M. & M. Kogelnik,2003: Hosts of mistletoes 

in Croatia and Slovenia. In: Abstract book 

of the International Symposium on Vegetation in 

SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29-31, 2003, 

26 p. 

Kogelnik, M., 2002: Ohmeljevke (Loranthaceae) in 

omelovke (Viscaceae) v Sloveniji. Diplomsko 

delo. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, 

Oddelek za biologijo, 65 pp. 

Kralj, J., 1997: Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih 

dvjesto godina. Larus 46: 1-112. 

Lopez-Saez, J. A., 1993: Biology and ecology of 

Viscum album s. 1. in the Pyrenees. Ecologia- 

Madrid. 7: 279-288. 

Lopez-Saez, J. A., 1994: Note on some taxonomic 

considerations on the subspecies of Viscum album 

in the Iberian Peninsula as a function of the 

hosts. Investigacion Agraria, Sistemas y Recursos 

Forestales 3(1): 69-73. 

Schafner, W., B. Hafelfinger & B. Ernst, 

1999: Ljekovito bilje: kompendij. Leo-commerce, 

Rijeka, 336 pp. 

Stopp, F., 1961: Unsere Misteln. Die Neue Brehm 

Biicherei. Ziemsen-Verlag, Willenberg-Lutherstadt. 

Stypinski, P. T, 1997: Biology and ecology of the 

European mistletoe (Viscum album, Viscaceae) 

in Poland. Fragmenta Floristica et Geobotanica, 

Series Polonica, Supplementum, Supl.l, 117 pp. 

Tahtajan, A., 1987: Sistema magnoliofitov. Nauka, 

Leningrad, 440 pp. 

Wall den, B., 1961: Misteln vid dess Nordgrans. Sv. 

Bot. Tidskr. 55 (3): 526-549. 

Zuber, D. & A. Widmer, 2000: Genetic evidence 

for host specificity in the hemi-parasitic Viscum 

album L. (Viscaceae). Molecular Ecology 9: 

1069-1073.

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BULiLti IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXV11 (2003). 439-447 

ZAHVALA - Acknowledgement 

Zahvaljujem Službi za ekologiju šuma, Hrvatskih stveno-istraživačkom projektu od strane Hrvatskih 

šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. se. Petru Jurje- šuma d.o.o. Vrlo sam zahvalna i svim djelatnicima Hrviću, 

te svim rukovoditeljima Odjela za ekologiju i vatskih šuma d.o.o. koji su radom na terenu pomogli u 

stručnim suradnicima za zaštitu šuma pri upravama realizaciji istraživanja. Također na pomoći zahvaljujem 

šuma podružnicama na prihvaćanju suradnje na znan- dr. se. Jeleni Kralj iz Zavoda za ornitologiju HAZU. 

SUMMARY: The white berried mistletoe fViscum album L. ssp. album,) is 

a semi-parasite on deciduous trees and shrubs. In order to make a list of hosts 

and carry out the mapping of the distribution of mistletoe in Croatia field 

research was carried out, and the herbaria of the Faculty of Foresty of the 

University of Zagreb was surveyed. For the distribution mapping the MTB 

basic units were used. 

In Croatia the white berried mistletoe appears on 45 taxons (41 species, 2 

cultivars and 2 hybrids). Of the 41 species 31 are autochthonous and 10 

allochthonous. The hosts belong to 11 families. Most of the species (12) are of 

the Rosaceae family. Then the Salicaceae (7 species), Aceraceae (5 species), 

Betulaceae (4 species), Tiliaceae (3 species) etc. families follow. All the hosts 

of this mistletoe in Croatia have already been recorded in the literature, 

except for the Alnus japonica (Thunb.) Steud. and Prunus cerasifera Ehrh. 

The autochthonous species which can be regarded as the commonest hosts 

are: apple tree (Malus domestica Borkh.), black poplar (Topulus nigra L.), 

common pear fPyrus communis L.), white willow (Salix alba L.) and smallleaved 

lime (Tilia cordata Mill.). The commonest among the infested 

allochthonous species are the North-American species Acer saccharinum L. 

(silver maple) and Robinia pseudoacacia L. (black locust). Often the forest 

cultures of black walnut (Juglans nigra L.), black locust (Robinia pseudoacacia 

L.), and the culture of poplar Populus xcanadensis Moench, P. nigra L. 

and P. deltoides W. Bartram ex Marshall are infested. 

In Croatia this mistletoe subspecies is spread in natural stands, forest cultures, 

parks, gardens, non-cultivated orchards, as well as on solitary trees on 

the verge of woods and in open areas in the northern and middle parts of the 

country. The species was not found in the mediterranean and submediterranean 

regions, nor in the high mountain massifs separating the continental 

from the mediterranean and submediterranean regions. The distribution of 

mistletoe is mosaic-like, which is due to the mosaic-like distribution of hosts, 

local conditions, movements of birds vectors etc. 

The continual distribution can only be observed in part of the area of narrow-leaved 

ash (Traxinus angustifolia Vahl) in the middle Posavina region. 

If there is a large number of mistletoe shrubs on a tree, it exhausts the host. 

However, generally speaking this mistletoe subspecies does not represent a 

big economic problem in Croatia. 

Key words: Viscum album L. ssp. album (white berried mistletoe), 

Croatia, hosts, distribution. 

AA1

INSTRUMENTI I OPREMA 

U ŠUMARSTVU

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 449-456 

UDK 630* 231 + 226 (001) 

MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA 

GORSKOG KOTARA, LIKE I HRVATSKOG PRIMORJA 

POSSIBILITY AND JUSTIFICATION OF THE SHELTERWOOD CUTTING METHOD IN 

THE BEECH FORESTS OF GORSKI KOTAR, LIKA AND HRVATSKO PRIMORJE 

Vlado KREJČI*, Tomislav DUBRAVAC** 

SAŽETAK: Rad ukazuje na mogućnost i opravdanost primjene načina 

oplodnih sječa u bukovim šumama Gorskog Kotara, Like i Hrvatskog primorja. 

Tijekom više godina u dvjema klimazonalnim zajednicama, šumi primorske 

bukve (Fagetum croat. seslericetosum Ht.) te šumi gorske bukve (Fagetum 

croat. montanum Ht.) praćeni su rezultati obnove bukovih sastojina oplodnim 

sječama na malim grupama te na velikim površinama. 

Načelo grupimičnog gospodarenja jednodobnim načinom na malim površinama 

istraživano je u šumi primorske bukve u G.j. "Učka ", odjel 24. Na temelju 

izmjera stanja strukture sastojina te brojnosti i kvalitete mladog naraštaja 

bukve utvrđeno je kako načelo jednodobnog načina obnove odgovara 

ovom šumskom ekosustavu. Kako se odjel nalazi u Parku prirode "Učka", 

gdje šuma ima pored gospodarske i ostale funkcije, smatramo neophodnim 

primjenu ovakvog načina gospodarenja i obnove. 

Prijelaz s prebornog na jednodobni način gospodarenja bukvom, po načelima 

oplodnih sječa na velikim površinama, istraživanje u gorskoj šumi bukve 

na području šumarije Ogulin, G. j. "Bukovača ", odjel 18. Na temelju zatečene 

strukture bukove sastojine te pojavnosti mladog naraštaja, odjel je 1988. godine 

podijeljen na tri dijela, u kojima su provedeni pripremni, naplodni te na 

pomlađenom dijelu odjela dovršni sijek. 1995. godine, nakon dobre obnove, 

sjekovi su obavljeni prema zahtjevima stanja sastojine. 2002. godine na preostaloj, 

obilato pomlađenoj površini odjela (144.800 bukvica po ha), načinjen je 

dovršni sijek. Odjel je kroz 14 godina i tri sječe izrazito dobro obnovljen. 

Dobra prirodna obnova bukve na dva navedena načina te u dva različita 

šumska ekosustava potvrdila je neracionalnost uzgoja bukve u prebornom 

obliku, te opravdanost primjene jednodobnog načina gospodarenja čistim 

bukovim sastojinama. 

Ključne riječ i: bukva, prirodna obnova, oplodna sječa, oplodna sječa 

u grupama. 

Na brdskom, gorskom i predplaninskom području 

Hrvatske (Dinaridi) čiste sastojina bukve zauzimaju 

znatne površine pa stoga imaju sa šumsko-gospodarskog 

gledišta veliko značenje. Medu našim autokto- 

* Mr. se. Vlado Krejči 

** Dr. se. Tomislav Dubravac, Šumarski institut, Jastrebarsko, 

Trnjanska 35, Zagreb 

UVOD - Introduction 

nim vrstama drveća, obična bukva (Fagus sylvatica 

L.) se odlikuje najširom ekološkom amplitudom. Impozantan 

je vertikalan raspon areala bukve koji seže od 

lužnjakovih šuma do preko 1000 m nadmorske visine, 

gdje u pojedinim dijelovima Velebita bukvu nalazimo 

na granici šumske vegetacije. Dosadašnje gospodarenje 

stvorilo je različite uzgojne oblike tih šuma - pri- 

449

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA . Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 449-456 

bližno jednodobne, prebome, kao i razne prijelazne 

oblike. Ti strukturno različiti oblici šuma stvoreni su 

kroz dugi niz godina, što upućuje na zaključak kako se 

njihovo stanje ne može u kratko vrijeme promijeniti. 

Kako je gospodarenje šumama izrazito kompleksna 

i trajna djelatnost, krutih recepata i šablona nema. Pri 

donošenju odluke o izboru načina gospodarenja moramo 

poštovati više čimbenika: biologiju vrste, ekološke 

prilike, postojeće stanje strukture sastojine, cilj gospodarenja 

i funkciju dotične šume. 

Problematiku racionalnog gospodarenja bukovim 

šumama jednodobnim (grupimičnim ili skupinastim) 

načinom na području Gorskog Kotara, Like i Hrvatskog 

Primorja izučavali su Mi las (1958); Šafar 

(1962, 1964, 1967); Cestar i Hren (1967); Bertović 

i dr. (1971); Cestar i dr. (1986). Uredivači "Hrvatskih 

šuma" održali su dva terenska kolokvija s istom 

problematikom te dali smjernice gospodarenja 

koje potvrđuju zaključke Safara iz 1962. godine, kako 

nije racionalno uzgajati bukvu u prebornom obliku. 

Ovaj rad je rezultat višegodišnjeg praćenja prirodne 

obnove bukve u dvjema klimazonalnim zajednicama 

tog područja i daje praktične preporuke šumarskoj operativi 

za najpovoljniji način gospodarenja. 

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Investigated area 

Istraživanje je obavljeno na dvjema klimazonalnim 

zajednicama, šumi primorske bukve (Fagetum croat. 

seslericetosum Ht.) te šumi gorske bukve (Fagetum 

croat. montanum Ht.). Zajednica primorske bukve nalazi 

se u šumariji Opatija, gospodarskoj jedinici Učka u 

odjelu 24, šumskom predjelu Jama, te pripada uređajnom 

razredu sjemenjače bukve, vrlo dobre kvalitete i 

zdravstvenog stanja. Odjel se nalazi se na nadmorskoj 

visini od 770 m s nagibom od 14°. Tlo je smeđe na vapnencu, 

tipično plitko i srednje duboko te organomineralna 

crnica. Izgled sastojine prikazanje na fotografiji 1. 

Gorska šuma bukve nalazi se u šumariji Ogulin, 

gospodarskoj jedinici Bukovača, odjelu 18, šumskom 

predjelu Ravne drage. Zajednica također pripada uredajnom 

razredu sjemenjače bukve, vrlo dobre kvalitete, 

a odjel se nalazi na nadmorskoj visini od 420 do 

480 m, s nagibom 1-10°. Tip tla je smeđe tlo na vapnencu 

i dolomitu. Odjel je 1986. godine određen za demonstraciju 

sastojinskog gospodarenja po instrukcijama 

Šumarskog instituta, Jastrebarsko, tadašnjeg odjela 

za Tipologiju šuma. Inicijator pokusa bio je dr. se. Vladimir 

Hren. Velikom samozatajnom stručnjaku, znanstveniku 

i posebice "Velikom Čovjeku", ovom prigo- 

Fotografija 1. Šuma primorske bukve (Fagetum croat. seslericetosum 

Ht.), Šumarija Opatija, g.j. "Učka", odjel 24 

Photograph 1 Maritime beech forest (Tagetum croat. seslericetosum 

Ht.), Opatija Forest Office, Management Unit 

"Učka", Compartment24 

(Foto: T. Dubravac) 

dom iskazujemo zahvalnost. Koncem listopada 1999. 

godine na odjelu je održan terenski kolokvij na temu: 

"Gospodarenje bukovim šumama na Dinaridima". 

CILJ I METODA ISTRAŽIVANJA - Aim of investigation and method of work 

Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje mogućnosti 

primjene jednodobnog (sastojinskog po načelima o- 

plodnih sječa) načina gospodarenja bukvom Gorskog 

Kotara, Like i Hrvatskog Primorja. 

Na pokusnoj površini u g.j. Učka primijenjeno je 

načelo grupimičnog gospodarenja jednodobnim načinom 

na malim površinama. Broj grupa određen je po 

formuli N = 2P/10 (Hren-Program gospodarenja g.j. 

"Učka" 1985-1994) pri čemu je N broj grupa u odjelu, 

a P je površina odjela. Već stvorene pomladne jezgre 

na terenu diktirale su raspored 5 grupa na odjelu, čiji je 

promjer do 60 m. Način i tijek razvoja grupa razvidan 

je na slici 1. Prvo se pristupilo izboru inicijalnih grupa 

te pripravnim sijekom u grupi (faza I), zatim proširivanjem 

inicijalnih grupa, naplodni sijek u inicijalnoj grupi, 

pripravni sijek u proširenju (faza II). Na kraju se 

pristupilo proširivanju inicijalnih grupa, dovršni sijek 

u inicijalnoj grupi, naplodni u prvom proširivanju, a 

pripravni sijek u drugom proširivanju (faza III). Plohice 

5 x 5 m za izmjeru mladog naraštaja bukve postavljene 

su u sredini grupe, na polovici promjera grupe te 

na rubu grupe. 

1988. godine na području Šumarije "Ogulin", Gospodarske 

jedinice "Bukovača", odjel 18, pristupilo se 

sastojinskom gospodarenju po načelima oplodnih sječa 

u šumi gorske bukve (Fagetum croat. montanum Ht.). 

450

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 449-456 

U odjelu su prema sastojinskim prilikama (stanje sastojine 

i pojava mladog naraštaja) na velikim površinama 

provedeni pripremni, naplodni i dovršni sijek (slika 

2.). Izmjera mladog naraštaja bukve načinjena je 2002. 

godine na tri pomlađene površine nastale nakon dovršnih 

sjekova 1988., 1995., i 2002. godine. Važno je naglasiti 

promjenu pristupa tijekom doznake stabala za 

sječu na oba istraživana objekta. Naime, suprotno od 

prethodnog prebornog načina doznake kada su uklanjana 

"sječno zrela" (najdeblja) stabla, tijekom ovoga 

pokusa upravo smo njih čuvali kod pripremnog i naplodnog 

sijeka jer su svojom kvalitetom, dominacijom 

i razvijenosti krošnje osiguravala obilatu naplodnju i 

prirodnu obnovu. 

Osnovni podaci pokusnih odjela s početnim strukturnim 

sastojinskim pokazeteljima razvidni su u Tablici 

1. Na temeljem prethodnih istraživanja u šumama 

primorske bukve {Fagetum croat. seslerietosum Ht.) 

imali smo spoznaju kako se bukva u toj zajednici može 

pomlađivati na velikim površinama po načelima o- 

plodnog načina gospodarenja na što su ukazivali Milas 

(1958)iBertović (1971). 

Prihvaćanjem Programa gospodarenja za gospodarsku 

jedinicu "Učka" 1985. godine, prihvaćeno je i 

načelo gospodarenja bukvom grupimičnim načinom 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Results 

po načelima oplodnih sječa na manjim površinama za 

one odjele čija kamenitost ne prelazi 25 %. Proglašenje 

"Učke" Parkom prirode 1999. godine (N.N.45/99) o- 

buhvaćeno je područje masiva Učke i dijela Ćićarije, 

na površini od 146 km 2 , još je više potvrdilo ispravnost 

uvođenja takovog načina gospodarenja bukvom. 

Dovršnim sijekom 1987. godine na 5 grupa u odjelu 

24, površine 23 ha, obuhvaćena je površina 1,4 ha. Prosječna 

starost bukovog pomlatka u sredini grupe bila je 

9 godina, srednje visine 1,1 metra te učešću 90.000 stabalaca 

bukve po hektaru. Drugom sječom 1999. godine 

451

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODN1H SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 449-456 

Tablica 1. Osnovni podaci pokusnih odjela 

Table 1 Basic data on experimental compartmens 

na istim grupama dovršni sijek 

je proveden na 5,65 hektara što 

iznosi 25 % površine odjela. 

Izmjerom stanja pomlatka 

2002. godine na istim grupama 

(Tablica 2., Slika 3.) u sredini 

grupe (dovršni sijek) na polovici 

polumjera grupe te na rubu 

grupe, vidimo izrazito dobar tijek 

razvoja brojnosti i kvalitete 

mladog naraštaja. 

Tablica 2. Stanje pomlatka (mladog naraštaja) bukve 2002. godine na sredini, na polovici promjera i na rubu grupe 

Table 2 State of new growth (young plants) of beech in 2002 in the middle, at half diameter and the border of the group 

Stanje 1986. godine 

Stanje i sijek 1987. godine 

Mlada bukova sastojina - razvojna faza koljika, starosti 

24 godine, u sredini grupe, ima srednju visinu 6,65 

m i 25.000 stabalaca bukve po ha (Fotografija 2.). Plohica 

na sredini polumjera grupe pri zastrtosti krošnjama 

50 % ima 23.000 stabalaca bukve po ha, srednje visine 

3,05 m. Zbog toga što sječa nije provedena prije, 1999. 

godine došlo je do većih oštećenja i smanjenja broja 

mladog naraštaja bukve. I pored toga taj broj biljaka dovoljan 

je i osigurava kvalitetnu buduću sastojinu. 

Rubom grupe pod zastorom krošanja izbrojeno je 

101.000 trogodišnjih bukvica po ha visine 20 cm. Uvidom 

u brojnost i tijek razvoja mladog naraštaja bukve 

Sijek 1999. godine, stanje 2002. godine 

Slika 3. Stanje sastojine i mladog naraštaja grupa nakon oplodnih 

sječa 1987. i 1999. godine 

Figure 3 State of the štand and young-growth groups following 

shelterwood cutting method in 1987. and 1999. years 

Fotografija 2. Koljik bukve starosti 24 godine u sredini grupe, 

g.j."Učka", odjel 24 

Photograph 2 Beech sapling-stand aged 24 years in the middle of the 

group, Management Unit "Učka", Compartment24 


452

V. Krejči. T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003). 449-456 

na 5 praćenih grupa uviđamo kako gospodarenje i iduće 

sječe (2009. i 2019. godine) treba provoditi po istim 

načelima. Na temeljem praćenja dviju dovršnih grupimičnih 

sječa 1987. i 1999. godine, kako je prikazano 

Tablicom 3., možemo zaključiti kako će odjel sječom 

2019. godine biti posve obnovljen. 

Tablica 3. Provedene i modelom predviđene dovršne grupimične sječe u odjelu 24 (Učka) 

Table 3 Carried out according to the model specified final group selection cuttings in Compertment 24 (Učka) 

Iz svega proizlazi zaključak kako se kroz 30 godina 

i 4 sječe sastojine primorske bukve na Učki mogu potpuno 

obnoviti, a da pritom ne narušimo funkciju dotične 

šume i osiguramo temeljni kredo šumarstva - potrajnost 

gospodarenja ili kako u novije vrijeme volimo 

reći održivi razvoj. 

Za istraživanje promjene načina gospodarenja gorskom 

bukvom s prebornog na sastojinski oblik gospodarenja 

(oplodnim sječama na velikim površinama) 

odabran je 1988. godine odjel 18, u G. J. "Bukovača", 

Šumarija "Ogulin". Odjel je zastupljen čistom bukovom 

sastojinom s ponekim gorskim javorom, jednodobne 

strukture s vrlo lijepim i kvalitetnim stablima, 

ukupne drvne zalihe 409 m 3 po ha. Detaljnim obilaskom 

i analizom stanja sastojine unutar odjela, izdvojene 

su površine slične po strukturi i mogućnosti obnove. 

Odjel je podijeljen na tri površine na kojima su po 

načelima oplodnih sječa provedeni pripremni, naplod- 

Fotografija 3. Dobro obnovljena površina odjela 18, g.j. "Bukovača", 

prije dovršnog sijeka 2002. godine 

Photograph 3 Well reestablished area of the Compartment 18, Management 

Unit "Bukovača ", prior to final cutting in 

2002. years 


Tablica 4. Stanje mladog naraštaja bukve u g.j. "Bukovača", odjel 18, poslije dovršnog sijeka po godinama 

Table 4 State of the beech young growth in the Management Unit "Bukovača ", Compartment 18, following final cutting 

bv vears 

ni te na dijelu odjela gdje se javio pomladak, dovršni 

sijek s prosječnim intenzitetom sječe na odjelu 22 %. 

Nakon provedene sječe sastojina je vrlo dobro reagirala 

pojavom mladog naraštaja na površini predviđenoj 

za naplodnju te su 1995. godine obavljeni sljedeći 

naplodni i dovršni sijek, s prosječnim intenzitetom sječe 

na odjelu 49 %. 

Nakon što se naplodna površina dobro obnovila, sa 

prosječno 148.800 bukvica na hektaru, srednje starosti 

7 godina i visine 85 cm (Fotografija 3.), 2002. godine 

proveden je dovršni sijek. Tijek sječa i obnove odjela 

od 1988. do 2002. godine prikazanje Slikom 4. Konačnu 

sliku mladog naraštaja na odjelu po starosti, broju, 

promjerima i visinama, dobili smo izmjerama na povr- 

453

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 449-456 

šinama posječenim dovršnim sijekom 1988., 1995. i Obzirom na predviđenu stogodišnju ophodnju, za 

2002. godine, stoje prikazano u Tablici 4. gorsku bukvu na tom području ne bi trebalo te mlade 

Zatečeno stanje mladog naraštaja po broju, kvaliteti sastojine izdvajati u zasebne odjele. Kroz kratko vrijei 

vitalnosti je izrazito dobro. Uz pomladno razdoblje od me, nakon provedenih njega, doći će do njihovog 

14 godina i tri sječe dobili smo na velikoj površini tri strukturnog i vizualnog izjednačenja, te će razlika u 

jednodobne mlade sastojine bukve prosječne starosti starosti od 11 godina, s obzirom na propisanu ophodod 

7 do 18 godina. 

nju, biti nebitna. 

Stanje na odjelu 1988. godine 

Stanje na odjelu 1995. godine 

Tumač - Explanation: 

Pripremni sijek - Preparatory cut 

Naplodni sijek - Seed cutting 

Dovršni sijek - pomlađeno (naplodeno) 

Final cutting - regenerated 

Njega - obnovljeno - Tending-reforested (reestablished) 

Ploha u mladom naraštaju - Plot with young growth 

Na temelju višegodišnjih istraživanja primjene načina 

oplodnih sječa u dvjema klimazonalnim zajednicama 

- šumi primorske i šumi gorske bukve, može se 

zaključiti sljedeće: 

454 

Oba primijenjena načina gospodarenja bukvom 

(obnova na grupama i obnova na velikim površinama) 

po načelima oplodnih sječa dala su pozitivan 

rezultat. 

Prikazani praktični primjeri mogu biti model za 

ZAKLJUČCI - Conclusion 

gospodarenje bukovim šumama Gorskog Kotara, 

Like i Hrvatskog primorja. 

Model grupimičnog gospodarenja po načelu oplodnih 

sječa više odgovara šumama koje uz gospodarske 

(ekonomske) imaju i druge funkcije (Park prirode). 

Pomladno razdoblje primjenom obnove u grupama 

(30 godina) duplo je duže od pomladnog razdoblja 

obnove na velikim površinama (14 godina).

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST 1 OPRAVDANOST OPLODN1H SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA ... Šumarski list br. 9 10. CXXVII (2003). 449-456 

LITERATURA - References 

Bertović, S., D. Cestar, V. Hren, Z. Kovače- Safar, J., 1962: Problem i pojam skupinastog gospović, 

J. Martinović, 1971: Kvalitativna i kvanti- darcnja. Šum. list 8, 257-269, Zagreb, 

tativna produkcija bukovih šuma u zapadnom gafar, j. \ 962: Oplodna ili preborna sječa u bukovim 

dijelu Hrvatske. Rad. Šumar. inst. 18, 1 48, Za- šumama. Osvrt i razmatranja o načinu uzgajanja 

8 re b- na dinarskom području. Šum. list 9-10, 340-347, 

Cestar, D., V. Hren, 1967: Prilog načinu doznake Zagreb. 

stabala kod prebornog gospodarenja. Šum. list § afar, J., 1964: Kakvoća bukovog mladika u sastoji- 

11-12, 452-455, Zagreb. nama dinarskih planina. Šum. list 7-8, 307-315, 

Cestar, D., M. Glavaš, M. Halambek, M. Ha- Zagreb. 

rapin,V. Hren, J. Martinović,Z.Pelccr, šafar, J., 1967: Funkcionalno oblikovanje bukovih 

1986: Bukva i bukove šume Hrvatske. (Beech sastojina na Dinaridima. Šum. list 5-6, 198-204, 

and beech forests in Croatia). Rad. Šumar. inst. Zagreb 

^' ' fa • Program gospodarenja g.j, "Učka" 1985.-1994. 

IVI i las, B., 1958: Gospodarenje šumama primorske 

bukve. Šum. list 3^1, 81-94, Zagreb. 

SUMMARY: The paper indicates the possibility and justification of the 

application of the shelterwood cutting method in the beech forests of Gorski 

Kotar, Lika and Hrvatsko primorje (maritime region), where they cover 

considerable areas and have an important forest-management and ecological 

role. 

For several years, in two climatozonal communities, i.e. a maritime beech 

forest (Fagetum croat. seslericetosum Ht.) and a mountain beech forest 

(Tagetum croat. montanum Ht.), results were monitored on the reestablishment 

of beech stands when applying the shelterwood cutting method in small 

groups on large areas. 

The principle of the group selection system in management of even-aged 

forests on small areas was investigated in the beech maritime forest, in the 

Management Unit "Učka ", Compartment 24. An area of 1.4 ha was covered 

applying the final cut in 1987, on 5 groups in the Compartment 24, encompassing 

23 ha. The average age of young beech growth in the middle of the 

group was 9 years, mean height 1.1 m, with the participation of 90 000 young 

beech trees per hectare. The second cutting was performed in 1999, on the 

same groups, on 5.65 ha, and amounted to 25 % of the compartment area. In 

2002, measurement was carried out of the state of young growth trees in the 

same groups (Table 2, Fig. 3); in the middle of the group (final cutting), at the 

half of the group radius and on the border of the group, which showed 

markedly good development progress with regard to the number and quality 

of young growth. 

Knowledge on the numbers and development progress in the young beech 

trees in the 5 monitored groups, showed that the management and oncoming 

cuttings (2009 and 2019) should be performed by the same principles. Having 

analysed the two final group selection cuttings in 1987 and 1999, as presented 

in Table 3, it can be concluded that the compartment will have been completely 

reestablished with the cutting in 2019. Due to the fact that the compartment 

is located in the "Učka" Nature Park, where the forest, apart from 

management, also has other functions, we consider this method of management 

and reforestation essential. 

The transition from selection management to even-aged method of beech 

management, by applying the shelterwood cutting system on large areas was 

455

V. Krejči, T. Dubravac: MOGUĆNOST I OPRAVDANOST OPLODNIH SJEČA U BUKOVIM ŠUMAMA ... Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003). 449-456 

investigated, in the mountain beech forest in the area of the Ogulin Forest 

Office, Management Unit "Bukovača ", Compartment 18. 

Based on the current structure in the beech stand and the appearance of 

young growth, the compartment was divided into three parts in 1988, in which 

preparatory, regeneratory (seed cutting), and final cuttings in the reestablished 

part of the compartment, were carried out. In 1995, following 

favourable reestablishment/reforestation, the cuttings were performed 

according to the requirements of the state of the stand. 

In 2002, final cutting was performed on the remaining abundantly regenerated 

compartment area (144.800 beechnuts per ha). The state of the current 

young growth was extremely good with regard to the number, quality and 

vitality. With the regeneration/restocked/period of 14 years and three cuts, 

three even-aged young beech stands of average age 7-18 years were achieved 

on a large area. 

In view of the anticipated 100-year rotation period for the mountain beech 

in that region, young stands should not be placed in separate compartments. 

Exceptionally good natural beech reestablishment by the aforementioned two 

methods, within two different forest ecosystems, confirmed the non-rationality 

of beech growth when practising selection cutting management. 

Key words: beech, natural reforestation (reestablishment), shelterwood 

cutting system, group-selection cutting 

456

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 9- 10, CXXVI1 (2003), 457-465 

UDK 630* 583 - 585 (001) 

OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE 

I DIGITALNOG ORTOFOTA 

ASSESSMENT OF ACCURACY OF GEOCODING OF BASIC MAP OF CROATIA 

AND DIGITAL ORTHOPHOTOGRAPHIES 

Damir KLOBUČAR* 

Sažetak: U ovom radu prikazane su osnovne odrednice izrade digitalnog 

ortofota, korištenjem odgovarajućih programskih paketa. Digitalni ortofoto 

izrađen je na bazi crno - bijelih aerofotosnimaka (M ~ 1 : 20 000), pridobivenih 

tijekom cikličkog snimanja Republike Hrvatske. 

Budući da se ove snimke nalaze na tržištu uz izrazito pristupačnu cijenu, a 

šumarstvu mogu pružiti razmjerno velik broj informacija, primarni cilj ovoga 

rada bio je ocijeniti točnost geokodiranja digitalnog ortofota, odnosno 

Osnovne državne karte (ODK). 

Rezultati provedene analize upućuju na minimalna odstupanja geokodiranih 

listova ODK-e, tj. kontrolnih točaka u odnosu na vrijednosti analognih 

izvornika. Također, točnost geokodiranja digitalnog ortofota zadovoljavajuća 

je za primjenu u šumarstvu Republike Hrvatske. Stoga se preporučuje izrada 

digitalnog ortofota prilikom izrade svake gospodarske osnove (redovne revizije), 

ali po mogućnosti sa snimkama krupnijeg mjerila, s tim da se kontrolnim 

točkama prekriju cijele snimke, čime bi se umanjile uočene pogreške. 

Ključne riječi: digitalni ortofoto, Osnovna državna karta (ODK), 

geokodiranje, cikličko snimanje, digitalni model reljefa (DMR). 

Pouzdano izrađena karta u šumarstvu od velikog je 

značenja, za čiju odgovarajuću izradu trebaju biti zainteresirani 

svi segmenti šumarstva. 

Potrebe i vrijednosni pokazatelji tako izrađene karte 

su raznoliki, a uspješno se mogu odrediti kvantitativno 

i kvalitativno. 

Pri njihovom nabrajanju i ukazivanju na njihovu 

korist može se početi od onih najjednostavnijih, kao 

stoje opći prostorni prikaz npr. područja Uprave šuma, 

Parka prirode ili gospodarske jedinice na nekoj preglednoj 

karti. 

Ispravno (lokacijski - prostorno, veličinom) kartirana 

površina npr. odjela i pripadajućih mu odsjeka, dobiva 

ogromnu važnost u sferi korištenja različitih temat- 

Mr. se. Damir Klobučar, Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma - 

podružnica Zagreb 


skih cjelina (karata), odnosno mogućnosti korektnog 

izračunavanja drvnih masa, prirasta, propisivanja etata i 

uzgojnih radova, a s tim i povezanih mogućnosti materijalno-fmancijskih 

kalkulacija (Klobučar, 2002). 

Za svaku informaciju o šumi mora se znati mjesto 

(površina) na Zemlji, na koje se ta informacija odnosi. 

Položaji točaka na zemaljskoj površini određuju se geodetskom 

izmjerom, pa zato primjena geodezije datira od 

prvih početaka šumarstva. Postojanje recentnih geodetskih 

planova i karata neophodno je i nužno u racionalnom 

šumskom gospodarstvu (K a 1 a f a d ž i ć, 1995). 

U ovom su radu za izradu digitalnog ortofota korištene 

crno-bijele aerofotosnimke (M ~ 1 : 20 000) pridobivene 

tijekom cikličkog snimanja RH (Landek i 

Kaurić, 1998, N.N. 55/2001) jer iste daju razmjerno 

velik broj informacija aplikativnih u šumarstvu, te je 

primarno iz tog razloga smatrano potrebitim odrediti 

točnost izrađenog modela (Klobučar, 2002). 

457

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 457-465 

CILJ ISTRAŽIVANJA - Research aim 

Glavna svrha ovoga rada je odrediti točnost geoko- • geokodirati listove ODK, 

diranja primjerno izrađenog digitalnog ortofota, odno- • izvršiti vektorizaciju slojnica, 

sno neposredno ocijeniti točnost geokodiranja Osnov- . izraditi digitalni model reljefa (DMR), 

ne državne karte (ODK). . izraditi digitalni ortofoto. 

Da bi naznačeni cilj bio ostvaren, prethodno je potrebno: 

PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 

Research scope 

Istraživanje je provedeno na području gospodarske 

jedinice "Jamaričko brdo", koja pripada šumariji Lipovljani 

(slika 1). 

Šume ove gospodarske jedinice nalaze se u zapadnoj 

Posavini ili točnije u Moslavini 5-6 km sjeverno od 

Novske i 6 - 7 km istočno od Lipovljana. Izraženo geografskim 

koordinatama to je područje smješteno između 

16° 40' i 17° 30' istočne dužine, te 45° 20' i 45° 30' sjeverne 

širine. To je prigorski kraj, smješten na obroncima 

Blatuškog i Novskog brda, koji su posljednji nastavci 

planine Psunj. Nadmorska visina kreče se od 120 

do 225 m. 

METODA RADA - Work method 

Priprema podataka za ocjenu točnosti geokodiranja Osnovne državne karte (ODK) 

Preparation of data for the assessment of accuracy of geocoding of 

Basic Map of Croatia (BMC) 

Prvo će se analizirati točnost geokodiranja ODK, 

budući daje ta točnost (kako će se vidjeti) neposredno 

povezana s točnošću geokodiranja ortofota. 

