Mamino Sunce | broj 77.

maminosunce
broj 77/veljača 2020.
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
IMUNITET
KRVARENJA
u ranoj trudnoći
Moje dijete
NE GOVORI
Reaktivni
ARTRITIS
Sretna
djeca
issn 1845-4216
www.maminosunce.hr

UVODNIK
veljača 2020.
UMJESTO UVODNIKA :)
ZNAŠ DA SI PRAVA MAMA…
W kad brojiš kapljice soka koji točiš u dječje čaše kako bi
bile jednako pune
W kad želiš pronaći dijete koje je slomilo najdražu igračku
tvojeg djeteta i natjerati ga u plač
W kad imaš vremena da odjednom obriješ samo jednu
nogu
W kad se skrivaš u kupaonicu kako bi bila sama
W kad tvoje dijete povraća, a ti to loviš rukama
W kad tuđe dijete povraća u restoranu, a ti nastavljaš jesti
W kad postaneš majstor stavljanja hrane na tanjur, a da
ništa ne dodirneš
W kad tvoje dijete traži da mu pjevaš Zeko i potočić u
krcatoj liječničkoj čekaonici, a ti to i učiniš
W kad se nadaš da je kečap povrće jer tvoje dijete samo to
želi jesti
W kad unajmiš dadilju jer nisi godinama izašla s mužem, a
onda provedeš pola večeri pričajući s mužem o djeci, a
ostatak u telefonskom razgovoru s dadiljom
W kad ne možeš podnijeti pomisao da će tvoj sinčić imati
djevojku
W kad ti je pomisao na njegovu ženu još strašnija
W kad počneš izrezivati mužev sendvič u neobične oblike
W kad premotavaš crtić Bambi na onom mjestu kad lovci
ubiju njegovu mamu
W kad te opterećuje djetetovo plakanje i vješanje po tebi
dok ga ostavljaš u vrtiću, a zatim te opterećuje što je ušlo
u vrtić, a da te nije ni pogledalo
W kad ne možeš pokloniti bebinu odjeću jer je to tako
konačno
W kad začuješ glas svoje majke kako izlazi iz tvojih usta:
pazi na svoju dobru odjeću
W kad prestaneš prigovarati načinu na koji te tvoja majka
odgojila
W kad pročitaš da prosječni petogodišnjak postavi 437
pitanja na dan, a ti osjetiš ponos što je tvoje dijete iznad
prosjeka
W kad barem jednom dnevno kažeš: Dosta mi je svega!, a
znaš da se toga ne bi odrekla za ništa na svijetu!
www.MaminoSunce.hr
Impresum
Izdavač:
Optima media d.o.o.
Glavna urednica:
Andrea Hribar Livada
andrea@optimamedia.hr
Marketing:
01/6198 913
info@optimamedia.hr
Uredništvo:
Delnička 8b, Zagreb
tel: 01/ 6198 924
fax: 01/6198 787
www.maminosunce.hr
Izlazi pet puta godišnje.
Sljedeći broj izlazi u
travnju 2020.
Uredništvo ne odgovara za
sadržaj objavljenih tekstova te
informacije u oglasima.
Svi tekstovi služe isključivo u
informativne svrhe, a u slučaju
bolesti ili poteškoća, potražite
savjet liječnika.
4 MaminoSunce

SADRŽAJ
Krvarenja
tijekom rane trudnoće 8
MOTORIČKI
razvoj djeteta 12
Imunitet 18
Prekomjerna
TJELESNA TEŽINA 20
Prehlada 24
Istina je:
SVAKA MAMA ZAPRAVO RADI 28
Sretna djeca 30
Moje dijete ne govori 32
Kad postaneš
RODITELJ 36
Reaktivni
artritis 38
IZAZOVI
roditeljstva 40
Pripremite se za aktivno
PROLJEĆE i LJETO! 44
Galerija
maminih sunašca 48
Zašto baš
RUSKI jezik? 50
28
36
8
12

Pretplatite se već danas na
časopis Mamino sunce
6 MaminoSunce

Naša pretplata je tako malena jer se odnosi samo na troškove
poštarine. Iznosi svega 49,00 kuna za jednu godinu ili 79kn za
dvije godine!
Ispunite opću uplatnicu, njome uplatite 49,00 ili 79,00 kuna
na naš IBAN: HR6724840081106380464 te kopiju uplatnice
s narudžbenicom pošaljite na našu adresu Optima media d.o.o,
Delnička 8b, 10000 Zagreb ili pošaljite potvrdu o uplati sa svojim
podacima na e-mail adresu
info@optimamedia.hr.
Uplatu također možete izvršiti Internet bankarstvom te na isti način
poslati podatke i potvrdu.
Time ste se pretplatili na 5 ili 10 brojeva te očekujte prvi sljedeći
broj Maminog sunca na svojoj adresi!
UPUTE ZA iSPUNJAVANJE
UPLATNICE
PRIMATELJ:
Optima media d.o.o.,
Delnička 8b, Zagreb
SVRHA UPLATE:
Pretplata Mamino sunce
IZNOS:
49,00 kn
ili
79,00 kn
IBAN:
HR6724840081106380464
POZIV NA BROJ:
Vaš OIB
OVOM NARUDŽBENICOM NEOPOZIVO NARUČUJEM GODIŠNJU (pet brojeva) ILI
DVOGODIŠNJU (deset brojeva) PRETPLATU NA MAMINO SUNCE
IME I PREZIME:
ADRESA:
POŠTANSKI BROJ:
GRAD:
BROJ TELEFONA:
VLASTORUČNI POTPIS:
Uz ovu narudžbenicu, molimo pošaljite kopiju uplatnice.
MaminoSunce
7

Krvarenja
tijekom rane trudnoće
U reprodukcijskoj
dobi, jedino normalno
krvarenje iz maternice
je menstruacija
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
Menstruacija je
krvarenje iz maternice
koje nastaje nakon
naglog pada vrijednosti
progesterona i estrogena, a
nakon involucije žutog tijela
stvorenog ovulacijom. Javljaju
se s učestalošću od 24-38
dana, između ciklusa varijacija
smije biti do 9 dana, trajanje
do 8 dana. Menstruacijski
ciklus računa se kao razmak
između prvih dana krvarenja.
Menstruacije su normalne,
ako su redovite i onda kada
krvarenja traju kraće od 4 dana.
S nastupom trudnoće,
mensturacije prestaju i bilo
kakvo krvarenje koje se
tijekom trudnoće susreće
nikada nije normalno i
uvijek pobuđuje sumnju na
poremetnju trudnoće ili neki
drugi patološki process.
U prvoj polovini trudnoće
krvarenja najčešće pokazuju
opasnost pobačaja ili pobačaj u
tijeku, no može se javiti i zbog
ektopične (izvanmaternične)
trudnoće i vrlo rijetko radi
trofoblastične bolesti, ozljeda,
polipa, varikoziteta, raka vrata
maternice ili osobite teške
upale vrata mternice i rodnice.
Vrlo često oskudno krvarenje
tijekom rane trudnoće
spontano će proći nakon
nekog vremena, uzrok nećemo
ustanoviti sa sigurnošću, a
trudnoća se nastavlja bez
daljnjih problema. Takvih
situacija je i do 40%.
8 MaminoSunce

