Vera Kuntner katalog.pdf - Židovska općina Zagreb

SLIKARSTVO VERE KUNTNERSlikarica Vera Kuntner ovom izložbom uZagrebu i nedavnom retrospektivnom u Varaždinuobilježava pedeset i pet godina bavljenja slikarstvom.U Varaždinu je zapravo i ranije počela izlagati svojadjela, još za vrijeme studentskih dana. Na Izložbi slikarai kipara Hrvatskog Zagorja i Međimurja 1946.godine izložila je jedno svoje djelo, pa ju ondašnjakritika u „Varaždinskim vijestima” spominje kao vrlomladu autoricu, izuzetnog talenta. Od tada je redovitoizlagala na spomenutim kolektivnim izložbama i tou Varaždinu i Čakovcu, ali i mnogim drugim gradovimau Hrvatskoj i izvan nje. Od završetka studija1954. godine izlaže, doduše nenametljivo, uglavnomna skupnim izložbama u Rijeci, Ptuju, Zagrebu,Krapini, Murskoj Soboti, Splitu itd. Polako istupa ujavnosti i to 1966. godine samostalnom izložbom uRijeci i Varaždinu, te u Karlovcu1968. I upravo na ovim samostalnim izložbamabilo je moguće detaljnije upoznati njezin likovni svijet.Kritičari se vrlo pozitivno odnose spram njezinihdjela. Prvi radovi Vere Kuntner nastali su još za vrijemestudija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebugdje se školovala u klasi našeg poznatog slikara,također rođenog Varaždinca, Ive Režeka od kojegauči izuzetno puno, pa još i danas rado spominjeozbiljnost rada na Akademiji u njezino vrijeme, posebnorada na savladavanju tehnologije, ali i svakogdrugog idejnog nastojanja u obradi forme.Vera Kuntner završavala je studij u prvomposlijeratnom razdoblju „tendencioznog realizma“(1945.- 1952.), a tada je pitanje likovne forme postalostrogo ideološko, sadržaj se izjednačavao s temompa istinskom slikaru nije bilo ni lako, ni jednostavno.Nakon popuštanja te idejno političke doktrine „istočne“orijentacije postalo je, pedesetih godina, gotovojednako tako normativno i obvezatno iskazati slikom,pripadnost ponovno izborenoj „modernosti“ i uključivanjuu suvremene tokove umjetnosti na Zapadu.Slikanje u plain- airu, uz sunčanu vedrinu uIstri, bila je nakon završene Akademije popudbina zacijeli njezin radni vijek. Ona se nesumnjivo upravosvojim opusom istarskih veduta uklopila u pejzažistehrvatskog juga, iako do danas to mnogim poznavateljimaslikarstava i nije dovoljno poznato. Vera Kuntnerpripada onim klasicima hrvatske umjetnosti čije djelotreba pratiti kroz nekoliko osobnih povijesnih poglavlja,preko geometrijskog redukcionizma do lirskogrealizma. Ona propušta povijest kroz filtar svojeosobnosti, a to je ono što je za umjetnika najvrednije.To je posjedovanje raznorodnog interesa koji zapravostoji u sistemu, iznađenog unutar nje same, i taj interes,i njezinu osobnost nisu ukrotili nikakvi programiondašnjeg vremena. Ona je zapravo kao i mnogi njezinivršnjaci i prijatelji s Akademije / Lj. Filakovac, I.Filakovac, J. Vresk/ slijedila vlastiti temperament kojije tražio u ovom slučaju veliku preciznost i tehničkuperfekciju, uvijek na tragu klasičnog, ali osobenoglikovnog izraza. Zato ova slikarica suvereno vladabrojnim likovnim tehnikama, usuđujem se reći poputsjajnih velikih majstora slikarstva iz povijesti. U tomeje njezina sigurnost. Stotinjak izloženih djela na njezinojRetrospektivnoj izložbi to potvrđuje.Izložena djela pokazuju interesantan tematskiraspon bavljenja slikarstvom /vedute, portreti, pejzaži,mrtve prirode, imaginarne situacije/, no to ne ukazujesamo na širinu u izboru motiva ili na visokurazinu zanatske perfekcije, već i na snagu naracije.Kod nje se osjeća iznimna umjetnička aktivnost ukojoj je motiv uzdignut na razinu misaonosti, poruke,a ne samo na razinu slikarskog čina. Jer slikanje zaVeru Kuntner nije samo igra sa slikarskim materijalom,već bilježenje trenutka koji ostavlja tragove vlastiteosobnosti. Motiv je ovdje uvijek očuvan uz zabilježenetrenutke, tu su i tragovi njegove duboke proživljenosti.Tehniku ulja na platnu, pastel, akvarel i grafičkikolaž primjenjuje do danas. Tematski je već pedesetihzapočela slikati vedute, figure žena i portrete, štosu joj do danas uz motive cvijeća ostali najznačajniji.Prvo zaposlenje u Kanfanaru (Istra) ostavilo jena nju najsnažniji dojam, zatim Rovinj, Rijeka pa idrugi manji gradići u Istri, tako da oni postaju njezinanajsnažnija inspiracija. Možemo reći da se tek spovratkom u Varaždin 1958. godine ovom motivuzačudnih istarskih gradova, koji najčešće prilagođenipejzažu rastu u vis, uvijek iznova vraća.Njezine prve slike, bile su odlično prihvaćene itražene od publike i od likovne kritike. Tako, povodomnjezine izložbe u Rijeci 1966. godine dvijeugledne likovne kritičarke pisale su o njezinom slikarstvuvrlo afirmativno, dr. sc. Vanda Ekl i RadmilaMatejčić, možemo reći da je ova akademska slikaricaveć tada bila apsolutno prepoznata. Na toj izložbi biloje izloženo 28 djela i to po prvi put u tehnici grafičkogkolaža koji je kao izuzetno zanimljivu tehniku VeraKuntner sama otkrila i njom se i danas obilato služi.Ovom je tehnikom (crno- bijelog odnosa), te jednomredukcijom, finim harmoniziranjem oblika Vera Kuntner