diplomski rad - Agronomski fakultet

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTETObrazovni program:MLJEKARSTVOAntonio ŠtefanPRETPOSTAVKE ZA REVITALIZACIJU TRČKE U HRVATSKOJDIPLOMSKI RADVoditelj diplomskog rada: prof. dr. Roman SafnerZagreb, listopad 2006.1

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjendana ___________________s ocjenom _______________ pred povjerenstvomu sastavu:1. Prof. dr. Roman Safner _____________________2. Prof. dr. Ivica Aničić _______________________3. Prof. dr. Tomislav Treer ____________________2

SADRŽAJ:SAŽETAKSUMMARY1.UVOD2. BIOLOGIJA TRČKE SKVRŽULJE3. UZGOJ3.1 PRIRODNI UZGOJ3.2 UZGOJ U KONTROLIRANIM UVJETIMA4. REPOPULACIJA PRIRODNIH STANIŠTA5. ZNAČAJ TRČKE SKVRŽULJE U GOSPODARENJU6. RASPRAVA7. ZAKLJUČCI8. LITERATURA9. ŽIVOTOPIS3

SAŽETAKKljučne riječi: trčka, biologija trčke, prirodni i kontrolirani uzgoj, gospodarenjeOvaj rad sadrži osnovne podatke o biologiji trčke skvržulje uključujući njenvanjski opis i izgled, razmnožavanje, rasprostranjenost, životni prostor, prehranu iponašanje. Pored toga, obuhvaćen je i njen uzgoj koji može biti prirodni ikontrolirani. Prirodni uzgoj temelji se na uređenju staništa, a kontrolirani nareprodukciji u zatvorenom prostoru. Daje se i uvid u značaj ove vrste zagospodarstvo kao i u inicijative i programe koji su pokrenuti u pojedinim europskimzemljama radi obnove populacije.4

SUMMARYKey words: Partridge, biology of Partridge, natural and controlled breeding,managingThis paper provides basic elements about biology of Partridge including: externaldescription, reproduction, area of life, food and behavior. It also includes breedingthat can be natural and controlled. Natural breeding is based on improvement ofhunting areas and controlled on reproduction in closed areas. In the end there is ashort survey of significances of this specie in hunting economy and programs thathave been started in some European countries.5

1. UVODPrema Zakonu o lovstvu (2005.) trčka skvržulja (Perdix perdix L.) spada u sitnupernatu divljač, a raširena je diljem cijele Europe. Pod pritiskom civilizacijskograzvitka, a prvenstveno zbog mehanizacije i razvoja poljoprivrede njena brojnost jeopala u zadnjih 60 godina za 80-90%. U novije doba je pokrenuta inicijativa zaočuvanje i obnovu populacije ove divljači. Krenulo se iznalaženjem uzroka padapopulacije kao i mogućnostima njegovog zaustavljanja te popravljanja brojnogstanja. Neke zemlje poput Švicarske i Francuske pristupile su ispuštanju kontroliranouzgojenih trčki u prirodu i praćenju njihovog preživljavanja. U Velikoj Britaniji i Češkojobnova populacije se temelji na pravilnom gospodarenju i obnovi staništa prirodnouzgojenih populacija.Trčka se može uzgajati u prirodnim i u kontroliranim uvjetima. Prirodni uzgoj temeljise prvenstveno na osiguranju optimalnih uvjeta staništa. U kontroliranim uvjetimauzgoj trčke počinje formiranjem matičnog jata i sakupljanjem jaja. Potom slijediinkubacija, valjenje pilića u inkubatorima ili upotrebom domaćih kvočki, te uzgojpomlatka.Važnost trčke u ekosustavu i gospodarstvu je dvojaka. Načinom svoje prehraneznatno smanjuje količinu biljnih štetnika u poljoprivredi ne čineći pri tome štetu napoljoprivrednim kulturama, a u lovnom turizmu se njenim odstrelom ostvarujeznačajan profit.Cilj ovog diplomskog rada je pregledom pisanog materijala ustanoviti osnovnetehnike prirodnog i kontroliranog uzgoja trčke skvržulje. Tako će se, uzprepoznavanje uzroka opadanja populacije trčke u prirodi moći osmisliti i mogućnostinjene revitalizacije.6

2. BIOLOGIJA TRČKE SKVRŽULJESlika 1: trčke skvržulje u snijeguTrčka skvržulja, poljska jarebica, krža ili skvrža (Perdix perdix L.) premazoološkoj klasifikaciji spada u koljeno: svitkovaca, potkoljeno: kralježnjaka, razred:ptica, podrazred: grebenki, red: kokoši (Galliformes), porodicu: fazana(Phasianidae), podporodicu: pravih koka (Phasianinae). Manja je poljska koka,zdepasta izgleda, ali se usprkos tomu vrlo brzo kreće po zemlji što je i razlog njenogimena «trčka» ( Srdić 1962). Prosječna masa trčke je od 350 do 400 grama.Dugačka je 31 centimetar od čega na rep otpada 10 centimetara. Raspon krila je od45 do 59 centimetara (Darabuš 2004). Ne postoji značajnih razlika u veličini i masiizmeđu spolova. Temeljna boja perja je boja zemlje s uzdužnim i poprečnimbjelkastim prugama, s tim da je kod mužjaka za nijansu svjetlija. Glava sa strane igrlo su smeđe-hrđasto-crvenkasti, tjeme je smeđe, leđa sivo-smeđa s bijelimprugama, prsa su pepeljasto-modra, a trbuh i butovi sivkasto-bijeli (Slika 1.). Ima 187

epnih pera, kljun je sive boje i prilično jak dok su pisak i prsti pokriveni rožnatimljuskama. Tijelo je pokriveno perjem gdje se razlikuje pokrovno-letno i paperje. Okoočiju se nalazi jarko crveno obojena pruga koja je kod ženki manje intenzivna (Srdić1962, Darabuš 2004).Vid i sluh razvili su se kao dva glavna osjetila za uočavanje opasnosti. Trčkedobro vide i čuju čak i na velike udaljenosti, a to im uvelike pomaže u obrani odpredatora. Njuh i okus slabije su razvijeni (Darabuš 2004).Raspoznavanje spolova i procjena dobi važni su s uzgojnog gledišta. Razlika uboji perja između mužjaka i ženki svodi se samo na nijanse te nije tako izražena kaokod npr. fazana, što otežava fenotipsko razlikovanje spolova (Srdić 1962). U prirodije teško napraviti procjenu na živim trčkama dok se to na odstreljenim i trčkama uuzgoju lako uočava. Darabuš (2004.) navodi sedam karakteristika za raspoznavanjespolova te tri za procjenu dobi. Spol se procjenjuje na temelju razlike izmeđuobojenosti pokrovnog perja, boji tjemena, boji kože oko očiju, trtičnim perima, teponašanju. Razlike u dobi utvrđuju se na temelju karakterističnih razlika na nogama,kljunu te obliku prva dva letna pera u krilu ( kod mladih, lijevo, su šiljasti, a kodstarih, desno, obli) (Slika 2.).ABSlika 2: razlika prva dva pera u krilu između mladih (A) i starih (B) trčki8

Pradomovina trčke su prostrana stepska područja s umjerenom klimom i slaganim, toplim, propusnim, pješčanim tlom, dobro obraslim grmljem (Darabuš2004).Trčka skvržulja ( Perdix Perdix L.) u nekoliko geografskih podvrsta raširena je pocijeloj Europi sve do Sjeverne Male Azije, Cipra te Perzije, Volge i Kaspijskog jezera(Slika 3.). Zbog utjecaja različitih ekoloških prilika dolazi do razlika u boji i veličiniizmeđu pojedinih podvrsta (Darabuš 2004.).J. L. Peters (iz Mustapić ur. Lovstvo 2004.) napravio je podjelu na sljedećepodvrste: Perdix Perdix Perdix L.- Srednjoeuropska trčka, Perdix PerdixHispaniensis L.- Španjolska trčka, Perdix Perdix Italica L.- Talijanska trčka, PerdixPerdix Armoricana L.- Francuska trčka, Perdix Perdix Lucida L- Srednje-ruska trčka iostale podvrste.Slika 3: rasprostranjenost trčki u Europi (prema Mulleru)9