SPONTANI POBAČAJ
Spontani pobačaj nastaje
najčešće onda kada se plod ne
razvija pravilno, odumire pa će
ga maternica izbaciti. Obično
ga, uz krvarenje koje može biti
obilno, prate grčeviti bolovi u
donjem trubuhu. Na pregledu,
liječnik će vidjeti krvarenje,
maternicu koja je manja od
trajanja trudnoće, otvoreni
cervikalni kanal i dijelove ploda i
posteljice koji su ili već pobačeni
ili su u cervikalnom kanalu.
Ultrazvukom se vidi kako plod
nije živ, a u maternici postoje
odjeci koji govore da u njoj još
postoji zaostalog odumrlog
tkiva koje nije izbačeno. To je
nepotpuni pobačaj (abortus
incompletes). Kirurški ili
lijekovima potrebno je završiti
proces pobacivanja kako bi
se iz maternice odstranili svi
odumrli dijelovi neuspjele
trudnoće. To je neophodno
kako bi se zaustavilo krvarenje
i spriječila infekcija. U ranih
trudnoća, međutim, može
se dogoditi da vrlo brzo
maternica izbaci cijeli odumrli
plod zajedno s razvijajućom
posteljicom, kod pregleda
nađe se da je maternica već
prazna pa dodatni postupci
nisu potrebni. To zovemo
kompletnim pobačajem
(abortus completes).
U nekim pak situacijama, u
ranoj trudnoći javlja se samo
oskudno krvarenje, a nema
bolova. Na pregledu liječnik
će ustanoviti da je maternica
povećana, cervikalni kanal
zatvoren, a na UZV pregledu
nađe se plod koji je živ.
Vrijednosti humanog korionskog
gonadotropina (HCG) normalno
su visoke za trajanje trudnoće
i njihova je dinamika rasta
normalna. To je tzv. prijeteći
pobačaj (abortus imminens).
Uz mirovanje i lijekove jedan
dio ovakvih trudnoća održat će
se i nastaviti uz više ili manje ili
čak i bez daljnjih problema u
trudnoći.
Ukoliko uz krvarenje u ranoj
trudnoći, postoje bolovi, a vrat
maternice se počeo otvarati,
kažemo da je pobačaj započeo.
U ovakvoj situaciji liječenje
obično nije uspješno i trudnoća
MaminoSunce
9

će se pobaciti. Ovo zovemo
započetim pobačajem
(abortus incipiens).
EKTOPIČNA
(IZVANMATERIČNA)
TRUDNOĆA
Implantacija razvijajućeg
ploda i posteljice normalno se
dešava u sluznici maternice,
decidui, negdje u području
maternične šupljine. Ukoliko se
blastocista ugnijezdi bilo gdje
drugdje nastaje ektopična ili
“izvanmaternična” trudnoća.
S obzirom da je trudnoća
ektopično implantirana i
onda kada je smještena u
cervikalnom kanalu, koji je dio
maternice, ektopična trudnoća
nije uvijek izvanmaternična.
Drži se da se ektopično
smješta oko 2% trudnoća.
Svaka ektopična trudnoća je
opasna po život zbog ozbiljnih
komplikacija koje ovakva
situacija donosi. Računa se da
je oko 6% smrti žena u vezi s
trudnoćom u svijetu povezano
s postojanjem ektopične
trudnoće. Svakoj ženi koja
pokazuje znakove postojanja
moguće ektopične trudnoće
valja pristupiti s punom
pažnjom. Rizik umiranja
kod ektopične trudnoće
veći je od rizika umiranja u
trudnoći koja je normalno
smještena i završava
rođenjem živog djeteta i veći
je umiranja kao posljedice
namjernog prekida trudnoće.
Na sreću, zahvaljujući
mogućnostima kojima ju
je moguće dijagnosticirati
rano i tehnikama modernog
liječenja, u razvijenom svijetu,
smrti od ektopičnih trudnoća
danas su ipak izuzetak.
Da bi se trudnoća normalno
razvila potreban je prostor i
“podloga”, decidua, koja je
hrani i štiti. Kod ektopične
trudnoće decidua ili nije
normalno razvijena ili je uopće
nema pa se implantacija događa
u tkivu nepripremljenom na
trudnoću, u prostoru koji se
ne može prilagoditi trudnoći.
Trudnoća najčešće vrlo brzo
propada. Prije ili kasnije vrlo
invazivno korijalno tkivo uraste u
veće ili manje krvne žile i javlja se
krvarenje oko obično već mrtvog
ploda i tada takvu situaciju
zovemo “tubarni pobačaj”.
Ukoliko se ektopična trudnoća
razvija u najužem dijelu jajovoda,
istmusu, u kojem su vrlo blizu
korijalnom tkivu velike krvne
žile, s prodorom u njih obično
uslijedi obilno krvarenje u trbuh.
Tada to zovemo prsnućem
gravidnog jajovoda, a krvarenje
može biti izuzetno obilno i brzo
dovesti do cirkulacijskog sloma i
smrti. Slične kliničke slike obilnih
krvarenja uzrokuju i druge,
puno rjeđe lokacije ektopične
trudnoće.
Kod tubarnog pobačaja,
10 MaminoSunce

krvarenje iz maternice je vodeći
simptom, obično je oskudno i
praćeno bolom ili nelagodom
u donjem trbuhu, premda
može biti potpuno bezbolno.
Na pregledu se vidi krvarenje,
maternica je obično manja
no što bi trebala biti sudeći
prema trajanju trudnoće, a
na UZV pregledu u maternici
nema znakova trudnoće.
Humani korionski gonadotropin
(HCG) koji se obično određuje
puno je manji od očekivane
vrijednosti za trajanje trudnoće
i ne pokazuje normalni ritam
porasta. Tubarnu trudnoću
potrebno je liječiti, a liječenje
može biti kirurško (operacijom
) ili lijekovima. Katkad je
moguće čekati spontano
samoizliječenje, koje prema
nekim ozbiljnim istraživačima i
nije tako rijetko (čak i do 50%
tubarnih trudnoća navodno se
spontano samoizliječi). Ukoliko
se odlučimo za operaciju , planiranim pregledima tijekom
ona je najčešće vrlo poštedna, trudnoće, no svako novo
laparoskopski. Od lijekova krvarenje nalaže hitan ponovni
najčešće se koristi citostatik pregled i onda kada je na
metotreksat.
prethodnom pregledu nalaz bio
Kod tubarnog pobačaja, pak, uredan.
prsnuće gravidnog jajovoda Ponovljeno, trajno, recidivirajuće
vodeći je simptom, a krvarenje krvarenje, neovisno o tomu
se odvija u trbuh. Vrlo je obilno je li mu prethodila normalna
i ova situacija je prava klinička trunoća, porođaj ili pobačaj,
hitnost. Bez pravodobne posebno ukoliko nalaz ne
operacije kojom će se odstraniti govori za ponovnu trudnoću,
otečeni jajovod i prekinuti uvijek mora pobuditi sumnju
krvarenje, žena umire.
na trofoblastičnu bolest. To je,
Prisutnost polipa, upale međutim, izuzetno rijetka bolest
rodnice ili vrata maternice, pa je kod krvarenja u vezi s
varikoziteta ili raka vrata trudnoćom uvijek prvo potrebno
maternice liječnik će obično misliti na spontani pobačaj ili
ustanoviti na redovitim
ektopičnu trudnoću.
GinOps d.o.o.
Poliklinika za ginekologiju, porodništvo,
humanu reprodukciju i bolesti dojke
Zagreb, Korčulanska 3f
ginops@ginops.hr, 01 6180 955
ginops.hr
MaminoSunce
11

