Svako - bihamk

SOBA ZA MILOVANJE Takva, malena i“~usta” {to bi se narodski reklo,poslu`ila, je u odrastanju, bila svjedokprvih saobra}ajnih prekr{aja i smije{nihljubavnih iskustava u kojima je znalaposlu`iti kao zamjena za sobu zamilovanja, koja je uvijek nekako falilago zabavljao i, najvjerojatnije je planiraoo`eniti, i vozio, naravno, Peglicu.Negdje po~etkom aprila 1992. naivno,kakvi smo svi skupa bili u uvjerenjuda „rat ne}e na nas“ i „da }eovo ludilo brzo pro}i“, je iza{ao predzgradu igrati basket. Vi{e se nikadanije vratio, presjekao ga je rafal iz automatskepu{ke. S one strane orozamogao je biti kvalificiran zlikovac, alii prepla{eni, golobradi regrut kojem jenapunjena glava time kako su napoljuusta{e i mud`ahedini, `eljni krvi, ikoji bacaju djecu lavovima u Pionirskojdolini. Ali, to vi{e nije ni bilo va-`no, ostali smo bez nekoga na{eg ina najbrutalniji mogu}i na~in shvatilida vojska kojoj smo, uglavnom, svidali godinu `ivota ne}e poslu`iti kaonikakav faktor mira i stabilnosti, nego}e se svom snagom i `estinomuklju~iti u uni{tenje nas, i svega na-{eg. ^ini mi se da vi{e nikada nisamuzeo ko{arka{ku loptu bez svijesti otome da vi{e nikada ne}e biti ni bezbri`neigre, ni bezbri`ne vo`nje. Ratje bio najbrutalnija stepenica odrastanja,i do{ao je kao malj u glavu, kaonajstra{nije podsje}anje da je jednovrijeme kona~no zavr{eno.Kad smo stigli u izbjegli{tvo, nakonpotucanja kod ku}nih prijatelja kojijesu `eljeli pomo}i i primiti nas u nevolji,ali ~iji su pogledi uvijek nekakoodavali da je njihov komfor naru{en inaizgled neodre|enih re~enica „da seneko rje{enje mora na}i“, a koje susugerirale da }e se boravak kod njihmorati zavr{iti, dobili smo klju~eve odjedne napu{tene vikendice na kraju selau Istri, koju je trebalo dezinficirati,okre~iti i uljuditi za kakav-takav `ivot iklju~eve od Peglice, da se prevezemodo obli`njeg gradi}a, samoposluge ilida se odvezemo negdje gdje na{e mislii slutnje ne bi bile tako crne. Pomaloistrulila, ali jo{ uvijek `iva, Peglicaje pomogla koliko je mogla i nastavilaslu`iti u tom `ivotu bez i~ega, u `ivotukoji to, zapravo, i nije bio jer sve u njemubila su sje}anja, dok se na budu-}nost ba{ nikako nije moglo misliti.I danas, kad pro|em pored nekoggroblja automobila i vidim, negdje nakraju, odba~enu {koljku od Peglice, pomislim~ija je ona mogla biti, svjedok~ijeg odrastanja je ona, ~ija sje}anjastaju u nju, kao nekad na{a, ~ija jebezbri`na mladost pro{la kad je du{amalog auta kona~no oti{la tamo gdjeidu sve stvari, u povijest, i u sfumata,magle koje danas nazivamo sje}anjima,a koja su nekada bili jedini `ivotiza koje smo mislili da }e trajati du`enego su trajale Peglice, prvi automobilikoje smo zvali svojima.BIHAMK AUTO oktobar/listopad 2009. 31