U Hrvatskoj je trčka rasprostranjena na području Panonske nizine, južno odSave do Gorskog kotara i Like, u Istri i u Dalmaciji. Jedan dio njenog staništa uRepublici Hrvatskoj leži u kontinentalnoj klimatskoj zoni (sa suhim ljetima i oštrimzimama), dok drugi dio leži u mediteranskoj zoni ( topla ljeta i blage zime). Za živottrčke povoljnija je mediteranska klima s blagim zimama bez snijega, dok jekontinentalna klimatska zona zbog duge i oštre zime za nju neprikladna (Srdić1962). Usprkos tome trčke vrlo dobro podnose i vrlo niske temperature, ako su imosigurani zaklon i prehrana (Darabuš 2004). Općenito, niske temperature dobropodnosi, visoke slabije, a osobito je osjetljiva na nagle temperaturne promjene(Darabuš 2004). Preferira također jednakomjerno raspoređene oborine i blage zime.Za razliku od osjetljivosti na nepovoljne klimatske uvjete trčka je vrlo skromna usvojim životnim potrebama.Trčka je divljač polja i ravnica dok šume izbjegava (Šalek i sur. 2003). Za život jojnajviše odgovaraju brežuljkasti tereni do 300 metara nadmorske visine (Darabuš2004). gdje za dnevni zaklon bira zatvoreni prostor koji ju štiti od predatora iz zraka,dok po noći preferira smještaj na otvorenom koji joj pruža bolju zaštitu od dlakavihpredatora (Srdić 1962).Najpogodnija su joj topla, propusna, ilovasto-pjeskovita tla, a nije ljubitelj teškog ihladnog tla. Idealna staništa za nju su sitni seljački posjedi s ekstenzivnomagrotehnikom i manjim udjelom parcela s monokulturom. Na velikim parcelamazahtjeva 3% neobrađenoga tla za gniježđenje ( Aebischer & Ewald 2004).Trčka je svejed, te je odnos hrane biljnog i životinjskog podrijetla 65.5 : 37.5%. Uishrani pilića dominantna je hrana životinjskog podrijetla s udjelom od 95% (Darabuš2004) koja ima ključnu ulogu za preživljavanje pilića (Aebischer & Ewald 2004).10

Biljnu hranu čine: lišće, cvjetovi, korjenčići, sjeme korova djetelina i drugo, dokživotinjsku hranu čine manji i veći insekti te pužići (Graf 1) (Darabuš 2004).Srdić (1962.) iznosi da je u prehrani bitan 1% kamenčića od ukupne mase trčke.Ako trčke nemaju kamenčiće u hrani one unatoč tome što su im volja i želucinapunjeni gladuju zbog nemogućnosti probavljanja hrane te gube na masi pa iugibaju.Za trčke je veoma važna zelena hrana, osobito zimi kada ne mogu zbog snijegadoći do ozimih usjeva. U nedostatku zelene krme može doći do avitaminoze. Stogaje za dodatnu prihranu trčki zimi uz zrnatu hranu potrebno izložiti i zelenu, npr. krmnikupus (Srdić 1962).Graf 1: grafički prikaz hrane koju trčke upotrijebe tokom godine (prema ing. Sekeri)Potrebe za vodom uglavnom su zadovoljene iz sočne hrane i rose dok se usušnim dijelovima godine zadržavaju uz potoke i bare.11

Sve do snijega trčke u normalnom bio-topu imaju dovoljno hrane te, kao i ostaleživotinje, stvaraju pričuve u tijelu za zimu (Darabuš 2004). Zimi, ukoliko se stvoriledena pokorica, trčke gladuju i dolazi do gubitaka zbog nemogućnosti pristupahrani. S ciljem sprečavanja pojave pokorice ispod odgovarajućih hranilišta za zimskuprihranu trčki stavlja se mješavina sitnozrnih žitarica s pljevom, isjeckana slama ilisjeno u koje se stavljaju hrpice pijeska i sočna hrana. U krajevima bez snijeganajbolja je prihrana pomoću jednogodišnjih remiza od ozimih žitarica (Darabuš2004).Trčke intenzivno traže hranu dva puta dnevno, a pomalo je traže tijekom cijelogdana s kraćim prekidima tako da dnevno saberu relativno velike količine hrane(Srdić 1962).Trčka je divljač koja je vjerna svome staništu. Darabuš (2004.) navodi da im jeradijus kretanja 0.5-1 km. Za jakih zima, u potrazi za hranom, udružuju se u velikajata u potrazi za mjestom s povoljnim prehrambenim prilikama. Potraga za povoljnimstaništem određuje i radijus kretanja pojedinih jata. Jato koje za život ima ekološkipovoljnije stanište ima i manji radijus kretanja (Aebischer & Ewald 2004). Trčkeostaju u jatu do proljeća kada se ono razbija na parove.Trčka je dnevna divljač koja za sunčanih dana traži hladovita i korovita mjesta. Uslučaju opasnosti jato se skriva u gusto raslinje. Tek u koliko je opasnost uneposrednoj blizini jato se spašava polijetanjem. Mlade trčke koje ne lete u slučajuopasnosti se razbježe, a ponovno se okupljaju na poziv roditelja (Darabuš 2004).Trčka se kreće stavljajući nogu pred nogu ostavljajući trag u jednoj liniji. Tragnoge odrasle trčke sličan je tragu noge fazana i domaće kokoši, samo je manji.Veličina traga je oko 5 cm (Slika 4.).12

Slika 4: u trčkinu tragu srednji je prst uvijek usmjeren prema naprijed, a stražnji četvrti,prema nazadTrčke su jednoženci, pa je u prirodi povoljan omjer spolova 1:1. Međutim u prirodije obično za 10-15% veća populacija mužjaka nego ženki zbog čega često dolazi doborbi između mužjaka. Mužjaci bez ženke lutaju staništem i nastoje preoteti tuđuženku te dolazi do narušavanja normalnog parenja i gniježđenja. Iz tih razloga zapravilno gospodarenje prekobrojni mužjaci se trebaju odstraniti. Poželjno ih jepohvatati jer se mogu uspješno upotrijebiti kao zamjenske kvočke u uzgajalištima(Srdić 1962).Kod formiranja parova mužjaka odabire ženka nakon čega slijedi svadbeni ples, apar ostaje zajedno do smrti. Par odabire svoj životni prostor na kojem zasnivajusvoje novo jato. (Darabuš 2004). Dokazano je da je jednom paru potreban životniareal od 1 ha površine. Mjesto za gnijezdo trčka bira na manjim travnatim13

površinama u krmno-travnatim kulturama, djetelinama i drugim krmivima (Bro i sur.2001). Ženka u gnijezdo snese 15-22 jajeta, prosječno 18 jaja na kojima sjedi 23dana. Ukoliko se prvo gnijezdo uništi trčka može snijeti jaja u drugo gnijezdo ali uznatno manjem broju, 8-10 jaja. Dok ženka sjedi na jajima mužjak čuva stražu.Događa se da u jedno gnijezdo snesu jaja dvije ženke ili trčka i fazanka. Od tihgnijezda nema koristi jer ni jedna ženka neće sjediti na tim jajima (Darabuš. 2004)iako je za trčku karakterističan vrlo razvijen roditeljski nagon izražen od valjenja pado potpunog razvoja nove generacije (Srdić 1962).Kokeš-Knoblogh (1947.) su utvrdili da se trčka rado gnijezditi na mjestima koja sunapadno izložena kao što su poljski put ili jarak. Zaključili su da za gniježđenježenka odabire mjesto koje može lakše pronaći, a što ukazuje da trčku zbognedostatka njuha karakterizira slabija moć orijentacije. Do sličnih spoznaja ogniježđenju na izloženim mjestima došli su i Šalek i suradnici (2003.).14

