You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
od onih koji su napustili Srebrenicu jednoga dana<br />
početkom jula 1995. On je jedan od onih koji je pobjegao<br />
vojsci Ratka Mladića. Fahrudin je prošao isti put<br />
kojim ja sada prolazim ali pod sasvim drugim uslovima.<br />
Pričao mi je da oni koji su bježali nisu smjeli piti vodu<br />
jer su bosanski Srbi zatrovali vodu. U isto vrijeme nisu<br />
imali hranu i bili su progonjeni kao životinje. I danas,<br />
16 godina nakon ovih dešavanja, budi se Fahrudin noću.<br />
Budi se iz more u kojoj je nekada živio. Progonjen u bosanskim<br />
šumama, boreći se kao životinja da preživi. Bez<br />
hrane, bez vode. Bilo mi je teško razumjeti kako su on i<br />
ostali mogli to izdržati. Za mene je marš bio težak. Uprkos<br />
što sam imao hranu i vodu. Osim toga nisam morao<br />
razmišljati da će mi tijelo biti izrešetano mecima.<br />
Hodanje se nastavilo i ja sam stigao do jednoga<br />
tanka sa vodom. Bilo je vrijeme da se flaše napune.<br />
Nastavio sa ići i pogled mi je prelazio sa prekrasnog<br />
zelenog vidokruga do masovnih grobnica. Jedne prilike<br />
sam stigao do jedne zapaljene kuće izrešetane mecima.<br />
Sjeo sam u sjenu nasuprot kuće da se rashladim<br />
na temperaturi od 40 stepeni. Posmatrao sam kuću i<br />
razmišljao o scenama koje su se ovdje odigravale. Ko<br />
je živio u ovoj kući i šta se desilo s njima Nikada neću<br />
saznati. Mogu samo nagađati šta se desilo.<br />
Pošto sam ja Šveđanin želio sam to na neki način<br />
pokazati. Želio sam pokazati da dolazim iz Švedske<br />
i da sam došao da učestvujem u maršu. Objesio sam<br />
jednu švedsku zastavu na moj ruksak. Ljudi su postali<br />
radoznali. Više puta su mi prilazili i govorili, ”Zdravo!<br />
Je si li ti iz Švedske” Neki su tražili kontakt sa mnom<br />
i razgovarao sam sa više nepoznatih Bosanaca. Nisam<br />
mogao propustiti da je rat ostavio duboke tragove. Jedan<br />
mladić mi je ispričao da mu je sestra imala momka<br />
iz druge etničke grupe. Njihova veza izazvala je mnoge<br />
nesuglasice i otac joj je na kraju postavio ultimatum.<br />
”Izaberi ili on ili porodica, ali ako izabereš njega onda<br />
si odbacila porodicu.” Djevojka je izabrala porodicu i<br />
oprostila se sa momkom.<br />
Nakon što smo išli četiri milje na 40 stepeni bilo je<br />
fino doći na mjesto gdje su bili postavljeni šatori. Bosanska<br />
vojska je postavila šatore za prenoćište. U naš<br />
šator je moglo stati 6–8 osoba. Prije nego što smo legli<br />
sakupili smo se da večeramo. To smo zaista trebali nakon<br />
današnjeg marša. Puno smo razgovarali o današnjem<br />
hodanju. Svi su imali grčeve i bolove u stopalama.<br />
Moja su stopala bila napeta i dobio sam plikove.<br />
Otišao sam do medicinskog osoblja u Crvenom krstu<br />
koje mi je probilo plikove i opralo noge sredstvom za<br />
dezinfekciju.<br />
Neko je rekao da ima mjesta u vozilima Crvenog<br />
krsta za one koji ne mogu izdržati posljednju etapu<br />
marša. Pomislio sam. Nikada! Ja ću hodati uprkos svim<br />
plikovima i bolovima. Kada sam se vratio do moga šatora<br />
bilo je vrijeme za hranu. Dobili smo kruh i pileću<br />
paštetu, salamu, paradajz i kafu. Nisam nikada volio<br />
paradajz u Švedskoj. Mislim da je kisel i bez ukusa. Ali<br />
sada sam dobio najukusniji paradajz koji sam ikada<br />
zagrizao. Bosanski paradajz, sočan i ukusan. To je bio<br />
sasvim drugo okus u poređenju sa paradajzom koje se<br />
servira u Švedskoj.<br />
Sjedili smo, jeli i pričali. Bilo je to fino društvo uprkos<br />
da ja nisam poznavao ove ljude. Otvoreni, veseli,<br />
pozitivni i gostoljubivi. Bilo mi je zaista prijatno u tom<br />
društvu. U isto vrijeme je bilo prisutno puno bola i<br />
žalosti koje su ovi ljudi nosili. Svi su manje više imali<br />
neku relaciju prema ratu. Mogao je to biti neki njihov<br />
Želio sam pokazati da dolazim iz Švedske i da sam došao<br />
da učestvujem u maršu. Objesio sam jednu švedsku<br />
zastavu na moj ruksak. Ljudi su postali radoznali.<br />
rođak ili brat ili sestra koji je imao surovu sudbinu.<br />
Ubijen i bačen u masovnu grobnicu, pogubljen bez da<br />
je učestvovao u ratu, brutalno mučen, silovana. Sve je<br />
to bilo oko mene. U meni se pojavio jedan isječak sa<br />
Youtube. Ljudi kako se pogubljuju, pale na smrt, vojska<br />
koja puca, kuće kako gore, ljudi kako bježe. Vratio sam<br />
se mislima mojoj grupi. Popio sam ostatak kafe i oprao<br />
zube. Bila je noć i vrijeme za spavanje. Današnji napor<br />
učinio je svoje i odmah sam zaspao…<br />
Probudio sam se u nedjelju ujutro i došlo je vrijeme<br />
za posljednju etapu. Stopala su me boljela i peklo<br />
me je kada sam obuo cipele. Počeo sam hodati i pri<br />
svakom koraku sam osjećao osjetljivost i bolove u<br />
stopalama. Ostalo je još samo četiri milje i mislio sam<br />
samo da izdržim. Mislio sam kroz šta su Fahrudin i<br />
drugi prošli. Rekao sam sebi; ”Ne gunđaj, hodaj samo.”<br />
Osjećao sam svaki korak, sunce je peklo i počeo sam<br />
dobivati grčeve u listovima. Ali ću ja pod svaku cijenu i<br />
vlastitom snagom stići do Potočara.<br />
Nastavili smo ići i prolazio sam pored mjesta gdje je<br />
bosanskosrpska vojska pogubila muslimanske muškarce.<br />
Hodanje na suncu bilo je isto tako hodanje po mraku.<br />
Mrakom koji je vladao nekoliko godina početkom<br />
1990-tih. Sve više sam postajao svjestan osjećaja zla i<br />
smrti koji su se uvlačili u moju svijest.<br />
Masovna grobnica sa 629 leševa/En massgrav med 629 lik<br />
<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
11
Change language