You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
staništa pokriva smreka i bijeli bor. Ove vrste doprinose stvaranju sirovog humusa<br />
i zakiseljavanju tla.<br />
Kisela smeđa, smeđa podzolasta tla i podzole humidnih i perhumidnih predjela,<br />
formiranih na silikatnim supstratima (kiselim silikatnim stijenama i stijenama<br />
bogatim kvarcom), nastavaju acidofilne zajednice Abieto-Blechnetum,<br />
Bazzanieto-Abietum (Gorski Kotar, Slovenija) i druge. Kisela smeđa tla su osrednje<br />
duboka i duboka, povoljnog mehaničkog sastava i vodnih prilika i stoga ekološki<br />
značajna za jelove šume. Siromašnije pjeskovite varijetete ovih tala naseljuje<br />
jela sa smrekom.<br />
Na humoznom skeletnom tlu vapnenačkih stijena i kamenitih strmina pretplaninskih<br />
područja dominira jela u zajednici Calamagrosteto-Abietum.<br />
U Panonskom sredogorju i drugdje jela pridolazi najčešće na kiselim smeđim<br />
tlima na silikatnoj podlozi, parapodzolastim tlima, parapodzolu.<br />
Smreka (Picea excelsa Lk.) uspijeva dobro na plodnim tlima suglinastog<br />
i glinastog mehaničkog sastava i dovoljno vlažnosti, ali i na podzolima. Sistem<br />
korijenja je većinom plitko građen. Ako u tlu nema dovoljno hranjivih tvari<br />
ili suvišna vlaga dulje vremena stagnira, prirast smreke znatno se smanjuje ili<br />
se smreka suši.<br />
U nekim našim vapnenačkim planinama smreka (sa Vaccinium myrtülus<br />
i dr.) raste u hladnijim depresijama, mrazištima i kraškim poljima; tu smreka<br />
uspijeva na rendzinama sa sirovim humusom. U humidnim subalpinskim područjima<br />
smreka se razvija i na organogenim rendzinama. Nakon degradacije šume<br />
bukve i jele (pašom i požarom) na ovim staništima, u planinskim se vlažnijim<br />
predjelima razvijaju smreka i bor. Smreka raste s jelom na mnogim staništima.<br />
U dubljim depresijama, vrtačama viših predjela, najčešće na parapodzolastom<br />
smeđem tlu, izgrađuje smreka svoju zajednicu (Piceetum montanum), jer tu zbog<br />
stalnih pozeba druge vrste teže uspijevaju. Smrekove šume uspijevaju na humusno-silikatnim<br />
tlima planinskih predjela hladne i vlažne klime; u nižim pojasevima<br />
uspijevaju u ovim tlima bukove šume (Pohorje, Kozjak, itd.) Također<br />
kisela smeđa tla i u ekološkom pogledu njima slična kisela ilimerizirana tla viših<br />
predjela, česta su staništa smrekovih šuma, kao i šuma bukve i jele . Glinovitiji<br />
varijeteti kiselih smeđih tala prelaze često u parapodzole, i u višim regionima<br />
su to pogodna staništa smreke ukoliko B-horizont ne leži plitko.<br />
Podzoli i smeđa podzolasta tla na stijenama bogatim kvarcom u višim planinskim<br />
predjelima a prirodna su staništa smrekovih i borovih šuma, gdje one<br />
dobro uspijevaju. Željezni podzoli dolaze pod asocijacijom Rhodoreto-V accinietum<br />
i Piceetum subalpinum (Br. Blanquet);po Pallmannu, čine pedoklimaks<br />
subalpinskog pojasa. Na podzolima smreke se zakorjenjuje plitko u površinskom<br />
humoznom sloju, jer je A2 podhorizont gotovo sterilni kvarcrii pijesak.<br />
Manje zakorjenjuje u bogatijem iluvijalnom horizontu.<br />
Prema nekim orijentacionim istraživanjima (Poledica-Stankević)<br />
na području planine Tare, Pančićeva omorika (Picea omorica Panč.)<br />
uspijeva na rendzini.<br />
Bor obični (bijeli; Pinus sylvestris L.) u mineralno oskudnim i sušnim<br />
tlima razvija razgranjen površinski sistem korijenja i žilu srčanicu. Z o n 11 navodi<br />
podatke A. G. G a e 1 a o razvoju sistema korijena bora u nepovoljnim<br />
uslovima Urdinskih pijesaka Prikaspijske nizije SSSR-a. Korijen bora razgranjava<br />
se na ovim pijescima u prosjeku i do 10—11 metara. Na pjeskovitim tlima<br />
118
Change language