3. UZGOJ3.1 PRIRODNI UZGOJPrirodni uzgoj temelji se na tome da se trčke prepuštaju slobodnom životu iparenju u prirodi (Srdić 1962). Pri tome se utjecaj čovjeka, prvenstveno lovca temeljina brizi o staništu s naglaskom na osiguravanje mira u lovištu, zimskoj prihrani tekontroli predatora. Otegotna okolnost u vođenju brige o trčki je u njenom specifičnopodređenom položaju u ekosustavu (Lovrić ,2004.). Ona nije agresivna već trpiagresiju ostalih vrsta te je stoga sklona migracijama zbog uznemiravanja i u potraziza hranom.Zimsko prihranjivanje je preduvjet opstanka trčke (Slika 5.). Dokazano je datijekom zime ne ugibaju od hladnoće već od gladi (Lovrić 2004). Poželjno ih jeprihranjivati od listopada do proljeća (Tablica 1.).Slika 5: hranilište za trčkeTablica 1.: dnevne, mjesečne ivišemjesečne količine zrnate i sočnehrane za zimsku prihranu trčki (premaSrdiću)15

Slika 6. prikazuje predatore koji najčešće napadaju gnijezda trčke.Slika 6: predatori koji najčešće uništavaju gnijezda pernate divljačiMjere gospodarenja za trčku su gotovo iste kao i za fazana, ali s još više pažnje,zbog njene povećane osjetljivosti. Ta je vrsta potisnuta sa svojih prirodnih staništauporabom mehanizacije i različitih kemijskih preparata u poljoprivredi, a osobitozasijavanjem velikih obradivih površina monokulturama, tj. oblikovanjem staništanetipičnih za nju (Lovrić 2004). Na neprikladnost monokultura kao staništa za trčkeukazali su i Kokeš-Knobloch (1947.). Oni su uočili uznemireno trčanje trčki oko poljas polegnutim žitom. Razlozi takvog ponašanja objasnili su se tokom žetve kada supronađena gnijezda s odavno propalim ili razbijenim jajima. Pretpostavlja se da sutrčke u monokulturi zbog nedostatka osjetila njuha izgubile sposobnost orijentacije teda nisu mogle pronaći vlastita gnijezda (Srdić 1962).Uz izuzetak gorske Hrvatske trčka se na prirodan način uzgaja u cijeloj zemlji.Unatoč toga znatno im se smanjila brojnost, a s nekih staništa je i sasvim nestala. S16

padom populacije suočavaju se i mnoge druge zemlje kao što su Švicarska,Francuska, Češka, Velika Britanija i dr. Tipično stanište više gotovo da i ne postoji,ima li se na umu da joj najviše pogoduju polja s mnoštvom malih parcela iekstenzivnom poljoprivredom, bez suvremenih agrotehničkih mjera (Slika 7.) (Lovrić2004).Slika 7.: na neobrađenim površinama zasijane poljske kulture omogućavaju dobarizbor hrane za poljske koke17

3.2 UZGOJ U KONTROLIRANIM UVJETIMAKontrolirani uzgoj divljači očituje se u tome da se sav rad oko uzgoja obavlja uuzgajalištu.Za razliku od prirodnog uzgoja koji se temelji na kontroli prirodnih populacija ipripadajućeg staništa trčke se mogu uzgajati i u kontroliranim uvjetima u centrima zakontrolirani uzgoj pernate divljači. Kao godina početka kontroliranog uzgoja pernatedivljači u Hrvatskoj uzima se 1872. kad je grof Marko Bombelles nabavio u Češkojprve fazane za svoje lovište u Zelendvoru kod Varaždina, a s njima je pridobiouzgajivača Pavla Wittmanna da dođe u Hrvatsku i otpočne s proizvodnjom (Darabuš2004).Rasplodni materijal za kontrolirani uzgoj osigurava se formiranjem rasplodnih jataod ptica naviknutih na život u zatvorenom prostoru. Ukoliko se ne raspolaže sodgovarajućim rasplodnim jatom potrebno ga je formirati od ptica uzgojenih iz jajaskupljenih iz prirode (Slika 8.).Slika 8.: parovi matičnog jata18

Bitna pretpostavka uspješnog kontroliranog uzgoja je usklađivanje životnogtijeka u zatvorenom uzgajalištu sa životom u prirodi. Stoga, kad se uoči da su se uprirodi iz jata počeli izdvajat parovi, isto treba napraviti i u uzgajalištu (Srdić 1962).Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti sparivanju tj. odabiru parova koji semeđusobno podnose budući su trčke jednoženci (Darabuš 2004). Prilikom formiranjajata odabiru se kvalitetni mužjaci i ženke, a procjena kvalitete temelji se na ocjenieksterijera i zdravstvenog stanja (Darabuš 2004). Povrh toga svakom paru potrebnoje osigurati njegov boks/volijeru. Boksovi mogu biti na pletenoj žici u „nizu“ ilivišekratni, a volijere su uglavnom prenosne i svaki dan se postavljaju na novomjesto na livadi.Prosječna nosivost ženki iznosi 30 do 50 jaja koja se redovno skupljaju i skladištekako bi se što svježija uložila u inkubatore. Skladištenje se najčešće obavlja uprostorijama s ormarima u kojima se nalaze rezervne ladice inkubatora (Slika 9.).Slika 9.: dezinfekcija i uskladištenje jaja19

Slika 10: suvremeni višeslojni inkubator za izvaljivanje jajaInkubator se sastoji od predvalionika u kome se jaja drže 21 dan i valionika u komese drže 3 dana. Temperatura zraka u predvalionicima iznosi 38 o C (100 o F), a vlaga60%. U valionicima je temperatura isto 38 o C, a vlaga 90%. Jaja u valionicima se neokreću uz smanjuje strujanja zraka (Darabuš 2004). Tijekom inkubiranja kontrolirase razvoj embrija pomoću lampe. Pravilan razvoj karakterizira zatamnjuje jajeta ipostepeno povećavanje zračnog prostora u njegovom tupom dijelu. Preventivno jepoželjno imati alternativni izvor energije za inkubator jer u slučaju nestankaelektrične struje u vremenu dužem od 6 sati može propasti cjelokupan nasad jaja(Darabuš 2004). Prema Darabušu (2004.) uspjeh u valjivanju je postignut ukoliko seiz normalno oplođenih jaja od ukupno uložene količine izvali 68-70% pilića.Inkubacija jaja u manjim uzgajalištima moguća je i uporabom domaćih kvočkikoje moraju biti u dovoljnom broju i besprijekornog zdravstvenog stanja. Odabranekvočke se nasađuju u gnijezda koja su u formi laganih sanduka, kutija ili korpi21

približnih dimenzija 25 cm x 30 cm x 30 cm. Sanduci s gnijezdima smještaju se niskopri zemlji (Slika 11.) u suhu, svijetlu i prozračnu prostorijuSlika 11.: sanduk za nasađivanje domaće kvočke na jaja trčkePosebno građeni sanduci mogu se postaviti i u prirodi uz obveznu zaštitu odpredatora. Samo gnijezdo preporuča se napraviti iz zemlje s blagom udubinom usredini, u koju se stavlja malo finog, mekog sijena.Pod kvočku standardne veličine stavlja se 16-18 jaja, a pod patuljastu kvočku 11-16.Kvočke patuljastih pasmina smatraju se pogodnijima zbog njihove manje tjelesnemase. Dokazano je da se pod takvim kvočkama smanjuju gubici jaja (razbijanje)(Srdić, 1962.). Pretpostavka uspjeha je da kvočka kontinuirano sjedi na jajima pa seiz tih razloga upotrebljavaju samo provjerene kvočke. Glede sigurnosti poželjno jeimati u pripravnosti i po koju rezervnu kvočku kojom bi se mogla obaviti zamjenaeventualno neprikladne. Svakako pod jednu kvočku u kontroliranom uzgoju trebastavljati samo jaja iste starosti s obzirom na dinamiku njihovog sabiranja.22