Motorički razvoj djeteta
odvija se po određenim
zakonitostima i redoslijedu.
Svi znamo da se dijete prvo
okreće s leđa na trbuh i
obrnuto, zatim sjedi, puže,
ustaje, hoda…
MOTORIČKI
razvoj djeteta
Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.
Stela Horvat, mag.rehab.educ.
Roditelji promatraju,
prate i lako opažaju
promjene u ranom
motoričkom razvoju djeteta.
Jednako tako su vrlo zabrinuti
ukoliko pojedina faza
motoričkog razvoja izostane
ili kasni. Tada zdušno vježbaju
sa svojim bebama kako bi im
pomogli da stanu na noge i
prohodaju. Međutim, motorički
razvoj djeteta samim hodanjem
ne završava. Pred njim je još
mnogo motoričkih vještin
kojima moraju ovladati.
Prvi pokreti djeteta započinju
već u majčinoj utrobi i majci
su „dokaz“ novog života koji
nosi u sebi. Oni postepeno od
nesvrsishodnih prerastaju u
svrsishodne, od jednostavnih u
složene.
12 MaminoSunce

Motorički razvoj očekivan za dob prikazan je u tabeli :
RAZVOJ MOTORIKE PO DOBI (0 – 3 GODINE)
DOB DJETETA
0 – 3 mjeseca
3 – 6 mjeseci
6 – 9 mjeseci
9 – 12 mjeseci
1 – 2 godine
2 – 3 godine
MOTORIČKI RAZVOJ
Koristi neprestane grube pokrete udovima i cijelim tijelom.
Podiže ruke do razine očiju i usta.
Pri ležanju na trbuhu okreće glavu kako bi oslobodilo dišne putove.
Nema aktivnu kontrolu glave.
Šake drži čvrsto stisnute.
Uz potporu ostvaruje kontrolu glave nekoliko sekundi.
Prisutni su refleksi sisanja i hvatanja.
Dodiruje, štipa i promatra vlastite ruke i tijelo.
Uživa u ponavljanju pokreta.
Stavlja prstiće u usta.
Podiže glavu i prsa dok leži na trbuhu, te rukama podržava tijelo.
Otvara i zatvara šake, prinosi ruke i igračke ustima.
Oslanja se na stopala kada ga se spusti na čvrstu podlogu.
Poseže prema visećim predmetima iznad sebe.
Preokreće se, ima čvrstu kontrolu glave.
Igra se nožnim prstima.
Pridržava bočicu za vrijeme hranjenja.
Premješta igračku iz ruke u ruku.
Preokreće se s trbuha na leđa i s leđa na trbuh.
Poseže za predmetom svakom rukom posebno.
Hvata predmete svim prstima (ne koristi pincetni hvat).
Privlači si predmet kako bi si ga približilo.
Počinje puzati.
Samostalno se posjeda i sjedi.
Postavlja se iz sjedećeg u puzeći položaj.
Podiže se u stajaći položaj.
Hoda pridržavajući se uz namještaj.
Kratko samostalno stoji
Koristi pincetni hvat.
Sprema i vadi predmete iz posudice.
Pokazuje kažiprstom.
Kotrlja i baca loptu.
Imitira šaranje.
Pije iz šalice, jede prstićima krutu hranu.
Sudjeluje u odijevanju.
Skida kapu, čarape i rukavice, pomaže pri pranju ruku.
Okreće stranice u knjizi, šara.
Slaže toranj od tri do četiri kocke.
Nosi plišanu igračku ili lutku.
Samostalno hoda, nespretno trči gledajući u pod, penje se po
stepenicama, hoda prema natrag.
Pije na slamku, samostalno se hrani žlicom.
Saginje se da uzme igračku.
Udara loptu nogom.
Penje se po namještaju.
Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na
prstima, vozi tricikl.
Pravilnije drži bojicu, crta krug, pokušava bojati unutar okvira, igra se
plastelinom, niže.
Samostalno se hrani, otvara vrata, drži čašu u jednoj ruci, samostalno
pere ruke, samostalno se odijeva.
Baca loptu preko glave, pokušava uloviti veliku loptu.
MaminoSunce
13

Kada gledamo male bebe prvo
što ćemo primijetiti je mahanje
ručicama i nožicama. Djeca
imaju instinktivnu potrebu
za pokretom pomoću kojeg
stječu pojam o vlastitom
tijelu i odnosima u prostoru.
S vremenom, kroz proces
sazrijevanja i stjecanja iskustava
dijete razvija kontrolu nad
svojim pokretima, uspijeva ih
pretvoriti u ciljane aktivnosti
pomoću kojih uči o sebi i svijetu
oko sebe. Tako promatranjem i
stavljanjem ručica u usta trenira
vid i ojačava mišiće lica važne
za kasniji razvoj govora dok
hvatanjem predmeta istražuje
svoju okolinu. Dakle, djeca
već od prvog dana, iako leže,
naporno rade!
U samom početku dijete najviše
vremena provodi spavajući i
hraneći se. No, već u dobi od
jednog mjeseca primijetit ćete
neke promjene. Dijete postaje
„budnije“, počinje slušati dok
mu se obraćate, promatra vas te
se povremeno pokreće kako bi
dobilo vašu pažnju.
S navršenih tri mjeseca života
dijete postaje budno i aktivno.
Postepeno gubi mnoge
novorođenačke reflekse i
ostvaruje voljnu kontrolu svojeg
tijela.
U periodu do devet mjeseci
djetetova života događaju se
velike promjene kod djeteta.
Ono uči koordinirati svoje
perceptivne sposobnosti
(vid, dodir i sluh) te učenjem
motoričkih vještina razvija
sposobnost hvatanja predmeta,
preokretanja s trbuha na leđa i s
leđa na trbuh pa čak i sjedenja.
Do dobi od 12 mjeseci dijete
će postati vrlo pokretno.
Sposobnost kretanja s jednog
mjesta na drugo dat će djetetu
prvi doživljaj samostalnosti.
Dijete koje ulazi u drugu godinu
života počinje hodati i polako
pričati. Penje se po namještaju,
nespretno trči, šara po zidovima
i uglavnom se zabavlja na način
da ispituje granice postavljene
pravilima i vlastitim razvojnim
sposobnostima.
U dobi između druge i treće
godine života dijete, uz
ispitivanje granica, počinje
uočavati vršnjake i uključivati se
u prve oblike kooperativne igre.
Sigurno trči, sunožno skače, stoji
na jednoj nozi uz pomoć, hoda
na prstima, vozi tricikl. Stupanj
razvoja motorike omogućuje mu i
veću samostalnost pa se ono sada
može samostalno hraniti, otvarati
vrata, držati čašu u jednoj ruci,
samostalno prati ruke i odijevati
se.
IGRAJTE SE
Razvoj svake motoričke vještine
(hvatanje, okretanje, samostalno
sjedenje, puzanje, ustajanje,
hodanje uz oslonac ili samostalno
hodanje) zahtjeva od djeteta
iznimne napore pri čemu se
ono suočava s brojnim novim
izazovima. Uspješnost i brzina u
svladavanju raznih vještina ovisi o
genetskim predispozicijama, ali i o
količini i uvjetima vježbanja. Stoga
je djetetu prvenstveno potrebno
osigurati uvjete za vježbu.
Kako bi dijete osvijestilo svoje
tijelo, potrebno mu je pružiti što
više fizičkog kontakta, nježno mu
14 MaminoSunce

