Zena-Kvinna 28-29 - Žena-Kvinna

More documents

Recommendations

Info

iz opsade sa okolnih brda: tek u funkciji svoga probitka. Za Srebrenicu su se borili i ginuli izgladnjeli ljudi. Oni su od pripadnika vojne policije Armije BiH koji su imali poseban tretman ishrane i režim života, bili uhvaćeni na ulici i potrpani u kamione koji će ih odvesti da nedjelju dana provedu na linijama odbrane. Kakva ratna organizacija i vojna formacija! Bio je to buljuk neodgovornih ljudi, bašibozuka, dobro organiziranih samo za pljačku. Poznato je, ljudi, koji su u komisijama za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima uzimali stotine izjava od prognanih izbjeglih Srebreničana, neprekidno su nailazili na taj užasni podatak: priču o kriminalu, švercu, maltretiranju i izgladnjivanju, u enklavu stjeranog življa, a zloupotrebljavanu od sopstvenih sunarodnika. Naravno, i priču o raskošnom životu kojim su živjeli ljudi na funkcijama vlasti. Zanimljivo je, da kad bi se o tome oglasili u medijima, doživljavali su pravo rašomonsko nipodaštavanje, odricanje i najgore ocjene, a nerijetko i zlostavljanja. A cijelu priču, kao enigmu ispred koje još uvijek samo stojimo, trebalo bi rješavati upravo iz te pozicije i odgovoriti na pitanje: šta smo to mi učinili da se Srebrenica uopće ne dogodi Ili, da makar, pred nama odgovaraju naši grješnici, kako bismo smirili sopstvenu savjest. Naime, kada su nešto pokušavali učiniti Hasan Nuhanović i Emir Suljagić, to više nije imalo nikakvog smisla, niti je moglo imati bilo kakvog utjecaja. Osim toga, pitanje utvrđivanja odgovornosti Armije BiH – posebno njezinog Drugog korpusa i njegovoga komandanta, brigadnog generala Seada Delića, potom komandnog sastava 28. divizije i 282. brigade Armije BiH Srebrenica, te organa civilnih vlasti u Srebrenici, jeste uistinu i prvorazredno pitanje mogućnosti etičke konsolidacije cjelokupnog bošnjačko-bosanskog korpusa, ne samo u Bosni i Hercegovini. To je naše pitanje svih pitanja, a Međunarodni sud u Den Haagu, neka radi svoj posao. To su ljudi koji znaju šta je njihov zadatak. Suljagić, naime, iznosi sjajne primjere ljudskog požrtvovanja i poštenja sa kojim su kao sopstvenim idealom, izgarajući, iz dana u dan i noću radili ljudi na lokalnoj radio-stanici, posredujući okupljenim prognanicima radi uspostavljanja veza sa najbližima, razasutim već, širom svijeta. Primjere neustrašivih boraca, koji su napustivši bilo kakvu nadu u dobar ishod, išli da do kraja ostanu ljudi i branitelji: jednako prognane i opkoljene sirotinje i budućih bogataša koji su im popili i zadnju kap krvi. O beznadnim ženama koje su se počele prodavati i odavati prostituciji, o pripadnicima OUN snaga – koji su ih kupovali za paklicu cigareta, nerijetko i onih najgorih, srpske proizvodnje (Partner). Pod naslovom SVJEDOČANSTVO IZ EN- KLAVE PREPUŠTENE POKOLJU, urednik knjige, Ivan Lovrenović, napisao je izvanredan predgovor koji već u prvom pasusu objašnjava problem odnosa autora i Srebrenice, sui generis. Lovrenović kaže: Je li moguće pisati o Srebrenici! Kako pisati o pogromu kojim je Dvadeseti vijek skončao u Srebrenici i u šumama istočne Bosne, a da se ne izgovori niti jedna prazna riječ, jer je to nedopustivo! O Srebrenici izgovoreno je i napisano more prijetvornih riječi, lažnih svjedočenja, opskurnih falsifikata, uvredljivo plitkih deklamacija; nije rijetko da Srebrenica služi čak i kao ulog u trivijalnim političkim trgovinama i