Nasađene kvočke se kontroliraju da li dobro i čvrsto sjede, da li redovito uzimajuhranu i vodu. Svakoj od njih se osigurava lagani pristup do hrane i vode. U blizinimjesta gdje se nalaze hrana i voda mora biti osigurano i mjesto s pijeskom ilipepelom za prpošenje (Srdić 1962). Osim toga potrebno je i obavljati kontroluravnomjernog zagrijavanja jaja.U uzgoju pilića izvaljenih u inkubatoru po osobitostima se prepoznaju 3 izdvojenefaze. Prva faza uzgoja traje do 21. dana starosti i odvija se u podnom ili baterijskomsustavu. Podni sustav podrazumijeva uzgoj unutar krugova od lesonita na podlozi sasteljom od ljusaka riže, suncokreta ili pijeska. Nad krugove od lesonita se postavljagrijalica, a unutar njih se stavljaju posudice s hranom i vodom.U koliko se u odgovarajuće prostorije postave višekatne tople baterije govorimo obaterijskom sustavu uzgoja. Baterije su izrađene od žičanog pletiva. Jedan diobaterije je pod grijačem, a jedan dio bez grijača. Posude s hranom, vodom ipijeskom nalaze se na bateriji s vanjske strane (Darabuš 2004).Tijekom cijele prve faze uzgoja održava se optimalna temperatura uzgojnogobjekta. U početku faze ona se kreće od 35-38 o C, a zatim se svaka tri dana snižavaza 1 o C uz kontinuirano prozračivanje. Uz obvezno prvo cijepljenje u ovoj fazi uzgojatoleriraju se gubici od 3-6% (Darabuš 2004). Neovisno o sustavu uzgoja pilići sehrane starterom s 28-30% bjelančevina.Nakon 21 dan započinje druga faza uzgoja do 50-tog dana starosti koja se odvijau boksovima. Karakteristika boksova je podna stelja i ispusti putem kojih pilićiuspostavljaju prvi kontakt sa zemljom. Pilići noću borave u grijanim boksovima, atijekom dana na ispustima. Temperatura boksova se sustavno snižava tako da23

zadnjih 10 dana ove druge faze uzgoja pilići borave na dnevnoj temperaturi(Darabuš 2004).Ishrana se vrši kompletnom hranidbenom smjesom growerom s 24% bjelančevina.U ovoj fazi se obavlja drugo cijepljenje, protiv kuge. Prema Darabušu (2004.) u ovojfazi toleriraju se gubici do 8%.Nakon završetka druge faze pilići se prebacuju u volijere čime započinje trećafaza uzgoja. Dobar odabir lokacije i kvalitetna konstrukcija volijere od važnog suznačaja za ukupan uspjeh u proizvodnji (Slika 12.). Lokacija mora biti daleko odnaselja, prometnica, zračnih luka i industrijskih pogona, zaklonjena od jakih, hladnihvjetrova, na blago nagnutom terenu. Tlo mora biti ocjedito i propusno kako se ne bizadržavale oborinske vode. Poželjno je da je dio površine volijere obrastao grmljemšto divljači pruža sklonište od prejakog sunca, kiše, vjetra ili nevremena. Obradivi diovolijere se zasijava i zasađuje istim onakvim poljoprivrednim kulturama koje će pilićinakon ispuštanja u prirodu koristiti za prehranu i sklonište. Konstrukcijski volijeramora biti tako riješena da sprječava bijeg divljači, sprječava štete od predatora ionemogućuje pristup radoznalih ljudi. Grade se uglavnom od nosivih stupova imrežnog pokrova. Suvremene volijere izrađuju se s podesivim pokrovom po visini imogućnošću brzog montiranja i demontiranja. Nekad se za izradu volijera koristilopocinčano mrežno pletivo, dok se danas koriste mrežna pletiva od poliestera.Prednost suvremenog pletiva je u njegovoj elastičnosti kojom se smanjujemogućnost ozljede pilića. Žičano pletivo se ukopava u zemlju, odnosno betonira. Napletivo se postavlja barijera od lima koja sprečava penjanje predatora po žici. Kaododatna zaštita postavljaju se «električni pastiri», svjetlosni i zvučni signali ili videonadzor (Darabuš 2004.). Za zaštitu od nevremena na volijere se stavljanadstrešnica, a sve su opskrbljene sustavom za hranjenje i automatskim sustavom24

za napajanje. Pilići se tijekom ove uzgojne faze hrane finišerom s 19-22%bjelančevina. U ovoj trećoj fazi uzgoja pilića do 63 dana starosti toleriraju se gubicido 5%.Slika 12: mlade trčke u volijeriUkoliko se inkubacija obavlja pomoću domaće kvočke pilići se uzgajaju uposebnim sanducima koje kvočka ne može napustiti, dok pilići mogu slobodnoizlaziti kroz predviđeni otvor na njegovoj prednjoj strani (Slika 13.).25

Slika 13: sanduk za uzgoj pilića s ispustomUzgojni sanduk se po potrebi može i zatvoriti da bi se onemogućio ulazakdlakavih predatora. Prvih dana uzgoja ispred sanduka se stavlja pred-prostor odgusto pletene žice koji sprječava udaljavanje pilića. Da se spriječe negativniutjecaji jake rose, kiše ili direktnog UV zračenja žičani prostor ispusta se natkrivagranjem. Sanduk s pilićima i kvočkom stavlja se na suhu, pokošenu i ocjeditulivadu.26

4. REPOPULACIJA PRIRODNIH STANIŠTANačin repopulacije prirodnih staništa s trčkama ovisi o karakteristikama staništakao i o tehničko-tehnološkim okolnostima. U stanište se mogu ispuštati matična jataili pilići u dobi od 8-9 tjedana. Mogu se pilići izvaljeni u inkubatoru podmetati i parutrčki koji slobodno živi u prirodi. Osim toga postoji i mogućnost ispuštanja pilića sprekobrojnim mužjakom ili domaćom kvočkom.Matično jato može se uspješno ispustiti ako je u staništu broj predatora podnadzorom, ako je stanište uređeno i ako su trčke u uzgajalištu pripremljene zaispuštanje.Uobičajeno se kao matično jato ispuštaju parovi trčki koji su već dali potomstvošto je garancija da su ispušteni parovi plodni i da su jedinke dobro uparene.Ispuštanje matičnih jata prakticira se i u slučaju povoljnog brojnog stanja trčki uprirodi zbog osvježavanja krvi, a s ciljem održavanja/popravljanja njihove kvalitete(Srdić 1962). Ispuštene trčke moraju biti potpuno zdrave i iz područja na kojem nijeprisutna zarazna bolest niti na domaćoj peradi (Darabuš 2004).Ispuštanje trčki obavlja se u jesen ili u proljeće što prvenstveno ovisi oklimatskom području. Na mediteranskom području uobičajeno je jesenskoispuštanje, a preduvjet je postojanje uređenih remiza (Srdić 1962). U kontinentalnompodručju s oštrom zimom učinkovitije je proljetno ispuštanje. Prethodno formiraniparovi se ispuštaju na razmaku od 300 do 500 m (Darabuš 2004). Neovisno ogodišnjem dobu sumrak je optimalni dio dana za ispuštanje trčki. Nakon pretrpljenogšoka izazvanog transportom parovi se instinktivno skrivaju u najbliži grm gdje mirnoprovode noć. Tek sljedeći dan ispituju teren i ukoliko im odgovara na njemu se izadržavaju (Srdić 1962.). Ispušteni parovi su prstenovani te se nakon lova ili27