U svrhu ove analize skenirani su listovi ODK 

(1:5 000). To je osam listova, s oznakama Banova Jaruga 

(B.J.) 24 do 27 i 34 do 37 tj. listovi koji u širem 

smislu prekrivaju područje g. j. "Jamaričko Brdo". Ove 

su datoteke snimljene u tif. formatu. 

Obje analize su izvršene kroz nakoliko softverskih 

paketa (R2V, Arc View 3.1; ER Mapper 6.1; Excel 7.0). 

458 

Geokodiranje ODK je obavljeno u R2V s različitim 

brojem kontrolnih točaka po listu (od 17 do 20), s tim 

da su listovi B.J. 24 i B.J. 25 geokodirani sa 24, odnosno 

32 kontrolne točke. 

Koordinate kontrolnih točaka preuzete (očitane) su 

s ODK tj. sa presjecišta linija pravokutne koordinatne 

mreže, s tim da je najveći broj točaka postavljen u 

zaglavlju i podnožju, dok je nekoliko (4, 7) točaka postavljeno 

u sredini, list B.J. 24, odnosno u sredini i na 

rubnim stranama lista B.J. 25.

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 457-465 

Dakle, ovim postupkom (preuzimanjem kontrolnih 

točaka) izvršeno je preslikavanje prostornih podataka, 

tzv. transformacija između dva koordinatna sustava 

(Frančula i dr. 1994, Frančula 1999, Oluić 

2001), skenirane ODK kao završnog i njenog analognog 

izvornika kao početnog koordinatnog sustava. 

Naime, matematičkim se modelom u ovisnosti od 

odabrane transformacije ili programski omogućene(ih), 

na temelju minimalnog potrebnog broja poznatih 

točaka u dva koordinatna sustava, definiraju geometrijski 

odnosi između istih. 

Dakako daje postupak analogan i u procesu numeričkog 

redresiranja prostornih podataka s karte na 

snimku, s tim daje u ovom slučaju uz X i Y potrebita i 

Z vrijednost, čime je definirana trodimenzionalnost reljefa 

(Kušan, 1995). 

Navedeno ukazuje na činjenicu da se uzimao veći 

broj kontrolnih točaka u odnosu na minimalne zahtjeve 

transformacije (Lapaine i Frančula, 1994) u 

konkretnom primjeru afine transformacije. 

Povećan broj kontrolnih točaka odabran je iz poznatih 

statističkih zakonitosti. Naime, ako se napravi 

više mjerenja nego imamo nepoznatih parametara u 

matematičkom modelu, onda te parametre procjenjujemo 

statistički na temelju tih mjerenja (statistički 

oblak). Procjena je stabilnija, stoje broj mjeranja veći 

(Pavlić, 1988). 

Napisano potkrepljuje provedeno istraživanje georeferenciranja 

jednog snimka na 13 načina u dva programska 

paketa R2V i Arc INFO. Najbolje rezultate 

georeferenciranja pokazala je općenito metoda triangulacije, 

i to s većim brojem (8, 12) kontrolnih točaka 

(Stipetić, 2001). 

U cilju transparentnog prikaza točnosti geokodiranja 

ODK, na svakom listu (8) je u R2V točkom označeno 

presjecište linija pravokutne koordinatne mreže 

(slika 2). 

To je po listu 130 točaka, razmještenih na vrhovima 

pravokutnika (108). Dakle, ukupno je uspoređeno 

1040 kontrolnih koordinatnih točaka. 

Ovi su sadržaji za svaki list eksportirani tj. snimljeni 

u *.shp datoteci. Zatim su podignuti u Arc View, te 

im je dodana ekstenzija Add XY, a programski su formirane 

tablične koordinatne vrijednosti (X,Y) za svaku 

točku i kao takve spremljene (eksponirane) u dBase 

formatu, zbog analize (poredbe) s konkretnim (očitanim) 

podacima u Excelu. 

Priprema podataka za ocjenu točnosti geokodiranja digitalnog ortofota 

Preparation of data for the assessment of accuracy of geocoded digital orthophotographies 

Za izradu digitalnog ortofota (slika 3) potrebna je 

adekvatna tehnička opremljenost (hadverska i softverska), 

kao i stručnost osoblja. 

Cjelokupna izrada digitalnog ortofota može se podijeliti 

na: 

- geometrijsku korekciju snimaka 

radiometrijsku (tonsku) korekciju (Benko i Biljecki, 

1998). 

Podrazumijeva se daje u ovom procesu osnovni korak 

digitalizacija snimke (fotografije) tj. prevođenje iz 

grafičkog (analognog oblika) originala u digitalni oblik. 

Za potrebe izrade DMR i digitalnog ortofota pristupilo 

se vektorizaciji slojnica. Vektorizacija slojnica izvršena 

je u programskom paketu R2V, na širem području 

gospodarske jedince (slika 4) iz razloga stabilnosti 

DMR, kao i uspješne izrade digitalnog ortofota. Nakon 

što su slojnice vektorizirane, dodijeljeni su im brojčani 

iznosi visina (ID -tekući identifikatori), dok je postupak 

pridruživanja nadmorskih visina tj. DMR proveden 

u DEM file programskog paketa ER Mappera 6.1. 

Prije same izrade digitalnog ortofota u programskom 

paketu ER Mapper 6.1; a u svrhu geokodiranja 

snimaka koje prekrivaju željeno područje, potrebito je 

na snimkama pronaći markantne (kontrolne) točke 

(Oluić, 2001) čije su koordinatne vrijednosti očitane 

s geokodiranih listova ODK. 

U tu su svrhu korišteni snimci br. 061, 063, 065 niza 

6/2 i snimci br. 676 i 677 niza 8/1, ukupno 79 kontrolnih 

točaka. 

Prethodno, prije samog izbora kontrolnih točaka, 

potrebito je uspostaviti koordinatni sustav snimke 

(rubne markice), kao i projekciju u kojoj će se napraviti 

ortorektifikacija (Gerhard, 1991). 

459

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 457-465 

Nakon ovog postupka, softver 

izračunava položajnu točnost svake 

odabrane kontrolne točke. Pogreške 

položaja mogu biti dosta velike 5, 

10, 20 i više metara. Točke s ekstremnim 

odstupanjem izbacuju se iz 

daljnjeg postupka, a preostale se 

blagim pomicanjem uz pomoć "miša" 

postavljaju na što točnije mjesto. 

Postupak se ponavlja dok se ne postigne 

željena točnost. 

Također, softver statistički izračunava 

srednju kvadratnu pogrešku 

(RMS), kojom se opisuje razlika 

pouzdanosti (fiducial points) između 

upisanih koordinatnih vrijednosti 

i matematički izračunatih. Ova pogreška 

mora biti manja od 1 (ER 

Mapper 6.0, User guide). 

Postupak za ocjenu točnosti geokodiranja 

ortofota dijelom je analogan 

prethodno opisanom postupku. 

Naime, 43 (proizvoljne) kontrolne 

točke označene su (markirane) 

na digitalnom ortofotu (slika 5) i 

prethodno geokodiranim listovima 

ODK (ArcView), te su koordinatne 

vrijednosti tih točaka s ova dva sadržaja 

(theme), eksportirane u Excel 

zbog utvrđivanja razlikovnih vrijednosti 

za svaku točku, odnosno utvrđivanja 

odstupanja koordinata digitalnog 

ortofota u odnosu na geokodiranu 

ODK (vidi tab. 2). 

460

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE . Šumarski list br. 9 10, CXXVI1 (2003). 457-465 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA - Research results and discussion 

Rezultati geokodiranja ODK - Results of geocoding of BMC 

Programski izračunato statističko odstupanje kontrolnih 

točaka je ispod 0,5 m. Ove točke spremljene su 

u datoteci s ekstenzijom "...cpt", dok su parametri 

transformacije spremljeni u datoteci World file/TFW. 

U Excelu je izvršena statistička analiza, zasebno za 

svaki list (tablica 1), odnosno za svaku točku, uspored- 

bom softverski izračunate koordinatne vrijednosti i 

očitane (stvarne) koordinatne vrijednosti s izvornih 

analognih listova ODK. 

Iz priložene tablice uočljivo je da ni po jednom 

geokodiranom listu ODK odstupanje kontrolnih točaka 

(1040) ne prelazi 5,00 m, s tim daje maksimalno 

odstupanje po X koordinati 3,68 m (list 34), odnosno 

po Y koordinati 3,46 m (list 35). 

Konkretno u mjerilu 1:10 000 predočena odstupanja 

su ispod 0,5 mm. 

Sva prosječna odstupanja, izuzev X koordinate 

(-1,65 m) na listu 34 su ispod 1,0 m u pozitivnom ili negativnom 

smislu. 

Dakle, ovi rezultati geokodiranja u potpunosti zadovoljavaju 

sve potrebe za daljnjim rukovanjem s listovima 

ODK. 

Uspjeh (točnosti) geokodiranja ovisio je o nekoliko 

elemenata: 

- izvornoj kvaliteti skeniranih listova ODK (razna 

oštećenja osobito u kutovima listova, te ako presjecišta 

nisu egzaktno registrirana tj. vidljiva i si.), 

- kvaliteti skeniranja (preciznost skeniranih karata 

ovisi o rezoluciji skenera, te veličini i kvaliteti piksela; 

točnost je veća ako je rezolucija veća, te ukoliko 

je piksel kvadratičnog oblika, a ne pravokutnog), 

- blizini (količini) oznaka (slova, brojeva, slojnica i 

dr.), koje su ponekad u manjoj ili većoj mjeri prekrivala 

sama sjecišta koordinatne mreže (slika 6), 

psihofizičkim sposobnostima (operatora), 

- znanju operatora (primarno kod skeniranja i postavljanja 

koordinatnih točaka), 

- komponentama računala (grafičkoj kartici, veličini 

monitora i dr.), 

postavljenom broju kontrolnih točaka, 

- izboru transformacije. 

Rezultati geokodiranja digitalnog ortofota 

Results of geocoding of digital orthophotographies 

Točnost geokodiranja digitalnog ortofota na izravan 

ili neizravan način ovisi o svim elementima koji su 

utjecali na uspješnost geokodiranja listova ODK, s tim 

da se ovdje mogu pridodati još dva elementa: veličina 

461

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE Šumarski list br. 9 10, CXXVII (2003), 457-465 

odstupanja središta presjeka rubnih markica od glavne 

točke autokolimacije, dok je značajniji utjecaj točno 

izrađenog DMR-a (tablica 2). 

Prilikom analize ove tablice ne treba veliku pozornost 

posvećivati maksimalnim i minimalnim odstupanjima, 

iz jednostavnog razloga što prikazani podaci 

upućuju da su razlikovne vrijednosti po X i Y koordinati 

kod većine kontrolnih točaka prihvatljive, tj. 

ispod 5,0 m u pozitivnom ili negativnom smislu, u 

kojem su limitu i prosječna odstupanja po X koordinati 

od - 2, 21 m, odnosno po Y koordinati od - 4, 34 m. Za 

razmatranja i primjenu u šumarskoj operativi, gdje je 

najprihvatljivija i najviše upotrebljavana karta u mjerilu 

1 : 10 000, to odstupanje predstavlja vrijednost ispod 

0,5 mm, stoje za našu struku više nego prihvatljivo. 

462

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE . Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 457-465 

Nešto veća odstupanja su kod svega nekoliko kontrolnih 

točaka (7, 20, 21, 22, 23, 31) i to u maksimalnoj 

vrijednosti od - 25, 85 m (31) po X koordinati i -38,45 

m (23) po Y koordinati. 

Do ovih je odstupanja došlo iz razloga što se ove 

kontrolne točke nalaze u donjem dijelu ortofota (niz 

8/1), a to su snimci br. 676 i 677 i to u neposrednoj blizini 

preklapanja sa susjednim nizom (6/2) snimaka, pa 

se može zaključiti da postoji programska nesavršenost 

u spajanju (preklapanju) dvaju susjednih snimaka. 

Također, treba napomenuti da ova dva snimka nije 

bilo moguće geokodirati na njihovoj cijeloj površini 

(sceni), budući da nisu bili na raspolaganju listovi 

ODK-e (niti bilo koje druge informacije o X, Y, Z vrijednostima 

pojedine kontrolne točke) koji bi u potpunosti 

prekrivali ove dvije scene, te je to dodatni razlog 

manje točnosti ortofota u dijelu na kojem su uspostavljene 

navedene kontrolne točke. 

Sa stajališta šumarske operative, potrebito je još 

jednom naglasiti da su u cjelini ovo minimalna odstupanja, 

i da se ta odstupanja odnose na točku tj. objekt 

koji nema dimenziju, dok se svi ostali objekti, bilo linijski 

ili ploštinski, gotovo u potpunosti preklapaju sa 

svojim projekcijama na geokodiranoj ODK (slika 7). 

snimka jednog niza sa 60% prijeklopom (stereopar) 

nekog područja omogućavaju, uz pomoć stereoskopskog 

efekta, trodimenzionalno promatranje. 

Također, treba napomenuti da se prilikom izrade digitalnog 

ortofota ne moraju koristiti susjedni snimci sa 

60 % prijeklopom nekog područja, budući da npr. 1. i 3. 

snimak imaju još uvijek oko 20 % istog sadržaja (prethodno 

je korišteno u izradi primjernog digitalnog ortofota). 

Dakle, može se reći da se ovim postupkom dijelom 

i radiometrijski korigira ortofoto (čime se ostvaruje 

bolja kvaliteta i primjenljivost ortofota) jer je softverski 

omogućena izrada algoritma, kojim je data opcija 

da kvalitetniji snimci preklapaju zajedničke dijelove 

manje kvalitetnih snimaka. 

Nadalje, DMR (kao što je i navedeno) je neophodan 

da bi se izradio digitalni ortofoto, no to nije jedina 

njegova funkcija već isti može poslužiti u: kartografiji, 

projektiranju cesta, planiranju otvorenosti šuma, izgradnji 

retencija, ekologiji (izračunavanju pojedinih 

stanišnih značajki, kao što su nagib terena, izloženost, 

insolacija i dr.), u lovstvu i zaštiti od požara ( za izrađivanje 

doglednih mjesta za izradu osmatračnica i si.). 

Dakle, za izradu digitalnog ortofota, kao krajnjeg 

produkta ovog rada, potrebno je raspolagati kontakt 

kopijama i izraditi DMR. Same kontakt kopije izuzetno 

su jeftine, te po jednom komadu trošak iznosi 

75,00 kn. Nadalje, ove se snimke mogu analizirati i pojedinačno, 

ali se može formirati fotoasamblaž ili fotomozaik, 

te se uz okularno promatranje uz pomoć povećala 

uočavaju svi sadržaji kao i na digitalnom ortofotu. 

Bitno je istaći da ove snimke nisu redresirane, tj. nisu 

prevedene u ortogonalnu projekciju i željeno mjerilo. 

No, njihovo najznačajnije svojstvo je da dva susjedna 

I na kraju, sam digitalni ortofoto ima svoje prednosti 

budući je redresiran, te je čitava situacija svedena 

na željeno mjerilo i na vrlo se jednostavan način u odgovarajućem 

programskom okruženju može rukovati s 

površinama. Dakle, digitalni ortofoto krajnje koncizno 

i jasno daje prostorni raspored objekata, odnosno sadržaja 

u prostoru. Ovu je činjenicu bitno naglasiti i usvojiti, 

jer je prema provedenom istraživanju (Pilaš, 

1993) ustanovljeno da na ODK mogu biti kartirane 

znatno manje šumske površine (do 15,5%) u odnosu 

na površinu šume dobivenu fotointerpretacijom na aerosnimku, 

prilikom čega se pridržavalo pravila šumarskih 

znanosti. 

463

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKODIRANJA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE Šumarski list br. 9-10, CXXV11 (2003). 457-465 

1. Odstupanja osam geokodiranih listova ODK, odnosno 

1040 kontrolnih točaka nalaze se ispod 5,00 m 

u odnosu na ekvivalentne im vrijednosti analognih 

izvornika. Izračunato maksimalno odstupanje po X 

koordinati je 3,68 m na listu 34, odnosno po Y koordinati 

3,46 m na listu 35, dok su sva prosječna odstupanja 

izuzev X koordinate (-1,65 m) na listu 34 

ispod 1,0 m u pozitivnom ili negativnom smislu. 

2. Danas su zadovoljene sve pretpostavke za izradu 

digitalnog ortofota, jer za to postoje adekvatno osposobljeni 

stručnjaci i odgovarajuća tehnologija. 

3. U ocjeni točnosti geokodiranja digitalnog ortofota 

korištene su 43 kontrolne točke. Kod većine kontrolnih 

točaka izračunata odstupanja po X i Y koordinati 

su ispod 5,00 m u pozitivnom ili negativnom 

ZAKLJUČCI - Conclusions 

smislu, s tim daje prosječno odstupanje po X koordinati 

-2,21 m, odnosno po Y koordinati -4,34 m. 

Značajnija odstupanja izračunata su kod 6 kontrolnih 

točaka u maksimalnoj vrijednosti od -25,85 m 

po X koordinati (kontrolna točka 31), odnosno - 

38,45 m po Y koordinati (kontrolna točka 23). 

Točnost geokodiranja izrađenog digitalnog ortofota 

zadovoljavajuća je za primjenu u šumarstvu RH. 

Sa gledišta prikazanih rezultata istraživanja, kao i 

čitavog niza drugih mogućnosti aplikacije digitalnog 

ortofota, preporučuje se izrada ortofota prilikom 

izrade svake gospodarske osnove (redovne revizije), 

ali po mogućnosti sa snimkama krupnijeg 

mjerila, s tim da se kontrolnim točkama prekriju cijele 

snimke, čime bi se umanjile uočene pogreške. 

LITERATURA - 

Benko, M., Z. Biljecki, 1998.: An orthophotographic 

map in the forestry of Croatia - yes or 

no Zbornik radova sto godina fotogrametrije u 

Hrvatskoj. HAZU: 255-266, Zagreb. 

Frančula, N., M. Lapaine, N. Vučetić, 1994.: 

Primjena daljinskih istraživanja u kartografiji. 

Geodetski list 3: 265-276, Zagreb. 

Frančula, N., 1999.: Digitalna kartografija (2. prošireno 

izdanje). Geodetski fakultet, 195 pp, Zagreb. 

Gerhard, A., 1991.: Digital Orthoprojection: Scanning 

Handling and Processing of Aerial Images. 

Digital Photogrammetric systems- Wichmann: 

177-187. 

Kalafadžić, Z., 1995.: Geodezija i kartografija u hrvatskom 

šumarstvu. Meh. šumar. Vol. 20. br. 2: 

65-66, Zagreb. 

Klobučar, D., 2002.: Mogućnost primjene aerofotosnimaka 

iz cikličkog snimanja Republike Hrvatske 

u uređivanju šuma. Magistarski rad, 176 pp, 

Zagreb. 

References 

Kušan, V., 1995.: Digitalni model reljefa i njegova primjena. 

Meh. šumar. Vol. 20. br. 2: 77-84, Zagreb. 

Landek, J., D. Kaurić, 1998.: Ciklička aerofotogrametrijska 

snimanja u Republici Hrvatskoj. 

Zbornik radova sto godina fotogrametrije u Hrvatskoj. 

HAZU: 249-254, Zagreb. 

Lapaine, M., N. Frančula, 1994.: Osvrt na afinu 

transformaciju. Geodetski list 2: 159-168, Zagreb. 

Oluić, M., 2001.: Snimanje i istraživanje Zemlje iz 

Svemira. HAZU i Geosat, 516 pp, Zagreb. 

Pavlić, I., 1988.: Statistička teorija i primjena. Tehnička 

knjiga, 343 pp, Zagreb. 

Pilaš, L, 1993.: Usporedba šumskih površina na osnovnoj 

državnoj karti (ODK) i aerosnimku. 

Meh. šumar., 18 (2): 73-75, Zagreb. 

Stipetić, ML, 2001.: Izrada ortofotoa i ocjena njegove 

točnosti. Diplomski rad, 35 pp, Zagreb. 

ER Mapper 6.0, User guide 

Narodne novine., 2001.: Pravilnik o načinu topografske 

izmjene i o izradbi državnih zemljovida. Broj 55. 

SUMMARY: This paper presents basic determinants applied in the elaboration 

of digital orthophotographies through the usage of corresponding program 

packages. Digital orthophotography was made on the basis of black 

and white aerial photographs (M ~ 1:20 000), obtained during cyclic surveying 

of the Republic of Croatia. 

Given the fact that these aerial photographs can be obtained on the market 

for a favourable price and they can be a source of relatively great number of 

information relevant for forestry,, primary aim of this paper was to assess the 

accuracy of geocoding of digital orthophotographies, i.e. of Basic Map of 

Croatia (BMC). 

464

D. Klobučar: OCJENA TOČNOSTI GEOKOD1RAN.IA OSNOVNE DRŽAVNE KARTE ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 457-465 

Deviations of eight geocoded BMC sheets, i.e. 1040 control points are 

5,00 m below in relation to equivalent amounts of analogous originals. 

Calculated maximum deviation on the X co-ordinate is 3,68 on sheet 34 and 

3,46 on Y co-ordinate on sheet 35, while all the average deviations except for 

X co-ordinate (-1,65m) on sheet 34 are lower than 1,0 m in positive or negative 

sense. 

The accuracy ofgeocoding of digital orthophotographies was carried out 

by means of 43 control points. The deviations on X and Y co-ordinates for the 

majority of control points are lower than 5,00 m in positive and negative 

sense, with average deviation on X co-ordinate -2,21 m and -4,34 on Y coordinate. 

Significant deviations were found for 6 control points in maximal 

amount of-25,85 m on X co-ordinate (control point 31) and -38,45 m on Y 

co-ordinate (controlpoint 23). 

The accuracy of geocoding of digital orthophotographies is also satisfactory 

for application in the forestry of the Republic of Croatia because we are 

dealing with relatively minor deviations which refer to one point, i.e. object 

which has no dimensions, while all other objects almost entirely overlap with 

their projections on geocoded BMC either linearly or mono-dimensionally 

Based on the aspects of presented research results, as well as a whole 

other sequence of other application options of digital orthophotographies, it 

is our recommendation, to elaborate a digital orthophotography whenever 

management plans are made (regular revisions), providing, if possible, that 

the aerial photos be made in a bigger scale and the control points cover entire 

photos, which would diminish observed mistakes. 

Key wo rds: digital orthophotographies, Basic Map of Croatia (BMC), 

geocoding, cyclic aerial surveys, digital terrain models (DTM). 

465

PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003). 467-474 

UDK 630* 443 - 323 + 325 

POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE 

BUKOVE OBLOVINE IZ PROREDNIH I PRIPREMNIH SJEČA NA 

PODRUČJU BJELOVARSKE BILOGORE 

OCCURRENCE OF FALSE HEARTWOOD IN BEECH TREES AND TECHNICAL 

BEECH ROUNDWOOD COMING FROM THINNING AND PREPARATORY 

FELLING IN THE AREA OF BJELOVAR BILOGORA 

Marinko PRKA* 

SAŽETAK: U radu je istraživana učestalost i obujam pojave neprave srži 

u bukovoj tehničkoj oblovini kod prorednih sječina i pripremnog sijeka, na 

području gospodarske jedinice Bjelovarska Bilogora. Istraživanja su provedena 

na 15 sječina i 835primjernih stabala od čega, 573 primjerna stabla iz 

11 prorednih sječina u starosti od 50 do 91 godinu, te 262 primjerna stabla iz 

4 pripremna sijeka u starosti od 100 do 110 godina. 

Istraživana je pojava neprave srži na stablima obzirom na vrstu sijeka i 

starost sastojine, broj stabala s nepravom srži po debljinskim stupnjevima za 

prorede i pripremni sijek, te postotni udio obujma neprave srži u obujmu tehničke 

oblovine stabala s nepravom srži u proredama i pripremnom sijeku. 

Neprava srž bukovih stabala nije pronađena u prorednim sječinama starosti 

do 50 godina. U prorednim sječinama starim oko 60 godina neprava srž 

pojavljuje se na manje od 4 % stabala, a u prorednim sječinama starosti od 

70 do 90 godina na oko 15 % stabala. U sječinama pripremnog sijeka (glavnoga 

prihoda), starosti od 100 do 110 godina postotak stabala s nepravom 

srži značajno je veći i kreće se od oko 50 %. 

Utvrđenje manji broj stabala s nepravom srži po debljinskim stupnjevima 

u sječinama prethodnog prihoda starosti 50 do 91 godinu, nego u sječinama 

pripremnog sijeka starosti od 100 do 110 godina. 

Postotni udio neprave srži u obujmu tehničke oblovine stabala koja imaju nepravu 

srž, iznosi za proredne sječine starosti do 60 godina oko 1,5%, a za proredne 

sječine u dobi od 70 do 90 godina kreće se u rasponu od 4,9 % do 17,9%. 

U sječinama pripremnog sijeka postotni udio neprave srži u tehničkoj oblovini 

stabla prilično je konstantan, i iznosi od 6 do 8,8 %, ili prosječno 7,6%. 

Vrijednosti postotnih udjela neprave srži u obujmu tehničke oblovine stabla 

padaju s porastom debljinskog stupnja, odnosno prsnog promjera stabla. 

Kod planiranja sortimentne strukture prethodnog prihoda pojava neprave 

srži nema većeg značenja, glede činjenice da u starijim proredama možemo 

očekivati do 15 % stabala s nepravom srži. S druge strane, kod planiranja 

sortimentne strukture pripremnih sijekova, odnosno glavnog prihoda, učestalost 

pojave neprave srži ima veliko značenje, obzirom daje možemo očekivati 

kod približno 50 % doznačenih stabala. 

Ključne r iječi: neprava srž bukve, bukove sječe, sortimentna struktura 

* Mr. se. Marinko Prka, dipl. ing. šum. - Šumarija Bjelovar, Uprava šuma Podružnica Bjelovar, 

Forest Office Bjelovar, Forest Administration Bjelovar

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 467-474 

1. UVOD - 

Obična bukva pripada bakuljavim vrstama, koje 

starenjem često ili gotovo uvijek stvaraju obojenu srž 

nepravilnog oblika. Takva fakultativno obojena srž naziva 

se neprava srž, crveno srce ili kern bukve. Osrženi 

dio unutarnjeg dijela drva ima čunjast oblik. 

U prošlosti se pretpostavljalo (Tusson 1905) da 

neprava srž bukve nastaje kao reakcija drvnih stanica 

na napad gljiva. Kasnije je utvrđeno (Zycha 1958) da 

primarni uzrok nastanka neprave srži kod bukve nije 

biotski već abiotski čimbenik. Nastanak neprave srži 

bukve posljedica je reakcije živih drvnih stanica na 

prodor zraka, odnosno kisika u deblo. Kisik na žive 

stanice djeluje kao otrov, a one se brane anatomskim i 

kemijskim promjenama (tile, oksidacija, tvorba obojenih 

tvari) u pokušaju da spriječe daljnje prodiranje zraka. 

Tvari nastale kao rezultat ovakvih staničnih reakcija 

ne ulažu se u stanične stijenke, nego su uz njih 

prilegnute, a to je osnovna razlika između prave i neprave 

srži (G1 a v a š 1999). 

Kulminacija promjera nepravog srca bukve nastupa 

između 1. i 4. metra od panja, odakle opada prema 

panju i prema krošnji. Postoji još jedna, iako manja 

kulminacija promjera crvene srži između 6. i 8. metra 

debla. Neprava srž ima u deblu bukve oblik dva stošca 

međusobno spojenih bazama, ali taj oblik nije uvijek 

tako pravilan. Najšira je na mjestu gdje se počela stvarati 

(Tomašev ski 1958). 

Granica neprave srži ne poklapa se s granicom 

goda. Na poprečnom presjeku granica neprave srži 

može biti zrakasta, zvjezdasta i posve nepravilnoga 

oblika. Sama neprava srž može biti različito nijansirana, 

te nije nužno simetrična obzirom na uzdužnu os 

debla. Sušenjem drvo ne mijenja znatno boju. 

Čimbenici postanka svih tipova srži dijele se na 

obligatne i fakultativne. Za stvaranje neprave srži obvezno 

je potreban prodor određene količine zraka u 

unutrašnjost stabla (Zycha 1948). Fakultativni čimbenici 

su: prirodno starenje stanica parenhima, velik 

prodor zraka u stablo, hladno vrijeme (često s velikom 

sušom u prethodnom ljetu), prisutnost gljiva razarača 

drva i gljiva koje mijenjaju boju drva, genetske predispozicije 

i šumsko uzgojne mjere ili čovjekov utjecaj. 

Pojava i razvoj pojedinog tipa neprave srži nije uvijek 

uvjetovana utjecajem jednoga čimbenika, nego je to 

obično kombinacija više njih. Potvrđeno je da postoji 

veza između postanka i stupnja razvoja neprave srži i 

fiziološkog stanja u unutrašnjosti stabla. Kao mjerodavni 

fiziološki čimbenik treba smatrati vitalnost 

stanica parenhima. Smanjenje vitalnosti stabla u uskoj 

je vezi s nastankom i razvojem neprave srži bukve 

(Necesany 1965, 1969). 

Nazočnost i udio neprave srži kod stabala bukve je 

nepoznata do trenutka obaranja stabala i izrade tehni- 

Introduction 

čke oblovine. Sa stanovišta iskorištavanja šuma i spoznaja 

o sortimentnoj strukturi bukovih sastojina razumljiv 

je interes za nastanak i razvoj neprave srži bukovih 

stabala. 

Udio neprave srži u tehničkoj oblovini bukve ima 

velik utjecaj na kvalitetu bukovih trupaca. Razlike u 

kvaliteti drva bijeli i fakultativno obojene srži (neprave 

srži - kerna), uz pretpostavku daje drvo fakultativno 

obojene srži zdravo, gotovo su iste kao i razlike u 

svojstvima drva bijeli i obligatno obojene srži. Neprava 

srž smanjuje mehanička svojstva, osobito čvrstoću 

na vlak, čvrstoću na udarac, čvrstoću na smicanje i 

frontalnu tvrdoću. Drvo neprave srži manje upija vodu, 

teže se impregnira i manje je savitljivo nego neosrženo 

drvo. 

Provodni su elementi u osrženom dijelu začepljeni 

tilama, pa zbog toga impregnacijsko sredstvo teško 

prodire u drvo, a bukovo drvo s nepravom srži unatoč 

impregnaciji brzo podliježe truleži. Upravo zbog podložnosti 

truleži bukova drva s nepravom srži ta pojava 

ima veliko značenje (Glavaš 1999). 

Po stupnju tehničke upotrebljivosti kod obične bukve 

možemo razlikovati: 

• jednobojnu svijetlocrvenkastosmeđu srž približno 

pravilnog oblika 

• smeđu srž nepravilnog oblika i nejednolične boje 

• zvjezdastu srž nepravilnog oblika i nejednolične 

boje 

• sivu srž uklopljenu u smeđu srž — početak truleži 

(piravost) 

Na jednom presjeku debla može se pojaviti više 

oblika neprave srži, kao što se vidi na slici 1. 

Neprava srž bitno utiče na kakvoću tehničke oblovine. 

Od ranije je poznato da je bilogorska bukva na 

tržištu cijenjena upravo zbog male učestalosti neprave 

468

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 467-474 

srži (Pećina 1943). Udio ncprave srži propisan je 

normama za sve razrede kakvoće osim najmanje vrijednih 

(III klasa, D razred), a ocjenjuje se ili mjeri na 

čelu tehničke oblovine. Zbog svoje skrivenosti do 

obaranja i izrade stabla neprava srž predstavlja dodatan 

problem kod planiranja prihoda, odnosno promišljanja 

vezanih uz sortimentnu strukturu bukve. Tome je tako, 

čak i u slučaju da kod planiranja sortimentne strukture 

primijenimo nedopustivo sporu i skupu stablimičnu 

procjenu. Iz tih je razloga potrebno kod istraživanja 

sortimentne strukture obične bukve, postojeće spoznaje 

nadopuniti spoznajama o učestalosti pojavljivanja 

neprave srži po debljinskim stupnjevima, obzirom na 

starost naših jednodobnih sastojina. 

2. OBJEKTI I METODA ISTRAŽIVANJA - Objects and method of research 

Objekti istraživanja pripadaju gospodarskoj jedinici 

Bjelovarska Bilogora, ekološko gospodarsko tipu II-D- 

11 i uredajnom razredu bukve. Podaci su prikupljani 

izmjerama na primjernim stablima u 11 prorednih sječina 

i 4 pripremna sijeka. Starost prorednih sječina kretala 

se od 50 do 91 godine, a starost sječina pripremnog 

sijeka od 100 do 110 godina. Doznaka stabala za sječu 

izvršena je u sklopu normalnog proizvodnog procesa, 

neovisno o ovim istraživanjima. Primjerna su stabla 

odabrana iz doznačenih stabala polaganjem najčešće 

dvije, međusobno okomite linije po azimutu. Raspodjela 

broja izmjerenih primjernih stabala po objektima 

istraživanja i vrsti sijeka vidi se iz tablice 1. 

Tablica 1. Distribucija broja izmjerenih stabala po objektima istraživanja i vrsti sijeka 

Table 1 Distribution of the number of measured trees according to the object of research and type of felling 

Po obaranju stabla izvršeno je prikrajanje tehničke 

oblovine s ciljem najvećeg mogućeg kvalitativnog iskorištenja 

po Hrvatskim normama proizvoda iskorištavanja 

šuma. Nakon izrade tehničke oblovine, ako se 

pojavila neprava srž, izmjereni su promjeri trupca i neprave 

srži na tanjem i debljem kraju (čelu) trupca. Uz 

to su, u okviru opsežnijeg i dugotrajnijeg istraživanja 

sortimentne strukture, izmjerene sve ostale potrebne 

veličine (promjer na sredini trupca, dužina trupca, debljina 

kore na sredini trupca, visina debla i dr.) na svakom 

primjernom stablu. 

Po odbijanju dvostruke debljine kore izračunat je 

obujam svakog komada tehničke oblovine pomoću 

Huberove formule, dok je za obujam neprave srži korištena 

Smalianova formula: 

469

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 467-474 

V k =(g 1 + g 2 )/2*l, 

gdje je V k = obujam neprave srži 

g, = površina presjeka neprave srži na 

debljem kraju trupca 

g 2 = površina presjeka neprave srži na tanjem 

kraju trupca 

/ = dužina trupca 

Ova je formula poznata kao formula dvaju krajnih 

presjeka, a pomoću nje se točno može odrediti obujam 

krnjeg paraboloida (Pranjić,Lukić 1997). 

Nakon toga je određen postotni udio obujma neprave 

srži u obujmu svakog trupca i u obujmu tehničke 

oblovine svakog primjernog stabla. 

