e-farmacia | broj 3.

e-farmacia 

SIJEČANJ 2016. BROJ 3 

Nuspojave 

antidepresiva 

Paroksizmalna 

noćna hemoglobinurija 

Depresije

Natjerajte ih 

na predaju! 

Filmom obložene tablete, 500 mg 

levofloksacin 

NOVO 

NA OSNOVNOJ LISTI 

LIJEKOVA 

Pouzdano djelovanje 

protiv širokog spektra klinički 

važnih patogena, uključujući 

bakteriju S. pneumoniae otpornu 

na penicilin i/ili makrolide (1) 

Potvrđena klinička i 

bakteriološka učinkovitost 

u liječenju infekcija urinarnog 

i respiratornog trakta (2) 

Denona d.o.o., 12/2015, Hrvatska, 2015-0025111 

Naziv lijeka: Levalox ® 500 mg filmom obložene tablete. Sastav: Svaka filmom obložena tableta sadrži 500 mg 

levofloksacina u obliku levofloksacin hemihidrata. Indikacije: Levalox je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u 

odraslih: pijelonefritis i komplicirane infekcije mokraćnog sustava, kronični bakterijski prostatitis, nekomplicirani 

cistitis, akutni bakterijski sinusitis, akutne egzacerbacije kroničnog bronhitisa, izvanbolnički stečene pneumonije, 

komplicirane infekcije kože i mekog tkiva, inhalacijski antraks: postekspozicijska profilaksa i kurativno liječenje. 

Doziranje i način uporabe: Levalox tablete primjenjuju se jednom ili dva puta dnevno u bolesnika s normalnom 

funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 50 ml/min). Doziranje ovisi o vrsti i težini infekcije te osjetljivosti uzročnika za 

kojeg se pretpostavlja da je uzrokovao infekciju. Kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 

≤ 50 ml/min) potrebna je prilagodba doze. Levalox tablete također se mogu primjenjivati za dovršenje tijeka terapije 

u bolesnika koji su pokazali oporavak tijekom početnog liječenja intravenskim levofloksacinom. Levalox tablete 

moraju se progutati bez drobljenja i uz dovoljnu količinu tekućine. Mogu se podijeliti na razdjelnoj crti kako bi se 

podesila doza. Tablete se mogu uzimati tijekom obroka ili između obroka. Kontraindikacije: Levofloksacin tablete se 

ne smiju primjenjivati: u bolesnika preosjetljivih na levofloksacin ili na bilo koji drugi kinolon ili neku od pomoćnih 

tvari, u bolesnika s epilepsijom, u bolesnika koji u anamnezi imaju poremećaje tetiva povezane s primjenom 

fluorokinolona, u djece ili adolescenata u razvoju, u trudnoći, u dojilja. Posebna upozorenja i posebne mjere 

opreza: Tendinitis se može rijetko pojaviti. Najčešće zahvaća Ahilovu tetivu i može dovesti do rupture tetive. 

Tendinitis i ruptura tetive, ponekad obostrano, može se pojaviti unutar 48 sati od početka liječenja levofloksacinom i 

zabilježeni su do nekoliko mjeseci nakon prekida liječenja. Rizik pojave tendinitisa i rupture tetive povećan je u 

bolesnika starijih od 60 godina, bolesnika koji primaju dozu od 1000 mg na dan ili u bolesnika koji su u isto vrijeme 

liječeni kortikosteroidima. U starijih bolesnika dnevna doza treba biti prilagođena klirensu kreatinina. Kod bolesnika 

sklonih napadajima kinoloni mogu smanjiti prag napadaja i potaknuti napadaje. Bolesnici s latentnim ili postojećim 

nedostatkom aktivnosti enzima glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama kada se 

liječe kinolonima. Levofloksacin može uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti, potencijalno sa smrtnim ishodom 

(npr. angioedem pa sve do anafilaktičkog šoka), ponekad nakon prve doze. Zabilježeni su slučajevi teške bulozne 

reakcije kože poput Stevens – Johnsonovog sindroma ili toksične epidermalne nekrolize kod primjene levofloksacina. 

Kao i kod svih kinolona, zabilježeni su poremećaji glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju obično u 

osoba s dijabetesom koji se istodobno liječe oralnim hipoglikemicima (npr. glibenklamidom) ili inzulinom. 

Zabilježena je fotosenzibilizacija kod primjene levofloksacina. U bolesnika liječenih levofloksacinom u kombinaciji s 

antagonistima vitamina K (npr. varfarin), moraju se kontrolirati vrijednosti koagulacije kod istodobne primjene ovih 

lijekova. U bolesnika koji uzimaju kinolone, uključujući levofloksacin, zabilježene su psihotične reakcije. Oprez je 

potreban kod primjene fluorokinolona, uključujući levofloksacin, u bolesnika s poznatim čimbenicima rizika 

produljenja QT intervala. Stariji bolesnici i žene mogu biti osjetljiviji na lijekove koji produljuju QT interval. Periferna 

senzorna i periferna senzomotorna neuropatija, koje mogu biti vrlo brze u nastupu, zabilježene su u bolesnika koji su 

primali fluorokinolone, uključujući levofloksacin. Zabilježeni su slučajevi nekroze jetre do po život opasnog zatajenja 

jetre kod primjene levofloksacina, prvenstveno u bolesnika s postojećom teškom bolesti npr. sepsom. Fluorokinoloni, 

uključujući i levofloksacin, imaju aktivnost neuromuskularnog blokatora i mogu pogoršati slabost mišića u bolesnika 

s miastenijom gravis. Ako vid počne slabiti ili se primijete bilo kakvi učinci na oči, bolesnik bi se odmah trebao 

savjetovati s oftalmologom. Nuspojave: Česte nuspojave (≥1/100 i

SADRŽAJ 

4 Paroksizmalna noćna hemoglobinurija (PNH) 

Prof.dr.sc. Silva Šalek-Zupančić 


10 Depresije - javnozdravstveni problem 

Doc. dr. sc. Marina Polić Vižintin, dr. med. 

18 Nuspojave antidepresiva 

Partina Bago, mag. pharm., prof. dr. sc. Josip Čulig, prim. dr. med., 

28 Ortoreksija - opsjednutost zdravom prehranom ili crno-bijeli svijet 

Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva 

34 Adolescenti i rizična ponašanja 

Prim. dr. sc. Marina Kuzman, prof. vš., dr. med. 

44 Feromonski moderatori ponašanja kućnih ljubimaca 

Mislav Kovačić, DMV, PhD 

48 Cilj modernog uzgoja treba biti pas koji će živjeti dugo, zdravo i sretno 

Mateja Janeš, magistra inženjerka genetike i oplemenjivanja životinja 

54 PREDSTAVLJAMO 

Hrvatski savez za rijetke bolesti (HSRB) 

56 PREDAVANJA 

Primjena atomske spektrometrije u kontroli kvalitete lijekova i dodataka prehrani 

58 NOVOSTI 

Eksplozija pretilosti kod djece 

59 NOVOSTI 

Informacije o pravilnoj primjeni hitnih kontraceptiva koji sadrže ulipristal acetat i levonorgestrel 

IZDAVAČ: 

Optima media d.o.o. 

Delnička 8b, Zagreb 

tel: 01/6198 924 

fax: 01/6198 787 

e-mail: info@optimamedia.hr 

www.optimamedia.hr 

Magazin izlazi u elektronskom obliku šest puta godišnje 

(dvomjesečnik). 

Izdavač ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te 

informacije u oglasima. 

Sadržaj tekstova i oglasa služi isključivo u infomativne svrhe. 

Uputa za oglašavanje lijekova 

Sukladno članku 14. i 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima i homeopatskim proizvodima Ministarstva zdravstva i socijalne 

skrbi RH („Narodne novine“ br. 118/09.), materijali za oglašavanje namijenjeni zdravstvenim radnicima moraju nositi oznaku „Samo 

za zdravstvene radnike“. Nadalje, svako oglašavanje o lijeku prema zdravstvenim radnicima mora sadržavati bitne podatke o lijeku 

istovjetne onima iz sažetka opisa svojstava lijeka, a najmanje sljedeće podatke: broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, način 

izdavanja, ime i adresu nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, naziv lijeka i međunarodni naziv djelatne/ih tvari, odobrene 

indikacije, kontraindikacije, mjere opreza i učestale nuspojave, doziranje i način uporabe i upozorenja te mora uputiti zdravstvene 

radnike na zadnji odobreni sažetak opisa svojstava 

e-farmacia 3

Paroksizmalna 

noćna 

hemoglobinurija 

(PNH) 

4 e-farmacia

Paroksizmalna noćna hemoglobinurija (PNH) je stečena, 

progresivna i po život opasna bolest krvi. To je rijetka bolest s 

pojavom 1-2 slučaja na milijun stanovnika na godinu. Javlja se u 

mlađih odraslih ljudi, a ponekad u djece ili adolescenata. Srednja 

dob pojave bolesti je 30-36 godina. Podjednaka je zastupljenost u 

spolovima, prisutna u svih rasa i u svim dijelovima svijeta. 

prof.dr.sc. Silva Šalek-Zupančić 

Bolest se javlja zbog stečene 

mutacije u PIGA genu u jednoj 

stanici prethodnici krvnih stanica 

odnosno u matičnoj stanici hematopoeze. 

To ukazuje da se radi o klonalnoj 

bolesti koja je prisutna na eritrocitima, 

leukocitima i trombocitima. PIGA 

gen, koji je lociran na X kromosomu, 

stvara protein koji je bitan za sintezu 

glikozilfosfatidilinozitolnih veza (GPI). 

Te veze omogućuju nekim proteinima 

plazme vezanje za membranu stanice. Ti 

vezni proteini štite stanicu od djelovanja 

komplementa (CD 55 i CD 59), pa 

ako nema zaštite dolazi do pojačane, 

kronične, komplementom posredovane 


intravaskularne hemolize, oštećenja 

eritrocita, pojačane aktivnosti trombocita 

i njihova nakupljanja. To je kompleksan 

hematološki poremećaj koji se očituje 

trijasom: hemolitička anemija, slabost 

koštane srži i stečena sklonost 

nije proporcionalna nalazu anemije, a 

nestaje kad prestane hemoglobinurija. 

PNH je usko vezan uz aplastičnu anemiju, 

bolest u kojoj nedostaju krvne stanice i 

oko 30% novo dijagnosticiranih PNH se 

razvija iz aplastične anemije. 

pojavi tromboza. 

PNH se razvija postupno pa 

se tako i simptomi bolesti 

Najistaknutiji 

simptomi bolesti 

su žestoke krize 

Također rizik razvoja PNH 

iz aplastične anemije koja je 

liječena imunosupresivnom 

abdominalnih 

mogu manifestirati tek nakon 

terapijom je oko 20-30%. 

bolova, glavobolja, 

mjeseci i godina prisustva 

Srednje preživljenje je oko 

bol u leđima, 

bolesti u organizmu. Ponekad 

10 godina nakon postavljene 

prekomjerna slabost, 

je potrebno duže vrijeme 

do postavljanja dijagnoze. 

opetovane infekcije dijagnoze, a ipak neki 

bolesnici žive mnogo duže s 

Najistaknutiji simptomi bolesti su žestoke minimalnim simptomima. 

krize abdominalnih bolova, glavobolja, 

bol u leđima, prekomjerna slabost, 

opetovane infekcije. Klasični su simptomi 

bolesti taman jutarnji urin koji tijekom 

dana postaje svjetliji (hemoglobinurija). 