pričati, uspostavljati kontakt
očima. U tu svrhu korisne su
masaže u kojima ćete uživati
i vi i dijete, dok će škakljanje
i poticanje smijanja učvrstiti
trbušne mišiće.
Kada djetetu pokazujete
igračke, zvečke i sl. činite to s
udaljenosti od 1 metra kako
bi je dijete moglo fokusirati.
Igračku pomičite polako u svim
smjerovima. Dijete će, prateći
pogledom predmet, ujedno sve
bolje kontrolirati glavicu.
Kako bi potakli svog mališana da
aktivira svoje ručice stavite mu
narukvice sa zvončićima. Zvuk će
ga motivirati na istraživanje.
Kada dijete dovoljno učvrsti
vratnu muskulaturu vrijeme je
za igre na podu. Tada mu često
mijenjajte pozicije. Kada ga
polegnete na trbuh postavite
igračke oko njega koje će ga
motivirati na odizanje trupa. Dok
leži na leđima koristite mobile za
kojima će posezati. Posebno su
motivirajući oni koji proizvode
zvuk kad ih se dotakne. Koristite
i različite teksture koje djeca vole
istraživati.
Kasnije provodite vrijeme na
podu, igralištima, u parkićima i u
prirodi. To su najbolji „poligoni“
za vježbu.
Potičite ravnotežu i pokretljivost
postavljajući razne predmete
oko djeteta koje sjedi. Koristite
predmete koje dijete može sa
sigurnošću stavljati u usta. Često
su razne kutije, plastične boce
i šuškavi papiri najzanimljivije
igračke. Postanite i vi aktivni
sudionik igre. Potičite ga na
davanje i uzimanje predmeta
(„daj mi“, „dam ti“), gradite toranj
i veselite se s djetetom kada
ga uspije razrušiti. Promatrajte
slikovnice i potičite pokazivanje
prstom (u početku vodite ruku).
Igrajte se „skrivača“ (pokrivajte se
npr. kuhinjskom krpom pa neka
vas dijete nađe ili pokrijte njega
pa nek se samo oslobodi krpe).
Kotrljajte loptu po podu i tražite
od djeteta da je kotrlja prema
vama. Ne pospremajte igračke u
kutije već ih postavite na različita,
djetetu pristupačna mjesta, kako
bi ga poticale na kretanje.
Pratite razvoj i mogućnosti svog
djeteta. Potičite ga na aktivnosti
primjerene njegovoj dobi i
sposobnostima jer su one tek
tada stimulativne i poticajne za
dijete. S vremenom mu dozvolite
manipulaciju sitnim predmetima
kako bi razvilo „pincetni hvat“
(hvatanje sitnih predmeta
palcem i kažiprstom). Potičite
dijete na samostalno hranjenje,
ali ga nikad ne ostavljajte bez
nadzora i budite blagonakloni
prema neredu.
Kupanje pretvorite u mokri
poligon za igru. Tada koristite
čašice i pretačite vodu bez straha
od prolijevanja, koristite spužve
koje će dijete stiskati („žmikati“) i
na taj način ojačati svoje šake.
Šarajte kredom po ploči,
pločniku... Crtajte prstima i
dlanovima, pastelama, bojicama,
flomasterima... Trgajte papir,
režite škarama, lijepite. Uključite
svoje dijete u sortiranje rublja,
postavljanje stola, vješanje veša
kvačicama.. Sve su to aktivnosti
koje razvijaju spretnost.
NESPRETNA DJECA
Ako dijete nerado sudjeluje u
nekoj aktivnosti to je znak kako
mu je ta aktivnost teška. Ne
zanemarujte tu činjenicu!
Potičite i pratite svoje dijete.
Ukoliko primijetite odstupanja,
obratite se stručnjaku jer su
teškoće grube motorike prisutne
kod oko 15% djece. Ovdje
se, u većini slučajeva, radi o
„nespretnoj“ djeci. Te teškoće
imaju utjecaj na razvoj mnogih
vještina poput fine motorike
(neophodne za svladavanje
školskog gradiva), motoričkog
planiranja (npr. koliko brzo
moram trčati da bih ulovio loptu),
koordinacije i mnogih drugih.
Posljedice ovih teškoća mogu
se ogledati na samopouzdanju
(odbijanje sudjelovanja u novim
aktivnostima), socijalnom razvoju
(isključivanje „nespretne“ djece
iz igre), ponašanju, učenju,
pamćenju itd.
Motorika je važan temelj za
cjelokupni razvoj. Ona je „motor“
kojeg dječja znatiželja pokreće
na stjecanje iskustava iz kojih
djeca uče sve ostalo. Ljudsko
tijelo je po rođenju neformirano
i njegov razvoj ovisi o izazovima i
stimulaciji iz okoline. Budite toga
svjesni i pužite, trčite, penjite
se, šarajte, režite... igrajte se sa
svojim djetetom! Često su prljave
ruke, poderane hlačice i krasta
na koljenu znak dobre zabave i
poticajnog razvoja!
Kabinet za razvojnu podršku Korneo
Trg Johna F. Kennedyja 7, Zagreb
01/4571 116
korneo@korneo.hr
www.korneo.hr
MaminoSunce
15

Imunitet
Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar
uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
Imunološki sustav
zaštitni je bedem našeg
organizma. Njegov zadatak
je prepoznati strane štetne
čestice: bakterije, viruse,
parazite i gljivice koje nam
mogu naškoditi i reagirati na
njih na pravi način (stvaranjem
protutijela i pokretanjem
staničnih upalnih mehanizama).
Također nakon takve stimualcije
imunološkog sustava, stvaraju
se i memorijske stanice koje će
u slučaju ponovnog kontakta
s infekcijom spriječiti ponovno
razbolijevanje. Istovremeno je
također važno da imunološko
tkivo koje je raspoređeno
posvuda u tijelu, prepoznaje
vlastito tkivo i na njega ne
reagira (ne potiče autoimune
bolesti) te također ne reagira na
tvari iz okoline koje nisu štetne
(npr. hrana), to jest ne ide u
smjeru razvoja alergija.
ZAŠTO SE MALA DJECA
ČEŠĆE RAZBOLIJEVAJU OD
INFEKCIJA?
Poznato je kako djeca u
ranoj životnoj dobi, češće
pobolijevaju od infekcija (najviše
respiratornih i crijevnih) nego
kasnije u životu. Naročito je to
tako u prvoj godini kretanja u
kolektiv, pogotovo u jesenskim
i zimskim mjesecima. Razlog
tome je što svi imuni mehanizmi
nisu još u potpunosti zreli, a
također nisu bili u kontaktu s
različitim uzročnicima i nije se
uspjela izgraditi podloga za brzo
imunološko reagiranje. Doticaj s
okolinom stimulira naš imunitet
da se dograđuje. Tako svaki
susret s mikroorganizmima
potiče imunološki sustav da
dodatno stvara specifične
imune tvari protiv uzročnika s
kojima je bio u kontaktu, kako
bi drugi puta bolje reagirao.
Stoga, pojednostavljeno
možemo reći da su infekcije
u djece češće zbog prirodnog
18 MaminoSunce