hvatanja može ustanoviti pogodnost staništa temeljem njihovog migracionogradijusa kretanja.Pilići se ispuštaju u dobi od 8 do 9 tjedana u formiranim jatima od 10 do 15 pilića ito tijekom mjeseca kolovoza i rujna. Jato pilića se na mjesto ispuštanja dovozi ukavezu s hranom i vodom gdje se ostavlja tri dana. Nakon tri dana se polovica jatapušta iz kaveza uz prethodno sipanje hrane i izvan kaveza. Unatoč slobode kretanjai pretraživanja okoline ispušteni pilići se vraćaju prema kavezu ne udaljavajući se odzarobljenog dijela jata. Uz praćenje ponašanje pilića i njihovog snalaženja u prirodinakon 3-5 dana ispušta se i druga polovica jata. Ova tehnika primjenjuje se uZelendvoru kod Varaždina s dobrim rezultatima. Tako ispuštene trčke leteujednačeno i dižu se sve odjedanput kao «divlje» (Darabuš 2004).Tehnika pridruživanja uzgojenih trodnevnih pilića jatu pilića koje vodi već formiranipar trčki u prirodi u praksi je prepoznata kao podmetanje. Suština je da se 2 do 3pileta iz uzgoja podmeću u zaklone u neposrednoj blizini prirodnog jata. Pustiti trebatoliko pilića da prirodno jato s ispuštenima ne prelazi 20 komada. U koliko ženkaprepozna glasanje ostavljenih pilića postoji vjerojatnost da će ih pridružiti svomejatu. Podmetanje često ne daje rezultate te ga treba više puta ponoviti što povećavavjerojatnost uspjeha (Srdić 1962).Pilići izvaljeni u inkubatoru vrlo uspješno se mogu podmetnuti i mužjaku samcu.Zbog vrlo razvijenog roditeljskog nagona on brzo, lako i savjesno preuzima ulogumajke. Za privikavanje mužjaka na podmetnute piliće rabi se kavez s pregradom. Sjedne strane pregrade stavlja se mužjak, a s druge trodnevni pilići (Slika 14. i 15.).28

Slika 14: kavez za podmetanje pilića prekobrojnom mužjakuPilići svojim kretanjem po krletci i glasanjem pobuđuju roditeljski nagon kodmužjaka. Kad se mužjak počne ponašati kao kvočka, a što se manifestira njegovimdozivanjem pilića i širenjem krila pregrada se miče uz veliku vjerojatnost da jemužjak prihvatio piliće. Takav kavez se zatim iznosi u planirano stanište gdje se svizajedno ispuštaju.Slika 15: kavez za ispuštanje pilića s prekobrojnim mužjakom29

Piliće trčki koji se izvale ispod domaće kvočke ispušta se u prirodu zajedno skvočkom. Metoda se preporuča samo u staništima gdje gotovo da i nema predatora.Unatoč toga kvočku s jatom se ispušta u blizini neke kuće ili šumskog rasadnika dazbog izostanka prirodnog obrambenog instinkta ne bi postali lak plijen predatorima.Pilići se u prirodi drže uz kvočku dok osjećaju potrebu za njenom zaštitom, a kasnijese osamostale i formiraju vlastita jata (Srdić 1962).Svaki transport trčki se obavlja u posebnim kavezima s horizontalnom ivertikalnom ventilacijom. Najčešće se rabe plastični kavezi namijenjeni peradarstvu(Slika 16.). Kavezi su konstruirani tako da ih lako prenosi jedan čovjek i da se unjima divljač ne oštećuje. Za vrijeme velikih vrućina transport se organizira noću. Uzimskim-hladnim mjesecima izbjegava se direktni udar hladnog zraka na divljačzbog prevencije mogućih upala dišnih organa i očiju.Slika 16: plastični kavez za transport pernate divljači30

5. ZNAČAJ TRČKE SKVRŽULJE U GOSPODARENJUTrčka predstavlja značajnu vrstu sa stanovišta skladnosti cijelog ekološkogsustava kao i sa stanovišta lovstva i lova. Ta divljač je izuzetno korisna upoljoprivredi jer svojom ishranom smanjuje broj štetnih insekata kao i sjemenkikorova, a što je utvrđeno brojnim znanstvenim istraživanjima i pregledom trčkinogželuca i volje. Zbog značajnog smanjenja broja štetnika u poljoprivredi Srdić(1962.) ih naziva « čistačima i zaštitnicima poljoprivrednih kultura». Zahvaljujućinjima u uzgoju poljoprivrednih kultura smanjuje se uporaba kemijskih sredstava zazaštitu bilja što pridonosi uštedi novca, a pridonosi i očuvanju okoliša. U mnogim suzemljama smanjujući udio štetnika trčke spasile neke kulture od propadanja kao npr.kulture krumpira u Francuskoj i kulture šećerne repe u Češkoj. Istraživanja sudokazala da pad populacije trčki prati povećanje štetnika u poljoprivredi (Srdić1962.). Istovremeno su istraživanja dr. Jande (1957.) dokazala da trčke ne praveštetu na poljoprivrednim kulturama, a Buner i suradnici (2003.) su ta istraživanjapotvrdili.Vrlo značajnom koristi od trčki smatra se njeno ukusno i kvalitetno meso kojepredstavlja tražen proizvod na domaćem i stranom tržištu. Interesantna je i kaolovina prema kojoj osobit interes pokazuju strani lovci, osobito Talijani. Trčka jenaime prema Zakonu o lovstvu svrstana u sitnu, pernatu divljač. U zadnje vrijemeinteres za lovom na fazana općenito opada dok na ostale vrste ptica, među kojima itrčke, raste (Hren 2006).Temeljem brojnih istraživanja o populaciji divlje trčke u Češkoj, Švicarskoj,Francuskoj i Velikoj Britaniji spoznalo se da je njihov broj u prirodi na području cijeleEurope znatno opao. Tako je na području Češke zbog razvoja agrikulture i gubitka31

