AKTUELNO INTERVJU RAZMIŠLJANJA - SSD BiH

naša tema - kuda ide egipatska revolucija?naša tema - kuda ide egipatska revolucija?Arapi su odlučili uzeti stvari u svoje ruke. TransformacijaEgipta otpočela je januarskim zemljotresom, čijasnaga očito nije dosegnula dovoljno daleko a ni duboko,jer je vojska, kičma Mubarakovoga režima, glavnasnaga u društvu i nositelj savezništva sa SjedinjenimAmeričkim Državama, dobro procijenila situaciju ujednome dramatičnom momentu, te se prelomilai stala uz revolucionare, odnosno na stranu naroda,samo radi očuvanja svoga statusa i privilegija. Jer, nikadanijedan režim ne izgubi. To je privid! Oni se samopovuku i čekaju . Ali i dalje drže konce, samo ne bašuvijek javno. Prosto, novi i stari podijele interese, jeruvijek stari trebaju novima iz milion razloga i obrnuto.U prvoj revoluciji se sve činilo mnogo jednostavnijim,dok su sada, u borbi za vlast, opcije daleko kompleksnije.Unutar Vojnoga vrha, koji je veoma homogen,nema bitne razlike. Pobunjeni narod vidi konačno rješenjeu odstupanju vojske sa vlasti, s obzirom da zaovih nekoliko mjeseci koliko je vlast u rukama vojske,stanovništvo se uvjerilo da su promjene bile takve,da izostane ona bitna i osnovna promjena, tako da sestvari mijenjaju, a da se ništa bitno ne promijeni.Kairo je još prije revolucije bio peti grad u svijetu pozagađenosti. Broj stanovnika se skoro udvostručio itrenutno iznosi 40 miliona, što predstavlja skoro polovicuod ukupnoga broja egipatske populacije. Prometu gradu je gušći više nego ikada, niko ne poštuje saobraćajnepropise i pješaku je bukvalno teško preći ulicu.Problem deponije smeća još niko ne rješava, a poorijentalnim dijelovima se svakodnevno može vidjetikako siromašni sloj stanovništva u ranim jutarnjim ipredvečernjim satima dovodi stoku da rovi po kontejnerimaili oni prevrću smeće, tražeći plastiku, kartonei slično. Plaće su smanjene, otkazi svuda prijete.Sve je poskupjelo, ali je ostala utješna mogućnost dase po trafikama mogu kupiti cigarete, žvakaće gumei bombone na komad. Najveći dio omladine sanja oodlasku u Ameriku, koju poznaju samo iz igranih filmovasa sretnim završetkom. Nedostatak slobodnogavremena i usađena tradicija još vode sklapanju brakovaunutar familije ili po dogovoru roditelja. Nekadase po kairskim ulicama i parkovima viđalo kako policajciskidaju kaiševe i kažnjavaju „prestupnika“ već nalicu mjesta, a sada je zavladao organizirani kriminalčiji je saučesnik upravo policija. Vojska to mora znati,pa ipak i dalje sebično brani svoje interese, koji nisuu vezi sa promjenama. Egipat je prirodno bogata zemlja,koja još uvijek svoje najbolje proizvode izvozi zavanjsko tržište. U ovoj zemlji se nikada nije umiralood gladi, nije bilo potrebe da se hrana uvozi, ali to sesada čini, jer zemlja više nema dovoljno kapaciteta dabi prehranila vlastiti narod.Narod hoće promjene, želi da na izborima pobijedinajbolji, a to je onaj koji će zemlji dati, a ne uzimatiza sebe. Danas, ko ne izađe na referendum, morat ćeplatiti 500 E.L. (egipatskih funti), čija je vrijednost oko80 američkih dolara, što je u Egiptu nečija plaća. Ali,kako i zbog čega glasati, kada parlament neće imatinikakve ovlasti ako vojska, koja nije zainteresirana zademokraciju, još bude vladala? Oficijalni šef Vrhovnogavijeća