Razvidno je daje određivanje obujma neprave srži 

napravljeno s određenim pojednostavljenjima, koja su 

uvjetovana samim postupkom sječe i izrade tehničke 

oblovine. Za preciznije određivanje obujma neprave 

srži u svakom komadu tehničke oblovine bilo bi nužno 

više prereza ili uzdužno propiljivanje svakog trupca, 

što iz razumljivih razloga nismo mogli učiniti. Svjesni 

smo daje najviše nepoznanica o stvarnom obujmu neprave 

srži unutar komada tehničke oblovine ostalo nerazriješeno 

kod trupaca kojima se neprava srž pojavila 

samo najednom prerezu (čelu). Obzirom da se sličan 

način ocjenjivanja neprave srži primjenjuje pri razvrstavanju 

drvnih sortimenata u razrede kakvoće i kod 

trgovine drvnim sortimentima, smatramo ovu procjenu 

neprave srži dovoljno točnom. 

Isto tako ograničili smo istraživanja udjela neprave 

srži samo na tehničku oblovinu, jer u drugim drvnim 

sortimentima (dijelovima stabla) ona nema gotovo nikakvo 

značenje. Oblikovanje baze podataka i matematičko-statistička 

obrada obavljene su softverskim programom 

Microsoft Excel 97. 

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results 

Ponajprije nas je zanimala učestalost pojavljivanja 

stabala s nepravom srži s obzirom na vrstu sijeka, odnosno 

starost sastojine. Raspodjela broja stabala s nepravom 

srži po objektima istraživanja, vrsti sijeka i starosti 

vidi se iz tablice 2. 

Tablica 2. Distribucija broja stabala s nepravom srži po objektima istraživanja i vrsti sijeka 

Table 2 Distribution of the number of trees with red heart according to the object of research and type of felling 

470

M. Prka: POJAVNOST NBPRAVE SRŽI KOI) BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE ... Šumarski list br. 9 10, CXXV11 (2003), 467-474 

Vidljivo je da se neprava srž kod starosti sastojina 

do 60 godina pojavljuje na manje od 4 % bukovih stabala. 

Štoviše, možemo reći da u sastojinama mlađim 

od 50 godina uopće nema bukovih stabala s nepravom 

srži. U prorednim sječinama starim između 70 i 90 godina, 

postotak bukovih stabala s crvenim srcem u tehničkoj 

oblovini kreće se od 10,8 % do 17,6 %. Ovi rezultati 

potvrđuju ranija istraživanja (Pejovski 1951, 

Vasiljević 1972), prema kojima proces stvaranja 

neprave srži kod bukve počinje nakon 60 odnosno 75 

godine. Postotni udio u sastojinama starim između 100 

i 110 godina, odnosno sječinama pripremnog sijeka, 

značajno je veći i kreće se od 43,1 % do 64,8 %. 

Iz učestalosti pojave neprave srži bukovih stabala s 

obzirom na starost sastojina i vrstu sijeka, vidi se da 

kod starijih proreda možemo očekivati oko 15 % osrženih 

stabala, dok kod pripremnih sijckova svako drugo 

stablo ima nepravu srž. Ova činjenica upućuje na to 

da pojava neprave srži nema većeg značaja kod planiranja 

sortimentne strukture prethodnog prihoda bukovih 

sastojina. S druge strane, kod promišljanja o sortimentnoj 

strukturi pripremnih sijekova, odnosno glav- 

Tablica 3. Distribucija broja stabala s nepravom srži po debljinskim stupnjevima i vrsti sijeka 

Table 3 Distribution of the number of trees with red heart aecording to the diameter classes and type of felling 

noga prihoda učestalost pojave neprave srži bukovih 

stabala ima veliko značenje. Potrebno je provesti istraživanja 

učestalosti pojave neprave srži bukve u 

naplodnim i dovršnim sijekovima, no prema 

dosadašnjim istraživanjima za očekivati je nastavak 

ovakvoga trenda. 

Kako su distribucije prsnih promjera različite za 

prorede i pripremne sijekove, nakon toga smo na 

istraživanom uzorku utvrdili broj stabala s nepravom 

srži po debljinskim stupnjevima u proredama i pripremnom 

sijeku. Frekvencija pojave bukovih stabala s 

nepravom srži po debljinskim stupnjevima i vrsti sijeka 

vidi se iz tablice 3 i slike 3. 

Slika 2. Izgled presjeka na panju dominantnog stabla starog 59 

* Average percentage of false heart in the technical roundwood of godina 

tj-ggs 

Figure 2 A stump section of a dominant tree of 59 years of age 

471

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 467-474 

Vidljivo je da proredne sječine (starosti do 91 godinu) 

unutar pojedinog debljinskog stupnja, imaju manji 

broj stabala s nepravom srži od sječina pripremnog 

sijeka, starih između 100 i 110 godina. To upućuje na 

zaključak daje stvaranje neprave srži manje ovisno o 

prsnom promjeru stabla, a više o starosti sastojine. 

Potvrdu ove tvrdnje pronašli smo provodeći mjerenja 

u objektima 13a i 13b starosti 59 godina. Od 39 doznačenih 

stabala (19 stabala u odsjeku 13a i 15 stabala 

u odsjeku 13b) koja se zbog svojih prsnih promjera (od 

37 cm do 59 cm) i dominantnog položaja u sastojini 

obzirom na starost mogu označiti kao predrast, nepravu 

srž utvrdili smo samo najednom stablu. Brojenjem 

godova na panju za svako takvo doznačeno dominantno 

stablo utvrdili smo da se njihova starost kreće od 50 

do 64 godine u odsjeku 13a i od 53 do 62 godine u odsjeku 

13b, te daje u skladu sa starošću od 59 godina 

koja je navedena u osnovi gospodarenja. Izgled presjeka 

na panju i širina goda jednog od takvih stabala može 

se vidjeti na slici 2. 

Iz svega ovoga možemo zaključiti da je stvaranje 

neprave srži kod bukve fiziološki proces koji primarno 

ovisi o starosti stabala. 

Promatrajući postotni udio neprave srži u obujmu 

tehničke oblovine stabala koja imaju nepravu srž (tablica 

2) može se za proredne sječine do 60 godina starosti 

reći daje on zanemariv, odnosno da se kreće do 

1,6 %. Kod prorednih sječina starosti od 70 do 91 godinu 

postotni udio neprave srži u obujmu tehničke oblovine 

kreće se od 4,9 % do 17,9 %. Takav se raspon 

može tumačiti činjenicom da oštećivanje stabala pridonosi 

stvaranju neprave srži bez obzira na starost stabala. 

Drugim riječima starost stabla odnosno njegovo 

fiziološko stanje najvažniji je, ali ne i jedini uzrok 

stvaranju neprave srži kod bukve. Kod mladih stabala 

stvaranju neprave srži najviše pogoduje oštećivanje 

stabla. Povezanost mehaničkih oštećenja stabla, prodora 

zraka (kisika) u deblo i stvaranja neprave srži vidi 

se na slici 4. 

S druge strane postotni udio neprave srži u obujmu 

tehničke oblovine stabala pripremnog sijeka starih od 

100 do 110 godina prilično je stalan i kreće se od 6 % 

do 8,8 % ili prosječno 7,6 %. U toj životnoj dobi sastojine 

razmak između stabala je veći, te su značajnija 

472

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOV1NE ... Šumarski liM br.

M. Prka: POJAVNOST NEPRAVE SRŽI KOD BUKOVIH STABALA I TEHNIČKE BUKOVE OBLOVINE ... Šumarski list br. 9 10. CXXVII (2003). 4d7-474 

Pranjić,A. 1986: Šumarska biometrika; Sveučilište fakultet, Zagreb, str. 2-22. 

u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb. 

Hrvatske norme proizvoda iskorištavanja Šuma; II iz- 

Prka, M. 2001: Udio i kakvoća šumskih drvnih sorti- danje, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljmenata 

u oplodnim sječama bukovih sastojina stvo, Zagreb, 1995. 

Bjelovarske Bilogore, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska norma Oblo drvo listača - Razvrstavanje po 

Šumarski fakultet, Zagreb, str. 74-82. kakvoći - 1 dio: Hrast i bukva (EN 1316-1:1997); 

Tomaševski, S. 1958: Učešće i raspored neprave I izdanje, Državni zavod za normizaciju i mjerisrži 

kod bukovih stabala u G. J. Ravna gora, Šu- teljstvo, Zagreb, 1999. 

marski list 11-12 /58, Zagreb 1958 

Osnova gospodarenja "Bjelovarska bilogora"; važi od 

Ugrenović,A. 1957: Eksploatacija šuma; Udžbeni- 01.01. 1993.-31. 12. 2002.; Uprava šuma Bjeci 

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 1 -481. lovar, 1993. 

Va siljević,J. 1972: Osržavanje bukve na području Šumarska enciklopedija I str. 83-85, 438, II str. 33-39. 

Zrinske gore, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski 

SUMMARY: The subject of research were the frequency and scope of the 

occurrence of false heartwood in beech roundwood coming from thinning and 

preparatory felling in the economic unit Bjelovar Bilogora. Research was 

carried out on 15 jelling sites and 835 exemplary trees, 573 of the trees coming 

from 11 instances of thinning felling, aged between 50 and 91 years, and 

262 exemplary trees from 4 instances of preparatory felling, aged between 

100 and 110 years. 

Appearance of false heartwood in trees was researched with regard to the 

type of felling and age of trees, number of trees with false heartwood, according 

to diameter class for thinning and preparatory felling, as well as the percentage 

of false heartwood volume in the volume of technical roundwood with 

false heartwood in thinning and preparatory jelling. 

False heartwood of beech trees was not found in thinning felling up to 50 

years of age. In thinning felling of trees of approximately 60 years of age, 

false heartwood appears in less than 4 % of the trees, while in thinning felling 

of trees aged between 70 and 90 years, it occurred in about 15 % of the trees. 

In preparatory felling (main yield), aged between 100 and 110 years, the percentage 

of trees with false heartwood is considerably higher, and its value 

stands at about 50 %. 

A smaller number of trees with false heartwood, according to the diameter 

class, were found in previous yield jelling, aged between 50 and 91 years, 

than in preparatory felling, aged between 100 and 110 years. 

Percentage of false heartwood in the volume of technical roundwood with 

false heartwood amounts to 1,5 %for the thinning jelling aged up to 60 years, 

while for the thinning felling aged between 70 and 90 years, the percentage 

ranges between 4,9 % and 17,9%. In preparatory jelling, percentage of false 

heartwood in the technical roundwood is fairly unchangeable, and it varies 

between 6 % and 8,8 %, or 7,6% on average. 

Percentage values of false heartwood in the volume of technical roundwood 

decrease whit the increase of diameter class, i. e. with the breast diameter 

of the tree. 

In planning the assortment structure of previous yield, occurrence of false 

heartwood does not have major significance, since we can expect up to 15 % 

of trees with false heartwood in older thinning felling. On the other hand, 

while planning assortment structure of preparatory felling, i. e. main yield, 

the frequency of the occurrence of false heartwood has a great significance, 

since we can expect it in approximately 50 %> of marked trees. 

474 

Key wo rds: false beech heartwood, beech felling, assortment structure


UDK 630* 435 + 432 

Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 475-482 

POŽARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO 

ČIMBENICI DEGRADACIJE STANIŠTA 

FIRES IN FORESTS AND FOREST LAND AS NATURAL 

STATION DEGRADATION FACTORS 

Josip MARGALETIĆ*, Marina MARGALETIĆ** 

SAŽETAK: Šume hrvatskog dijela Mediterana dijele se na eumediteranski 

i submediteranskipojas i zauzimaju površinu od oko 870 000 ha. Tijekom stoljeća 

uništavane su požarima, stoje dovelo do nepovoljnih edafskih, hidroloških, 

temperaturnih i drugih ekoloških prilika. Usporedo s uništavanjem šuma, 

uništava se i tlo, pa sukcesija, odnosno ponovna uspostava šuma, traje iznimno 

dugo i zahtijeva mukotrpan rad. Značajan čimbenik uništavanja obalnih 

šuma na području Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika bila su ratna djelovanja 

tijekom Domovinskog rata (1991-1995). U razdoblju od 2000. do 2002. 

godine u šumama i na šumskim zemljištima bilo je ukupno 1 178 požara, u kojima 

je izgorjela vegetacija na ukupnoj površini od 89 128 ha, od čega je na 

području krša bilo ukupno 942 požara. Značajnu ulogu u protupožarnoj preventivi 

imaju "Hrvatske šume" d. o. o. Zagreb, koje putem Uprava šuma Podružnica 

gospodare državnim šumama. 

Ključne riječi: šume, šumska zemljišta, požar, Program aktivnosti, 

preventivne metode zaštite. 

Šuma u životu čovjeka ima nezamjenjivu ulogu i 

smatra se općim društvenim dobrom. Površina šuma i 

šumskih zemljišta s kojima gospodare "Hrvatske šume" 

d. o. o. Zagreb iznosi približno 2 000 000 ha. Prema 

vlasništvu, državne šume u Republici Hrvatskoj 

čine oko 80 %, dok privatnim šumama pripada približno 

18%. 

Šume hrvatskog dijela Mediterana dijele se na eumediteranski 

i submediteranski pojas. Zauzimaju površinu 

od oko 870 000 ha, a obuhvaćaju područje Istre 

te obalu od Rijeke do Dubrovnika sa svim pripadajućim 

otocima. Mediteranska regija može se raščlaniti u 

dva pojasa. Jedan je zimzeleni litoralni pojas koji zauzima 

usku priobalnu zonu i većinu dalmatinskih otoka. 

Tu dolaze šume crnike (Quercus ilex), makije i ostali 

* Dr. se. Josip Margaletić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

Zavod za zaštitu šuma i lovstvo, Svetošimunska 25, p. p. 

422, 10002 Zagreb 

** Marina Margaletić dipl. ing. šum., Državni inspektorat, Ulica 

grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb, Služba nadzora u području 

poljoprivrede i šumarstva, Odjel u području šumarstva i lovstva 


degradacijski oblici, te šume alepskog bora (Pinus halepensis). 

Drugi je montani pojas, koji obuhvaća termofilne 

listopadne šume medunca (Quercus pubescens), 

u nižim dijelovima s bjelograbom (Carpinus 

orientalis), a u višim dijelovima s crnim grabom 

(Ostrya carpinifolia) (Rauš i Matić 1994). Šume 

toga područja bile su tijekom stoljeća nemilosrdno 

uništavane požarima, posebno u eumediteranskom i 

toplijem submediteranskom području. Stadiji degradacije 

često su toliki, da se više ne može govoriti o šumi 

već o raznim tipovima kamenjara. Sve je to uvjetovalo 

da sada na kršu imamo nepovoljne edafske, hidrološke, 

temperaturne i druge ekološke uvjete (Vidaković 

1986). 

Problematika požara u šumi i na šumskom zemljištu 

posebice je aktualna u Republici Hrvatskoj od 

80-tih godina prošloga stoljeća, kada je izgorjelo najviše 

površina pod šumom u mediteranskom dijelu naše 

obale. Značajan čimbenik uništavanja obalnih šuma na 

području Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika bila su 

ratna djelovanja tijekom Domovinskog rata (Š p anj o 1 

475

J. Margalclić. M. Margalclić: POŽARI U SUMI 1 NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 475-4X2 

1996). Da bi se spriječile sve učestalije pojave požara 

koji posebice u priobalnom i otočnom području često 

poprimaju katastrofalne razmjere, te osim šuma uništavaju 

i poljoprivredne kulture, ugrožavaju naseljena 

mjesta i ljudske živote, treba temeljito proučiti prirodne 

i ostale uvjete za što učinkovitije preventivne mjere, 

kako bi se požare na vegetaciji što više onemogućilo, 

ako ih se već ne može sasvim ukloniti. 

Često se pogrešno definira pojam požar na otvorenom 

prostoru primjenom pojma "šumski požar", iz 

razloga što su dosadašnja iskustva dokazala da su inicijalni 

— početni požari na otvorenom prostoru u većini 

slučajeva uzrokovani ljudskim čimbenikom - paljenjem 

otvorene vatre na zakorovljenom i zapuštenom 

poljoprivrednom ili neobraslom šumskom zemljištu, 

koja se ovisno o klimatskim uvjetima i ruži vjetrova 

širi i prerasta u požar okolnog otvorenog prostora, te u 

konačnici zahvaća i površine obraslog šumskog zemljišta 

- šume (šibljaci, garizi, makije, panjače, sjemenjače) 

u kojem slučaju govorimo o šumskom požaru. 

OPĆENITO O POŽARIMA - Generally about fires 

Svake godine svjedoci smo brojnih požara na otocima 

i priobalju, nerijetko i s razmjerima elementarne 

nepogode (Nodilo 2003). Požari su jedno od najjačih 

i najopasnijih sredstava kojima se služio čovjek u potiskivanju 

šume od davnih vremena, ali služi se nažalost 

još i danas. U mnogim krajevima čovjek paljenjem 

potiskuje šumu i šikaru i tako stvara kratkotrajno povoljnije 

uvjete za svoje gospodarstvo. Unatoč negativnim 

iskustvima, treba reći da vatra, kada je kontrolirana, 

može uvelike pozitivno djelovati na šumske ekosustave 

(Bilandžija i Lindić 1996). Flolliott 

(1988) drži da utjecaj požara na ekosustave ovisi o prirodi 

požara, značajkama opožarenoga staništa i o svojstvima 

prirodnih zaliha izloženih požaru. 

Prema vrsti vegetacije u opožarenim površinama 

borove šume sudjeluju s 22 % ukupnih izgorenih površina, 

panjače s 20 %, makije s 23 %, a ostatak otpada 

na ostale površine. Prosječno godišnje u Hrvatskoj izgori 

oko 2 000 ha šuma. Doda li se tome gubitak općekorisnih 

funkcija šuma (zaštitna, protuerozijska, estetsko 

- turistička, lovno - turistička i dr.) onda je jasno 

koliki je to gubitak za Hrvatsku. S druge strane, ne intervenira 

li se odmah nakon što šume izgore, tlo nestaje 

i ostaje kamenjara kojoj će bez pomoći čovjeka opet 

trebati stoljeća da se šumom zazeleni (Vukelić i 

Rauš 1998). Na području Europe najviše požara imamo 

u Italiji, Francuskoj, Grčkoj i Hrvatskoj. Usporedo 

s uništavanjem šuma uništava se i tlo, pa sukcesija, odnosno 

ponovna uspostava šuma traje iznimno dugo i 

zahtijeva mukotrpan rad. U humidnijim krajevima 

mnogo je manje šumskih požara, a posljedice nisu ni 

približno tako pogubne (Vukelić i Rauš 1998). 

Svake su godine šumski ekosustavi na području 

krša Hrvatske ugroženi zbog posljedica požara na šumi 

i šumskom zemljištu. Štete se mogu očitovati na razne 

načine, s posljedicama za gospodarstvo i u ekološkom 

smislu, a možemo izdvojiti one najvažnije: 

- troškovi gašenja požara; 

- štete zbog gubitka drvne mase; 

štete zbog neplaniranih uzgojnih radova tj. zbog ponovljenog 

pošumljavanja; 

štete vezane uz promjene fizičkih i kemijskih svojstava 

tla. 

Požarni režim uključuje puno prirodnih i uzgojnih 

utjecaja. On se mijenja samo s važnim pomacima u klimi, 

požarnim politikama ili kada ljudi temeljito mijenjaju 

strukturu goriva (Vučetić i Dimitrov 2000). 

Nije opravdano samo na temelju izostanka oborina i 

visokih vrijednosti temperature zraka donositi zaključke 

o opravdanosti povećanja broja požara, već je potrebno 

analizom obuhvatiti i ostale meteorološke, biološke 

i druge čimbenike bitne za nastajanje i širenje požara. 

Nakon oborine, vjetar je najinteresantniji vremenski 

čimbenik glede stvaranja ne/povoljnih uvjeta 

za nastanak i širenje požara. Dobro poznavanje vjetrovnih 

prilika pojedinog područja, modifikacije zračne 

struje izazvane reljefnim preprekama, kanaliziranje 

struje ili poznavanje ponašanja zračne struje u biljnim 

sastojinama preduvjet su za donošenja ispravnih odluka 

prije i za vrijeme požara (Vučetić 2001). Vjetar 

utječe na stvaranje povoljnih uvjeta za nastajanje i širenje 

požara na više načina. Smjer širenja vatre određuje 

uglavnom smjer vjetra, tako da se plan kontrole požara 

i njegovo gašenje mora zasnivati uglavnom na očekivanoj, 

odnosno prognoziranoj brzini i smjeru vjetra. 

Požar u šumi i na šumskom zemljištu nastaje kada 

se istovremeno pojave tri uvjeta: goriva materija, kisik 

i zapaljiva iskra. Gorivu materiju sačinjavaju lišće, drveće, 

grmlje, debla i grane, prizemna vegetacija, listinac 

i treset u tlu. Kisik je kao i goriva materija uvijek 

prisutan u šumi, pa je zapaljiva iskra jedini od ta tri 

uvjeta koji u šumu dolazi izvana (Vu leta 2001). 

Iz svega naprijed navedenog vidljivo je da je problematika 

požara vrlo kompleksna, te svako iz svog 

područja u društvu mora dati određeni doprinos i u organiziranju 

preventive i u samom gašenju požara, kada 

i ako do njega dođe. Posebice se to odnosi na sve one 

koji gospodare otvorenim prostorom. 

Prema mjestu i sloju sastojine koji požar zahvaća, 

razlikujemo sljedeće vrste požara: 

- podzemni požar, 

- prizemni požar, 

476

J. Margalelić, M. Margaletić: POŽARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 475-482 

- ovršni ili požar krošanja, 

- požar pojedinih stabala. 

Podzemni požar ili požar tla pojavljuje se u šumi rijetko. 

Nastaje kada se na bilo koji način zapali listinac 

u tlu, podzemne naslage treseta ili drugi organski materijal. 

On napreduje polagano i neovisno o smjeru i brzini 

vjetra. Prizemni požar nastaje kada se zapali pokrov 

tla, humus, lišće, iglice, trava, suho drvo ili panjevi. Iz 

prizemnog požara može se razviti požar tla ili požar 

krošanja ako vatra zahvati suhu mahovinu ili zapaljivu 

smolu na kori. Na brzinu širenja prizemnog vjetra 

odlučujuću ulogu imaju površinski vjetrovi koji ga 

obilno opskrbljuju kisikom. Požar krošanja obično 

nastaje u sušno doba godine, na suhom tlu, kada već 

nastali prizemni požar prijeđe uz jak vjetar u ovrške. 

Prijelaz prizemnog požara u ovršni puno olakšavaju 

suhe grane, lišajevi i smola. Sirenju ovršnog požara 

pomaže i vjetar koji ga prebacuje preko svih praznina. 

On je uvijek štetan, jer zahvaćene sastojine progaljuje i 

razara. Požar pojedinih stabala nastaje kada grom zapali 

pojedino suho stablo. Štete koje izaziva manje su 

nego kod prijašnjih vrsta požara. 

UZROČNICI POŽARA U SUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU TE 

PREVENTIVNE METODE ZA NJIHOVO SUZBIJANJE 

Causes of fires in a forest and forest land and fire-prevention measures 

U gotovo 90 % slučajeva požare otvorenog prostora 

uzrokuje ljudski čimbenik, bez obzira da li se radi o 

spaljivanju korova na poljoprivrednim površinama, 

odbacivanju opušaka, paljenju neuređenih odlagališta 

otpada i dr. Osim čovjeka, uzročnik požara mogu biti i 

iskre koje nastaju pri kočenju vlaka, užarene kovine iz 

ležaja kočnica te udari groma. U sprječavanju ovakvih 

uzročnika požara veliku ulogu imaju JP "Hrvatske željeznice". 

Prema Programu aktivnosti u provedbi posebnih 

mjera zaštite od požara od interesa za Republiku 

Hrvatsku, iste sudjeluju kao izvršitelji zadataka. 

Prema točci 15. Programa : "JP "Hrvatske željeznice" 

dužne su uz prometne pravce koji prolaze kroz područja 

razvrstana u velik i vrlo velik stupanj ugroženosti 

od požara, te one koje su od posebnog značaja, tretirati, 

odnosno čistiti pružni pojas od lakozapaljivih tvari, odnosno 

tvari koje bi mogle izazvati požar i omogućiti 

njegovo širenje". 

Osim navedenih uzročnika, požar mogu izazvati i 

udar groma, električna struja, te nerazminirana minska 

polja i dr. 

U posebno ugroženim područjima, potrebno je češće 

nego u ostalim šumama provoditi prorede, pazeći pritom 

da se ne pojača rast prizemne vegetacije, koja u razdoblju 

suša predstavlja najveću opasnost za nastanak 

požara. Jednogodišnje prizemno rašće od kojeg su najobilnije 

razne vrste trava, predstavlja posebno veliku 

opasnost za nastanak i razvoj požara. Zbog toga se već 

godinama istražuju pojedine vrste bilja, kako bi se spri- 

ječila pojava i širenje požara. Prometnice i vodotoci 

mogu imati istu ulogu kao vatrobrane i uređaj ne prosjeke. 

Gustoća mreže protupožarnih prosjeka ovisi o zapaljivosti 

biljnog materijala i njegovoj količini, topografskim 

prilikama terena, te ugroženosti predjela šumskim 

požarima. Iskustva pokazuju daje u većini slučajeva dovoljna 

širina prosjeka između 20 do 30 metara, pogotovo 

ako se održavaju tako da na njima nema jednogodišnje 

vegetacije. Kroz velik dio šuma prolaze različite 

prometnice, dalekovodi i si., koji mogu koristiti kao 

osnovna trasa vatrobrane prosjeke. Potrebno je naglasiti 

da se prosjeke izvode tako da omogućavaju promet, da 

nagibi trase nisu veći od 20 %, jer se inače postavlja pitanje 

njene rentabilnosti i opravdanosti izvedbe. 

U sklopu mnogih mjera kojima se nastoji smanjiti 

broj požara u šumi i na šumskom zemljištu, vidno mjesto 

zauzima i propaganda među domaćim stanovništvom 

i turistima. Nedovoljno je isticanje opasnosti i štetnih 

posljedica od požara otvorenog prostora u javnosti, 

nedovoljna je upućenost domicilnog stanovništva, a posebno 

posjetitelja. Premalo je promidžbenog materijala 

i predavanja (Nodilo 2003). Šumarska struka koja je 

često najpozvanija za rješavanje ovih problema, posebice 

kada je riječ o šumi i šumskom zemljištu, nedovoljno 

je zastupljena, a često i marginalizirana u preventivi, 

a posebno kod gašenja požara otvorenog prostora, 

tako da se njena uloga uglavnom svodi samo na procjenu 

šteta (Nodilo 2003). 

ČIMBENICI KOJI POVEĆAVAJU OSJETLJIVOST ŠUMA NA POŽARE 

Factors which increase the susceptibility of forests to fires 

Postoji više različitih čimbenika koji povećavaju 

osjetljivost šuma na požare. Neki su stalno prisutni, a 

neki se pojavljuju povremeno i tada stvaraju uvjete za 

veliku osjetljivost na pojavu požara. Sastojine sastavljene 

od hcliofilnih vrsta uglavnom su progaljene, pa se 

na tlu javlja dosta trave i grana koje pogoduju nastanku 

požara. Ukoliko se radi o sastojinama četinjača, na tlu 

se nalaze otpale iglice i smolasto drvo koje je vrlo 

osjetljivo na požar (Vaj da 1974). Bjelogorične šume 

ugrožene su u manjoj mjeri, a te šume imaju i jaku re- 

477

J. Margalctić. M. Margaletić: POŽARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 475-482 

produktivnu snagu pa mogu nastale ozljede iscijeliti i 

tako smanjiti nastalu štetu. Požar nanosi najveće štete u 

tek podignutim kulturama i mladim sastojinama, koje 

za kratko vrijeme potpuno uništi. Tlo u još nesklopljenim 

mladicama i gustišima redovno je pokriveno velikim 

količinama lako zapaljivog materijala, dovoljno 

da lagan prizemni požar preleti preko tih površina, pa 

da većina osjetljivih mladih biljaka ugine. Sastojine u 

kojima na tlu ima velikih količina suhog listinca, grana 

i trave imaju veliku mogućnost za nastanak i širenje 

požara. Požar se ne može širiti ako zapaljivi materijal 

sadrži više od 25% vlage i ako uz to temperatura zraka 

nije preniska. U slučaju visoke zračne temperature i 

vlažnosti pokrova ispod 10 % požar se vrlo lako i brzo 

širi(Vuleta 2001). 

Opasnost od požara u šumi i na šumskom zemljištu 

u kontinentalnim krajevima nastaje u rano proljeće, 

kada prevladavaju suhi proljetni vjetrovi, a suha prošlogodišnja 

trava prekriva tlo. Od klimatskih čimbenika 

koji utječu na opasnost pojave požara najvažniji su 

sunčeva radijacija, padaline, vjetar, vlažnost i temperatura 

zraka. Mehanički sastav zemljišta ima velik utjecaj 

na osjetljivost šume na pojavu požara. Šume koje 

rastu na karbonatnim terenima osjetljive su na pojavu 

požara, jer karbonatna podloga doprinosi bržem i većem 

zagrijavanju i isušivanju prizemne vegetacije. 

ŠTETE U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU UZROKOVANE 

POŽARIMA OTVORENOG PROSTORA 

Damages in a forest and forest land caused by open space fires 

Požari otvorenog prostora koji su osobito u priobalju 

i otočnom području često katastrofalni, te osim 

šuma uništavaju i poljoprivredne kulture, ugrožavaju 

naseljena mjesta i ljudske živote, izazivaju opravdanu 

zabrinutost našeg društva (Vučetić i Dimitrov 

2000). Oni pričinjavaju ogromne štete za šumu i šumsku 

biocenozu i potrebno je mnogo vremena i truda, 

naravno uz velika novčana ulaganja, da se šuma obnovi 

i vrati u stanje prije požara. 

Kod požara koji zahvaća crnogoričnu sastojinu, 

drvna masa je potpuno uništena jer požar u pravilu uništi 

cijelu sastojinu, a eventualno zaostala stabla nisu za 

tehničko-kemijsku upotrebu. Ako se radi o bjelogoričnim 

sastojinama, one ovisno o jačini i intenzitetu požara 

bivaju djelomično ili u cijelosti uništene, ali zaostala 

stabla ne gube svoja tehničko-kemijska svojstva pa se 

mogu dalje upotrebljavati, ovisno o oštećenju, kao građevno 

drvo ili za izradu celuloze i ostalih kemijskih 

preparata (Vajda 1974). Nakon požara otvorenog 

prostora treba na opožarenoj površini što prije započeti 

s radovima pošumljavanja, kako bi se izbjeglo nepoželjno 

djelovanje klimatoloških čimbenika te uništenje 

i nestanak plodne zemlje pod utjecajem erozije. 

Uzgojni radovi koji se moraju provoditi u uzgajanju 

i podizanju novih šumskih ekosustava na opožarenim 

površinama iziskuju povećane troškove na tom planu. 

Te radove možemo podijeliti na: 

- podizanje šuma na golom kršu; 

uzgajanje postojećih autoktonih sastojina hrasta 

crnike, medunca i drugih vrsta te njihova pretvorba 

u viši uzgojni oblik, kao i obnova postojećih zrelih 

sastojina autoktonog i aloktonog porijekla; 

zaštita i očuvanje autoktonih i aloktonih sastojina 

posebno od požara (M at i ć 1992). 

Požari negativno utječu na tlo, odnosno na njegova 

fizička i kemijska svojstva. Na fizička svojstva utječu 

478 

tako da smanjuju sadržaj i količinu humusa u tlu. U područjima 

ogoljelim požarom fizička svojstva tla se pogoršavaju, 

tla postaju teška, suha, nepropusna za vodu i 

često se raspucaju. Na kemijska svojstva tla požari djeluju 

manje pogubno (Vuleta 2001). Uz drveće u požarima 

stradavaju i životinje. Ti nepovoljni uvjeti 

mogu uzrokovati trajno napuštanje životinjskih vrsta 

koje obitavaju na tom području. Proljetni požari mogu 

negativno utjecati na razmnožavanje divljači i gubitak 

mladih životinjskih individua koje nisu u mogućnosti 

izbjeći vatrenu stihiju. 

Organizirani sustav zaštite šuma od požara podrazumijeva 

i funkcionalnu organizaciju otkrivanja, te dojave 

nastalog požara. Svrha uspostavljenog sustava otkrivanja 

i dojave je što ranije otkrivanje požara i poduzimanje 

odgovarajućih mjera da bi se požar što prije 

ugasio. 

Sustave otkrivanja požara dijelimo u tri skupine: 

uočavanje i otkrivanje požara sa zemlje; 

- zračna osmatranja; 

- otkrivanje i zaštita od požara metodama daljinskih 

istraživanja.

Margalclić. M. Margalclić: PO/ARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 475-482 

ZAKONSKA REGULATIVA I PRIKAZ BROJA POŽARA U SUMI I ŠUMSKOM 

ZEMLJIŠTU U RAZDOBLJU OD 2000. - 2002. GODINE 

Legal regulations and the survey of forest numbers in a forest and forest land 

' in the period from 2000 - 2002 

Na temelju Zakona o zaštiti od požara ("Narodne 

novine", broj 58/93), Vlada Republike Hrvatske donosi 

Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite 

od požara od interesa za Republiku Hrvatsku. U Programu 

su određeni izvršitelji i nositelji pojedinih zadataka, 

a to su: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo 

poljoprivrede i šumarstva, Državni inspektorat, 

Državni hidrometeorološki zavod, "Hrvatske šume", 

Hrvatska vatrogasna zajednica, predstavničko tijelo 

županija, gradova, odnosno općina. 

Pravilnik o zaštiti šuma od požara ("Narodne novine, 

broj 26/03) odredbom članka 1. propisuje tehničke, 

preventivno uzgojne i druge mjere zaštite šuma od požara 

koje su dužni provoditi vlasnici odnosno korisnici 

šuma i šumskog zemljišta, ovlaštenici drugih stvarnih 

prava na šumama i šumskim zemljištima, pravne osobe 

koje temeljem posebnih propisa gospodare i upravljaju 

šumama i šumskim zemljištima te županije, gradovi i 

općine u šumama i na šumskom zemljištu koje je u 

vlasništvu fizičkih osoba, u cilju smanjenja požara i ranog 

otkrivanja i dojave šumskog požara te pravovremenog 

djelovanja u gašenju šumskog požara. Odredbom 

članka 8. stavka 2. Pravilnika motriteljsko - dojavna 

služba uspostavlja se u razdoblju ljetne požarne 

sezone koja traje od 1. lipnja do 15. rujna tekuće godine. 

