Full text - Agronomski fakultet

OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 133Tablica 1. Broj priznatih domaæih kultivara žitarica po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rataTable 1. Number of relased maize and small grain cultivars in Croatia after the II World WarPOLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNOAGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTALKUKURUZ INST. ZGB 17 55 72 66 210MAIZE INST. OSK 3 49 17 22 91A.F.ZGB 3 13 4 - 20PCH 20UKUPNO -TOTAL 23 117 93 88 341PŠENICA INST. ZGB 5 18 21 28 72OZIMA INST. OSK 2 5 19 33 59WINTER WHEAT A.F. ZGB 4 - 1 4 9PCH 2 2JOŠT KŽ - - 3 5 8AGRIGENET. - - - 8 8OSTALI-OTHERS 5 5UKUPNO -TOTAL 11 23 44 85 163PŠENICA JARA A.F. ZGB - 4 2 - 6SPRING WHEAT UKUPNO, TOTAL - 4 2 - 6PŠENICA TVRDA INST. ZGB - - - 2 2DURUM WHEAT UKUPNO -TOTAL - - - 2 2JEÈAM OZIMI INST. OSK - 7 10 6 23WINTER BARLEY UKUPNO -TOTAL - 7 10 6 23JEÈAM INST. ZGB - - - 1 1JARI INST. OSK 1 3 7 6 17SPRING BARLEY A.F. ZGB 4 - - 5 9PCH 2 2UKUPNO -TOTAL 5 3 7 14 29ZOB A.F. ZGB - - - 2 2OAT PCH - - - 5 5INST. ZGB - - - 4 4UKUPNO -TOTAL - - - 11 11RAŽ A.F. ZGB 2 - - - 2RAY UKUPNO -TOTAL 2 - - - 2HELJDA A.F. ZGB 1 - - - 1BUCKWHEAT UKUPNO -TOTAL 1 - - - 1unapreðivanje oplemenjivanja i proizvodnje pšenice uHrvatskoj i sa suradnicima stvara novi modelpolupatuljastog kultivara pšenice visokog prinosa zrna,u kojem ujedinjuje svojstva talijaskih kultivara, kao štosu niska stabljika, poveæana otpornost na polijeganje,ranozrelost i poveæana plodnost klasa, te amerièkihkultivara, kao što su otpornost na crnu i lisnu rðu,otpornost na niske temperature i kvalitetu zrna(Martinèiæ i Javor, 1996.). Najznaèajniji kultivar ozimepšenice iz navedenoga programa bila je Zlatna dolinakoja se radi svog visokog potencijala rodnosti,adaptabilnosti i prilagoðenosti tehnologiji intenzivneproizvodnje ubrzo proširila i dominirala u proizvodnjipšenice u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Zlatna dolina, apotom i Sana, poslužili su kao osnovni genotipovi udaljnjem oplemenjivaèkom radu ne samo Instituta zaoplemenjivanje bilja u Zagrebu, nego i drugih institutau zemlji i inozemstvu.Uz J. Potoèanca u Centru za unapreðenje oplemenjivanjai proizvodnje pšenice u Hrvatskoj djelovali su od 1955.godine Višnja Špehar (bolesti pšenice), Josip Milohniæ(otpornost protiv zime i hibridna pšenica), ZdravkoMartiniæ-Jerèiæ (oplemenjivanje, jarovizacija ifotoperiodizam), Marija Engelman (crna rða pšenice),Petar Javor (pepelnica), Svetka Koriæ (produkcija poklasu i granate pšenice), Stjepan Eberhardt(sjemenarstvo i ishrana), Marijan Jošt (hibridna pšenica),Rade Mlinar (septoria sp.), Slobodan Tomasoviæ(produkcija po klasu i fusarium sp.). Usporedo je naPoljoprivrednom fakultetu u Zagrebu radio Alois Tavèari Vlasta Kenðeliæ (mutacije) te Marija Kump s MladenomMatijaševiæem (do 1980, genus i species križance ikvalitet). Najpoznatije su ozime pšenice nakon Zlatnedoline, iz programa koji je vodio Potoèanac, sorteSuperzlatna, Baranjka, Vuèedolka, Ðakovèanka, Sana,Zagrepèanka, Melita i dr. Neki su kultivari priznati iproizvode se i u drugim zemljama (Italija, Maðarska,Èehoslovaèka).Rad na oplemenjivanju pšenice na današnjem Poljoprivrednominstitutu u Osijeku nakon II svjetskog ratavodio je Z. Maðariæ, najprije s M. Valenèiæem, apoèetkom 60-tih godina s J. Martinèiæem.Oplemenjivaèki rad bio je usmjeren na stvaranjekultivara otpornih prvenstveno na rðu. Dobiveni suvisokoprinosni i kvalitetni kultivari, kao što su Dubrava,Slavonka, Tena, Osjeèka crvenka, Osjeèka 20 i dr.Dolaskom M. Bedea, a potom G. Dreznera, poèetkomsedamdesetih godina, intenzivira se rad na stvaranjunovih kultivara ozime pšenice. Stvoreni su kultivari niskeACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

134Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆstabljike, dobre otpornosti na polijeganje, visokogpotencijala rodnosti i dobre kvalitete zrna za preradu ukruh kao što su: Slavonija, Žitarka, Ana, Demetra,Srpanjka i dr. Navedeni kultivari imali su, ili još uvijekimaju, znaèajno mjesto u proizvodnji pšenice uHrvatskoj. Neki od njih priznati su u Maðarskoj, Turskoji Italiji i korišteni ili se još koriste u proizvodnjispomenutih zemalja.U Križevcima, najprije na Poljoprivrednom institutu, azatim u tvrtki Jošt d.o.o. pod vodstvom M. Jošta raðenoje na oplemenjivanju pšenice prvenstveno dobrekvalitete zrna za preradu u kruh. Od ukupno 8 priznatihkultivara najpoznatiji iz ovog programa su Pitoma iDivana. Drugoj privatnoj domaæoj oplemenjivaèkoj tvrtkikoju vodi M. Bede, Agrigenetics d.o.o., priznato je dosada takoðer 8 kultivara pšenice, od kojih su tri priznatai u Sloveniji. Najpoznatiji su kultivari Kruna, Lara i Lenta.Iz programa oplemenjivanja pšenice kojeg vodi Z.Martiniæ-Jerèiæ priznato je do 1980. godine 5 jarih sortipšenice, a od 1981. 