Javlja se u oko 50% bolesnika, a može biti 

izazvan infekcijom, alkoholom, stresom 

ili nekim lijekovima. U to vrijeme neki 

bolesnici osjećaju neobičnu slabost koja 

Oko 40% bolesnika s PNH razvije 

trombozu tijekom bolesti. To je i uzrok 

teških komplikacija i smrti bolesnika 

s PNH. Tromboza gornjeg sagitalnog 

sinusa i cerebralnih vena je druga 

lokalizacija po učestalosti pojave 

tromboze u PNH bolesnika i česta je 

neurološka komplikacija koja uzrokuje 


smrt u više od jedne trećine bolesnika. 

Tromboza kožnih vena s bolnom 

diskoloracijom poput purpure fulminans 

može zahvatiti veliku površinu kože. 

Pojava tromboze u području gornje 

mezenterijalne vene dovodi do infarkta 

crijeva. Ponekad tromboza zahvaća male, 

periferne vene mezenterijalnog debla 

što uzrokuje prolaznu ishemiju crijeva, a 

time se može objasniti pojava opetovanih 

bolova u trbuhu s temperaturom, 

opstrukcijom i rektalnim krvarenjem. 

Zatim je moguća tromboza bubrežnih 

vena s oštećenjem funkcije bubrega. 

Pojavljuju se često i tromboze na 

neobičnim mjestima, kao tromboza 

jetrenih vena (Budd-Chiarijev sindrom), 

a tromboza dubokih vena nogu javlja 

se češće nego u općoj populaciji u 

otprilike jedne trećine PNH bolesnika. 


Plućna embolija se javlja najčešće u 

sklopu tromboze dubokih vena. Moguće 

su i arterijske tromboze kao prva 

manifestacija PNH i to cerebralnih i 

koronarnih arterija. Arterijske tromboze 

javljaju se uglavnom u mladih bolesnika 

i to de novo u arterijama bez značajne 

aterosklerotske bolesti. 

Na bolest se posumnja u bolesnika sa 

simptomima intravaskularne hemolize i 

to temeljem hemoglobinurije, povišena 

razina LDH, bez jasnog uzroka. Glavni 

test je određivanje PNH klon protočnom 

citometrijom kojim se utvrđuju PNH 

stanice (stanice kojima nedostaje vezni 

protein za GPI). 

Danas se PNH liječi eculizumabom, 

lijekom koji je odobren od FDA 


2007. godine, a blokira djelovanje 

komplementa koji uništava PNH 

eritrocite. On ne dovodi do izlječenja 

bolesti već sprječava hemolizu eritrocita, 

smanjuje rizik tromboze i poboljšava 

kvalitetu života bolesnika s PNH. 

Eculizumab blokira djelovanje komplementa 

pa tako povećava rizik infekcija. Zbog toga 

se svi bolesnici prije početka terapije s 

eculizumabom moraju cijepiti. 


Depresije 

javnozdravstveni 

problem 


Depresija je jedan od najčešćih i najstarijih poznatih mentalnih poremećaja. 

Zbog proširenosti i često ozbiljnih posljedica predstavlja jedan od 

najvažnijih mentalnih poremećaja s javnozdravstvenog gledišta. 

Doc. dr. sc. Marina Polić Vižintin, dr. med. 

Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” 

Depresivni poremećaj 

karakteriziran je izrazito visokom 

prevalencijom, stopom recidiva, 

kao i terapijskom rezistencijom. Depresija 

je prema podacima Svjetske zdravstvene 

organizacije na četvrtom mjestu na ljestvici 

najvažnijih zdravstvenih problema, a ako 

izdvojimo samo žene, ona je već sada 

na drugom mjestu po važnosti. Prema 

predviđanjima do 2020. godine depresija 

će biti drugi najvažniji svjetski zdravstveni 

problem općenito, a prvi najvažniji 

zdravstveni problem za žene. 

Depresija je najčešći uzrok radne 

nesposobnosti i apsolutno najskuplja bolest 

na svijetu. Svaka deseta osoba ima šansu u 

životu oboljeti od depresije. Treba imati na 

umu i visoku stopu suicida, naime oko 15% 


oboljelih od depresije počini samoubojstvo. 

Epidemiološki podaci potvrđuju da je 

učestalost depresivnih bolesnika u različitim 

zemljama različita, što bi se moglo tumačiti 

različitim socioekonomskim, kulturnim, 

političkim i drugim čimbenicima, pri čemu 

nikako ne smijemo zanemariti duhovnu 

dimenziju, jer vjera je vrlo značajan 

čimbenik u odnosu na iznalaženje smisla 

života i prevenciju suicida. 

Kada se jedna depresivna epizoda zaliječi, 

bolesnik ima veliku šansu da će se, ako se i 

dalje ne liječi, bolest vratiti. Ponekad pojavi 

depresivne epizode prethodi provokativni 

čimbenik poput rastave braka, smrti 

člana obitelji, gubitka posla, spontanog 

pobačaja ili teške somatske bolesti, no česti 

su počeci epizoda bez prepoznatljivoga 

precipitirajućeg čimbenika (neposrednog 

povoda). Iako se depresija može javiti 

tijekom čitavog životnog vijeka, od dječje 

do starije dobi, najčešće se dijagnosticira 

između 25. i 35. godine života. Međutim, 

novija istraživanja pokazuju tendenciju 


pomaka prvog javljanja prema mlađim 

dobnim skupinama. Gotovo jedan od 

osam adolescenata i jedno od 33 djece ima 

iskustvo depresije. 

Depresija je često neprepoznata u kliničkoj 

praksi, posebice kad je u komorbiditetu 

sa somatskim bolestima. Prevalencija 

depresije u tjelesnih bolesnika varira od 

8% do 60%. Depresija može pogodovati 

razvoju druge bolesti ili druga bolest, 

izravno ili neizravno, izaziva depresiju ili 

pak oba poremećaja imaju zajednički uzrok. 

Istodobni komorbiditet depresije i neke 

druge bolesti obično pogoršava kliničku 

sliku i otežava proces liječenja. Depresija 

se javlja u komorbiditetu s različitim 

tjelesnim poremećajima (kardiovaskularni 

poremećaji, endokrini poremećaji, 

neurološke bolesti, rak i terminalna stanja, 

bolni sindromi, jatrogene depresije i tjelesne 

bolesti u starosti). 

Depresija, osim što je teška i mukotrpna 

bolest za oboljeloga i članove obitelji, 


također je i skupa bolest. Broj dana 

apsentizma (dani kada osoba radi bolesti 

izostaje s posla) i prezentizma (slabiji uradak 

oboljeloga kada u bolesnom stanju radi) 

kod depresivnih osoba je vrlo velik. Čest 

je apsentizam i kod članova obitelji, jer je 

voljni dinamizam depresivnih osoba izrazito 

reduciran pa izbjegavaju čak i samostalan 

odlazak liječniku i zato trebaju pratnju člana 

obitelji. 

Depresivni poremećaji se u Hrvatskoj 

dijagnosticiraju prema međunarodnoj 

klasifikaciji bolesti (MKB 10) po kojoj se 

za dijagnosticiranje prve epizode bolesti 

koristi šifra F32, a sve druge epizode bolesti 

označavaju se šifrom F33 kao ponovljene 

depresivne epizode. 

U Zagrebu se u 2014. godini u stacionarnim 

psihijatrijskim ustanovama liječilo 4.074 

osoba zbog depresije, s tim da na žene 

otpada 60%. Ukupno je ostvareno 48.545 

bolnoopskrbnih dana, a prosječno trajanje 


liječenja iznosilo je 12 dana (Tablica 1). 

Udio depresivnih epizoda i povratnog 

depresivnog poremećaja u ukupnom broju 

hospitalizacija radi duševnih bolesti i 

poremećaja je 28,2%, a broj korištenih dana 

bolničkog liječenja u ukupnom broju dana 

bolničkog liječenja radi duševnih bolesti i 

poremećaja je 10,5%. Povratni depresivni 

poremećaj je na trećem mjestu s brojem 

ostvarenih bolničkih dana u ukupnom 

broju dana bolničkog liječenja ostvarenih u 

zagrebačkim bolnicama. 

U razdoblju od 2001. do 2014. godine 

registrira se uzlazni trend u bolničkom 

pobolu zbog depresivnih poremećaja 

sa značajnim porastom broja i stope 

hospitalizacija, ukupno i prema spolu. Iako 

se broj hospitalizacija i bolnoopskrbnih 

dana značajno povećao, došlo je do pada u 

prosječnom trajanju liječenja. 

Stopa hospitalizacija najviša je u dobi od 

45 do 59 godina (Grafikon 1). Povratni 

depresivni poremećaj je na četvrtom mjestu 

po broju hospitalizacija ukupno za oba spola 

te dobi, pri čemu kod muškaraca dolazi 

odmah nakon alkoholizma, raka pluća i 

angine pektoris. Kod žena je drugi vodeći 

razlog hospitalizacije. 

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa 

da će se učestalost depresije u svijetu i dalje 

povećavati. Teško je reći koji su razlozi 

za takav porast broja depresivnih osoba, 

ali je nedvojbeno da su načini življenja, 

međuljudski odnosi i komunikacija bitni 

čimbenici za taj porast. Čovjek je danas 

Tablica 1. Bolnički liječeni zbog depresivnih poremećaja (F32 i F33) u bolnicama u Zagrebu 

Godina Broj hospitalizacija Bolnoopskrbni dani 

Prosječno trajanje liječenja (u 

danima) 

2014. 4.074 48.545 12 


Grafikon 1. Vodeće dijagnoze po broju 

hospitalizacija u dobi od 45 do 

59 godina 

svojoj etiopatogenetskoj kompleksnosti i 

multifaktorijalnosti nije iznimka od mnogih 

drugih kroničnih nezaraznih bolesti. 

Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo 

“Dr. Andrija Štampar“ 

daleko više osamljen, komunikacije su 

oslabljene i sve više nekonvencionalne 

(računala, društvene mreže, mobiteli). 