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje 

vrijediti Pravilnik o tehničkim mjerama za zaštitu šuma 

od požara ("Narodne novine", broj 24/71). 

Trgovačko društvo "Hrvatske šume" d. o. o. Zagreb, 

odnosno Uprave šuma Podružnice u skladu sa 

Zakonom o šumama ("Narodne novine", broj 52/90 - 

pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 

29/94, 76/99, 8/00 i 13/02) i Pravilnikom o zaštiti šuma 

od požara (kojeg je donio Upravni odbor "Hrvatskih 

šuma" p. o. Zagreb 18. ožujka 1999.) donose Godišnji 

plan zaštite šuma od požara. 

Prema Programu aktivnosti u provedbi posebnih 

mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku 

"Hrvatske šume" d. o. o. Zagreb dostavljaju izvješće 

o obavljenim aktivnostima o provedbi istog Ministarstvu 

unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje 

onda izvješće dostavlja Vladi Republike Hrvatske. Na 

temelju izvješća "Hrvatskih šuma", u tablici 1. iznijet 

je prikaz broja požara te opožarenc površine šuma i 

šumskih zemljišta u razdoblju od 2000. - 2002. godine. 

Tablica 1. Prikaz broja požara te opožarenc površine šuma i šumskog zemljišta u razdoblju od 2000. - 2002. godine 

Table I The survey of fire numbers and forest and land area affected by fire in the period from 2000 - 2002 

Ukupan broj požara u šumi i na šumskom zemljištu 

u 2000. godini iznosio je 703, a opožarena površina dostigla 

je rekordnih 68 106 ha. U razdoblju od 2000. - 

2002. godine, ukupno je zabilježeno 1 178 požara u šumi 

i na šumskom zemljištu sa ukupno opožarenom površinom 

od 89 128 ha. 

Analize vremena tijekom proljeća i ljeta 2000. godine 

ukazuju na neuobičajeno toplo i suho razdoblje 

(Vučetić 2001). Promatrana 2000. godina (sezona lipanj 

- listopad) bila je iznimno povoljna za nastajanje i 

širenje požara u šumi. Posebice su u mjesecu kolovozu 

vremenski uvjeti omogućili nastajanje najviše prizemnih 

(niskih) požara ukupno 499. Od ukupnog broja - 

(7797) požara otvorenog prostora tijekom 2000. godine, 

703 požara otpada na požare šuma u kojima je opožarena 

površina iznosila 68 106 ha. Od ukupne opožarene 

površine na površine u državnom vlasništvu otpada 

39 840 ha, a na površine drugih vlasnika 28 266 ha. 

Prikaz postotnih vrijednosti zastupljenosti opožarenih 

površina u državnom vlasništvu, te drugih vlasnika 

vidljiv je na grafikonu 1. 

Prema načinu izazivanja požara najviše ih je nastalo 

iz nepažnje i nehaja (543), namjerna paljenja (40), te 

udar groma (16). Ljudski čimbenik je i ovaj puta najčešći 

uzročnik požara, (spaljivanje korova na poljoprivrednim 

površinama, odbacivanje opušaka, paljenje 

neuređenih odlagališta otpada). 

Tijekom 2001. godine u razdoblju od 1. siječnja do 

31. prosinca u Republici Hrvatskoj ukupno je zabilježeno 

(4 024) požara otvorenog prostora, od čega se 

299 požara odnosi na požare šuma i šumskog zemljišta 

u kojima je opožarena površina iznosila 16 169 ha 

(Grum 2002). 

479

J. Margaletić. M. Margaletić: POŽARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 475-482 

Grafikon 1. Prikaz postotnih vrijednosti zastupljenosti opožarcnih 

površina u državnom vlasništvu, te drugih vlasnika. 

Graph I The survey of percentage of the share of areas affected 

by fires owned by the state and other owners 

Na području Republike Hrvatske u 2002. godini u 

šumi, odnosno na šumskom zemljištu nastalo je 176 

požara čija je opožarena površina iznosila 4 853 ha. 

Najveći broj požara - 128 nastao je na poljoprivrednom 

zemljištu i privatnim šumama, a na površinama u 

državnom vlasništvu nastalo je 48 požara. Najviše je 

bilo prizemnih požara (137). Prikaz postotnih vrijed- 

Grafikon 2. Prikaz postotnih vrijednosti zastupljenosti broja požara 

na poljoprivrednom zemljištu i u privatnim šumama te 

na površinama u državnom vlasništvu nastalih 2002. 

godine. 

Graph 2 The survey of percentage value of the share of fire 

numbers on the agricultural land and private forests 

and areas owned by the state which started in 2002. 

nosti zastupljenosti broja požara na poljoprivrednom 

zemljištu i u privatnim šumama te na površinama u državnom 

vlasništvu vidljiv je na grafikonu 2. 

RASPRAVA I ZAKLJUČCI 

U razdoblju od 2000. - 2002. godine u šumama i na 

šumskim zemljištima ukupno je bilo 1 178 požara, u 

kojima je izgorjela vegetacija na površini od 89 128 ha, 

od čega je na području krša bilo ukupno 942 požara. 

Vremenski uvjeti bili su takvi daje najveći broj požara 

tijekom godine nastao u mjesecu kolovozu, stoje i 

razumljivo zbog vrlo visokih temperatura i minimalnih 

količina oborina koje su karakteristične za područje 

krša. Uspoređujući ove pokazatelje u zadnje tri godine, 

vidljivo je daje 2000. godina bila najkritičnija, odnosno 

te je godine ukupan broj požara u šumi, odnosno na 

šumskom zemljištu bio najveći, ukupno 703, opožarena 

površina iznosila je 68 106 ha, od čega je na kršu 

bilo 592 požara. 

LITERATURA 

Bi landžij a, J., V. Lindić, 1996: Ekološke promjene 

u panjači hrasta medunca i cera izazvane požarom. 

U: Sever, S. (ur.), Zaštita šuma i pridobivanje 

drva, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

i Šumarski Institut Jastrebarsko, 29-34. 

Flol 1 iott, P F., 1988: Opportunites for Fire Management 

in the Future. Proceedings of the Sympo- 

Discussion and Conclusions 

Nesporno je da veliku ulogu u protupožarnoj preventivi 

imaju "Hrvatske šume" d. o. o. Zagreb koje putem 

Uprava šuma Podružnica gospodare državnim šumama, 

te su odgovorne za aktivnosti kojima poboljšavaju 

zaštitu šuma u sprječavanju i uklanjanju požara u 

šumama i na šumskim zemljištima, kojima je najveći 

uzročnik čovjek. Dosadašnja iskustva pokazuju da se 

dobrom organizacijom na terenu već u početnoj fazi 

požar može sprječiti, na način da ne dođe do katastrofalnih 

posljedica. Da bi se u budućnosti spriječile posljedice 

požara, sigurno će uvelike doprinijeti i Pravilnik 

o zaštiti šuma od požara u ranom otkrivanju, dojavi, 

te pravovremenom djelovanju u gašenju požara. 

- References 

sium Effects of Fire Management of Southwestern 

Natural Resources, General Technical 

Report, RM-191, Rocky Mountain Forest and 

Range Experiment Station, Fort Collins, Colorado, 

str. 152. 

480

.1. Margaletić, M. Margaletić: POŽARI U ŠUMI I NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 475-482 

Grum, Đ., 2002: Godišnji pregled broja požara za 

2001. godinu i usporedba s 2000. godinom, Vatrogasni 

vjesnik 1, 4-5. 

Matić, S., 1992: Šumsko sjemenarstvo. U: Rauš, Đ. 

(ur.), Sume u Hrvatskoj, Šumarski fakultet, Hrvatske 

šume, 97-99. 

Nodilo, J., 2003: "Požari otvorenog prostora otoka i 

priobalja - slučajnost ili logičan slijed događanja". 

Šumarski list, 127 (3-4): 171-176. 

Rauš,Đ., S. Matić, 1994: Šume mediteranskog područja. 

Silvae Nostrae Croatiae. Ministarstvo 

poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, 

Javno poduzeće "Hrvatske šume" i Šumarski fakultet 

Zagreb, 239-245. 

Španjol,Ž., 1996: Prilog poznavanju šumskih požara 

u sastojinama alepskog bora (Pinus halepensis 

Mili.). U: Mayer, B., Unapređenje proizvodnje 

biomase šumskih ekosustava, Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski Institut 

Jastrebarsko, 391—412. 

Vaj da, Z., 1974: Nauka o zaštiti šuma, Školska knjiga, 

Zagreb, 355-425. 

Vid ako vi ć, M., 1986: Jugoslavenski krš. Šume i 

prerada drveta Jugoslavije, 64-69. 

Vučetić, M.,T. Dimitrov, 2000: Vremenske prilike 

i šumski požari u priobalju Republike Hrvatske 

u 1999. godini. Šumarski list, 124 (9-10): 

549-560. 

Vučetić, M., 2001: Vremenske prilike i šumski požari 

na hrvatskom priobalju tijekom 2000. Šumarski 

list, 125 (7-8): 367-377. 

Vukelić, J., Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitocenologija 

i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, 91-93. 

Vuleta, E., 2001: Šumski požari u Republici Hrvatskoj 

u razdoblju od 1996. do 2000. godine. Diplomski 

rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

1-35. 

*** Zakon o šumama ("Narodne novine", broj 52/90 - 

pročišćeni tekst 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 

29/94, 76/99, 8/00 i 13/02). 

*** Zakon o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj 

58/93). 

*** Pravilnik o zaštiti šuma od požara ("Narodne novine", 

broj 26/03). 

*** Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite 

od požara od interesa za Republiku Hrvatsku 

u 2003. godini ("Narodne novine", broj 

37/03). 

SUMMARY: Forests of the Croatian part of Mediterranean are divided 

into Eumediterranean and sub-Mediterranean zone and cover the area of 870 

000 ha. During the centuries they have been destroyed by fires which resulted 

in unfavourable edaphic, hydrological, temperature and other ecological 

conditions. Together with forest destruction, the soil is destroyed, too, so the 

succession, i.e. the forest regeneration lasts extremely long and requires hard 

work. The problems of fire in forests and forest land are particularly actual in 

the Republic of Croatia since the 80-ies of the 20th century when most forest 

areas were burnt in the Mediterranean part of our coast. The significant factor 

of destruction of forest fires in Zadar, Šibenik, Split and Dubrovnik were 

war activities during the Patriotic War (1991-1995). 

On the average, about 4 000 ha of forests burn in Croatia every year. In 

almost 90 % of cases, open space fires are caused by a human factor, either by 

burning weeds on the agricultural areas, throwing butts, burning illegal 

waste dumps, etc. 

According to the Law on fire prevention ("Official Gazette", no. 58/93), 

the Government of the Republic of Croatia brings the Programme of activities 

in carrying out special fire prevention measures of interest for the Republic of 

Croatia. The Programme determines performers and carriers of certain 

tasks, which are: the Ministry of the Interior, the Ministry of Agriculture and 

Forestry, the State Inspectorate, Meteorological and Hydrological Service, 

"Hrvatske šume" d.o.o. (Croatian Forests) Zagreb, Croatian Fire-fighting 

Association, representative body of counties, towns, i.e. communes. 

481

J. Margalctić, M. Margalctić: POŽARI U ŠUMI 1 NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI ... Šumarski list br. 9 10, CXXVI1 (2003), 475-482 

In the period from 2000 to 2002 there were 1 178 fires in forests and forest 

lands, in which the vegetation was burnt on the total area of 89 128 ha, out of 

which 942 fires were on the Karst area. 

Out of the total number (7 797) of open space fires in 2000, 703 fires were 

forest fires where 68 106 ha was the area affected by fires. Out of the total 

area affected by fires of 39 840 ha are areas owned by the state and 28 266 ha 

are areas owned by other owners. According to the cause of fires, most of 

them were caused by negligence and inattention (543), setting fire on purpose 

(40) and thunder (16). 

During 2001 in the period from 1 January to 31 December, the total of 

4024 open space fires were registered, out of which 299 were forest and forest 

land fires in which the area of 16169 ha was affected by fires. 

In the Republic of Croatia in 2002, 176 fires whose area was 4 853 ha 

started in forests, i.e. forest land. The highest number of fires (128) started on 

the agricultural lands and private forests and 48 fires started on the areas 

owned by the state. The majority of fires were ground fires (137). 

"Hrvatske šume " d. o. o. Zagreb, which through Branches of Forest Administration 

manage state forests, have the most significant role in fire-prevention. 

Previous experience shows that by a good organisation on the field, the 

fire can be prevented in such a way that there are no catastrophic consequences. 

The Regulation on Fire Prevention will certainly contribute to prevention 

of fire consequences in early detection, reporting and early fire extinguishing. 

Key words: forests, forest lands, fire, Programme of activities, preventive 

protection measures. 

482


UDK 630* 904 

Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 483-500 

NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE 

GERMAN FORESTRY IN 2002/2003 

Rudolf SABADI* 

SAŽETAK: Šumarstvo u Njemačkoj na 30 % teritorija ispunjava važne zadaće 

osiguranja prirodnih uvjeta života, potrajnu proizvodnju drvne sirovine 

i razvoj krajobraznog prostora. Središnji cilj šumarske politike savezne države 

i pokrajina je održanje i poboljšanje sposobnosti šuma, da na trajan i najbolji 

način ispunjavaju bezbroj funkcija. Za to je, na temelju gustoće pučanstva 

i strukture njemačkih šuma, u pravilu potrebno plansko gospodarenje šumama. 

Najveći dio šumskih površina ispunjava više funkcija istovremeno 

(multifukcionalnost), na nekim od površina pojedinačne funkcije imaju prednost 

(npr. zaštita prirode, zaštita od erozije i lavina, rekreacija, Ud.). 

Proizvodnja drveta za energiju u 2000. godini (Izvor: EurObserv ER) bila 

je na području EEZ47,3 milijuna tona ekvivalenta nafte (TEP 1 ). Taje proizvodnja 

u prvom redu bila namijenjena termičkoj uporabi (85 %), ali jednako tako i 

za proizvodnju električne energije (29,6 TWh 2 ). Drvo kao energent predstavlja 

6.3 % proizvodnje primarne energije u EEZ, ali ne pokriva više od 2% ukupne 

potrošnje energije. Drvo pak predstavlja glavni energetski obnovljivi izvor, s 

udjelom od 54% u svekolikoj potrošnji obnovljivih izvora energije. 

Najveći proizvođač energije iz drveta u EEZ je Francuska, potom Švedska, 

Finska i Njemačka. Ove četiri zemlje sudjeluju s preko 60 % europske proizvodnje 

energije iz drveta. U većem broju europskih zemalja, udio energije iz drva 

ima važno mjesto u proizvodnji primarne energije, kao što su Finska (57 %), 

Portugal (47 %), Austrija (32 %) i Švedska (27,5 %). Proizvodnja primarne 

energije iz drva u stalnom je porastu. Od 1999. do 2000. godine porasla je za 1 

milijun TEP. 

Kao i u drugim industrijski razvijenim zemljama Europe, šumarstvo sudjeluje 

u bruto domaćem proizvodu ispod 1 %. Industrija drva (uključivo celulozu 

i papir) kreće se s udjelom BDP od 2-3,9 %. Valja međutim naglasiti da 

je Njemačka najjači europski proizvođač strojeva i opreme za šumarstvo i 

preradu drva, višestruko premašujući značajnu zemlju proizvođača i izvoznika 

opreme za preradu drva Italiju. 

Unatoč naoko niskom udjelu u BDP, Njemačka raspolaže vrlo pomno uređenim 

i njegovanim šumama i odgovarajućom industrijom za preradu drva. 

Vlasti u Njemačkoj i njemački puk svjesni su koristi od šuma, uslijed čega 

dobro obrazloženi i vrlo stručno izrađeni planovi gospodarenja šumama, u 

raspravama u Bundestag-u, prolaze bez većih teškoća. Tomu doprinose dakako 

vrlo strogi, selektivni i visokostručni standardi šumarskog osoblja zaposlenog 

u upravljanju šumama. 

* Red. sveuč. prof, u m., dr. se, dipl. ing. šum., dipl oec, Zagreb, Račkoga 12 

1 

TOE Ton-oil-equivalent; Tonnes equivalent petrole - TEP; (Ekvivalent mazuta u tonama) 

2 

TWh tera Wat sati, tera = IO' 2 1 bilijun

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9 10, CXXVII (2003), 483-500 

Unatoč štedljivom poslovanju utršci od prodaje drva i ostalih tržištem definiranih 

roba i usluga ne pokrivaju troškove gospodarenja šumama, gdje 

valja u njihovu održivu potrajnost ulagati velika sredstva iz proračuna, što 

njemačka država redovito čini, čuvajući na taj način atraktivnost šumoposjeda 

u kojeg brojni vlasnici, pojedinci i korporacije te država, kontinuirano investiraju. 

Ovakva politika jamči tržišnu podršku potrajnosti gospodarenja 

šumskim bogatstvom. 

Klj u čn e r iječi: Stanje njemačkog šumarstva — Prirodni uvjeti življenja 

- Potrajna proizvodnja sirovina i općekorisnih usluga šuma - Drvo kao 

emergent - Javno podsticanje šumarstva 

Šumarstvo u Njemačkoj drugi je korisnik zemljišnih 

površina, potrajno proizvodeći važnu sirovinu - 

drvo. Pored toga, šume ispunjavaju za društvo važne 

zaštitne i rekreativne funkcije. "Hrvatske šume" su 

1996. godine objavile knjigu autora ovog prikaza pod 

naslovom: "Šumarstvo i drvna privreda SR Njemačke", 

u Šumarskom listu broj CXXIV, No. 7-8 (pp. 

385-411) (2000), članak "Postignuća njemačkog šumarstva 

i njihova ekonometrijska analiza" gdje je prikazana 

povijest njemačkog šumarstva i suvremena kretanja 

vrednovana stohastičkim, ekonometrijskim modelom, 

iz kojega proizlazi da je suvremeno njemačko 

šumarstvo dugi niz godina vodilo dobru šumarsku politiku. 

Osim zanemarujućih pogrešaka u izvođenju poticaja 

i uslijed sporadičnih pojava monopolnih i oligopolnih 

struktura, njemačka demokratska praksa pokazala 

se zrelom, i nije potpala pod utjecaje interesnih 

lobby-a od strane velikih i malih šumoposjednika. 

Ovaj rad trebao bi pokazati u kojem je stanju njemačko 

šumarstvo na prijelazu u 21. stoljeće i kakve se 

tendencije naziru u kretanjima u budućnosti. 

Rijetko koja europska zemlja među članicama EU 

ima tako respektabilan sustav u kojemu ponuda i potražnja 

vrlo slobodno djeluju ka optimumu. To je privreda 

u kojoj makrockonmske kategorije u odnosima međusobno 

teže ravnoteži. Socijalna skrb u SR Njemačkoj 

predstavlja datu veličinu, tako da se makroekonomske 

skupine međusobno optimiziraju uz data ograničenja 

socijalne i inih nacionalno bitnih skrbi. U takvim skupinama 

nalazi se i šumarstvo, odnosno onaj njegov dio 

čija se vrijednost za sada još ne može ponašati tržišno, 

a to su usluge zaštitnih, krajobraznih, rekreativnih i 

inih funkcija šuma, sve dok jednom ne dođe i na tom 

području do cijena koje će biti kao sve robno-uslužne 

kategorije, a što se može već lako naslutiti. 1 Velik dio 

općekorisnih usluga koje cijeloj zemlji pružaju šume, 

imaju, naime, značajnu i izračunljivu vrijednost, kao 

UVOD - Preface 

što su npr. zaštita tla od erozije, od poplava, utjecaj zaštitnih 

funkcija šume na poljoprivrednu proizvodnju 

itd. Iz takvih izračuna moguće je izvesti približno točnu 

predodžbu o mogućnostima zapošljavanja neposredno 

i izvedeno, koja je moguće djelomično ili isključivo 

pripisati šumi i njezinu postojanju. 

Pri procjenama vrijednosti šuma, ne još tako davno, 

računalo se na temelju potrajnog gospodarenja s beskonačnom 

rentom takvih redovitih godišnjih prihoda, 

koji bi se uz izvjesnu kamatnu stopu kapitalizirali na 

jedan dan. Takvim sustavom nije više uopće moguće 

računati vrijednost šuma, pa makar se radilo i o tržišnoj 

vrijednosti, dakle onoj gdje se uzimaju vrijednosti utrživih 

dobara i usluga (drvo, drveni ugljen, plodovi, listinac, 

sjeme, stelja, itd.). Općekorisne funkcije šuma, 

bez obzira što usluge tih funkcija nisu utržive i mjerljive 

su samo posredno, u odnosu na vrijednost drva i ostalih 

utrživih proizvoda šume, rastu iz dana u dan. 4 Pri 

takvom vrednovanju moguće je čak pretpostaviti da će 

vrijednost općekorisnih funkcija rasti do limita određenog 

totalnim kapacitetom proizvodnje tih usluga iz općekorisnih 

funkcija, imanentnih konkretnoj šumi. U 

takvom slučaju moguće je govoriti o povećanju tog kapaciteta 

samo uz uvjet investicija u uzgajanje šuma, da 

bi se one na konkretnom staništu, sa sadržajem autoktonih 

vrsta u optimalnoj biološkoj mješavini, dovele u 

optimum. Kako su svi čimbenici ovakvog procesa promjenjivi, 

vjerojatno je da se može pri traženju optimuma 

ustvrditi da se funkcije biti ponude općekorisnih 

usluga, te funkcije tražnje za njima, neprekidno mijenjaju, 

i daje potrebno i moguće nastojati pri kvantifikaciji 

tog potencijala doći do nekakve srednje vrijednosti 

i veličine prihvatljivih devijacija. 

Autoru ovoga rada nije poznato da li su njemački 

šumarnici obavljali slična ekonometrijska istraživanja, 

ali pojednostavljena kontrola i verifikacija rezultata u 

razvoju šumarstva upućuju daje njemačka konkretna 

Doprinosi koje obveznici poreza daju za pokrića gubitaka gospodarenja šumama u Bundesratu (uz pomna stručna obrazloženja) relativno 

glatko prolaze kod poslanika svih stranaka, koji su itekako osjetljivi na posljedice koje to može imati na njihovo biračko tijelo. 

Vidi: Sabadi, R., Vuletić, D., Gračan, J. (ed), 2002, Mediterranean Forests and People: The Total Value (Croatia), Padua University Press 

Contagra, Solsona & Padua. U tom radu prikazano je daje ukupna vrijednost hrvatskih šuma više od dvadesetostruke vrijednosti kapitaliziranog 

tijeka prihoda drva i ostalih robnih i uslužnih prihoda. 

484

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 483-500 

šumarska politika rezultat dobro odabranih makroekonomskih 

parametara, te daje njihova međusobna veza 

vrlo signifikantna. 

U stalnim gospodarskim zbivanjima, kao prateća 

pojava dolaze strukturne prilagodbe. Njemački ekonomisti 

imaju ogromno praktično iskustvo, uz visokoznanstvene 

aplikativne metode izradili su generalni 

model optimizacije narodnog gospodarstva uz ciljana 

ograničenja. Pri tomu nisu nikada, čak ni u vrijeme 

rata, potpali pod utjecaj ideja centralizacije. Imponira 

kako su u svojoj orijentaciji narodnog gospodarstva 

shvatili da sve gospodarske odluke ovise o pomnom 

znanju vremena i mjesta, i da gospodarske probleme 

nije moguće rješavati na način da se oni prvo upućuju u 

neko središte gdje bi trebalo donositi odluke, a iste zatim 

slale na posebna mjesta za izvršenje. Donošenje 

odluka na licu mjesta samo po sebi jamči djelotvornu 

uporabu znanja o gospodarstvu. Oni koji se nalaze na 

mjestima gdje se donose odluke, poznaju vanjsku i 

unutarnju sferu gospodarske stvarnosti, ali isto tako 

raspolažu i informacijama o općim uvjetima poslovanja, 

tehnološkim promjenama i ostalim endogenim i 

egzogenim utjecajnim čimbenicima. U takvim prilikama 

tržište igra nezamjenjivu ulogu kao mehanizam za 

transmisiju znanja najudaljenijih promjena osobama, 

koje na licu mjesta, bez zadrške i bez krivih premisa, 

donose poslovne odluke. 

Tijekom II. svjetskog rata i na kraju, vladalo je 

među ekonomistima opće uvjerenje da europske i izvaneuropske 

zemlje izašavši iz rata bez, ili s vrlo oskudnim 

sredstvima, nikada više neće biti u stanju riješiti 

se svemoći američkog kapitala, i da će do u beskonačnost 

trpjeti od nedostatka američke valute. Njemačka 

je prije II. svjetskog rata svjetskom tržištu isporučivala 

proizvode visoke kakvoće, dok je Japan u to vrijeme 

nudio svijetu masovne i jeftine proizvode. Te dvije 

države, izgubivši rat, prvo su ga dobili jer su imale 

vrijednu, obrazovanu i kvalificiranu te gladnu radnu 

snagu, a gospodarski su sustav podredili naprijed iznijetim 

načelima. 5 Drugo, Njemačka i Japan odlučno su 

krenuli putem usredotočenja na proizvodnju visoke kakvoće. 

Njemačka je nastavila putem kojega je započela 

još u drugoj polovici 19. stoljeća, dok je Japan takvu 

orijentaciju usvojio nakon II. svjetskog rata. EU je dijete 

američkog gospodarskog i iz njega nužno rezultirajućeg 

političkog ekspanzionizma, kako bi stvorilo 

jedno novo razvijeno tržište sa 0,4 milijarde stanovnika, 

na kojemu će visokoproduktivna američka privreda 

ostvariti dominaciju. Za sada izgleda da Amerikanci 

potcjenjuju njemačku vitalnost koja je izgubila na bojnom 

polju dva rata, ali ih je oba ekonomski dobila. Isto 

tako, iako to itekako osjećaju, na sceni je Japan, sve 

dok se ubrzo ne isčahuri novi div neslućenih mogućnosti 

- Kina. Nastupom Kine nakon što ona savlada domaću 

oskudicu i nedostatak investicijskih sredstava, 

mijenjat će se pravila igre koja Amerikanci naguravaju 

cijelom svijetu već čitavo stoljeće. U svakom slučaju, 

21. stoljeće bit će puno potresa, rađanja novih divova 

(Kina, Rusija) i nestajat će dojučerašnjih jurastičkih dinosaurusa 

kao što su Engleska, a dijelom i Francuska. 

Njemačka je jedina zemlja u tranziciji koja je krizu 

gotovo već prošla bez većih potresa, bez nekontrolirane 

korupcije i bezvlađa kao u drugim zemljama. Gotovo 

17 milijuna istočnih Nijemaca u nekoliko godina 

postalo je ili ubrzano postaju ponovo Nijemci u pravom 

smislu riječi. 

Njemačka je i nadalje najproduktivnija zemlja Europske 

zajednice, to će najvjerojatnije i ostati, pa opasnost 

po koherenciju EZ-a postoji samo utoliko, što će 

najvjerojatnije sve druge zemlje članice, neke više, 

neke manje, naručivati poduže vrijeme vagone za 

transport svojeg monetarnog zlata u Frankfurtu/M. 

1. OKOLIŠNI ASPEKTI POLJOPRIVREDNE I ŠUMARSKE DJELATNOSTI 

Enviromental aspects of forestry 

Poljoprivreda i šumarstvo stoje u uskoj vezi s biološkim 

tijekom u prirodnom bitku, tj. oni su usko međusobno 

povezani s mnoštvom životnih oblika, kao i s 

neživim okolišem. Uz uvjete tala, stanja autoktonih 

vrsta, klimatskih uvjeta i povijesnog korištenja, koji su 

ostavili trag na poljoprivredno i šumsko zemljište u 

prošlosti, oni utječu na aktualne oblike i intenzitet korištenja 

zaštitnih dobara okoliša: biološku raznolikost, 

vodu, tlo, zrak i klimu. Zbog tih uskih veza sa spomenutim 

zaštitnim dobrima, potrebno je i dalje poboljšavati 

aktualno stanje okoliša i smanjivati postojeća opterećenja. 

Time bi se omogućila regeneracija resursa 

od opterećenja nastalih u prošlosti. 

Velik dio aktualne biološke raznolikosti u srednjoj 

Europi nastao je potiskivanjem šume i stvaranja kultiviranog 

zemljišta korištenim za poljodjelstvo. Iz toga 

su povezane mnoge vrste korištenih ekosustava. Nužno 

je stoga stvarati poljodjelske proizvodne sustave na 

način da oni pridonose održanju biološke raznolikosti. 

Bitni čimbenici koji pridonose gubitku biološke razno- 

Takav gospodarski sustav znanstveno je prvo obradio austrijski ekonomist Friedrich August von Hayek (1899-1991), iza koje je slijedila 

plejada angloameričkih suvremenih ekonomista, koji su svijet shvatili tako da su odstupali od laissez-faire gospodarstva, pronalazeći 

instrumente da gospodarski razvoj usmjeravaju u željenom smjeru, izbjegavajući pogreške koje mogu nastati i nastaju centralističkim 

vođenjem nacionalnih privreda. 

485

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list hr. 9-10. CXXV1I (2003), 483-500 

likosti u poljodjelskim ekosustavima su promjene u 

korištenju (intenziviranje i zaoravanje ekstenzivnih 

pašnjaka, gusti slijed plodoreda), uklanjanje strukturnih 

počela (živice, grmlje, obrasli nagibi), mjere odvodnje, 

zalijevanje, kao i zaštita bilja. Osnovna potreba 

je poljodjelsku i šumarsku proizvodnju voditi tako, 

da bude odgovarajuća staništu i klimatskim prilikama, 

i da resursima koji stoje na raspolaganju ne škode ili da 

ih se ne smanjuje. Na taj način ekstenzivna poljoprivreda 

omogućava održanje poluprirodnog habitata, 

koji je povezan uz oblik poljoprivrednog oblika korištenja 

zemlljišta. Međutim i intenzivno gospodarena 

područja mogu kroz bezbroj mjera u gospodarenju poboljšavati 

velik broj bioloških oblika. Ekološka uporaba 

zemljišta pri tom dobija posebno značenje. 

Površinske i podzemne vode uslijed unošenja tvari 

temeljenih na dušiku i fosforu su opterećene, tako da 

npr. u tekuće vode oko dvije trećine unešenih fosfata 

dolazi s poljoprivrednih površina, jednako kao što kod 

dušika pretežiti dio difuznog unosa dolazi iz poljoprivrede. 

Rizik unosa hranjivih tvari pod utjecajem je prirodnih 

čimbenika, kao što su količina oborina i njihova 

distribucija, te svojstva tala. Kroz previše unosa gnojiva 

i nepažljivog gnojenja, u određeno vrijeme, dolazi 

do pogoršanja tla. 

Tla su temelj poljodjelske i šumske proizvodnje. Politika 

Savezne vlade stoga je strogo i znalački usmjerena 

na sprječavanje unosa štetnih tvari koje mogu degradirati 

tla. U tom pogledu naglašena je briga njemačkih vlasti 

na održanje potrajnosti i djelotvornosti zaštite tala. 

Mjere zaštite bilja mogu biti izvorom opasnosti za 

okoliš. U Njemačkoj se stoga dozvolama i drugim 

mjerama sprječava uporaba zaštitnih sredstava koja 

mogu uzrokovati štete okolišu. 

Pri uporabi vode za navodnjavanje u poljodjelstvu i 

iz toga rezultirajućem smanjenju razine podzemne 

vode, koje u nekim zemljama svijeta mogu uzrokovati 

oskudicu, u Njemačkoj jedva da to dolazi do izražaja. 

Štaviše, na zemljištu korištenom za poljodjelstvo, nasuprot 

šumskom zemljištu, pokazalo se da je mjestimično 

obnova vodene razine zemljišta korištenog za 

poljodjelstvo čak brža. 

Poljoprivreda i šumarstvo su kao gotovo nijedno 

drugo gospodarsko područje, usmjereni na stabilnu klimu. 

Bilje i biljne zajednice samo se i polako mogu prilagođivati 

na promijenjene klimatske uvjete. Promjena 

klime, prateće nevrijeme i ekstremi kao što su npr. poplave 

2002. godine, na velikim površinama škode poljoprivrednim 

kulturama. Poljodjelstvo sudjeluje također 

pri emisiji metana (CH 4 ) i dušičnog dioksida (N 2 0), 

štaviše, u značajnim količinama kod ostalih sektora ne 

sudjeluje toliko u ukupnoj emisiji svih ostalih klimatskih 

plinova. Poljoprivreda postupcima potrajnosti u 

proizvodnji može pridonijeti smanjenju emisije meta- 

na i ugljičnog dioksida. Istovremeno poljodjelstvo 

može proizvodnjom uzgajanih sirovina i s tim povezanom 

substitucijom pridonijeti redukciji emisije plinova 

koji proizvode učinak staklenika. 

Jednaku pozornost u njemačkom gospodarstvu daje 

se korištenju drva kao energenta. Čitavim nizom podsticajnih 

mjera uvodi se drvo kao gorivo u većim postrojenjima 

za grijanje i racionalnoj konstrukciji 

ložišta i sagorijevanja, kako bi se smanjili neželjeni 

gubitak topline. 

Izvori koje je moguće uporabiti kao drvo za energiju 

može biti klasificirano u dvije kategorije, prva, netrgovački 

poluproizvod proistekao iz šumskouzgojnih 

radova, i druga, prilikom sječe glavnog prihoda (granjevina 

i kiće) i drvo malene trgovačke prodajne vrijednosti 

kojemu drvo za energiju daje dodatnu vrijednost 

(oblice, iverje od cijepanja, sječenice). 

U cijelom lancu prerade drva isto tako nastaju nusproizvodi, 

osim u šumarstvu, tako i prilikom korištenja 

drvom obraslih površina (drvoredi, parkovi, itd.), tako 

i u industriji, pri primarnoj preradi u pilanama, u drugoj 

transformaciji (stolarstvo, tesarstvo, tokarenje 

itd.), te korištenje odbačenog, starog drveta 

(uporabljene palete npr.) koje je moguće uporabiti kao 

gorivo. 

Gorivo drvo dolazi u velikom broju oblika (panjevi, 

okorci, kora, iverje, briketi, granule, piljevina, drvno 

brašno, itd). Općenito vrijedi pravilo da je cijena gorivom 

drvu veća stoje ono standardnije izrađeno i suhlje. 

