Zena-Kvinna nr 52 - Žena-Kvinna

Ž E N A 

List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige 

oktobar–decembar 2012. | 52 

KVINNA

Riječ urednice 

Ž e n a - K v i n n a 

ISSN: 1650-5204 

Broj/Nummer 52 

Godina/Årgång 13 

Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac 2012. 

List BH Saveza žena u Švedskoj 

Prvi bosanskohercegovački ženski list 

izvan Bosne i Hercegovine 

Prvi broj: april 1999. 

Tidskrift utgiven av 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Den första bosniska kvinnotidskriften 

utanför Bosnien och Hercegovina. 

Första numret: april 1999 

Izdavački savjet/Utgivningsråd: 

Senada Bešić (predsjednica) 

Hiba Čelik (potpredsjednica) 

Fikret Babović 

Selma Borovac 

Sebiha Crnić 

Emina Ćejvan 

Senadeta Fazlić 

Fatima Kovačić 

Vahida Mehinović 

Asima Pašalić 

Jasminka Jasna Perić 

Lejla Sijerčić 

Nermina Sijerčić 

Haris Tucaković 

Sabaheta Vehabović 

Mirsada Zahirović 

Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör: 

Senada Bešić 

senada.besic@edu.varnamo.se 

Grafički urednik/Grafisk redaktör: 

Haris Tucaković 

haris@bhkrf.se 

Lektor za švedski/Korrekturläsare: 

Petra Berghäll 

Adresa/Adress: 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Box 353, 541 28 Skövde, Sweden 

Kontakt: 

info@bhkrf.se 

www.bhkrf.se 

Org. nr: 866601-5824 

Postgiro: 1269573-0 

Tiraž/Upplaga: 1 000 

Štampa/Tryck: 

Printec Offset Medienhaus, Kassel 

www.printec-offset.de 

Printed in EU 

Poštovani čitaoci, osjećala sam veliku 

radost i ponos kada je u Lidköpingu 

Jonas Wallgren proglašen našim 

počasnim članom. Ovaj izuzetno plemeniti 

čovjek, srca punog ljubavi i razumijevanja 

prema našoj domovini, učesnik Marša mira 

dvije godine za redom, veliki poznavalac 

političke situacije koja vlada u BiH, obogatio 

je naše članstvo svojim prisustvom. On je 

istovremeno otvorio put za prijem novih 

počasnih članova koji su tokom godina 

postojanja našeg Saveza na razne načine 

pokazali svoju podršku našem radu kao i 

veliko razumijevanje za naše aktivnosti. 

Ovo su dani kada prošlu godinu ostavljamo 

iza sebe sumirajući postignute rezultate 

i analizirajući dosadašnji rad istovremeno 

usmjeravajući pogled u narednu godinu sa 

željom da ostvarimo sve što smo planirali 

i što želimo realizovati. Proteklu godinu 

možemo smatrati uspješnom o čemu svjedoče 

tekstovi u ovom broju Žene. Najveće 

zadovoljstvo koje se može vidjeti na licima 

naših članova jesu susreti sa članovima iz 

drugih udruženja i regija. Svaki takav susret 

opravdava naše formiranje i trajanje kroz sve 

godine. Naredna godina, 2013, stavlja pred 

nas nove izazove kroz koje možemo samo 

dokazati koliko smo jak i kvalitetan Savez. Ja 

u to ne sumnjam niti jednog trenutka. 

Htjela bih ovu priliku da iskoristim da 

se zahvalim svim našim članovima na 

njihovom radu i angažovanju u našim 

udruženjima, članovima Glavnog odbora 

Jonas Wallgren, hedersmedlem/počasni član 

Senada Bešić 

na konstruktivnim sastancima i diskusijama 

i posebno bih se zahvalila sekretarijatu, 

Jasni, Sebihi i Harisu, koji svojim iskustvom i 

profesionalnošću puno utiču na kvalitetan 

rad Saveza. 

Za kraj bih Vam poželjela puno zdravlja 

i sreće u krugu najmilijih i da se puno više 

brinete o zdravlju i svemu što vas čini sretnima. 

To je najvažnije što možete pružiti i sebi 

i našem Savezu. Do novih susreta sa Vama 

želim Vam svako dobro u Novoj godini! 

Vaša Senada c 

Naslovna strana/Framsida: 

Mersad Berber (1940.–2012.): 

U slavu Gustava Klimta, 1975. (drvorez, 158 x 120 cm) 

Till ära 2av Gustav Klimt, 1975 (träsnitt, 158 x 120 cm) 


52 | žena · kvinna

Vad gör regeringen för kvinnors rättigheter 

Kvinnokonventionen, Konventionen om avskaffande 

av all slags diskriminering av kvinnor (CEDAW), antogs 

av FN:s generalförsamling 1979 och trädde i kraft i 

Sverige i september 1981. Trots att den funnits i mer 

än 30 år är den fortfarande till stor del okänd för den 

svenska allmänheten. 

Kvinnokommittén i FN (Committee on the Elimination 

of Discrimination against Women), bildades 1982 

och har som uppdrag att övervaka att konventionsstaterna, 

d.v.s. de stater som skrivit under konventionen, 

skyddar och respekterar rättigheterna i konventionen. 

FN:s Kvinnokommitté granskade Sveriges regerings 

arbete utifrån Kvinnokonventionen senast år 2008. 

FN gav då en rad rekommendationer till Sveriges 

regering om vad som bör göras för att säkerställa att 

kvinnors mänskliga rättigheter inte ska inskränkas. 

Sveriges Kvinnolobby har tillsammans med andra 

kvinnoorganisationer granskat hur Sveriges regering 

levt upp till den kritik som framförts. 

Šta čini vlada 

za ženska prava 

Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao je 

tokom 2012., u saradnji s drugim ženskim organizacijama, 

vladine napore u vezi preporuka Komiteta UN-a za 

uklanjanje diskriminacije žena. Izvještaj je predstavljen 

oktobra 2012. u Örebru. 

Ženska konvencija, Konvencija o uklanjanju svih 

oblika diskriminacije žena (cedaw), usvojena je 

1979. od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 

a u Švedskoj je stupila na snagu septembra 1981. Iako 

postoji preko 30 godina, još uvijek je u velikoj mjeri 

nepoznanica švedskoj javnosti. 

Komitet un-a za uklanjanje diskriminacije žena 

(Committee on the Elimination of Discrimination 

against Women) osnovan je 1982. i ima mandat da prati 

države stranke, odnosno one države koje su potpisale 

konvenciju, u zaštiti i poštivanju prava propisanih 

Konvencijom. Švedska vlada dužna je redovno 

Vad gör 

regeringen 

för kvinnors 

rättigheter 

En uppföljning av 

fn:s Kvinno kommittés 

rekommendationer 

Sveriges Kvinnolobby 

izvještavati Komitet za žene o provođenju odredbi 

Konvencije na nacionalnom nivou. Posljednje švedsko 

izvještavanje obavljeno je 2006., tada je podnijet šesti 

i sedmi periodični izvještaj. Švedski ženski pokret, putem 

cedaw-mreže, napisao je izvještaj u sjeni i takođe 

ga podnio Komitetu za žene. Vladin izvještaj i izvještaj 

u sjeni razmatrani su od Komiteta za žene januara 

2008., tada je provedeno i ispitivanje predstavnika 

švedske vlade. Komitet za žene predstavio je pismenu 

sveobuhvatnu procjenu usmjerenu švedskoj vladi s 

opažanjima, i pozitivnim i negativnim, i niz preporuka 

(Concluding observations, cedaw/c/swe/co/7). 

Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao 

je tokom 2012. vladine napore u vezi preporuka 

Komiteta za žene. Istražili smo ono šta je vlada učinila 

u odazivanju preporukama i analizirali veći dio stanja 

u području rodne ravnopravnosti. Prikazali smo 

preporuke ženskog pokreta o tome šta treba učiniti 

na uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Rad na 

izradi podloge i tumačenju raznih preporuka proveden 

je širokim učešćem. U radu su učestvovali: Sve je 

moguće (Allt Är Möjligt), cedaw-mreža, Forum – žene 

i invaliditet (Forum – Kvinnor och Funktionshinder), 

Samohrani roditelji (Makalösa Föräldrar), Biro za rodnu 

ravnopravnost Malmö (Malmö Jämställdhetsbyrå), 

Nacionalna organizacija dežurstava za žene i djevojke 

(Roks, Riksorganisationen för kvinnojourer och tjejjourer 

i Sverige), Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby), 

Švedski savez dežurstava za žene i djevojke (skr, Sveriges 

Kvinno- och Tjejjourers Riksförbund), Ni kurva ni 

potlačena (Varken Hora Eller Kuvad) i Oblasni ženski 

lobi Örebro, koji je bio i odgovoran za organizaciju 

nacionalne konferencije radi predstavljanja izvještaja. 

Izvještaj su sastavile Erika Eriksson i Anna Ahlbertz. 

Švedska vlada će 2014. predati svoj naredni izvještaj 

Komitetu za žene. Nadamo se da će preporuke ženskog 

pokreta do tada ubrzati napore na ostvarivanju Ženske 

konvencije. 

Stockholm, oktobra 2012. 

Gertrud Åström, predsjednica Švedskog ženskog 

lobija (Förord/Predgovor, s. 3, preveo Haris T.) c 

kvinna · žena | 52 


3

Muškarci i 

rodna ravnopravnost 

Tekst: Haris Tucaković i Fikret Babović 

Projektet Att lära män om jämställdhet drivs av 

Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund 

med stöd av Ungdomsstyrelsen – Jämställdhetsprojekt 

och i samverkan med Nykterhetsrörelsens 

bildningsverksamhet NBV. 

BKKRF vill engagera fler kvinnor och män i jämställdhetsarbetet. 

Vi ska öka jämställdhetskompetensen 

hos 10 kvinnor och män som sedan blir en kärntrupp 

i projektets genomförande. Ungefär 100 kvinnor 

ska aktivt driva jämställdhetsfrågor i sina föreningar 

och inspirera män att delta. Detta ska göras bland annat 

genom kartläggning, seminarier och föreläsningar. 

Projektperioden: den 1 juni 2012 – den 31 maj 2013. 

Ženska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti 

očito, ali to još uvijek nije. Paradoksalno je što se 

stalno mora isticati važnost uloge polova, mada 

je konačan cilj da polovi ne igraju neku ulogu. 

Rad Ujedinjenih nacija na rodnoj ravnopravnosti 

usmjeren je na to da žene uživaju ljudska prava pod 

istim uslovima kao i muškarci. Drugim riječima, to ne 

znači neka posebna prava za žene. 

Ujedinjene nacije su osnovane radi unaprjeđenja 

mira i sigurnosti, ljudskih prava i društvenog razvoja. 

Povelja un-a (26. juna 1945.) je prvi međunarodni 

dokument kojim se utvrđuje da muškarci i žene imaju 

ista prava. Taj tekst je unijet u Povelju na zahtjev 

jednog broja upornih delegacija i organizacija žena. 

Međutim, postojao je i otpor. Neke vlade nisu mogle 

shvatiti zašto bi Ujedinjene nacije, organizacija za mir 

i sigurnost, brinula o ženama i njihovim pravima. (The 

Unfinished Story of Women and the United Nations, 

2007., www.un.org.) 

1948., tri godine nakon osnivanja Ujedinjenih nacija, 

usvojila je Generalna skupština un-a Univerzalnu 

deklaracija o ljudskim pravima koja se odnosi na sva 

ljudska bića bez obzira na pol, dob, nacionalnost itd. 

Prvim članom deklaracije utvrđuje se da se ”sva ljudska 

bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima” 

i da to važi svuda u svijetu. 

Kako je došlo do Konvencije 

• 1967. Generalna skupština un-a usvaja posebnu 

deklaraciju o uklanjanju diskriminacije žena. 

”Glasanje nije privilegija! To je pravo!”, fotografija za kampanju muškaraca i žena ujedinjenih na protestnim skupovima u Americi 28. aprila 2012. (Foto: Unite Women) 

4 List BH Saveza žena u Švedskoj 


• 1972., na zahtjev Komisije za status žena (csw ili 

uncsw), generalni sekretar un-a traži mišljenje 

država članica o formi i sadržaju pravno obavezujućeg 

instrumenta – jedne konvencije o uklanjanju 

diskriminacije žena. 

• 1973. un osniva posebnu radnu grupu sa zadatkom 

da se bavi tim pitanjem. 