MOGUĆNOSTI INTERVENCIJE 

Svjetska zdravstvena organizacija definirala 

je promociju mentalnog zdravlja i prevenciju 

mentalnih poremećaja kao javnozdravstveni 

prioritet. Pri tome su promocija, prevencija 

i rana intervencija te liječenje, kontinuirano 

zbrinjavanje i rehabilitacija oboljelih 

komplementarne komponente u procesu 

preventivnog djelovanja. Depresija, po 

Mnogobrojnim istraživanjima identificirani 

su opći rizični čimbenici za nastanak bolesti 

(zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu, 

stresogeni životni događaji, neadekvatna 

obiteljska situacija), specifični čimbenici 

(pozitivna obiteljska anamneza, sklonost 

negativnoj kogniciji), kao i protektivni 

čimbenici (posjedovanje socijalnih 

vještina, samopoštovanje, samopouzdanje, 

otpornost na stres, socijalna podrška, 

međuljudski odnosi). Zbog toga je moguće 

preventivno djelovati širokim spektrom 

mjera na različitim razinama. Promocija 

podrazumijeva kreiranje promotivnih 

programa s ciljem povećanja svijesti o 

važnosti očuvanja mentalnog zdravlja te 

provođenje anti-stigma programa, što u 

konačnici rezultira promjenom negativnih 

stavova prema oboljelima od duševnih 

bolesti te rješavanjem poteškoća oko 


uključivanja bolesnika u život zajednice 

kako bi što bolje funkcionirali u obitelji, 

društvu i na radnom mjestu. Programi 

prevencije i promicanja obuhvaćaju 

edukaciju građanstva, obrazovno djelovanje 

od vrtića, škole, radnih organizacija, lokalne 

zajednice te jačanje svijesti populacije o 

važnosti očuvanja mentalnog zdravlja. 

Mjere sekundarne prevencije 

liječenja lijekovima, psihološkim i 

psihosocijalnim metodama, provedba 

anti-stigma programa te psihoedukacijska 

predavanja stručnjaka raznih profila kroz 

radionice za podršku značajno će pomoći 

oboljelim osobama i njihovim obiteljima te 

ubrzati oporavak. 

Kako se više od polovice oboljelih koji 

zatraže liječničku pomoć obrati 

uključuju postupke ranog 

otkrivanja, dijagnosticiranja i 

liječenja psihičkih poremećaja. 

Svjetska zdravstvena 

organizacija definirala 

je promociju 

liječnicima primarne zdravstvene 

zaštite, a od toga samo 50 do 

60% bude i prepoznato od strane 

mentalnog zdravlja i 

Uspješno liječenje smanjuje 

liječnika te samo polovica od 

prevenciju mentalnih 

mogućnost pojave novih 

toga i adekvatno liječena, jedan 

poremećaja kao 

epizoda bolesti i dovodi do 

kvalitetnog funkcioniranja 

pojedinca. 

javnozdravstveni 

prioritet 

od ciljeva javnozdravstvenog 

djelovanja u reduciranju 

depresije je rano otkrivanje i 

Mjere tercijarne prevencije uključuju 

rehabilitaciju i resocijalizaciju te 

osposobljavanje bolesnika za što bolje 

socijalno funkcioniranje nakon preboljele 

bolesti, što pridonosi stišavanju bolesti i 

smanjivanju učestalosti novih epizoda. 

Primjena pravovremenog i adekvatnog 

adekvatno liječenje u primarnoj zdravstvenoj 

zaštiti. 

Neophodna je također integracija usluga na 

razini zajednice i osiguranje kontinuiteta 

samog liječenja i pružanja skrbi i izvan 

sustava zdravstva, kao što su terapijski modeli 

obiteljske potpore. 


Nuspojave 

antidepresiva 


Antidepresivi su lijekovi koji se koriste za liječenje depresije. Dijele se u sljedeće 

skupine: neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina, selektivni 

inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI, engl. selective serotonon 

reuptake inhibitors), neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI, 

engl. monoamine oxidase inhibitors), inhibitori monoaminooksidaze tipa 

A, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI, 

engl. serotonin-norepinephrine reuptake inhibitors) te ostali antidepresivi. 

Martina Bago, mag. pharm. 

prof. dr. sc. Josip Čulig, prim. dr. med., 

Služba za znanost i nastavu, 

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ 

Djelovanje antidepresiva ne 

nastupa odmah na početku 

uzimanja terapije, već se 

terapijski učinak obično javlja nakon dva 

do šest tjedana od početka liječenja. Nakon 

povlačenja simptoma depresije, liječenje 

treba nastaviti još barem šest mjeseci. 

Doziranje antidepresiva je individualno. 

Liječenje obično započinje malim 

dozama koje se postupno povećavaju 

ovisno o reakciji bolesnika na liječenje i 

o podnošljivosti lijeka. Farmakoterapija 


depresija se temelji na teoriji kako 

je depresija posljedica smanjene 

koncentracije monoamina (prvenstveno 

serotonina, noradrenalina i dopamina) 

na sinapsama živčanih stanica. Njihovo 

djelovanje je kratko jer ih povratni 

unos (reuptake) vraća natrag u živčani 

završetak i time prestaje djelovanje na 

receptor. 

Neselektivni inhibitori ponovne 

pohrane monoamina 

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane 

monoamina neselektivno blokiraju 

ponovnu pohranu neurotransmitera 

noradrenalina i serotonina u živčane 

završetke te tako povećavaju njihovu 

koncentraciju na sinapsama živčanih 

stanica. Njihove najčešće nuspojave 

posljedica su utjecaja na sustav 

neurotransmitora acetilkolina (tzv. 

antikolinergičke nuspojave): suha usta, 

zamagljen vid, smetnje mokrenja, zatvor, 

halucinacije. Također, mogu izazvati 

poremećaj rada srca pa je u bolesnika 

koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG. 

Bolesnicima sa srčanim poremećajima 

se ova skupina antidepresiva većinom 

ne preporučuje ili je kontraindicirana. 

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane 

monoamina također uzrokuju povećanje 

tjelesne mase sa željom za slatkim. Ovu 

skupinu antidepresiva su uglavnom 

zamijenili noviji antidepresivi. 

U neselektivne inhibitore ponovne 

pohrane monoamina spadaju triciklički 

antidepresivi amitriptilin, maprotilin, 

klomipramin i drugi. 

Selektivni inhibitori ponovne 

pohrane serotonina (SSRI) 

Selektivni inhibitori ponovne pohrane 

serotonina (SSRI) selektivno blokiraju 

ponovnu pohranu serotonina, dok 

na druge neurotransmitere djeluju 

slabo ili uopće ne djeluju. Ova skupina 

antidepresiva nastala je na temelju 

poznavanja biokemijskog mehanizma 


djelovanja starijih antidepresiva i ciljano 

je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje 

isključivo na serotoninski sustav. Njihova 

selektivnost za serotoninski sustav i 

slabo izražen ili nikakav učinak na 

druge prijenosničke sustave u mozgu 

razlog su njihovoj dobroj podnošljivosti. 

Mnogim kliničarima SSRI su prvi izbor 

u liječenju depresije. Najčešće nuspojave 

ove skupine antidepresiva su mučnina i 

glavobolja. SSRI se ne smiju davati zajedno 

s inhibitorima monoaminooksidaze zbog 

rizika pojave serotoninskog sindroma 

poput agitacije, tremora i hipertenzije. 

U selektivne inhibitore ponovne pohrane 

serotonina spadaju fluvoksamin, 

fluoksetin, sertralin, paroksetin, 


escitalopram i citalopram. 

Neselektivni inhibitori 

monoaminooksidaze (MAOI) 

Neselektivni inhibitori 

monoaminooksidaze blokiraju enzim 

monoaminooksidazu (MAO) koji 

razgrađuje neurotransmitore. Posljedica je 

povećanje koncentracije neurotransmitora 

na spojevima živčanih stanica. MAO 

inhibitori, zbog neselektivne inhibicije 

monoaminooksidaze, mogu uzrokovati 

ozbiljne nuspojave. Istovremenim 

uzimanjem ove skupine lijekova i hrane 

koja sadrži veliku količinu tiramina 

(npr. fermentirani sirevi i crno vino) 

može doći do iznenadnog, smrtonosnog 

porasta krvnog tlaka. Ovu skupinu 

lijekova zamijenili su selektivni inhibitori 

monoaminooksidaze tipa A. 

Selektivni inhibitori 


monoaminooksidaze tipa A 

Antidepresivi iz ove skupine selektivno 

inhibiraju samo monoaminooksidazu 

tipa A te zbog toga imaju dobru 

podnošljivost i puno manje nuspojava. 

Ipak, savjetuje se izbjegavati veća količina 

hrane bogate tiraminom. Najčešće 

nuspojave su poremećaj spavanja, 

omaglica, glavobolja, suhoća usta i 

mučnina. U ovu skupinu antidepresiva 

spada moklobemid. 

Selektivni inhibitori ponovne 

pohrane serotonina i noradrenalina 

(SNRI) 

Ovo je skupina najnovijih antidepresiva. 

Selektivno inhibiraju ponovnu pohranu 

serotonina i noradrenalina (dualno 

djelovanje), ali bez nuspojava koje imaju 

triciklički antidepresivi. Zbog dualnog 

djelovanja imaju jaki antidepresivni 

učinak. Ne smiju se primjenjivati u 

kombinaciji inhibitorima MAO, a ne 

preporučuje se ni njihova kombinacija 

sa selektivnim inhibitorima MAO zbog 

rizika od serotoninskog sindroma. 

Najčešće nuspojave ove skupine 

antidepresiva su mučnina, suha usta, 

glavobolja i znojenje (uključujući noćno 

znojenje). U ovu skupinu antidepresiva 

spadaju mirtazapin, venlafaksin i 

duloksetin. 

Ostali antidepresivi 

U ostale antidepresive spadaju trazodon, 

bupropion, agomelatin i vortioksetin. 

Nuspojave trazodona su vrtoglavica, 

nesanica, uznemirenost, umor, suhoća 

usta, smetnje u gastrointestinalnom traktu 

(proljev, mučnina, povraćanje, zatvor), 

glavobolja, slabost, gubitak tjelesne mase, 

tremor, srčane aritmije, zamagljen vid i 

osjećaj zbunjenosti. 

Najčešće nuspojave bupropiona su teškoće 

sa spavanjem, glavobolja, suhoća usta, 

mučnina i povraćanje. Mogu se javiti i 

znojenje, slabost, osjećaj tjeskobe, gubitak 


apetita, porast krvnog tlaka i poremećaji 

vida. Otprilike 1 na svakih 1000 osoba 

koje uzimaju bupropion ima rizik od 

napadaja (ili konvulzija). Rizik se povećava 

ako se prekorači doza, ako se istodobno 

uzimaju određeni lijekovi ili ako je 

bolesnik pod većim rizikom od napadaja 

nego uobičajeno. 

Nuspojave agomelatina su glavobolja, 

vrtoglavica, pospanost, nesanica, migrena, 

mučnina, proljev, zatvor, abdominalna 

bol, povraćanje, prekomjerno znojenje, 

bol u leđima, umor, povećanje u razinama 

enzima jetre i anksioznost. Najčešća 

nuspojava vortioksetina je mučnina. Još se 

mogu javiti neuobičajeni snovi, omaglica, 

proljev, zatvor, povraćanje i pruritus. 

Gospina trava 

Gospina trava se odavno koristi u 

narodnoj medicini. Ekstrakti gospine 

trave imaju antibiotsko, antiviralno i 

antidepresivno djelovanje. Problem 

gospine trave je što stupa u brojne 

interakcije s lijekovima, uključujući i 

antidepresive te je stoga potreban veliki 

oprez prilikom uzimanja preparata s 

gospinom travom. 