procesa sazrijevanja imuniteta u
djetinjstvu.
MOŽEMO LI ŠTO UČINITI
DA DODATNO OJAČAMO
IMUNITET?
Pokazalo se da je u tom
pogledu pravilna prehrana
izrazito bitna i to od najranije
životne dobi. Dokazano je da
djeca na prehrani majčinim
mlijekom manje obolijevaju od
infekcija probavnog, dišnog
i mokraćnog sustava, jer
se putem majčinog mlijeka
predaju već gotove zaštitne
imunološke komponente.
Također se vidjelo da majčino
mlijeko ima pozitivan učinak na
izgradnju crijevnog mikrobioma
(dobrih bakterija) što priječi
naseljavanje štetnih uzročnika
i pozitivno stimulira djetetov
imunološki sustav. I kasnije je
za imunološko funkcioniranje
važno da je prehrana
raznovrsna tj. da se unosi
dovoljno svih glavnih hranjivih
tvari, kako bi dijete imalo
dovoljno energije, ali i vitamina
i minerala koji sudjeluju u
odvijanju mnogih metaboličkih
i imunoloških procesa. Ako se
radi o izbirljivom djetetu, za
koje postoji vjerojatnost da to
nije tako, vitamine i minerale
možemo suplementirati
pripravcima prilagođenim dobi.
Bitno je izbjeći anemiju djeteta,
jer ona također predisponira
nastajanje infekata.
Probiotici također mogu imati
pozitivnu ulogu u smanjenju
rizika infekcija. Naime studije
su pokazale da dulje korištenje
probiotika u zimskim mjesecima
snizuje rizik za respiratorne
infekcije u kolektivu. Najviše
uspjeha pokazale su kulture
Lactobacillus rhamnosus GG
(LGG) i Lactobacillus casei
pa se u tom pogledu i najviše
preporučaju.
Suprotno tome, prečesta
i neopravdana uporaba
antibiotika može narušiti
neke imunološke mehanizme,
prvenstveno mikrobiom našeg
probavnog trakta i učiniti ga
podložnim za prerastanje
nepovoljnih vrsta bakterija koje
kao posljedicu mogu uzrokovati
značajne tegobe (proljeve,
bolove u trbuhu itd), a također
dodatno negativno usmjeriti
naš imuloški sustav. To može
predisponirati neke imunološki
posredovane kronične bolesti
kasnije u životu. Zbog svega
navedenog na liječnicima je
velika odgovornost u indiciranju
antibiotske terapije samo u
slučaju bakterijske infekcije, što
ne bi trebalo biti često jer je
većina infekcija dječje dobi ipak
virusna.
Danas se puno govori i o
prirodnim stimulatorima
imunosti tipa beta glukana,
ehinacee, matične mliječi,
kolostruma, laktoferina. Za
sada su rezultati znanstvenih
studija dosta nekonzistentni oko
uspješnosti tih pripravaka. Ipak,
zna se da pripravci nisu škodljivi
i da mogu pospješiti određne
pozitivne efekte, stoga se mogu
primjenjivati.
Redovno cijepljenje također
doprinosi obrani od točno
određenih infekcija koje su prije
uvođenja cjepiva uzrokovale
epidemije tih bolesti. Djecu
sklonu infekcijama dišnog
sustava korisno je cijepiti i
protiv Pneumokoka koji je
upravo čest uzročnik infekcija u
dječjim kolektivima. Radi toga
ovo cjepivo je od 2019. ušlo
u redovni, obvezni kalendar
cijepljenja u RH.
Ono što bih još naglasila je da
su igre na zraku, provjetravanje
prostorija, redovna higijena te
dovoljno sna također faktori koji
značajno utječu na zdravlje djece
i ne treba ih zaboraviti.
ŠTO NAS TREBA ZABRINUTI?
Ukoliko se usprkos svemu
dijete jako često razbolijeva,
što znači da ima više od osam
infekata godišnje ili učestalo
ima bakterijske infekcije, tj.
potrebu liječena antibioticima,
potrebno je svakako o tome
razgovarati s pedijatrom. U tom
slučaju možda će biti potrebne
neke pretrage kao bi se
provjerile osnovne imunološke
komponente djeteta, a također
se analizirali i mogući drugi
rizici koji mogu potaknuti
infekte: boravak u kolektivu,
postojanje uvećane treće tonzile,
anemičnosti, slabija uhranjenost
i slično.
Poliklinika za dječje bolesti Helena
Kneza Branimira 71, Zagreb
info@poliklinika-helena.hr
01 231 0067
www.poliklinika-helena.hr
MaminoSunce
19

Prekomjerna
TJELESNA TEŽINA
Jedan od najvećih javnozdravstvenih
problema današnjice je prekomjerna
tjelesna težina
Mirjana Kolarek Karakaš,
dr.med. spec. pedijatar
Više od pola stanovnika
Europe je pretilo. Podaci
Svjetske zdravstvene
organizacije pokazuju da je
na Zemlji 1,9 milijardi ljudi
preuhranjeno. Ako se nastavi
postojeći trend do 2025.
godine, svaki drugi stanovnik
planete biti će preuhranjeni.
Europska komisija navodi da
u zemljama EU 22 milijuna
djece ima prekomjernu tjelesnu
težinu. U proteklih 12 godina
povećava se udio djece s
viškom kilograma. Preuhranjeno
dijete je jedan od preduvjeta za
nastanak pretile odrasle osobe.
Prema EU strategiji za kontrolu i
prevenciju kroničnih nezaraznih
bolesti, prekomjerna tjelesna
težina i debljina su rizični faktori
za nastanak vodećih bolesti
koje ugrožavaju život i kvalitetu
života. To su bolesti srca i krvnih
žila, šećerna bolest adultne
dobi, kronične opstruktivne
i plućne bolesti, neke vrste
tumora i mentalnih poremećaja.
Kako bismo smanjili
pobolijevanje od navedenih
bolesti, potrebno
je stalno poticanje pojedinaca
na promjenu stila života u
cilju smanjenja tjelesne mase i
promocijom tjelesne aktivnosti.
Hodanje najmanje 30 minuta
dnevno, što kraće zadržavanje
ispred ekrana i monitora,
pravilna i raznovrsna prehrana.
Debljina nije samo estetski
problem. Debljina je bolest.
Roditelji su najveći uzor svojoj
djeci. Potrebno je s djecom
provoditi vrijeme, penjati
se stepenicama, po drveću,
organizirati izlete u prirodu,
a ne sjediti pred TV ili tipkati
po mobitelu. Najbolji savjet
je isključiti TV jer programi za
djecu, osobito reklame jer one
su prikriveni pozivi na kupovanje
20 MaminoSunce