nadbijanjima. Emir Suljagić, svjedočimo, nije izgovorio ni jednu praznu riječ. Nažalost, kako je rat u samoj osnovi strašni proces svekolikog moralnog urušavanja, možemo razumjeti i kako je srebrenička tragedija istodobno i krah mučnog, dugotrajnog i bezizglednog procesa – završen strašnim genocidnim zločinom. No, i prava je sreća u nesreći, pa je preživio i postoji čovjek, svjedok i autor Emir Suljagić, koji nam i deset godina nakon događaja može poslati RAZGLED- NICU IZ GROBA. U ovoj fazi i trebaju nam Srebreničani mrtvi i živi dolaziti u san, i trebamo dobijati poruke, pisma i razglednice iz grobova hiljada identificiranih i pokopanih, kao i hiljada neidentificiranih i pomiješanih posmrtnih ostataka srebreničkih žrtava u bijelim plastičnim vrećama, u više navrata premiještanih grobnica, i, do planetarnog nivoa neviđenog zločina. Ali, tragedija Srebrenice i naša tragedija jest, i u tome, što povodom desetogodišnjice zločina u Srebrenici, Prvi Čovjek Srebrenice – njezin Općinski Načelnik, daje interview za Federalnu televiziju BiH i pritom, ne prestaje jesti trešnje i pljuvati košpice – pred kamerom i novinarom Zvonkom Marićem. Opća kultura, najveća je akceptirana kultura – viđena i shvaćena, a za račun koje je: sve najviše srozano i sve najniže podignuto u prosjek općeg, pa kad tog prosjeka nema osoba koja je Načelnik Općine Srebrenica. Vrijedi li, treba li uopće, o drugome postavljati pitanja Čini se, dovoljno je doživjeti Razglednicu iz groba, podržati autora i biti uz istinoljubivost Emira Suljagića. Srpnja/jula, 2005. Životni eliksir Erica Hermelina Perzijska antologija: Prijevodi Erica Hermelina u izboru Carl- Görana Ekerwalda. Stokholm: Ordfront, 2004. Piše: Haris TUCAKOVIĆ ”Ako se kaže da je postojala veća poetska stvaralačka snaga i nadahnuće kod tog čovjeka nego u cijeloj savremenoj švedskoj književnosti, rečeno je jako malo.” 1 Od 1909. do 1944. godine u sanatoriju za duševne bolesti ’Sveti Lars’ u Lundu, bio je smješten izvjesni baron Eric Hermelin i prevodio perzijsku sufijsku poeziju. Tu se nije radilo o nekoliko pjesama ili knjiga, već o preko 10,000 stranica objavljenih u 36 debelih svezaka. Na prvi pogled se uočava kvantitet radova, a ono što je krasilo rad tog ’mahnitog’ barona jeste vrhunski kvalitet njegovih prijevoda uz mnogo, njemu svojstvenih, komentara. Baron, ustvari, i nije bio mahnit. Jedan od osnovnih razloga njegovog smještanja u sanatorij bijaše teški alkoholizam. Hermelin je svojim perzijskim prijevodima jedinstven u zapadnoj civilizaciji, a tu se ističu Sa’dījev 2 Vrt uživanja (Lustgården [Būstān], 1918.), Hajamove 3 Rubaije (Ruba’iyat, 1928.), ‘Attārov 4 Govor ptica (Mantiq-ut-tayir, I-II, 1929.), Knjiga savjeta (Pand-Namah, I-II, 1929.) i Iz Tazkiratú l- awliya/Sjećanja prijatelja (Ur Tazkiratú l- awliya/Vännernas minne, I-IV, 1931-43.), kao i Rūmījeva 5 Mesnevija (Mesnavi, I-VI, 1933– 39.). Sa latinskog je preveo Jacoba Böhmea 6 na švedski, a kompletan prijevod je uvršten u ovu antologiju. Bio je, bez sumnje, najbolji zapadni poznavalac sufizma. Razmjenjivao je pisma sa međunarodno priznatim ekspertima u toj oblasti. Odlikovan je iranskim ordenima Sunca i Lava. Održavao je vezu s teologom i nadbiskupom Erlingom Eidemom. Učio je hebrejski od rabina Josepha Wohlsteina, kojem je posvetio Kalīlah III. Podučavao je perzijski švedskog poliglotu i diplomatu Gunnara Jarringa. Svog najbližeg prijatelja, književnika Vilhelma Ekelunda (1880.-1949.), nikada nije sreo. Izgleda da to nijedan od njih 26 List BiH Saveza žena u Švedskoj 28-29 | žena