1 jara i 5 ozimih kultivara:Najinteresantnijim u proizvodnji pokazali su se od jarihkultivari Vidovica i Goranka, a od ozimih Kuna i Banicakoje su priznate i u Sloveniji.U Hrvatskoj u razdoblju 1964-1998. godine priznatoje ukupno 169 novih domaæih kultivara ozime i jarepšenice, te dva kultivara tvrde pšenice. Proljetne i durumpšenice uzgajaju se na neznatnim površinama. Uproizvodnji ozime pšenice od najveæeg znaèenja uproizvodnji bila je sorta Zlatna dolina, koja je od 1975.godine uspješno potisnula iz proizvodnje pšenice uvoznesorte. Od velikog znaèenja u proizvodnji ozime pšenicebile su zatim sorte: Super zlatna, Baranjka, Dukat,Žitarka, Marija, Sana, Slavonija, Ana Demetra, Srpanjkai dr. Nove sorte stvaraju se i probijaju na tržište u teškimporatnim uvjetima.Jeèam - Na oplemenjivanju jeèma korištenjemznanstvenih metoda u Hrvatskoj najviše se radilo naPoljoprivrednom institutu u Osijeku i na Agronomskomfakultetu u Zagrebu (Martinèiæ i Kovaèeviæ, 1996.).Pored toga, na oplemenjivanju jeèma raðeno je u PCHi u Institutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja uZagrebu. Od II svjetskog rata hrvatskim oplemenjivaèimapriznata su ukupno 52 kultivara, 23 ozimog i 29 jarogjeèma. Od toga 40 je priznato oplemenjivaèima osjeèkoginstituta, 9 je kreirano na Agronomskom fakultetu uZagrebu, dva su selekcije PCH i jedan Instituta zaoplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu.Prva križanja u Osijeku u svrhu razvoja genetskivarijabilnih populacija umjetnim putom napravljena su1951. g. Išlo se najprije na razvoj kultivara ozimogdvoredca poboljšanog prinosa i kvalitete zrna. Prvikultivari bili su Satir (1970.) i Mursa (1972.). U daljnjemradu, cilj je bio razvoj kultivara ozimog dvorednog jeèmaniske stabljike èvrste graðe, otporne na polijeganje.Dobiveni kultivari bili su za intenzivnu proizvodnju ugustom sklopu s 900 – 1000 plodnih klasova po jedinicipovršine i prinosom od 10 t/ha zrna. Kultivari Sladoran(1984.), Rodnik (1986.), Rex (1994.) i neki drugi,rezultirali su iz ovog programa. Program oplemenjivanjajeèma u Osijeku vodio je J. Martinèiæ, a zatim J.Kovaèeviæ. Znaèajan doprinos razvoju novih kultivarajeèma u Osijeku dao je i A. Laliæ.Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu prvi kultivar,Maksimirski 47, bio je rezultat oplemenjivaèkog radaakademika Tavèara. Kasnije je na Agronomskomfakultetu u Zagrebu na jeèmu radio i J. Milohniæ. Radakademika Tavèara važno je istaæi jer ne samo što jerazvio prvi hrvatski kultivar jeèma primjenomsuvremenih oplemenjivaèkih metoda veæ i stoga, što jeakademik Tavèar radio i na prouèavanju nasljeðivanjapojedinih svojstava kod jeèma.Danas je oplemenjivanje jeèma usmjereno na (1)stvaranje visokorodnih i kvalitetnih kultivara pivarskogozimog i jarog jeèma, (2) stvaranje visokorodnihkultivara ozimog dvorednog jeèma za dvonamjenskokorištenje – za proizvodnju pivarskog slada i za ishranustoke, i (3) stvaranje visokorodnih kultivara ozimogvišerednog jeèma poboljšane hranidbene vrijednosti zaishranu stoke. U proizvodnji od domaæih kultivara seuglavnom nalaze ozimi dvoredni kultivari Sladoran iRex, te jari kultivari Jaran i Astor, selekcije osjeèkoginstituta.Zob - Na oplemenjivanju zobi rade danas najvišeznanstvenici Instituta za oplemenjivanje i proizvodnjubilja u Zagrebu (J. Martinèiæ, 1996.). Hrvatskimoplemenjivaèima priznato je nakon II svjetskog rata 11kultivara, od èega su 4 rezultat rada u zagrebaèkominstitutu, dva su kreirana na Agronomskom fakultetu uZagrebu, a 5 u PCH. Veèina kultivara je priznata uzadnjih 10 godina. Prve hrvatske kultivare zobi dali suoplemenjivaèi PCH. Na oplemenjivanju zobi radilo semanje nego na pšenici i jeèmu. Cilj je stvaranje kultivaraza zrno ili zelenu masu, visoke rodnosti, kraæe vegetacije,otporne na polijeganje i najvažnije bolesti i poboljšankvalitet zrna. Novopriznati fakultativni kultivari zobi suÐoker i Mustang, te proljetni kultivari Slatinka,Šampionka, Zlatna greda, Galop, Vesna, Željka, Istra iBaranja.Raž - Na oplemenjivanju raži se u Hrvatskoj odsitnozrnih žitarica, najmanje radilo (J. Martinèiæ, 1996.).Hrvatska ima ukupno priznate 2 domaæe sorte raži kojesu rezultat oplemenjivaèkog rada akademika Tavèara izperioda prije 1970. Na raži se radilo i naPoljoprivrednom institutu u Osijeku, kao i u PCH, aliviše na introdukcijama, odnosno sjemenarstvu.Heljda – slièno kao i na raži, na heljdi je uoplemenjivanju malo raðeno u Hrvatskoj.Oplemenjivanjem heljde na Agronomskom fakultetu uZagrebu bavio se V. Milinkoviæ. Iz ovog programa 1973.godine priznata je sorta Bednja 4 n (Kreft i Martinèiæ,1996.).INDUSTRIJSKO BILJE I KRUMPIRRezultati oplemenjivaèkog rada na industrijskom bilju ikrumpiru u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata pokazanisu u tablici 2.ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 135Tablica 2. Broj priznatih domaæih kultivara industrijskog bilja i krumpira po periodima nakon II svjetskog rataTable 2. Number of released domestic cultivars of industrial crops and potato in Croatia after the II World WarPOLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNOAGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTALŠEÆERNA REPA I.