povoljnog staništa u periodu od godine 1965. do godine 1980. došlo do padapopulacije od čak 95% (Šalek i sur. 2004). U Velikoj Britaniji je u razdoblju odgodine 1870. do godine 1930. odstreljeno gotovo 2 milijuna ptica godišnje da bi urazdoblju od 1950. do 1990. godine broj trčki opao za 80%. Zbog toga je vladaVelike Britanije 1995. godine odredila trčku kao prioritetnu vrstu u Akcijskom planubio-raznolikosti (Biodiversity Action Plan-BAP). Cilj plana je obnoviti populaciju trčkei to tako da se do 2005. godine spriječiti opadanje njenog brojnog stanja, da se do2010. godine uspostavi stabilna populacija s preko 150 tisuća parova, a zatim da sedostignuto stanje i održi, a gdje je moguće i poboljša (Aebischer & Ewald 2004).Potts je u svojim studijama iz 1980. i 1986. godine identificirao tri glavna uzrokaopadanja brojnog stanja trčki. Jedan je nekontrolirana uporaba herbicida kojasmanjuje preživljavanje pilića. Drugi je povećana prisutnost predatora tijekomleženja, a treći nedostatak pokrova za gniježđenje kao rezultat uklanjanja granicapolja suvremenom obradom zemlje.U namjeri da zaustave opadanje brojevnog stanja prirodne populacije trčke i snamjerom njezine revitalizacije različite zemlje su pribjegle različitim metodama.Neke zemlje posvetile su se uzgoju trčki u kontroliranim uvjetima. Neke su države upotpunosti napustile lov na ovu divljač. U Velikoj Britaniji lov i lovni turizam počeli suse temeljiti na lovu ispuštenih fazana i crvenonogih trčki ( Alectoris rufa L.). Tako suintenzifikacijom lovnog turizma nadomjestili smanjene prihode koje su tijekom 1995.ostvarivale farme poljoprivrednih kultura. Budući da je tijekom lova teško razlikovatisivu ( Perdix perdix L.) od crvenonoge ( Alectoris rufa L.) trčke učestalo je dolazilodo njenog nenamjernog odstrela. Sve to dovelo je do zabrinutosti da će lov dodatnooštetiti preostalu populaciju trčke (Aebischer & Ewald 2004.).32

Game Conservancy Trust (GCT) je vlada Velike Britanije 1996. imenovalaglavnim partnerom pri izradi plana o obnovi populacije trčke. Povećanje svjesnosti,postavljanje ciljeva i motiviranje kroz primjere definirani su kao osnovni ciljevi zaobnovu populacije. Istovremeno je GCT pokrenuo veliku informacijsku kampanju ovažnosti očuvanja trčke (Patridge Count Scheme). Putem nje upozorava se lovce naopasnost od prevelikog odstrela, a ujedno se predlaže prekid lova ukoliko jesenskagustoća trčki padne ispod 20 komada po km 2 . Pozivaju se poljoprivrednici naprilagodbu svojih zemljišta kao staništa za trčke i na racionalnu upotrebu kemijskihsredstava u poljoprivredi. Zemljišta na području Sussexa bivaju prilagođena kaostaništa za trčke te se na njima počelo pratiti brojno stanje populacije (Aebischer &Ewald 2004.).GCT je godine 2001. pokrenuo « Projekt obnove trčke » u sklopu kojega provodiistraživanje o pravilnom upravljanju staništem. Osim toga National GamebegCensus (NGC), koji djeluje u sklopu GCT-a, prikuplja statističke podatke o ulovu naotprilike 600 područja gdje se lov provodi. Od organizatora lova zahtjeva se daprikažu podatke o broju ispuštenih i odstreljenih lovnih ptica (Aebischer & Ewald2004.).Nakon provedenih istraživanja o utjecaju kvalitete staništa na preživljavanjeodraslih i pilića došlo se do zaključka da su kontrola predatora, upravljanje staništemi prihranjivanje ključ uspjeha u obnovi populacije (Aebischer & Ewald 2004.).Dokazano je da kvaliteta staništa za gniježđenje određuje atraktivnost nekogpodručja za trčku, a ujedno povoljno stanište pruža dobar izvor prirodne hrane zapiliće. Utvrđena je čvrsta pozitivna korelacija između preživljavanja pilića i razinedostupnosti prirodnih beskralježnjaka za ranu fazu ishrane pilića (Aebischer & Ewald33

2004.). Potts (1986.) je identificirao razinu preživljavanja pilića kao osnovni faktorkoji utječe na promjene u populaciji (Graf 2.).Graf 2: godišnje promjene u broju trčki u Velikoj Britaniji u odnosu na godišnji stupanjpreživljavanja pilićaZa stabilnost populacije, prema podacima Oxforda (2004.), potrebno je 3%obradivih površina ostaviti neobrađeno kao stanište za razvoj legla. Ukoliko se uzpravilno upravljanje zemljom provede kontrola predatora smatra se da se zahtjevi zakoličinom staništa smanjuju za dodatnih 28%.Za postizanje 150 tisuća parova na području Velike Britanije do 2010. potrebno jeosigurati 10% godišnji porast populacije. Studija provedena na području Sussexadokazala je da je porast populacije od 10% godišnje moguć i obećavajući. Gledeutjecaja lova dokazano je da ukoliko se provodi bez kontrole može imatikatastrofalne posljedice na populaciju. Međutim, ako se stavi pod kontrolu ipoduzmu odgovarajuće mjere razina gubitaka može se svesti na 16%. Uz odstrel od16% populacije moguće je postići godišnji porast od 10%. S kontrolom lova na34

uređenoj zemlji moguće je imati veću gustoću trčki po jedinici površine u odnosu naneuređeno stanište koja nije pod utjecajem lova (Aebischer & Ewald 2004.).Na području Češke, gdje je također došlo do smanjenja populacije zbog razvojapoljoprivrede i upotrebe kemijskih sredstava, napravljena je studija temeljena nauređenu staništa. Istraživanje je provedeno oko Praga gdje postoji pojas od 160 km 2neobrađene zemlje smještene između grada i poljoprivrednog zemljišta ostavljenaza rast grada. Prvenstveni cilj studije bio je utvrditi atraktivnost staništa zagniježđenje trčki.Slika 17: raspored praćenih područja, poljoprivrednih zemljišta i položaj Stodulky regije okogranica Praga35

Studija je pokazala da se 73-81% populacije konstantno zadržavalo na tompodručju. U razdoblju prije gniježđenja brojnost populacije bila je gotovo 10 putaveća u odnosu na ostala promatrana područja. Na ekološki nepovoljnim područjimagustoća populacije rijetko je prelazila 5 komada po km 2 . Utvrđeno je da se 88%gnijezda nalazilo na neobrađenim strništima uz rubove poljoprivrednih kultura. Takvapodručja osim povoljnog staništa (zaklona) pružaju i dobar izvor hrane što je važnojer se nesivost trčki povećava s poboljšanjem ishrane (Šalek i sur. 2004.).Na temelju te studije zaključeno je da se uz postojanje dovoljno velikih i pravilnogrupiranih gredica neobrađene zemlje koje se protežu kroz poljoprivredna zemljištamože održati visoka razina populacije uz 10% godišnji porast bez intervencije izkontroliranog uzgoja (Šalek i sur. 2004.).Istraživanja o prikladnosti različitih staništa za trčke provedena su i na područjusjeverne Francuske. Ispuštene su dvije populacije (Champagne i Nord) označeneradio-prijemnicima. Nord populacija obitavala je na ekološki povoljnijem staništu itokom studije bila je znatno stabilnija u smislu preživljavanja pilića i uspješnostigniježđenja. Također je zaključeno da stanište uz kontrolu predatora znatno utječena održavanje brojnog stanja populacije (Bro i sur. 2001.).S problemom obnove populacije trčke na područjima suočenima s padom njihovebrojnosti bavili su se i u Švicarskoj. U regiji Klettgau u blizini Schaffhausenaformirana su područja ekološki poboljšanih staništa za trčke i na njima je praćenamogućnost obnove populacije (Slika 18).36

Slika 18: karta područja proučavanjaNa ta područja u razdoblju od 1998. do 2000. godine ispušteno je 146 trčki (10odraslih 1998., 26 odraslih i 26 pilića 1999. i 77 odraslih i 24 pileta 2000.). Potpuneobiteljske grupe puštene su između prosinca i ožujka, a odrasli u travnju. Iskorištenaje i mogućnost uspješnog posvajanja pomlatka od strane parova koji su izgubilisvoje piliće. Ukupno su podmetnuta 32 pileta uz 100%-tni uspjeh. U pogledupreferiranja izbora staništa rezultati su se podudarali s rezultatima iz Češke iFrancuske te je potvrđeno da trčkama najviše odgovaraju strništa koja se protežukroz poljoprivredna zemljišta. Uspjeh preživljavanja ispuštenih pilića i odraslih uodnosu na «divlje» bio je podjednak što ukazuje na mogućnost repopulacije trčke ijedinkama iz kontroliranog uzgoja. Međutim, samo ispuštanje nije dovoljno i uspjehće izostati ukoliko se odgovarajuće ne pripremi i ne obnovi stanište (Buner i sur.2004.).37

