KRUŽENJE VODE U PRIRODI - OVDJE

PRIRODNO - MATEMATIČKI FAKULTETSmjer: Ekologija i zaštita ţivotne sredine20010/2011Tema: Modeli ciklusa kruţenja vodeStudent: Ivana MedićMentor: prof. dr Ivica Radović

KRUŢENJE VODE U PRIRODIHidrologija je nauka koja proučava raspodjelu vode na zemlji, njene fizičke i hemijskereakcije s drugim materijama koje se nalaze u prirodi i njenu vezu sa ţ ivotom na Zemlji,a neprekidan tok vode izmeĎu Zemlje i atmosfere je poznat kao hidrološki ciklus.Hidrološki ciklus je stalan proces kruţ enja, obnavljanja i prividnog gubljenja vode naZemlji . Zemlja se smatra zatvorenim hidrološkim sistemom.Najjednostavnije tumačenje hidrološkog ciklusa je da djelovanjem sunčeve energije vodastalno isparava sa površine okeana, mora i drugih kopnenih i vodenih površina. Te separe diţ u u Zemljinu atmosferu gdje se kondenzuju i padaju na zemlju tvoreći novi cikluskretanja voda. Pri takvoj cirkulaciji ukupna količina vode na Zemlji ostajenepromijenjena.Kruţ enje vode ili hidrološki ciklus je niz tokova vode kako iznad tako i na tlu kao i ispodpovršine tla.Voda se privremeno moţ e zadrţ ati (pohraniti) u tlu, u okeanima, morima,jezerima i rijekama, te u ledenim kapama i lednicima. Voda zatim isparava u atmosferu spovršine zemlje, kondenzuje se u oblacima te ukapljena u obliku kiše ili snijega se opetvraća na zemlju. Gotovo sva voda na zemlji je nebrojeno puta prošla kroz taj ciklus i vrlose malo vode stvorilo i nestalo u posljednjih milijardu godina.Ogromna količina vode učestvuje u tom ciklusu. Oko 1,4 milijarde km 3 vode se nalazi nazemlji! Nešto više od 97% ove količine je morska voda, ali isparavanjem se so ne prenosiu atmosferu tako da ta činjenica ne utiče na karakteristiku kiše koja pada na površinuzemlje. Neslana voda, dakle potencijalno pogodna za piće, se nalazi u lednicima,jezerima i rijekama kao i u tlu te nekim stijenama. Prema procjenama takve vode ima 36miliona km 3 .U atmosferi se u svakom trenutku nalazi oko 12 000 km 3 vode dok se u isto vrijeme 10puta toliko nalazi u svjetskim rijekama i jezerima.. Dva najveća svjetska rezervoara vodese nalaze u polarnim kapama (28 miliona km 3 ) te u tlu (8 miliona km 3 ).Gotovo većina svjetske svjeţ e vode se nalazi na Antartiku i na Grenlandu. Te se polarnekape prostiru na više od 17 miliona km 2 s prosječnom dubinom većom od 1,5 km. Ostalilednici imaju vrlo maleni udio u količini svjeţ e svjetske vode. Kada bi se svi lednici nazemlji otopili nivo svjetskoga mora bi porastao za oko 80 m.Količina vode pohranjena u ledu na površini zemlje zavisi od klimatskim uslova. Navrhuncu posljednjeg ledenog doba, prije 22000 godina, dodatnih 20 miliona km 2 je bilopokriveno ledom dubine oko 1,5 km zbog čeka je i nivo morske površine u to doba biomanji za 120 m. Većina vode u polarnim kapama je zapravo zarobljena već vijekovima inije nam lako dostupna.Većina površinskih voda nam je lakše dostupna i upravo ona snabdijeva ljude u njihovimpotrebama za vodom. Gotovo sva površinska voda popunjava malene pore u tlu istijenama te ih lomi. Vrlo malo vode se zadrţ ava u prizemnim rezervoarima jer u tompodručju voda u većini tla i sedimentnih stijena moţ e zauzeti od 20 do 40% njihovavolumena. S porastom dubine pore i slobodna mjesta meĎu stijenama nestaju tako da segotovo sva voda u tlu moţ e naći do maksimalno 8 do 16 km dubine. Voda koja se nalaziu tlu na dubini većoj od 8 do 16 km je hemijski vezana za stijene i minerale i kao takvanam nije dostupna osim posredstvom geoloških aktivnosti.Isparavanje je proces u kojem se tekuća voda pretvara u vodenu paru i ulazu u atmosferuu obliku gasa. Isparavanje leda se naziva sublimacija. Svaki dan oko 1200 km 3 vode2