• 1974. Komisija za status žena počinje dogovarati 

nacrt Konvencije. 

• 1975. Svjetska konferencija žena u Meksiku poziva 

međunarodnu zajednicu da izradi Konvenciju 

opskrbljenu ”efikasnim procedurama za svoje provođenje”. 

• 1977. Komisija za status žena podnosi Generalnoj 

skupštini nacrt Konvencije. 

• Generalna skupština daje posebnoj grupi zadatak 

da tokom 1978. završi rad na Konvenciji. 

• 18. decembra 1979. Generalna skupština usvaja 

Konvenciju. 

• 3. septembra 1981. Konvencija stupa na snagu nakon 

ratifikacije od 20 zemalja. 

• 2008., 185 zemalja ratifikovalo Konvenciju. 

(Izvor: www.unwomen.org i treaties.un.org) 

Ženska konvencija 

Ženska konvencija ili cedaw, Konvencija o uklanjanju 

svih oblika diskriminacije žena, je osnovni dokument sa 

16 glavnih članova (članaka/artikala) koji ističu pravo 

žena na obrazovanje, državljanstvo, vlastito tijelo, 

zdravlje itd. Konvencija je usvojena od strane Generalne 

skupštine Ujedinjenih nacija rezolucijom 34/180 od 18. 

decembra 1979. Stupila je na snagu 3. septembra 1981. 

Član 1. – Definicija diskriminacije 

Izraz ”diskriminacija žena” podrazumijeva u ovoj konvenciji 

svaku razliku, izuzeće ili ograničenje učinjeno 

na osnovu pola što ima za posljedicu ili cilj da ženama 

naruši ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje 

ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, 

ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili 

drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na 

osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena. 

Član 2. – Obaveza uklanjanja diskriminacije žena 

Države koje su pristupile Ženskoj konvenciji, tj. države 

stranke, dužne su ukloniti svaki oblik diskriminacije 

žena i preduzeti odgovarajuće mjere za unaprjeđenje 

rodne ravnopravnosti i načelo rodne ravnopravnosti 

unijeti u nacionalno zakonodavstvo. 

Član 3. – Razvoj i napredak 

Države stranke će na svim poljima preduzeti sve odgovarajuće 

mjere da osiguraju pun razvoj i napredak 

žena. Žene i muškarci će imati i uživati ista ljudska 

prava i temeljne slobode. 

Član 4. – Posebne mjere 

Radi ubrzavanja stvarne rodne ravnopravnosti, države 

stranke mogu koristiti posebne mjere kao što su kvote 

i poseban tretman. Ove mjere prestaju ostvarenjem 

ravnopravnosti u pitanju mogućnosti i tretmana. 

Član 5. – Stereotipne uloge 

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere 

protiv predrasuda, običaja i svih drugih navika 

Pro-choice protest, Washington D. C. 1988., u prvom planu su Jane Fonda, sen. Alan Cranston, 

Betty Friedan, Peggy Marshall, Morgan Fairchild, Cybill Shepperd itd. 

utemeljenih na predodžbi o podređenosti ili nadređenosti 

jednog ili drugog pola ili stereotipnim ulogama 

muškaraca i žena. Porodično obrazovanje će obuhvatiti 

i priznanje zajedničke odgovornosti muškaraca i žena 

pri odgoju i razvoju njihove djece, pri čemu je interes 

djece uvijek na prvom mjestu. 

Član 6. – Prostitucija i trgovina ženama 

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere, 

uključujući i zakonodavne, radi suzbijanja svih oblika 

trgovine ženama i iskorištavanje prostitucije žena. 

Član 7. – Politički i javni život 

Žene će pod jednakim uslovima s muškarcima učestvovati 

u političkom i javnom životu tako što će imati 

Ženska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti očito, 

ali to još uvijek nije. Ženska konvencija se može smatrati 

globalnim ustavom rodne ravnopravnosti koji predstavlja 

okvir međunarodne politike rodne ravnopravnosti. 

pravo glasa na svim izborima i javnim referendumima, 

biti birane u sva tijela koja se biraju javnim izborima, 

učestvovati u utvrđivanju i provođenju vladine politike 

i zauzimati javne položaje te obavljati sve javne funkcije 

na svim nivoima vlasti. 

Član 8. – Međunarodni rad 

Ženama će se pod jednakim uslovima s muškarcima 

osigurati mogućnost predstavljanja svoje vlade na 

međunarodnom nivou i učestvovanja u radu međunarodnih 

organizacija. 

Član 9. – Državljanstvo 

Ženama će se priznati jednaka prava kao i muškarcima 

na sticanje, promjenu ili zadržavanje svog državljanstva. 

Posebno će se osigurati da sklapanje braka 

sa stranim državljaninom ili promjena državljanstva 

supruga tokom braka ne povlači automatski promjenu 

državljanstva supruge, ostavlja je bez državljanstva 

ili prisiljava na državljanstvo supruga. Ženama će se 

takođe priznati jednaka prava kao i muškarcima u 

pogledu državljanstva njihove djece. 

 



5

Žene s muškarcima na demonstracijama za pravo abortusa u organizaciji udruženja ”Oui à la Vie” (Da životu), Bordeaux, 24. marta 2012. (Foto: Getty) 

Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action) 

predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih strateških 

planova za rodnu ravnopravnost 

 

Član 10. – Obrazovanje 

Ženama će se osigurati jednaka prava kao i muškarcima 

na polju obrazovanja, isti kvalitet obrazovanja i iste 

mogućnosti za stipendije i obrazovne potpore. Nastavni 

planovi i udžbenici neće sadržavati stereotipna 

shvatanja o ulogama muškaraca i žena. 

Član 11. – Tržište rada 

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere 

radi uklanjanja diskriminacije žena u pogledu zapošljavanja, 

plata, stručnog osposobljavanja, povlastica i 

zaštite na radu. Diskriminacija žena na temelju udaje, 

trudnoće ili materinstva je zabranjena. Države stranke 

će takođe unaprjeđivati neophodne socijalne službe da 

bi se roditeljima omogućilo usklađivanje porodičnih i 

radnih obaveza i učešće u javnom životu. 

Član 12. – Zdravstvena zaštita 

Države stranke će osigurati da žene i muškarci imaju 

jednak pristup zdravstvenim uslugama, uključujući 

i one koje se odnose na planiranje porodice. Države 

stranke će takođe osigurati ženama odgovarajuću 

brigu tokom trudnoće, porođaja i u postporođajnom 

periodu. 

Član 13. – Socijalne i ekonomske povlastice 

Ženama će se osigurati ista prava na porodične povlastice, 

bankarske zajmove, hipoteke i druge vrste kredita 

kao i pravo na učešće u rekreativnim aktivnostima, 

sportovima i svim oblicima kulturnog života. 

Član 14. – Žene u seoskim područjima (ruralne žene) 

Države stranke će uzeti u obzir posebne probleme 

s kojima se suočavaju žene u seoskim područjima i 

značajnu ulogu koju one imaju u izdržavanju svojih 

porodica, uključujući njihov rad u nenovčanim 

sektorima i preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi 

osigurale primjenu odredbi ove konvencije na žene u 

seoskim područjima. Tim ženama će se takođe osigurati 

pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti, sticanje 

praktičnog i teoretskog obrazovanja, krediti i zadovoljavajući 

životni uslovi. 

Član 15. – Ravnopravnost pred zakonom 

Ženama će se osigurati ista prava s muškarcima pred 

zakonom, ista prava na zaključenje ugovora i upravljanje 

imovinom kao i ista prava o kretanju osoba i 

sloboda izbora stanovanja i stalnog mjesta boravka. 

Član 16. – Brak i porodični odnosi 

Žene i muškarci će imati isto pravo na slobodan izbor 

supružnika i stupanje u brak samo uz njihovu slobodnu 

i punu suglasnost, ista prava i odgovornosti tokom 

braka i pri razvodu, ista prava pri planiranju porodice 

kao i ista prava u vezi posjedovanja, sticanja, upravljanja, 

uživanja i raspolaganja imovinom. 

Član 17–22. 

Ovim članovima se utvrđuje Komitet za žene radi 

praćenja napretka ostvarenog u primjeni ove konvencije. 

Države stranke se obavezuju da će, radi razmatranja 

od strane komiteta, generalnom sekretaru Ujedinjenih 

nacija podnositi izvještaj o zakonodavnim, sudskim, 

upravnim ili drugim mjerama koje su usvojile radi 



Bra att veta 

Kvinnokonventionen eller CEDAW, Konventionen om 

avskaffande av all slags diskriminering av kvinnor 

• kan ses som en världsomfattande jämställdhetsgrundlag 

och därmed utgör en ram för internationell 

jämställdhetspolitik 

Pekingplattformen (FN:s fjärde kvinnokonferens i 

Peking/Beijing, 1995) 

• en konkretisering av hur det internationella arbetet 

för jämställdhet ska gå till 

Resolution 1325 – Kvinnor, fred och säkerhet 

• den första resolutionen som tog upp de väpnade 

konflikternas följder för kvinnor och flickor samt 

kvinnors bidrag i konfliktlösning och fredsbyggande 

Muškarci protestuju za jednake plate u Australiji 1969. (Foto: Four Corners) 

provođenja odredbi ove konvencije te o ostvarenom 

napretku. 

Pekinška platforma za akciju 

Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action) 

predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih 

strateških planova za rodnu ravnopravnost a jednoglasno 

je usvojena na 4. Svjetskoj konferenciji žena 4.–15. 

septembra 1995. od predstavnika 189 zemalja. 

Pekinška platforma za akciju sadrži 6 poglavlja i 

razlikuje 12 ”kritičnih područja” za dugoročne ciljeve 

i mjere koje trebaju preduzeti vlade, međunarodna 

zajednica, nevladine organizacije i privatni sektor radi 

poboljšanja položaja žena: 

• Feminizacija siromaštva 

• Žene i obrazovanje 

• Žene i zdravlje 

• Nasilje nad ženama 

• Oružani sukobi i njihov uticaj na žene 

• Žene i ekonomija 

• Žene i odlučivanje 

• Institucionalizacija rodne ravnopravnosti 

• Ženska ljudska prava 

• Žene i mediji 

• Žene i prirodni resursi 

• Djevojčice 

Valja znati 

Ženska konvencija ili CEDAW, Konvencija o uklanjanju 

svih oblika diskriminacije žena (1979.) 

• može se smatrati globalnim ustavom rodne ravnopravnosti 

koji predstavlja okvir međunarodne 

politike rodne ravnopravnosti 

Pekinška platforma (4. svjetska konferencija o ženama, 

Peking/Beijing, 1995.) 

• predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih 

strateških planova za rodnu ravnopravnost 

Rezolucija 1325 – Žene, mir i sigurnost (2000.) 

• prva rezolucija Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno 

bavi uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim 

doprinosom rješavanju konflikata i održivom miru 

Prateći akcijski plan, koji predstavlja program jačanja 

položaja žena, nastoji unaprjeđivati i štititi potpuno 

uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih 

žena pod istim uslovima kao i muškarci. Akcijski plan 

takođe ističe načelo da žene i muškarci trebaju podijeliti 

ovlasti i odgovornosti u kući, na radnom mjestu i u 

nacionalnom i međunarodnom kontekstu. 

Rezolucije Vijeća sigurnosti o sigurnosti žena 

Rezolucija 1325 (2000.) 

Rezolucija 1325 ”Žene, mir i sigurnost” je prva rezolucija 

Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno bavi 

uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim doprinosom 

rješavanju konflikta i održivom miru. Rezolucija 

je obavezujuća i poziva zemlje članice ”… da osiguraju 

povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja 

u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama 

i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i 

rješavanje sukoba.” 


Rezolucija 1820 ”Seksualno nasilje u konfliktnim i post- 

-konfliktnim situacijama” usmjerena je na upotrebu 

seksualnog nasilja kao sredstva u oružanim sukobima 

i time ojačava aspekte Rezolucije 1325. Silovanje i ostali 

oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog 

sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom 

protiv čovječnosti. 


Rezolucija 1888 ”Zaštita žena i djevojčica od seksualnog 

nasilja u oružanim sukobima” oslanja se na Rezoluciju 

1820 i traži imenovanje specijalnog izaslanika 

generalnog sekretara, formiranje ekspertnih timova, 

postavljanje žena u okvirima mirovnih misija, stavlja 

naglasak na sankcioniranje seksualnog nasilja itd. 