Š.R. OSK 3 1 3 5 12SUGAR BEAT UKUPNO -TOTAL 3 1 3 5 12DUHAN D.I. ZGB - 2 8 4 14TOBACCO A.F. ZGB - - - 6 6UKUPNO -TOTAL 2 8 10 20SOJA INST. OSK. - 1 13 10 24SOYABEAN PCH - - 4 - 4A.F. ZGB 1 3 3 3 10UKUPNO -TOTAL 1 4 20 13 38SUNCOKRET INST. OSK - - 1 9 10SUNFLOWER PCH - - 4 - 4UKUPNO -TOTAL 5 9 14ULJANA INST. OSK - - 2 - 2REPICA PCH - - 1 - 1OIL RAPESEED INST. ZGB - - - 5 5UKUPNO -TOTAL - - 3 5 8CIKORIJA INST. OSK 2 - - - 2CHICCORY UKUPNO -TOTAL 2 - - - 2KRUMPIR ST. SUŠICA 2 4 2 2 10POTATO UKUPNO -TOTAL 2 4 2 2 10Šeæerna repa - Prva stanica za selekciju šeæerne repeu Hrvatskoj, pod nazivom Stanica za selekciju ioplemenjivanje bilja, osnovana je na Državnom dobruBelje 1923. godine. Ukidanjem Stanice za selekciju ioplemenjivanje bilja na Belju rad na oplemenjivanjuvrsta iz roda Beta (šeæerna i stoèna repa) vrši se uokvirima programa Poljoprivrednog instituta Osijek.Repni odjel 1962. godine izdvaja se iz Poljoprivrednoginstituta te se daljnji rad na oplemenjivanju šeæerne repenastavlja u novoosnovanom Institutu za šeæernu repuOsijek koji je do danas jedina organizacija u Hrvatskojkoja se bavi oplemenjivanjem ove industrijske kulture.Oplemenjivaèki rad najprije je koordinirao I. Matiæ, aod 1987. godine ga vodi A. Kristek. Suradnici su bili K.Devèiæ, Mara Ðurðeviæ, Èedna Svalina, I. Lioviæ iZvjezdana Magut.Veæ 1953. godine organizirana su službena sortnaispitivanja domaæih i stranih sorata šeæerne repe. Poslijetrogodišnjeg ispitivanja priznata je domaæa selekcijaBelje N kao novostvorena sorta. Po prinosu korijena isadržaju šeæera domaæa sorta Belje N nije zaostajala zauvoznim (Kristek i Martinèiæ, 1996.). U širokojproizvodnji, je došlo do njenog brzog širenja èime jeobim uvoza sjemena sveden na simboliène kolièine. Svesorte ispitivane 1953. osim jedne - KWS Polybeta, bilesu diploidne. Ova sorta jedna je od prvih europskihpoliploidnih sorata.Prva domaæa poliploidna sorta Osijek poly 1 priznataje 1967. godine. Ubrzo je našla svoje mjesto uproizvodnji. Strane sorte koje su se u meðuvremenuproširile u proizvodnji ponovo su gotovo potpunopotisnute. U to vrijeme u sjemenarstvu dolazi dozamjene dvogodišnjeg ciklusa sa jednogodišnjimnaèinom proizvodnje sjemena.Poliploidne sorte bile su istovremeno i višekliène. Veæod 1961. godine poèinju se utvrðivati vrijednostimonogermnih sorata introduciranih iz SAD i SSSR-a. U1966. godini intenzivnije se nastavljaju ova ispitivanjaali s novim sortama porijeklom iz Njemaèke i Švedske.Od 1968. godine javlja se nova generacija monogermnihsorata koja u usporedbi s predhodnima pokazuje boljeparametre u odnosu na kakvoæu korijena i zdravstvenostanje. 1972. godine priznata je prva domaæamonogermna sorta Mono Os. Ova sorta dugo vremenaje bila meðu najzastupljenijim sortama na našimproizvodnim površinama.Prelazak na hibride uz primjenu CMS omoguæujestvaranje šire lepeze novih hibrida razlièitih fiziološkihosobina. Iz te grupe 1988. godine Institutu za šeæernurepu Osijek priznate su dvije selekcije Os Nada i Os Sana,a 1991. godine Os Ana. Sveukupno do danas je priznato12 domaæih sorti šeæerne repe. Pokazatelji proizvodnihvrijednosti domaæih hibrida uporedno s ostalimzastupljenim u ovom razdoblju u proizvodnji šeæernerepe na podruèju Hrvatske pokazauju da je kvalitetadomaæih sorata jednaka ili iznad ispitivanih inozemnihhibrida.Suradnjom Instituta za šeæernu repu Osijek i njemaèkefirme KWS stvorena su dva hibrida (Jela i Stela) koje jeSortne komisija priznala 1993. godine. Posljednji hibridiIva i Kaja priznati su Institutu 1998. godine što jepotvrda daljnjeg uspješnog rada na oplemenjivanjušeæerne repe. Od osjeèkih selekcija šeæerne repe uproizvodnji su se proširile Belje N, Osijek poly 1, MonoOs, Os Optima, Os Nada, Os Sana, Os Ana i Jela.Duhan – Oplemenjivaèki rad na duhanu u Hrvatskojvezan je uz Duhanski institut Zagreb. Od 1988. godinena oplemenjivanju virdžinijskog duhana radi se i naACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

136Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆAgronomskom fakultetu Zagreb u suradnji s duhanskomprivredom Hrvatske.Do pojave peronospore u Hrvatskoj su uzgajane straneintrodukcije virdžinije i berleja. Prvi pokus sintrodukcijama izveo je R. Gornik 1954. godine.Najboljim se pokazao kultivar Golden Cure. Nakonpojave plamenjaèe (oko 1960. g.) prešlo se na uzgojotpornih virdžinijskih introdukcija. Istovremeno sepoèelo raditi i na razvoju hibirda otpornih naplamenjaèu. U cilju poveæanja prinosa i poboljšanjakvalitete osušenog lista, u Duhanskom institutu se 1972.poèinje s ispitivanjem hibrida izmeðu linija GV3 i DV3i nekih drugih otpornih na peronosporu, i linija dobrogprinosa i kvalitete kao Ema, Emona, GC2, GC8 i drugih.Od ovih kombinacija priznato je više hibrida. Iduæiproblem koji se oplemenjivanjem nastojao riješiti bilaje crna korjenova trulež od koje su stradali neki kultivariu proizvodnji. Konaèno pojavom Y virusa krumpira (PVY)otpornost na ovu bolest postaje, a i danas je glavni ciljoplemenjivanja glede otpornosti na bolesti (Kozumplik,1996.).Oplemenjivaèki rad na berleju nakon prvih ispitivanjaintrodukcija u pokusima, zbog slabog interesa tvornièaracigareta za ovaj tip duhana, bio je neko vrijeme prekinut.Nastavljen je 1965. godine. Problem u to vrijeme bilaje otpornost na peronosporu. Austrijske introdukcije suse pokazale tolerantne na ovu bolest. I kod berlejaproblem na manje kiselim tlima, može biti korjenovatrulež. Danas najveæi problem kod berleja, kao i kodvirdžinije, je otpornost na PVY.U oplemenjivaèkom radu na duhanu, ranije je raðenizbor iz genetski varijabilnih introdukcija. Danas seobavlja hibridizacija i izbor genotipova u cjepajuæimgeneracijama uglavnom pedigre metodom. Na kraju, usvrhu proizvodnje hibrida, obavlja se ispitivanjekombinacijskih sposobnosti. Do danas je u Hrvatskojpriznato ukupno 20 domaæih kultivara duhana.Tolerantnima na PVY pokazali su se hibridni kultivariH31 i DH10, koji su do 1996. godine predstavljaliglavninu sortimenta virdžinijskog duhana u proizvodnjiu Hrvatskoj. Danas se šire hibridi DH16 i DH17, selekcijeAgronomskog fakulteta u Zagrebu i “Rovite” Kutjevo.