nije ni želio i da im je bilo važnije duhovno poznanstvo. Učestvovao je u političkoj borbi protiv nacizma i antisemitizma pišući brošure u humanističkom duhu, npr. O Jevrejima [Om judarne], 1938., Factum et Causa, 1940. itd. Ta štiva svojim visokointelektualnim i dubokoproduhovljenim sufijskim pristupom nadvisuju vrhunske književne i teološke tekstove. Što bi se reklo – obaraju s nogu. Eric Hermelin, rođen 1860., umro 1944., plemić, književnik i prevodilac, potiče iz veoma poduzetne i uspješne porodice. Otac mu bijaše veleposjednik na Gripenbergs slottu južno od Tranåsa, a mati, kći poznatog misionara Petera Fjellstedta. I Eric Hermelin bijaše takođe poduzetan, ali u mahnitlucima. Prva polovina njegovog života sastojaše se neprekidnog niza krahova. Drugu polovinu je posvetio tasawwufu i odredio da postavi sve na pravo mjesto – težio je, kako piše svom ocu – ”biti koristan u službi dobra” (23.1.1909.). A kako to ponekad biva, to je ’fukara’ ili crna ovca svojim prijevodima dala veći sjaj rodu nego svi Hermelini zajedno. U potrazi za srećom, emigrirao je maja 1883. u Ameriku. Međutim, ono što je našao – bijaše sifilis. To je bio i povod da se zapita kako je ”pao u te grozne patnje … u to odvratno smeće”. U takvom stanju, skrhan alkoholom i bolešću, upoznao je Leandera Whitcomba Munhalla, radikalnog evangelistu, bivšeg oficira. Munhall mu je tada rekao: ”Za te bijedniče, koji si tako jadan i tijelom i duhom, pomaže jedino ekstra jaka medicina – za dušu Biblija, za tijelo vojna disciplina.” Hermelin je držao siromašnog svještenika žena | 28-29 za riječ. Počeo je čitati Bibliju. Prijavio se u 18. pješadijsku regimentu i tako postao vojnik, da se popravi, baš kao i Vauvenargues, Stendhal, Cervantes i Tolstoj. Sedam mjeseci kasnije je otpušten – ”nesposoban za vojnu službu”. Bolest mu se razbuktala pa je otputovao u Njemačku, gdje je donekle izliječen. Pokušao je ponovo kao vojnik. Ovaj put u Engleskoj. Novembra 1886. se prijavio na 12 godina u The Middlesex Regiment. Decembra 1887. je njegov bataljon premješten u Indiju. U Indiji mu je ’pravo krenulo’. Ili – ako je tačna tvrdnja u njegovim djelima da neuspjeh ustvari znači napredak, to je njegov život u Indiji bio isključivo uspješan: dva puta dizenterija, malarija, ponovo sifilis, tifus, delirijum tremens (bolesnički žurnal od 6.9.1890.) … a kao desert su dolazili česti boravci po zatvorima i teški kazneni radovi. Od svojih pet godina u Indiji, dvije godine je proveo po bajbukanama. Početkom 1908. se Eric Hermelin vratio kući u Švedsku. Jeseni iste godine je primljen u Katarina bolnicu u Stokholmu. 20. februara 1909. je upisan u bolnicu u Lundu. Narednih 35 godina bijahu, takođe, dijelom burne – uz povremena bjekstva i revolte. Ali, on je radio. K’o pčelica Maja – 0,78 stranica dnevno. Ako je njegov raniji život iz sufijskog ugla bio idealan … ’sretan’ život, to kasniji dio nije bio nimalo lošiji. Perzijska antologija Carl-Görana Ekerwalda je doživjela svoje prvo izdanje 1976. godine. Prošle, 2004., je objavljeno peto izdanje 7 pod istim naslovom Persiska antologin. Eric Hermelins tolkningar i urval av Carl-Göran Ekerwald. Izdavač je Ordfront iz Stokholma. Knjiga sadrži 336 strana, dimenzija 17,8 x 11 cm, pisane površine 14,8 x 9,1 cm, težine 187 g. Štampana je kao džepna knjiga, E pocket standard. Objavljeno je