i konzumaciju proizvoda
nezdrave prehrane, raznih
slastica, grickalica, proizvoda
brze prehrane. Savršena
podloga za pretilost su mediji,
reklame, fizička neaktivnost.
Tijekom obroka ne preporučuje
se gledati TV jer zaokupljeni
programom ne
primijetimo da smo siti.
Roditelji ne mogu od svoje
djece tražiti nešto što sami
nisu spremni primjenjivati.
Previše hamburgera, topljenog
sira, pizze, prženih krumpirića,
tjestenine, pekarskih proizvoda,
svakako nije poželjno u
jelovniku. Neki roditelji idu u
krajnost te zabranjuju djetetu
slatkiše što se ne preporučuje
jer u svemu treba pronaći mjeru.
Djecu treba naučiti jesti
sporije, ne u žurbi, ne uz TV ili
tipkanje na mobitelu. Važan je
zajednički obrok cijele obitelji
i u miru, bez prepirki i svađa.
Svako treće dijete je punašnije ili
pretilo. Roditelji koji se sami
bore s debljinom niti ne
primjećuju da su im djeca
preuhranjena. Na žalost, neki
se i naljute kada im netko,
čak i doktor, skrene pažnju da
obrate pozornost na to. Svaki
neriješeni zdravstveni problem
u djetinjstvu prenosi se u
odraslu dob i ugrožava zdravlje
odrasle osobe. Sve propušteno
u djetinjstvu, u odrasloj dobi se
vraća kao bumerang i dvostruko
plaća.
Preporuka je svakako smanjiti
konzumaciju grickalica, jesti više
voća, povrća i cjelovitih žitarica.
Iz prehrane treba izbaciti
sokove, osobito gazirane. razreda osnovne škole, u dobi
Sokovi su puni kalorija i
od 8 do 8,9 godine je pokazalo
šećera. Njihovo svakodnevno da svako treće dijete u Republici
konzumiranje potiče sve veću Hrvatskoj ima prekomjernu
želju za slatkim. Problem je i tjelesnu težinu. Naša djeca
u prevelikim porcijama hrane. su na petom mjestu u EU po
Kada se radi o mesu ili ribi, prekomjernoj tjelesnoj težini.
porcija neka bude veličine Uzroci su multifaktorijalni:
djetetova dlana, a porcija genetski,okolišni,leže u stilu
voća, povrća ili mlijeka veličine života, u konzumaciji brze hrane
djetetove šake. Dojena djeca su uz premalo fizičke aktivnosti.
manje pretila u konačnici. Stoga Mediteranska prehrana se
društvo treba poticati majke sve manje konzumira unatoč
na dojenje, jer dojenje je zlatni tome što smo mediteranska
standard u prehrani dojenčeta zemlja. I britanski The Guardian
i najbolje ulaganje u zdravlje se osvrnuo na činjenicu da
djeteta. Majčino mlijeko je su mediteranska djeca sve
hrana i ljubav i lijek.
deblja jer ne konzumiraju
Važno je podizati razinu
mediteransku prehranu, jedu
svijesti o problemu koji
premalo voća i povrća, previše
postaje sve veći. I stavljati slatkiša i slatkih napitaka i
naglasak na prevenciju.
sve manje su tjelesno aktivna.
Republika Hrvatska je 2015. Previše vremena provode uz TV,
godine uključena u Hrvatsku kompjuter i mobitel.
inicijativu praćenja debljine Pitanje je i školske prehrane,
u djece (CroCOSI). Hrvatski pecivo za vrijeme školskih
zavod za javno zdravstvo je uz odmora koje daje samo kalorije,
potporu Ministarstva zdravstva a nikakovu prehrambenu
i Ministarstva znanosti i
vrijednost. Hranu ne smijemo
obrazovanja proveo istraživanje koristiti kao nagradu, niti kao
po protokolu Svjetske
kaznu. Roditelji postavljaju
zdravstvene zaštite koju je pravila, a ne djeca.Ne možemo
razvio Europski ured SZO i očekivati od naše djece da ne
države članice sudionice. čine nešto, što sami činimo ili
Istraživanje u koje je uključeno da djetetu usađujemo stil života
preko 5.000 djece 2. i 3. koji sami ne živimo.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija
Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kolodvorska 20, Varaždin
tel: 042 398 540
www.pedijatrija.com.hr
MaminoSunce
21

Prehlada
Dišni sustav sastoji se od gornjeg respiratornog trakta
koji čine nosne šupljine, ždrijelo i grkljan te donjeg
respiratornog trakta kojeg čine dušnik, bronhi i pluća.
Doc. dr. sc. Lana Kovač Bilić
Klinika za bolesti uha, nosa i grla i
kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb
Zrak prolazi kroz nosne
šupljine, a respiratorna
sluznica tijekom strujanja
zraka omogućava pročišćavanje
zraka od prašine te vlaženje
i zagrijavanje do uobičajene
tjelesne temperature.
Pročišćavanje se vrši u svim
gornjim djelovima dišnog
sustava sve do pluća. Zbog
neprekidnog kontakta dišnog
sustava s okolinom, kroz njega
zrakom ulaze razne čestice pa
je kao takav jako osjetljiv na
infekcije. Najčešće infekcije
gornjih dišnih puteva su akutne
upale koje zahvaćaju sluznicu
gornjeg dišnog sustava i to prije
svega sluznicu nosa, sinusa,
ždrijela i grkljana.
Od svih akutnih infekcija
gornjeg dišnog sustava najčešća
infekcija je prehlada.
Prehlade čine oko 50% svih
akutnih respiratornih infekcija.
Mogu ih uzrokovati različiti
virusi, a ovisno o vrsti virusa
koji je uzrokovao prehladu
razlikuju se i simptomi. Prehlade
se počinju javljati početkom
jeseni i traju često i do kraja
proljeća. U to vrijeme boravimo
češće u zatvorenim prostorima
pa je olakšana zaraza, a i zrak
u zatvorenim prostorima je
tijekom zime znatno suhlji što
dodatno suši i respiratornu
sluznicu. Na taj način ona
postaje manje učinkovita u
borbi protiv virusa i omogućava
lakši razvoj prehlade. Prehlade
su izrazito zarazne, tako da
24 MaminoSunce

se vrlo često javljaju u obliku
epidemije. Kako bi se razvila
prehlada virus najprije prijanja
na sluznicu nosa, očiju ili ustiju,
ali za razliku od kože sluznica
ne ostvaruje čvrstu barijeru
prema uzročniku. Virus dopire
do sluznica inhalacijom sitnih
kontaminiranih kapljica osoba
koje imaju prehladu i koje su
kašljale ili kihale. Također,
virusi se mogu prenositi
kontaminiranim rukama ili
predmetima osoba koje su već
zaražene (igračke, čaše..).
Virus može preživjeti i do 7
dana na suhim, beživotnim
površinama. Period inkubacije
je vrlo kratak i varira od desetak
sati (rhinovirusi) do nekoliko
dana.
Različiti čimbenici pogoduju
pojavi prehlade kao npr. dob,
djeca mlađa od 5 godina te
odrasli stariji od 60 godina
češće razvijaju prehladu
zbog oslabljenog imuniteta i
smanjene brzine obnavljanja
epitela nosne sluznice.
Nastanku prehlade obzirom
na širenje virusa pogoduje i
klima, osobito nagle promjene
temperature te zagađenje
zraka i pasivno pušenje koji
dodatno mogu prouzročiti lezije
površinskog sluzničkog epitela i
usporiti funkciju mukocilijarnog
aparata. Vrlo često se prehlada
javlja i kod ljudi koji imaju
nedostatak željeza i vitamina C
te moguću anemiju.
Najčešći uzročnici prehlada
su rhinovirusi koji uzrokuju 30
do 50% svih prehlada, postoji
stotine različitih serotipova od
kojih su tridesetak dominantni,
a incidencija im se smanjuje
s godinama. 10% prehlada
uzrokuju adenovirusi kod
kojih se razlikuju serotipovi
u djece i odraslih. Virus se
također širi kapljičnim putem.
Ostali virusi češći uzročnici
prehlade su enterovirusi,
respiratorni sincicijski virusi
(najčešći uzročnici bronhioloitisa
kod dojenčadi) te miksovirus
influenze i parainfluenze.
Smatra se, patofiziološki, da
bolest nastaje kao posljedica
virusne upale sluznice i aktivacije
upalnih medijatora sa stvaranjem
edema tkiva, vazodilatacijom i
transudacijom tekućine. U sklopu
upale nastaje i neurovegetativna
kolinergična stimulacija s
hiperprodukcijom sluzi i
bronhokonstrikcijom.
Simptomi prehlade javljaju se
u nekoliko faza, u početnoj
fazi koja traje 24 do 48 sati
javlja se malaksalost, bolovi
u mišićima, osjećaj hladnoće
i peckanja u nosu i ždrijelu.
U kasnijoj fazi najizraženije
bolesti koja traje od 3 do 5
dana javljaju se nespecifični
simptomi poput glavobolje, opće
slabosti te specifični simptomi
poput obostrane nosne
opstrukcije, prednje i stražnje
nosne sekrecije, smanjeni osjet
mirisa gotovo do anosmije,
preosjetljivost u regiji lica i kašalj.
U završnoj fazi bolesti koja
također traje 3 do 5 dana javlja
se pojačana nosna sekrecija, s
gušćim i gnojnim sekretom vrlo
često potaknuta i bakterijskom
superinfekcijom. Gotovo u
pravilu bolest završava suhoćom
sluznice nosa i ždrijela.
Zbog karakteristične kliničke
slike, umjerene temperature,
bolest se jednostavno
dijagnosticira.
Sama prehlada nema
komplikacija, ali oštećuje sluznicu
26 MaminoSunce