Što se tièe berleja, u 1984. godini po površinama vodeæikultivar u proizvodnji bio je hibrid Èulinec. Isti hibridnikultivar je i danas zastupljen u proizvodnji berlejskogduhana u Hrvatskoj. Pored njega proširio se i hibridBHT1.Kod ova oba tipa duhana u majèinsku komponentuhibrida povratnim križanjem unešena je citoplazmatskamuška sterilnost što u proizvodnji hibridnog sjemenaiskljuèuje potrebu ruène emaskulacije.Soja - 1921. godine S. Èmelik je u Hrvatsku introduciraodesetak kultivara soje, porijeklom iz Kine i Mandžurije,i prvi je zapoèeo selekciju, birajuæi i umnažajuæi rodnebiljke koje su odgovarale uvjetima Virovitice. U ZagrebuA. Tavèar selekcionirao je 1925. g. iz populacijamandžurskih soja kultivare M-7, M-14, M-60, koje suimale kraæu vegetaciju nego Èmelikova soja (Vratariæ iHenneberg, 1996.).Poslije drugog svjetskog rata, rad na introdukciji iselekciji soje u Zagrebu nastavlja V. Milinkoviæ (1948.-1958.), (Henneberg, 1966.). Rad na soji u Zagrebu naAgronomskom fakultetu od 1958. g. nastavlja RužicaHenneberg sa suradnicima. Na istom fakultetu naoplemenjivanju soje radi i B. Varga. U Zagrebu naoplemenjivanju soje radilo se i u PCH.U Osijeku od 1957.-1967. god. na selekciji soje radi M.Budišiæ. Znaèajno je utjecao na izbor stranih kultivaraza proizvodnju na podruèju Slavonije i Baranje. Njegovrad nastavlja Marija Vratariæ sa suradnicima. Interes zaproizvodnju soje do 1970. godine je varirao što seodrazilo i na oplemenjivaèki rad.Poèetkom 1970. godine, pokazan je veæi interes za njenuproizvodnju kod nas. Introducirani su ponovo novijikultivari prvenstveno iz SAD-a i Kanade. Od najboljihje umnožavano sjeme i obavljen je postupakpriznavanja. Uporedo su oplemenjivaèi radili na selekcijiiz introduciranih kultivara koji su bili heterogenepopulacije. Zapoèeta je i umjetna hibridizacija zastvaranje novih izvora genetièke varijabilnosti. Izbor ucjepajuæim generacijama bio je uglavnom pedigremetodom.Glavni ciljevi rada u oplemenjivanju su stvoriti boljevisokorodne kultivare, rodnosti izmeðu 5-6 t/ha zrna,zadovoljavajuæe kvalitete i sadržaja ulja i bjelanèevinau zrnu u okvirima 000 do II. grupe zriobe, pogodne zaredovitu, naknadnu i postrnu sjetvu. Težište rada je uOsijeku na I. grupi zriobe, a u Zagrebu na 0. grupi zriobi.Kultivari moraju biti visokootporni na glavne bolesti ipolijeganje, pogodni za mehaniziranu žetvu s visokomotpornošæu na sušu i osipanje u polju prije žetve. Premacilju oplemenjivanja odabiru se roditelji, za razvojgenetske varijabilnosti hibridizacijom. U cjepajuæimgeneracijama se i dalje primjenom klasiènih metoda vršiizbor i testiranje linija.Iz dosadašnjeg programa rada u Osijeku priznata su 24kultivara. Iz programa rada u Zagrebu èetiri kultivarasu priznata oplemenjivaèima PCH, a 10oplemenjivaèima na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.Svi kultivari su u okvirima 00-II grupe zriobe. Višekultivara nalazi se u postupku priznavanja.Svi priznati kultivari osjeèkog instituta su linijski,nedetermiriniranog tipa rasta osim kultivara Mura kojiima poludeterminirani tip rasta. U proizvodnji jenajrašireniji kultivar Tisa i u posljednjih osam godinazauzima površine izmeðu 50 do 80 % u strukturi sjetvesoje u istoènoj Hrvatskoj. Osim kultivara Tisa, na veæimpovršinama siju se kultivari Drina, Lika, Una, Ilova, Iva,Kaja, Sava, Nada, a u posljednje vrijeme uvodi sePodravka 95, Ika i Kuna. Prije domovinskog rata, naznaèajnim površinama sijao se kultivar Drina, koji jepriznat i u Maðarskoj. Ukupno osjeèki institut proizvodisjemena za cca 20 000 – 25 000 ha.ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 137Od kultivara PCH u proizvodnji se mogu naæi Marija,Gordana, Slavonka i Tina. Od kultivara razvijenih naAgronomskom fakultetu u Zagrebu najinteresantnijimasu se pokazali Ana, Zagrepèanka, Hrvatica i Ružica.Suncokret – U Hrvatskoj s oplemenjivanjem suncokretazapoèelo se 1970. godine na Poljoprivrednom institutuu Osijeku. Poèetni ciklus se sastojao u prikupljanjupopulacija i sorata iz SSSR-a, Argentine, SAD-a,Francuske, Rumunjske i drugih zemalja, koje su radilena suncokretu. Zahvaljujuæi dostignuæima gledemoguænosti razvoja inbred linija sa genetskom osnovomza CMS i obnavljanje fertilnosti danas se radi nakorištenju heterozisa i oplemenjivaèkom razvoju hibrida(Krizmaniæ i Martinèiæ, 1996.). CMS i resorter genikoriste se kod hibridnih kombinacija koje se uvode uširoku proizvodnju. Oplemenjivaèki rad zapoèela jeMarija Vratariæ, a danas na oplemenjivanju suncokretaradi M. Krizmaniæ sa suradnicima.Cilj je razvoj kultivara poželjnih gospodarskih svojstava,visokog uroda zrna i ulja po hektaru. Posebna pažnjaposveæuje se otpornosti prema najznaèajnijimpatogenima, kao što su: Sclerotinia sclerotiorum,Sclerotium bataticola, Diaporthe/Phomopsis helianthi,Botrytis cinerea, Alternaria helianthi, Phoma macdonaldii dr.. Osjeèkom institutu do danas je priznato 10kultivara.U Hrvatskoj se u proizvodnji od 1991. g. nalaze kultivari:Osjeèanin, Fakir, Olijo, Orion, Podravac, Slavonac, Sunce,Šokac, Gordan i Miro. Svi su selekcije