Rezolucija 1889 ojačava rezolucije 1325, 1820 i 1888 i 

traži veće učešće žena u mirovnim procesima kao i 

sprječavanje seksualnog nasilja u sukobima. 


Rezolucija 1960 uvodi listu počinitelja kao novo sredstvo 

borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima. c 



7

Kada stid postane 

jači od istine 

Tekst: Sanela Bajramović Jusufbegović 

Sa konferencije – Prevencija muškog nasilja nad ženama 

Krajem oktobra imala sam priliku da po prvi put posjetim 

Karlskrunu. U taj primorski grad na samom jugoistoku 

zemlje, došla sam povodom konferencije Prevencija muškog 

nasilja nad ženama i to na poziv udruženja žena Respekt. 

Rado sam prihvatila učešće na ovoj konferenciji, jer cijenim 

pružene prilike da progovorim o seksualnom ratnom nasilju, 

inače temi kojom se bavim već skoro deceniju. 

Bila je to jedinstvena prilika i da ’otresem prašinu’ sa mog 

magistarskog rada, Kada stid postane jači od istine, napisanog 

prije sedam godina. 1 

Silovanje – zaboravljeni zločin 

Već u naslovu mog rada da se naslutiti da je seksualno nasilje 

nešto o čemu preživjeli nerado govore. No, ta šutnja ipak nije 

samo zastupljena među onima koji su to nasilje osjetili na 

vlastitoj koži, već je historijski gledano uvijek bila prisutna u 

našim društvima. Iako je danas općepoznato da u ratovima 

modernog doba najviše strada civilno stanovništvo, trebalo je 

dugo vremena da se prizna ogromna patnja žena u vremenu 

rata. Seksualnom nasilju bivaju izloženi i muškarci, ali su žene 

oduvijek bile primarne žrtve ove vrste ratnog nasilja. 

Obzirom na rasprostranjenost upotrebe seksualnog nasilja 

u ratovima modernog doba moglo bi se možda i pomisliti da 

je to relativno nova pojava. No, historija je naprotiv pokazala 

da silovanja prate gotovo sve oružane sukobe i baš zato je ova 

vrsta nasilja ranije bila shvatana kao sastavni dio rata. Niti se 

govorilo o njemu, niti su počinitelji bivali kažnjavani. Prilika 

da se ova tema konačno otvori i počne diskutirati pojavila se 

početkom 1990-tih kada su ratovi u bih i Rwandi buktali i gdje 

se evidentirao veliki broj silovanja. Ogromna zainteresiranost 

medija iz raznih dijelova svijeta, pritisci ženskih i mirovnih 

pokreta na međunarodnu zajednicu, te spremnost preživjelih 

da svjedoče su neki od presudnih faktora koji su doprinijeli 

aktualiziranju ove teme. Moglo bi se također reći da je to bio i 

plod višedecenijskog rada Ujedinjenih Naroda na polju promoviranja 

ravnopravnosti između spolova. 2 Vrijeme je konačno 

bilo sazrelo da se, barem na međunarodnom nivou, suočimo 

sa ovim užasnim nasiljem nad ženskom populacijom. Stvorio 

se prostor za početak rasprave o uzrocima, posljedicama, ali i 

poduhvatima protiv ratnog seksualnog nasilja. 



Tako je njemačka naučnica Ruth Seifert u ranim 

1990-tim pokušala da identificira neke od funkcija 

silovanja, uz važnu napomenu da je nemoguće govoriti 

o funkcijama silovanja koje bi važile u svim vremenima 

i u svim društvima. One itekako zavise o historijskom i 

kulturalnom kontekstu. 

Seifert gleda silovanje kao jedno od pravila rata, jer 

se podrazumijeva da će pobjeđujuća vojska poseći za 

silovanjem žena one poražene strane. Preko žena se 

tako odvija komunikacija između muškaraca. U ratu je 

jako važno poniziti protivnika, a silovanjem se dokazuje 

protivnikova nemoć da zaštiti žene, i želi mu se 

povrijediti muškost. Da se tu ustvari radi o povredi 

muškosti dokazuje i činjenica da mnogobrojne žene 

bivaju nakon silovanja odbačene od svojih muževa. 

Shvatanje muškosti koje vlada u vojnoj sferi, a koje 

muškost veže za moć, dominaciju i heteroseksualnost 

podstiče na silovanje, tvrdi Seifertova. 3 

Stereotipi muškosti i ženskosti su i prema Mariji 

Stern i Mariji Eriksson Baaz ono što silovanje čini 

efektivnim oružjem. Ove švedske naučnice čija je 

studija fokusirana na Kongo, ističu da je problematično 

gledati seksualno nasilje kao puku strategiju rata zato 

što onda drugi faktori koji doprinose upotrebi te vrste 

nasilja ostaju u sjeni. 4 Silovanja počinjena u ratovima 

u bih i Rwandi, gdje su ona bila vršena sistematski, 

tumačena su kao ratna strategija. Vjerovalo se da je 

to sistematsko nasilje imalo za cilj uništiti kulturu 

određenih naroda, ali je bilo i onih koji su tvrdili da je 

silovanje znak mizoginije. 

Traumatizirana Bošnjakinja, žrtva silovanja (Foto: Anthony Loyd, ratni dopisnik i bivši 

britanski oficir) 

Seksualno ratno nasilje u BiH 

U avgustu 1992. godine doprle su do javnosti vijesti o 

masovnim silovanjima žena. Tokom 1993. godine specijalni 

izaslanik un-a, Tadeusz Mazowiecki, potvrdio 

je da su silovanja žena, uključujući i maloljetnice, vršena 

masovno, i da Muslimanke čine najveći broj žrtava. 

Jedan od zaključaka prezentiranih u izvještaju Mazowieckog 

govori o upotrebi silovanja kao instrumenta za 

provođenje etničkog čišćenja. 

I slutet av oktober deltog jag på konferensen Att förebygga 

mäns våld mot kvinnor som organiserades av 

kvinnoföreningen Respekt från Karlskrona. Dit blev jag 

inbjuden för att hålla en föreläsning om sexuellt våld i 

krig, ett tema av stort intresse för mig och som jag bl. 

a. skrivit en magisteruppsats om. 

I augusti 1992 kom de första rapporterna om att 

sexuellt våld mot kvinnor brukades i det då krigsdrabbade 

Bosnien. Relativt snart bekräftades det att våldet 

var systematiskt och att det således användes som en 

krigsstrategi. 

Forskare och många andra har sedan dess försökt 

att förstå varför detta hände. Medveten om att våldet 

riktades mot kvinnorna både p.g.a. deras kön och etniska 

tillhörighet, undersökte jag kulturens betydelse 

till att sexuellt våld blev ett framgångsrikt krigsvapen. 

Min undersökning, som baserades på de överlevandes 

våldtäktsberättelser, visade att den inhemska 

kulturen som delades av alla inblandade parter var en 

typ av hederskultur, med bestämda föreställningar 

om relationen mellan könen. 

Enligt kulturens oskrivna regler skulle särskilt kvinnans 

sexualitet kontrolleras. De våldtagna kvinnorna 

misslyckades uppenbarligen med att värna om sitt 

sexuella liv. De berättade om skam- och skuldkänslor, 

vanheder och, inte minst, om rädslan för omgivningens 

reaktioner. 

Deras rörande berättelser om det de utsattes för av 

förövarna och rädslan för mötet med omgivningen 

hjälper oss att förstå varför det sexuella våldet kan bli 

en effektiv krigsstrategi. 


Švedske naučnice Marija Stern i Marija Eriksson Baaz 

ističu da je problematično gledati seksualno nasilje kao 

puku strategiju rata zato što onda drugi faktori koji doprinose 

upotrebi te vrste nasilja ostaju u sjeni. 

Dakle, relativno brzo se konstatiralo da je seksualno 

nasilje nad ženama u bih bilo sistematsko, te da je 

imalo funkciju ratne strategije. Sfera mog interesovanja 

bile su pak kulturalne vrijednosti i norme koje su 

mogle doprinijeti da ova vrsta nasilja postane uspješna 

ratna strategija u bih. Materijal kojim sam se koristila 

sastojao se od publiciranih svjedočenja žena koje su 

preživjele silovanja (våldtäktsberättelser). 

Osvrtom na već napisano o ovoj temi primijetila sam 

postojanje dvaju tabora koja su tumačila seksualno nasilje 

nad ženama u bih na različite načine. Prva grupa, 

koja se sastojala od stare jugoslovenske feminističke 

elite i feministkinja sa zapada, gledala je silovanje žena 

kao univerzalni problem koji se dešava u svim ratovima 

zbog nejednakosti spolova. Žene bivaju silovane 

na osnovu njihovog spola. Slučaj bih nije po njima bio 

jedinstven, kako su tvrdile pripadnice drugog tabora. 

Domaće ženske grupe i jedan dio intelektualki iz 

Evrope i Amerike smatrale su da je etnička pripadnost 

žena bila primarni razlog za silovanja na tlu bih. One 

su pravile jasnu razliku između etničke pripadnosti 

žrtve i počinitelja; žrtve su bile Muslimanke i Hrvatice, 

a počinitelji srpski vojnici. Obje ove perspektive sadrže 

razumne argumente, ali i dijelove koji su diskutabilni. 


 

9

Tri sestre žrtve silovanja, Izbjeglički centar u Tuzli, 3. januara 1993. (Foto: Nina Berman) 

 

Ono na što se inicijalno dalo prigovoriti je vidljivi 

antagonizam između gore navedenih grupacija. Nisu 

nažalost uvidjele da njihovi stavovi kompletiraju jedni 

druge. Preveliko generaliziranje seksualnog nasilja i 

opći otpor prema proučavanju pojedinih slučajeva kao 

i kulturalnih razlika koje postoje između zemalja svijeta 

vodilo je naturaliziranju tog nasilja. S druge strane, 

upornim okrivljivanjem i prebacivanjem krivice na 

onog drugog postoji rizik da se važna pitanja zanemare. 

Trebalo se svakako zapitati zašto su baš žene glavne 

žrtve silovanje, ali i kako je ono uopće moglo postati 

efektivna ratna strategija Očito je bilo da je kulturalizacija 

seksualnog nasilja potrebna da bi se bolje 

razumjela njegova upotreba i funkcija u bh. društvu, 

ali i da bi mi, koji smo dio tog podneblja, u najboljem 

slučaju mogli uvidjeti našu zajedničku odgovornost za 

kulturalne vrijednosti tog istog. 

Pojam kultura je u mom radu definiran kao sklop 

vrijednosti i normi koje prožimaju jedno određeno 

društvo. Obično se kaže i da su to nezapisani zakoni 

jednog društva, jer imaju veliki uticaj na ljude koje 

to društvo obuhvata. Prema toj logici, svjedočenja 

preživjelih ratnih silovanja mogu nam dati indikacije o 

uticaju njihove kulture ili habitusa, kako je to nazvao 

francuski sociolog Pierre Bourdieu, na način na koji 

su žene doživjele nasilje kom su bile podvrgnute. 5 U 

pomenutim svjedočenjima posebno su se izdvojila dva 

aspekta kulture, čast i sram. Sram je uobičajen osjećaj 

koji se javlja kod preživjelih seksualnog nasilja, i to 

vrlo često u kombinaciji sa osjećajem krivice. Koliko 

god ovaj rezon bio nelogičan on je jako zastupljen i 

kod bosanskih žena koje su pretrpjele silovanje. Priča 

za pričom svjedoči o osjećaju prljavosti, poniženja, 

krivnje, ali i neizmjernom strahu od reakcija okoline. 

Upravo je strah od stigme nerijetko dovoljan razlog za 

vječnu šutnju. I u ovom primjeru je evidentno ono što 

je nauka ranije dokazala, naime to da je sram jedino 

moguće osjetiti u interakciji sa drugima, tj. u poređenju 

sa drugima. 

Iskreno, najviše me iznenadio opis silovanja kao 

gubljenja časti, a što su preživjele nazivale obeščašćenjem. 