i tonsko izdanje 1986. godine. Carl-Göran Ekerwald, rođen 1923., književnik je i počasni doktor filozofije Umeå Univerziteta. Njegov bogati književni opus obuhvata romane, novele i kulturno-filozofsku esejistiku, usmjerenu individualcima i osobenjacima. U zbirci novela Polje kima (Kumminåkern, 1962.) opisuje sjevernošvedski miljé pun svojstvenih ljudskih tipova, kojima se kasnije vraća u svojim burlesknim pričama i historijskim romanima. U esejistici, npr. Diogenovoj svjetiljci (Diogenes lykta, 1983.) i Arktičkom ljetnikovcu (Sommarhus i Arktis, 1986.) se ispoljava kao branilac demokratskih vrijednosti i srodna duša literarnih klasika, npr. Goethea, Emersona i Ekelunda. Preveo je i objavio Svedenborgove Memorabilije (1988.) a napisao je i knjigu o francuskoj revoluciji Sloboda, jednakost i bratstvo (1988.). Perzijska antologija sadrži 300 od preko List BiH Saveza žena u Švedskoj 10,000 stranica Hermelinovih prijevoda. Nakon Ekervaldovog predgovora (str. 9-29) slijedi ‘Attár (31-108) kojem je posvećena trećina knjige. To su kratki izvodi iz njegovih djela o prijateljima, sufijima. Slijede: Rūmī (109-43), Kalīlah (145-80), Böhme (181-224), Omar Khaiyām (225-48), Sa’di (249-84) i Sanā’i (285-302). Od 303. stranice do kraja su Hermelinovi lični komentari. Za Böhmeov kratki tekst O nadčulnom životu, koji je u potpunosti uvršten u ovu antologiju, rekao je da te 42 stranice jednako važu kao i ostalih 10,000 koje je preveo. On je to shvatao kao ključ (zapadnjaku) za razumijevanje Atara, Rumija, Hajama… Kristjanski ili muslimanski za Hermelina ne čine nikakvu razliku. Ti tekstovi su iznad svih religija. Za sve što je prevodio, smatrao je da potiče iz jednog zajedničkog izvora. Hermelin nije težio nekom književnom ili ideološko-historijskom značenju svog djela – ali je to postigao. On se svim svojim snagama predao zadovoljstvu golemog prevođenja, čvrsto uvjeren da je ta perzijska poezija pravi životni eliksir, ne samo za one koji se kao on nalaze u manje ili više apsurdnoj situaciji, zatvoren u zavodu, odvojen od svijeta. Knjige će, pravilno čitane, otopiti ”našu zaleđenu sposobnost mišljenja”, rastjerati bezvoljnost, povećati našu nezavisnost u svijetu i od svijeta a prije svega ”zatalasati srce”. Time ćemo ”mi Zemljani” biti ljudskiji a život na Zemlji dobiti ukus nebeske sreće. Sufizam [sufism; sufiism] je zapadni termin koji se koristi od ranog 19. stoljeća a odnosi se na ’islamski misticizam’ ili tačnije tasawwuf, što se obično (bukvalno) prevodi kao dress in wool (odjeven u vunu). Apstraktna riječ sufizam [sufism] potiče od arapske Carl-Göran Ekerwald 27
Page 1 and 2: Ž E N A LIST BIH SAVEZA ŽENA U Š
Page 3 and 4: ŽENA I SVIJET Selma na svjetskom t
Page 5 and 6: Đenana Mrzić (Norveška) Selma Bo
Page 7 and 8: Učesnici kulturno-zabavnog program
Page 9 and 10: Dijaspora okupljena u ambasadi BiH
Page 11 and 12: majki koje tragaju za svojim nestal
Page 13 and 14: žena | 28-29 Senada Bešić och Am
Page 15 and 16: Na inicijativu Fadile Jašarević i
Page 17 and 18: Amela Maksumić Hor Behar Pored bog
Page 19 and 20: Hur rökning skadar din hälsa Denn
Page 21 and 22: Få luft under vingarna! Med livets
Page 23 and 24: ”Samoća dobro pristaje unutarnje
Page 25: Vykort från graven žena | 28-29 P
Page 29 and 30: Dječija pjesnikinja iz Kalmara Bel
Page 31 and 32: BAJKA ZA KLINCE I KLINCEZE Braća G

Zena-Kvinna 28-29 - Žena-Kvinna

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?