Poljoprivrednoginstituta Osijek. Ti kultivari odgovaraju zahtjevimasuvremene tehnologije koja može osigurati stabilne ivisoke urode zrna i ulja. Imaju èvrstu stabljiku, otpornuna polijeganje, prosjeène visine 170-200 cm, pognutpoložaj glave, èiji je promjer u rasponu od 20-25 cm,optimalan broj, položaj i površinu listova (LAI) i dužinutrajanja lisne površine (LAD), što im daje izuzetno dobruotpornost prema suši. Otporni su ili tolerantni naHomeosoma nebullelum (suncokretov moljac), naOrobanche cumana (volovod), zatim na bolestiPlasmopara helianthi, Diaporthe/Phomopsis helianthi,Puccinia helianthi, Phoma spp, Sclerotinia sclerotiorum,Sclerotium bataticola, Botrytis cinerrea, Verticilliumdahilae, Alternaria helianthi i dr. Prema dužini vegetacije(125-135 dana) ubrajaju se u srednje rane kultivare.Sadržaj je ulja u zrnu u rasponu od 46-52%, a potencijaluroda zrna 4,5-5,5 t/ha.Na oplemenjivanju suncokreta za ulje raðeno je i u PCHu Zagrebu. Iz ovog programa priznata su 4 kultivara.Na konditorskom tipu suncokreta u Institutu zaoplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu radio jeV. Hrust, uglavnom na ispitivanju introdukcija isjemenarstvu.Uljana repica – U Europi na oplemenjivanju uljanerepice poèelo se raditi poèetkom ovog stoljeæa uNjemaèkoj. Kasnije su razvijeni oplemenjivaèki programiuljane repice u Švedskoj, Francuskoj, Poljskoj i drugimeuropskim zemljama. Na oplemenjivanju uljane repiceu novije vrijeme vrlo uspješno je raðeno i u Kanadi. Saoplemenjivanjem ove kulture u Hrvatskoj poèelo se naAgronomskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine (Hrusti Kozumplik, 1996.). Od 1987. godine naoplemenjivanju uljane repice nastavilo se raditi uInstitutu za oplemenjivanje i proizvodnju bilja uZagrebu. Cilj je bio razvoj sorti poboljšanog uroda zrna,ulja i saème, a koje su zbog poboljšanja kvalitetekorisnije za preraðivaèe i potrošaèe. Naroèita pažnja uoplemenjivanju uljane repice posveæuje se sniženjusadržaja eruka kiselina i glukozinolata.Sa uzgojem uljane repice u Hrvatskoj zapoèeto jekoncem 19 stoljeæa. Pretežno su uzgajane straneintrodukcije. Iz oplemenjivaèkog programa u Zagrebupriznati su kultivari Zora, Danica i Rugvica. Ukupno jehrvatskim oplemenjivaèima priznato 8 domaæihkultivara. U proizvodnji su meðutim i danas najvišezastupljene strane introdukcije i to Silvia, Erika, Eurol iHonk.Cikorija – Na oplemenjivanju cikorije raðeno je poslijeII svjetskog rata na Poljoprivrednom institutu u Osijeku.Iz ovog rada priznate su dvije domaæe sorte .Krumpir – Poèetak oplemenjivaèkog rada na krumpiruvezan je uz ime Marka Mohaèeka, osnivaèa Selekcijskestanice za krumpir Stara Sušica. Stanica je osnovana1948. godine sa svrhom razvoja kultivara krumpira.1963. godine ulazi u sastav Zavoda za ratarstvo Zagreb,a od 1963. do 1989. godine djeluje u sastavu Fakultetapoljoprivrednih znanosti Zagreb u okviru Instituta zaoplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb. Danas djelujekao Zavod za krumpir Stara Sušica. Poslije Mohaèekaoplemenjivanje krumpira vodio je Z. Vitasoviæ, a zatimI. Salopek.U Zavodu se do 1965. godine najviše radilo naorganiziranju sjemenarstva na goranskom, lièkom ižumberaèkom podruèju. Od 1965. godine intenzivirase rad na razvoju novih domaæih kultivara krumpira ina introdukciji stranih kultivara (Salopek i Kozumplik,1996). Izmeðu 1965. i 1970. godine priznata su prvadva domaæa kultivara. Do danas je priznato 10 domaæihkultivara krumpira.Hibridizacijom raznih zanimljivih roditelja, razvija sepoèetna genetska varijabilnost. Nakon toga se uzgojesijanci (biljke ih hibridnog sjemena) i izvrši se izborbiljaka i gomolja. Slijedi umnažanje odabranih gomoljai daljnji izbor klonskih linija na osnovi otpornosti nanajvažnije bolesti, ošteæenja, kvalitete i prinosa, teponašanja u skladištu. Od 1981. godine Zavod usuradnji sa Prirodoslovno matematièkim fakultetom -Biološki odjel, Zagreb, zapoèinje rad na mikropropagacijii kulturi tkiva krumpira. Te se metode danas koriste zaproizvodnju sjemena visokih kategorija superelite i elite.Od stranih introdukcija u Hrvatskoj su se mnogo uzgajalesorte; Ackersegen, Feldeslohn, Ella, Bintje, Saskia,Sirtema, Bea, Desiree, Jaerla, Ucama, Edzina, Marijke,Monalisa, Frisia, Cleopatra, Asterix, Berber, Baraka,Colmo, Lutetia i dr. Izmeðu 1965. i 1970. godinepriznati su domaæi kultivari Marko i Velja, 1980. Lika,ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

138Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆ1984. Goran i Istra, 1990. Stanka, 1991. Dalmatinka,1993. Nada, 1994., Dobra i 1996. Biserka.Domaæi priznati kultivari razlikuju se meðusobno uranozrelosti. Rani su kultivari Stanka, Dalmatinka i Nada,srednje rani je kultivar Istra, dok su kasni kultivari Lika,Goran, Dobra i Biserka. Svi su visokoprinosni. Sadržajškroba i suhe tvari je uglavnom kod svih visok. Svikultivari pokazuju dobru otpornost na PLRV, PVX, PVAte plamenjaèu lista i gomolja, a kultivari Istra, Stanka,Dalmatinka, Nada, Dobra i Biserka i na PVY i krastavost.Svi se dobro èuvaju u skladištu.KRMNE KULTURENa oplemenjivanju krmnih kultura u Hrvatskoj je raðenomanje nego na žitaricama i industrijskom bilju što sevidi i po priznatim kultivarima (Tab. 3).Stoèni grašak – Na oplemenjivanju stoènog graška uHrvatskoj nakon drugog svjetskog rata poèelo se raditina Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Prvi kultivar(ozimo-jari) priznat je u periodu 1971.