Površine šuma koje pokrivaju europske zemlje 

imaju globalni trend porasta. U većini europskih 

zemalja proširenje šumskih površina ostvaruje se 

zauzimanjem napuštenih površina poljoprivrede. Sječa 

drva znatno je manja od godišnjeg prirasta. U prosjeku, 

u Europi se tek oko Vi godišnjeg prirasta siječe. 

Stanje je, dakako, različito u pojedinim zemljama, ali 

općenito uzevši, potencijal je vrlo velik. Dobar dio 

toga potencijala moguće je mobilizirati za korištenje 

drva kao energenta. 

Unatoč svemu, vrlo teško je i osjetljivo vrednovanje 

ovih drvnih energetskih izvora, budući da su tu u 

igri: vrsta šuma, uzgojni oblici, raspored drvne industrije, 

postojeća tražnja za različitim podproizvodima. 

Proizvodnja drveta za energiju u 2000. godini (Izvor: 

EurObserv'ER) bila je na području EEZ 47,3 milijuna 

tona ekvivalenta nafte (TEP 6 ). Ta proizvodnja je u 

prvom redu bila namijenjena termičkoj uporabi (85 %), 

ali jednako tako i za proizvodnju električne energije 

(29,6 TWh 7 )- Drvo kao energent predstavlja 6,3 % proizvodnje 

primarne energije u EEZ, ali ne pokriva više 

6 TOE Ton-oil-equivalent ; Tonnes equivalent petrole - TEP; 

(Ekvivalent mazuta u tonama) 

7 

Twh tera Wat sati, tera = IO 12 1 bilijun 

486

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 483-500 

od 2 % ukupne potrošnje energije. Drvo pak predstavlja 

glavni energetski obnovljivi izvor, s udjelom od 54 % u 

svekolikoj potrošnji obnovljivih izvora energije. 

Najveći proizvođač energije iz drveta u EEZ je Francuska, 

potom Švedska, Finska i Njemačka. Ove četiri 

zemlje sudjeluju sa preko 60 % europske proizvodnje 

energije iz drveta. U većem broju europskih zemalja, 

udio energije iz drva ima važno mjesto u proizvodnji 

primarne energije kao što su Finska (57 %), Portugal (47 

%), Austrija (32 %) i Švedska (27,5 %). Proizvodnja 

primarne energije iz drva u stalnom je porastu, od 1999. 

na 2000. godinu porasla je za 1 milijun TEP. 

EZ stavlja drvo kao energent medu prve u planu opskrbe 

energijom u budućnosti, zbog povećanja svoje ne- 

487

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GOOINK Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 483-500 

zavisnosti o energiji, na putu razvoja potrajnog gospodarenja 

šumskim bogatstvima. EZ ima za cilj da 2010. 

godine pokrije 12 % interne potrošnje energijom iz obnovljivih 

izvora. Predviđena snaga za zagrijavanje drvom 

kao energentom trebala bi biti 10 000 MWh", što 

predstavlja povećanje proizvodnje za 4,5 MTEP 9 (stoje 

nešto ispod 10 %). Ova procjena odgovara otprilike grijanju 

jednog milijuna stanova grijanih drvom individualnim 

pećima, zajedničkim grijanjem i urbanim toplanama. 

Napori razvoja usmjereni su u prvom redu na zajednička 

zagrijavanja i mreže toplana, zahvaljujući napretku 

izgradnje prilagođenih uređaja kakvi već rade u 

Austriji, Danskoj, Finskoj i Švedskoj. Potencijal razvoja 

automatskog grijanja i toplana na drvo smješta se u prvom 

redu u urbanim zonama, udaljenim od mreže distribucije 

topline i prirodnog plina. Napori razvoja pridonose 

malo individualnom zagrijavanju, budući da su već 

oko 85 % stambenih jedinica u EZ već zagrijavani individualno. 

Modernizacija tehnologija trebala bi pridonijeti 

vrijednom napretku i uštedama. 

2. STRUKTURA UPORABE ZEMLJIŠTA Structure of land use 

Ujedinjenjem do kojeg je došlo padom Berlinskog 

zida 9. studenog 1989. godine, S.R. Njemačka ima površinu 

35,7 milijuna ha. U 2001. godini, prema popisu 

za 31. 12. 2000., poljodjelska površina zauzimala je 

53,5 % (19,1 milijun ha), prvo mjesto kao i prije, koristeći 

preko Vi površine Savezne države. Sa 29,5 % 

(10,5 milijuna ha), gotovo jedna trećina ukupne površine 

SR Njemačke otpada na šume. Za naseobine i prometnice 

korišteno je 12,3 % (4,4 milijuna ha), 2,3 % 

(0,8 milijuna ha) zauzimaju površine unutarnjih voda, 

dok su 2,4 % površine ostale namjene. 

Iz popisa ukupnog korištenja zemljišta cjelokupne 

savezne države 1993., 1997., i 2001. moguće je uočiti 

trend kretanja uporabe zemljišta. Poljodjelsko zemljište 

je između 1993. i 2001. smanjeno za oko 410.000 ha 

ili 2,1 %. Udio šumskog zemljišta je u posljednjem desetljeću 

lagano porastao. Najveći porast uporabe zabilježen 

je u površinama za naselja i prometnice, s 

360.000 ha (tj. 9,0%). 

Tablica 2. Struktura posjedovnih jedinica 12 sa šumom u SR Njemačkoj 1998. g. 

Table 2 The structure of properties with forest in Germany in 1998 

Posjedi s općekorištenim poljodjelskim zemljištem 

veličine 2 ha i više u 2001.godini raspolagali su sa 17,1 

milijuna ha poljodjelskog zemljišta. Od toga je 11,8 

milijuna ha (69,3 %) otpadalo na oranice, a 5,0 milijuna 

ha (29,4 %) trajno korištene površine, dok se preostalih 

1,3 % za poljodjelstvo rabljenih površina koristilo 

za trajne nasade i vrtne kulture. Devedesetih godina, 

sve do najnovijeg vremena, relativan udio oranica 

za poljodjelstvo lagano raste. 

Šume i šumsko zemljište zauzimaju 10,7 milijuna 

ha (1998), ili za otprilike oko 210.000 ha više nego danom 

ujedinjenja prije 10 godina. Na šumske površine 

otpada oko 30% cjelokupnog teritorija. 

34 % šumskih površina su u državnom šumoposjedu, 

20 % u posjedu društava i udruga, a 46 % je u privatnom 

šumoposjedu. Kod privatnog šumskog posjeda 

valja uvažiti da su mu pridodane šumske površine ranijeg 

Fiducijarnog ureda (Treuhandanstalt), koji je od 1. 

siječnja 1995. postao Savezni ured za rješavanje posebnih 

zadaća proizlazećih iz ponovnog ujedinjenja 

Njemačke (Bundesanstalt fur Vereinigungsbedingte 

Sonderaufgaben, BVS) koje služi za odštetu ili rješavanje 

još neriješenih restitucijskih zahtjeva. Vrste drveća 

kao smreka, jela i duglazija, dolaze u Njemačkoj na 

oko 35 % površina, bor i ariš na 31 %, hrast na 9 %, a 

bukva i ostale listače na 25 %.'" 

Oko 9,5 milijuna ha šuma u Njemačkoj", u 1998. 

godini sastojalo se od 434.000 statistički obuhvaćenih 

posjedovnih jedinica gospodarenih po poljoprivrednim 

Vrsta gospodarstva 

Poljoprivredna gospodarstva 

Šumska gospodarstva 

Ukupno - Total 

Broj posjedovnih jedinica 

Number of proprietorship units 

277 224 

156 404 

433 628 

Šumska površina posjedovnih jedinica 

Number of proprietorship units 

1000 ha % gospodarene 

površine 

% of managed 

Ha per 

area 

proprietorship 

16 

5,4 

84 

51,1 

100 

21,9 

1 509,5 

8 000,0 

9 509,5 

Ha po posjedovnoj 

jedinici 

unit 

Izvor - Source: Agrarbericht der Bundesregierung J999., BMELF, Bonn, 1999 

488 

Bundeswaldinventur 1987 

Površine koje su obuhvaćene statistički 

Šumskoposjedovnc jedinice s >1 ha šuma

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9 10, CXXVII (2003). 4X3-500 

i šumarskim gospodarstvima. Pretežit dio posjeda sa 

šumom (oko 64 %) otpada na poljoprivredna gospodarstva. 

Ta gospodarstva gospodare s oko 1,5 milijuna 

ha, tj. s oko 16 % statistički obuhvaćenih šumskih površina. 

156.000 šumskih posjedovnih jedinica gospodare 

s 8,0 milijuna ha šuma (84 %), kako to pokazuje 

tablica 1. 

Njemačka je zemlja koja već dugi niz godina iz značajnih 

sredstava poreznih obveznika podupire svoje 

šumarstvo, kako bi ga održala i poboljšala. Napori da 

se ispravi naslijede kameralizma i šume približe prirodi 

bliskim sastojinama, pokazuju rezultate na mnogim 

mjestima diljem te velike i lijepe zemlje. Počevši od 

juga, u Alpama i prialpskom području Bavarske i Baden- 

Wurttemberga, protežu se prekrasne gorske šume 

pretežito četinjača, a prema sjeveru do Teutoburške 

šume gdje je započela povijest Njemačke te dalje na 

sjever protežu se uzorno gospodarene šume četinjača, 

listača i mješovite šume, stvaraju i prelijepe krajobraze 

koji plijene ljepotom. Samo kratak put kroz npr. 

Auetaal u Donjoj Saksoniji, a takvih je krajeva bezbroj, 

oduzima dah. Da se o npr. Schwarzwaldu i ne govori. 

Isto je to slučaj kada se ide od istoka, od Tarandta 

u Saksoniji ili pretežitih borovih šuma pjeskovitih terena 

Brandenburga, prema zapadu, sve do Porajnja. Posvuda 

se prostiru uredno gospodarene visoke šume, 

koje sve više postaju prirodi bliske. Unatoč gustoj napučenosti, 

pokazalo se da se uz marljivost, poštenje, 

znanje i vještinu ova zemlja ne samo prehranjuje, već 

izvozi značajne viškove poljoprivrednih i prehrambenih 

proizvoda, a unatoč tomu neprekidno povećava površine 

pod šumom na račun poljoprivrednog zemljišta 

ispod i na graničnoj proizvodnosti. Iako važnost poljoprivrede 

i šumarstva u njemačkom gospodarstvu nije 

velika na ovom malom segmentu pokazuje se stručan i 

zdrav pristup poljoprivredi. U Njemačkoj gotovo da nikomu 

ne pada na pamet da raspravlja o nestajanju ma- 

lih poljoprivrednih gospodarstava, kojih se broj ustalio, 

kada je moguća ekonomična i visoka proizvodnost 

kultura na tom istom malom posjedu. 

Savezna statistička služba Njemačke općenito obuhvaća 

poljodjelske posjede od 2 ha obrađivane 

površine na više i šumoposjede preko 10 ha površina 

pod šumom. Oko 273 000 tako statistički obuhvaćenih 

posjeda gospodarilo je u Njemačkoj u 2002. godini s 

oko 8,9 milijuna ha šuma. Pri tom 27.800 šumoposjeda 

raspolaže s oko 7,5 milijuna ha šumskih površina. Oko 

90 % posjeda sa šumom su poljodjelski posjedi, s 

ukupno 1,5 milijuna ha površina pod šumom ili 17 % 

šumskih površina. Ogroman broj privatnih šumoposjednika 

su poljoprivrednici (njih 277 224) sa šumoposjedima 

prosječne veličine 5,4 ha, koji dopunjuje prihod 

poljoprivrednika i daje mogućnost sječom zahvatiti u 

imutak u trenutku potrebe. Upravo je u Njemačkoj (i u 

Austriji također) uočena ta funkcija malog šumoposjeda 

s njegovom štedioničkom funkcijom. 11 Time šumoposjed 

značajno pridonosi gospodarskoj stabilnosti poljoprivrednih 

dobara. Sumoposjed pridonosi također 

oblikovanju krajobraza, pri čemu se ispunjujc važna 

rekreativno-krajobrazna funkcija. Seoskim šumama 

bogata područja iskazuju se dijelom prirodi bliskim 

prebornim gospodarenjem šumama kao npr. u Allgau i 

u Schwarzwaldu. 

Računa se da u Njemačkoj dolazi oko 0,13 ha šuma 

po stanovniku. Prosječna drvna zaliha gospodarskih 

šuma u Njemačkoj je oko 271 mVha, a neto godišnji 

prirast iznosi po ha oko 5,9 m 3 . Valja posebno istaći da 

je drvna zaliha njemačkih šuma po ha oko 195 % europskog 

prosjeka, dok je neto godišnji prirast 137 % 

europskog prosjeka. Uvaživši visoku drvnu zalihu i iz 

nje rezultirajući prirast, sječe u Njemačkoj također su 

oko 141 % europskog prosjeka. 14 

3. TRŽIŠTA DRVA 

Slabljenje tržišne konjunkture u 2001. godini, pogodilo 

je drvnu i papirnu industriju. Ukupan promet i 

broj zaposlenih pao je za oko 5 %. Proizvodnja u gotovo 

svim područjima prerade drva pada. Posebno su pogođeni 

proizvođači gotovih montažnih i dijelova za 

ugradnju iz drva. Lakši pad zabilježen je i u industriji 

pokućstva. Prema iskustvima, tržišna nesigurnost uobičajeno 

vodi tomu da kupci odustaju od kupnje ili 

manje kupuju trajna potrošna dobra. Mnogobrojni drvni 

proizvodi rabe se u građevinarstvu. Slabljenje građe- 

- Timber markets 

vinske konjunkture ima stoga neposredan utjecaj na 

preradu drva. Još nisu u potpunosti sagledane posljedice 

na građevinsku djelatnost katastrofalnih poplava u 

ljetu 2002. Polazi se od toga daje to dovelo, u najmanju 

ruku kratkoročno, do oživljavanja građevinske djelatnosti 

u regijama pogođenim tom katastrofom. 

Na tržištu oblog drva u ŠGG 15 2001. godini osjećali 

su se još uvijek posljedice orkana LOTHAR (Božić 

1999). Budući da tržišni poremećaji nastali orkanom 

nisu uklonjenni u ŠGG 2000. u pokrajinama Baden- 

13 

14 

15 

Funkcija štedionice - The function of saving bank 

Sve količine prikazane su u m 5 su s korom. Izvor: THE FOREST 

FAO Rome, New York 1992 

ŠGG = Šumsko gospodarska godina (01.10.t-30.09.t+l) (Fortswi: 

:SOURCES OF THE TEMPERATE ZONES, UN ECE, Geneva & 

haftsjahr) 

489

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 483-500 

Wiirttemberg, Bavarskoj, Hessenu, Rajnsko-Falačkoj i 

Saarskoj donijeta je odredba da se inače planirane sječe 

smrekovine odgode za sljedeću godinu. Za svladavanje 

pri transportu oblovine produžene su olakšice uporabe 

putova koje bi vrijedile i u 2001. godini. Time bi se postiglo 

ujednačenje u količinama između regija, što bi 

pomoglo cjenovnom ujednačenju. 

Ograničenje sječa smrekovih trupaca i pad cijena 

smrekovih sirovina doveli su do pada redovite sječe. 

Olujom uvjetovane sječe (izvanredne sječe) bile su u 

ŠGG 2001. još uvijek vrlo visoke, tako daje ukupan 

rezultat sječa smrekovine bio na visokoj razini od 20 

milijuna m 3 . Sječa hrasta i bukve je, međutim, u odnosu 

na prethodnu godinu, lagano porasla. Sječa borovine 

je pala, tako daje ukupna sječa u cijeloj Njemačkoj 

s oko 39,5 milijuna m 3 bila unutar okvira dugoročnih 

prosjeka, i nasuprot prošloj godini (oko 49 milijuna 

m 3 ) bila je znatno manja. 

Početne prodaje vlažno uskladištenog drva posječenog 

radi olujnih šteta, kao i oprezna tražnja smrekovine, 

dovela je do osjetne suzdržanosti kod sječa u ŠGG 

2002. godini. To će se odraziti na poslovne rezultate, 

tako da je u ŠGG za računati sa smanjenim sječama. 

Sječa drva u ŠGG 2001. ponovo je dostigla obujam 

prijašnjih godina, nakon stoje u prethodnoj godini zbog 

vjetroloma sječeno iznadprosječno mnogo. Cijena drvu 

ponovo se lagano digla, jer je prošle godine zbog 

velikog napada drva poslije teških oluja, vidljivo pala. 

Proizvodna vrijednost drvne sirovine šumarstva u 

Njemačkoj, kao rezultat količine i cijene, bila je u ŠGG 

2001. oko 1,6 milijardi Eu i time za oko 24,1 % manja 

od one u prethodnoj godini. Nakon odbijanja troškova, 

amortizacije i proizvodnih poreza, dobija se oko 1/3 

niža neto novostvorena vrijednost (bruto domaći proizvod 

- BDP) od 0,7 milijardi Euro. 

Za prikaz gospodarskog stanja u privatnom i korporativnom 

šumarstvu s preko 200 ha površina pod šumom 

u 2001 ŠGG uzeti su knjigovodstveni podaci 333 

posjeda iz BM VEL mreže uzoraka. Rezultati za državne 

šume temelje se na podacima zemaljskih šumskih uprava. 

Rezultati poljodjelskih dobara s manje od 200 ha 

šume prikazani su posebno. Stanje prihoda u malom privatnom 

šumoposjedu, s kojim se ne gospodari unutar 

posjeda koji predstavlja glavninu (poljoprivredna dobra 

sa šumom), statistički nije obuhvaćen. 

Rezultati pojedinih posjedovnih vrsta ne mogu se u 

potpunosti međusobno usporediti. Tako npr. izvjesni 

upravni troškovi korporativnog šumoposjeda nisu zaračunati 

šumi kao mjestu i nositelju troškova. U državnom 

šumoposjedu problem je kako podijeliti troškove 

središnje uprave te znanstvenih i praktičnih istraživanja 

između pojedinih upravnih jedinica. Iz toga proizlazi 

da se mora uzeti u obzir da su dodatni izdaci i mali 

iznosi, uzrokovani zaštitnim i rekreativnim funkcijama, 

za pojedine posjednovne vrste različito veliki. 

Poljoprivredna gospodarstva koja posjeduju šumu, 

u prosjeku gospodare s oko 20 ha šumskih površina. 

Oko 68 % svih gospodarstava gospodare samo s 10 do 

20 ha, a samo 4,1 % poljoprivrednih gospodarstava 

raspolažu sa preko 50 ha šume. Svrstani prema veličini, 

vidi se da samo ona poljoprivredna gospodarstva sa 

preko 50 ha šuma ostvaruju pozitivan čist prihod. U 

490 

4. POSLOVNI REZULTATI - Business performances 

prosjeku poljoprivredna gospodarstva sa šumom imaju 

oko 2 % od ukupnih prihoda iz gospodarenja šumama. 

Poljoprivredna gospodarstva (koja se pretežito bave 

poljoprivredom) sa šumom prosječno u cijeloj Njemačkoj 

imaju 63,5 ha poljoprivredne površine i 20,6 ha površina 

pod šumom. U šumskogospodarskoj godini 

(ŠGG) 2001/2002 prosječno je posječeno 54,3 m 3 drva 

po posjedu ili 2,6 m 3 po 1 ha šumske površine (ŠP). Prosječno 

postignuta cijena po 1 m 3 iznosila je 49 Euro/m 3 . 

Valja naglasiti daje prosječna postignuta prodajna cijena 

drva u poljoprivrednim gospodarstvima sa šumom, 

koja raspolažu sa 50 i više ha šumskeih površina, u tom 

razdoblju bila čak 154 Euro/m 3 . Prosječno utrošeno radno 

vrijeme tijekom godine za rad u šumi po prosječnom 

posjedu iznosilo je 169 radnih sati, od čega su 136 radnih 

sati poljoprivrednika i njegove obitelji. Poljoprivredna 

dobra sa 10-20 ha šume imali su čak 56 Euro/ha 

šumske površine gubitka, dobra sa 20-50 ha šuma imali 

su gubitak 32 Euro/ha ŠP, a kako je naprijed rečeno, samo 

dobra sa preko 50 ha ŠP imala su dobitak od 16 

Euro/ha ŠP, tako da su sva poljoprivredna dobra u prosjeku, 

unatoč podsticajima i različitim subsidijama u 

novcu i uslugama, imala gubitak, odnosno čist prihod II 

od 35 Euro/ha ŠP 

Nakon stoje oluja LOTHAR u ŠGG 2000. prekinula 

pozitivna kretanja poslovnih prinosa u korporativnim 

i privatnim šumama, posljedice su donijele slabljenje 

konjunkture drva, što je u ŠGG dovelo do daljeg 

pada čistog prihoda. U Njemačkoj su se prosječni čisti 

prihodi preostali po odbitku svih troškova za poduzetničku 

djelatnost i ukamaćenje uporabljenog kapitala po 

1 ha šumske površine, smanjili za Euro 52, na -33 Euro 

(bez poticaja) odnosno na 10 Euro (s poticajima). 

Prosječna veličina korporativnog šumoposjeda u 

ŠGG 2001. iznosila je 950 ha. S državnim poticajima 

zaradili su ti šumoposjedi pozitivan čist prihod od 

samo 4 Euro/ha. Bez državnih poticaja imali su ti posjedi 

negativan čist prihod od -47 Euro/ha šumske površine. 

Državni poticaj od Euro 5 l/ha bio je na istoj razini 

kao i prethodne ŠGG.

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 483-500 

Uzrokom za ovakav pad u prihodima je smanjena 

sječa. Naprama olujom uvjetovane visoke razine sječa 

prethodne godine, one su pale na prosječno 5,8 m i po ha 

šumske površine, tj. za 1/3. Poslovni prihod pao je ovdje 

za skoro 30 %. Proizvodne troškove s druge strane nije 

bilo moguće smanjiti u istom omjeru, već samo za 17 %, 

uslijed čega se pogoršao odnos prihodi/rashodi s odgovarajućim 

negativnim posljedicama po čistti prihod. 

Tablica 3. Poslovni rezultati 

Table 3 Business performances 

Grupiranje prema visini čistog prihoda pokazuje da 

73 % posjeda nije postiglo pozitivan poslovni rezultat 

(u prethodnoj godini bilo ih je 60 %). Oko 5 % (12 %) 

posjeda, postigli su čist prihod od preko 100 Euro/ha 

šumske površine. Najbolji iznadprosječni poslovni, 

rezultati ostvareni su kod posjeda sa iznadprosječnom 

veličinom sječe i iznadprosječnim udjelom trupaca, 

kao i oni posjedi s iznadprosječnim udjelom smrekovih 

starijih sastojina. (v. tab. 4 ). 

Prema veličini šumoposjeda, kako glede sječa tako 

i etata, nijedna grupa nije ostvarila pozitivan čist prihod. 

Relativno najbolje rezultate postigla su gospodarstva 

sa preko 1000 ha šumoposjeda. 

Podjela po vrstama drva pokazuje da su prema masi 

sječa čisti prihodi neovisni o prevladavajućoj vrsti drva 

i da su posvuda negativni. U šumposjedima gdje prevladava 

smreka čist prihod uglavnom je opao. To se 

objašnjava time stoje ova grupa šumoposjeda posljednje 

godine najjače pogođena olujom. U posjedima s 

borom, prihodna se situacija najmanje pogoršala. Prema 

veličini sječe posjedi sastavljeni od različitih vrsta 

drva relativno su najbolje prošli. 

Mjereno prema veličini sječe ili etata, u prosjeku nijedna 

grupa posjeda nije ostvarila pozitivan financijski 

rezultat. 

U većim privatnim šumoposjedima (s preko 200 ha) 

prosječan posjed od oko 770 ha, čist prihod je pao, 

uključivši državne subsidije, za Euro 72 na Euro 27 po 

ha šumske površine. Državne subsidije bile su u privatnim 

šumama Euro 20/ha šumske površine. Bez te državne 

pomoći pada čist prihod sa Euro 72 na Euro 7 po 

jedinici površina pod šumom. Znatno manje sječe i 

niže cijene drvu u životu privatnih šumoposjeda doveli 

su do nazatka poslovnog prihoda za oko 32 %. Poput 

korporativnih šuma proizvodni troškovi nisu padali u 

istom obujmu. Taj izdatak je pao oko 17 %, tako da su 

čisti prihodi očitiji u padu. 

Analiza poslovnih rezultata privatnih šuma različitih 

veličina i sastava pokazuje: 

• da je i ovdje prihodno stanje različito. Dok dobrih 

52 % (prethodne godine 31 %) obuhvaćenih šumoposjeda 

nisu mogli ostvariti pozitivan poslovni rezultat, 

samo je 13 % (31 %) imalo čist prihod preko 

Euro 100/ha šumske površine. (Tab. 4 i 5). 

491

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2(102 2(103. CiODINh Šumarski list br. 9-10, CXXV11 (2003), 483-500 

• U odnosu na čist hohodak 1 (bez subsidija), posjedi 

sa šumskom površinom od 200 do 500 ha ostvarili 

su najviše čiste dohotke po jedinici površine. 

• Pri klasifikaciji prema vrstama drva, kao i inače čisti 

dohoci najviši su u sastojinama smrekovine, najniži 

pak u mješovitim sastojinama. 

Poljoprivredna dobra sa šumom obuhvaćena su kao 

posebna grupa i posebno su klasificirana. U ŠG 2001/2 

istraženo je 198 poljoprivrednih dobara kojima je 

poljodjelstvo glavna djelatnost, a koja imaju od 10 do 

200 ha šumske površine. U šumarskom poslovnom 

dijelu te grupe došlo je u ŠG 2001/2 (01. 07. 2001-30. 

09. 2002) do laganog pogoršanja prihodnog stanja, koji 

su posljedica padajućih primitaka ukupnog prihoda, 

koji su bili posljedica manjih sječa pri laganom poboljšanju 

cijena drvu i naraslih troškova gospodarenja 

šumskih površina. 

U prosjeku poljoprivredna gospodarstva sa šumom 

imaju oko 2 % prihoda ukupnog gospodarstva iz šumarske 

djelatnosti. U poljodjelskom poslovnom dijelu 

u odnosu na prethodnu godinu postignut je veći poduzetnički 

dobitak od 25.856 Euro, stoje za 10,2 % više 

od prethodne godine. 

Tablica 4. Pokazatelji šumoposjeda od 200 ha šumske površine prema čistom prihodu I 1 ' 

Table 4 Indexes of forest holdings with over 200 ha of forest land by net return I 

IZVOR, Source: Ernahrungs- und agrarpolitischer Bericht der Bundesregierung 2003, BMVEL, Berlin 

492 

Obračun čistog prihoda bez državnih subvencija, premija ili posrednih poticaja, kao što je besplatna ilui pojeftinjena briga na razini 

šumske uprave. 

PS = površina pod šumom 

PS = Površina pod šumom 

S = Sječa 

Bez vlastite potrošnje - Without own use 

Prijašnji način obračuna bez doplata od države, premija i uključiv posrednih podsticaja besplatnim ili pojeftinjenim uslugama na razini 

šumske uprave

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003). 483-500 

Poljoprivredna gospodarstva u prosjeku gospodare 

sa 20 ha gospodarskih šumskih površina. Podjela prema 

veličini pokazuje daje pozitivan čist prihod postiže tek 

sa 50 i više ha šumske površine. 

U prognozama za sljedeću godinu njemački šumarski 

stručnjaci ne očekuju značajnija poboljšanja, ponajprije 

zbog smanjenja sječa, a onda zbog poraslih troškova, 

koji su najvećim dijelom rezultat objektivnih prilika. 

Tablica 5. Pokazatelji šumoposjeda od 200 ha šumske površine prema čistom prihodu I 22 

Table 5 Indexes of forest holdings with over 200 ha of forest land by net return I 

Obračun čistog prihoda bez državnih subvencija, premija ili posrednih poticaja, kao što je besplatna ilui pojeftinjena briga na razini 

šumske uprave. 

PS = površina pod šumom 

PŠ = Površina pod šumom 

S = Sječa 

Bez vlastite potrošnje - Without own use 

Prijašnji način obračuna bez doplata od države, premija i uključiv posrednih poticaja besplatnim ili pojeftinjenim uslugama na razini 

šumske uprave 

493

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10. CXXV11 (2003), 483-500 

494

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9 10, CXXVII (2003), 483-500 

POKAZATELJI ZA ŠUMOPOSJEDE OD > 200 HA ŠUMSKE POVRŠINE 

PREMA VRSTI ŠUMOPOSJEDA U SR NJEMAČKOJ 34 

Indexes of forest holdings with more than 200 ha of forest classified by type of ownership 

495

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 483-500 

496


497

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003). 483-500 

498

R. Sabadi: NJEMAČKO ŠUMARSTVO 2002/2003. GODINE Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 483-500 

499


SUMMARY: Forestry in Germany on 30 % of its total teritory fulfils 

important tasks of ensuring of natural conditions of life, subsitent production 

of timber raw material, and development of space s scenery. The central aim 

of forest policy of the Federal State and Lander is to maintain and improve 

the ability of forests to fulfill subsistently in the best way the multitude of its 

functions. For this purpose, based on density of population and structure of 

the German forests, as a rule, the planed forestry is required. The most of forest 

areas fulfil more functions at the same time, maintaining multifunctionality, 

on same areas single functions having priority (e.g. nature protection, erosion 

and avalanche control, recreation etc.). 

The production of wood for energy in 2000 at the level ofEUwas 47.3 million 

TOE. Said production primarily was used for termic purpose (85 %), but 

also for the generation of electric power (29.6 Twh). Wood as energent has in 

the EU share of 6.3 % of the total production of primary energy, but covers 

only 2 % of energy consumption. Nevertheless, wood is the primary renewable 

energy source, sharing with 54 % in the total consumption of renewable 

energy sources. 

The greatest producer of energy obtained from wood in the EU is France, 

Sweden, Finland and Germany. These four countries represent 60 % of the 

European energy production based on wood. In the greatest part of European 

countries, the energy obtained from wood has an important place of primary 

energy production, such as Finland (57 %), Portugal (47 %), Austria (32 %), 

and Sweden (27.5 %). The production of primary energy from wood is in 

steady rise, from 1999 to 2000 it raised for one million TEP. 

As in other industrially developed countries of Europe, forestry represents 

in the gross domestic product in Germany less than 1 %. Wood based industries 

(incl. pulp and paper) have in Germany 2-3.9 % of the total national 

GDP. It should be pointed out that Germany is the most important producer of 

machines and facilities for forestry and forest industries, multiply exceeding 

the important producer and exporter of equipment for forest industries, Italy. 

Despite of seemingly low participation, Germany owns meticulously managed 

and tended forests with corresponding forest industry. 

The German Government and population are well aware of multiple uses 

of forests, thus well elaborated and profesionally irreproachable management 

plans, in debates in the Federal Parliament, pass through without worth 

mentioned difficulties. This is contributed by very strict, selective, and high 

professional standards of foresters employed in forest administration at all 

levels. 

Despite economically led operations, the revenues from timber sales and 

marketable services cannot cover the actual expenses, where in the sustainability 

of forest influences large sums of monies from the federal and 

provices' budget are required, what is in Germany actually done, a measure 

which maintains the atractivity of forest ownership in which, numerous owners, 

individuals, corporation and state, continuously invest. 

Such a policy guarantees the support of the market to the sustainability of 

land s forest wellfare. 

Key words: State of German forestry - Natural conditions of life - 

Subsistent production of raw materials and forest influence services - Wood 

as an energent - Public subsidisation of forestry 

500


UDK 630* 164 + 160 + 261 

Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 501-507 

GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI 

VRSTA RODA PISTACIJA 

COMMERCIAL AND OTHER VALUES OF THE 

GENUS PISTACIA SPECIES 

Ivan TOLIĆ* 

SAŽETAK: Velike degradirane površine nekadašnjih vrijednih visokih šuma 

hrvatskog eumediteranskog i submediteranskog područja, pripadaju prirodnom 

arealu vrsta rodapistacija: tršlja (Pistacia lentiscus L.) i smrdljika fPistacia 

terebinthus L.), koje su u šumarskoj struci zanemarene ili, bolje rečeno, nisu 

dovoljno vrednovane njihove gospodarske i druge vrijednosti. U dostupnoj literaturi, 

autor ovog članka nije pronašao mnogo podataka o vrstama rodapistacija, 

a posebice je malo rečeno o njihovim meliorativnim osobinama mediteranskog 

krša. To su dvije autoktone vrste, koje su oduvijek u njihovom prirodnom 

rasprostranjenju Mediterana imale značajnu korisnu funkciju. 

U tim područjima stoljećima je manjak svih drvnih sortimenata, pa je drvo 

vrsta toga roda, posebice P. terebinthus, imalo široku primjenu u stolarstvu, 

tokarstvu iza izradbu drvenih dijelova oruđa, jer je drvo tvrdo i čvrsto, a dobro 

se obrađuje i polira. Drvo je dobro i za ogrijev jer ima smole. U prostoriji 

u kojoj izgara osjeća se ugodan miris. I ostali dijelovi biljaka toga roda imali 

su primjenu u kemijskoj industriji, medicini i dr. Ponekad zbog velike suše i 

nedostatka druge stočne hrane, u toplijem submediteranu bralo se i sušilo lišće 

(grm) kao loš nadomjestatak hrane za ovce i koze. Posebice su se brali još 

nedozreli plodovi (grozdovi) i davali ovcama kao krepka hrana. 

Vrste toga roda nisu našle odgovarajuću meliorativnu primjenu u šumarstvu, 

iako imaju razgranat korjenov sustav i izrazito su kserofitne, dobro podnose 

siromašna staništa, a istodobno imaju dobru izbojnu snagu, pa su sastavni 

dio makije i toplijih područja listopadnih panjača. Nakon požara dobro 

se obnavljaju iz panja. 

Uz naše dvije autoktone vrste, daleko je poznatija prava tršlja (Ristacia 

vera L.) koja se na mediteranskom području, pa i šire, uzgaja radi jestivih i 

vrlo ukusnih plodova. Autoru ovoga članka je uz ostalo namjera da se animira 

možebitni uzgoj te vrste zbog njenih plodova i popune ponude voćkarica na 

hrvatskom mediteranskom području. Posebno se naglašava takva mogućnost, 

jer bi postojeće dvije autoktone vrste na svojim prirodnim staništima bile 

dobra podloga za kalamljenje prave tršlje. 

Ključne riječi: tršlja, smrdljika, prava tršlja, zimzelena, listopadna, 

lišće perasto, grm, nisko drvo, jednospolna, dvodomna, entomofilna, kserofitna, 

posolica, Mediteran, plod, koštunica, sjemenka, jestiva, ukusna, hranljiva, 

plantaže, mastika, korjenov sustav. 