6. RASPRAVATrčka skvržulja svrstana je u red kokoši, porodicu fazana i podporodicu pravihkoka. Korijeni u imenu «trčka» potječu prema Srdiću (1962.) iz njenog brzog kretanjapo zemlji. Prema Darabušu (2004.) prosječna masa iznosi 350-400 grama, dužinatijela 31 centimetar i raspon krila 45-59 centimetara. Boja perja je boja zemlje suzdužnim i poprečnim bijelim prugama, glava je smeđe-crvenkasta, prsa pepeljastomodra,a trbuh i butovi bijeli (Slika 1). Osnovna osjetila su vid i sluh dok je njuh slaborazvijen (Darabuš 2004., Srdić 1962., Šalek 2003.).Fenotipsko razlikovanje spolova je otežano zbog sličnosti u boji tijela. Ipak postojeodređene karakteristike po kojima se mogu razlikovati spolovi kao što se može iprocijeniti dob (Darabuš 2004., Srdić 1962.). Spol se procjenjuje na temelju razlikeizmeđu obojenosti pokrovnog perja, boji tjemena, boji kože oko očiju, trtičnimperima, te ponašanju. Razlike u dobi utvrđuju se na temelju karakterističnih razlikana nogama, kljunu te obliku prva dva letna pera u krilu ( kod mladih su šiljasti, a kodstarih obli) (Slika 2).Smatra se da su trčki pradomovina stepska područja. Trenutno jerasprostranjena na području cijele Europe (Darabuš 2004.) u nekoliko podvrsta kojese razlikuju u boji i veličini (Slika 3). U Hrvatskoj je rasprostranjena na područjuPanonske nizine, južno od Save do Gorskog kotara i Like, u Istri i Dalmaciji. PremaSrdiću (1962.) bolje joj odgovara mediteranska klima bez oštrih zima, ali Darabuš(2004.) iznosi da se uspješno može uzgajati i u kontinentalnoj klimi ukoliko seosiguraju zaklon i zimska prihrana (Slika 5). Postoje dokazi da tijekom zime neugibaju od hladnoće već od gladi (Lovrić 2004.). Pretežno obitava na poljima iravnicama dok šume izbjegava (Šalek i sur. 2003.). Za život su joj najpogodniji38

ežuljkasti tereni do 300 m NV. Postoje razlike u dnevnom i noćnom zaklonu što jerezultat utjecaja predatora koji tijekom dana napadaju iz zraka, a tijekom noći sazemlje (Srdić 1962.). Idealna staništa za nju su sitni seljački posjedi bez udjelaparcela s monokulturama (Lovrić 2004.)(Slika 6). Na parcelama s monokulturamamože uspješno živjeti i razmnožavati se ukoliko se 3% tla ostavi neobrađeno (Aebischer & Ewald 2004.). Bitno je da trake neobrađenog tla budu pravilnogrupirane (Šalek i sur. 2003.).Trčka je svejed te je odnos hrane biljnog i životinjskog podrijetla 65.5% naprama37.5% (Bro i sur. 2000., Buner i sur. 2004., Darabuš 2004.) (Graf 1). Za pilićedominantna je hrana životinjskog podrijetla s udjelom od 95% i u pozitivnoj jekorelaciji s razinom preživljavanja pilića (Aebischer & Ewald 2004., Šalek i sur.2003.). U prehrani od značajne je važnosti udio od 1% kamenčića za probavu.Ukoliko kamenčići nisu zastupljeni trčke ugibaju od gladi bez obzira na dobar izvorhranjivih tvari u svojoj okolini (Srdić 1962.).Trčka je divljač vjerna svome staništu uz radijus kretanja 0.5-1 km (Darabuš2004.). Radijus kretanja povećava se ili smanjuje ovisno o kvaliteti staništa (Šalek isur. 2003.). Trčke su jednoženci te je povoljan omjer spolova u prirodi 1:1. Jednomparu treba oko 1 ha površine za životni areal (Darabuš 2004.). Populacija mužjakabrojnija je obično za 10-15% u odnosu na ženke što je često uzrok sukoba (Srdić1962.). Mjesto za gniježđenje odabire u strništu unutar poljoprivrednih kultura(Aebischer & Ewald 2004., Bro i sur. 2000., Buner i sur 2004., Darabuš 2004., Šaleki sur. 2003.). Prema Darabušu (2004.) snese prosječno 18 jaja, a prema Srdiću(1962.) 16 na kojima sjedi 23 dana. Ukoliko se prvo gnijezdo uništi trčka nosi jaja udrugo, ali u znatno manjem broju (Bro i sur. 2000., Darabuš 2004.). Kokeš-Knobloch39

(1947.) su utvrdili da zbog slabije orijentacije bira izložena mjesta za gniježđenje, ato je potvrdio i Šalek sa suradnicima 2003.Prirodni uzgoj trčke temelji se osiguranju pretpostavki za slobodan život i parenjeu prirodi. Utjecaj čovjeka temelji se na osiguravanju povoljnog staništa, zimskojprihrani i kontroli predatora (Srdić, 1962.). Zbog visoke razine osjetljivosti trčkazahtjeva pojačanu pažnju u odnosu na drugu pernatu divljač, npr. fazana. Smatra seda je ta divljač najviše potisnuta u prirodi upravo antropogenim utjecajem (Lovrić2004.). Staništa s velikim udjelom parcela sa monokulturama nisu povoljna kaostanište za trčke (Aebischer & Ewald 2004., Lovrić 2004., Šalek i sur. 2003.).Nekontrolirana uporaba kemijskih sredstava utječe na uništavanje insekata koji suod ključne važnosti za preživljavanje pilića što indirektno utječe na pad populacijetrčki (Šalek i sur. 2003.). Smatra se da tipično stanište za nju gotovo više i ne postojiuzme li se u obzir da joj najviše odgovaraju polja s mnoštvom malih parcela (Lovrić2004.). Dodatnu prehranu joj svakako treba osigurati u periodu od mjesecalistopada do mjeseca travnja (Tablica 1). Jednostavnije gospodarenje s fazanomdodatno je potisnulo trčku u drugi plan. Uvidom u značajno smanjenje populacijetrčki u prirodnim staništima, a budući da je trčka bitna karika u lancu ekološkogsustava pokrenuta je inicijativa za očuvanje i obnovu njezine populacije. Osnovnismisao svih poduzetih mjera je da osiguraju, poboljšaju i uspostave mogućnosti zaslobodnu reprodukciju i život trčki u prirodi. Planskim gospodarenjem potrebno jeuspostaviti ekološku ravnotežu koja će osigurati očuvanje biološke raznolikosti ifunkcioniranje cjelovitog ekosustava u kojem je osigurano i mjesto za trčke.Najčešće poduzimane mjere uključuju lovostaj, privremenu zabranu lova u kolikogustoća populacije nije na razini brojnog stanja lovno gospodarskog kapaciteta,zimsku prihranu, uređenje staništa u smislu osiguravanja uvjeta za normalan život i40