-80. godine podnazivom Maksimirski bijeli. Autor je bila RužicaHenneberg. Kultivar je bio namjenjen za zelenu masu izrno. 1993. godine sa Agronomskog fakulteta Zagrebpriznat je jari kultivar stoènog graška Šampion (autor I.Kolak), namjenjen prvenstveno za zrno, a 1996. ozimikultivar Maksimirski ozimi (autori Z. Štafa i sur.)namjenjeni za zelenu krmu i silažu.Grahorica – Poslije II svjetskog rata na oplemenjivanjugrahorice na Agronomskom fakultetu Zagreb radio je J.Milohniæ. Iz ovog programa priznata je ozima sortagrahorice pod imenom Ratarka.Lupina (vuèika) – U zadnje vrijeme na Agronomskomfakultetu Zagreb raðeno je i na oplemenjivanju lupine.1993. priznata su dva kultivara, Maksimirka i Zrinka(autor I. Kolak). Koriste se za zrno, a mogu i za zelenumasu i silažu.Djeteline – Nakon II svjetskog rata na oplemenjivanjulucerne u Hrvatskoj prvi je poèeo raditi V. Milinkoviæ. Iztoga programa dobivena je jedna sorta. Od 1954.godine program oplemenjivanja lucerne postoji naPoljoprivrednom Institutu u Osijeku. Kasnije se poèeloraditi na oplemenjivanju lucerne i na Institutu zaoplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. Obainstituta raspolažu bogatom genkolekcijom domaæeg isvjetskog sortimenta lucerne (Halagiæ i Kozumplik,1996.).U oba instituta radi se i na oplemenjivanju crvene ibijele djeteline, te smiljkite roškaste. Prvo je sakupljenobiman introducirani materijal u svrhu utvrðivanjanajpodesnijih kultivara za naše agroekološke uvjete.Tablica 3. Broj priznatih domaæih kultivara krmnih kultura po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rataTable 3. Number of released domestic cultivars of forage crops in Croatia after the II World WarPOLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNOAGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTALGRAŠAK STOÈNI A.F. ZGB - 1 - 3 4FORAGE PEA UKUPNO -TOTAL - 1 - 3 4GRAHORICA A.F. ZGB 1 - - - 1VETCH UKUPNO -TOTAL 1 - - - 1LUPINA A.F. ZGB - - - 2 2(VUÈIKA) UKUPNO -TOTAL - - - 2 2LUCERNA INST. ZG - - 2 2 4ALFALFA INST. OSK 1 4 7 5 17A.F. ZGB 1 - - - 1UKUPNO -TOTAL 2 4 9 7 22DJETELINA INST. ZGB - - - 2 2CRVENA INST. OSK - - - 1 1RED CLOVER UKUPNO -TOTAL 3 3DJETELINA INST. ZGB - - - 1 1BIJELA INST. OSK - - - 1 1WHITE CLOVER UKUPNO -TOTAL - - - 2 2SMILJKITA ROŠKASTA INST. ZGB - - - 1 1BIROSFOOTTREFOIL INST. OSK - - - 1 1UKUPNO -TOTAL - - - 2 2TRAVE-GRASSES INST. ZGB 5 2 1 6 14UKUPNO -TOTAL 5 2 1 6 14STOÈNA A.F. ZGB - - 1 - 1REPA INST. OSK 1 - - - 1FORAGE BEAT UKUPNO -TOTAL 1 - 1 - 2KORABA A.F. ZGB - - - 1 1TURNIP-ROOTED UKUPNO -TOTAL - - - 1 1CABBAGESTOÈNI KELJ A.F. ZGB - - 1 - 1FORAGE KAIL UKUPNO -TOTAL - - 1 - 1ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 139Raðeno je i na sakupljanju autohtonih materijala.Sakupljanjem divljih vrsta djetelina proširuje se genetskaosnova germplazme pojedine osobine, što se koristi uoplemenjivaèkom procesu razvoja novih kultivara.Godine 1993. zapoèeta je na Agronomskom fakultetuZagrteb rekurentna selekcija crvene i bijele djeteline ismiljkite roškaste.Osjeèkom institutu priznato je 17 sorata lucerne, 1 sortacrvene djeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite, azagrebaèkom institutu 4 sorte lucerne, 2 crvenedjeteline, 1 bijele djeteline i 1 smiljkite. Ranije jeAgronomskom fakultetu Zagreb priznata 1 sorta lucerne.Veæina ovih kultivara su sintetici dobiveni klasiènimoplemenjivaèkim metodama. Priznati osjeèki kultivarilucerne odlikuju se dugotrajnošæu u intenzivnojproizvodnji, visokim prinosom bjelanèevina, veæomotpornošæu na bolesti, visokim prinosom sjemena itolerancijom na niži pH. Od ovih kultivara u proizvodnjisu zastupljeni OS-66, Slavonka, Vuka, OS-70, OS-11,Osjeèka S2 i OS-88. Najviše su traženi kultivari OS-66 iOS-88. Od zagrebaèkih kultivara lucerne za proizvodnjusu se interesantnima pokazali kultivari Mirna i Posavina.Odlikuje se dugotrajnošæu i visokim prinosom zelenemase, sijena i bjelanèevina. Kod crvene i bijele djetelinekao i smiljkite takoðer se vodilo raèuna u oplemenjivanjuo dugotrajnosti, prinosu zelene mase, sijena ihranidbenoj vrijednosti. Meðu zagrebaèkim selekcijamaza proizvodnju su naroèito interesantne sorte crvenedjeteline Croatia i Nada.Krmne trave – Na oplemenjivanju krmnih trava kodnas se radilo u dva centra, u Selekcijskoj stanici uKriževcima pod vodstvom R. Graèana i u Institutu zaoplemenjivanje i proizvodnju bilja Zagreb pod vodstvomNjegoslave Glihe, a kasnije S. Halagiæa. U radu suobuhvaæene najvažnije travne vrste; Dactylis glomerataL., Lolium multiflorum Lam., Lolium prenne L., Festucarubra L., Festuca arundinacea, Festuca pratensis,Arrherantherum elatius L., Poa pratensis L., Phleumpratense i Agrostits alba L.