Ivan Tolić, dipl. ing. šum., Hrvatske šume d.o.o., 

UŠP Split, Kralja Zvonimira 35, 21000 Split 

501

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 501-507 

Biljne vrste roda pistacija u praksi su skoro "zaboravljene", 

iako te vrste u mediteranskom šumskom području 

daju značajne gospodarske i druge vrijednosti. 

Rod pistacija uz rod Rhus spada u porodicu Anacardiaceae. 

Biljne vrste ove porodice pretežito rastu u toplijim 

krajevima. To je nisko drveće ili grmlje, uglavnom 

listopadno, jedna zimzelena vrsta. U njihovom 

lišću, kori i plodovima ima taninskih materija, a većina 

ih sadrži smole, balzame i gume. Cvjetovi su sitni u 

metličastim cvatovima, jednospolni ili dvspolni. Plodovi 

i sjemenke pojedinih vrsta jestivi su i hranljivi, ili 

služe kao mirodije. Drvo tih vrsta nema osobitu tehničku 

vrijednost, iako se na područjima njihovog areala 

koriste u stolarstvu i tokarstvu, a dobro je za ogrijev jer 

ima smole. 

U rod Rhus spadaju tri vrste: obični ruj ili ruj - (Cotinus 

coggyria Scop.), grozdasti ruj - (Rhus coriaria 

L.) i kiseli ruj - (Rhus typhina Torn.). 

U rod pistacija spadaju tri vrste: tršlja - (Pistacia 

lentiscus L.), smrdljika - (Pistacia terehinthus L.) i 

prava tršlja - (Pistacia vera L.). 

Kako je rod pistacija predmet rasprave, nužno je 

dati njegova osnovna obilježja i naglasiti posebnosti 

svake vrste toga roda. Posebno će se biološki opisati 

naše dvije autoktone vrste (tršlja i smrdljika), te njihove 

gospodarske i meliorativne osobine, kao i možebitne 

podloge za kalemljenje prave tršlje. 


Pistacije su vrste toplijih krajeva i sastavni su dio 

mediteranske vegetacije, a mogu se naći u svim zemljama 

Sredozemlja. U Hrvatskoj su zastupljene dvije 

vrste toga roda (Pistacia lentiscus L. i Pistacia terehinthus 

L.), a nalaze se na sunčanim staništima Mediterana 

i submediterana od Istre do juga Dalmacije. Kod 

rasprostranjenosti tih vrsta vidljivo je da im više odgovaraju 

visoke temperature i južne ekspozicije, što se 

može jako dobro uočiti na primjeru Vidove gore - Brač 

(780 m), gdje se Pistacia terehinthus s južne strane penje 

i do 750 m, a sa sjeverne strane do 450 m nadmorske 

visine. Treći predstavnik (Pistacia vera L.) rasprostranjena 

je u južnoj Europi i zemljama Bliskog istoka 

(Sirija, Palestina, Turska i dr.), a kao kultura rasprostranjena 

je i na širem području, osobito u SAD-u, gdje 

se plantažno uzgaja kao voćkarica. 

Predstavnike toga roda narod zove smrdljike, što je 

suprotno specifičnom mirisu njihova lišća, jer više mirišu 

nego što smrde. To je drveće ili grmlje. Lišće je perasto, 

a listići su skoro sjedeći na peteljci i ravnog ruba. 

Tršlja je zimzelena, a smrdljika i prava tršlja su listopadne. 

Vrste roda pistacija su dvodomne, entomofilne i 

kserofitne. Cvjetovi su jednospolni, jednostavnog o- 

cvijeća, a nalaze se u metlicama ili grozdovima. Plod je 

glatka koštunica. 

Tršlja ili krilata smrdljika - (Pistacia lentiscus L.), 

(si. 1. i 2.) je dvodomna, entomofilna, kserofitna i jedina 

zimzelena biljna vrsta roda pistacija, koja raste u 

obliku grma ili niskog drveća u zemljama mediteranskog 

područja. U Hrvatskoj raste na otocima i priobalju, 

i sastavni je dio mediteranske makije. Dobro podnosi 

sušu, visoke temperature i posolicu. Uspijeva i na 

lošijim skeletnim tlima uz morsku obalu i štiti tlo od 

erozije. Ima dobro razvijen korjenov sustav, pa na skeletnim 

tlima gdje su stijene okomito postavljene, korjenje 

prodire duboko u tlo, i na takvim staništima tršlja 

može narasti u obliku niskog drveća do 5 m visine. 

Dobro podnosi zasjenu. Dolazi u biljnim zajednicama: 

makija gluhaćuše s tršljom (Pistacio-Juniperetum 

phoenicea Trinajstić 1987.), čiste šume crnike s 

mirtom (Mirto-Quercetum ilicis /H-ić7 Trinajstić 

1985.), mješovite šume crnike i duba (Quercetum ilicis-virgilianea 

T r i n aj s t i ć 1983.). 

Lišće je zimzeleno, parno perasto. Ima 3-5 pari jajoliko-lancctastih 

kožastih listića tamnozelene boje. 

Cvijeta već u ožujku, a može potrajati i kroz travanj i 

502 

BIOLOGIJA VRSTA RODA PISTACIJA 

The biologiy of the genus Pistacia species 

svibanj. Cvjetovi su jednospolni, tamnocrvene boje u 

obliku klasića, a polaze iz pazuha listova; cvjetovi imaju 

jednostavno ocvijeće sastavljeno od 3-5 listića. Plod 

je sitan (2-3 mm) spljoštena okrugla koštunica. U početku 

je crvene boje, a kasnije pocrni. Kora je zelenosiva. 

U početku je glatka, a kasnije postaje mrkozelena, 

pa ispuca u sitne ljuskice. Iz ozlijeđene kore te vrste 

curi mirišljav smolasti sok, tzv. mastika, i spada u najstarije 

balzame. Bio je poznat još 400 godina prije n. e., 

poznavali su ga i uporabljali stari Grci i Rimljani, a bio 

je poznat i u Egiptu za vrijeme faraona. Upotrebljavao 

se kao lijek protiv raznih oboljenja. Danas se mastika 

vrlo rijetko koristi u industriji za spravljanje lakova i 

dr. Drvo tršlje nema gospodarsku vrijednost, ali se 

grančice masovno koriste kao zelena osnova za cvijetne 

aranžmane. 

Tršlja ima povoljne biološke osobine koje se mogu 

iskoristiti u meliorativnim zahvatima, posebice u obalnoj 

zoni. Dobro podnosi sušu i žegu, dolazi i na manje 

kvalitetnim tlima, podnosi posolicu, a u sastojinama 

podnosi jako zasjenjivanje. Zahvaljujući tim osobina-

I. Tolić: GOSPODARSKE i DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9 10. CXXVII (21)03). .SOI-507 

ma, tršlja se može koristiti poput drugih halofita za podizanje 

uz morsku obalu zaštitnih pruga, u svrhu zaštite 

šumskih i poljodjelskih kultura od posolice. Tršlja 

ima veliku ekološku funkciju jer štiti tlo od erozije, a 

osobito je ta funkcija izražena na mnogim područjima 

za učvršćivanje i zaštitu morske obale od erozije. Tršlja 

estetski daje vizualan i ambijentalan ugođaj. S obzirom 

na klimatske uvjete u kojima uspijeva, može se koristiti 

kao podloga za kalamljenje prave tršlje, vrste jestivih 

i vrlo traženih plodova. 

Smrdljika -(Pistacia terebinthus L.), (si. 3.) još je na 

nekim područjima zovu: smrdljiva tršlja, jud, smrdelj. 

To je dvodomna, entomofilna, kserofitna vrsta Mediterana, 

a zalazi i nešto sjevernije. Kod nas je ima u eumediteranskom 

i toplijem submediteranskom području. 

Zauzima južne ekspozicije (prisojne), pa se može naći i 

u makijama i listopadnim šumama toga klimata. Uspijeva 

na siromašnim, suhim i skeletnim vapnenim tlima, a 

na dubljim i kvalitetnijim staništima postiže značajne 

dimenzije. Dolazi u biljnim zajednicama: mješovite 

šume crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis H-ić 

/l956./ 1958.), mješovite šume crnike i crnoga graba 

(Ostryo- Quercetum ilicis Trinaj stić /l965./ 1974.). 

Smrdljiki više odgovaraju staništa s južne-sunčane ekspozicije, 

pa se penje na veće nadmorske visine, dok joj 

sjeverne-osojne ekspozicije manje odgovaraju i na takvim 

položajima zauzima znatno manje nadmorske visine. 

(Primjer: Vidova gora- Brač). 

To je listopadno grmoliko ili nisko drvo, a može narasti 

visine do 16 m i do 1 m prsnog promjera. Doživi 

starost od više stotina godina. Kora je u početku glatka, 

a kasnije mrežasto ispuca, a bogata je taninom. Krošnja 

drveta je s tankim i gusto postavljenim granama. (U nekim 

krajevima postoji vjerovanje da se na stablu smrdelja 

objesio Juda Iškariotski). Lišće je neparno perasto, 

većinom sa 7 duguljastih listića. Listići su skoro sjedeći, 

sjajne zelene boje, kožasti i s jakim mirisom. Na listovima 

se od uboda insekta (Aphispistacia) često pojavljuju 

šišarke slične rogačima ("Judini rogači"), u kojima ima 

smole i vrlo mnogo tanina. Cvjeta od svibnja do srpnja. 

Cvjetovi su sitni, nalaze se u složenim, zbijenim grozdovima 

(metlicama), žućkastozelene boje. Plod je crvena 

koštunica sa slabo razvijenim mesnatim dijelom, veličine 

graška. Miriše na terpentin. Dozrijeva u listopadu. 

Plod se jede. Sjeme klija druge godine nakon sjetve. 

Drvo je žućkastobijele boje, fine teksture, upotrebljava 

se u stolarstvu i tokarstvu. Od njega se izrađuje drveni 

dijelovi finog oruđa jer je tvrdo, čvrsto i čisto, a dobro se 

503

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA 

Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 501-507 

crvenkastosmede boje. Lišće je neparno perasto. Ima 

3-5 čvrstih, široko ovalnih ili jajolikih, sjedećih listića, 

čija je gornja strana tamnozelene boje i sjajna, a donja 

blijedozelena i dlakava. Lisna peteljka je dlakava. 

Cvjetovi su u složenim metličastim cvatovima. Muški 

cvjetovi imaju 1-2 reda ocvjeća i 3-6 prašnika sa žutim 

kesicama. Ženski cvjetovi imaju 2-5 listića i samo 

obraduje i polira. Drvo je dobro i za ogrijev jer ima 

smole, a u prostoriji gdje izgara stvara ugodan miris. 

Ranijih godina, kada je na krškom području bilo mnogo 

stoke sitnog zuba, a zbog stanišnih uvjeta redovito je 

nedostajalo stočne hrane, pa se bralo i sušilo (u 

kolovozu) lišće smrdljike kao loš nadomjestak sijena u 

zimskim mjesecima. U kolovozu i rujnu brali su se 

plodovi smrdljike i davali u svježem stanju ovcama, kao 

dodatak uz redovnu ispašu na kršu (si. 4.). 

U području prirodnog areala ima jako dobru izbojnu 

snagu, pa bi se sa smrdljikom mogle izvoditi dodatne 

meliorativne mjere na kršu. Na boljim staništima i 

toplijim područjima, osobito na južnim ekspozicijama, 

moguće je da bi smrdljika bila dobra podloga za kalamljenje 

prave tršlje. 

Prava tršlja {Pistacia vera L.), (si. 5. i 6.) je dvodomna, 

entomofilna, kserofitna vrsta podrijetlom iz 

Sirije, Mezopotamije i Turkmenije. U južnoj Europi 

uzgaja se u vrtovima i manjim plantažama. Prava tršlja 

se uzgaja u obliku grma ili nižeg stabla koje može narasti 

8 - 10 m. Živi preko 100 godina. 

Krošnja joj je široka, gusta, loptastog oblika. Kora 

debla i grana je sivkasta, a izbojci i mlade grane su 

504

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski lisl br. 9-10, CXXV1I (2003), 501-507 

jedan tučak. Cvjeta prije listanja, krajem ožujka ili početkom 

travnja. Plod je koštunica, iako ga nazivaju 

oraščić, a dug je 1-2 cm i 1 cm širok, obavijen mekom 

kupulom koja se lako odvaja pri sazrijevanju ploda. 

Tvrda rožnata ljuska koštunice (oraščića) je svjetložućkaste 

boje (si. 7.). 

Prava tršlja rada plodom svake godine, a obilno rodi 

svake 3-5 godina. Fruktifikacija počinje u desetoj 

godini ako je biljka podignuta iz sjemena, a petoj godini 

ako je uzgojena cijepljenjem. Sazrijevanje plodova 

počinje u drugoj polovici srpnja i traje sve do kraja kolovoza. 

Ona je vrlo plodonosna biljka, a plod joj je 

odličan za jelo, ukusan, hranljiv i spada u red delikatesnih 

suhih plodova. Sadrži oko 50 % ulja. 

To je izrazito kserofitna biljka, može izdržati najtrajniju 

sušu s visokim temperaturama. Njen razgranat 

korjenov sustav prodire u dubinu do 7 m, a bočno i do 

10 m. Tršlja korjenovim sustavom čvrsto veže tlo. Zbog 

velike žile srčanice i zbog jakog korjenovog sustava 

nije pogodna za presađivanje, već se preporučuje njena 

sjetva izravno na teren. Nije osjetljiva ni na niske temperature 

i može bez teškoća izdržati godišnje amplitude 

temperatura od -30 °C do preko 42 °C. Zahvaljujući 

njenim osobinama, rasprostranjena je i vertikalno i horizontalno, 

a u prirodnom arealu penje se čak i do 

1200 m n/m. U našim područjima može uspijevati na 

staništima tršlje i smrdljike. Zbog njenih bioloških osobina 

i gospodarske koristi, trebalo bi ju temeljitije izučiti 

radi možebitnog unošenja na područja našeg krša. 

Prava tršlja (Pistacia vera L.) zbog svojih osobina i 

gospodarskih koristi poznata je od davnina. Proširila 

se iz sušnih područja srednje i zapadne Azije, od Sirije 

do Kavkaza i Avganistana i do Male Azije. Prema nalazima 

turskih arheoloških lokaliteta, uzgajala se za prehranu 

već prije 9000 godina. U 1. st. Rimljani su je 

proširili po Sredozemlju, a tek u 19. st. prenesena je i u 

Ameriku. Zbog njene ukusne i kalorične sjemenke, u 

svijetu se puno uzgaja. Glavni proizvođači pistacije su 

Iran, SAD i Turska, a deset najvećih svjetskih proizvođača 

pistacija su: Iran, SAD, Turska, Sirija, Kina, Grčka, 

Avganistan, Tunis, Madagaskar i Pakistan. 

Kod nas, autoru ovoga članka, poznata su samo dva 

stabla (grma) s muškim i ženskim cvjetovima u Školskom 

botaničkom vrtu osnovne škole "Oštrog" u Kaštel 

Lukšiću. Mlade sadnice sa Sicilije ondje je donijela 

1988. godine turistička agencija kao poklon Vrtu. 

505

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 501-507 

Sadnice je zasadila i odnjegovala voditeljica Vrta prof. 

Ivna B u ć a n, i već više godina bere zrele i ukusne plodove 

(si. 8.). Postoje to dvodomna vrsta u Vrtu je zasađen 

jedan ženski primjerak i jedan muški kao oprašivač. 

To su primjerci nakalamljeni na tršlju (pri tlu jasno 

se vidi razlika stabljike podloge i plemke). Po morfološkom 

izgledu vidno se razlikuje muško od ženskog 

stabla. Listovi na muškom stablu su tamno zeleni i kožasti 

s duguljastim listićima, a listovi na ženskoj biljci 

su svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima. Primjerci 

biljaka i njihovi dozreli plodovi jamstvo su da se i na 

kršu hrvatskog Mediterana može uzgajati prava tršlja. 

Na području PIK "Neretva" prije Domovinskog rata, 

bilo je planirano podizanje plantaže Pistacia vera, ali 

je poslije rata program potpuno zaboravljen. 

U trgovini plodovi dolaze pod nazivom pistacija, a 

rjeđe "pistaće" poznati kao oraščići, a to su zapravo 

koštunice. Jestiva je žućkasta ili zelenkasta sjemenka. 

Pistacija se bere kad vanjska kora koja prekriva unutarnju 

tvrdu bjelokosnu ljusku potpuno omlohavi i 

počne se odvajati. Bjelokosna ljuska uzdužno puca i 

plodovi otpadaju. Vanjsku koru valja odmah odvojiti 

da bijela ljuska ne izgubi sjaj. Pucanje se potiče uranjanjem 

plodova u vodu i sušenjem na suncu. 

Plodovi se sole kuhanjem u slanoj otopini nekoliko 

minuta, osuše se i uskladište. Pistacije u ljuski omiljene 

su za grickanje, oljuštene služe u kozmetici, upotrebljavaju 

se još kao aroma za puding te za pripremanje 

sladoleda, bombona, pekarskih proizvoda i dr. 

Sjemenke su vrlo hranjive i ukusne, sadržavaju oko 

20 % bjelančevina, 50 % masnog ulja, 20 % ugljikohidrata, 

2 % vlakana, te kalij, kalcij, magnezij i željezo, a 

100 g daje 600 kalorija. 

Pistacija se kod plantažnog uzgoja razmnožava cijepljenjem, 

a najpoznatije od stotinjak sorti su: kerman, 

ibrahim, ovvhadi, safeed, shasti i vvahedi. Kao 

oprašivač najčešće se sadi sorta peters. U povoljnim 

uvjetima, s dobro razvijenog stabla pistacije može se 

dobiti 50-70 kg ploda. U Arizoni (SAD) ima više 

plantaža pistacije. 

Prava tršlja, pored jestivih plodova, ima prozračnu 

krošnju i privlačno veliko sivkastozeleno lišće s tri do 

pet liski, pa je i vrijedna ukrasna biljka. 

ZAKLJUČAK - Conclusion 

1. Osnovna je namjera naglasiti gospodarske i druge 

osobine autoktonih biljnih vrsta roda pistacija. Posebice 

je želja istaknuti njihovu biološko-ekološku 

funkciju na krškom području Hrvatske, jer su te 

vrste uglavnom rasprostranjene na požarom ugroženom 

području. 

2. Pistacije su vrste s dobro razvijenim korjenovim sustavom, 

a uspijevaju i na lošijem tlu. To su kserotermne 

vrste koje podnose duga sušna razdoblja i visoke 

temperature, pa su veoma povoljne za meliorativne 

mjere u šumarskoj praksi, jer imaju dobru izbojnu 

snagu iz panja i požarom zahvaćenih biljaka. 

3. Na mediteranskom području pa i šire, već dugo se 

prava tršlja uzgaja kao voćkarica, a pošto postoje 

realne pretpostavke da se ta vrsta može uzgajati i na 

području hrvatskog mediterana, namjera je da se 

povede rasprava i pokrene uzgoj te voćkarice. 

4. Autoktone vrste tršlja i smrdljika na krškom području 

imaju povoljne biološke osobine koje se mogu 

iskoristiti kao podloge za kalamljenje prave tršlje. 

Na požarom ugroženom području u obnovi opožarenih 

površina i uz postojeće voćkarice moguće je 

uzgajati i tu kultura ili podizati plantaže pistacija. 

506

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGI: VRIEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 501-507 

LITERATURA - References 

Giperborej ski, B., T. Marković, 1952.: Dcndrologija, 

Sarajevo. 

Petračić,A., 1955.: Uzgajanje šuma, Zagreb. 

Silić, Č., 1973.: Atlas drveća i grmlja, Sarajevo. 

Grupa autora, 1992.: Šume u Hrvatskoj - monografija, 

Zagreb. 

SUMMARY: Large degraded areas of formerly valuable high forests in the 

Croatian Mediterranean and sub-Mediterranean region belong to the natural 

distribution range of the genus Pistacia: mastic tree (Pistacia lentiscus L.) 

and terebinth tree (Pistacia terebinthus L.). For a long time, these species 

were neglected by the forestry profession, or better put, their commercial and 

other values were not recognised. The author of this article has not found 

much data on the species of the genus Pistacia in the available literature, and 

even less on the ameliorative properties of the Mediterranean karst. These 

are two autochthonous species, which have always had a significant and useful 

function in their natural Mediterranean range. 

The Mediterranean area has for centuries suffered from a shortage of all 

timber assortments. It is for this reason that the wood of the genus Pistacia 

species, and particularly of P. terebinthus, has been widely applied in woodwork, 

turner}' and in the manufacture of wooden tool parts, due to its hardness, 

firmness, easy processing and varnishing. The Pistacia wood is also good as 

fuelwood as it contains resin. The rooms in which it burns are permeated by a 

very pleasant smell. Other parts of the plants of this genus have found their use 

in the chemical industry, medicine, and other fields. On occasions, due to 

severe droughts and the absence of other cattle food in warmer parts of the 

Mediterranean, the leaves (bushes) were picked and dried to be used as a substitute, 

however inadequate, for sheep and goat food. Unripe fruits (grapes) in 

particular were picked and given to sheep as nourishing food. 

The species of this genus has not found a suitable ameliorative application 

in forestry although these plants have a well-developed root system and are 

distinctly xerophytic. They tolerate poor sites well, while their good shooting 

vigour makes them a constitutive part ofmaquis and warmer parts of deciduous 

coppices. After afire they regenerate well from stumps. 

Apart from the two autochthonous Croatian species, the far better known 

common pistachio (Tistacia vera, L.) is grown for its edible and very tasty 

fruit both in the Mediterranean region and wider. The intention of the author 

of this article is, among other things, to advocate the cultivation of this 

species for its fruits and enrichment of fruit tree assortment in the Croatian 

Mediterranean region. This possibility is particularly stressed because the 

two existing autochthonous species growing in their natural sites may serve 

as good stock for grafting the common pistachio. 

Key words: mastic tree, terebinth tree, common pistachio, evergreen, 

deciduous, plumate leaves, bush, low tree, diclinous, dioecious, entomophilic, 

xerophytic, sea spray, Mediterranean, fruit, drupe, seed, edible, tasty, nourishing, 

cultures, mastic, root system

ZAŠTITA PRIRODE 

KOS {Turdus merula L.) 

Vrlo brojna i svima poznata ptica. Mužjak ima žut 

kljun i perje potpuno crne boje, a ženka i mladi su tamnosmeđi 

sa svjetlijim prugama na prsima i tamnim 

kljunom. Pjev mu je raznolik i zvonak, najčešće pjeva 

u sumrak i svitanje, ponekad i noću. Mužjaci potiču jedan 

drugoga na pjevanje, kao daje u pitanju natjecanje. 

Hrane se gujavicama i kukcima, a kada zahladi, u kasnu 

jesen i zimu, raznim plodovima. Krećući se po zemlji 

u potrazi za hranom, skakuće i trči, a kada stane nakrene 

glavu osluškujući plijen. Gnijezdi se 2-3 puta u 

razdoblju od ožujka do srpnja. Gnijezda gradi u grmlju, 

na manjim stablima, u vinogradima na stupovima 

brajda gdje se uz isprepletena vlakanca korijena i trava 

obloženih blatom nadu i dijelovi plastičnih špaga. Nese 

3-5 (7) zelenkasto plavih jaja s rđastim pjegama i prugama, 

na kojima sjedi ženka oko 14 dana. O mladuncima 

čučavcima brinu se oba roditelja, koji nakon dva 

tjedna napuštaju gnijezdo. Ptići ostaju ovisni o prehrani 

roditelja još desetak dana. Naseljava šume, šikare, 

voćnjake, vrtove i parkove. Često ga susrećemo unutar 

naselja. Na području Hrvatske kos je stanarica, ali se u 

jesen i zimi pojavljuju populacije iz sjeverne i istočne 

Europe kao zimovalice (gnijezde izvan Hrvatske, a u 

njoj prezimljuju) i preletnice (gnijezde i zimuju izvan 

Hrvatske, te je za selidbe prelijeću). 

Kos je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. 

Tekst i fotografije: 

Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. 

508

OBLJETNICE 

50 GODINA NACIONALNOG PARKA "RISNJAK" 

1953. - 2003. 

Program svečanosti obilježavanja 50. godišnjice os- cionalnim parkom. U "interesu budućeg parka treba sve 

nivanja i uspješnog djelovanja nacionalnog parka "Ris- sječe obustaviti... svaki jači gospodarski zahvat u prinjak", 

pred stotinjak uzvanika i gostiju, prigodnim je rodnu šumu spriječiti" (I. Horvat 1953. g.). Ističući 

riječima u velikoj dvorani Upravne zgrade parka u Bi- problem "kiselih kiša" koje nisu mimoišle ni ovaj prosjeloj 

Vodici, 12. rujna 2003. g. otvorio dr. se. Nikola tor, permanentan nedostatak financijskih sredstava (a u 

Tvrtković, predsjednik Upravnog vijeća parka. Us- vezi s tim i prešutno podržavanje "sanitarnih" sječa!) 

poredujući pet desetljeća dugo razdoblje djelovanja par- Tvrtković je istakao tri velike prednosti NP "Risnjak": 

ka sa stoljetnim jelama što krase obližnju Lesku i ostale blizina Jadranskog mora, atraktivnost parku novopripoprostore 

ovog zaštićenog objekta prirode, uvodničar je jenog izvorišnog dijela rijeke Kupe, kao i prirodna poustvrdio 

da upravo toj ustanovi možemo zahvaliti da te vezanost sa susjednom Slovenijom. Stoga bi uručeni 

jele i danas rastu, da nisu posječene, da strme osojne pa- kompas kao simboličan poklon predsjednika Upravnog 

dine Snježnika nisu razgoljene za potrebe ski staza i vijeća ravnatelju uprave Ivanu Main aru, dipl. ing. 

vučnica, da od njena osnivanja nije probijena niti jedna šum., trebao navijestiti izbor pravog puta u novo uspješnova 

šumska cesta... striktno se pridržavajući preporuka nije razdoblje djelovanja uprave i njega samog, 

iz Obrazloženja prijedloga za proglašenje Risnjaka naslika 

1. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, tada u ulozi ministra 

za zaštitu prirode i okoliša, prilikom posjeta NP "Risnjak". 

Šetnja Leskom u društvu ravnatelja svih nacionalnih 

parkova 21. svibnja 1993. 

(Foto: A. Frković) 

"U ponedjeljak 15. rujna 2003. navršit će se točno 

50 godina kako je Sabor NR Hrvatske dio risnjačkog 

masiva proglasio narodnim parkom. Razlozi da te šume 

i livade proglasi parkom, nalazimo u obrazloženju 

prof. Ive Horvat a "da se na Risnjaku skupilo na malom 

prostoru velik broj prirodnih pojava... i krasota 

koje su drugdje često nadaleko razasute. Risnjak je 

usto u prošlosti toliko pošteđen od gospodarskih utjecaja 

da je u njemu ostala prirodno-vegetacijska slika 

gotovo nepromijenjena", prve su riječi iz opširnog izlaganja 

dugogodišnjeg ravnatelja parka Ivana Malnara. 

U želji da probudi uspomene na vrijeme i događaje 

koji su prethodili proglašenju Risnjaka nacionalnim 

parkom, Malnar je podsjetio na prvi pisani putni nalog 

upravitelja tadašnjeg Šumarskog instituta ing. Podri 

or skog od 29. srpnja 1948., kojim nalaže petorici 

"rukovaoca radova na tipološkom istraživanju vegeta- 

509

sklonište, u šum. predjelu Smrekovac (1204 m)... Slijedili 

su poslovi koji će i ubuduće prethoditi našim kartiranjima: 

trebalo je rekognoscirati teren, ustanoviti 

biljne zajednice, fitocenološki snimiti/popisati njihov 

florni sustav te upoznati i sabrati biljke za herbar. Osim 

prof. Horvata, većina nas tada je prvi put vidjela i doživjela 

jedinstvenu ljepotu risnjačke prirode". 

Na inicijativu najpoznatijih tadašnjih prirodoznanstvenih 

stručnjaka i znanstvenika Odjel za zaštitu prirodnih 

rijetkosti Konzervatorskog zavoda dostavio je 

Predsjedništvu vlade NR Hrvatske detaljno obrazloženi 

prijedlog od 31. srpnja 1952., da se područje Risnjaka 

proglasi narodnim parkom. Glede toga Privredni savjet 

Vlade NR Hrvatske ustanovljuje komisiju da "na licu 

mjesta uredi izvjesna otvorena pitanja u vezi proglašenja 

Risnjaka nacionalnim parkom". U razdoblju od 2. 

do 6. listopada iste godne komisija je obišla odgovarajuće 

šumske predjele, riješila pitanje sječe, pregledala 

granice te sastavila i jednoglasno supotpisala prijedlog 

o granicama NP-a. Potpisali su ga 6. listopada 1952. 

ing. Ivan S m i 1 aj (u ime Uprave za šumarstvo Privrednog 

savjeta Vlade NRH), ing. Ljudevit Vidas (u ime 

čije područja Risnjaka i Snježnika prof. dr. Ivi Horvatu, 

dr. ing. Milanu An ić u, ing. Borislavu Zlatar i - 

ću, ing. Tomislavu Brzacu i Zlatku Gračaninu, 

da uz pomoć pet studenata Poljoprivredno-šumarskog 

fakulteta krenu na teren." Kako su se ti radovi obavljali 

po nalogu saveznog i republičkog Ministarstva šumarstva, 

imenovani "imaju pravo na primanje hrane iz magazina 

SRS-a". Na primjerku naloga dostavljenog osobno 

Ivi Horvatu, isti je nadopisao: "Stjepan Bertović, 

aps. šumarstva. Izdaje vam se gornji nalog za 

putovanje u Gorski kotar. Polazak 29. VII. 1948. dr. 

Ivo Horvat". Bertović je kasnije predložio još dvojicu, 

pa su u radnu skupinu primljeni i njegovi studijski kolege 

Zlatko M a t a n i Zvonimir P c 1 c e r. 

U Zborniku radova objavljenom u povodu 40. godišnjice 

NP "Risnjak" (Crni Lug 1994.) pok. prof. dr. 

se. Stjepan Bertović napisao je: "Radna grupa otputovala 

je naznačenog datuma (29. 7. 1948) vlakom do 

Delnica, autobusom u Crni Lug i navečer stigla u Bijelu 

Vodicu. Taj nadnevak smatra se početkom Horvatovih 

vegetacij skih kartiranja u Gorskom kotaru i Hrvatskom 

primorju... Drugog dana popodne Horvat i ekipa 

smjestili su se u polusrušenu brvnaru, bivše lovačko 

510

Narodnog odbora kotara Delnice), Pavle Pintar (u 

ime NO Općine Crni Lug), Ivan Ž a g a r (u ime NO Općine 

Gerovo), ing. Josip Radošević i ing. Stjepan 

Bertović (u ime Konzervatorskog zavoda), ing. Borislav 

N ikšić, ing. Aleksandar Vernak i Milan Wolf 

(u ime Šumskog gospodarstva "Viševica" Rijeka), dr. 

Ivo Pevalek i dr. Ivo Horvat (u ime Hrvatskog prirodoslovnog 

društva) i ing. Šimun F16 g 1 (u ime Drvnoindustrijskog 

poduzeća Delnice). 

Sljedeće godine (1953) Horvat je javno objavio svoj 

prijedlog za osnivanje narodnog parka Risnjak, a dana 

15. rujna 1953. hrvatski je Sabor prihvatio prijedlog 

komisije i proglasio Risnjak narodnim parkom. "Tim 

činom", zabilježit će Horvat, "izlučen je iz područja 

gospodarenja jedan prekrasan dio naše zemlje i tako je 

osigurano da se njegova samoniklost i ljepota sačuva 

budućim pokoljenjima". Dodajmo ovome daje 44 godine 

kasnije, Sabor Republike Hrvatske Zakonom o izmjenama 

Zakona o proglašenju šume Risnjak nacionalnim 

parkom od 24. siječnja 1997., dotadašnji prostor 

parka proširio na masiv hrvatskog Snježnika te izvorišno 

područje Kupe i sljevno područje potoka Krašićevca 

"kao područja osobitih prirodnih vrijednosti i 

znanstvenog značaja", u ukupnoj površini od 6400 ha. 

Nabrojivši aktualne znanstvene projekte i njihove 

nositelje, Malnar je upozorio i na "znatno povećane 

štete unutar parkovnih površina, kao posljedica učestalih 

vremenskih nepogoda i ekstremnih klimatskih pojava". 

S tim u vezi izvršena je revizija Programa za 

unapređivanje šuma NP "Risnjak", u kojoj se "nedvojbeno 

potvrđuje nužnost ukljanjanja sušaca, vjetroizvala, 

vjetroloma i gromom oštećenih stabala, kako bi se 

održala biološka otpornost sastojina i optimalna ekološka 

ravnoteža šumskih ekosustava". 

U posljednjih 15 godina, reći će na kraju ravnatelj 

Malnar, učinjen je značajni korak glede promidžbenih 

aktivnosti, počevši od stavljanja na korištenje Poučne 

staze Leska (svečano otvorenje 4. lipnja 1993., autor 

Željko Štahan) do izdavanja Vodiča, izletničkih karata, 

filmova i izrade informacijskih ploča. Od aktivnosti 

koje su u tijeku ili će u bližoj budućnosti biti 

okončane, izdvojio je obnovu i modernizaciju planinarskih 

domova na Risnjaku i Snježniku te stavljanje u 

511

funkciju bivšeg vojnog objekta na Guslici (čije je sadašnje 

stanje i devastirani okoliš neprimjeran prostoru 

parka), podizanje smještajnih kapaciteta, auto-kampa i 

ostalih rekreacijskih sadržaja u Bijeloj Vodici, te izgradnja 

2000 m duge cestovne prometnce od Horvatskog 

do Razloga, iznad izvora Kupe, kako bi ovaj 

atraktivan prostor bio što dostupniji posjetiteljima. 