oružanih snaga, maršal Hussein Tantawi,koji nikako da ode sa funkcije, pun oprečnosti u svojimizjavama, okrivio je strance za nemire širom Egipta.Tako je nekada pričao i bivši predsjednik, Hosni Mubarak,američki agent, prijatelj Izraela, ali i kraljevskeporodice iz Saudijske Arabije, a slične fraze koriste sviarapski vladari. Tantawi je opet odbio poziv građanada on i drugi generali odmah predaju vlast, odbacioprijedlog njihovoga izbora za novoga premijera, unatočtome što je u ovim demonstracijama poginulo višeod 40, a ranjeno preko 1000 ljudi.Kamal el-Ganzouri, ekonomist po struci, koji je ranijebio premijer pod vladavinom bivšega predsjednikaMubaraka, da bi se kasnije, u toku jednoga televizijskogintervjua distancirao od njega, također je sinoćizjavio da mu treba vremena, kako bi formirao novuvladu. Narod smatra kako više nema potrebe za čekanjem,jasno i glasno govori šta želi, dok tu nestrpljivostopet mnogi iz različitih razloga iskorištavaju. Državasvakako treba funkcionalnu demokraciju, a to neomogućava ni sastav, a ni sistem trenutne armije, čijije mentalitet skoro 60 godina takav da je upravo onanosilac osnovnoga autoriteta, zasnivanoga na vođstvugenerala.Mohamed El Baradei, dobitnik Nobelove nagrade zamir, egipatski predsjednički kandidat, po nekima vodećapolitička ličnost u zemlji, promijenio je mišljenjei zvanično izjavio da bi se povukao iz utrke za predsjednika,ako mu egipatski vojni vladari dozvole da postanepremijer privremene vlade, što su oni već glatkoodbili. El Baradei je dugo živio u inostranstvu, čak iviše nego u Egiptu, pa ga mnogi participiraju kao stranotijelo u svim ovim zbivanjima. Nisu mu svi skloni ine proriču mu neki veliki uspjeh, mada je on od onihosoba koji bi mogli razumjeti šta to demonstracija uistinujeste, a sa druge strane šta je to što bi trebalobiti demokracija u arapskome svijetu. Neki demonstranti,bez obzira na tekuće izbore, traže formiranjeprivremene „Vlade spasa“, koju bi vodio El Baradei ibivši šef Arapske lige, Amr Mussa.Konačno su krenuli prvi, dugo očekivani parlamentarniizbori u zemlji, nakon svrgavanja predsjednika Mubaraka.Strahuje se da će biti zasjenjeni nasiljem, a uopasnijem scenariju spominje se i mogući rat izmeđupolitičkih skupina koje su od konca januara jedinstvenorušile diktaturu. Zemlja je na rubu ponora, koji senezaustavljivo širi. Sadašnjost je opasna, a budućestanje još više. Ovakve prognoze iznose nezavisni egipatskimediji, dok državna televizija izbjegava serioznasaopćenja i radije pušta stare arapske filmove.Građani moraju izabrati 498 zastupnika Narodneskupštine (Zastupnički dom), a još deset zastupnikaodredit će glavni vojni zapovjednik, sada i šef države,maršal Tantawi. Trećina zastupnika bira se direktno uizbornim okruzima, a dvije trećine preko izbornih listaproporcionalnim sistemom. Egipat je podijeljen na27 pokrajina kojima vlada guverner, a svaka od njihopet u tri skupine koje će birati u nizu u dva izbornakruga. Izbori zastupnika počeli su u Kairu i drugomenajvećem gradu, Aleksandriji. Drugi krug predviđenje za 5. decembar. Suec i Asuan izaći će na birališta14. decembra, a 3. januara Sinaj i područje delte Nila.Egipćani koji žive u inozemstvu, a nisu imali prava glasapod Mubarakovim režimom, sada mogu glasati.Zapravo je već više od 100. 