ispari iz okeana, kopna, biljaka i polarnih kapa, a ista se količina kondenzacijom vraća nazemlju. Kada se isparavanjem ne bi nadomjestila voda koja se vraća na površinu zemlje,atmosfera bi se osušila za deset dana.Isparavanje se povećava s temperaturom, intenzitetom sunčeve svjetlosti, brzinom vjetra,biljnim pokrivačem te se smanjuje kako se vlaţ nost vazduha povećava. Nivo isparavanjavarira od skoro 0 m na godinu dana na polarnim kapama pa do 4 m na godinu dana nadGolfskom strujom. Prosječan nivo isparavanja je 1m na godinu dana što znači da bi takvoisparavanje nakon godinu dana smanjilo nivo svjetskoga mora za 1 m da se u isto vrijemeisparena količina ne nadomješta kondenzovanom vodom koja se iz atmosfere vraća uobliku kiše ili snijega.Povrataka vode na površinu zemlje počinje njenom kondenzacijom u oblacima nakončega pada na zemlju bilo u obliku kiše, snijega ili tuče. Oko 300 km 3 vode svaki dan izatmosfere padne na zemlju, a čak dvije trećine tog iznosa se isparavanjem opet vrati uatmosferu tako da tek jedna trećina završi u rijekama, jezerima, okeanima i morima.Pojedine oluje mogu na površinu zemlje ispustiti ogromne količine vode. Primjer,prosječna zimska ciklona moţ e na zemlju ispustiti oko 100 km 3 vode za vrijeme svogaţ ivota koji traje nekoliko dana, a pojedine grmljavine sa olujama mogu u razdoblju odnekoliko sati na vrlo malo područje ispustiti oko 0,1 km 3 vode.Vode koje teku po površini niz tokove rijeka zovu se površinske vode. Svaki dan oko 100km 3 takve vode se ulijeva u svjetska mora. Amazon, svjetska najveća rijeka, čini oko15% takvih voda. Površinske vode nisu konstantne u svojoj količini koja se smanjuje zavrijeme sušnih perioda te se povećava za vrijeme kišnih perioda i za vrijeme topljenjasnijega i leda.Vode se slijevaju u rijeke bilo površinskim tokovima bilo podzemnim tokovima.Površinski tokovi se pojavljuju nedugo nakon intenzivnih kišnih oluja ili perioda brzogtopljenja snijega i leda. Nivo takve vode se moţ e vrlo brzo povećati što u konačniciuzrokuje poplave. U slučaju nekoliko poplava nivo rijeka se moţ e povećati za čak 10mšto uzrokuje plavljenje velikih površina. Podzemni tokovi se stvaraju kroz propusnestijene i tla. U stijenama i tlu takve vode stvaraju podzemne rezervoare i voda teče odrezervoara koji se nalazi na manjoj dubini prema onome koji se nalazi na većoj dubini.Prosječna brzina prodiranje vode je manja od 1m na dan. Kad takva voda dospije dovodenih tokova ona ih snabdijeva vodom koja malo utiče na količinu vode u timtokovima, ali takva vode je otporna na dugotrajne periode bez kiše premda ako takviperiodi potraju predugo i podzemni rezervoari vode će presušiti.Ljudi već hiljadama godina se upleću u prirodno kruţ enje vode. IzgraĎuju se kanali kojipreusmjeravaju vodu i dovode je do sušnih područja, kopaju se bunari kako bi nam biladostupna podzemna voda. Ponegdje su podzemni rezervoari vode toliko ispraţ njeni da jeu njih počela prodirati morska, slana voda što uzrokuje promijene u tlu i vegetaciji tihpodručja.Grade se nasipi i brane kako bi se usmjerio tok vode i kako bi se iskoristila potencijalnaenergija vode za stvaranje električne energije. Isparavanjem vode u umjetnim jezerimastvorenim pomoću brana postiţ u se vrlo veliki gubitci vode. Ubrzana urbanizacijaponekad dovodi do poplava jer se kiša ubrzano slije u tokove i to u većim količinamapogotovo s urbanih područja koja su zbog pretjerane količine asfalta i cementa zapravovodonepropusna.3