(Kozumplik i Halagiæ, 1996.).U Križevcima se radilo na relativno malom broju vrsta.S vremenom se rad na oplemenjivanju trava uKriževcima i ugasio, pa se danas na oplemenjivanjukrmnih trava radi samo u Institutu za oplemenjivanje iproizvodnju bilja Zagreb. Najvažniji ciljevioplemenjivanja su visok i stabilan prinos i hranidbenakvaliteta, a vodi se raèuna i o otpornosti na ekološke ibiološke stresove, te pogodnosti za uzgoj u djetelinskotravnim smjesama. Kao oplemenjivaèka germplazmaupotrijebljeni su pretežno ekotipovi i populacijesakupljeni na podruèju Hrvatske, Bosne i Hercegovine,i Slovenije. Izbor roditeljskih genotipova iz genetskivarijabilnih populacija raðen je uglavnom na osnovivrijednosti potomstva, primjenom “polycross” metode,pa su razvijani sintetièki kultivari.Iz oplemenjivaèkih programa u Hrvatskoj priznato je 14domaæih kultivara pojedinih vrsta trava. Najinteresantnijimsu se pokazali kultivari Lolium multiflorum B-9, Phleum pratense B-10, Festuca pratensis B-14,Dactylis glomerata B-15, Dactylis glomerata B-17,Arrhenatherum elatius B-16, Festuca arundinacea B-18,Festuca rubra Korana i Engleski ljulj K-15.Kultivari namijenjeni za proizvodnju krme odlikuju sevisokim potencijalom rodnosti. U proljeæe rano nièu,ujednaèeni su i brzo se regeneriraju nakon košnje.Otporni su na niske temperature i hrðe. Pogodni su zauzgoj u èistoj kulturi i u djetelinsko travnim smjesama,a neki i za usijavanje u livade i pašnjake. Pokazali suuglavnom veliku adaptabilnost i daju dobru kvalitetuglede udjela lista u zelenoj masi, kao i zadovoljavajuæiprinos sjemena.Stoèna repa – Na oplemenjivanju stoène repe uhrvatskoj poslije II svjetskog rata najprije je raðeno uOsijeku pod vodstvom M. Habekoviæa. Oko 1960.godine priznata je prva sorta (polušeæerna) pod nazivomPŠO. Iz oplemenjivaèkog programa na Agronomskomfakultetu u Zagrebu priznate su 1994. godine još dvijedomaæe sorte stoène repe, Brigada i Ludbreška žuta(autori Štafa i sur.). Posljednja je priznata i u Sloveniji.Obje sorte daju visok i stabilan urod korjena.Koraba – Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu poredstoène repe, raðeno je i na stoènoj korabi. 1994. godinepriznata je sorta Ludbreška žuta (autor Z. Štafa). Možese koristiti i kao povræe. Daje visok prinos korjena, glavei lišæa, kao i sjemena. Otporna je na visoke temperature.u toplijim krajevima pogodna je za napasivanje.Stoèni kelj – Na oplemenjivanju stoènog kelja radi sena Agronomskom fakultetu u Zagrebu zadnjih 20godina. Na programu radi Z. Štafa. 1987. priznat jekultivar stoènog kelja Maksimirski visoki. Ima visok urodzelene mase. Pogodan je za uzgoj u svim krajevimaHrvatske. Priznat je i u Sloveniji, te u Bosni i Hercegovini.POVRÆENa oplemenjivanju povræa raðeno je najviše u Institutuza povræe u Botincu i na Agronomskom fakultetu uZagrebu (Tab.4).Grah – Prva domaæa sorta povræa nakom II svjetskograta bila je sorta niskog graha mahunara. Priznata je1964. godine (autor Vera Mikolèeviæ). 1981. priznataje sorta niskog graha zrnaša pod nazivom Kutjevaèki rani(autori Ružica Lešiæ i S. Šivo).Rajèica – Prva sorta rajèice, Zagrebaèka rana, priznataje 1967. godine (autor Vera Mikolèeviæ). U periodu1991-98. priznate su još dvije sorte (autori JasenkaLovokoviæ i sur.)Salata – 1971. godine priznata je prva domaæa sortasalate kristalke pod nazivom Zagrebaèka kristal ljetna(autor Paula Pavlek). Proširila se u proizvodnji, i postalavodeæom sortom ovog tipa salate. Iza toga 1984. godineiz botineèkog programa priznate su dvije sorte salateozime kristalke, Posavka i Vegorka (autori VeraMikolèeviæ i Jasenka Lovokoviæ).Paprika – Prva domaæa sorta paprike, iz botineèkogprograma oplemenjivanja, priznata je 1984. godine podnazivom Botineèka žuta (autori Vera Mikolèeviæ, JasenkaACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

140Vinko KOZUMPLIK, Zdravko MARTINIÆ-JERÈIÆTablica 4. Broj priznatih domaæih kultivara povræa po periodima u Hrvatskoj nakon II svjetskog rataTable 4. Number of released domestic cultivars in Croatia after the II World WarPOLJOPR KULTURA INSTITUCIJA PRIZNATO KULTIVARA PO PERIODIMA-RELEASED CULTIVARS UKUPNOAGRIC. CROP INSTITUTION -1970. 1971-80. 1981-90. 1991-98. TOTALPAPRIKA INST. BOTINEC - - 1 2 3PAPRIKA UKUPNO -TOTAL - - 1 2 3RAJÈICA INST. BOTINEC - 1 2 - 3TOMATO UKUPNO -TOTAL - 1 2 3SALATA INST. BOTINEC - 1 1 - 2LATICE A.F. ZGB - 1 - - 1UKUPNO -TOTAL - 2 1 - 3GRAH INST. BOTINEC 1 - - - 1BEANS A.F. ZGB - - 1 - 1UKUPNO -TOTAL 1 - 1 - 2KUPUS A.F. ZGB - - - 1 1CABAGE UKUPNO -TOTAL - - - 1 1PASTRNJAK PODRAVKA - - 1 - 1PARSNIP UKUPNO -TOTAL - - 1 - 1Lovokoviæ). Postala je u proizvodnji jedna od vodeæihsorti paprike tipa rotund. 1990. godine priznata je sortaViza, tipa feferoni (autori Jasenka Lovokoviæ, F. Vokurka),a 1993. godine sorta Majkovaèka žuta, tipa rotund(autor Jasenka Lovokoviæ).Pastrnjak – Godine 1981. priznata je iz programa“Podravke” sorta pastrnjaka, Podravkin bijeli (autor V.Todoriæ).Kupus – Prva i jedina domaæa sorta kupusa poslijedrugog svjetskog rata, Vranski 12, priznata je 1998.godine (autori Ivanka Žutiæ, Ružica Lešiæ i sur.).ZAKLJUÈCIPrvi rezultati oplemenjivanja bilja na podruèju Hrvatskedatiraju iz polovine prošlog stoljeæa. Oplemenjivaè, kojije prvi osmišljeno radio na razvoju sorte bio je župnikDragutin Stražimir iz D. Zeline. Kreirao je sortu kukuruzaStražimirovac, koja je bila dobro prihvaæena uproizvodnji i na tadašnjim izložbama nagraðivana. Prvinaš znanstvenik-oplemenjivaè bio je G. Bohutinsky,profesor na Kraljevskom gospodarskom uèilištu uKriževcima, gdje je radio od 1904-1914. Dao je vrlozapažene i za Hrvatsku gospodarski važne rezultate uoplemenjivanju pšenice (sorta Sirban prolifik). Radio jei na drugim kulturama. Njegov vrlo uspješan nasljednikbio je V. Mandekiæ (sorta kukuruza Križevaèka Hrvatica).Nakon