Suicid (samoubojstvo)/misli o suicidu 

Depresija je povezana s povećanim 

rizikom suicidalnih misli (misli o 

samoubojstvu), samoozljeđivanja i suicida 

(događaja povezanih sa suicidom). Takav 

rizik prisutan je sve do pojave značajnog 

poboljšanja bolesti. S obzirom da do 

značajnog poboljšanja ne mora doći 

tijekom prvih nekoliko tjedana ili više, 

tijekom tog perioda potrebno je biti 

pod češćom kontrolom liječnika. Razlog 

tome je da je kod bolesnika koji boluju 

od depresije, rizik samoubojstva viši u 

ranim fazama oporavka. Bolesnici koji su 

i prije početka liječenja pokazivali znatan 

stupanj suicidalnih ideja ili pokušali suicid 

nalaze se pod povišenim rizikom te je 

potreban češći nadzor. Bolesnici (i njihovi 


njegovatelji) moraju obratiti posebnu 

pozornost na bilo kakvo pogoršanje 

bolesti, (suicidalno ponašanje ili misli 

kao i neobične promjene u ponašanju) i 

odmah potražiti savjet liječnika. 

Metode ublažavanja nuspojava 

Mučnina se može olakšati ukoliko se 

antidepresivi uzimaju s hranom. Osim 

toga preporučuje se češće jesti manje 

obroke. Ako antidepresivi uzrokuju porast 

apetita i tjelesne težine, preporučuje 

se izbjegavanje slatkiša, slatkih pića i 

brze hrane te redovito vježbanje. Za 

ublažavanje umora se preporučuje 

uzimanje antidepresiva prije spavanja. 

Ako antidepresiv uzrokuje umor ne 

smije se upravljati vozilima i raditi na 

strojevima. Ako se javi nesanica za 

vrijeme liječenja antidepresivima, treba 


izbjegavati jela i pića koja sadrže kofein, 

pogotovo navečer. Problem suhoće usta 

ublažava redovito pijenje vode. U slučaju 

suhoće usta, zube treba prati redovito jer 

se povećava rizik od nastanka karijesa te je 

potrebno redovito ići kod stomatologa. 

Za ublažavanje zatvora preporučuje se 

konzumirati hranu bogatu vlaknima, piti 

puno vode i redovito vježbati. 


Tablica 1. Tablica prikazuje antidepresive koji se nalaze na Listi lijekova HZZO-a. 

Navedeni su generički nazivi i zaštićeni nazivi lijekova. 


Ortoreksija 

- opsjednutost zdravom 

prehranom ili crno-bijeli svijet 


Što je ortoreksija? Pretjerujemo li kad je riječ o tzv. zdravoj prehrani? 

Postoji li uopće zdrava prehrana? Pretjerujemo li u svojoj usmjerenosti 

na zdravlje i činimo li tako loš utjecaj na rizične i osjetljive skupine i 

pojedince u društvu? 

Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva 

voditeljica Odjela za promicanje zdravlja 

Služba za javno zdravstvo 


Ovo su samo neka od pitanja 

koja možemo vezati uz 

fenomen i pojam ortoreksije. 

Pojam ortoreksije definiran 

je 1997. godine ( definirao ga je dr. Steve 

Bratman). Naziv dolazi od grčke riječi 

‘orthos’ što u prijevodu znači pravilno ili 

ispravno te riječi ‘oreksija’ koja označava 

apetit. Kod ortoreksije se radi o patološkoj 

usmjerenosti na zdravu prehranu. Osobe s 

ortoreksijom kupuju samo u provjerenim 

trgovinama, silno su zabrinute što jedu, 

a hrana koju konzumiraju postaje im 

primarni životni sadržaj. Sve druge 

sastavnice života postaju manje važne od 

planiranja obroka. 


Ortoreksija nije još definirana kao bolest 

ili poremećaj, ali društveni fenomen 

„opsjednutosti zdravom prehranom“ kojem 

smo svi svjedoci kroz napise u medijima, 

emisije, društvene mreže utječe na osjetljive 

i rizične skupine, prije svega mlade osobe. 

Vrlo često, ortoreksija je jedan od prvih 

simptoma poremećaja hranjena (anoreksije 

i bulimije) i ovi poremećaji mogu početi 

upravo s pretjeranom brigom oko zdrave 

prehrane. 

Danas smo preplavljeni brojnim dijetama, 

stilovima prehrane, savjetima, „veličanjem“ 

pojedinih namirnica, ekstremnim načinima 

prehrane. Bez obzira na to je li riječ o 

vegetarijanstvu, veganstvu, sirovojedstvu 

ili makrobiotici, različite grupe ljudi, često 

vrlo žestoko inzistiraju na svojim dijetalnim 

pravilima. Kada pravila, trud, organizacija 

i naši svakodnevni napori velikim dijelom 

postanu usmjereni na način prehrane, 

vjerojatno smo počeli pretjerivati. 

Je li ortoreksija bolest? 

Stručnjaci smatraju da još ne postoji 

dovoljno istraživanja ovog fenomena da 

bi se potvrdilo da je ortoreksija poremećaj 

prehrane. Međutim, ne moramo ni imati 

strogu definiciju da određeno ponašanje 

percipiramo kao mogući rizični čimbenik. 

Pogotovo ako nam tako govori iskustvo. 

Postoje iskustveni podaci koji govore 

da ortoreksija može voditi u poremećaj 

prehrane kada prehrana postaje sve 

rafiniranija, strogo definirana i kada je 

povezana s karakteristikama osobnosti koje 

mogu dovesti do poremećaja prehrane. 

Prehrana postaje „nezdrava“ kada se 

počinje sukobljavati s normalnim životom i 

normalnim životnim sadržajima. 

Mnogi ljudi počinju restrikciju u prehrani 

izbacivanjem određenih namirnica, zatim 

često i grupa namirnica, nakon čega to može 

prijeći u veće restrikcije koje su, naravno, 

štetne za zdravlje. 


Sama logika i zdrav razum (osim 

stručnih i znanstvenih pokazatelja) 

govore nam da nije dobro izbacivati 

čitave grupe namirnica iz prehrane ako 

smo zdravi, odnosno ne bolujemo od 

neke specifične bolesti. Isto tako, ni dijete 

koje se vezuju uz određene bolesti (npr. 

celijakija, dijabetes) nisu odgovarajuće 

osobama koje od tih bolesti ne boluju. 

S druge strane, u hrani treba uživati, a 

umjereno i raznoliko je uvijek dobra 

preporuka za osobe kojima nije drugačije 

propisao liječnik. 

Zaključili bismo kako pravilnija prehrana 

svakako ima pozitivan učinak na zdravlje, 

ne bismo trebali zaboraviti ni užitak koji 

nam hrana pruža niti zaboraviti koju 

(razumnu) ulogu bi hrana uopće trebala 

imati u našoj svakodnevici. 

Kao ni koliko su nam potrebni svi životni 

sadržaji koji taj isti život čine kvalitetnim, 

a možda ih počne zauzimati pretjerana 

usmjerenost na hranu i sve ono što se oko 

tzv. zdrave hrane zbiva. 

Bratmanov test za ortoreksiju 

Za razliku od osoba koje boluju od 

anoreksije, osobe koje pate od ortoreksije 


žele se osjećati zdravo i prirodno. Odgovori 

na neka od sljedećih pitanja pokazuju 

sklonost ortoreksiji: 

1. Provodite li više od tri sata dnevno 

razmišljajući o zdravoj hrani? 

2. Planirate li obroke nekoliko dana 

unaprijed? 

3. Da li vam je prehrambena vrijednost 

obroka važnija od uživanja u jelu? 

4. Jeste li primijetili da vam se kvaliteta 

života promijenila otkad se povećala 

kvaliteta vaše prehrane? 

5. Jeste li postali stroži u izboru hrane koju 

jedete? 

6. Jeste li se odrekli hrane u kojoj ste nekad 

uživali kako biste konzumirali samo pravu 

hranu? 

7. Povećava li vam konzumacija zdrave hrane 

osjećaj samopoštovanja? 

8. Osjećate li krivnju pojedete li nešto izvan 

vašeg jelovnika? 

9. Da li vas vaša prehrana izolira iz društvenog 

života? 

10. Osjećate li potpuni mir i kontrolu nad 

sobom kada se zdravo hranite? 

Potvrdan odgovor na četiri ili više pitanja 

upućuje na simptome ortoreksije. 


Kako bi se pobliže upoznali s ovom 

temom i saznali stručne, znanstvene i 

iskustvene činjenice, pozivamo vas na 

stručni skup „Ortoreksija - opsjednutost 

zdravom prehranom ili crno-bijeli 

svijet“ u organizaciji NZJZ „Dr. Andrija 

Štampar“, Centra za poremećaje hranjenja 

BEA i Hrvatskog društva nutricionista i 

dijetetičara, koji će se održati petak, 26. 

veljače 2016. godine s početkom u 9.30 

sati u Velikoj dvorani NZJZ „Dr. Andrija 

Štampar“ 

Teme i predavači su: 

• Dr. Hrvoje Handl, psihijatar: Kada briga o 

pravilnoj prehrani prelazi u 

mentalni poremećaj ortoreksije? 

• doc. dr. sc. Darija Vranešić Bender: 

Povijesni pregled prehrambenih zabluda 

mag. nutr. Maja Žanko: Suvremeni trendovi 

u nutricionizmu: Paleo dijeta/bezglutenska 

dijeta/ sirova hrana/ vegetarijanstvo/ 

veganstvo 

• dr. Tatjana Lesar: Utjecaj nutritivno 

siromašne prehrane na razvoj djece i 

adolescenta 

• Nenad Bratković, mag. nutr., univ. mag. 

pharm.: Između ortoreksije i 

pandemije debljine: empirijski prikaz 

slučajeva iz nutricionističke ordinacije 

• Sanja Jelušić, dipl. ing. preh. teh.- 

nutricionist: Bezglutenska prehrana - istine i 

zablude 

Simpozij je multidisciplinaran, namijenjen 

liječnicima, nutricionistima i dijetetičarima, 

psiholozima, psihoterapeutima, djelatnicima 

u odgojno-obrazovnom sustavu (nastavnom 

i stručnom osoblju) te studentima 

odgovarajućih struka. 

I za kraj, možemo se sjetiti savjeta naših 

baka - brojna istraživanja pokazala su 

istinitost njihovih iskustvom stečenih 

tvrdnji. Također, možemo se i prisjetiti 

da su zdrav razum, uravnoteženost i 

umjerenost recepti koje možda sve češće 

zaboravljamo, a trebali bismo ih vratiti u 

našu svakodnevnicu. Može i namirnica po 

namirnica… 


Adolescenti 

i rizična ponašanja 


Odrastanje je avantura u ljudskom životu, koja ne mijenja samo djecu u 

mlade odrasle ljude, već mijenja njihove roditelje, braću, sestre, djedove, 

bake - mijenja svačiji život i donosi nova iskušenja, saznanja i odnose. 

Prim. dr. sc. Marina Kuzman, prof. vš., dr. med. 