Na samom kraju svog izlaganja Malnar je zahvalio 

brojnim institucijama i pojedincima koji su u sklopu 

znanstveno-stručne i svake druge suradnje i pomoći doprinijeli 

afirmaciji parka. U znak priznanja za izvanredne 

zasluge postignute na unapređenju parkovne djelatnosti 

i zasite prirode, od Upravnog vijeća NP "Risnjak" 

odlikovani su prigodnom plakctom sljedeći pojedinci i 

institucije/poduzeća: Miho Miljanić, dipl. ing. šum., 

dr. med. Ante Kutle, prof. dr. se. Paula Durbešić, 

prof. dr. Đuro Huber, dr. sc. Boris Vrbek, Ministarstvo 

zaštite okoliša i prostornog 

uređenja, Hrvatske šume Zagreb - 

Uprava šuma Podružnica Delnice, 

Šumarski institut Jastrebarsko, Hrvatski 

prirodoslovni muzej, Hrvatske 

vode podružnica Rijeka, Nacionalni 

park Paklenica, Triglavski narodni 

park, Grad Delnice, TZ Primorsko-goranske 

županije, "Finvest" 

Čabar, Građevinar Čabar i 

Protektor Bandag Katalinić Gerovo. 

Za 20 godina vjernosti Uprava 

parka nagradila je i troje svojih zaposlenika: 

Mariju Miću Puškarić, 

Marijana Š time a i Marijana 

Martina Pin tara. 

Nakon službenog dijela programa, 

koji je okončao okruglim stolom 

na temu Zaštita, očuvanje i 

predstavljanje gornjeg dijela rijeke 

512

Kupe (moderator Miljenko Gašparac, dipl. ing. šum) 

uzvanici i gosti uživali su u premijerno prikazanom 

filmu Risnjak u četiri godišnja doba autora Ante Jurića, 

u razgledavanju uspjelih radova trojice likovnih umjetnika 

amatera, paljenju kope (žežnice), vožnji kočijom, a 

nadasve u međusobnom druženju tijekom kojega su uz 

švedski stol i osvježenje obnavljali uspomene na bliže i 

dalje Risnjakove dane. Jer, doista, na domjenku je uz 

velik broj mladih istraživača i ljubitelja prirode, bilo i 

onih koji se jasno mogu prisjetiti svojih prvih dana u 

društvu prof. Ive Horvata na istraživanju risnjačke vegetacije. 

Uz trojicu Horvatovih prvih suradnika, tada apsolvenata 

šumarstva, Stjepana Bertovića, Zoltana Matana 

i Zvonimira Zvončeka Pelcera, posljednja dvojica nazočili 

su proslavi pola stoljeća dugog jubileja Risnjaka. 

Družeći se s njima, piscu ovih redaka otvorili su uspomene 

na prvi smještaj ljeti 1948. sa svojim profesorom u 

staroj lovačkoj nastambi na Smrekovcu, kamo im je konjićem 

požrtvovno dopremao vodu i hranu Matija G a š - 

Uvijek su obljetnice bile prigode za potsjećanja na 

neke događaje ili zbivanja iz života ličnosti iz znanosti, 

kulture, povijesti i si. I ovaj je članak potaknut jedparac 

iz Bijele Vodice. Bila su to sjećanja na upravo 

započeta vegetacijska istraživanja i kartiranja središnjeg 

i najljepšeg risnjačkog masiva, Velikog i Malog Risnjaka, 

Viljske ponikve, Janjičarkog vrha, Medvjeđih vrata, 

Smrekovca, Cajtiga... 

Pod nazivom Nacionalni park "Risnjak" - 50 godina, 

u upravnoj zgradi parka postavljena je zajednička likovna 

izložba trojice autora-amatera: Cvctka Štanfelja, 

Mladena Gašpara i Davora Vukovića, čije su 

slike, kako je to pri službenom otvorenju istakao prof. 

Marinko Krmpotić, "obojene" motivima i bojom naših 

gora, šuma, i proplanaka. U stvaralačkom radu sve 

trojice temeljni motiv izloženih slika je priroda, njena 

ljepota i veličanstvenost. Šumarnici i Gorani Štanfelj i 

Gašpar, nadahnuće za svoje likovno istraživanje našli su 

u svom rodnom kraju, "u čistoći i ljepoti prirode koja ih 

očarava". 

Alojzije Frković 

PROF. DR. SC. IVO TRINAJSTIĆ - HRVATSKI BOTANIČAR 

(povodom 70. godina života) 

nom takvom obljetnicom - 70. godinom života prof, 

dr. se. Ive Trinaj stića, donedavnoga redovitog sveučilišnog 

profesora Botanike na Šumarskome fakultetu 

Sveučilišta u Zagrebu. Tim mu povodom čestitamo i 

iskazujemo veliku počast i priznanje za ukupni dosadašnji 

rad, kojim je dao veliki doprinos hrvatskoj geobotanici 

i botaničkoj znanosti uopće. 

Budući daje već pisano u Šumarskome listu (1999) 

o životnome putu prof. dr. se. I. Trinajstića, navest će 

se samo značajnije promjene nastale od tada, a vezane 

su za znanstveni i stručni rad. 

513

Tako se on voden geslom "Nulla dies sine lined" 

posebno istaknuo na publicističkom polju, gdje je sam 

i u koautorstvu, dosada objavio ukupno oko 650 radova, 

od kojih je oko 400 znanstvenih, objavljenih u domaćim 

i inozemnim časopisima. Svojim dosadašnjim 

radom objelodanio je oko 9000 stranica. 1 kad ne bi 

bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj djelatnosti 

osim tih 9000 stranica, bilo bi dovoljno da se stekne 

uvid u opseg njegova rada. No njegovo je djelo ponajprije 

značajno po sadržaju te po tematici i izvornosti 

obrade. Dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarnicima, 

napisao je velik broj radova (oko 170 znanstvenih) 

vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske. 

U sklopu fltocenoloških i vegetacijskih istraživanja 

proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije 

i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih 

sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe 

as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije 

diljem Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači. 

Slično značenje imaju i as. Ostryo-Quercetum 

pubescentis i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je 

sveze Rhamno-Paliurion, Inulion viseosae, Centaureo-Portenschlagiellion, 

redove Paliuretalia, Inuletalia 

viseosae, Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede 

Paliuretea, Inuletea viseosae i Erico-Cistetea. 

Utvrdio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo-Ceratonion 

u istočnojadranskom primorju, izvršio sintaksonomsku 

reviziju šuma alepskoga bora (Pinus halepensis), 

šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije 

sprudova Drave (Salici-Mvricarietum, Salicetum elaeagn 

o-daph n o ideš). 

Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru 

jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule, 

Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih 

vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma inauritanica, 

Trifolium spumosum, Bidens subalternans, 

Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga quadriradiata, 

Medicago arborea, Guizotia abysinica, 

Cornus hungarica, Pseudofumaria lutea, Cutandia 

maritima i dr. 

Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom 

na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986) 

obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikog broja 

rodova. Opisao je četiri nova roda Alyssanthus, Dalmatocytisus, 

Pevalekia i Phyllolepidum, a rodu Pevalekia 

ime je dao po svom učitelju i prethodniku akademiku 

Ivi Pevaleku, dugogodišnjem profesoru Botanike 

na Sumarskome fakultetu. Opisao je i nove vrste biljaka 

Alyssum austrodalmaticum, A. litorale, Limonium subanfractum, 

Iris pseudopallida \I adrlatica. 

Mnogo je radova objelodanio u inozemnim časopisima, 

no većina njegovih radova tiskana je u hrvatskim 

i južnoslavenskim časopisima i edicijama. Iako to 

danas nije trend, njegovi su radovi ipak naišli na dobar 

odjek i u domaćem i u inozemnom strukovnom tisku. 

Tu činjenicu najbolje ilustrira citiranost njegovih radova, 

ponajprije u europskim, ali i u američkim botaničkim 

publikacijama. Nerijetko su njegovi radovi objavljeni 

u slabo priznatim časopisima, prevođeni na europske 

jezike. Na osobit odjek naišli su radovi s područja 

taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih 

gledišta u velikom florističkom djelu "Atlas Florae 

Europae", u čiju je izradu aktivno uključen. 

Kao i mnogi drugi vrijedni i plodonosni ljudi, i prof, 

dr. se. Ivo Trinajstić nije izuzetak, pa je daleko više cijenjen 

i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Tako je 

npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar 

Mathias Erbcn, koji mu je 1985. godine i posvetio 

jednu vrstu roda Viola (ljubica) nazvavši je njegovim 

imenom (Viola ivonis). 

Svojim dugogodišnjim profesorskim radom na Sumarskome 

fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim radovima, 

stekao je dostojno mjesto u hrvatskim i europskim 

botaničkim krugovima. Prihvaćanje njegovih gledišta 

na području flore, vegetacije i taksonomije u europskim 

okvirima, najbolje govore o mjestu koje zauzima 

na tom prostoru. O tome govori i njegovo ime, za 

koje se našlo mjesta u mnogim svjetskim botaničkim 

časopisima i djelima, dok je u domaćim okvirima nerijetko 

prešućivan i nedovoljno istican. 

Prof. dr. se. Ivo Trinajstić nije šumarnik po općoj 

naobrazbi, ali je šumu doživljavao i razumio na osobit i 

sebi svojstven način, te je šumarskoj botanici i botanici 

upće dao jednu posebnu dimenziju, koja će još dugo 

biti nit vodilja među mnogim istraživačima. 

Iako je prof. dr. se. Ivo Trinajstić u ozbiljnim godinama 

kada bi se trebao odmarati od dugotrajnoga i iscrpljujućeg 

istraživačkog rada, on neposustaje, već i dalje 

istražuje, piše i putuje. Vjerojatno je to jedini način kojim 

takav čovjek zna živjeti i funkcionirati, bez obzira 

na dob, životne teškoće i si. To je njegovo opredjeljenje 

koje treba cijeniti. Možemo mu samo poželjeti da ga 

služi zdravlje, a njegov vedri duh još dugo krasi. 

Izv. prof. dr. se. Josip Franjić 

514

KNJIGE I ČASOPISI 

Dr. se. Srečko Božičević: 

Knjiga dr. se. Srećka Božičcvića, hidrogeologa i 

ekologa "Plitvička jezera", zapravo je oplemenjeni vodič 

kroz istoimeni nacionalni park. U odnosu na sve dosadašnje 

plitvičke vodiče, ova knjiga obogaćena je vrlo 

lijepim fotografijama, čiji je autor pretežito Božićević. 

Knjiga ima 80 stranica, formata 23 x 16,5 cm. Tekst se 

sastoji od 8 poglavlja i to: Jezera na rubu gorske Hrvatske, 

Od legende do stvarnosti, Šetnja gornjim jezerima, 

U kanjonu donjih jezera, Rađanje Korane - najljepše izvorište 

jedne rijeke u kršu, Prirodna jedinstvenost nacionalnoga 

parka s potpoglavljima Ljepota biljnog svijeta, 

Od šume do prašume, Let leptira i ptica, Od riba, 

vodozemaca i gmazova do malih sisavaca, Od vuka do 

medvjeda, Prirodan sklad i ponos Hrvatske i posljednje 

poglavlje - Zarobljena ljepota. Na kraju knjige daje se 

sažeta turistička informacija. 

PLITVIČKA JEZERA 

Predgovor je napisao akademik Ivan G u š i ć, u kojemu 

ukazuje na prednost ove knjige kao turističkoga 

vodiča. Sastoji od vrlo slikovitog opisa plitvičke raznolikosti 

od neponovljivoga vodenog fenomena do bogatoga 

biljnoga i životinjskog svijeta te vodenih i kopnenih 

ekosustava parka. Za autora kaže daje poznati popularizator 

i promicatelj prirodnih ljepota Hrvatske, 

posebice krških. 

Iz sveukupnoga teksta, zrači velika ljubav autora 

prema jedinstvenome fenomenu Plitvičkih jezera, kojemu 

je svaki kutak poznat. Kao izvrstan poznavatelj 

hidrogeoloških značajki Nacionalnoga parka koji obiluje 

i podzemnim špiljskim prostorima, stoje područje 

njegova posebnog zanimanja, dr. Božičević napisao je 

knjigu koja se lako čita i daje puno stručnih i turističkih 

informacija. U poglavljima o gornjim i donjim jezerima 

autor piše o svakom jezeru, te ukazuje na osebujnost 

svakoga od njih, kao posljedice prirodnih pregrada 

stvorenih po sedrotvorcima u dugim sekularnim nizovima. 

Također upozorava na stalne promjene koje se 

zbivaju na jezerima u prostoru i vremenu. 

PLITVIČKA 

JEZfRA

Pojedinosti plitvičkoga vodenog fenomena autor je 

znalački ovjekovječio svojom kamerom, uskladivši 

opis pojedinosti jezera i slapa. 

O ljepoti izvora Korane, i sam naslov poglavlja u 

kojemu ga opisuje, govori o izuzetnoj ljepoti prirodne 

pojave kojoj je teško naći premca. 

U poglavlju koje obuhvaća vodeni i kopneni prostor 

opisuje se bogatstvo biljnoga i životinjskog svijeta. Također 

autor daje puno podataka o biološkoj raznolikosti 

plitvičkih ekosustava, jezerskih, šumskih i livadnih, 

o bogatom biljnom i životinjskom svijetu, o savršenstvu 

ekosustava, o njihovoj strukturi i funkcioniranju 

te velikim predatorima - vuku i medvjedu, kao i o svim 

komponentama od staništa do svih organizama u eko- 

sustavu, koji svojom brojnošću ukazuju na zaštićenu 

prirodu. Kao dokaz velike raznolikosti plitvičkoga prostora 

navodi 1146 registriranih biljnih vrsta, s preko 80 

endema. 

Koliko mu je dozvolio prostor, opisao je i bogatstvo 

plitvičkih šuma, ukazavši na poznatu plitvičku prašumu 

Corkova uvala. U posljednjem poglavlju Zarobljena 

ljepota, piše o srbočetničkoj okupaciji Nacionalnoga 

parka Plitvička jezera, koja je trajala od 1991. do 

1995. godine. 

Knjiga je tiskana na 8 svjetskih jezika, kojima je 

naknadno dodan i japanski. 

B. Prpić 

MONTI E BOSCHI 

(Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu 

na šume i planinski okoliš) 

Iz broja 3-4, svibanj - kolovoz 2003. g. izdvajamo: 

Piergiorgio Cameriere, Orazio Ivan Gugliotta, 

Roberto Mercurio, Giuseppe Modica, Giovanni 

Spanpinato: Prvo tipološko svrstavanje šuma 

sladuna (Quercus frainetto Ten.) u Aspromontu 

(J. Italija) 

Osnovni areal sladuna proteže se od sjeverozapadnih 

obala Male Azije preko Balkana do Apeninskog 

poluotoka. U području Balkana sladun zauzima široke 

prostore na staništima s klimom umjereno kontinentalnog 

i mediteranskog obilježja, koje karakterizira 

ljetna suša, obilne proljetne kiše i velike temperaturne 

razlike uz relativno niske zimske temperature. 

Rasprostranjenost sladuna u Italiji dostaje diskontinuirana, 

i zauzima pretežito tirenske zone središnjeg 

južnog dijela, te djelomično jadransko i jonsko područje. 

Taj je diskontinuitet vezan za ljudsku aktivnost, jer 

se areal sladuna podudara sa zonom intenzivne poljoprivrede, 

čemu treba dodati i relativno slabu sposobnost 

obnove sladuna u odnosu na druge vrste, te intenzivno 

pašarenje i požare. 

Za rast i razvoj sladuna potrebni su različiti ekološki 

uvjeti, a on sudjeluje u formacijama hrastika i mješanih 

listača područja Lauretum i Castanetum-a. U novije 

vrijeme naznačena su nova staništa sladuna u južnoj 

Toskani, Umbriji, Laziu, Abruzzu, Basilicati i Calabiji 

(31 416 ha) u području Sila, Aspromontu, Serreu 

i Pollineu. 

Prvi opis sladuna u Aspromontu dao je Cal dart 

1932. g., te objavio da površina pod sladunom nije 

kontinuirana, već isprekidana u veće i manje izolirane 

skupine koje su međusobno udaljene. Ove su površine 

tijekom vremena smanjene zbog raznih utjecaja (požar, 

pašarenje, poljoprivredne kulture i ostalo), tako da 

517

je 1994. g. evidentirana površina pod sladunom iznosila 

samo 3462 ha i to na jonskoj strani, dok na tirenskoj 

strani, zbog vlažnih zapadnih i južnih vjetrova te slabije 

inslolacije, slađima nema. 

U prošlosti šume sladuna služile su za pašarenje, 

proizvodnju ugljena, željezničkih pragova, bačava i 

kao građevinsko drvo. 

Sladun se najčešće javlja u obliku prostih panjača 

ili panjača s matičnjacima i obnovom iz sjemena. U 

Aspramontu je na izvjesnim površinama predviđen visoki 

uzgoj sladuna s podstojnom drvenastom erikom, 

te turnusom od sto godina i periodom obnove od 20 g, 

ali zbog male gustoće stabala sječa se ograničavala 

samo na bolesna stabla. Isto tako često su ostavljana 

stara stabla zbog uroda žira za prehranu domaćih životinja. 

Gospodarenje šumama sladuna obilježeno je nizom 

neracionalnih radnji kao što su: nekontrolirana sječa 

lako pristupačnih stabala i intenzivno pašarenje tijekom 

cijele godine, što predstavlja glavni uzrok degradacije 

sladunovih populacija. 

Provedena su detaljna istraživanja na cijelom području 

Aspromonta i dobivene informacije o rasprostranjenosti 

vrste, na temelju čega su se mogle odabrati 

karakteristične lokacije radi opisa tipološke jedinice. 

Obavljena je serija istraživanja na lokacijama koje 

se međusobno razlikuju: 

opis staništa (ekspozicija, nadmorska visina, nagib, 

matični supstrat i tlo) 

snimanje vegetacije fitosociološkom metodom 

(Braun Blanquet 1951. g.) 

analiza strukturalnih, dendrometrijskih i kulturno 

uzgojnih gledišta 

na temelju svih uzetih podataka, a velikom preciznošću, 

određena je tipološka jedinica i ključ identifikacije 

pojedinačne tipološke jedinice su klasificirane 

dane su indikacije o gospodarenju tipološkim jedinicama 

Na bazi izvršenih istraživanja moguće je izdvojiti 

sljedeće tipove: 

1. Termofilna šuma sladuna i crnike 

2. Mezofilna šuma sladuna 

Unutar drugog tipa razlikuje se: 

podtip s Acer ncapolitanum, podtip s Pteridium 

aquilinum, podtip s Erica arborca 

Radi se o prvom pokušaju, prikladnom za naknadne 

ispravke i poboljšanja, posebice glede florističko vegetativnog 

poznavanja, koja mogu dati prostora za definiranje 

drugih šumskih tipova. 

Na kraju autori ponovo naglašavaju daje nekontrolirano 

pašarenje glavni čimbenik koji onemogućava 

racionalno gospodarenje sladunom i uzrokuje degradiranje 

i nestanak šuma sladuna u Aspromontu. 

Fabio R a d d i, Ryszard S i w e c k i: Socijalnoekonomska 

analiza šumskog sektora Poljske pred ulazak 

u Europsku Zajednicu 

U članku je dan detaljan prikaz stanja u šumskom 

sektoru Poljske, sa svim relevantnim podacima. 

Po veličini, Poljska je deveta zemlja Europe sa 

312 680 km 2 i osma po broju stanovnika, 38 654 000 

(1999. g.). Graniči s Baltičkim morem (529 km), Rusijom, 

Litvom, Bjclorusijom, Ukrajnom, Češkom, Slovačkom 

i Njemačkom. Obalne ravnice na sjeverozapadu 

zauzimaju pojas širine od 40 do 100 km. 

U unutrašnjosti je područje baltičkih jezera (nekoliko 

tisuća malih jezera), i područja sa tresetnim tlima 

pokrivenim šumom. Središnje ravnice s poljoprivrednim 

zemljištem prostiru se od juga prema jezerima. Na 

jugu se nalaze brežuljci, niske planine i visoravni. 

Obronci Karpata na jugoistoku povezuju doline rijeka 

Visle i Sane. Južna granica je planinski pojas Sudeta 

i Krpata. Sudeti su planinski masiv niži od 1 500 m, dok 

su Karpati značajno viši. Vrh Rysy (2 499 m) je najviši 

vrh Poljske. 

Ravnice zauzimaju 91 % površine, brežuljci 8 % i 

planine samo 1 %. Najduža rijeka Poljske je Visla, koja 

teče od Karpata do Baltičkog mora u dužini od 1 086 

km. Ostale velike rijeke su Bug, Odra i VVarta. 

Klima Poljske je umjerena na obali i kontinentalna 

u unutrašnjosti. Srednja temperatura siječnja kreće se 

od 1 do 5 °C, a srpnja 17 do 20 °C. Ekstremne temperature 

iznose od -40 do +30 °C. 

Srednja količina godišnjih oborina je 610 mm, ali 

varira u planinama od 1 200 do 1 500 mm, a u ravnicama 

450 do 500 mm. Većina oborina je u ljetnom razdoblju. 

518

Preko 60 % površine namijenjeno je poljoprivredi. 

Od toga je 77 % oranica i 23 % pašnjaka, ali se posljednjih 

25 g. ta površina smanjuje. 

Izmjere šumskih resursa Poljske su obavljene u 

okviru djelatnosti Državne uprave šuma, na temelju 

zakonskih propisa koji određuju da se godišnji podaci 

obvezno objavljuju (kao i u ostalih 15 zemalja istočne i 

središnje Europe). 

Sume osim produktivne funkcije osiguravaju stabilnost 

tla, očuvanje vode i vodenih tokova, te predstavljaju 

važan čimbenik u ekološkoj ravnoteži i očuvanju 

genetske raznolikosri flore i faune. 

Na bazi podataka iz 1999. g., površina šuma i dodanog 

šumskog zemljišta iznosi 9 047 000 ha ili 29 % površine 

Poljske. Ta se površina godišnje povećava za 

oko 18 000 ha (0,2 %), što čini Poljsku šestom zemljom 

Europe po povećanju šumskih površina (poslije 

Švedske, Finske, Francuske, Njemačke i Ukrajne). 

Po strukturi vlasništva 82,8 % su javne šume, a površinom 

od 78,4 % gospodari Državna uprava šuma. 

Površina Nacionalnih Parkova porasla je od 1 % (1985. 

g.) na 2% (1999. g.). 

Od šumskih površina 76,8 % otpada na četinjače (u 

Europi 60,6 %). 

Po statističkim podacima za 1999. g. struktura po 

vrstama drveća u Poljskoj izgledala je kako sijedi: 

Zdravstveno stanje šuma u Poljskoj je dosta kritično. 

Oko 52,7 % poljskih šuma ima oštećena stabla, 

posebice od atmosferskog zagađenja i odlaganja teških 

metala. Također je naglašeno povećanje djelovanja klimatskih 

ekstrema (olujni vjetrovi i dugotrajne suše) te 

štete biotskog porijekla. 

Gospodarenje šumama regulirano je planom gospodarenja 

od druge polovice 19. stoljeća, a za privatne 

šume veće od 50 ha od 1921. g. Od 1950. g. postoje 

planovi gospodarenja za sve šume Poljske. 

Sve su šume visokog uzgoja, panjača praktički 

nema. 

Plantaža ima 39 000 ha, a po nacionalnom programu 

predviđa se povećanje šumskih površina do 2 020. 

g. za 700 000 ha i daljnjih 1,5 milijuna ha u duljem razdoblju. 

Od 1994. g. državne investicije i sredstva Europske 

banke omogućuju ovako velike planove pošumljavanja. 

Ova pošumljavanja odnose se na napuštene 

poljoprivredne površine i privatne posjede. 

Planovi gospodarenja utvrđuju etate na razini šumskih 

distrikta, rukovodeći se načelima koja osiguraaju 

očuvanje šuma i povećanje drvne mase. 

U 1999. godini zalihe drvne mase iznosile su 

1 448 500 000 m 3 komercijalnog drveta, dok zalihe privatnih, 

općinskih i lokalnih (gminas-na poljskom) dosiže 

188 600 000 m 3 . Kao ostale šume evidentirana je zaliha 

od 56 400 000 m 3 , tako da se ukupne rezerve procjenjuju 

na 1 693 milijuna m 3 . Ako se u zalihu uključi 

drvo malih dimenzija, ukupna zaliha iznosi 1 908 milijuna 

m 3 , što za državne šume iznosi 209 mVha, a za privatne 

119 mVha. Po ovim zalihama Poljska je treća europska 

zemlja po šumskim zalihama (iza Njemačke i 

Francuske). 

U razdoblju od 1979. g. do 1998. g. povećanje drvne 

mase u šumama kojima gospodari Državna uprava 

šuma iznosi 900 milijuna m\ a u istom razdoblju iskorišteno 

je 491 milijun m', što znači daje u tom razdoblju 

zaliha drvne mase povećana za 409 milijuna m 3 , ili 

45 % od ukupnog prirasta. Godišnji prirast u posljednje 

tri godine procjenjuje se na 8,84 mVha. 

Tijekom 1999. g. posječeno je u Poljskoj 24 milijuna 

m 3 komercijalnog drveta, od toga 22,7 milijuna u 

državnim šumama (3,24 mVha). 

519

U članku je tablično prikazana struktura proizvoda 

šumskog sektora s glavnim sortimentima. Također je 

na posebnoj tablici prikazano stanje lovne divljači, zatim 

rasadnička proizvodnja, koja se zasniva na najnovijim 

dostignućima šumarske struke. 

Nacionalnih Parkova u Poljskoj ima 21, čemu treba 

dodati 120 parkova zaštićenog okoliša, s ukupnom površinom 

od 2 532 000 ha, od čega na šume otpada više 

od 50 %. 

Poljska ima tri šumarska fakulteta (Varšava, Poznanj 

i Krakov), 13 srednjih šumarskih škola i 4 škole za profesionalnu 

obuku radnika u šumarstvu. Usavršavanje 

tehničkog osoblja obavlja se godišnjim tečajevima. 

U odnosu na sredstva informiranja, važno je spomenuti 

da Ured za gospodarenje šumama objavljuje 

bilance i planove gospodarenja, a Uprava državnih šuma 

podnosi i objavljuje godišnja izvješća o gospodarenju. 

Izlazi statistički list "Lesnictwo", izdano je 9 periodičnih 

znanstvenih izdanja, 5 biltena za internu uporabu 

i 11 novina za javno informiranje. Cilj ovih prikaza 

stanja u šumarstvu je upoznavanje strukture šumskog 

sektora i načina funkcioniranja radi uključenja 

zemlje u Europsku zajednicu. 

Unatoč tomu što EU službeno priznaje da sadašnja 

statistika zadovoljava interne potrebe Poljske, postoje 

još uvijek statistički podaci koji nisu usklađeni s onima 

EU. 

Brze promjene koje se događaju posljednjih godina 

u Poljskoj omogućuju da se ponište mnoge prijašnje 

razlike te zadovolje kriteriji za ulazak u proširenu EU. 

Renzo Motta, Fabrizio Garbarino, Emanuele 

Lingua, Riccardo Lussignoli: Primjer istraživanja 

i gospodarenja u parku prirode - sastojine 

jele u Alta Valle Pesio 

Sume u parku prirode Valle Pesio, kao i većina šuma 

Europe, u svojoj su strukturi oblikovane pod utjecajem 

ljudske aktivnosti. One nisu isključivi rezultat 

ekoloških čimbenika koji stvaraju dinamiku formiranja 

šume, već su tijekom razvoja bile izložene intenzivnom 

antropološkom utjecaju. 

Radi očuvanja alpskih šuma i zadržavanja njihovih 

funkcija, potrebno je uz poznavanje ekologije i dinamičkih 

procesa poznavati i njihovu bližu povijest te 

aktivnosti koje su utjecale na njihov razvoj. 

Posljednjih godina šumari pridaju sve veću važnost 

povijesti šumskih populacija radi poduzimanja mjera 

gospodarenja. Ovo je još važnije u slučaju kada se želi 

primijeniti prirodne uvjete uzgoja, odnosno oponašati 

prirodne procese i postići prirodni izgled zrele šume. 

Tradicionalni načini gospodarenja šumom nije danas 

prihvatljiv ni u ekonomskom ni u ambijentalnom 

pogledu, te je potrebno definirati nove šumsko-uzgojne 

modele. Na temelju tih zahtjeva Plan uređivanja šuma 

predvidio je dva tipa eksperimentalnih zona: 

a) zona istraživanja na duže razdoblje, gdje su sve 

šumsko-uzgojne aktivnosti isključene 

b) zone gdje se obavljaju pokusni šumsko-uzgojni zahvati 

Cilj uspostavljanja ovih eksperimentalnih zona je 

ponuditi modele gospodarenja šumom i kontinuirano 

procjenjivati učinke obavljenih zahvata. 

Unutar parka prirode Alta Valle Pesio i Tanaro, gdje 

se nalaze povijesne šume jele velike vrijednosti, a koje 

520

su stoljećima intenzivno korištene, drvna masa svedena 

je na svega 170 mVha. U razdoblju od dvadeset godina, 

koliko ima od osnutka parka prirode drvna se masa 

povećala na 350 mVha. U suradnji s parkom osnovane 

su tri eksperimentalne zone unutar površine parka, i 

to dvije u čistoj jelovoj šumi, a jedna u šumi listača s 

opadajućim učešćem jele. Unutar tih zona obilježene 

su površine 20x100 m, u kojima su izmjereni svi relevantni 

podaci (promjeri, visine, starost i struktura godova 

pomoću Presslcr-ova svrdla). Uz ova dendrometrijska 

istraživanja, obavljana su i povijesna istraživanja 

iz dva važna izvora: Parohija Pia, gdje su sačuvani 

dokumenti reda Certosina, koji su gospodarili šumama 

te arhive ureda Državnih šuma, kao i svjedočenja osoba 

bivših zaposlenika u šumarstvu toga područja. 

Iz dokumenata iz 1699. g. vidi se da su Certosini 

gospodarili sa 3 610 jutara vlasništva, od čega je pod 

šumom bilo oko 1 620 jutara. Oni su u nižim predjelima 

gospodarili kestenom (za plodove), u srednjem dijelu 

se uzgajala bukva za ogrijev (panjača sa ophodnjom 

od 80 g.), dok su najviši predjeli bili jelova šuma, 

koja je bila obilježje svih crkvenih posjeda Alpa i Apenina. 

Između 1760. i 1854. g. na tom području je osnovana 

je tvornica stakla i kristala, koja je trošila velike 

količine drveta, a koja je zatvorena nakon što su 

potrošene drvne zalihe. Iz dokumenata je vidljivo da se 

drvo panjača upotrebljavalo za ogrijev, stabla iz visokog 

uzgoja davala su građevinsko drvo, a uz to važan 

je proizvod bio ugljen, što dokazuju tragovi nekadašnjih 

mjesta paljenja ugljena. 

U posljednjih 150 g. važna su dva razdoblja s posebno 

intenzivnim korištenjem drvne mase: razdoblje 

neposredno poslije Prvog svjetskog rata i razdoblje prije 

i za vrijeme Drugog svjetskog rata. 

Dcndromctrijske i dendroekološke analize, uz poznavanje 

povijesnih dokumenata, omogućuju rekonstruiranje 

razvoja ovih populacija. 

Razvojni monitoring u ovim sastojinama moći će u 

srednje-dugom razdoblju dati preciznije indikacije o 

dinamici razvoja šume i širenju jele u zonama koje su 

za sada manje naseljene jelom. 

U Europi i Italiji nalaze se različiti oblici šumskih 

rezervata. Oni su obično smješteni u neproduktivnim i 

nepristupačnim područjima. Kako tvrde autori, bilo bi 

vrlo korisno da se unutar produktivnih i reprezentativnih 

šuma osnuju bar neke "parcele" određene za "slobodnu 

evoluciju" u duljem razdoblju. 

Parkovi, posebice regionalni, povoljni su za ovaj 

način istraživanja u dugom razdoblju, jer nema nikakvih 

smetnji za paralelno istraživanje i monitoring te redovito 

gospodarenje šumama. 

Gianfranco Minotta: Sjećanje na profesora 

Umberta Bagnaresi-a 

Posije iznenadne i kratke bolesti, 13. svibnja umro 

je prof. Umberto Bagnaresi, direktor časopisa Monti 

e bosehi, u posljednjih dvadeset godina. 

Tijekom pedesetgodišnjeg aktivnog rada, prof. Bagnaresi 

stekao je velik ugled kao uvaženi šumarski 

stručnjak širokog djelokruga rada. U svom plodnom životu 

obavljao je mnoge i važne odgovorne funkcije. 

Od 1980. g. bio je redoviti profesor uzgajanja šuma na 

Sveučilištu u Bologni, gdje je i direktor Odjela šumskih 

kultura. Također je predsjednik regionalnog Instituta 

za šumarska istraživanja Alpa i regionalnih parkova. 

Bio je aktivan član Akademije i Udruženja profesionalnih 

znanstvenika. 

Profesor Bagnaresi autor je preko 300 publikacija, 

izuzetnog znanstvenog značenja u području šumarstva. 

Kao velik zagovornik šumarske struke, dao je i velik 

doprinos kvaliteti znanstvenih radova i časopisu Monti 

e bosehi. Početkom godine napustio je aktivnosti na 

Sveučilištu radi odlaska u mirovinu, ali s time nije prestala 

njegova aktivnost. 

Bio je humanist i izuzetni ljubitelj prirode, prenio je 

svoju ljubav prema šumi na generacije studenata koje 

su ga cijenile. Uživao je velik ugled na Sveučilištu i izvan 

njega. Iza sebe je ostavio vrijednu znanstvenu ostavštinu. 

U jednom od idućih brojeva dijela prof Banjaresi-a 

bit će detaljnije prikazani. Ostat će u vječnom sjećanju 

svima koji su imali sreću da ga pozanaju - završne su 

riječi autora. 

L' ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske 

Akademije šumarskih znanosti - Firenze) 

Iz broja 2 ožujak - travanj 2003. g. izdvajamo: Ovaj članak predstavlja treći nastavak rasprave o 

Orazio C i a n c i o, Susanna N o c e n t i n i: Očuvanje 

biološke raznolikosti u šumskim sustavima - stajališta o biološkoj raznolikosti, njenoj važnosti i 

biološkoj raznolikosti u kojem autori iznose različita 

biološka raznolikost, gospodarenje šumom i znanstvene 

metode 

razvoj i 

čimbenicima koji izravno i neizravno utječu na njen 

stabilnost. 

521

Mnogi se znanstvenici prilikom ocjenjivanja stupnja 

biološke raznolikosti pozivaju na broj biljnih i životinjskih 

vrsta koje se nalaze na određenom prostoru, 

a da bi taj broj sačuvali ili povećali, preporučuju razne 

tehničko uzgojne mjere. 

U broju 11/1998. g. časopisa "Schweizerische Zeitschrift 

fur Forstwescn" koji se bavi biološkom raznolikosti 

šuma i njenom povećanju, objavljena su tri članka 

autora: J. Ph. Schutz, D. R. Meyer i E. Oberhobur. 