njega u Križevce (1922.), a zatim u Osijek (1931.)dolazi naš izmeðu dva rata najuspješniji oplemenjivaèM. Koriæ, èiji je najveæi uspjeh sorta pšenice U1. Dao jei nekoliko sorata kukuruza, a radio je i na drugimpoljoprivrednim kulturama. U isto vrijeme djeluje ipoznati hrvatski genetièar, profesor na Poljoprivrednošumarskomfakultetu u Zagrebu, A. Tavèar. Radio je naoplemenjivanju nekoliko biljnih vrsta. Kod njega jenaobrazbu stekao veliki broj hrvatskih oplemenjivaèanaroèito poslije II svjetskog rata.Nakon II svjetskog rata rad na oplemenjivanju oraniènihkultura se u Hrvatskoj znatno proširio u usporedbi saprijeratnim periodom. U Zagrebu, Osijeku i Križevcima(na fakultetima i institutima, u novije vrijeme i uprivatnim tvrtkama) djeluje relativno veliki brojoplemenjivaèa na žitaricama, industrijskom i krmnombilju, te u manjem obimu i na povræu. Prvi znaèajnirezultati u ovom periodu postignuti su zahvaljujuæi J.Potoèancu na pšenici, D. Palaveršiæu na kukuruzu, Lj.Radiæu na kukuruzu, Z. Maðariæu na pšenici, M. Budišiæuna soji, I. Matiæu na šeæernoj repi, R. Gorniku na duhanu,M. Mohaèeku na krumpiru, Njegoslavi Glihi na krmnimtravama, Veri Mikolèeviæ na povræu, i drugima na raznimpoljoprivrednim kulturama. Priznato je ukupno preko730 domaæih kultivara od kojih su se mnogi proširili uproizvodnji ne samo u Hrvatskoj veæ i u inozemstvu. Toje bio i ostao ogroman doprinos hrvatskoj poljoprivredii cjelokupnom gospodarstvu.Oplemenjivaèki rad je uvijek bio znanstveno utemeljen.Osim razvojnog oplemenjivaèkog rada raðeno je punoi na znanstvenim projektima. Korištene su suvremeneznanstvene metode. Danas su te metode poznate kaoklasiène oplemenjivaèke metode. Još uvijek se njihovimkorištenjem razvija najveæi broj kultivara.U zadnjih 30 godina sve se više primjenjujubiotehnološke metode u oplemenjivanju bilja.Neki kultivari nalaze se i u proizvodnji, i to svake godinena sve veæim površinama. Biotehnologija se sve višeintegrirana u klasièno oplemenjivanje u razvijenimzemljama, unatoè èesto nepovoljnim reakcijamajavnosti. U Hrvatskoj je Tavèar radio na induciranjumutacija veæ prije 40 godina, a kultura tkiva se koristi upropagaciji, sjemenarstvu i istraživanjima preko 20godina. Veæi broj znanstvenih, oplemenjivaèkih ustanovapriprema mlade kadrove za korištenje biotehnološkihmetoda u oplemenjivanju bilja i u našim uvjetima.Javnost najviše uznemirava transfer gena. Hrvatska imaeducirane kadrove i laboratorijsku opremu i za ovajsegment biotehnologije (Agronomski fakultet Zagreb) alisamo na laboratorijskoj razini. Hrvatsko oplemenjivanjebilja bilo je uvijek suvremeno i znanstveno utemeljeno,a to obavezuje današnje oplemenjivaèe da tako bude iu buduænosti.ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000

OPLEMENJIVANJE RATARSKOG I POVRTNOG BILJA U HRVATSKOJ 141LITERATURAHalagiæ, S. i V. Kozumplik, (1996). Krmne leguminoze.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Henneberg, Ružica (1966). Razvoj i stanje selekcije sojekod nas. Zbornik radova Savjetovanja o proizvodnji ipotrošnji soje. Poreè. str. 216-220.Hrust, V. i V. Kozumplik, (1996). Uljana repica.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Kozumplik, V. (1996). Duhan. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Kozumplik, V. i S. Halagiæ, (1996). Krmne trave.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Kreft, J. i J. Martinèiæ, (1996). Heljda. Oplemenjivanjebilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Kristek, A. i J. Martinèiæ, (1996). Šeæerna repa.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Krizmaniæ, M. i J. Martinèiæ, (1996). Suncokret.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Kuckuck, M., G. Kobabe, G. Wenzel, (1991).Fundamentals of Plant Breeding Springer Verlag.Kump Marija, (1956) Maksimirski rani zuban M 1. USorte žitarica i aprobacija usjeva, Milatoviæ Lj., o.urd., Poljoprivredni informator br. 3 za 1956, str. 173.Martinèiæ, J. (1966). Raž. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Martinèiæ, J. (1996). Zob. Oplemenjivanje bilja. Ur. J.Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Martinèiæ, J. i J. Kovaèeviæ, (1996). Jeèam.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.Martinèiæ, J. i P. Javor, (1996). Pšenica. Oplemenjivanjebilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1987). Heterozis i poveæanje prirodabiljaka. U: Hrana i razvoj (ed. Osmanagiæ M.), 195-203, Jug. nauè. tribina, Beograd.Martiniæ-Jerèiæ, Z. (1998). Oplemenjivanje pšenice uHrvatskoj 1904-1997. Referat prigodom ObljetniceAgrariacoop.Parlov, D. i Z. Martiniæ-Jerèiæ, (1996). Sorte i hibridikukuruza. Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegovaprimjena. Zbornik 2:512-513.Poehlman, J.M. (1966). Breeding Field Crops. Holt,Rinehart and Winston, Inc.-New York.Rojc, M. i V. Kozumplik, (1996). Kukuruz. Oplemenjivanjebilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Salopek, I. i V. Kozumplik, Krumpir. Oplemenjivanje bilja.Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik, Zagreb.Šatoviæ, F. (1993). Stota obljetnica hrvatskog sjemenarstva(1983-1993). Sjemenarstvo 10: 371-410.Vratariæ, Marija i Ružica Henneberg, (1996). Soja.Oplemenjivanje bilja. Ur. J. Martinèiæ i V. Kozumplik,Zagreb.acs65_17ACS, Agric. conspec. sci. Vol. 65, No. 2, 2000