Služba za školsku i adolescentnu medicinu 


Dinamično i turbulentno 

razdoblje adolescencije 

razdoblje je izloženosti 

različitim rizicima, kojima 

su mladi skloni upravo zbog želje za 

iskušavanjem izazova, potrebe za natjecanjem, 

traganja za vlastitim identitetom, 

potrebe za izgradnjom samostalnih stavova 

i ponašanja kojima je, radi potrebe 

negiranja autoriteta i imperativne želje 

za uvažavanjem i slobodom, ponekad 

temeljni cilj upravo odudaranje od stavova 

i ponašanja odraslih. Upravo u tom 

razdoblju mladi su i najranjiviji jer još 

nemaju dovoljno usvojene društvene 

vještine odupiranja pritiscima, nisu sig- 


urni u donošenje nezavisnih odluka, rizici 

im se čine nerealno niskima, a vlastite 

mogućnosti ne mogu realno sagledati. 

Mijenjanje odnosa najčešće donosi i sukobe 

u obiteljima pa su i mladi i roditelji 

zbunjeni i ponekad ogorčeni. No adolescencija 

je i vrijeme kada mladi trebaju 

izaći na kraj s vlastitom nesigurnošću, 

stidljivošću, prvim društvenim neuspjesima, 

usamljenošću - često sve te osjećaje 

prikrivajući agresijom i nepristupačnošću. 

Motivi mladih za rizična ponašanja 

Osobni motivi zbog kojih pojedinac 

odlučuje uzimati bilo koje sredstvo ovisnosti 

vrlo su različiti. Mladi, u potrazi 

za svojim odraslim identitetom, sve više 

izmiču kontroli roditelja, suprotstavljaju 

se njihovu autoritetu, prkose, ne žele 

poštivati roditeljska pravila i imperativno 

žele sve više uvažavanja i slobode u svojim 

postupcima. Kada je riječ o tradicionalnim 

drogama, kao što su alkohol i duhan, 

mnogi će ih početi uzimati smatrajući da 

je to ujedno i socijalno prihvatljiv način 

ponašanja. Čak i ako su upućeni u moguće 

štetne posljedice po zdravlje, smatraju da, 

budući to čini velik broj ljudi, posljedice 

ipak nisu neizbježne. Istraživanja su 


pokazala da su mladi skloni istodobnoj 

uporabi više sredstava ovisnosti i 

da je učestalost uzimanja u pozitivnom 

međuodnosu. 

Većina mladih ipak samo eksperimentira 

s različitim sredstvima koja mogu izazvati 

ovisnost, a koja u tijeku adolescencije 

prestaje ili se navika ustaljuje kao umjerena. 

Kod određenog se broja zlouporaba 

razvija do te mjere da počinje ometati 

školovanje, obiteljske odnose, društveni 

život i produktivnost općenito. 

Rizična ponašanja nisu samo sklonost uzimanju 

psihoaktivnih tvari, već rizičnima 

mogu biti i seksualna ponašanja, delinkventne 

devijacije, neoprezna vožnja i 

drugo. Zbog mogućih teških pa i fatalnih 

posljedica, kako za mladu osobu, tako i za 

obitelj. Istraživanja pokazuju da je sklonost 

jednom problematičnom ponašanju 

rijetko izolirana pa su tako mladi koji uzimaju 

droge rizičniji i za neoprezno seksualno 

ponašanje, mladi koji su skloni delinkvenciji 

često prekomjerno piju alkohol 

itd. Kod roditelja je česta izravna zabrinutost 

da će im dijete razviti zlouporabu 

droga i postati ovisnik. Alarmantne 

priče i vijesti iz novina često stvaraju 

dojam da je ovisnost o drogama nešto 

što nastaje odjednom i da su droge ono 

što uzrokuje najviše problema i nesreća 

u društvu i među mladima. Nijedno 

sredstvo ne stvara trenutačnu ovisnost. 

Ovisnost ne nastaje odjednom. U tijeku 

procesa razvoja ovisnosti ima prostora 

i vremena za djelovanje, kako za obitelj, 

tako i za užu, širu okolinu i okruženje 

mladog čovjeka u rizičnoj situaciji. 

Ovisnost o psihoaktivnim tvarima je 

dugi niz godina bila jedina vrsta ovisnosti 

koja je privlačila pozornost javnosti, 

zahtijevala organizirani multisektorski 

pristup u sprječavanju nastajanja i 

posljedica, kao i značajne resurse u suzbijanju 

proširenosti i neželjenom utjecaju 

na pojedince i društvo. U medicinskoj 

terminologiji ovisnost je stanje u 

kojem tijelo ovisi o nekom sredstvu za 

normalno funkcioniranje, a ukoliko se 

organizmu to sredstvo uskrati, dolazi do 


sindroma ustezanja (apstinencije). Razvoj 

ovisnosti je povezan i s razvojem tolerancije. 

Aktivnosti koje potencijalno mogu 

dovesti do ovisnosti u početku donose 

zadovoljstvo, ali kontinuirana uporaba/ 

ponavljanje postaje prisilno i postupno 

sve više ometa svakodnevne aktivnosti i 

život te interferira s odgovornostima, radnim 

obvezama, odnosima ili zdravljem. 

Istodobno, osobe nisu svjesne, ne žele i 

ne mogu prepoznati da ponašanje izmiče 

kontroli i uzrokuje probleme i za njih i 

za druge. Ovisnost može biti psihička 

i fizička. Danas se ovisnost smatra 

medicinskim entitetom i to se odražava 

u današnjem prihvaćanju ovisnosti kao 

medicinskom poremećaju. Droge djeluju 

na središnji živčani sustav i mogu mijenjati 

mišljenje, osjećanje i ponašanje osobe 

koja ih je uzela interferirajući u normalni 

sustav oblikovanja, slanja i procesiranja 

moždanih impulsa. Zadovoljavanjem 

primarnih potreba (npr. zadovoljavanjem 

osjećaja gladi), podražavaju se strukture 

unutar limbičnog sustava, podiže se razina 

dopamina te se stvara osjećaj nagrade, 

ugode i zadovoljstva, koji je temeljno 

vrlo važna biološka sila našeg opstanka. 

Mozak te emocije pohranjuje i „pamti“ 

kao obrasce nagrade i ugode (ili neugode 

ako nagon nije zadovoljen). Upravo ti 

procesi unutar limbičnog sustava zapravo 

su ključno zbivanje u fenomenu razvoja 

ovisnosti. Uzimanjem sredstava ovisnosti, 

preko specifičnih receptora na mozgu, 

umjetno se aktiviraju centri ugode, podiže 

se razina dopamina i postiže se prolazan 

osjećaj ugode, odnosno nagrade. 

Taj osjećaj mozak pamti kao ugodan 

doživljaj i informaciju pohranjuje u centrima 

zaduženim za dugoročno pamćenje 

i učenje. „Pamćenje“ mozga aktivira 

obrazac naučenog ponašanja te uvjetuje 

stalno i ponovljeno uzimanje sredstva 

ovisnosti kako bi se osjećaj ugode ponovo 

postigao. Tako ovisnost postaje proces 

koji sam sebe podržava. Kod kronične 

bolesti ovisnosti, zbog tolerancije na velike 

doze droge, kod uzimanja sredstava 

ovisnosti osjećaj ugode se više ne postiže. 


Ovisnik uzima drogu isključivo zbog 

izbjegavanja neugode, odnosno uklanjanja 

simptoma apstinencijske krize. Zbog 

te vezanosti uz promjene u strukturi i 

funkciji mozga danas se ovisnost smatra 

kroničnom moždanom bolešću. Osim 

izravnog djelovanja droge na moždano 

funkcioniranje i strukture, smatra se da 

na neke oblike ovisničkog ponašanja 

djeluju i genski čimbenici. U nastanku 

ovisnosti ulogu ima i postojanje drugih 

psihijatrijskih bolesti i poremećaja. Nedvojbeno 

je da na kompleksni nastanak 

ovisnosti utjecaj ima i kontekst, odnosno 

okolina u kojoj osoba živi i koja je oblikuje. 

Sociološke teorije su, osobito prije 

neurobioloških saznanja, s različitih aspekata 

pokušale razjasniti i analizirati 

uzroke razvoja ovisnosti. No one ne uzimaju 

u obzir izravni farmakološki utjecaj 

sredstava ovisnosti, kao ni osobna ni 

kulturološka iskustva. 


Problem ovisnosti je postao razvidan 

postupno. Već krajem devetnaestog 

stoljeća poduzete su neke zakonske mjere 

o označavanju, registriranju i zlouporabi, 

poglavito opijuma u Sjedinjenim 

Američkim Državama. Iz današnje perspektive 

vrlo davno, prema povijesnim 

dokumentima već je 1930. godine većina 

saveznih američkih država zahtijevala 

neki oblik edukacije o drogama u 

školama. Uporaba droga, kao što su heroin, 

marihuana i stimulansi, bila je česta 

u Vijetnamskom ratu. Tijekom pedesetih 

godina prošlog stoljeća uporaba marihuane, 

amfetamina i kokaina se povećala. 

Proizvodnja heroina (opijumskog maka) 

koncentrirala se u nekoliko zemalja svijeta, 

kao što su Afganistan, Burma, Meksiko, 

Turska i Laos. 

Posljednjih godina opaža se neočekivan 

porast broja, vrste i raspoloživosti novih 

psihoaktivnih tvari u Europi. Samo u 

2014. godini sustav ranog upozoravanja 

EMCDDA izvijestio je o 101 novoj tvari 

(katinoni, kanabinoidi, fentilamini, opioidi, 

triptamini, benzodiazepini i dr.). Do 


prije desetak godina samo je ograničen 

broj tih sintetičkih tvari bio na ilegalnom 

tržištu, uglavnom s djelovanjem 

kao ecstasy ili amfetamini („dizajnerske 

droge”). Kako su sastavnice tih droga 

nekontrolirane tvari kojima je omogućen 

legalni uvoz, nije moguća niti kontrola 

proizvodnje ni potrošnje. Ključna 

za uspjeh tog naglo rastućeg tržišta je 

mogućnost otvorene, legalne prodaje 

u specijaliziranim trgovinama, kao i 

putem Interneta. Prodaju se kao „dodaci 

prehrani” ili „osvježivači prostora”. Dio 

tih proizvoda nije namijenjen rekreativnoj 

uporabi ili kao nadomjestak za 

djelovanje poznatih droga, već populaciji 

koja želi postići stimulaciju „tijela i uma”, 

odnosno stvara novu podgrupu ovisničke 

populacije. Zbog nemogućnosti kontrole, 

udio aktivne tvari je u tim sredstvima 

nepoznat, a mogu izazvati niz ozbiljnih 

posljedica i intoksikacija. Praćenje pojave, 

kretanja broja i značajki osoba koje 

su ovisnici ili redovni konzumenti ilegalnih 

tvari ključni su podaci za svaku zemlju 

koja želi oblikovati i provesti strategije, 

mjere prevencije i suzbijanja nastanka te 

posljedica ovisnosti. 