Kruţenje vode na ZemljiKruţ enje vode na Zemlji vaţ an je proces koji omogućuje odrţ avanje ţ ivota. Vodakonstantno cirkulše izmeĎu atmosfere, okeana i kopna. Voda koju danas trošimo nalazi sena Zemlji već stotine miliona godina. Količina raspoloţ ive vode vjerovatno se nijemnogo promijenila. Voda se kreće, pri tome mijenja oblik, konzumiraju je biljke iţ ivotinje, ali nikada stvarno ne nestaje. U kruţ nom putu vode pet je procesa:kondenzacija, padavine, infiltracija, oticanje i evapotranspiracija. Tih pet procesazajedno čine hidrološki ciklus. Dinamika komponenata u kruţ enju vode na Zemljiprocjenjuje se vremenom potpune nadopune. Različiti se oblici vode u hidrosferi uprocesu hidrološkog ciklusa u potpunosti dopunjuju. Obnovljivi vodeni resursi uključujuvodu koja se u hidrohidrološkom ciklusu na Zemlji obnavlja svake godine. Klimatskepromjene dodatno komplikuju predvidljivost te raspodjele, pogotovo u gusto naseljenimpodručjima svijeta. Mudro iskorištavana, voda pruţ a bogate prinose, zdravlje, napredak iekološko bogatstvo za ljude cijeloga svijeta. Loše gospodarenje vodom, ili bez adekvatnekontrole, moţ e pridonijeti siromaštvu, bolestima, poplavama, erozijama tla, uništenjuprirodne okoline i ljudskim sukobima. Posljedice se mogu nepovoljno odraziti na potrebesadašnjih i budućih naraštaja. Hidrološki ciklus opisuje putovanje vode kao vodnemolekule s površine Zemlje u atmosferu i natrag. Taj divovski sistem koji se pokrećeenergijom Sunca i silom teţ e, stalna je izmjena vlage izmeĎu okeana, atmosfere i kopna.Istraţ ivanja su pokazala da mora, okeani i ostala vodna tijela (jezera, rijeke) dajupribliţ no 90 % vlage u atmosferi. Tekuća voda napušta te izvore kao rezultat evaporacije,procesa u kojem voda prelazi iz tekućeg u gasovito stanje. Dodatno vrlo male količinevodene pare ulaze u atmosferu sublimacijom. Preostalih 10 % vlage u atmosferu dolaziod transpiracije biljaka. Evaporacija, sublimacija i transpiracija, plus vulkanske emisije,zajedno daju ukupnu vodenu paru u atmosferi. Isparavanje s površine okeana je primarnou hidrološkom ciklusu. U različitim nivoima hidrološkog ciklusa dio količina vodeizuzima se za potrebe čovjeka ili ostalih oblika ţ ivota. Količina vode u atmosferi otprilikeje 12.900 prostornih kilometara, što je vrlo mali dio ukupnih količina vode na Zemlji, a uslučaju kad bi cjelokupna količina padala na površinu Zemlje, debljina sloja vode iznosilabi svega 2,5 centimetara. MeĎutim, u atmosferi cirkulše 495.000 prostornih kilometaravode na godinu, što je dovoljno da jednolično pokrije površinu Zemlje u debljini od 97cm.U ekosistemu su fizička, hemijska i biološka dešavanja povezana u jedinstvenom procesukruţ enja materije i protjecanja energije. Energija moţ e biti iskorišćena samo jednom,ona napušta ekosistem nakon što je iskorišćena u ţ ivotnim procesima.Globalna raspodjela vodaSamo oko 2,5 % sve vode na Zemlji je slatka voda, a od toga je 68,9 % te vode jezamrznuto u polarnim kapama, 30,8 % predstavljaju podzemne vode a samo 0,3 % pitkevode nalazi se u rijekama i jezerima ! Ili kad to predstavimo pojedinačno:97,5 % slana voda0,0075 % slatka voda u rijekama i jezerima4