Obzirom da se ovaj pojam u Švedskoj isključivo 

spominje u vezi sa ubistvima iz časti (hedersmord) 

nisam vidjela bih kao dio kulturne sfere koja zagovara 

tu vrstu ekstremnih poduhvata. Međutim, istraživanja 

sprovedena u zemljama oko Mediterana ukazuju na to 

da etika časti u mnogim, kako kršćanskim tako i muslimanskim, 

zemljama još igra ulogu. Dok su ubistva iz 

časti jako rijetka pojava, ono što karakterizira kulture 

gdje je etika časti važna je kontroliranje seksualnog života 

žene. Čast žene je u principu zavisna o tomu kako 

će ona očuvati svoju nevinost, a poslije i voditi uredan 

seksualni život. Žene koje se drže ovih nepisanih 

pravila obično su jako cijenjene i zbog toga ih mnoge 

i same prihvataju. Navedena naučna saznanja su mi u 

mnogome pomogla da razumijem bosanske žene koje 

čak i jedno krivično djelo kao što je silovanje smatraju 

aktom obeščašćenja. One se, na svoju štetu, vode 

kulturološkim uvjerenjima podneblja sa kod potiču, a 

koje ih osuđuje jer nisu uspjele da ostanu u okvirima 

dozvoljenog ponašanja. 

Interesantno je i to da je strah od nemilosrdne 

okoline u nekom vidu prisutan u svjedočenjima skoro 

svih žena, bez obzira na njihovu etničku pripadnost i 

da li dolaze iz ruralne ili urbane sredine. Ovo saznanje 

vodi konstataciji da je na području bih u vrijeme 

rata postojala zajednička kultura u smislu vrijednosti 

koje su obuhvatale odnos žene i muškarca. Samo je 

uz poznavanje ovih vrijednosti silovanje i drugi oblici 

seksualnog nasilja moglo biti efektivna strategija. 

18-godišnja Bošnjakinja, Tuzlanska bolnica, 1. januara 1993. (Foto: Nina Berman) 

1. Bajramović, Sanela (2005), När skammen blir starkare 

än sanningen. En studie om sexuellt våld som krigsstrategi i 

Bosnien-Hercegovina 1992–1995 baserad på analys av dokumenterade 

våldtäktsberättelser och intervju. 

2. Od 1975. pa naovamo, un je organizirao četiri velike konferencije 

koje su okupljale sve relevantne aktere međunarodne 

zajednice, ali i predstavnice ženskih pokreta iz različitih dijelova 

svijeta. Glavna tema konferencija održanih u Meksiko Sitiju 

(1975.), Kopenhagenu (1980.), Nairobiju (1985.) i Pekingu (1995.) 

bila je situacija žena u svijetu. U Pekingu su, osim gore navedenih 

aktera, sudjelovali i predstavnici 189 vlada, a upravo tu je i 

skrenuta pažnja na izloženost žena u oružanim sukobima te je 

ovaj problem uvršten u akcioni plan. 

3. Seifert, Ruth (1994): ”War and Rape: A Preliminary Analysis” 

u Stiglmayer, Alexandra (red.), Mass Rape. The War against 

Women in Bosnia-Herzegovina. 

4. Eriksson, Baaz Maria & Stern, Maria (2010), The Complexity 

of Violence: A critical analysis of sexual violence in the 

Democratic Republic of Congo (DRC). 

5. Inglis, David & Hughson, John (2003), Confronting Culture. 

Sociological Vistas. c 



Projektverksamhet 

”Att lära män om jämställdhet” 

i samarbete med NBV 

Projektne aktivnosti 

”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti” 

u saradnji sa NBV-om 

Lidköping, 19-21. oktobra 2012. | Dani inspiracije u sklopu 

projekta ”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti” 

predstavljaju nastavak dana inspiracije 11. i 12. maja u 

Lundu. Program je usmjeren na mlade s osnovnim elementima 

– rodna ravnopravnost, borba protiv droga i seminar 

folklora (za koreografe). | Domaćin: ”Zajedno” Lidköping 

| Učesnici: mladi iz udruženja (po abecedi): ”Bosna i Hercegovina” 

Kristianstad, ”Ljiljan” Oskarshamn, ”Respekt” 

Karlskrona, ”Sedef” Malmö i ”Zajedno/Mladost” Lidköping 

kao i predavači, članovi udruženja domaćina itd. 

Nisail Halilović drži seminar folklora za koreografe 



11





13

Borås, 10. novembra 2012. | Tradicionalni susret regije Zapad u 

sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce 

o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela 

– rodna ravnopravnost i kultura (predstavljanje knjiga bh. pisaca iz 

udruženja pri BH Savezu žena). | Domaćin: ”Femina” Borås | Učesnici 

(po abecedi): ”Broarna-Mostovi”, ”Fatima Gunić” i ”Riznica kulture” 

Göteborg, kao i ”Femina” Borås. 

Hor ”Izvor” iz udruženja ”Bosna” Borås 



Tidaholm, 1. decembra 2011. | Tradicionalni susret regije Centar u 

sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce 

o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela – 

rodna ravnopravnost i kultura (književno i filmsko veče). | Domaćin: 

”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm | Učesnici (po abecedi): ”Svjetlost” 

Skövde, ”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm i ”Zajedno” Lidköping. 

Bosnien och hercegovinas 

KvinnoriKsförBund i sverige 



15

Bosanka – 

Žena Evrope u Njemačkoj 

Tekst: Omer Boškailo 

Banjalučanka Jasmina Prpić izabrana 19. septembra 2012. 

za Ženu Evrope u Njemačkoj 

Jasmina Prpić 

Bosanka Jasmina Prpić, magistrica prava, nedavno 

je još jednom izborom za Ženu Evrope u Njemačkoj 

(Preis Frauen Europas – Deutschland) 

promovirala i sebe i, pogotovo, državu Bosnu i Hercegovinu. 

Ako se samo zna da iza ove laskave titule stoje 

226 raznih organizacija koje biraju i predlažu kandidate 

tek tada se ima na umu značaj ovog izbora. 

Ko je zapravo Jasmina Prpić 

Još prije rata Jasmina je 1976. godine diplomirala na 

Pravnom fakultetu u Sarajevu a dvije godine kasnije je 

položila i pravosudni ispit. 

Deset godina, tj. od 1980. do 1990., Jasmina je radila 

kao sudija Opštinskog suda u Banjoj Luci da bi 1990. 

otvorila samostalnu advokatsku kancelariju koja nažalost 

nije dugo djelovala. 

– Moj muž je već 1991. godine morao da izbjegne u 

Njemačku zato što se nije htio odazvati pozivu bivše 

jna da ide u rat koji je u to vrijeme vođen u Hrvatskoj, 

a kasnije je protiv njega pred Vojnim sudom pokrenut 

postupak kao dezerter. Ja sam ostala i kasnije sa svoje 

dvije kćerke i torbom u ruci, i to onih najosnovnijih 

potrepština, morala otići i 3. oktobra 1993. sam 

takođe stigla u Njemačku. Teška su to bila vremena 

za izdržati jer sve što si stvarao i planirao za života 

sad si jednostavno morao napustiti i odreći se svega 

i svačega da tako kažem, otvara nam priču 58-godišnja 

Jasmina koja je jedva našla vremena za razgovor, 

jer nakon ovog priznanja koje sa sobom nosi i velike 

obaveze puno je poziva za učešće na raznim predavanjima, 

emisijama… 

Po dolasku u Njemačku odbila je primati socijalnu 

pomoć i sve dok nije naučila jezik radila je kao čistačica 

a zatim kao konobarica. Nakon toga Jasmina je prionula 

za učenje njemačkog jezika i počela raditi kao sudski 

tumač i pravni savjetnik. Kada je u Den Hagu osnovan 

sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše 

Jugoslavije, a zatim donijeta deklaracija da je silovanje 

ratni zločin, bio je to za Jasminu istorijski događaj jer se 

odmah nakon toga upustila u potjeru za pravima žena. 

– Tri godine, koliko sam radila u njemačkoj organizaciji 

Medica Mondiale, imala sam prilike vidjeti i čuti 

svega i svačega. U Bosni i Hercegovini sam boravila 

više puta u vezi prikupljanja izjava bosanskih žena 

koje su silovane, zatim sam neko vrijeme boravila na 

Kosovu gdje sam osim silovanja mogla da se susretnem 

i sa raznim vidovima krvne osvete, prisilnog sklapanja 

braka, ubistvima žena zbog povrede časti i sl. Jedno 

vrijeme sam potom boravila i u Iranu i Meksiku i 

iz ovoga svega mogu zaključiti jedno – broj do sada 

osuđenih zbog počinjavanja ovoga djela je u najmanju 

ruku jadan, kaže Jasmina. 

Jasmina je 2007. zajedno sa 11 pravnica koje žive u 

Njemačkoj a potiču iz Argentine, Francuske, Nigerije, 

Pakistana, Srbije, Španije i drugih zemalja osnovala organizaciju 

Advokatice/Odvjetnice bez granica (Anwältinnen 

ohne Grenzen). Njen rad, požrtvovanje i borba 

za prava žena su upravo kroz ovu organizaciju došli do 

izražaja. Jasmina je svojim angažmanom kao predsjednica 

ove organizacije stekla veliki ugled a ove godine i 

izabrana za Ženu Evrope u Njemačkoj. Ta titula joj je 

nedavno dodijeljena u Palati pravde u Minhenu pred 

oko 250 uglednih zvanica od kojih su većina bili i njene 

kolege i kolegice, advokati iz čitave Njemačke, koji su 

joj na taj način pružili nesebičnu podršku. 

– Nisam mogla vjerovati da sam upravo ja mogla 

biti izabrana između Cristiane Brandenburg, Angelike 

Diekmann, dr Silvia-Yvonne Kaufman, Brigite Triems, 

jer su to žene koje imaju iza sebe velika djela a koje 

su bile nominirane za ovu nagradu. Ovo pogotovo iz 

razloga jer nisam imala nikoga iza sebe osim mog djela 

i 20-godišnje aktivnosti. Tako sam sretna da je neko 

tako visoko vidio moj rad a i zato jer dolazim iz jedne 

male zemlje, Bosne i Hercegovine, čije državljanstvo 

još imam i nikad ga se neću odreći. 

U posljednje vrijeme Jasmina je preokupirana pravima 

žena pa nam tu temu kaže: 

– Zalažem se zajedno sa našom organizacijom Advokatice/Odvjetnice 

bez granica za poštivanje ljudskih 



Jasmina Prpić har fått priset Europas kvinnor – Tyskland 

(Preis Frauen Europas – Deutschland) för år 2012 

av nätverket Den tyska europarörelsen (Europäische 

Bewegung Deutschland, EBD) vilket består av 226 olika 

organisationer. 

Priset tilldelades ”för hennes modiga, kreativa och 

hårdnackade volontärarbete för förenande och stärkande 

av ett enat Europa”. 

Jasmina Prpić föddes 1954 i Banja Luka. I tio år, d.v.s. 

mellan 1980 och 1990, arbetade Jasmina som domare 

i den kommunala domstolen i Banja Luka och 1990 

startade hon sin egen advokatbyrå. 

Vid krigets utbrott flyttade hon till Tyskland och 

arbetade där i början som städerska och servitris och 

sedan som domstolstolk och juridisk rådgivare. 

År 2007, tillsammans med elva advokatkvinnor från 

Argentina, Frankrike, Nigeria, Pakistan, Serbien, Spanien 

och andra länder, grundade hon organisationen 

Advokatkvinnor utan gränser. 

Just genom sitt engagemang som ordförande för 

denna organisation har Jasmina fått ett väldigt gott 

rykte och fått detta pris. 

prava, posebno prava žena i uklanjanje svih oblika nasilja 

i diskriminacije žena, masovnih silovanja, kućnog 

nasilja i dr. Postoje takođe i suptilne forme diskriminacije, 

npr. useljenika generalno, pogotovo useljenica, koje 

na Zapadu rade poslove čistačica i njege starijih osoba. 

Međutim, ovu nejednakost doživljavaju i Njemice u 

Njemačkoj jer vrlo mali broj visokoobrazovanih zauzima 

neke visoke, dobro plaćene, pozicije. Sama razlika 

plaća u Njemačkoj između muškaraca i žena za isti 

posao je i do 20 posto. Kada je Bosna u pitanju tu su 

poremećene sve ljudske vrijednosti počev od tjelesnog 

integriteta žene do njenog diskriminiranja. Razlog nije 

”Naročito zemlje, koje su potpisale i ratificirale Žensku 

konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije 

žena, dužne su osigurati zaštitu žena, ne samo u javnom 

već i u privatnom životu, gdje se to nasilje većini žena i 

događa.” (Jasmina Prpić) 

Mi, pravnice raznih zemalja svijeta, smo 6. novembra 

2007. godine odlučile osnivanjem ove organizacije 

postaviti kamen temeljac jednom čvrstom zajedništvu 

pravnica na internacionalnom nivou. 

