SLIKARSTVO VERE KUNTNERSlikarica <strong>Vera</strong> <strong>Kuntner</strong> ovom izložbom u<strong>Zagreb</strong>u i nedavnom retrospektivnom u Varaždinuobilježava pedeset i pet godina bavljenja slikarstvom.U Varaždinu je zapravo i ranije počela izlagati svojadjela, još za vrijeme studentskih dana. Na Izložbi slikarai kipara Hrvatskog Zagorja i Međimurja 1946.godine izložila je jedno svoje djelo, pa ju ondašnjakritika u „Varaždinskim vijestima” spominje kao vrlomladu autoricu, izuzetnog talenta. Od tada je redovitoizlagala na spomenutim kolektivnim izložbama i tou Varaždinu i Čakovcu, ali i mnogim drugim gradovimau Hrvatskoj i izvan nje. Od završetka studija1954. godine izlaže, doduše nenametljivo, uglavnomna skupnim izložbama u Rijeci, Ptuju, <strong>Zagreb</strong>u,Krapini, Murskoj Soboti, Splitu itd. Polako istupa ujavnosti i to 1966. godine samostalnom izložbom uRijeci i Varaždinu, te u Karlovcu1968. I upravo na ovim samostalnim izložbamabilo je moguće detaljnije upoznati njezin likovni svijet.Kritičari se vrlo pozitivno odnose spram njezinihdjela. Prvi radovi Vere <strong>Kuntner</strong> nastali su još za vrijemestudija na Akademiji likovnih umjetnosti u <strong>Zagreb</strong>ugdje se školovala u klasi našeg poznatog slikara,također rođenog Varaždinca, Ive Režeka od kojegauči izuzetno puno, pa još i danas rado spominjeozbiljnost rada na Akademiji u njezino vrijeme, posebnorada na savladavanju tehnologije, ali i svakogdrugog idejnog nastojanja u obradi forme.<strong>Vera</strong> <strong>Kuntner</strong> završavala je studij u prvomposlijeratnom razdoblju „tendencioznog realizma“(1945.- 1952.), a tada je pitanje likovne forme postalostrogo ideološko, sadržaj se izjednačavao s temompa istinskom slikaru nije bilo ni lako, ni jednostavno.Nakon popuštanja te idejno političke doktrine „istočne“orijentacije postalo je, pedesetih godina, gotovojednako tako normativno i obvezatno iskazati slikom,pripadnost ponovno izborenoj „modernosti“ i uključivanjuu suvremene tokove umjetnosti na Zapadu.Slikanje u plain- airu, uz sunčanu vedrinu uIstri, bila je nakon završene Akademije popudbina zacijeli njezin radni vijek. Ona se nesumnjivo upravosvojim opusom istarskih veduta uklopila u pejzažistehrvatskog juga, iako do danas to mnogim poznavateljimaslikarstava i nije dovoljno poznato. <strong>Vera</strong> <strong>Kuntner</strong>pripada onim klasicima hrvatske umjetnosti čije djelotreba pratiti kroz nekoliko osobnih povijesnih poglavlja,preko geometrijskog redukcionizma do lirskogrealizma. Ona propušta povijest kroz filtar svojeosobnosti, a to je ono što je za umjetnika najvrednije.To je posjedovanje raznorodnog interesa koji zapravostoji u sistemu, iznađenog unutar nje same, i taj interes,i njezinu osobnost nisu ukrotili nikakvi programiondašnjeg vremena. Ona je zapravo kao i mnogi njezinivršnjaci i prijatelji s Akademije / Lj. Filakovac, I.Filakovac, J. Vresk/ slijedila vlastiti temperament kojije tražio u ovom slučaju veliku preciznost i tehničkuperfekciju, uvijek na tragu klasičnog, ali osobenoglikovnog izraza. Zato ova slikarica suvereno vladabrojnim likovnim tehnikama, usuđujem se reći poputsjajnih velikih majstora slikarstva iz povijesti. U tomeje njezina sigurnost. Stotinjak izloženih djela na njezinojRetrospektivnoj izložbi to potvrđuje.Izložena djela pokazuju interesantan tematskiraspon bavljenja slikarstvom /vedute, portreti, pejzaži,mrtve prirode, imaginarne situacije/, no to ne ukazujesamo na širinu u izboru motiva ili na visokurazinu zanatske perfekcije, već i na snagu naracije.Kod nje se osjeća iznimna umjetnička aktivnost ukojoj je motiv uzdignut na razinu misaonosti, poruke,a ne samo na razinu slikarskog čina. Jer slikanje zaVeru <strong>Kuntner</strong> nije samo igra sa slikarskim materijalom,već bilježenje trenutka koji ostavlja tragove vlastiteosobnosti. Motiv je ovdje uvijek očuvan uz zabilježenetrenutke, tu su i tragovi njegove duboke proživljenosti.Tehniku ulja na platnu, pastel, akvarel i grafičkikolaž primjenjuje do danas. Tematski je već pedesetihzapočela slikati vedute, figure žena i portrete, štosu joj do danas uz motive cvijeća ostali najznačajniji.Prvo zaposlenje u Kanfanaru (Istra) ostavilo jena nju najsnažniji dojam, zatim Rovinj, Rijeka pa idrugi manji gradići u Istri, tako da oni postaju njezinanajsnažnija inspiracija. Možemo reći da se tek spovratkom u Varaždin 1958. godine ovom motivuzačudnih istarskih gradova, koji najčešće prilagođenipejzažu rastu u vis, uvijek iznova vraća.Njezine prve slike, bile su odlično prihvaćene itražene od publike i od likovne kritike. Tako, povodomnjezine izložbe u Rijeci 1966. godine dvijeugledne likovne kritičarke pisale su o njezinom slikarstvuvrlo afirmativno, dr. sc. Vanda Ekl i RadmilaMatejčić, možemo reći da je ova akademska slikaricaveć tada bila apsolutno prepoznata. Na toj izložbi biloje izloženo 28 djela i to po prvi put u tehnici grafičkogkolaža koji je kao izuzetno zanimljivu tehniku <strong>Vera</strong><strong>Kuntner</strong> sama otkrila i njom se i danas obilato služi.Ovom je tehnikom (crno- bijelog odnosa), te jednomredukcijom, finim harmoniziranjem oblika <strong>Vera</strong> <strong>Kuntner</strong>
5.Antikni medaljon, 1965.realizirala brojna djela. I u tim suprotnostima svijetlogi tamnog, svojevrsne discipline i suzdržanosti, stvaralase geometrijska čistoća i sklad, a opet i sposobnosti osjećaj da se izrazi prolaznost i trajanje.Transcendentalna atmosfera koju posjeduju mirniistarski gradići u ovoj slikarici našli su svog sjajnoginterpreta. Tehniku grafičkog kolaža postiže tako datiskarsku boju nanosi na foliju, a potom je prenosi napapir. Tako dobiva rjeđe i gušće rastere odnosacrnog i bijelog, koji joj kasnije služe za izvođenjeforme na slici. I to stapanje motiva i tehnike našlo jeu njoj pravog prezentanta. Spomenimo slike:ISTARSKE KUĆE II, 1963., ISTARSKE KUĆE I, 1965.,GRAD NA OTOKU 1966. Uz ovaj motiv, na prvojsamostalnoj izložbi 1966. godine, mogao se uočitijoš jedan koji je slikala uvijek: a to je CVIJEĆE. Većna samom početku bavljenja slikarstvom <strong>Vera</strong> <strong>Kuntner</strong>nastupila je punom snagom svog talenta, kao što idanas radi. Stoga je u njezinom opusu teško govoritio evoluciji i velikim promjenama. Nju jednostavnoprati jedan odgovorni i strogi pristup u rješavanjuforme vrhunskom tehničkom izvedbom. Nekolikoslika iz ove rane faze možemo smatrati kapitalnima:GRAD II iz 1966, GRAD III iz 1966. i one predstavljajupočetak onog kontinuiteta s obzirom na konstruktivnumetodu izgradnje slike u čijoj je gradbi volumeni svjetlo ključni element. Istra zabilježena u tim kompozicijamaprimjer je stroge organizacije kompozicijeriješene monokromatski. Tu se može sagledati kontinuitetjedne konstruktivne metode izgradnje slike i
Change language