0,77 % slatka voda u podzemnim vodama1,7225 % slatka voda u glečerimaSlika 1. Globalna raspodjela vodaSastavZbog svoje osobine da razlaţ e brojne materije, čista se voda vrlo rijetko sreće uprirodnim uslovima. Tokom procesa kondenzacije u oblacima i povratka vode na tlo uobliku kiše ili snijega, apsorbuje se u atmosferskim prilikama različita količina ugljenikdioksidai nekih drugih gasova kao i tragovi organskih i anorganskih materija pa čak ičestice radioaktivnih materija koje kiša na taj način prenosi do površine zemlje.U svom toku kroz i po tlu, voda reaguje s mineralima u tlu i stijenama. U tim reakcijamavoda je najčešće u kontaktu sa sulfatima, hloridima i bikarbonatima natrija i kalija kao ioksidima kalcija i magnezija. Površinske vode ponekad dolaze u dodir s kanalizacijskimsistemima i industrijskim otpadnim vodama. Podzemne vode u plitkim bunarima izdencima nerijetko sadrţ e velike količine azotnih-ostataka i hlorida koji su ljudskog iţ ivotinjskog porijekla. Vode iz dubokih podzemnih spremišta redovno sadrţ e samorazgraĎene minerale. Gotovo sve količine vode dostupne za piće sadrţ i neku količinuflora koji u odgovarajućoj količini smanjuje propadanje zuba.Morska voda sadrţ i značajne količine natrijevog hlorida, tj. soli i ostalih topljivihmaterija koje u morsku vodu dolaze posredstvom rijeka koje se u more ulijevaju.5

Istovremeno čista voda neprekidno isparava iz mora i okeana zbog čega se količinenečistoća, koje moru daju njegov slani karakter, povećavaju.Šta je vodni (hidrološki) ciklus?Poznat još kao hidrološki ciklus, ciklus kruţ enja vode u prirodi predstavlja postojanje ikretanje vode na, u i iznad Zemlje. Voda na planeti je u stalnom kretanju i uvijek udrugim vidovima, od tečnog stanja do vodene pare i leda i nazad. Ciklus kruţ enja vode uprirodi postoji milijardama godina i sav ţ ivot na Zemlji zavisi upravo od njega. Bezkruţ enja vode, naša planeta bi predstavljala prilično neadekvatno mesto za ţ ivot.O hidrološkom ciklusuHidrološki ciklus nema početnu tačku, ali najbolje je krenuti od okeana. Sunce, kojeupravlja kruţ enjem vode u prirodi, zagrijava vodu u okeanima. Jedan njen dio isparava ikao vodena para dospjeva u vazduh. Evaporacija se odvija i u slatkovodnim jezerima irijekama. Sa kopna, u okviru evapotranspiracije, voda se oslobadja iz biljaka i zemljišta,i takodje u vidu vodene pare prelazi u vazduh. Mali dio vode u atmosferi potiče odsublimacije, gde se sneg i led direktno preobraćaju u vodenu paru, potpuno preskočivšifazu topljenja. Uzlazne vazdušne struje podiţu paru u atmosferu, gde, usled niskihtemperatura, dolazi do kondenzacije i nastanka oblaka.Slika 2. Hidrološki ciklus6