Mi želimo: 

• informisati o položaju žene u zemlji i inostranstvu 

• prepoznati i boriti se protiv diskriminacije i svih 

oblika povreda prava žene 

• doprinijeti prevenciji povreda prava žene 

• učiniti poznatijom i doprinijeti važnosti još uvijek 

malo poznate Konvencije Ujedinjenih nacija o 

uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) 

• učiniti poznatijim i raširiti informacije o Obavezujućim 

uputstvima Evropske Unije 

• preuzeti zastupanja precedentnih slučajeva – sredstvo 

kojim možemo posebno iskazati našu snagu 

• kroz zauzimanje pravnih stavova i davanja izjava za 

štampu doprinijeti boljem razumijevanju zakonskih 

propisa na nacionalnom i internacionalnom 

nivou 

• doprinijeti boljoj integraciji useljenika 

nesposobnost već dominacija muškaraca i njihovi čvrsti 

klanovi. Izuzimajući Švedsku, Dansku i Norvešku situacija 

i u drugim zemljama nije puno bolja. Nažalost. 

p. s. ”Jasmina Prpić nam je ukazala koliko čvrsto je 

proces zaštite ljudskih prava ovisan o primjeni pravnih 

propisa”, obrazložila je odluku žirija njegova predsjednica 

prof. Gudrun Schmidt-Kärner. ”U tu svrhu se 

duže od pola svoga života borila u raznim zemljama. 

Njena lična sudbina bila joj je podstrekač i motiv – pomoći 

drugima. To je na nas ostavilo poseban utisak.” 

Jasminine dvije kćerke su takođe uključene u ovu 

organizaciju. Starija Ana, dizajnerka, napravila je logo 

za organizaciju dok je Tea, sada već mlada advokatica, 

još kao studentica 2007. učestvovala u osnivanju 

organizacije. c 

Jasmina Prpić pri dodjeli nagrade 

Anwältinnen ohne Grenzen 

Lawyer Women Without Frontiers 

Advokatkvinnor utan gränser 

Advokatice/Odvjetnice bez granica 



17

Kad Hercegovka 

uvodi red 

Tekst: Uzeir Bukvić 

Bilećanka, Sanela Ovčina, direktorica jednog od najstrožih 

zatvora u Švedskoj 

Sanela Ovčina 

Da je uradila drugačije izdala bi tradiciju kraja 

odakle je rodom, jer nisam sreo osobu iz Bileće 

a da nije na nekom položaju. Ako ga ne bi bilo, 

izmislili bi ga. Njen dolazak u Švedsku svojevrsna je 

ratna avantura, istovremeno potresna i opominjuća 

priča. Njih troje; ona, brat i sestra, bez roditelja, grlom 

u jagode, krenuli su iz Bileće na put na kome je jedino 

sigurna nesigurnost i neizvjesnost. Roditelji su ”prednost” 

dali djeci jer se teško tih dana izlazilo iz grada. A 

s njima nek bude šta bude! 

– Tako smo se rastali i pogubili, sjeća se tih ratnih 

detalja, Sanela, sada već i ona ušla u zrele četrdesete 

godine, izgubili smo kontakt s roditeljima i preko Crne 

Gore i Srbije stigli do Makedonije. Roditelji su odvedeni 

u logor. Nakon nekoliko mjeseci su logoraši iz Bileće 

pušteni i transportovani u Sutomore u Crnoj Gori. Tad 

je Švedska primila jedanaest porodica iz logora i tako 

su naši roditelji stigli u ovu zemlju prije nas. Sastali 

smo se baš nedaleko odavde u Lidköpingu. Bila sam 

već zrela djevojka, skoro svršeni pravnik, diplomiraću 

nešto kasnije na fakultetu u Mostaru, gdje sam i studirala 

i gdje mi je rat prekinuo školovanje. Mogla sam 

dakle da procjenjujem i razmišljam glavom zrele osobe. 

Mada smo uskoro dobili pravo trajnog boravka u Švedskoj, 

nisam bila posve sigurna da će baš ova zemlja biti 

moj izbor i da ćemo se trajno vezati za nju. Sa dvadeset 

četiri godine, podosta škole i znanja i nekom prirodnom 

sklonošću za jezike, brzo sam savladala švedski, 

volim jezike, jednostavno, kod nas sam ranije bila 

završila jezičko-prevodilačku školu. Tih godina ipak 

nije bilo sjajno biti nezaposlen i tražiti posao u Švedskoj. 

Jer ni njenoj ekonomiji nisu cvjetale ruže, bila je 

u poprilično, rekla bih, komatoznom stanju. Iskoristila 

sam to vrijeme da osnujem porodicu i da se udam, 

baš ovdje u Tidaholmu, gdje inače Ovčine i sada žive. 

Muž, Alen, je takođe iz Bileće. Još smo pod dojmom 

jake tradicije, ”beri cvijeće oko svoje njive”. Devedeset 

pete sam rodila sina Dinu, a u međuvremenu završila 

i višu školu, opći smjer, vratila se u prvi razred, uprkos 

diplomi iz Bosne (iz Hercegovine). Pa opet; malo škole, 

malo ljubavi, rodim i drugo dijete, kćerku Enu, koja je 

sada sa 15 godina ponos i dika cijelog ovog kraja, jer je 

najbolja teniserka u regiji. Njen brat Dino je fudbalska 

nada i prati sestru u stopu. Dokle će oboje dogurati 

nije uputno prognozirati, ali na dobrom su putu. Ako 

budu na majku, čeka ih blistava budućnost. 

Sve dovde obična, ali ipak ne i uobičajena, povijest 

jedne bh. porodice u egzilu. Dalja junakinja ove priče je 

isključivo i samo Sanela Ovčina, kojoj sam u nastavku 

njen osobni biograf. 

Život je beskrajna zagonetka 

– I tražim posao, uporno, svakodnevno, da se zna. Ali, 

ne nađoh ja posao nego posao nađe mene. Baš tako! 

Pozvaše me u zatvor na razgovor, nisam čak ni konkurisala. 

Kad se ono hoće. Tako prvi put uđem u neki 

zatvor u Švedskoj. Bio je to posao na zamjenama, kao 

kontakt osoba sa zatvorenicima ali često i neki administrativni 

poslovi, ali ipak posao. U međuvremenu opet 

završim jedan kratkotrajni studij iz oblasti kriminalistike, 

kao da me je neki instinkt vodio šta treba da 

radim. I tu sam prvi put dobila stalni posao u Švedskoj. 

Dakle, dvije hiljade prve sam dobila stalno mjesto 

– kontakt osoba sa zatvorenicima. Ipak, zahtjevno i 

delikatno zanimanje. Potom sam, kako i priliči mojoj 

prirodi, radoznalosti i ambicijama, mijenjala poslove, 

uskakala u razne projekte. Jednu godinu sam vodila 

obrazovanje zatvorenika, izazovan i zanimljiv angažman. 

Sada već uz obilje švedskog dopunskog obrazovanja 

i diplomirana pravnica, jer sam u međuvremenu 

diplomirala i verifikovala diplomu u Švedskoj, i već 

mogu da tražim posao koji mi odgovara i koji volim, 

odnosno koji odgovara mom obrazovanju i koji mislim 

da zaslužujem. 

Ovdje sad zanimljivom slojevitošću započinje 

nastavak ove naizgled jednostavne životne priče jedne 

ambiciozne i uporne mlade Bosanke u tuđini. Iz Hercegovine, 

zapravo! 

Napokon se ukazala prva prilika za prvo šefovsko 

mjesto. Konkurs za šefa dva zatvorska odjela sa dvadeset 

sedam zaposlenih i šezdeset četiri zatvorenika. 

Sad tek, nakon razgovora sa Sanelom, počinjem 

zatvor da shvatam kao poslovno-ekonomsku kategoriju. 

Nemam, ustvari, još realan odnos prema ovoj ustanovi. 

Čovjek u zatvoru, za mene je potpuna mistika i jedino 

s čime se ne bih lako pomirio jeste da me to ne snađe. 

Mislim da ne bih imao dovoljno snage da se suočim s 



time iako nosim ogromno životno iskustvo. Nadam se 

da će me to dvoje zaobići; zatvor i džehenem. Mislim 

da sam preslab za neslobodu. 

– Bilo je to moje prvo pravo šefovsko odgovorno 

radno mjesto, nastavlja Sanela. Ali, he, he, ne znaju 

ni oni s kim imaju posla i da pred sobom imaju osobu 

koja je rasla u gradu gdje su se kalili vojni kadrovi 

nekadašnje jna, koji nisu gledali ništa ispod pukovnika. 

Nakon četiri godina kaljenja u ovoj zatvorskoj 

ustanovi slijedi najinteresantniji i vjerovatno najizazovniji 

trenutak u mojoj karijeri. Pokrenuto je u 

Švedskoj formiranje takozvane Banke šefova, odabir 

mladih kadrova u koje ova zemlja ima namjeru da 

ulaže. Nije Švedska ipak slučajno to što jeste i za šta 

je svijet smatra i drži. Zemlja koja ulaže u kadrove. 

Mene je za ovaj izazov kandidovao moj tadašnji 

šef. Kriterij odabira bio je vrlo zahtjevan i strog jer 

zemlja ne želi da ulaže u nekoga u koga nije sigurna. 

A to prije svega podrazumijeva poznavanje jezika, 

liderske predispozicije, zatim se moralo proći kroz 

niz testova i intervjua, do toga, a što je za mene bio 

poseban izazov, testiranje ljudi sa kojima radiš, da se 

čuje njihovo mišljenje. Iz moje sredine svi su izjavili 

da bi baš mene željeli za šefa, što je uz osjećaj prirodne 

ugodnosti i neka posebna vrsta respekta i ličnog 

zadovoljstva samim sobom. Tako sam napokon stala 

na listu Banke šefova, i time se uvrstila u red mladih 

kadrovika ove zemlje. 

Uzmi, ako smiješ! 

– Pita me moj šef kako ja sebe vidim na važnoj direktorskoj 

poziciji – Meni je to prirođena osobina u 

šali ću, dodajući kako se u mom kraju ljudi rađaju za 

rukovodioce, te da i ja tu osobinu nosim rođenjem. 

Ilustrujem mu to i jednim vicem iz mog kraja, a radi se 

o tome kako i gdje žene čuvaju pare od svojih muževa. 

Bosanka u knjizi, jer se smatra da Bosanci na otvaraju 

knjige, Crnogorka pod lopatu, jer se Crnogorci groze 

nad lopatom. A Hercegovka (kažem mu da se to tiče 

mene) – na stolu. Ali sa porukom – uzmi ako smiješ! 

Sve to je ostavilo na šefa zanimljiv utisak; istovremeno 

mu je bilo i simpatično, a i na svoj način ozbiljna preporuka. 

Ukazalo se uskoro i pravo ozbiljnije direktorsko 

mjesto u Borosu. Tražili su direktora za praktično 

tri sektora, vrlo respektabilna i zahtjevna pozicija. 

Ispod tebe je pet šefova u tri sektora. I pripala je meni. 

Ostala sam na toj poziciji tri umjesto pet godina, koliki 

je direktorski mandat na tom mjestu, jer se u međuvremenu 

pojavila nova šansa ovdje kod mene u Tidaholmu, 

gdje inače mi i živimo. Dobila sam mjesto direktora 

jednog od najstrožih zatvora u Švedskoj. Ko bi 

rekao Mjesto, samo po sebi izazov. Nisam, priznajem, 

nikad razmišljala o ovakvom zanimanju. Željela sam 

svojevremeno da se bavim advokaturom, tako da me 

je malo u početku ova pozicija i zabrinula. Mada sam 

sklona organizacionim poslovima, pohađala sam ovdje 

u Švedskoj i neke dopunske škole iz te oblasti, čak i za 

direktore u državnom sektoru, ali Sama pomisao da je 

ovo isključivo muški zatvor u kome leže opasni tipovi, 

zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom robijom, 

nije baš za osobe meka srca. Ima, naravno da ima, i s 

naše gore lista. Gdje bi kolo bez Kokana. Imala sam 

čak i jedan susret s jednim našim zemljakom, koji je 

tražio kontakt sa direktorom. Ima na to pravo, ako se 

procijeni da ima razloga. Dolazi on i ne sluti s kim će 

da razgovara. Ja mu velim, na našem jeziku, naravno: 

šta ti je bolan što praviš probleme. Koji ti je Zamisli 

da si dolje kod nas kako bi se proveo E da sam dolje 

ne bi ti sa mnom razgovarala, siguran sam! Kaže on! 