U prvom članku "Svijetlo do šumskog tla i mogućnost 

optimizacije prodiranja svijetla u šumi", autor 

analizira mogućnost preživaljavanja sloja grmlja i prizemnog 

rašća u funkciji kvalitete i količine svijetla 

koje može stići do tla nakon uzgojnog zahvata, u usporedbi 

s prirodnim šumama. Ta bi se praksa mogla smatrati 

"Švicarskim Femelschlagom". 

U drugom članku "Zaštita životinjskih vrsta u kultiviranim 

šumama", autor objašnjava da po dosadašnjim 

saznanjima nije moguće općenito formulirati 

tvrdnje o utjecaju svijetla koje dopire do tla na raznolikost 

faune. Ta se rasprava za sada svodi na izvjesne ptice 

i leptire. Oskudni podaci istraživanja ne omogućuju 

procjene korisnosti veće količine svijetla na biološku 

raznolikost faune. 

U trećem članku "Stvarati rijetke šume-stajalište 

jednog praktičara", autor upućuje na ekonomski gubitak 

ako se ide od "mračne" na "svijetlu" šumu, i kaže 

da je pravo šumovlasnika na odgovarajuću odštetu u 

slučaju daje obvezan stvoriti svijetlu šumu. Kako kaže 

autor, bolje je u slučaju da se rade prorede, one rade 

grupimično, a ako se radi obnova bolji je Femelschlag. 

Ova tri članka mogu čitatelje dovesti u sumnju i 

neizvjesnost. Sigurno je da više svjetla pomaže razvoju 

sloja grmlja i ostalog rašća, ali što se događa na primjer 

s mnogim živim bićima koja žive u sloju listinca ili ispod 

njega, a o kojima se zna malo ili gotovo ništa. Što 

se događa s gljivama 

Može se zaključiti da šumsko-uzgojnim radovima 

pogodujemo izvjesnim vrstama, no štetimo drugima. 

Znamo da primjenjujući uzgojne zahvate pomažemo 

malom broju tipičnih odabranih vrsta šumskog ekosustava, 

i to zbog različitih interesa koje bolje poznajemo. 

Što se tiče odnosa znanstvenih metoda i biološke raznolikosti, 

autori citiraju Frcemana Dysona: "Napredak 

nauke traži razvoj shvaćanja u oba smjera, prema dolje i 

prema gore, ali zaista u sve dijelove u potpunosti". 

Šumarska literatura nastoji osnovne probleme biološke 

raznolikosti rješavati klasičnim znanstvenim metodama, 

te ih svesti na pojedinačna gledišta, što često 

nije dobar odgovor na veliku kompleksnost problema. 

Znanstvene metode često dovode do kontroverzije i 

djeluju kao "lijek za sve" te primijenjene metode na 

šumu, koja je pak kompleksan biološki sustav. 

Tehnika uzgoja šuma s ciljem očuvanja biološke 

raznolikosti treba se zasnivati na novom znanstvenom 

uzorku, a to je "metoda za pokušaj eliminacije pogrešaka". 

Ta metoda predviđa ciklički monitorng za provjeru 

razvoja ekosustava i ustanovljenje eventualnih 

uzgojnih pogrešaka, te predlaže sustavne zahvate koji 

imaju obilježje: oprezno, kontinuirano i detaljno. Ovakvi 

zahvati ne uzrokuju negativan utjecaj na ekosustav. 

Moguće rješenje za očuvanje biološke ravnoteže 

vezano je na ekocertifikat. Ta ekološka marka trebala 

bi jamčiti da su proizvodi produkt potrajno gospodare - 

ne šume. 

Prostor i vrijeme bitni su čimbenici u procjeni biološke 

raznolikosti. Mjere za prostor su: posjed, regija, 

kontinent i planet, a za vrijeme: desetljeće stoljeće, tisućljeće 

i više. Granica sadašnjosti i prošlosti nije definirana, 

jer ono stoje evidentirano već je prošlost. Vremenska 

skala jedne ophodnje korištenja šume iznosi 

od jednog desetljeća do jednog stoljeća, mnogo manje 

od trajanja života vrste koja čine šume, a to je samo jedan 

tren u geološkom vremenu. To je prekratko vrijeme 

za mjerenje utjecaja gospodarenja na biološku raznolikost. 

Ipak, biološka raznolikost mora se procjenjivati 

kroz dimenziju prostora i vremena. Za sada se poznaju 

dva modela: vrijeme je apsolutno, prostor relativan 

(Newton) i vrijeme i prostor su relativni (Einstein). 

Ovome treba dodati model Carolla koji kaže: prostor 

je apsolutan, a vrijeme je relativno (trebaš trčati koliko 

možeš da bi samo ostao na istom mjestu). 

Možda se treba vratiti poznatom aforizmu " misliti 

globalno, raditi lokalno", da bi borba za biološku raznolikost 

mogla uspjeti. 

Šuma je unatoč utjecaju čovjeka preživjela do danas, 

i predpostavlja se da će preživjeti i u budućnosti. 

Ona je kompleksni biološki sustav bez kojega je nezamisliv 

život u sadašnjosti i budućnosti. 

Procjena vrijednosti šume i biološke raznolikosti 

nije jednostavna, te kako kaže Friedrich Nietzsche "od 

svega znamo cijenu, a od ničega vrijednost". 

Raffaele Cavail i, Ester Giola, Alice Lemessi: 

Planiranje protupožarnih intervencija - primjer 

studije za regiju Veneto 

Požari su najveći oblik "agresije" koju šuma trpi, 

tim više što se taj problem ponavlja uzrokujući ekonomske 

i ekološke štete. U Venetu zbog orografske i 

klimatske osobitosti teritorija postoje dva opasna razdoblja 

u kojima požari zahvaćaju različita područja regije. 

Zbog brdskog i brežuljkastog terena najčešća učestalost 

požara je u zimsko-proljetnom razdoblju, dok je 

obalni dio više ugrožen ljeti. 

Poznavanje razdoblja s najvećom učestalošću požara 

i zona s povećanim rizikom od osnovne je važnosti 

522

za planiranje borbe protiv šumskih požara. 

Regija Veneto je u okviru politike obrane tla i prirodnog 

okološa, u prvi plan stavila zaštitu i očuvanje 

šumskih resursa, predvidjevši preventivne aktivnosti 

kroz prikladne mjerea planiranja, predviđene važećim 

normativama. Zakonodavac je obnovio normative u 

sadržaju materije o požaru sa zakonom od 21. studenog 

2000. g. broj 353 "okvirni zakon o šumskim požarima", 

u kojemu se favoriziraju preventivne aktivnosti 

umjesto koncentriranja snaga u momentu gašenja, 

kako je predviđao prethodnim zakonom iz 1975. g. 

Ovaj zakon obvezuje svaku regiju da donese plan 

preventivne zaštite i aktivne borbe protiv požara na temelju 

donesenih uputa (član 3 stav 1 zakona 353/2000). 

Za predviđanje šumskih požara najvažnije je odrediti 

zone i razdoblja od posebnog rizika, na osnovi analiza 

prošlih požara. Usvojena shema analiza za ovu studiju 

predviđa 4 faze: 

a) analiza niza događaja - radi se ne samo za cijelu regiju, 

već i za svaku provinciju i općinu. U razmatranju 

je razdoblje od 1991. do 2000. g. Napravljene 

su detaljne analize po tjednima, pa čak i danima. 

Analizirani su uzroci požara i trenuci zapaljenja. 

b) definiranje područja - ona su izdvojena s ciljem obilježavanja 

sličnog ponašanja šumskog požara i imaju 

različite dimenzije. Najmanja jedinica za sva istraživanja 

je općina (Comune), ali ako je moguće prelazi 

granice općine. Takvo područje zove se "operativno 

područje". U operativno područje uključeni su: 

- područja planinskih općina 

područja na kojima je zabilježen bar jedan požar 

područja koja graniče ili su okružena gornjim 

područjima 

c) podjela po zonama opasnosti - izračun varijabli 

omogućio je definiranje karakterističnih "profila 

opasnosti". Spajanjem elaboriranih informacija 

koje se odnose na pojedine zone, moguće je grupirati 

općine u homogene klase opasnosti. U tu svrhu 

upotrjebljen je statistički proces "Cluster analisys", 

Ove školske godine bogatiji smo za još jedan udžbenik 

drvodjeljske struke, autora Irene Devi ć i Josipa 

Ištvanića, u izdanju nakladničke tvrtke Element iz 

Zagreba. 

Knjiga Alati i strojevi u obradbi drva 1 namijenjena 

je učenicima koji se školuju za drvodjeljska zanikojemu 

je cilj da unutar zajednice grupa pronađe 

uzorke koji predstavljaju slične karakteristike. 

Kako općina ima mnogo, one su predhodno podijeljene 

na grupe s jednim, dva ili više požara (na pr. 

Općina Schio je imala 56 požara u 10 godina). 

c) podjela po zonama važnosti - parametar za određivanje 

važnosti je vrijednost površine koju je obuhvatio 

požar, uzevši u obzir razne potrebe zemljišta, 

dajući svakoj od njih njenu vrijednost. Također je 

cilj grupirati zone podjednakih važnosti. Važnost 

nekog područja teško je odrediti. To ovisi o mnogo 

čimbenika, a ako se radi o šumi, to može biti više ili 

manje vrijedna šuma ovisno o vrstama drveća i načinu 

gospodarenja. U tekstu članka autori navode 

primjere različitih vrijednosnih područja. 

Osim ovih analiza, potrebno je definirati koje vrste 

vegetacije su potencijalno više zapaljive. Poznavanje 

zapaljivosti svakog pojedinog tipa vegetacije omogućuje 

određivanje sklonosti zapaljenju u momentima 

povećane opasnosti. 

Ovaj primjer studije obrađen je s detljnim podacima 

i kartama, po kojima se lako mogu očitovati područja 

svrstana po gornjim kriterijima, što omogućava praktično 

korištenje za planiranje preventivnih mjera. 

Do sada postignuti razultati u planiranju preventivnih 

mjera opravdavaju ovakve analize. Planiranje mora 

biti uspostavljeno radi gospodarenja šumkim teritorijem, 

u svrhu postizanja ekosustava u kojima će eventualni 

požari učiniti najmanje štete. Također je potrebno 

predviđati i ponašanje požara zbog planiranja gašenja, 

a to se može samo ako se dobro pozna šumska površina 

i njena zapaljivost, te eventualno ponašanje fronte plamena. 

Gašenje je zadnja aktivnost u borbi protiv požara. 

Prije se treba predvidjeti tip požara koji se može 

manifestirati na pojedinom području, kako bi se odredili 

potrebni preventivni zahvati. Tek poslije te faze 

treba korektno odrediti sadržaj opreme za gašenje, koja 

može biti potejenjena ili precjenjena. 

Frane Grospić 

ALATII STROJEVI U OBRADBI DRVA 1 i 2 

manja, a izrađena je prema okvirnom planu i programu 

predmeta Strojevi i uređaji za prvi razred drvodjeljskog 

tehničara, lako se radi o prvom dijelu ovog niza 

od četiri knjige, ovo je svojevrstan nastavak knjige 

Alati i strojevi u obradbi drva 2, i ima gotovo istovjetnu 

formu. Po svom sadržaju knjiga pokriva i dio pro- 

523

grama predmeta Strojevi i uređaji za prvi razred stolara. 

Ima 294 stranice formata B5, od kojih je 16uboji, 

a podijeljena je u četiri poglavlja. 

Knjiga počinje Uvodom u tehnologiju obradbe 

drva, gdje su definirane osnovne vrste obradbe drva, 

opisani uvjeti koji trebaju vladati u jednoj radionici za 

ručnu obradbu drva, definirano je radno mjesto, opisana 

stolarska klupa i alatnica. 

Drugo poglavlje knjige Ručni rezni, mjerni, stezni 

i pomoćni alati opisuje: alat za mjerenje, za zacrtavanjc, 

za piljenje, za bušenje, za dubljenje, za udaranje, 

za struganje, za blanjanje, za oštrenje, za kitanjc 

(zamazivanje), za brušenje i alat za stezanje. Daju se 

opisi pojedinih alata te načini njihove uporabe i održavanja 

za svaki od opisanih alata. 

Treće poglavlje obraduje Ručne radne strojeve: 

ručnu električnu kružnu pilu, ručnu tračnu pilu, ubodnu 

pilu, ručnu električnu blanjalicu, ručnu električnu 

glodalicu, rubnu glodalicu, glodalicu za lamello - 

umetke, lamello - glodalicu za krpanje drva, ručnu 

lančanu glodalicu, ručnu električnu bušilicu, ručnu tesarsku 

bušilicu, akumulatorsku bušilicu - odvijač, ručnu 

tračnu brusilicu, vario brusilicu, vibracijsku brusilicu, 

kutnu brusilicu ekscentričnu brusilicu i zračni pištolj 

za zakivanje. Potanko se opisuju strojevi, alati i 

različiti postupci rada kod pojedinih strojeva. Tablicama 

i tekstualno dani su potrebni podaci za izbor alata i 

režima rada. Također je za svaki tip stroja dan naputak 

o mjerama zaštite i održavanja. 

Četvrto poglavlje Pilanski strojevi i uređaji 

opisuje tračne i kružne pile u pilanskoj obradbi drva, 

jarmače, strojeve za obradbu trupaca iveranjem 

(iverače) i pile lančanice. Detaljno su opisane: okomite 

tračne pile trupčare, višestruke okomite tračne pile 

trupčare, vodoravne tračne pile trupčare i tračne pile 

paralice. Od kružnih pila opisane su: kružne pile 

trupčare i paralice. Uz kratak opis svih vrsta jarmača 

naglasak je dan na najčešće korištene pune okomite 

jarmače. Od lančanih pila detaljnije su opisane ručne 

lančane pile. Dati se detaljni opisi dijelova navedenih 

strojeva, opisane su pripremne operacije i tehnologije 

rada te naputci o sigurnom radu. 

U četvrtom poglavlju naveden je popis korištene literature, 

te imena proizvođača strojeva i alata koji su u 

udžbeniku opisani. 

Uz ovu knjigu, na raspolaganju korisnicima od 

2001. godine je i drugo izdanje knjige Alati i strojevi 

u obradbi drva 2 autorice Irene Dević. Po svojoj 

koncepciji i ova je knjiga namijenjena prije svega onima 

koji se školuju za razna zanimanja u drvnoj struci, 

ali će korisno poslužiti i svima onima koji se u svakodnevnoj 

praksi bave problemima nabave i održavanja 

strojeva i alata. Uz stručni tekst, fotografije i crteže, 

korisnik knjige upućuje se na najnoviju tehnologiju u 

izradbi strojeva i alata, njihovu uporabu i održavanje. 

524

Udžbenik ima 280 stranica formata B5, od čega 16 

u boji, sadrži 324 grafička priloga i 14 tablica, te je podijeljen 

u četiri poglavlja. 

U prvom poglavlju Strojevi i uređaji za proizvodnju 

furnira obrađuju se različiti strojevi za rezanje 

furnira: vodoravni, okomiti i kosi strojevi. Daju se detaljni 

opisi strojeva, njihovih dijelova te tehnologije 

rada. Opisuju se pripremanje trupaca za rezanje, kao i 

samo rezanje za sve vrste strojeva. Daju se i osnovne 

naznake mjera zaštite i načela održavanja za svaki tip 

stroja. Obraduju se i strojevi za ljuštenje furnira, te 

strojevi za piljenje furnira sa svim potrebnim opisima 

strojeva i tehnologije rada. 

Drugo poglavlje Strojevi za izradbu ploča obraduje 

strojeve za izradbu ploča iverica, pri čemu opisuje 

iveračc, primarne i sekundarne, mlinove, te preše za 

prešanje ploča iverica. Detaljno se opisuju strojevi, 

alati, tehnološki postupci rada i daju potrebni podaci, 

kao i naputak o mjerama zaštite za svaki tip stroja i način 

održavanja. U ovom poglavlju obrađuju se i strojevi 

za proizvodnju furnirskih i stolarskih ploča: mokre 

škare za rezanje i krojenje furnira, paketne škare, blanjalice 

za furnir, strojevi za krpanje furnira te strojevi 

za spajanje i lijepljenje furnira. Svaki od strojeva je detaljno 

opisan, kao i njegov način rada. Prikazani su alati, 

njihovo montiranje i oštrenje. Kod strojeva za spajanje 

furnira prikazani su različiti načini spajanja furnira 

trakom i impregniranom niti. Dan je naputak o mjerama 

zaštite na radu, kao i održavanju za svaki tip opisanog 

stroja. 

Treće poglavlje Strojevi za grubu obradbu drva 

obraduje stolarske tračne pile, kružne pile i blanjalice, 

opisuje različite vrste i tipove nabrojanih strojeva, njihove 

značajke i namjenu. Za svaki tip stroja danje detaljni 

opis dijelova, alata, kao i postupaka rada. Prikazan 

je način pripreme stroja, alata i materijala za proces 

rada. Opisani su različiti načini rada kod pojedinih 

strojeva. Tablicama i tekstualno dani su potrebni podaci 

za izbor alata i režima rada. Kao i kod svakog poglavlja 

danje naputak o mjerama zaštite na radu i održavanju 

za svaki tip stroja. 

Da bi knjiga bila od što većeg praktičnog značenja, 

naveden je popis korištene literature u četvrtom poglavlju, 

te imena proizvođača strojeva i alata koji su u 

udžbeniku opisani. 

Uporaba ovih udžbenika odobrena je od Ministarstva 

prosvjete i športa RH, koje ih je uvrstilo u obvezne 

udžbenike. 

Nadamo se da će ove knjige biti odgovarajuća pomoć 

u izobrazbi budućih drvodjeljskih tehničara i stolara, 

kako njima tako i njihovim profesorima te već 

iskusnim drvodjeljskim stručnjacima. 

Knjige Alati i strojevi u obradbi drva 1 kao i Alati i 

strojevi u obradbi drva 2 mogu se nabaviti u svim boljim 

knjižarama ili neposredno kod izdavača: 

J. Ištvanić 

PRIZNANJA 

Pripremajući se za obilježavanje 1900 godina od 

mučeničke smrti zaštitnika šumara, lovaca i lovočuvara 

Svetog Eustahija mučenika, kojega je umorio rimski car 

Hadrijan 117. godine poslije Krista, tijekom održavanja 

8. Međunarodnog sajma lova u Varaždinu, promovirana 

je Monografija "Sveti Eustahije mučenik, nebeski 

zaštitnik šumara, lovaca, i lovočuvara"*, autora Mla- 

Knjigu je prikazao I. Tolić u Šumarskom listu br. 5-6/2003. 

PRIZNANJA NA 8. MEĐUNARODNOM SAJMU 

LOVA I RIBOLOVA U VARAŽDINU 

dana Vi do vica, 3. listopada 2003. godine (spomendan 

Sv. Eustahija po julijanskom kalendaru). 

Promotori ove Monografije bili su prof. dr. se. Ivo 

Borković - Sveučilište Split, prof. dr. se. Zvonimir 

Tucak i mr. se. Tihomir Florijančić - Sveučilište 

Osijek, te mr. se. Pavle Vr a t ar i ć - Hrvatske šume. 

Po završetku promocije, u prepunoj dvorani Press 

centra uručene su i godišnje nagrade i nagrade za životno 

djelo pravnim i fizičkim osobama, koje su svojim 

radom i znanstvenim istraživanjima dale osobit doprinos 

u afirmaciji hrvatskoga lovstva. 

525

Nagrade je uručio predsjednik Upravnog vijeća 

Pučkog otvorenog učilišta Hubert iz Splita, gospodin 

Davor M artić. 

Ovogodišnji laureati nagrađeni su po prvi put skulpturom 

Sv. Eustahija mučenika, akademske kiparice Dijane 

Ive Ses artić, koja je blagoslovljena u crkvi Gospe 

od Otoka na spomendan Sv. Eustahija po gregorijanskom 

kalendaru 20. rujna 2003. godine. 

Godišnju nagradu primili su "Šumarski list", "Poljoprivredni 

fakultet" Osijek - Katedra za lovstvo, "Hrvatske 

šume" d.o.o. Zagreb, "Slobodna Dalmacija" redakcija 

"Dobre kobi", a osobne nagrade primili su Ivan 

Tol ić, prof. dr. se. Ivo Borković, don Vinko Sanader, 

Dalibor Božulić, dr. med. Zdenka Marić 

Čorkalo. Nagradu za životno djelo iz oblasti lovstva 

primio je istaknuti šumar i publicist Alojzije Frković. 

Primajući nagradu u ime Hrvatskih šuma, gospodin 

Dražen S c rt i ć, stručni suradnik u službi za lovstvo Direkcije 

Hrvatskih šuma, izrazio je zahvalnost na dodijeljenoj 

nagradi, radostan što nije zaboravljen rad i trud 

hrvatskih šumara u oblasti uzgoja i zaštite divljači. 

Svim nagrađenima svoj biskupski blagoslov uputio 

je i biskup kotorski mons. Ilija J an j i ć te župnik crkve 

Sv. Eustahija mučenika u Dobroti — Boka Kotorska 

don Branko S b u t e g a. 

Promociji Monografije "Sveti Eustahije mučenik" i 

uručivanju godišnjih nagrada nazočili su mnogi vjerski, 

politički i kulturni djelatnici iz zemlje i inozemstva, 

koji su ponajviše bili impresionirani besjedom 

mr. se. Pavla Vratarića. 

Svim nazočnima podijeljena je Monografija "Sveti 

Eustahije mučenik" i CD sa svečanom pjesmom "Svetog 

Eustahija mučenika", koju je uglazbio hrvatski 

glazbenik Šaša Lukić, a izvela Klapa "Iskon" iz Splita. 

Po dobrom šumarskom i lovačkom običaju, nakon 

službenog dijela nastavljeno je druženje uz prigodni 

domjenak. 

Ivan Tolić, dipl. ing. šum. 

MEĐUNARODNA SURADNJA 

61. SKUPŠTINA NJEMAČKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Još u srpnju ove godine primili smo poziv da kao 

gosti sudjelujemo na 61. skupštini Njemačkoga šumarskog 

društva. Poziv smo prihvatili, čime smo nastavili 

dugogodišnju tradiciju dobrih odnosa šumara Njemačke 

i Hrvatske. 

Skupština se održava svake dvije godine, a 61. je 

održana od 25. do 28. rujna 2003. godine u Mainzu 

(Savezna država Rheinland - Pfalz). Moto skupštine 

bio je "Šumarstvo u dijalogu - zajednički oblikovati 

budućnost", a ovaj četverodnevni susret njemačkih šumara 

odvijao se prema sljedećem programu: 

Četvrtak, 25. rujna 

1. otvaranje i pozdravi 

predsjednik Njemačkog šumarskog društva Hennig 

Grof von Ken itz 

526

Matthias Berninger, državni sekretar iz Saveznog 

ministarstva za zaštitu potrošača, prehranu i 

poljoprivredu 

Kurt Beck, ministar - predsjednik Rheineld - 

Pfalz i pokrovitelj Skupštine 

Jens B e n t e 1, gradonačelnik Mainza 

2. Predavanje pod naslovom "Da li su šumarstvo i 

preradba drva gospodarske djelatnosti budućnosti" 

(glavna tema Skupštine - prikaz na primjeru iz 

Clustera - studije, Šume u Saveznoj državi Nordhein 

- Westfalen). 

Predavač i autor studije prof. dr. Andreas S c h u 11 e 

sa Sveučilišta Munster, ukazao je na nove političko-tržišno-radne 

i makroekonomske spoznaje o 

šumarstvu i preradbi drva, čija važnost nije pravilno 

vrednovana u njemačkom gospodarstvu. Iz ove 

studije, koju ćemo u jcnom od idućih brojeva 

Šumarskog lista detaljnije prikazati, navodimo 

samo daje cluster "šuma i drvo" u 2001. godini sa 

260 000 zaposlenika (udio 4,5 %) ostvario prihod u 

Nordrhein Westfalen od 35 milijardi EUR-a. S time 

se može mjeriti još samo proizvodnja strojeva sa 35 

i proizvodnja vozila s 29 milijardi EUR-a. Napominjemo 

da je Nordrhein Westfalen industrijski najrazvijenija 

Savezna država Njemačke, a kao što vidimo 

u gospodarskom smislu prednjači cluster šumarstva 

i preradbe drva. Ta prednost je još veća ako 

se gospodarskom značenju dodaju ekološko i socijalno. 

3. Prethodni referat bio je poticaj za Okrugli stol na 

temu "Gospodarenje s prirodom - šansa ili utopija", 

koji je održan u nastavku. 

Uz autora studije sudjelovali su već spomenuti 

gosp. Matthias Berngcr, Carl-Albrecht von 

Treuenfels, predsjednik WWF-a, Weine Genfors, 

glavni tajnik Store Enso Forst Central Europe 

i Dr. Jens Borchers, voditelj Šumske uprave 

Moderetor okruglog stola gosp. Volker Angres, 

voditelj TV redakcije za okoliš poticao je međusobne 

rasprave navedenih sudionika te koordinirao pitanja 

koja su slušatelji-članovi Skupštine (preko 

700 delegata) postavljali sudionicima Okruglog 

stola. Nije potrebno ni spominjati daje rasprava između 

sudionika, te sudionika i slušača bila vrlo 

živa, čak do zvižduka. 

4. Istu večer uži krug sudionika Skupštine, medu kojima 

smo i mi kao predstavnici Hrvatske, zajedno s 

gostima iz Austrije, Belgije, Danske, Švicarske i 

Luksemburga, bio je na svečanom prijemu kod ministra-predsjednika 

gosp. Kurta Bečka. 

Petak, 26. rujna 2003. bio je predviđen za seminare 

i sajam s novostima iz šumarskih tiskovina, zaštite na 

radu, informatičke i ostale opreme. Od 9 seminara izabrali 

smo seminar br. 5 na temu "Svijet za sutra: budućnost 

menadžmenta u šumarstvu" uz moto "Nemoguće 

je budućnost pretkazati, ali je opasno ništa ne činiti" 

(Henri Deterding) i seminar br. 7 "Šuma kao životni 

prostor" (šuma i turizam, biciklističke staze, šetnice, 

parkovi prirode kao model za umjereni turizam i životni 

prostor, šuma i zdravlje). 

U večernjim satima, predsjednik Njemačkog šumarskog 

društva pozvao je sve sudionike Skupštine na 

zajedničko druženje. 

Subota i nedjelja 27. i 28. rujna bili su dani ekskurzija. 

Od 5 dvodnevnih i 27 jednodnevnih sudjelovali 

smo na jednodnevnoj ekskurziji na području šumarije 

Hochspeyer na temu "Lovni marketing". Ova tema također 

zaslužuje poseban osvrt u jednom od sljedećih 

brojeva Šumarskog lista. 

Večernji sati bili su rezervirani za svečani koncert u 

prepunoj Katedrali Sv. Ignaca (rog i orgulje). 

U nedjelju, 28. rujna na povratku iz Mainza, susreli 

smo se nedaleko Munchena s ministarskim savjetnikom 

Bavarskog ministarstva poljoprivrede i šumarstva 

gosp. Reinholdom Erlbeckom, možemo reći glavnim 

časnikom za vezu bavarskih i hrvatskih šumara. S njim 

smo dogovorili daljnju suradnju u svezi s pilot projektom 

"energija iz biomase" (Našice, Delnice, Senj) te 

sudjelovanje na "Danima slavonske šume 2004. godine" 

u Našicama. 

Upravo zahvaljujući gosp. Erlbecku imali smo, prihvaćajući 

njegov prijedlog, priliku posjetiti dvije šumarije 

u dolasku na 61. godišnju skupštinu 24. rujna. 

Kako je program za taj 24. rujna bio obiman, putovali 

smo 23. rujna i iskoristili priliku posjetiti Bavarsku šumarsku 

školu u Lohr an Majn (utemeljenu još 1888. 

godine). Domaćin nam je bio kolega Klaus Stogbaucr, 

pomoćnik ravnatelja i ravnatelj Robert Staufer. Kolega 

Stogbauer bio je još uvijek pod dojmom ekskurzije sa 

svojim maturantima po Gorskom kotaru i Velebitu 

527

(14-18. srpnja 2003.). Tu je ugovoren i uzvratni posjet 

HŠD-a, ogranak Delnice za lipanj 2004. godine. 

Šumariju Rothenbuch posjetili smo 24. rujna prije 

podne na terenima poznatog bavarskog Spessarta 

(bukove i kitnjakove sastojine na površini od oko 

95 000 ha). 

Napominjemo daje ijedna od ekskurzija za sudionike 

Skupštine predviđena upravo u ovoj šumariji, s 

temom "Problematika gospodarenja kitnjakovim sastojinama 

na tipičnom staništu bukve". Ne bez ponosa, 

ističemo primjedbu domaćina da je rasprava na ovu 

temu bila kvalitetna, glede naših iskustva u prirodnoj 

obnovi sastojina. 

U poslijepodnevnim satima posjetili smo hesensku 

šumariju Seehein — Jugcnheim, gdje nam je upravitelj 

šumarije dr. Jestedt između ostalog pokazao odsjek 

lužnjakove sastojine podignute prije 125 godina iz žira 

slavonskoga hrasta lužnjaka. U malome to su Lože u 

Spačvi. Kako je Spessart za Bavarce isto što i za Hrvate 

Spačva, a kako spomenuta sastojina hrasta lužnjaka 

podignuta žirom slavonskog hrasta, mislimo da će čitatelje 

Šumarskoga lista također zanimati detaljniji prikaz 

naše ekskurzije na području bavarske šumarije 

Rothenbuch i hesenske šumarije Seeheim-Jugenheim. 

J. Dundović, H. Jakovac 

528

UPUTE AUTORIMA 

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja 

šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, 

lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, 

savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz 

domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje 

iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje 

šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se 

odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i 

crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, 

te radove Hrvatskoga šumarskog društva. 

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju 

zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i 

sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni 

članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) 

na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih 

razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke 

razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba 

biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom 

na papiru formata A4. 

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: 

- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi 

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 

stranice napisane s proredom na papiru formata A4. 

- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati 

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što 

omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene 

spoznaje iz određenog područja šumarske struke i 

prakse. 

- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih 

stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, 

crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom 

na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima 

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove 

nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost 

opravdavaju. 

- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati 

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi 

o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) 

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. 

- Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, 

metodološkim napomenama, raspravom, 

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika 

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom 

jeziku. 

- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, 

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom 

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice 

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju 

ic malini slovima i iiavude se udniali izli lablo. 

- Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih 

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine 

treba posebno objasniti u jednadžbama i si. 

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu 

razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima 

kako slijede. 

- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno 

od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora 

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu 

biti u omjeru 2:1. 

- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i 

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake 

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne 

i kontrastne. 

- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost 

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. 

- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu 

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

2. Prpić,B.,N. Komlenović,Z. Seletković 

1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski 

list 112, (5-6): 195-215, Zagreb. 

- Pored punog imena i prezimena autora treba 

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., 

mr., dipl. ing....). 

- Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s 

pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom 

računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni 

rukopis predati na disketi 3.5". 

- Potpuno završene i kompletne članke (disketu, 

tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. 

Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani 

jezik. 

- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg 

područja na mišljenje u zemlji, a za 

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. 

-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih 

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. 

Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne 

može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se 

može naručiti 20 separata. 

- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz 

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, 

JMBG, adresu i općinu stanovanja. 

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 48 28 477, 48 28 359 

Telefax: 48 28 477 

E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr 

WEB stranica: http://www.hrsume.hr/hsd/sumarski/sumarski.html

SI. 1. Ženka (lijevo) i mužjak gubara (Lymantria dispar 

L.) prilikom kopulacije na kori hrasta (u prirodi 

je inače redovito položaj para u kopulaciji 

vertikalan - ženka gore, mužjak dolje). 

Fig. 1 Female (left) and male of gypsy moth (Lymantria 

dispar L.) during copulation on oak bark (in natural 

conditions pair is oriented vertically - female 

above, male below). 

SI. 2. Ženka pored svježe odloženog jajnog legla. 

Fig. 2 Female with a freshly laid egg cluster. 

Jajne ličinke (prvi larvalni stadij) "na ogledalu" 

(u travnju, netom nakon eklozije mlade se gusjenice 

neko vrijeme zadržavaju na površini jajnog 

legla iz kojeg su eklodirale). 

Fig. 3 Egg larvae (first larval instar) on the egg cluster 

surface (in April, immediately after the eclosion, 

young larvae are confined to the place of their 

origin). 

SI. 4. 

Fig. 4 

Odrasla gusjenica gubara (snimljena polovicom 

lipnja). 

Fully grown gypsy moth larva (photo taken in 

mid June). 

(Tekst i fotografije B. Hrašovec) 

O gubaru (Lymantria dispar L.) je u domaćoj i stranoj literaturi napisano mnoštvo znanstvenih i stručnih priloga. 

Radi se o jednom od svjetski najpoznatijih šumskih defolijatora sa sposobnošću višestrukog i naglog povećanja 

gustoće populacije, što rezultira dramatičnim štetama na šumskom drveću. Zbog svoga biološkog svojstva 

već dugi niz godina u domaćoj šumarskoj praksi redovno se provodi nadzor gustoće njegovih populacija u svim 

šumama gdje se prirodno javlja. Odlučili smo ipak u okviru ovog redovnog priloga još jednom podsjetiti na neke 

detalje iz njegove biologije, s obzirom da nam prema nekim predznacima i dojavama sa terena predstoje godine 

povećanja njegove gustoće populacije, a moguće i potreba za provedbom neposrednih mjera suzbijanja. 

Large number of scientific and professional papers, both domestic as well as foreign, have addressed gypsy 

moth (Lymantria dispar L.) due to its leading position of being one of the world's best known forest defoliator. 

Because of the capability to enter into outbreak phase in a short time it has been monitored in Croatia on a yearly 

basis in forest ecosystems where it occurs naturally. In spite of being a well known organism and the fact of routinely 

conducted monitoring activities by a trained personell we decided to draw the attention of practitioners 

once again to some aspects of its biology. Our decision was spurred by the fact that some indications and information 

from the field suggest that we might expect some population buildup in the years to come. 

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć Ministarstva 

znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o. 

Publisher: Croatian Forestry Society - Editeur: Societe forestiere croate - 

Herausgeber: Kroatischer Forstverein 

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ H R d.o.o. - Zagreb 

Tisak: EDOK - Zagreb

Å UMARSKI LIST 9-10/2003 - HÅ D

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?