AKTUELNO INTERVJU RAZMIŠLJANJA - SSD BiH

prijevodTo je iz razloga što je Allah u njemu dao širinui fleksibilnost, odredivši učenjacima pravoidžtihada u pitanjima u kojima ne postoji kategoričkidokaz. Tamo gdje postoji nekategoričkidokaz, nevjerodostojan ili oboje, ili onooko čega nema jasnog teksta niti dokaza - sveovo je predmet idžtihada. Time islamski zakondobiva širinu za nove izazove, posjedujesnagu da svaki razvoj usmjeri ka najboljem isposobnost da svaku novu bolest izliječi lijekomiz islamske apoteke, ne naginjući Zapaduili Istoku.Idžtihad je to što islamskom zakonu daje plodnost,bogatstvo i omogućava mu upravljanjeizazovima vremena ka onome što Allah volii čime je On zadovoljan, bez prekoračivanjaAllahovih granica i bez kršenja ljudskih prava,i to kad idžtihad bude ispravan, kad ispoštujesvoje uslove i kada proistakne od mudžtehidau pravo vrijeme.Ovo je ono što sam pokušao pojasniti u ovomradu čiju osnovu sam napisao za 17. kongresislamske misli, koji se održao u Alžiru u Kostantini,gradu imama i reformatora Abdulhamidaibn Badisa, u ševvalu 1403. hidžretske godineili julu 1983. godine. Tema kongresa je bilaidžtihad.Odradio sam na njemu određene izmjene,dodatke i pojašnjenja, a također sam i dodaoneka poglavlja radi uputpunjenja teme, shodnomogućnostima, s posebnim akcentom nasavremeni idžtihad.To je jedna od tema koja se izučava u nauciusuli fikha (osnove islamskog prava), i gotovoda nema knjige osnova koja joj ne posvećujepažnju, jer ona je važna grana nauke.Više puta sam imao priliku da ovu temu predajemstudentima i studenticama šerijatskogprava u Kataru. To je privuklo pažnju putemrasprava, pitanja i odgovora, što odražava potrebu,posebno obrazovanih, a i prosječnihgrađana za njom, te me ponukalo da pokušamolakšati izraze i predstavljanje teme, ne bih lije približio prosječnom građaninu, tako da jemože usvojiti i njome se okoristiti.Nadam se da sam ovim radom bacio malosvjetla na temu koja je danas nužna u našemislamskom životu. Da nam Allah omogući povratakislamu u svakom smislu - akaidskom,ibadetskom, kulturnom i načinu života, a togadana će se vjernici Allahovoj pomoći radovati.Opće je poznata stvar u kakvom je položaju žena bila kodnemuslimana u pogledu potcjenjivanja i proganjanja, teobezvrjeđivanja njene ličnosti i položaja, te kako joj je bilozabranjeno učešće u izgradnji društva. Međutim, pojavasvjetla islama obasjava ženu, čuva njena prava i uzdiže njenuličnost kroz neprestani napor islama da joj vrati njen ponosi plemenitost, bez obzira bila ona u ulozi majke, sestre,supruge ili kćerke… Allah Uzvišeni je rekao: O ljudi, bojte seGospodara svoga, koji vas je od jednog čovjeka stvorio, aod njega i drugu njegovu, a od njih dvoje mnoge muškarcei žene rasijao. (Sura En-Nisa, 1). Poslanik sallallahu a’lejhive sellem je rekao: Zaista su žene poput ljudi. (sahih, EbuDavud i Tirmizi, a njegova osnova je u dva Sahiha)Ono čime je žena obradovana u ovoj prelijepoj vjeri je potvrdanjene potpune ljudskosti i da je sposobna podnijetisve ugovorne i vjersko-pravne obaveze i dužnosti: obredoslovne(ibadetske), imovinske, porodične i društvene. Pažnjaislama ka pravima žene se ogleda u njegovom pozivuda se žena obrazuje i civilizira, zatim, podsticaj na njenopravo na mehr, nasljedstvo i imovinu, pravo da raspolažesa svojom imovinom kako želi, pravo da sebi izabere mužakoji će joj biti drug u porodičnom životu bez da je iko nato prisiljava, te pravo mogućnosti završetka bračnog životaraskidom ugovora u slučaju nemogućnosti „zajedničke riječi“s mužem.Ima li žena pravo usloviti čovjeku prilikom sklapanja bračnogugovora da ne ženi drugu ženu? Ako su stvari ovakvekao što smo spomenuli, kada je u pitanju oplemenjivanježene, da li ona ima pravo da uslovi čovjeku da uz nju neprijevodIMA LI ŽENA PRAVO USLOVITI ČOVJEKU DA SE?NE ŽENI DRUGOM ŽENOMprevod s arapskog:Kenan ĆOSIĆautor:Hasan Abdu-l-Ganijj ebu Guddeženi drugu, jer, evidentno je i očigledno da žena po svojojprirodi treba više sigurnosti u svoju bračnu budućnost iduševnu smirenost, te da je više brine ukoliko joj čovjek uporodični život uvede još jednu ženu – inoču (ar. - رضة - štoznači i nevolja, smetnja, gubitak). To će uzrokovati njenuljubomoru, te raskol i svađu s njom, a nekad joj to uništiživot, rastjera djecu i udalji muža od nje.Iščitavajući djela islamskih učenjaka, po ovom pitanju nalazimodva stava:Prvi stav: Da nije dozvoljeno ženi, niti njenoj porodici dauslovljava mužu da ne ženi drugu, a ako se uslovi i mužprihvati, ispravan je bračni ugovor, ali ne i uslov i on nećeimati nikakvog uticaja, niti ga je obaveza ispuniti. Ovaj stavzastupaju hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici, a pripisujese Aliji i Ibn Abbasu, radijallahu anhum, kao i nekimpravnicima iz generacije tabi’ina, kao što su Seid ibn Musejjeb,Ata’, Ša’bi, Sevri, Hasan el-Basri i Ibrahim En-Nehai.Kaže Ibn Hazm u El-Muhalli: I nije ispravan brak uz uslov dase ne ženi na nju... To kaže i Alija radijallahu anhu, a to je istav En-Nehaija i Hasan el-Basrija.Drugi stav: Da je dozvoljeno ženi ili njenoj porodici da uslovemužu da se ne ženi na nju, pa ako se složi, bračni ugovorje ispravan, a i uslov. Čovjek je u tom slučaju dužan ispunitiuslov bračnog ugovora, a ako ga prekrši i oženi drugu, ženaima pravo na poništenje bračnog ugovora i uzimanje svogaprava. Ovo je stav hanbelijske pravne škole, a taj stavse prenosi i od broja ashaba, među kojima su: Omer ibnHattab, Abdullah ibn Mesud, Sad ibn ebi Vekkas, Muavijaibn ebi Sufjan, Amr ibn el-As, radijallahu anhum, kao i38 GLASNIK 7 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU GLASNIK, januar 2012. GODINE 39