000 Egipćana glasalo. Konačniizborni rezultati očekuju se tek 13. januara. Izborniciklus nastavit će se od 29. januara do 11. martaizborom senatora u Šuru (Savjetodavno vijeće, Gornjidom) dvodomnoga egipatskog parlamenta.Kandidati Muslimanskoga bratstva prvi put glasajuokupljeni u “Stranku slobode i pravde“. Bratstvo jenajstarija i najveća islamistička, politička organizacijau Egiptu, nastala kao reformistički pokret, koja odpočetka svoj politički aktivizam snažno kombinira sahumanitarnim radom i socijalnom skrbi, čime stvaravrlo snažne mreže. Oni odbacuju nasilje kao metodupolitičke borbe. Za razliku od ostalih stranaka, kojenisu imale vremena stati na noge i naučiti se “demokraciji“,Braća su najorganiziranija partija u zemlji, kojado sada nije napravila nijednu (veću) taktičku pogrešku.Tretman snage kao islamističke kontinuiran je prvenstvenoislamističkom fobijom Zapada. U Izraelu seposebno pribojavaju rastućega utjecaja Muslimanskogabratstva, a pri tome zanemaruju činjenicu da se uarapskome svijetu ništa ne može postići izvan islama.Očekuje se da će osvojiti najveći broj glasova.Slijedeća po popularnosti je grupa „El Taura al-Mustamira”ili „Revolucija ne prestaje” („Revolucija senastavlja”), koja se zalaže za preraspodjelu bogatsvai odlazak vojnika iz politike. Ova formacija je stvorenau oktobru, a okuplja male stranke marksističke ljevice.„Egipatski blok”, također nastao nakon Mubarakovapada, najvažnija je snaga liberalne struje. Okuplja petnaestakstranaka, među kojima su „Slobodni Egipćani“,koje vodi milijarder Nagib Saviris, Kopt (egipatskikršćanin), vlasnik egipatskoga telekoma Orascom. Tuje i radikalna skupina „Islamska alijansa”, koja se zalažeza uvođenje Šerijata. Polovicom novembra pravosuđeje dopustilo kandidature i bivšim pripadnicima“Nacionalne demokratske stranke“, koja je raspuštenanakon Mubarakovoga pada. U kampanji su sudjelovalikao neovisni kandidati ili na listama drugih stranaka.Još nije razjašnjeno koliko će trajati zastupničkimandat koji prema zakonu traje pet godina, jer bi ovaNarodna skupština trebala biti prijelazna, dok Egipatne donese novi Ustav. Očekuje se da će predsjedničkiizbori biti održani najkasnije u junu 2012., kako su najaviliegipatski generali.Protesti će se definitivno nastaviti. Ko god dođe navlast, pošto je Pandorina kutija već otvorena, uvijekće biti dovoljno ljudi da napune Trg Tahrir i da se buneprotiv nečega. Rječnik intelektulaca sa tv programa nerazumiju svi. Narod je umoran i nikome ne vjeruje, jerim osim islamista niko ništa konkretno ne nudi. Januarskientuzijazam je evidentno splasnuo. Od revolucijeskoro svakoga petka neko je bio na Tahriru i buniose, a okolo je samo cvjetao biznis fula, taameje, kikirikijai karkadea... I kako optužuju vojsku da nije uradilaništa za proteklih 10 mjeseci, isto tako bi se i drugimogli zapitati šta oni uradiše za to vrijeme... NapredniEgipat je izmanipuliran još u januaru, jer niko se neizdiže iznad osrednjosti osim islamista, prvenstvenoMuslimanske braće. Ali, ono što slijedi iz trenutne situacije,propala je ekonomija i to je suštinski problem,koji ne rješava ni demokracija, ni izbori.18 GLASNIK 7 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU GLASNIK, januar 2012. GODINE 19