Vazdušne struje nose oblake oko planete, pri čemu se dijelovi oblaka sudaraju, uvećavajui tako nastaju padavine. Jedan dio padavina je u vidu snijega i moţ e se nakupljati u viduledenih kapa i glečera. Snijeg se u toplijim regionima često otapa na proljeće, a nastalavoda je poznata kao sneţ ni oticaj. Dok se veći deo padavina vraća ponovo u okeane,jedan dio dospjeva u kopno, gde, usled gravitacije, teče po površini kao površinskooticanje. Dio površinskog oticaja odlazi u rijeke i kreće se kao riječni tok premaokeanima, dok se jedan dio akumulira kao slatka voda u jezerima i rijekama. Ne dospjevasav oticaj u površinska vodna tijela - veći deo prodire u zemljište (infiltracija). Od toga,dio dospjeva u duboke slojeve, obnavljajući akvifere (zasićene stene ispod površineterena), koji sadrţ e ogromne količine podzemnih voda u dugim vremenskim periodima.Neke podzemne vode ostaju blizu površine terena i mogu se procjeĎivati nazad upovršinska vodna tijela (i okean) u vidu praţ njenja podzemnih voda, a neke nalaze otvorena površini terena i pojavljuju se u vidu slatkovodnih izvora. Vremenom, ova vodanastavlja da se kreće, pri čemu dospjeva i do okeana, gde se ciklus kruţ enja “završava”… i počinje.Voda u okeanimaSabirališta za najveću količinu vode na Zemlji su okeani. Procjenjuje se da se od 1 386000 000 kubnih kilometara (321 000 000 kubnih milja) ukupne količine vode na planeti,oko 1 338 000 000 kubnih kilometara (332 500 000 kubnih milja) upravo nalazi uokeanima. To je oko 97.5 %. TakoĎe se procjenjuje da okeani daju oko 90 % vode priisparavanju (izazvano Sunčevom toplotom) za proces kruţ enja vode.Tokom hladnijih klimatskih perioda, formira se više ledenih kapa i glečera, što umanjujekoličinu vode u okeanima. Obrnuto je u toku toplih perioda. U toku posljednjeg ledenogdoba, glečeri su prekrivali skoro trećinu kopna na Zemlji, a okeani su bili oko 122 m (400stopa) ispod nivoa na kome su danas. Prije oko tri miliona godina, kada je Planeta postalatoplija, okeani su se podigli za 50 metara (165 stopa).EvaporacijaEvaporacija, suprotno kondenzaciji, predstavlja proces prelaska vode iz tečnog stanja ugasovito ili paru. Energija (toplota) se koristi za razbijanje veza koje drţ e molekule vodezajedno, što predstavlja objašnjenje zašto voda lako isparava na tački ključanja (100 0 C,212 0 F), a sporije na niţim temperaturama. Evaporacijom se takodje otklanja toplota izţ ivotne sredine, čime se objašnjava osećaj hlaĎenja koţ e kada sa nje isparava voda.Evaporacija iz okeana je glavni put prelaska vode u atmosferu. Na globalnom nivou,iznos vode koja isparava je skoro isti iznosu vode koja se u vidu padavina vraća naZemlju. Samo oko 10 % vode koja ispari iz okeana usmjeri se ka kopnu i oslobodi uformi padavina. Kada jednom ispari, molekul vode provede oko 10 dana u vazduhu.7

PadavinePadavine predstavljaju vodu koja se oslobadja iz oblaka u vidu kiše, ledene kiše,susnjeţ ice, snijega ili grada i osnovni je vid povratka vode iz atmosfere na Zemlju.Oblaci sadrţ e vodenu paru i kapljice, koje su toliko male da dopiru kao padavine, ali sudovoljno velike da formiraju vidljive oblake. Da bi došlo do pojave padavina, prvo setanke kapljice vode moraju kondenzovati na česticama prašine, soli ili dima. Zatim, kapise sudaraju i uvećavaju dovoljno da mogu da padnu na Zemlju. Milioni kapljica jepotrebno da se stvori samo jedna kap kiše. Svjetski rekord za prosječnu godišnju količinupadavina pripada Mt. Waialeale (Havaji), gde u prosjeku iznosi oko 1140 centimetara(450 inča) godišnje. Suprotan slučaj predstavlja Arica (Čile), gde kiša nije padala čak 14godina.InfiltracijaInfiltracija predstavlja prodiranje vode sa površine terena u dubinu. Bilo gdje na svijetu,dio vode koji padne u vidu kiše, infiltrira se u podzemne slojeve ili stjene. Koliko će seinfiltrirati, zavisi od većeg broja faktora. Dio infiltrirane vode zadrţ aće se u površinskomsloju zemlje, gdje moţ e da se prazni u riječni tok prodiranjem kroz obalu. Zatim, diovode moţ e prodrijeti i dublje, prihranjujući podzemne akvifere. Ako su akviferi plitki ilidovoljno porozni da omoguće da se voda lako probija kroz njih, ljudi buše bunare u njimai koriste vodu za svoje potrebe.Akumuliranje vode u vidu leda i snijegaJedan dio vode na Zemlji blokiran je već relativno dug vremenski period u ledenimkapama i glečerima. Najveći deo ledene mase, skoro 90 % nalazi se na Antarktiku, dokledena kapa Grenlanda sadrţ i samo 10 % ukupne globalne ledene mase na planeti.Ledene kape i glečeri dolaze i odlaze s vremena na vrijeme, zato što se klima mijenja ,kao što su se i u prošlosti smjenjivali topli i hladni periodi.Led glečera pokriva 10-11 % kopna. Kada bi se danas otopili svi glečeri, nivo mora biporastao za 70 m (230 stopa), a u toku posljednjeg ledenog doba, nivo mora bio je oko122 metara (400 stopa) niţ i nego danas, dok su glečeri prekrivali skoro jednu trećinukopna.Širom svijeta, oticanje vode usljed topljenja snijega predstavlja glavni dio globalnogkretanja vode. U hladnijim klimatskim zonama, veći dio proljećnog oticaja vode i tokarijeka potiče od otapanja snijega i leda. Pored poplava, brzo otapanje snijega moţ eizazvati i pojavu klizišta i odrona. Oticanje varira u zavisnosti od godišnjeg doba, kao i utoku godine. Ako u nekoj oblasti jedne godine ima malo snijeţ nih padavina u toku zime,nedostatak vode akumulirane na taj način moţ e umanjiti količinu vode potrebne do krajagodine. Ovo moţ e uticati na količinu vode u nizvodnim rezervoarima, što moţ e daljeuticati na količinu vode potrebne za navodnjavanje i vodosnabdijevanje naselja.9