Mladi uzimaju droge iz istih razloga iz kojih 

odrasli puše ili piju alkohol pa najčešće 

izjavljuju da su razlozi za prvo uzimanje 

droge znatiželja, pozitivna očekivanja, želja 

da se ne bude izdvojen iz grupe ili želja da 

se „pobjegne“ od problema ili neugodne 

situacije, osjećaj dosade i drugo. 

Kretanje i proširenost nekih rizičnih 

ponašanja adolescenata 

Za procjenu kretanja eksperimentiranja s 

duhanom, alkoholom i ilegalnim drogama 

u Europi se najčešće koristi ESPAD (European 

School Survey on Alcohol and Other 

Drugs), kao pouzdan i kontinuiran izvor 

podataka. Posljednji dostupni podaci su iz 

2011. godine, a prema rezultatima je razvidno 

da hrvatski adolescenti puše i piju 

više nego što je prosjek ostalih zemalja 

sudionica istraživanja. Osobito su uočljive 

varijable pijenja – hrvatski adolescenti su 


više konzumirali alkohol u posljednjih 30 

dana (66% - 57%) i češće su ekscesivno 

pili („binge drinking“) od svojih europskih 

vršnjaka (54% - 39%). Osim toga, u 

posljednjoj epizodi pijenja popili su veće 

količine alkohola (6,6 cl – 5,1 cl), odnosno 

oko 1,5 litru piva ili više od pola litre 

vina. Eksperimentiranje s marihuanom je 

prisutno u nešto manjem udjelu mladih 

nego u Europi (slika 1). 

No ne samo da je pijenje izrazito prisutno 

u generaciji šesnaestogodišnjaka i to u 

oba spola, mladi piju sve više i sa sve 

izraženijom nakanom upravo da se opiju. 

Iako je pijenje mladih izazov javnog 

zdravstva u mnogim europskim zemljama, 

u Hrvatskoj se još uvijek malo pozornosti 

obraća odgovornosti javnosti – kako 

javne percepcije pijenja mladih, tako i 

primjeni zakona koji bi trebali ograničiti 

dostupnost alkohola maloljetnicima. 

Prema rezultatima iz 2011. godine, mari- 


huanu je u životu probalo 20% dječaka i 

14% djevojčica u dobi od 15 do 16 godina, a 

u posljednjih mjesec dana 9% dječaka i 5% 

djevojčica. Od ostalih psihoaktivnih sredstava 

slijede ecstasy, kokain i amfetamini 

(oko 3% svaki), a rjeđe heroin, LSD i crack 

(1 do 2%). 

Slika 1. Neka rizična ponašanja mladih 

u Hrvatskoj i drugim ESPAD 

zemljama u 2011. godini 


Feromonski moderatori 

ponašanja kućnih ljubimaca 


Da bismo razumjeli komunikaciju i ponašanje životinja moramo obratiti pažnju na 

feromone koji su prirodni kemijski signali i životinje ih uvelike koriste. Te signale 

životinje otpuštaju radi sebe ili druge jedinke u okviru iste vrste da bi ostavile 

specifičnu poruku. Na feromone životinje reagiraju prirodnim instinktom, dakle 

to nije naučeno ponašanje i jedinka nikada ne postaje imuna na te podražaje. 

Mislav Kovačić, DMV, PhD 

Da bismo razumjeli komunikaciju 

i ponašanje životinja moramo 

obratiti pažnju na feromone 

koji su prirodni kemijski signali i životinje 

ih uvelike koriste. Te signale životinje 

otpuštaju radi sebe ili druge jedinke u 

okviru iste vrste da bi ostavile specifičnu 

poruku. Na feromone životinje reagiraju 

prirodnim instinktom, dakle to nije 

naučeno ponašanje i jedinka nikada ne 

postaje imuna na te podražaje. Mladunčad 

i odrasli reagiraju jednako na podražaj. 

Utjecaj feromona najprepoznatljiviji 

je u prepoznavanju individualnih 

karakteristika, seksualnog ciklusa, 

socijalnog statusa te označavanja teritorija. 

Različiti tjelesni organi luče feromone 

koji opet imaju različitu ulogu. Tako za 

primjer u pasa imamo facijalnu regiju, 


šape, mliječne žlijezde, područje anusa i 

urogenitalni sustav kao dominantne regije 

lučenja feromona. 

Za detekciju feromona zadužen je poseban 

organ smješten na nepcu, vomeronazalni 

organ, koji „usisava“ feromone iz okoline. 

U vomeronazalnom organu feromoni 

aktiviraju receptore koji odašilju specifične 

informacije u mozak a to rezultira 

rapidnom promjenom u ponašanju 

životinje. 

Da bismo moderirali ponašanje kućnih 

ljubimaca u praksi se u mačaka koristi 

F3 frakcija mačjeg facijalnog feromona, 

sintetička kopija mačjih facijalnih 

feromona ili „feromona sreće“ koje mačke 

ostavljaju za sobom kada trljaju njušku o 

ljude, namještaj ili ostale stvari u domu. To 

je znak da se osjećaju ugodno i sigurno u 

okružju svoga doma. 

U pasa se koristi analog umirujućeg 

feromona, odnosno sintetička kopija 

feromona kojeg prirodno otpuštaju kuje 

nakon okota kako bi umirile i pružile 

osjećaj sigurnosti svojim štencima. 

U primjeni ih možemo naći u obliku 

raspršivača, sprejeva ili ogrlica za ljubimce. 

Koriste se kod stresnih ili izazovnih 

situacija, različiti autori navode u svojim 

studijama dokaze o učinkovitosti primjene 

feromona: 

- Pri udomljavanju jednostavniji i brži 

proces privikavanja na novi dom za 

štence i vlasnike te znatno smanjen broj 

noći tijekom kojih vaš ljubimac cvili 

(Gaultier, 2008.). 

- Smanjeni znakovi straha u psa, poput 

drhtanja i skrivanja, za 93% tijekom 

vatrometa (Sheppard, 2003.). i grmljavine 

(Landsberg, 2013.). 

- Prilikom putovanja ili prijevoza znatno 

smanjeni znakovi stresa, poput drhtanja, 

dahtanja i nemira (Gaultier, 2003.). 

- Kod mačaka umirujući učinak facijalnog 

feromona autori opisuju u sljedećim 

studijama. 

- Smanjeno prskanje urina kod 90% 

mačaka izloženih utjecaju feromona 

nakon jednog mjeseca (Mills, 2001.). 


- Smanjeno grebanje kod 80% mačaka 

unutar prvih 7 dana izloženosti utjecaju 

feromona (Pagaet, 2004.). 

- U zajednici s više mačaka znatno snižava 

jačinu i učestalost napetosti (DePorter, 

2013.). 

- Znatno smanjeni znakovi stresa na 

putovanjima kao što su povraćanje, proljev, 

mijaukanje (Gaultier, 1988.). 

Na tržištu Hrvatske dostupni su Adaptil i 

Feliway. 


Cilj modernog uzgoja 

treba biti pas koji će živjeti 

dugo, zdravo i sretno 


Politika uzgoja ‘što više to bolje’ kojom se neki uzgajivači povode, 

najčešće rezultira pretjerano ispoljenim značajkama, što dovodi 

u pitanje dobrobit kod uzgoja čistokrvnih pasmina pasa 

Mateja Janeš, magistra inženjerka genetike i oplemenjivanja životinja 

Moderan uzgoj pasa podrazumijeva 

uzgoj pasa po nekim 

pravilima. Pas određene pasmine 

je selektivno uzgojen kako bi imao 

određene fizičke i psihičke osobine. Dakle, 

prije dobrog poznavanja molekularne i 

klasične genetike, uzgajivači su planski birali 

pse obaju spolova kako bi ih parili sa fizički 

i psihički što sličnijima. 

Birali su pse i ovisno o svrsi, a tada se u 

uzgoju najviše obraćala pažnja na to koliko 

je koji pas dobar u izvršavanju traženih 

zadataka. Proces selektivnog uzgoja prvi put 

je formaliziran 1873. stvaranjem Kinološkog 

saveza Velike Britanije. Tada je postepeno 

više od 100 zemalja uspostavilo klubove 

uzgajivačnica kako bi registrirali čistokrvne 

pse. 


Bitne osobine 

Danas je jedna od svjetskih krovnih organizacija 

za registraciju pasmina Fédération 

Cynologique Internationale (FCI), a 

hrvatska organizacija, Hrvatski Kinološki 

Savez je član FCI-a. Trenutno su pri FCI-u 

registrirane 343 pasmine. Za svaku pasminu 

registriranu i priznatu od FCI-a postoji 

propisan međunarodni standard. U standardu 

su navedene sve bitne osobine koje 

pojedini pas mora imati kako bi se smatrao 

čistokrvnim pripadnikom pasmine. Zemlja 

iz koje potječe pasmina je domovina 

pasmine i ona predlaže standard pasmine 

Komisiji Standarda i Znanstvenom Povjerenstvu 

FCI. 

Znanstvenici su otkrili da mnogi uzgajivači 

prije nisu, a neki još uvijek ne uzimaju u 

obzir što znači imati zdravog psa. Za te 

uzgajivače je najzdraviji pas onaj koji je po 

psihologiji i fiziologiji najbliži idealnom psu 

opisanom u standardu pasmine, bez obzira 

na moguće bolesti koje ima. Nekadašnji 

standardi propisivali su fizičke osobine koje 

su osnovni oblik pradavnih pasa, koji je 

tada ličio vuku, izmijenile na najbizarnije 

načine. Ti standardi su propisivali visinu 

psa, dužinu nogu, dužinu ušiju, oblik zubala, 

dužinu njuške ili neku drugu osobinu koja 

je uzgajivače nagnala na uzgoj u što bližem 

srodstvu kako bi dobili štence – kopije istih 

osobina i tako uzrokovala velike zdravstvene 

probleme u pasmini. 

No, nije samo uzgoj u srodstvu napravio 

problem. “Matador“ uzgoj je onaj pri kojem 

se za parnjaka odabire mužjak što viših ocjena 

s izložbi kako bi spario što više ženki i ostavio 

što više svojih potomaka. Na taj način 

smanjuje se genetski bazen (gene pool) i 

varijabilnost genoma unutar pasmine. Tako 

dobivamo pasminu punu klonova, gdje su 

svi psi genetički isti i imaju iste predispozicije 

za ista svojstva i iste nasljedne bolesti, 

ali su i jednako neotporni na određene 

varijabilne uvjete. Neki zahtjevi, na primjer 

dužina nosa kod brahicefalnih pasmina, 

npr. buldoga ili pekinezera, uzrokuju u toj 

pasmini probleme sa disanjem. Displazija 

kostiju povezana je s dugom leđnom linijom 


kod, na primjer, baseta, korgija ili jazavčara. 

Kavalir španijeli kralja Charlesa su zbog 

linijskog parenja gdje su, na primjer, očevi 

nerijetko bili i djedovi štenaca, ili majke 

bile i sestre parnjaka, pasmina koja ima 

puno genetičkih poremećaja. Ta pasmina u 

velikom postotku ima šum na srcu, siringomijeliju 

(bolest u kojem mozak prerasta 

lubanju), epizodijsku padavicu, trombocitopeniju, 

displaziju kukova ili probleme s 

ušima i očima. 

