Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
UŽITAK. Jadranko najrađe vozi liniju 44, koja prolazi kroz Ottakringer<br />
Straße: „Tamo se uvijek nešto dešava, nema dosade!“<br />
bili opušteni“, objašnjava<br />
nam Jadranko. No uvijek ima<br />
nezadovoljnih putnika. Najviše<br />
se bune kad ih tramvaj<br />
ne sačeka, kaže Jadranko. Ali<br />
ponekad mora da bude tako:<br />
„Kad bi čekali na svakog koji<br />
nam dotrči, mogli bi odmah<br />
baciti vozni red“, objašnjava<br />
gotovo ispričavajući se.<br />
Život na tračnicama<br />
No sve u svemu Jadranko gotovo<br />
svakodnevno doživljava<br />
simpatične i zabavne trenutke<br />
s putnicima – pogotovo s<br />
osobama porijeklom iz bivše<br />
Jugoslavije. „Oni se uvijek<br />
iznenade kad vide da neko<br />
govori njihov jezik“, smije se<br />
ovaj mladi Hrvat iz Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Općenito najrađe vozi liniju<br />
43, a prije svega 44-ku koja<br />
prolazi kroz Ottakringer<br />
Straße. „Tamo se uvijek nešto<br />
dešava, tu nema dosade“, kaže<br />
SRETAN.<br />
„Ne bih se ni<br />
s kim mijenjao“,<br />
kaže<br />
Jadranko.<br />
s malim osmijehom na licu. Vikendom<br />
i sam rado posjećuje<br />
lokale na Ottakringer Straße.<br />
No samo ako mu to vrijeme<br />
dozvoljava, jer obzirom na<br />
djelimično ekstremno radno<br />
vrijeme vozača tramvaja, jako<br />
je zauzet i dobro mora da se<br />
vremenski organizuje. Jadranko<br />
je danas od 4:58 sati na tračnicama.<br />
Kad većina Bečlija još<br />
spava, njegova smjena počinje.<br />
Pitamo ga koliko kafe je potrebno<br />
da se čovjek pokrene u<br />
to doba? „Ja uopće ne pijem<br />
kavu“, smije se vozač. „Ljudi<br />
inače misle da se mora jako<br />
rano ići spavati, ali ja ponekad<br />
pogledam i svoju Ligu<br />
šampiona do kraja“, izjašnjava<br />
se vozač namigujući.<br />
Jadranko vozi bečke tramvaje<br />
već šest godina. No svoje prve<br />
vožnje nakon što je položio<br />
vozački sjeća se kao da je bilo<br />
juče: „Bila mi je dodijeljena<br />
linija 42, s najkraćom rutom<br />
u Beču, i sve je išlo kako treba,<br />
dok nisu ušla dva starija<br />
vozača i dva revizora i počela<br />
da mi gledaju preko ramena“.<br />
„Možete zamisliti kako sam<br />
onda bio nervozan. Samo<br />
sam pazio na to da se ništa<br />
ne dogodi“, sjeća se danas sa<br />
osmijehom.<br />
Koliko treba da se postigne<br />
rutina u vožnji? „Dvaput jesen<br />
i dvaput zima, kako kažu<br />
stari vozači. Tad se prođu sve<br />
najteže situacije.“<br />
U 12:<strong>15</strong> sati završava današnja<br />
Jadrankova smjena na stanici<br />
Wattgasse, gdje tramvaj predaje<br />
drugom vozaču i javlja se u<br />
remizu Hernals. Svako malo ga<br />
pozdravljaju drugi vozači, rukuje<br />
se i našali se s kolegama.<br />
Kolegijalnost je ovde očito na<br />
prvom mjestu. Jadranko je čak<br />
član nogometnog kluba bečkih<br />
vozača tramvaja. „Posao je<br />
stvarno cool“, govori dok gleda<br />
jedan od tramvaja u garaži. „Ne<br />
bih se ni s kim mijenjao.“<br />
Jako mu je važna međusobna podrška vozača: „S kolegama<br />
se razgovara i o privatnom životu“, objašnjava Elvir.<br />
KOSMO 27
Change language