Znajući našta cilja. 

Al ne kao stranac 

– Nisam nikad prihvatila to da me svrstavaju u 

strance. Nisam zapravo dozvolila uopšte da me neko u 

nešto smješta. Ja jesam došla u ovu zemlju, ne mojim 

izborom, nego sticajem poznatih okolnosti, ali ja sam 

pravnik, ja imam svoje ime Sanela, za to izbjeglica 

sam ovdje čula ali ga ne prihvatam. Nije to moje ime i 

tačka! Nisam dozvolila da me neko drugi predstavlja, 

sama ću ja dokazati ko sam i šta znam. Ali, za to se 

treba boriti. Srećom, pa sam bila u najboljim godinama, 

a s dovoljno ponosa da se nisam obazirala čak ni 

na to šta eventualno Šveđani misle o meni. Što bi se 

Sama pomisao da je ovo isključivo muški zatvor u kome 

leže opasni tipovi, zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom 

robijom, nije baš za osobe meka srca. 

reklo, ja sam furala svoj fazon. Naravno, na mojoj strani 

su i neke moje osobine, izuzetna doza odgovornosti, 

naprimjer, i to što volim svoj poziv. To je, razumije 

se, veoma važno da tu čovjek ne promaši. I što nisam 

od onih negativaca koji nikad nisu zadovoljni sobom. 

Naravni, način ophođenja koji, uvjerila sam se, ljudima 

s kojima radim odgovara. Ja prvo poštujem sebe a i 

druge i cijenim svoj rad, trud i moje ljudske osobine. 

Mada se i ja sama još istražujem, provjeravam neke 

svoje stavove, u pitanju su živi ljudi i to ne baš obični, a 

ja sam jedina žena stranac na položaju u tom zatvoru. 

Ne bojim, se mada sam svjesna o kakvoj se sredini 

radi, ali sam oprezna u svojim odlukama. Ne bojim se 

ljudi. I sama volim da obiđem zatvorenike, ne dajem 

prazna obećanja i to ljudi cijene. Ima u meni ipak te 

neke plemenske istočnohercegovačke bese, čije značenje 

je jasno – ne obećavaj ono što nećeš ispuniti. Putujem 

puno, i tu imam punu podršku i razumijevanje 

supruga, koji me je svo ovo vrijeme istinski podržavao, 

i učim na iskustvima drugih zemalja. Mada je Švedska 

ispred mnogih zemalja u ovoj delikatnoj sferi, naročito 

kad se radi o rehabilitaciji osuđenika. 

Susret sa ovom Bilećankom riješio je još jednu u nizu 

mnogih mojih zabluda. Upravnike zatvora, pogotovu 

ovakvih kakav je ovaj u Tidaholmu u Švedskoj, zamišljao 

sam, naročito žene, kao strašne tipove. Figurom 

poput King Konga, snažnih mišica i smrknuta čela. 

Lažu filmovi, vara televizija. 

Direktorica zatvora u Tidaholmu nema ništa od 

toga; lijepa, nasmijana i s previše ženstvenosti za takve 

zablude. 

I ako bih ikad dopao tamnice, a da me se pita, tražio 

bih ovu kojom upravlja i propisuje strogoću naša Bilećanka 

Sanela Ovčina. c 



19

Odlazak 

Mersada Berbera 

Tekst: Mirela Sekulić (Oslobođenje) 

Odlazak ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju 

imalo o ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti. 

Mersad Berber, den mest betydande konstnären från 

Balkan under den sista hälften av 1900-talet, gick nyligen 

bort, 72 år gammal. Han föddes 1940 i Bosanski 

Petrovac och gick senare att studera vid Konstakademien 

i Ljubljana. 

”Förmodligen det första som slår en nykomling 

till Mersad Berbers verk är hans häpnadsväckande 

skicklighet som tecknare. Berber tecknar med ett flyt 

och självförtroende som nästan helt försvunnit från 

konsten i Västeuropa och USA. Hans former har en 

fyllighet och soliditet få artister klarar nu. 

Nästa sak som verkligen kan slå en nykomling är 

konstnärens kontroll över strukturen. Hans ytor är 

olika, men de är alltid levande. Kanske en anledning 

till denna känsla för struktur är att hans mor var en 

välkänd väverska och därför var han uppfostrad inom 

en etablerad hantverkstradition.” (Edward Lucie-Smith, 

brittisk konsthistoriker och konstkritiker) 

UZagrebu je u nedjelju uvečer (7. oktobra 2012.) 

u svom domu iznenada preminuo u 72. godini 

jedan od najpoznatijih svjetskih grafičara i 

slikara, te bh. umjetnik i akademski slikar Mersad Berber. 

Cijela obitelj je u šoku, a Mersadova supruga Ada i 

sinovi Ensar i Azer ne žele davati izjave za medije. 

U gotovo pet decenija neumornog stvaralaštva ovaj 

je plodni umjetnik naslikao toliko vrijednih slika i 

grafika, koje se nalaze u mnogim kućama u bih i širom 

svijeta, krase izložbene salone najuglednijih galerija 

kod nas i u drugim zemljama. 

Nove vizije 

Ovaj veliki čarobnjak crteža i boje, neiscrpnom energijom, 

svakodnevnim višesatnim upornim radom, stvarao 

je nova djela iznenađujuće imaginacije, svježih i novih 

vizija i poruka. Njegova je inspiracija bila nepresušna, 

Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.” 



jednako na malim grafikama koje se moraju raditi 

strpljivo i minuciozno, kao i na velikim platnima, na 

kojima dolazi do izražaja potez velikog zamaha, široke 

stvaralačke geste. 

Mersad Berber rodio se 1. januara 1940. u Bosanskom 

Petrovcu u bih. Slikarstvo je diplomirao na 

Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi 

profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, 

kod profesora Rike Debenjaka, na alu u Ljubljani, 

završio je 1965. Od 1978. do 1982. radio je na Katedri 

za crtež i grafiku alu u Sarajevu. Berber je bio poznat 

u svijetu kao jedan od najboljih grafičara. Njegovo 

djelo je uvršteno u kolekciju Tate Gallery 1984. Imao 

je čitav niz samostalnih i kolektivnih izložbi. Od 2007. 

bio je članom Ruske akademije umjetnosti. U Zagrebu 

je živio i radio od 1992. Njegov atelje u toku opsade 

Sarajeva granate su potpuno uništile. Govorio je da 

je Bosna sve što ima, da je to zemlja velike dobrote i 

velike mržnje, ali da nije bitno gdje na kraju završe vaši 

ostaci, već duhovno naslijeđe. 

Dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među 

kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više 

nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade 

u Dubrovniku, Trstu, nagrada zavnobih-a, kao i 

nagradu našeg lista. Dizajnirao je knjige, omote ploča 

Indexa, omot trostrukog cd-a prve bh. opere Hasanaginica, 

plakate za filmove Emira Kusturice i brojne 

druge radove. Govorio je da svoju inspiraciju najviše 

crpi iz ”mističnog svijeta Bosne, njenih otomanskih 

slojeva i tragičnog usuda njenih ljudi”. 

Da će Bosna i Hercegovina, kao i kompletna regija 

bivšeg nam zajedničkog kulturnog prostora osjetiti 

”Den tredje saken som kan imponera på en novis – efter 

att han eller hon hade absorberat verkan av Berbers 

tekniska färdigheter – är den typiska fragmenteringen i 

många av hans bilder. Hans målningar har ibland beskrivits 

som polyfoniska, med bilder eller scener som tydligen 

glider in i varandra.” (Edward Lucie-Smith, brittisk 

konsthistoriker och konstkritiker) 

gubitak najvećeg majstora i umjetnika čije će se zasluge 

mjeriti na svjetskom nivou, rekao je Admir Mujkić, 

predsjednik ulubih-a dodajući: 

– Mersad Berber je bio jedan od osnivača Odsjeka 

za grafiku na alu Sarajevo, počasni član ulubih-a, 

afirmator bh. likovne umjetnosti diljem svijeta što 

potvrđuju njegove izložbe u svim najvažnijim svjetskim 

centrima a o tome svjedoče tekstovi i zapažanja 

najvećeg likovnog kritičara Edwarda Lucie-Smitha. 

Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije bih 

kazao je: 

– Odlazak Mersada Berbera sigurno je veliki gubitak 

za kulturu bih, a i Hrvatske u kojoj je djelovao u 

posljednje vrijeme. Tačnije to je gubitak za umjetnost 

i kulturu. Mersad Berber je bio pripadnik generacije 

sarajevske grafičke škole koja je uistinu revolucionisala 

pristup prema ovom mediju i u jednom periodu bila jedna 

od najznačajnijih kulturnih pojava, a Mersad je u njoj 

bio veoma značajan. On je bio dobitnik velikog broja 

 




21

”Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno 

je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber crta 

s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale 

iz umjetnosti Zapadne Evrope i SAD. Njegovu forme 

se odlikuju punoćom i solidnošću koju mnogi današnji 

umjetnici ne znaju postići.” (Edward Lucie-Smith) 

 

nagrada na evropskim i svjetskim salonima. Obilježio 

je jedno vrijeme i svakako će nam nedostajati, a njegovo 

djelo će bez sumnje ostati da svjedoči o tom vremenu. 

Raskošan stvaralac 

Safet Zec, naš poznati slikar bio je šokiran ovom viješću: 

– Odlazi veličanstvena i krasna ljudska, ali i umjetnička 

figura, koja je bila jedinstvena na ovim bh, ex-jugoslavenskim 

i evropskim prostorima. Bio je raskošan 

stvaralac. Stvarno mi je žao, kao što mi žao svih takvih 

ljudi, velikih i krasnih stvaraoca. Ostavio je iza sebe 

mnogobrojna veličanstvena djela. Bio je intelektualac, 

mislilac koji je razmišljao, duboko poznavao evropska i 

svjetska kretanja u umjetnosti, duboko volio i poznavao 

umjetnost i našu nesretnu bih. Posvetio joj je 

prekrasna djela i opuse. 

Berberov odlazak je veliki ljudski, fizički gubitak. 

Znam da ga nećemo sretati na Stradunu, u Zagrebu, 

Sarajevu na Baščaršiji, ali zato će ostati njegovo djelo, 

na sreću, to je neka mala sreća nas koji ostavljamo svoja 

djela iza nas. 

U ovom trenutku sjećam se jedne male epizode sa 

pokojnom Nadom Pivac u vozu iz Počitelja za Sarajevo. 

To su bile godine kada je Berber bio profesor na alu, 

pred Olimpijadu, imao je već niz nagrada, bio je velika 

figura u žiži. Kaže mi Nada: ”Berber nam vraća vjeru 

i dostojanstvo u nas same umjetnike, vraća nam poštovanje.” 

Berber je bio kompleksna ličnost u toj svojoj 

veličini mnogo je značio za Sarajevo, bih i internacionalnu 

scenu. On je bio jedan od rijetkih umjetnika, ako 

ne jedinstven, koji je doživio planetarnu popularnost. 

Lično sam mu zavidio na nekim djelima, koja su osvajala 

opojnošću i raskošom, te bila jedinstvena. Imali 

smo nekih zajedničkih planova i ideja. Zaista mi je žao 

što se nismo družili onako kako smo trebali. Odlazak 

ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju imalo o 

ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti. 

Začuđujuća vještina 

– Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno 

je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber 

crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno 

nestale iz umjetnosti Zapadne Evrope i Sjedinjenih 

Američkih Država. Njegovu forme se odlikuju punoćom 

i solidnošću koju mnogi današnji umjetnici ne 

znaju postići, rekao je o slikaru jedan od najznačajnijih 

britanskih likovnih kritičara i historičara umjetnosti 

Edward Lucie-Smith. c 




Nita Keljalić 

Žena s oblakom u očima 

Žena s oblakom u očima 

Nita Keljalić 

Poezija ljubavi i sjete 

Tekst: Uzeir Bukvić 

u 

e 

o 

i 

o 

- 

e, 

a 

u 

- 

a 

ć 

una förlag 

Nigdje se čovjek, sklon tumačenju literarnih snova, 

ne može lakše okliznuti i strmoglaviti kao u 

poeziji. Jer, za razliku od proze, za koju je potreban 

majstor i iskustvo, i gdje se tačno znaju temelj 

i krov, jer se sve dešava u glavi tekstopisca, poezija je 

varljiva dama, koja se javlja srcem, a srce je teška izdajica. 