Politika uzgoja ‘što više to bolje’ kojom 

se neki uzgajivači povode, najčešće rezultira 

pretjerano ispoljenim značajkama, 

što dovodi u pitanje dobrobit kod uzgoja 

čistokrvnih pasmina pasa. No, naravno postoje 

i uzgajivači pasa koji već sada uzgajaju 

pse koji su funkcionalno, fizički i mentalno 


zdravi, a opet poštuju i pravila propisana 

standardom pasmina i njih su prepoznale 

organizacije za zaštitu životinja. Danas 

postoje genetički testovi kojima se mogu 

potvrditi već postojeći genetički poremećaji. 

Kako bi se takvi poremećaji izbjegli, mogući 

parnjaci mogu biti pregledani na određene 

nasljedne poremećaje karakteristične za tu 

pasminu. 

Oštriji kriteriji 

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, 

standardi pasmina su revidirani kako bi 

promicali funkcionalno zdrave pse, a sve 

veći broj europskih kinoloških klubova 

pooštrava kriterije vezane uz sam uzgoj 

pasa. Europska konvencija za zaštitu kućnih 

ljubimaca, koja je donesena u Strassbourghu 

1987. godine i registrirana od strane 

glavnog tajnika Europskog vijeća 1995. 

godine, bila je ključna u tom procesu. 

Standard nekih pasmina se mijenja 2003. 

godine kako bi psi bili zdraviji i imali 

funkcionalniju anatomiju. Tada se u sve 


standarde uključuje napomena: svaki pas 

koji ima fizičke poremećaje ili poremećaje 

u ponašanju biti će diskvalificiran. Izraz 

„diskvalificiran“ podrazumijeva da je pas 

netipičan za pasminu i da će biti diskvalificiran 

u izložbenom ringu. Međutim, iako 

su standardi pasmina prošli kroz značajne 

promijene u cilju promicanja funkcionalnog 

zdravlja, još uvijek postoje jedinke sa nepovoljnom 

anatomijom. Standard pasmine 

se može, barem u teoriji, promijeniti preko 

noći, ali za iskorjenjivanje nezdravih, takozvanih 

“over-typed” pasa trebat će proći više 

generacija zdravog sparivanja. 

Nema sumnje da i kinološki suci imaju velik 

utjecaj na izbor pasa koji će ostati u uzgoju, 

a stoga i na zdravlje i dobrobit čistokrvnih 

pasa. Sudac može lako doprinijeti razvoju 

smetnji u pasmini, preferirajući psa koji ima 

neke značajke “over-typed” psa, što može 

posljedično dovesti do oštećenja zdravlja. 

Obrazovanje i svijest da suci priznaju svoju 

odgovornost u vezi znanstveno dokazanih 

problema imalo bi značajan utjecaj na 

vrijednost uzgojnih programa kao što je 

standard pasmine i sučeva interpretacija 

standarda pasmine bi uvijek bila glavna 

smjernica u uzgoju čistokrvnih pasa. Osim 

toga, veterinari imaju znatnu odgovornost u 

promicanju selekcije zdravih pasa za uzgoj. 

Veterinari bi trebali surađivati s klubovima 

pasmina u edukaciji kinoloških sudaca. 

Suci bi trebali naučiti barem osnove genetike, 

funkcionalnu anatomiju i razumjeti 

posljedice nezdrave anatomije. Veterinari 

bi morali biti svjesni svoje odgovornosti u 

savjetovanju uzgajivača za odabir funkcionalno 

zdravih pasa za uzgoj. 

Cilj modernog uzgoja pasa je da svi psi 

moraju biti funkcionalno zdravi, konstrukcijski 

i mentalno u tipu pasmine jer će 

jedino tako živjeti dugo, zdravo i sretno. 

Tako bi se spojila standardna kinologija s 

dobrobiti. Drugim riječima, cilj je smanjenje 

nasljednih bolesti ili bolesti koje su se javile 

zbog nepravilnog uzgoja. Ovo bi trebao biti 

zajednički cilj svih svjetskih uzgajivača pasa, 

klubova pasmina i kinoloških saveza, a na 

kraju i samog FCIja bez obzira na pasminu o 

kojoj se radi. 


PREDSTAVLJAMO 

HRVATSKI SAVEZ ZA RIJETKE BOLESTI (HSRB) 

HRVATSKI SAVEZ ZA RIJETKE BOLESTI (HSRB) 

krovna je organizacija za rijetke bolesti u Hrvatskoj, 

koja danas okuplja 21 udrugu članicu te preko 600 

individualnih članova, oboljelih od rijetkih bolesti i 

članova njihovih obitelji. 

Kroz svakodnevne aktivnosti, Savez pruža potrebnu 

podršku svojim pacijentima-članovima, izravno 

putem telefona ili e-maila, te putem lobiranja za 

njihova prava na ispravne informacije, dostupnost 

liječenja i socijalnih usluga. 

Nadalje, želimo olakšati pristup postojećim 

lijekovima, razviti centre izvrsnosti za određene 

bolesti i/ili grupe bolesti, omogućiti hrvatskim 

pacijentima sudjelovanje u međunarodnim 

medicinskim istraživanjima i pružiti psihološku 

podršku obitelji te smanjiti socijalnu isključenost 

ljudi s rijetkim bolestima. 

Neke od najznačajnijih aktivnosti koje Savez 

provodi su: 

- podizanje svijesti javnosti o rijetkim bolestima i 

problemima s kojima se u svakodnevnom životu 

susreću oboljeli od rijetkih bolesti i članovi njihovih 

obitelji 

- obilježavanje međunarodnog Dana rijetkih bolesti 

obilježavanje dana pojedinih rijetkih bolesti 

- lobiranje za prava pacijenata pri nadležnim 

institucijama 

- organiziranje Nacionalnih konferencija o rijetkim 

bolestima 

- edukacija oboljelih, roditelja i svih osoba koje se u 

svom životu i radu susreću s oboljelima 

- psihosocijalno savjetovanje putem Hrvatske linije 

pomoći za rijetke bolesti 

provedba psiholoških i kreativnih radionica za 

roditelje i oboljele 

- pokretanje i vođenje hrvatske stranice Orphaneta 

– svjetskog referentnog portala za rijetke bolesti i 

Orphan lijekove 

- izrada registra rijetkih bolesti. 

Rijetke bolesti su prema definiciji one bolesti 

koje se javljaju na manje od 5 pojedinaca na 10 

000 stanovnika. Iako rijetke, kada se uzme veliki 

broj rijetkih bolesti (između 6000 i 7000 različitih 

dijagnoza) dolazimo do podatka da u Europi 

od rijetkih bolesti boluje oko 6-8% cjelokupne 

populacije. Iako u Hrvatskoj ne postoji registar 

rijetkih bolesti pa se zapravo ne zna točan broj 

oboljelih, stručnjaci procjenjuju da u Hrvatskoj od 

rijetkih bolesti boluje više od 200.000 ljudi. 

S medicinske strane, to su najčešće kronične, 

degenerativne i smrtonosne bolesti, zbog čega je 

oboljelima značajno smanjena kvaliteta života, 

pogotovo jer su ovisni o tuđoj pomoći. Čest je slučaj 

da se takve bolesti kasno dijagnosticiraju, upravo 

zbog svoje rijetkosti. 

Neke od posljedica postavljanja krive dijagnoze: 

- rađanje druge djece s istom bolesti 

- neprimjereno ponašanje i nedovoljna potpora 

članova obitelji 

- dobivanje neadekvatne, nekada i štetne terapije što 

može dovesti do smrti pacijenta 

- zdravstveno pogoršanje stanja pacijenta što se tiče 

intelektualnog, psihološkog i fizičkog stanja, što na 

kraju može dovesti i do smrti pacijenta 

- gubitak povjerenja u zdravstveni sustav 

Za velik dio rijetkih bolesti još uvijek nisu 

pronađeni učinkoviti lijekovi, dok su za one za 


koje postoje lijekovi uglavnom toliko skupi da si 

ih oboljeli ne mogu priuštiti. Jedna od aktivnosti 

Saveza je upravo pomaganje oboljelima i njihovim 

obiteljima u Republici Hrvatskoj da se konkretni 

lijekovi za pojedine rijetke bolesti uvrste na listu 

posebno skupih lijekova pri Hrvatskom zavodu za 

zdravstveno osiguranje. 

Sa socijalne strane, javnost, a čak i medicinski 

krugovi, imaju vrlo malo saznanja o rijetkim 

bolestima, zbog čega je medicinska skrb slabo 

organizirana, a lijekovi skupi ili slabo istraživani. 

S obzirom da postoji širok spektar simptoma, 

a mnogi od njih su vrlo teški, oboljeli rijetko 

kad mogu sudjelovati u društvenom životu 

svoje zajednice koja nije prilagođena njihovim 

potrebama. Samim time, oboljeli se susreću s 

mnogim medicinskim, socijalnim i psihološkim 

problemima. Prije svega, tu je nedostatak 

informacija o samim dijagnozama kao i o načinima 

liječenja. Obzirom na rijetkost samih bolesti, 

čak ni stručnjaci nemaju puno saznanja a većina 

informacija, ako i postoji, dostupna je na stranim 

jezicima. To naravno stvara poteškoće u skrbi za 

oboljele. Nadalje, kada se do informacija i dođe, teško 

je pronaći adekvatnog stručnjaka u Hrvatskoj te su 

često obitelji primorane odlaziti u inozemstvo radi 

dijagnostike i liječenja. To iziskuje velike financijske 

izdatke, koji dodatno opterećuje već ionako oskudne 

obiteljske budžete. 

Od strane društva, oboljeli i članovi njihovih obitelji 

su često diskriminirani, pogotovo ako se radi o 

dijagnozama koje uzrokuju vidljive promjene na tijelu. 

Također, oboljeli i članovi njihovih obitelji susreću 

se s brojnim problemima pri ostvarivanju prava iz 

zdravstvenog i socijalnog sustava. Naime, opet zbog 

neznanja, često ne ostvaraju ni ono na što imaju 

pravo, dok se često događa i da su zakoni i pravilnici 

neprilagođeni oboljelima od rijetkih bolesti jer su 

pisani za opću populaciju osoba sa zdravstvenim 

poteškoćama ili osoba s invaliditetom. Zbog 

specifičnosti samih rijetkih bolesti, oboljeli vrlo često 

nisu prepoznati u sustavu. 

Hrvatski savez za rijetke bolesti 

Ivanićgradska 38 (u Domu zdravlja Zagreb - Istok), Zagreb 

Besplatni broj Linije pomoći za rijetke bolesti: 0800 99 66 

Telefon: 01/2441-393 

email: rijetke.bolesti@gmail.com 

web: www.rijetke-bolesti.hr 


PREDAVANJA 

Primjena atomske spektrometrije u kontroli 

kvalitete lijekova i dodataka prehrani 

Datum i vrijeme: 25.02.2016. 18:00 

Organizator: HFD, Sekcija za analitiku 

lijekova 

Mjesto: HFD, Masarykova 2/II, Zagreb 

Vrednovanje: DA 

Kotizacija: NE 

SEKCIJA ZA ANALITIKU LIJEKOVA 

organizira stručni skup u četvrtak, 

25. veljače 2016., u dvorani HFD-a, 

Masarykova 2, s početkom u 18 sati. 