azmnožavanje, racionalnu upotrebu mehanizacije i kemijskih sredstava upoljoprivredi te provedbu higijensko zdravstvenih mjera u staništu. Nedvojbeno jedokazano da se poboljšanjem životnih prilika povećava i brojnost trčki u prirodi, abrojnim istraživanjima je utvrđen izgled staništa koji pogoduje trčkama. Financijskostimuliranje poljoprivrednika da svoja zemljišta prilagode kao stanište za trčke, teedukacija lovaca o pravilnom gospodarenju puno doprinose obnovi populacije.Provedena istraživanja u Velikoj Britaniji i Češkoj pokazala su da su poduzete mjereuspješno zaustavile daljnji pad populacije i osigurale godišnji porast od 10%. Vjerujese da će se ciljevi BAP-a o postizanju 150 000 parova trčki u Velikoj Britaniji do2010. godine ostvariti. Istraživanja Šaleka (2004.) u Češkoj nedvojbeno dokazuju daje obnova populacije moguća i bez interveniranja iz kontroliranog uzgoja.Trčke se uspješno uzgajaju i u kontroliranim uvjetima. Sama tehnika uzgoja ovisio uvjetima i veličini uzgajališta. Pokusi su pokazali da se intervencijom izkontroliranog uzgoja može obaviti repopulacija trčki u prirodi. Zahvaljujućirazvijenom roditeljskom nagonu lako se obavlja podmetanje na što nas upućujupokusi iz Švicarske (2004.) gdje je uspjeh posvajanja pilića bio 100%. Ukoliko seuredi stanište uspjeh preživljavanja ispuštenih pilića i odraslih u odnosu na divlje jegotovo podjednak. No, usprkos uspješnim intervencijama iz kontroliranog uzgojasuvremena znanost i praksa preferiraju obnovu populacije prirodnim putem.Osnovna pretpostavka je očuvanje bioraznolikosti područja i autohtonost genoma„domaće“ trčke. Kada se uklone još brojne nepoznanice obnova populacije izkontroliranog uzgoja bi trebala biti samo pripomoć i to prvenstveno u ograničenomarealu (komercijalna lovišta). Kontrolirani uzgoj nipošto ne može biti glavni ključ zaočuvanje populacije i saniranje značajnog pada brojnog stanja lovnogospodarskogkapaciteta.41

Trčka je divljač značajna sa stanovišta funkcioniranja cijelog ekološkog sustava.Izuzetno je korisna u poljoprivredi zbog smanjivanja broja štetnih insekata i korova.Zahvaljujući trčkama u uzgoju poljoprivrednih kultura smanjuje se uporaba kemijskihsredstava za zaštitu bilja što pridonosi uštedi novca, a ujedno pridonosi ekološkomočuvanju okoliša. Istraživanja iz Francuske i Češke pokazuju da je opadanjembrojnog stanja trčki došlo do progresivnog rasta biljnih štetočina (Srdić 1962.).Istovremeno su istraživanja Jande (1957.) i Šaleka (2003.) pokazala da trčke svojimnačinom života i prehranom ne prave štetu na poljoprivrednim kulturama.Meso trčke predstavlja tražen proizvod na domaćem i stranom tržištu. U pogledulova suvremeni trendovi upućuju da je interes stranih lovaca kao i domaćih za tudivljač velik i u stalnom porastu. Stoga ona daje mogućnost razvoja lovnog turizma,a uz njega i razvoj cjelokupnih ruralnih područja.42

7. ZAKLJUČCI1. Trčka je značajna karika sa stanovišta funkcioniranje ekološkog sustava.Korisna je u poljoprivredi i poželjna u ponudi lovnog turizma.2. Prema zoološkoj klasifikaciji trčka svrstana u red kokoši, porodicu fazana ipodporodicu pravnih koka. Prema Zakonu o lovstvu trčka je svrstana u sitnupernatu divljač.3. U Republici Hrvatskoj trčka je rasprostranjena na području Panonske nizine,južno od Save do Gorskog kotara i Like te u Istri i Dalmaciji.4. U posljednjih 60 godina na području cijele Europe došlo je do drastičnog padapopulacije. Kao glavni uzroci definirani su visoka razina osjetljivosti trčke,povećana uporaba kemijskih sredstava u poljoprivredi, porast površina podmonokulturom te zapostavljanje trčke zbog jednostavnijeg gospodarenja sfazanom.5. Uvidom u značajno smanjenje populacije trčke u prirodnim staništimapokrenuta inicijativa za očuvanje i obnovu njezine populacije.6. Osnovni smisao poduzetih mjera očuvanja i obnove populacije trčke jeosiguranje, poboljšanje i uspostava mogućnosti za slobodnu reprodukciju i živottrčki u prirodi. Provedbom zacrtanih mjera uspješno je zaustavljen daljnji padpopulacije uz osiguranje godišnjeg porasta brojnog stanja od 10%.7. Trčke se uspješno uzgajaju i u kontroliranim uvjetima. Iako su istraživanjapokazala da se intervencijom iz kontroliranog uzgoja može obaviti i djelomičnarepopulacija trčki u prirodi suvremena znanost i praksa preferiraju obnovupopulacije putem prirodnog uzgoja.43

8. LITERATURAAebischer, N. J. & Ewald, J. A. (2004.): Managing the UK Grey Partridge Perdixperdix recovery: population change, reproduction, habitat and shooting. ActaOecologia,146,str. 181-191Aebischer, N. J. (1998.): Restoring the fortunes of the Grey Partridge in the UK:the GCT recovery programme, Acta Oecologia, 15, str. 293-308Bro, E.; Sarrazin, F.; Clobert, J.; Reitz, F. (2000.): Demography and decline ofthe grey partridge Perdix perdix in France, Acta Oecologia, 37, str. 432-448Bro, E.; Mayot, P.; Corda, E.; Reitz, F. (2004.): Impact of habitat management ongrey partridge population: assassing wildlife cover using a multisite BACIexperiment, Acta Oecologia, 41, str. 846-857Buner, F.; Jenny, M.; Zbinden, N.; Neaf-daenzer, B. (2004.): Ecologicallyenhanced areas- key habitat structure for re-introduced grey partridges perdixperdix, Elsevier,124, str. 373-381Darabuš, S. (2004.): Poljske koke, iz Mustapić ur.: Lovstvo, Hrvatski lovačkisavez, Zagreb, str.150-156Darabuš, S. (2004.): Kontrolirani uzgoj pernate divljači, iz Mustapić ur.: Lovstvo,Hrvatski lovački savez, Zagreb, str. 273-27944

Hren, S. (2006.): Divljač kao hrana, poslastica, afrodizijak, Lovački vjesnik,115,br. 6, str. 52-53Lovrić, I. (2004.): Prirodni uzgoj poljskih koka, iz Mustapić ur.: Lovstvo, Hrvatskilovački savez, Zagreb, str. 264-266Potts, G.R. (1980.):The effect of modern agriculture, nest production and gamemanagement on the population ecology of partridges, Adv. Eciol. Res. 11, str. 1-79Srdić, D. (1962.): Poljske jarebice, Lovačka knjiga GlobusŠalek, M., Marhoul, P., Pintir, J., Kopecky, T., Slaby; L. (2004.): Importance ofunmanaged wasteland patches for the grey partridge Perdix perdix in suburbanhabitats, Acta Oecologia, 25, str. 23-3345

9. ŽIVOTOPISAntonio Štefan rođen je 13.12.1980. u Glini. Osnovnu školu završava zbogprogonstva u Slatini i upisuje Srednju veterinarsku u Zagrebu. Na Agronomskifakultet u Zagrebu upisuje se 1999., smjer stočarstvo, a kasnije mljekarstvo. Odnajranije mladosti je strastveni lovac, pa je diplomski rad iz predmeta lovstvo biologičan izbor. Danas živi u Glini, adresa Vukovarska 13, tel. 044/ 882-138, mob:098/ 9330-277.46