Sluznica i sekrecija nosa
kod prehlade
Prednja rinoskopija – lijevi
nosni kavum sa otečenom,
crvenom sluznicom i
seromukoznim sekretom
između nosne pregrade i
donje nosne školjke
respiratornog trakta i na taj
način olakšava sekundarno
naseljavanje bakterija.
Bakterijska superinfekcija
može ukazivati i na urođenu
ili stečenu oslabljenu imunost
samog bolesnika. Infekt se
može proširiti i na sluznicu
sinusa i uzrokovati akutni
sinuitis te na bronhe s razvojem
akutnog bronhitisa vrlo često
kod bolesnika koji boluju od
astme, kronične opstruktivne
plućne bolesti i dilatiranosti
bronha. Na akutni sinuitis
upućuje nas gnojna sekrecija
iz nosa, produženo trajanje
bolesti i do nekoliko tjedana te
glavobolja i bolovi u projekciji
zahvaćenih sinusa. U manje
djece kao komplikacija prehlade
često se može razviti i upala
srednjeg uha.
Liječenje prehlade obuhvaća
mirovanje, odmor, obilnu
hidraciju te u slučaju povišene
temperature neke od
antipiretika (paracetamol, acetil
salicilna kiselina, ibuprofen).
Lokalno liječenje je izrazito
važno i zahtjeva ispiranje nosnih
šupljina fiziološkom otopinom
više puta dnevno da bi se što
više odstranio sekret i smanjila
njegova gustoća te tako
olakšalo iskašljavanje. Važna
je i lokalna dekongestivna
terapiju kapima ili osobito kod
djece sprejem u nos kroz 5
dana, a posebnu važnost danas
imaju hipertonične otopine
koje ostvaruju dekongestiju
nosa prirodnim putem i mogu
se koristiti više puta dnevno.
Hipertonične otopine važne su
tijekom liječenja prehlade, ali i
nakon prehlade zbog zaostale
suhoće sluznice nosa.
Prehlada je češća kod
manje djece obzirom da
im je imunološki sustav još
nepotpuno razvijen i češće
su u kontaktu sa samim
virusom. Može se reći da dijete
prosječno preboli 6 do 10
epizoda prehlada godišnje dok
se kod odraslih javlja nešto
rjeđe oko 2 do 4 puta godišnje.
Tijekom svake prehlade
organizam razvije imunitet
prema specifičnom virusu koji
je prehladu i uzrokovao, a s
vremenom organizam stvara
imunitet prema velikoj većini
virusa koje uzrokuju prehladu.
Specifičnost prehlade kao
infekcije gornjeg respiratornog
trakta kod djece mlađe od
5 godina je pojava akutnog
adenoiditisa. Uzročnik upale
jednak je kao kod prehlada
u odrasloj dobi, ali u ovom
slučaju smješten je u području
adenoidnih vegetacija tj. limfnog
tkiva u području nosnog ždrijela
koje sudjeluje u stvaranju
imunosti i maksimalnu funkciju
doseže od 18 mjeseci do 4
godine života. Gotovo u pravilu
ova upala javlja se 4 do 8 puta
godišnje u djece. Upravo zbog
tog učestalog ponavljanja upala
dijete može postati razdražljivo
u svakodnevnom životu ili
imati veću učestalost mogućih
komplikacija. Čimbenici koji
pogoduju ponavljanju infekcija
su boravak djeteta u kolektivu
(jaslice, vrtić, igraonice), pasivno
pušenje, hipertrofija adenoidnih
vegetacija, zagađenje zraka,
gastroezofagealni refluks u
dječjoj dobi, nedostatak željeza
i anemija.
Klinička slika je slična prehladi,
ali češće postoji povišena
temperatura koja upućuje na
razvoj vrlo učestale komplikacije
– akutne upale srednjeg
uha. Nosna opstrukcija je
izraženija, više zbog hipertrofije
adenoidnih vegetacija nego
samog edema kao posljedice
upale sluznice. Uvijek treba
dokazati obostranu sekreciju
iz nosa, jer svaka jednostrana
sekrecija pobuđuje sumnju
na postojanje stranog tijela
nosa u malog djeteta. Osim
već navedene i najčešće
komplikacije, upale srednjeg
uha, kao komplikacija
može se javiti dehidracija,
febrilne konvulzije, akutni
sinuitis te rijetko meningitis i
bronhopulmonalne infekcije.
Simptomatska terapija
odgovara terapiji prehlade, a
antibiotska terapija indicirana
je samo u slučaju da je uzet bris
nosa i dokazana je prisutnost
bakterije.
MaminoSunce
27

Istina je:
SVAKA MAMA ZAPRAVO RADI
Ivona Vranaričić
Često ste čuli (a vjerojatno
se bar jednom i sami
našli usred debate) o
podjeli na mame koje rade i
mame koje ne rade. Ta podjela
je gotovo besmislena, budući
da oba ‘posla’ zapravo imaju
više sličnosti nego što možete
zamisliti. Činjenica je: i jedne
i druge rade! Čak i kad se
uljepšano za “mame koje ne
rade” koristi izraz “domaćice” i
to je na neki način pogrešno.
Ja bih radije rekla “mame koje
idu na posao” i “mame koje
ostaju kod kuće”. Jer iako
te mame koje s mališanima
ostaju kod kuće nemaju ‘pravi’
plaćeni posao, one vode brigu
o kućanstvu 24 sata, jer se
suđe neće oprati samo, niti
će se deset pelena dnevno
promjeniti bez intervencije, niti
će se ručak sam stvoriti na stolu
(ok, hoće ukoliko si povremeno
priuštite hranu iz dostave).
Mame koje pak dođu s ‘pravog’
posla, osim što su ondje
radile 8 sati za plaću, također
nastavljaju raditi i kod kuće
sve ovo gore navedeno. Super
je ukoliko imaju supruga koji
jednako vodi brigu o kućanstvu,
ali kao što znate, postoje i
samohrane majke i majke koje
su jednostavno sve kućanske
poslove preuzele na sebe.
Sigurna sam da se razumijemo.
Dakle, teško je i jednima i
drugima, zapravo dovoljno
teško da ni jednoj ni drugoj
strani ne trebaju nadmetanja u
smislu kome je ‘stvarno’ teže, a
kome lakše, ali ipak o toj temi
prečesto slušamo.
Drage mame, sve mi imamo
gotovo iste brige i probleme
i sve mi jednako želimo
pridonijeti sreći svojih obitelji.
Sve mi prolazimo kroz razne
faze, uz nezaobilazan osjećaj
krivnje da smo možda odlučile
pogrešno. I jedna i druga
varijanta znaju biti jako
zamorne i izazovne. Zato evo
nekoliko sličnosti između majki
koje odlaze na posao i majki
koje ostaju kod kuće, a ima ih
toliko da se ne mogu sve ni
nabrojati.
I ti i ja smo majke. Odgoj,
podizanje djeteta, nunanje da
ga uspavaš i čitanje slikovnica
neće zaobići ni tebe ni
mene, išle na posao ili ostajale
kod kuće. Budući da si majka,
znaš apsolutno sve izazove koje
majčinstvo donosi. Odgajanje
djeteta nije posao koji treba
biti plaćen, jer to je sreća i
privilegija, ali je i dalje lavovski
posao. Ja volim reći da nije
plaćen zato što je imati dijete
ionako neprocjenjivo. I zato te
neću gledati kao onu koja ‘ne
radi ništa’, jer iako mene sve to
čeka kad se vratim s ‘pravog’
posla, ti si to radila čitav dan.
28 MaminoSunce