I zato sam knjizi Žena s oblakom u očima autorice 

Nite Keljalić, prišao vrlo oprezno, s pobožnošću skoro, 

jer me na to upozorio naslov knjige i njena posveta. 

Nisam tumač oblaka, njih držim za prolaznost, 

ali s nebesima vodim dug i uporan dijalog, svjestan 

uzaludnosti pokušaja da naslutim različitost. Bavim 

se uzaludnim poslom jer je samo nebo isto: bosansko 

nebo, švedsko nebo, isto nebo. Zašto prilazim baš s te 

strane, uvodeći vas u tumačenje pjesničkih znakova 

Nite Keljalić Iskustvo me je naučilo da ničemu ne 

prilazim preozbiljno uzdajući se samo u prvi utisak. I 

davno sam se prestao čuditi. 

Na nedavnoj promociji knjiga naših mladih spisateljica, 

koje djeluju u Švedskoj, bila je i Nita Keljalić, 

iz grada Norčepinga. Rođenjem iz Jajca, što u ovom 

slučaju nije nebitna činjenica. 

Najprije sam zažalio što ne odoh na promociju njene 

knjige, koju joj je objavila una forlag iz Geteborga. A 

potom nesta kajanja zbog nedolaska na to književno 

veče, na to žensko književno veče, koje je i organizirano 

da bi se predstavile naše mlade spisateljice iz 

Švedske, čije vrijeme čini mi se tek dolazi. Ali, o njima 

drugom prilikom. 

Jer, da sam tada sreo i upoznao autoricu zbirke pjesama, 

poetskog naslova Žena s oblakom u očima bilo bi 

to, bojim se, jednostrano poznanstvo; znao bih dosta 


Pjesnikinja u egzilu: Nita Keljalić, Žena s oblakom u očima, 

UNA forlag Geteborg 

o knjizi i onome što ona piše i pjesnički osjeća, a malo 

šta i o njoj. 

Nita se u zrelim godinama javila poezijom. Čudno 

za neupućene, ništa neobično ako se zna da je jedan od 

najvećih pjesnika Indije Rabindranat Tagore, tek na pragu 

pedesete objavio zbirku pjesama Gradinar i okitio se 

Nobelovom nagradom. Nema dakle pravila, jer godine 

ne čine pjesnika pjesnikom nego njegova poezija. 

Šta veli autorica male-velike zbirke poezije pune 

upravo ljubavi i sjete 

Rođena je Jajčanka, koja je svoj dio zavičaja ponijela sa 

sobom u švedski grad Norčeping, poput medaljona srca, 

prenijela ga u očima. Ono što stoji i što je stalo u njenom 

srcu i duši nema istu boju i njegova ljepota se s vremenom 

tanji i blijedi sve nepodnošljivijim sjećanjima. 

– Davno je bilo kad smo postojali, u jednom gradu kojeg 

više nema, kaže Nita, nostalgično i bolno, čini mi se, 

dodajući – i nismo ni svjesni bili, tad, da će jednog dana, 

samo sjećanje nam ostati, i snovi se u zaboravu stopiti, 

davno je bilo, kad smo znali, baš kao djeca, voljeti. 

– Imala sam sretno djetinjstvo, nostalgično veli 

Nita. – Odrastala sam u najljepšem gradu na svijetu, 

uz najljepšu rijeku u gradu punom slavne istorije u bajkovitom 

okruženju. Za nezaboravnih ljetnih predvečerja 

s mosta na Plivi gledala u oblake, na svoj zaljubljenički 

način tumačila njihove forme i poruke i sve te 

slike, kao da sam slutila da ću ih biti željna, skupljala u 

oku poput brižljive djevojčice, koja s pobožnošću sprema 

svoje lutke, tako da ih ne daj bože ne povrijedi. 

I tu na tom mom mostu uzdisaja, onako zanesenjački, 

mladalački rekla je sebi – Nita napisaćeš i ti jednoga 

dana knjigu, svoju knjigu. 

Teško je pored takve vode i na tom mostu ostati literarno 

”nevin”. I tu su tada nastali i prvi stihovi, život 

jedne mlade Jajčanke počeo se prelivati u poeziju, baš 

poput tih njenih oblaka iznad Plive, koji kako odmiče 

ljetni dan neprimjetno se prelivaju, nestaju s vidika i 

postaju nebo. 

Za dobru poeziju, za jaku riječ, potrebna su izgleda 

teška vremena i gorka razočarenja. Sem ljubavi, mada 

i ona ne mora uvijek biti bezbolna. Ravnodušni i zadovoljni 

ne pišu poeziju. I stoga susret sa poezijom Nite 

Keljalić, na momente doživljavamo kao vlastiti autoportret. 

Ispravnije reći neku vrstu autoportreta kolektivne 

promašenosti. Previše je u tim njenim rimama, 

koje se ne rimuju, jer je Nita moderan pjesnik i ne drži 

do te vrste lakirovke, isuviše je iskrenosti, ali iskrenosti 

koja se i vas tiče. I poruka. Ženama. I mučnine, katkad, 


 

23

Nisam sklon pretjerivanju, ali me drži nada da će poezija 

Nite Keljalić izaći iz korica ove knjige s omotom boje jeseni 

i poći svojim putem, poput svake pjesme hodalice, 

od uha do uha radoznalih pjesmoljubaca. Biće ugodno 

sretati se s njom. 

 

koja tjera na povraćanje jer se putuje u vozu koji vozi 

natraške i koji će i nju dovesti praznu u Zemlju od 

Stakla. 

Ali i ljubavi, te nikad dovoljno neispjevane pjesme. 

– U Norčepingu sam dočekala dvadesetu. Prazna, 

zbunjena i obeshrabrena. Moja želja da budem psiholog, 

potajna nada da pišem, sve ono što mi je izgledalo 

moguće, izgubilo se negdje na tom putu i u tim 

vozovima bez voznog reda, koji najprije stignu ali tamo 

gdje niste planirali ni mislili da ćete stići. Jer, tako je to 

”najbrže stigne onaj koji ne zna gdje je pošao!” To su mi 

rekli ovdje u Švedskoj. I još puno toga sam čula ovdje 

od ove Švedske. O čemu ćutim, godinama ćutim u 

kući bez prozora. Kao što je zaljubljenog teško uvjeriti 

u novu sreću, tako je i meni Švedska bila slabo utočište. 

Sve bi bilo lakše da ne postoji ono Tamo – tamo 

odakle smo mogli otići, i ponovo se vratiti, mogli smo 

ostavljati jer, sve ostavljeno nas je čekalo, i nismo ni 

svjesni bili tad, da će jednoga dana samo sjećanje nam 

ostati! Prenosim ovo njeno osjećanje iz pjesme U Zemlji 

zelenog sunca. 

P. S. Nita Keljalić, nije samo obična pjesnikinja i zato sad volim što nisam 

otišao na promociju njene knjige u Geteborgu. 

Znam da je za svakoga ko piše vrhunac radosti u tom neizvjesnom 

poslu – knjiga. U slučaju Nite Keljalić, ulazak njene prve knjige u njen 

dom, poput vulkana unio je erupciju sreće. I neplanirano udahnula 

neočekivani optimizam njenom devetogodišnjem sinu Leonu. Susret 

sa knjigom svoje majke doživio je na svoj nepredvidiv način. Nije to 

više susret sa uobičajenom lektirom primjerenoj njegovoj dobi i shvatanju. 

Sad je to knjiga na čijim koricama, umjesto njemu nepoznatih i 

neinteresantnih autora, piše ime njegove majke. Gleda to prvi put i u 

njegovim očima ona se izdigla do neslućenih visina. Sad može i svojoj 

školskoj drugarici u školi koju pohađa, da odgovori na njeno neoprezno 

pitanje ”kako on provodi slobodno vrijeme” Zasad nije imao odgovor, 

jer je pojam slobodno vrijeme u njegovoj svakodnevnici teško 

izdvojiv. Sav važan sad može da joj kaže da čita knjigu i pjesme svoje 

majke, da joj pokaže i knjigu s njenim imenom na koricama. 

Reći će joj nešto još važnije da i on sam počinje da piše knjigu. Jer 

kad je vidio majčinu obećao je da će i on napisati knjigu i da želi sam 

da je prodaje i potpisuje kupcima u knjižarama, kao i svaki veliki pisac. 

I doista, počeo je da piše. Na kom jeziku još je njegova tajna, ali 

da će knjiga biti, biće. O čemu, vidjećemo! Tako je u jednom posve 

nesvakidašnjem slučaju knjiga poezije Nite Keljalić, dodatno dobila na 

važnosti. 

Dešava se eto da ponekad priča o knjizi nosi više uzbuđenja i od 

same knjige. Autorica je svoju zbirku mogla posvetiti svome sinu, jer 

je on bitan u njenom nastajanju. Ali nije. Njen Leon, ako završi svoju 

knjigu, nedavno započetu, nasloviće je siguran sam – ”svojoj majci 

Niti!” I umjesto uobičajene preporuke ove knjige samo podsjećanje za 

čitaoce: neke knjige je bez obaveze na čitanje poželjno imati. Zbirku 

pjesama Žena s oblakom u očima Nite Keljalić, dobro je imati, a još 

potrebnije i poželjnije pročitati. c 

Za pjesmu je često potreban putokaz, jer, poput 

poezije Nite Keljalić, sva poruka je u jednoj riječi. U 

slici, u jednom uhvaćenom trenu. To su često njeni 

simboli smješteni u okvir pjesme, ali okvir koji nije 

sputavajući, ne ograničava, već ih pušta da izađu i žive 

svaki svoj smisao. Poput kristala; ima samo sjaj i boja. 

Misao, samo. I ako tako možeš misliti, ako imaš tu 

moć i darovitost, znaćeš lako i moći ćeš slijediti taj trag 

autorice i njene pjesme. Ako pak ne mogneš, ne treba 

odustajati, moraš pokušati, krenuti ispočetka dok ne 

nađeš pravi trag. 

Jer poezija i jeste misao u letu! Ptica koja samo jednom 

poleti i pretvori se u trag. 

I zato savjetujem radoznale, one koji se dive zraku 

a ne svjetlosti, da ne odustanu, vratiće im se višestruko. 

Poput dragog gosta koji dolazi iznenada, doživjeće 

susret sa poezijom Nite Keljalić, baš kao kad vam se 

nakon duga i dosadna tumaranja ukaže zbunjujuće 

čudan predio. 

Poezija Nite Keljalić, što je i očekivati, nosi pečat 

osobnog iskustva. Mada, mora se priznati i mora joj 

se na tome biti zahvalno, neće vas opteretiti mrakom 

s kojim već dvije decenije samuje u ovoj Zemlji od 

Stakla. Odmoriće vas ljubavlju. Diskretnom erotikom, 

čak, ali s mjerom ako je u poeziji uopšte išta mjerljivo, 

jer što god se po nekom šnitu i kalupu skraja onda to 

nije pjesma, kao da se boji da vas ne povrijedi suviše 

ozbiljnošću, smatrajući poeziju alhemijom duše. 

Ipak i uprkos svemu njena poezija nudi optimizam. 

Nadu, a nada posljednja umire, zar ne! I stoga nek joj je 

dopušteno da se i ovoga puta obrati ženi u Ženi, stihovima 

iz njene pjesme Ona: 

aprilsko sunce 

škrto 

i odviše dugo čekano 

kao nepreboljen ljubavnik 

iznenadi 

Nju 

koja je bezbroj godina 

živjela na kiši 

Nju 

koja je nekad znala 

sve pjesme 

što su ikad ispjevane 

i što nikad tražila nije 

utjehu u tuđem dodiru 

sve jezike koje je govorila 

već odavno je zaboravila 

i miris zagrljaja 

i svoje ime 

al’ tog dana 

u prolazu 

neko joj ga šapnu 

i sve se u njoj nanovo probudi 

kamen i vatra 

kristali postadoše 

u mraku zvijezda nađe 

skoro ugašene oči 

meki dodir vjetra 

u kosi joj osta 

i sjeme istrošene mladosti 

duboko u njoj 

otkri sunce 

jednog novog života c 



Safe at Work 

Web stranica i film na dvanaest jezika o opasnostima 

i pravima zaposlenih u restoranima 

Kuhinje u restoranima moraju biti sigurnija radna 

mjesta čak i onima koji nedovoljno poznaju švedski 

jezik. Zavod za zaštitu na radu (Arbetsmiljöverket) 

usmjerava se od januara 2013. na informisanje 

restorana u Švedskoj, putem interneta, filma i kontrolnih 

lista – na dvanaest jezika. 