Površinski oticajPovršinski oticaj predstavlja tečenje padavina po kopnu. Kao i kod drugih vidovahidrološkog ciklusa, interakcija izmedju padavina i površinskog oticaja varira, uzavisnosti od vremena i geografije. Samo oko trećina padavina otiče u riječne tokove ivraća se u okeane.Protok rijekeProtok rijeke označava količinu vode koja protiče rijekom. Rijeke su od neprocjenjivevaţ nosti, ne samo za ljude, već i za biljke, ţ ivotinje, kao i ţ ivot uopšte. Rijeke nepredstavljaju samo pogodno mjesto gde se ljudi zabavljaju, već oni koriste riječnu voduza vodosnabdevanje i navodnjavanje, za proizvodnju električne energije, za odnošenjeotpada (na sreću, iako ne uvijek, tretiranog otpada), za transport robe i za proizvodnjuhrane. Rijeke su čak značajne zato što doprinose da podzemni akviferi budu puni vode,filtracijom vode kroz svoja korita.Kada govorimo o rijekama, vaţ no je da razmišljamo o riječnom slivu. Slivno područje jeoblast gde se sva voda koja padne ili otiče kreće ka jednoj tački (rijeci). Glavni uticaj naslivno područje vrše padavine izlučene u slivnom području, a veličina rijeke zavisi odveličine njenog slivnog područja.Sakupljanje slatkih vodaJedan dio hidrološkog ciklusa koji svakodnevno moţ emo vidjeti predstavlja slatka vodakoja postoji na Zemlji, u vidu bara, jezera, akumulacija (vještačkih jezera), močvara irijeka. Slatke vode predstavljaju samo tri procenta od ukupne količine vode na Zemlji, aslatkovodna jezera i močvare iznose samo 0.29 % slatkih voda na Planeti. Rijeke imajusamo oko 0.006 % ukupnih slatkovodnih rezervi.Akumuliranje podzemnih vodaSlika 3. Akumuliranje podzemnih voda10