Tema: 



Predavač: 

dr. sc Daniela Amidžić Klarić, mag. pharm., 

spec. kliničke farmacije, Klinička bolnica 

Dubrava, Zagreb 

SAŽETAK: 



Onečišćenja u lijekovima definiraju se kao neželjene 

tvari u aktivnoj farmaceutskoj tvari koje mogu 

zaostati iz proizvodnog postupka, nastati tijekom 

izrade ljekovitog oblika te uskladištenjem gotovog 

lijeka ili same djelatne tvari. Ovakva onečišćenja, 

anorganskog ili organskog porijekla, potencijalno 

mogu ugroziti djelotvornost lijekova, ali i utjecati 

na sigurnost njihove primjene. Zbog toga praćenje i 

kontrola onečišćenja općenito osiguravaju kvalitetu 

i sigurnost lijeka. Važno mjesto u određivanju 

onečišćenja metalima u lijekovima ima atomska 

apsorpcijska spektrometrija (AAS). Osim toga, 

AAS metode koriste se za određivanje minerala 

značajnih za normalno funkcioniranje ljudskog 

organizma u bezreceptnim lijekovima i dodacima 

prehrani. Iz gore navedenih razloga ciljevi ovog 

predavanja su: 


- dati kratki prikaz općih karakteristika AAS 

tehnika i njihovih međusobnih razlika te 

objasniti sve načine pripreme uzorka, 

- ukazati na važnosti kontrole metalnih 

onečišćenja u osiguranju sigurnosti i 

- prikazati postojeće stanje regulative (Ph. Eur., 

USP, ICH) i najavljene promjene u zahtjevima za 

kontrolu metalnih onečišćenja u lijekovima te - 

objasniti sličnosti i razlike zahtjeva/smjernica na 

tom području. 

učinkovitosti lijekova i dodataka prehrani, 

- točno navođenje metale koje treba pratiti 

uporabom instrumentalnih tehnika u rutinskoj 

analizi, 

- pokazati na primjerima iz prakse primjenu 

AAS metoda u analizi metalnih onečišćenja u 

Što se iz predavanja može naučiti? 

U predavanju će se naglasiti važnost primjene 

AAS metoda u određivanju metala u lijekovima 

i dodacima prehrani te prikazu postojećeg stanja 

regulative na tom području. 

lijekovima i dodacima prehrani, 

- prikazati primjenu AAS metoda u određivanju 

sadržaja minerala u bezreceptnim lijekovima i 

dodacima prehrani, 

- na temelju provedenih istraživanja ukazati na 

moguće poteškoće koje se pojavljuju tijekom 

primjene navedenih metoda i ponuditi niz 

rješenja za navedene probleme, 

Kome je predavanje namijenjeno? 

Predavanje je namijenjeno svim stručnjacima 

koji rade u farmaceutskoj industriji u području 

proizvodnje i osiguranja kakvoće lijekova te 

svim ljekarnicima koji rade u ljekarnama da bi 

unaprijedili svoje znanje o lijekovima i dodacima 

prehrani. 

- na primjerima navesti razlike između AAS 

i kromatografskih metoda u određivanju 

onečišćenja metalima u lijekovima, 

http://www.farmaceut.org/ 


NOVOSTI 

Eksplozija pretilosti kod djece 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava na alarmantno stanje i eksploziju pretilosti kod djece 

u zemljama u razvoju, posebice u Africi te procjenjuje da je 41 milijun djece do pete godine života pretilo, 

doznaje se iz izvješća koje je u ponedjeljak objavio WHO. 

Prema izvješću, 

najveći porast 

pretilosti kod djece 

zabilježen je u 

zemljama s niskim i 

srednjim prihodima, 

u kojima se taj broj 

udvostručio sa 7,5 

na 15,5 milijuna 

predebele djece. 

“Pretila djeca će najvjerojatnije ostati pretili i 

kao odrasli ljudi i postoji veliki rizik da obole od 

kroničnih bolesti”, upozorava UN-ova agencija 

za zdravlje i upozorava da bi aktualni trend 

“mogao poništiti brojne zdravstvene mjere koje su 

doprinijele produljenju životnog vijeka”. 

Stopa pretile djece u spomenutoj dobnoj skupini 

dosegla je 6,1 posto 2014., dok je broj nezdrave 

predebele djece 1990. iznosio 4,8 posto, tj. 31 

milijun djece. 

Glavni krivac su 

hrana i pića koja 

sadrže previše šećera, 

soli i masti, ali i 

nedostatak fizičke 

aktivnosti. Da stvar 

bude gora, pretili roditelji i majke koje pate od 

dijabetesa puno češće rađaju i pretilu djecu. 

Istraživanje pretilosti provedeno je u 100 zemalja 

tijekom dvije godine i u njemu se zaključuje da 

vlade i politike javnog zdravstva moraju biti na 

prvoj liniji u borbi protiv te epidemije. 

IZVOR: Hina, WHO 


NOVOSTI 

Informacije o pravilnoj primjeni 

bezreceptnih hitnih kontraceptiva koji 

sadrže ulipristal acetat i levonorgestrel 

Hitna kontracepcija namijenjena je za prevenciju 

neželjene trudnoće nakon nezaštićenog snošaja 

ili zatajenja kontracepcijske metode. U Republici 

Hrvatskoj trenutačno su odobrena dva oralna hitna 

kontraceptiva s načinom izdavanja bez recepta. 

Kako bi se osigurala njihova pravilna i sigurna 

primjena, Agencija za lijekove i medicinske proizvode 

(HALMED) ovim putem želi zdravstvenim 

radnicima i korisnicama ponuditi informacije 

vezane uz primjenu navedenih lijekova... 

Hitna kontracepcija namijenjena je za prevenciju 

neželjene trudnoće nakon nezaštićenog snošaja 

ili zatajenja kontracepcijske metode. U Republici 

Hrvatskoj trenutačno su odobrena dva oralna hitna 

kontraceptiva s načinom izdavanja bez recepta. 

Kako bi se osigurala njihova pravilna i sigurna 

primjena, Agencija za lijekove i medicinske proizvode 

(HALMED) ovim putem želi zdravstvenim 

radnicima i korisnicama ponuditi informacije 

vezane uz primjenu navedenih lijekova: 

• Hitni kontraceptiv ellaOne ima djelatnu tvar 

ulipristal acetat, a hitni kontraceptiv Escapelle 1,5 

mg tableta ima djelatnu tvar levonorgestrel. 

• Ne preporučuje se istovremeno uzimanje hitne 

kontracepcije koja sadrži ulipristal acetat i hitne 

kontracepcije koja sadrži levonorgestrel. 

• Levonorgestrel se koristi za sprječavanje neplanirane 

trudnoće ako se uzme što je moguće 

prije, a najkasnije unutar 72 sata (tri dana) nakon 

nezaštićenog snošaja ili zatajenja kontracepcijske 

metode. 

Ulipristal acetat se koristi za sprječavanje neplanirane 

trudnoće ako se uzme što je moguće prije, 

a najkasnije unutar 120 sati (pet dana) nakon 

nezaštićenog snošaja ili zatajenja kontracepcijske 

metode. Ulipristal acetat odgađa LH vršak čak i 

nakon početka porasta LH vala. 

• Navedeni lijekovi imaju usporediv sigurnosni 

profil. 

• Levonorgestrel se ne preporučuje ženama s 

povećanim rizikom od ektopične trudnoće (salpingitis 

ili ektopična trudnoća u anamnezi). 

• Escapelle 1,5 mg tableta se smije izdati samo 

korisnicama od 16 godina i starijim. 

Više informacija o pravilnoj primjene dostupno je u 

sažetku opisa svojstava lijeka i uputi o lijeku navedenih 

hitnih kontraceptiva. 

HALMED podsjeća da je hitna kontracepcija lijekom 

Escapelle 1,5 mg tableta ili lijekom ellaOne 

metoda koja se koristi samo povremeno te nikako 

ne smije biti zamjena za metodu redovne kontracepcije. 

IZVOR: HALMED 



Svakog drugog mjeseca na Vašoj e-mail adresi! 

Prijavite se na 

info@optimamedia.hr 

još danas!

NOVO 

fipronil, S-metopren 

Učinkovit na 

Zaštita na pravi način! 

Sastav Pipeta (0,67 ml) sadržava 67 mg fipronila i 60,3 mg S-metoprena. Pipeta (1,34 ml) sadržava 

134 mg fipronila i 120,6 mg S-metoprena. Pipeta (2,68 ml) sadržava 268 mg fipronila i 241,2 mg 

S-metoprena. Pipeta (4,02 ml) sadržava 402 mg fipronila i 361,8 mg S-metoprena. Pipeta (0,5 ml) sadržava 

50 mg fipronila i 60 mg S-metoprena. Indikacije Liječenje buhavosti (Ctenocephalides spp.) u pasa, 

mačaka i tvorova. Lijek spriječava razvoj jajašaca (ovicidno djelovanje), ličinki i kukuljica (larvicidno 

djelovanje). Liječenje krpeljivosti (Ixodes ricinus, Dermacentor variabilis, Dermacentor reticulatus, 

Rhipicephalus sanguineus) u pasa i mačaka. Eliminacija krpelja (Ixodes ricinus) sa tvorova. Liječenje 

ušljivosti u pasa (Trihodectes canis). Liječenje ušljivosti u mačaka (Felicola subrostratus). Lijek se može 

koristiti u sklopu liječenja alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama prethodno dijagnosticiranog od 

veterinara. Ciljne životinjske vrste Psi, mačke, tvorovi. Kontraindikacije Preparat ne smijete uporabiti 

na mladunčadi mlađoj od 8 tjedana i/ili lakših od 1 kg, jer o uporabi u toj dobi nema podataka. Lijek ne 

smijete uporabiti na tvorovima mlađim od 6 mjeseci. Ne koristite ga na bolesnim životinjama (npr. 

sustavne bolesti, vrućica) i životinjama tijekom oporavka. Ne koristite na kunićima jer može doći do 

nuspojava čak i sa smrtnim ishodom. Ne preporuča se uporaba proizvoda na neciljnim životinjskim 

vrstama zbog nedostatka ispitivanja. 

Samo za stručnu javnost. 

Pažljivo pročitajte priloženu uputu prije uporabe lijeka. 

KRKA–FARMA d.o.o., Radnička cesta 48/II, 10000 Zagreb 

Telefon (01) 63 12 100, Telefaks (01) 61 76 739 

E-mail: info.hr@krka.biz, www.krka-farma.hr

Tvoje grlo je tvoja snaga. 

CJELOVITO 

LIJEČENJE 

Novi lijek za bolno grlo sa jedinstvenom 

formulom za cjelovito liječenje grlobolje: 

• Brzo ublažava bol u grlu 

• Uklanja simptome upale 

• Djeluje na uzročnike infekcije 

Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. 

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

e-farmacia | broj 3.

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?