Najčešći uzroci nesreća u restoranima su padovi 

po klizavom podu, posjekotine nožem i opekotine od 

kuhinjske i grijne opreme i tečnosti. Česte su i prijetnje 

i nasilje. U razdoblju 2007.–2011. prijavljeno je 1.258 

ozljeda u ovom zanimanju. Tamne brojke su velike. 

U kuhinjama se i dešava većina povreda. Tu je i 

veliki udio radnika iz inostranstva – grupa koje ovdje 

trajno žive i onih s privremenim radnim dozvolama. 

Državni zavod za migracije (Migrationsverket) izdao 

je 2012. oko 1.400 radnih dozvola zadnje pomenutoj 

grupi. Ciljna grupa obuhvata više hiljada radnika u 

Švedskoj. (Ugostiteljstvo je industrijska grana s najvećim 

udjelom poduzetnika rođenih u inostranstvu, sa 

70 posto rođenih izvan Švedske.) 

Tim grupama je zajedničko nedovoljno poznavanje 

švedskog jezika. Zbog toga teže dolaze do informacija, 

naprimjer, da zaposleni imaju pravo na uvođenje u 

radno mjesto, kako bi izbjegli opasnosti i uobičajene 

povrede na poslu. Mnogi i ne znaju za Zavod za zaštitu 

na radu. 

– Ne možemo prihvatiti dvostruke standarde gdje 

neki zaposleni imaju pristup informacijama o sigurnoj 

radnoj sredini, a drugi ne. Zato sada vodimo kampanju 

usmjerenu na one s lošijim poznavanjem švedskog u 

ugostiteljstvu, kaže Håkan Olsson, direktor nadzora 

pri Zavodu za zaštitu na radu. 

Cilj kampanje je smanjiti broj povreda zaposlenih u 

ugostiteljstvu. 

Kampanja se vodi po nalogu vlade radi informisanja 

stranih radnika. To, između ostalog, uključuje pisma 

za 14.000 vlasnika restorana i web stranicu Safe at 

Work (safeatwork.se). Tu radnici i poslodavci imaju 

informacije na dvanaest jezika. Na stranici je dostupan 

i film s primjerima uobičajenih povreda u branši. 

Zavod za zaštitu na radu oglašava na raznim jezicima 

i putem posebnih web stranica koje radnici posjećuju. 

Zalaganje na informisanju prati određeni broj 

inspekcija. 

– Vlasti tradicionalno teško dopiru do tih ciljnih 

grupa po vlastitim uslovima tih grupa. Zato su web 

stranica i oglasi, film i brošure efikasan način dopunjavanja 

redovnih kanala, kaže David Khabbazi, odgovaran 

za kampanju. 

safeatwork.se 

Restaurangköken måste bli säkrare arbetsplatser, även för dem med 

bristande kunskaper i svenska. 

Arbetsmiljöverket riktar fram till och med januari 2013 information 

till landets restauranger. Det sker i form av en webbplats, en film och 

checklistor – på tolv språk – arabiska, bengali, franska, engelska, hindi, 

kinesiska, persiska, turkiska, thailändska, spanska och urdu. Syftet med 

kampanjen är att minska antalet skador bland restauranganställda. 

Slike s plakata kao dijela kampanje s informacijama o opterećenju pri radu (donja slika) i 

zaštiti ruku od uobičajenih uzroka opekotina (gornja slika) 

Kontakti pri Zavodu za zaštitu na radu: 

- Pernilla Niia, inspektor zaštite na radu, 010-730 97 

89 

- David Khabbazi, odgovaran za kampanju, 010-730 

93 25 c 



25

MoneyGram 

MoneyGram öppnar den första företagsägda 

butiken i Sverige 

Sverige (28 nov 2012) – Den globalt ledande leverantören 

av penningöverföring MoneyGram meddelande idag lanseringen 

av den första företagsägda butiken på Sveavägen 

39 i Stockholm. 

Butiken ligger i centrala Stockholm. Personalen på plats är 

heltidsanställda på MoneyGram och är utbildade i penningöverföringstjänster 

för att tillhandahålla kvalitetsservice till 

kunder som vill skicka och ta emot pengar. 

Företaget har planer på att lansera fler MoneyGram-ägda 

butiker i de nordiska länderna under 2013 för att komplettera 

det nuvarande nätverket. 

Enligt världsbanken är Sverige ett av de länder från vart man 

skickar mest pengar i Norra Europa, med mer än 1,3 miljoner 

utlandsfödda som bor i Sverige och som skickar mer än 800 

miljoner dollar årligen. 

– Expanderingen av MoneyGram-nätverket i Sverige är 

en topprioritering när vi går in i 2013, säger Mark Crowson, 

regionchef för MoneyGram i Norden. – Det finns en stor population 

utlandsfödda i Sverige som skickar pengar till många 

länder. Vi ser en möjlighet för MoneyGram att växa och vi vill 

att MoneyGram ska bli det självklara valet när man ska skicka 

och ta emot pengar i Sverige. 

Inför öppningen av den nya butiken lanserar MoneyGram 

sms-kampanjer och delar ut presentartiklar för att på så sätt 

öka kännedomen av butiken bland de boende i området. Presentartiklarna 

består av nyckelringar, bandanas och skrivhäften. 

För att få presentartiklar kan kunder besöka den nya 

butiken på Sveavägen 39 i Stockholm. 

Om MoneyGram 

MoneyGram är ett globalt ledande penningöverföringsföretag 

som gör det möjligt för kunder, som inte kan tillgodose sig 

traditionella finansiella institut till fullo, att få sina ekonomiska 

behov mötta. MoneyGram erbjuder pengaröverföringstjänster 

världen över, samt faktura- och betaltjänster i USA och Kanada 

genom ett globalt nätverk med mer än 293 000 ombud – som 

innefattar egna återförsäljare, internationella postkontor och 

finansiella institut – i 197 länder och områden världen över. 

O MoneyGram-u 

MoneyGram je vodeći svjetski servis za transfer novca koji 

omogućuje klijentima, kojima tradicionalne finansijske institucije 

ne mogu u potpunosti podmiriti potrebe, da ih riješe. 

MoneyGram nudi usluge transfera novca širom svijeta kao i 

usluge fakturisanja i plaćanja u Sjedinjenim Američkim Državama 

i Kanadi putem globalne mreže s preko 293.000 zastupnika 

– uključujući i vlastite prodavače, međunarodne pošte i 

finansijske institucije – u 197 zemalja i oblasti širom svijeta. 

Švedska (28. nov. 2012.) – Vodeći svjetski servis za transfer 

novca MoneyGram najavio je danas otvaranje prve vlastite 

poslovnice u ulici Sveavägen 39 u Stockholmu. Poslovnica 

se nalazi u centru Stockholma s osobljem MoneyGram-a 

na puno radno vrijeme obučenim za transfer novca i pružanje 

kvalitetnih usluga klijentima koji žele slati i primati novac. 

Kompanija planira otvaranje više vlastitih poslovnica u nordijskim 

zemljama tokom 2013. radi upotpunjavanja postojeće 

mreže. Prema podacima Svjetske banke, Švedska je jedna od 

zemalja iz koje se šalje najviše novca iz sjeverne Europe, s više 

od 1,3 miliona građana stranog porijekla koji šalju preko 800 

miliona dolara godišnje. 

– Širenje MoneyGram-ove mreže u Švedskoj je prioritetno u 

Novoj godini, kaže Mark Crowson, regionalni direktor Money- 

Gram-a za Skandinaviju. – Veliki broj stanovnika rođenih van 

Švedske šalje novac u mnoge zemlje. Vidimo priliku za razvoj 

MoneyGram-a i želimo da MoneyGram postane normalan 

izbor za slanje i primanje novca u Švedskoj. 

Uoči otvaranja nove poslovnice, MoneyGram pokreće 

sms-kampanje i dijeli poklone radi informisanja stanovnika 

tog područja o poslovnici. Pokloni se sastoje od privjesaka za 

ključeve, bandana (trake oko glave) i bilježnica. Da bi dobili 

poklone, klijenti mogu posjetiti novu poslovnicu u ulici Sveavägen 

39 u Stockholmu. c 



27

Bosanska kuća 

u Örebru (maketa) 

Apel 

za izgradnju Bosanske kuće u Örebru! 

Bosanska islamska zajednica Örebro osnovana je 

aprila 1994. godine i djeluje u sastavu Islamske 

zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Od osnivanja pa do 

danas nalazimo se u iznajmljenim prostorijama. 

Kada je postalo izvjesno da će nas najveći broj ostati 

da živi u Švedskoj, pa tako i na području koje pokriva biz 

Örebro, među našim članovima se počelo razmišljati i 

glasnije razgovarati o potrebi kupovine ili izgradnje vlastitog 

objekta. Počeli smo tragati za pogodnim objektom, 

u dva navrata ga i pokušali kupiti, ali nismo uspjeli, pa 

smo do tada prikupljena sredstva uložili u poseban fond – 

Vakuf fond. 

Uporedo sa traženjem objekta za kupovinu poduzeli 

smo i potrebne korake za eventualnu izgradnju objekta koji 

bi zadovoljio sve potrebe koje jedan moderan kulturni centar 

danas iziskuje – obrazovne, vjerske, kulturne, sportske… 

i 2007. godine započeli razgovore u opštini o lokaciji 

na kojoj bi gradili objekat pod nazivom Bosanska kuća. 

Nakon pronađene lokacije (4.800 m²), dobijanja urbanističke 

saglasnosti, te izrade projekta, 15. septembra 

2011. godine dobili smo građevinsku dozvolu za izgradnju 

Bosanske kuće, centra u kojem će se naša djeca, omladina 

i stariji okupljati i kroz druženja, kulturne i druge aktivnosti 

raditi na očuvanju i jačanju svog identiteta. 

Centar će kroz planirane aktivnosti, ako Bog da, dati i 

pozitivan doprinos na planu međusobnog razumijevanja, 

tolerancije i pozitivne integracije u sredini u kojoj živimo. 

U centru su predviđeni sljedeći sadržaji: 

1. Mesdžid, prostor za vjerske potrebe sa pratećim 

prostorijama. 

2. Kulturni centar sa prostorijama za slobodne aktivnosti 

djece, omladine i starijih, biblioteka i knjižara, 

učionice, kancelarije, sale za sastanke, izložbeni prostori, 

kafeterija i bosanski restoran. 

3. Višenamjenska dvorana u kojoj će se, osim sportskih 

aktivnosti, moći organizirati razni kulturni programi, 

konferencije i dr. Dvorana će se iznajmljivati 

svima čije aktivnosti nisu u suprotnosti sa našim 

vjerskim uvjerenjima i tradicijom. 

Uspjeli smo dobrovoljnim prilozima obezbijediti dovoljno 

sredstava za kupovinu zemljišta i za projektnu dokumentaciju. 

Pošto se radi o velikom objektu, a sredstva koja 

imamo trenutno na raspolaganju nisu dovoljna, prinuđeni 

smo da pokrenemo širu akciju prikupljanja novčanih 

sredstava za nastavak daljnjih radova na izgradnji objekta. 

Zato se i vama obraćamo molbom, da u granicama 

vaših mogućnosti, dobrovoljnim prilogom pomognete 

izgradnju ovog lijepog objekta. 

Ukoliko vam se naša ideja dopada i ukoliko želite da 

doprinesete izgradnji Bosanske kuće u Örebru i upišete se 

u knjigu dobrotvora, možete to učiniti na sljedeći način: 

uplate iz švedske 

na PlusGiro: 185 71-0 

sa naznakom: ”Za Bosansku kuću” 

uplate iz inostranstva: 

Pay to: Nordea Bank ab, Box 1615, 701 16 Örebro 

swift kod: ndeasess 

iban: se 28 9500 0099 6034 0018 5710 

beneficiary (korisnik): 

Bosniska islamiska församlingen 

Stångjärnsgatan 3, 703 63 Örebro, Sweden 

Uplata za: ”Za Bosansku kuću” 

Više informacija: 

www.islambih.com i tel./fax: 019-18 48 26. 

Hvala vam na prilogu i neka vas Uzvišeni Allah nagradi! 

Upravni Odbor Bosanske islamske zajednice Örebro

Zena-Kvinna nr 52 - Žena-Kvinna

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?