Velike količine vode se akumuliraju u zemljištu. Voda se ovdje još uvijek kreće,vjerovatno vrlo sporo i ona je još uvijek dio hidrološkog ciklusa. Veći dio vode uzemljištu potiče od padavina koje prodiru u dubinu sa površine terena. Gornji slojzemljišta je nezasićena zona, gde je voda prisutna u količinama koje se mijenjaju savremenom, ali zemljište ostaje nezasićeno. Ispod ovog sloja, nalazi se zasićena zona, gdesu sve pore, pukotine i prostori izmeĎu čestica stijena zasićene vodom. Izraz podzemnevode koristi se za opisivanje ove zone. Ogromne količine podzemnih voda akumuliranesu u akviferima i ţ ivot ljudi širom svijeta zavisi upravo od podzemnih voda.Praţnjenje podzemnih vodaPraţ njenje podzemnih voda predstavlja izbijanje vode na površinu zemlje. Ne prihranjujuakvifere samo padavine koje prodiru u zemljište (usljed gravitacije) – jedan dio nailazi navodootporne slojeve i slojeve velike gustine i počinje da se kreće u horizontalnomsmijeru. Dio ove vode će oticati na površinu terena u riječna korita, kao tekući izvori, i uokean. Voda koja se kreće ispod površine terena zavisi od permeabiliteta (koliko je lakoili teško da se voda kreće kroz njih) i poroznosti (veličina otvorenih pora u materijalu)podzemne stijene. Ako stijena omogućava da se voda nesmetano probija kroz nju, ondase podzemne vode mogu kretati veoma daleko danima.IzvoriIzvor je vodno tijelo nastalo kada strana brda, dno doline ili drugo geografsko mjestosiječe tok vodnog tijela podzemnih voda na ili ispod nivoa podzemnih voda, gde jepodpovršinski materijal zasićen vodom. Izvor je rezultat popunjavanja akvifera do tačkekada voda ističe na površinu terena. Mnogi termalni izvori se javljaju u oblastimarecentne vulkanske aktivnosti, kada se voda zagrijava na kontaktu sa vrelim stijenama navelikoj dubini. Vreli izvori mogu nastati kada voda duboko u unutrašnjosti Zemlje nadjeputanju ka površini.11

Zaključak:Sav ţ ivot, sve biljke i ţ ivotinje se uključuju u proces kruţ enja vode, koja kroz njihprolazi u tekućoj fazi. Primanje i odavanje vode jedna je od bitnih veza organizama iokoline. U tom odnosu čovjek, biljke, ţ ivotinje i vegetacija snaţ no utiču na reţ im voda,kopnenih ekosistema.S porastom ljudske populacije efikasna i racionalna upotreba vode postaje sve višeključno pitanje odrţ ivosti i razvoja. Paţ ljivo i planirano korišćenje vode moţ e smanjitiprobleme, ali ograničene količine vode u nekim područjima svijeta, mogu bitno uticati naregionalnu politiku.12

Literatura:Ţivko Stanković, Vorivoj Krstić, Milutin Perić, Ţivojin Erić, (2006) : Fiziologija biljaka,Novi Sad.http://www.google.ba/url?sa=t&source=web&cd=13&ved=0CFkQFjAM&url=http%3A%2F%2Fwww.znanje.org%2Fknjige%2Fanimacije%2Fi27anim%2F07iv09anim%2F07iv0922anim%2F07iv0922anim.htm&ei=OSGPTdSOFM6DhQec0Im8Dg&usg=AFQjCNGpXJZ_mHkZdu_iW6uzDfQWOSxacw.13

Sadrţaj:2Kruţ enje vode na Zemlji............................................................................................. 4Globalna raspodjela voda………………………………………………………….... 4Sastav………………………………………………………………………………… 5Šta je vodni (hidrološki) ciklus?.................................................................................. 6O hidrološkom ciklusu………………………………………………………………. 6Voda u okeanima……………………………………………………………………. 7Evaporacija………………………………………………………………………….. 7Sublimacija………………………………………………………………………….. 8Evapotranspiracija…………………………………………………………………… 8Voda u atmosferi…………………………………………………………………….. 8Kondenzacija………………………………………………………………………… 8Padavine……………………………………………………………………………... 9Infiltracija……………………………………………………………………………. 9Akumuliranje vode u vidu leda i snijega……………………………………………. 9Površinski oticaj ……………………………………………………………………. 10Protok rijeke ………………………………………………………………………… 10Sakupljanje slatkih voda…………………………………………………………… 10Akumuliranje podzemnih voda……………………………………………………… 10Praţ njenje podzemnih voda…………………………………………………………. 11Izvori………………………………………………………………………………… 11Zaključak...................................................................................................................... 12Literatura...................................................................................................................... 1314