Znam da postavljaš razna
pitanja samoj sebi, a jedno od
njih je “Jesam li donijela ispravnu
odluku?”. Bilo da si se vratila
na posao nakon porodiljnog
dopusta zato što si morala ili
zato što tako želiš, znam da se
često zapitaš činiš li pravu stvar.
Znam da ti kroz glavu prođu
pitanja poput “Nedostajem li
svom djetetu?” i “Hoće li moj
mališan druge voljeti više od
mene?”. I to je teško. Ali na
drugoj strani stoje mame koje
imaju privilegiju ostati kod
kuće, a koje svakodnevno
razmišljaju trebaju li se vratiti
na posao i također same sebe
propitkuju raznim pitanjima, od
“Hoću li ikad više razgovarati s
odraslima?” do “Činim li dovoljno
za svoju obitelj?” te “Bih li mogla
priuštiti djetetu više da svakog
mjeseca i ja dobivam plaću?”.
Da, svaka majka ima različite
razloge za kretanje putem koji
je odabrala, odnosno putem
na kojem se našla, ali svaka se
majka s vremena na vrijeme
zapita je li taj put pravi! I duboko
u sebi se nada da jest.
I tebi i meni zna biti dosadno.
O da. Obožavamo te male
smotuljke sreće ali život u
kući s djecom ponekad može
postati malo dosadan. Naravno,
biti u mogućnosti provoditi
vrijeme sa svojim mališanima
nevjerojatan je dar, ali između
slaganja igračaka, mjenjanja
pelena i brisanja prolivenog
mlijeka ponekad bi dobro došlo
da možeš s nekim raspraviti i o
sinoćnjim vijestima ili o tome što
se događa izvan kuće. S druge
strane, odlazak na posao i ne
tako zabavni sastanci te žurba s
posla da pokupiš djecu iz vrtića
- odnosno ista rutina svakoga
dana - to s vremena na vrijeme
zna biti baš zamorno. Ali nisi
sama u tome.
I tebi i meni treba predah kad
se osjećamo izmučeno. Bez
obzira je li razlog zbog kojeg se
nisi naspavala izbijanje zubića ili
temperatura, ili si umorna samo
zato što se tvoj mališan danas
probudio prepun energije dok
tebe čeka neoprano posuđe,
puna perilica rublja i hrpa veša
za peglanje, kronični umor
nije baš najzabavnija stvar za
proživjeti. Znam da se katkad
osjećaš kao da nikada nemaš
ni djelić sekunde za sebe iako
si mama koja ostaje kod kuće
i po svim pravilima bi trebala
imati mnogo vremena. No
to nije tako. A majke koje s
podočnjacima ili glavoboljom
odlaze na posao isto vrlo dobro
poznaju taj osjećaj.
I ti i ja nailazimo na osude.
To je tužno, ali je istina: majke
se toliko često osjećaju kao
da moraju braniti svoj stav ili
objasniti svoju odluku drugim
majkama, bilo da je odluka ta
da ostanu kod kuće s djecom
ili da se vrate na posao. Tu
nemoć da se obrane viđamo u
raznim grupama na društvenim
mrežama, na forumima, i
čujemo u parku. I znam da si se
barem jednom našla u situaciji
da se zbog tuđih riječi osjećaš
loše. Te rasprave su besmislene
jer svatko ima svoje razloge i
nitko ne bi trebao nikome suditi.
Ali sjeti se, preživjela si i osude
na račun dojenja i nedojenja,
odabira termina za početak
dohrane, i toga dozvoljavaš
li djetetu da povremeno
gleda crtiće ili ne. Preživjet ćeš i
ovo. Ponekad je čovjek čovjeku
vuk, da. Samo ne budi ti ta koja
osuđuje.
No, moramo priznati i ovo: I ti
i ja imamo dane kad mislimo
da je onoj drugoj lakše. Trava
je uvijek zelenija kod susjeda,
kažu. A zapravo je prava istina
da nikome nije lako. Ono što
može izgledati jednostavno iz
daleka, često bi nas zaprepastilo
da smo blizu, odnosno da smo
u istoj toj situaciji. Sve ima svoje
prednosti i nedostatke. Kad je
roditeljstvo u pitanju, zapravo
ne postoji “lakše”.
I ti i ja volimo svoje dijete
najviše na svijetu. Bilo da sa
svojim mališanom provodiš
vrijeme tek nakon što završiš
sa smjenom na poslu ili si s
njim otkad se probudiš pa sve
do trenutka kad je vrijeme za
krevet, bilo da uspiješ provesti
tek pola sata dragocjenog
vremena s njim ujutro prije no
što odjuriš na posao i još samo
nekoliko sati kad dođeš kući ili
je uz tebe svih 24 sata, znam da
kao i svaka dobra majka voliš
svoje dijete svim svojim srcem!
I uvijek mu želiš pružiti najbolje.
I znam da i tvoj i moj dječak ili
djevojčica misle da smo najbolje
mame na svijetu. I to je jedina
istina. Mama, to što radiš, radiš
odlično!
MaminoSunce
29

Sretna djeca
U današnje vrijeme zaista nije lako biti roditelj. S jedne strane
je dobro što su roditeljima informacije puno dostupnije nego
prije, što je izbor raznovrsniji, što su mogućnosti u konzultiranju
sa stručnjacima veće. No s druge strane informacija je jako
puno, neke su čak i oprečne (i stručnjaci se katkad razilaze
u mišljenjima), a na roditelje kao da su bačena sva svjetla
reflektora. Konstantno se naglašava kako je najvažnije da je dijete
sretno i „uspješnost“ nečije roditeljske uloge često se sagledava
upravo kroz sreću djeteta. Trebaju li roditelji zaista raditi na tome
da im je dijete sretno?
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Odgovor, dakako, nije
jednoznačan. Načelno
je težnja svakog
roditelja da mu dijete bude
sretno i vjerujem da nijedan
roditelj nije sretan kada mu je
dijete tužno/ljuto/uplašeno. No
u isto vrijeme su sve te emocije,
iako neugodne i roditelju i
djetetu, potpuno normalne i
poželjne. Kada bi razmislili je li
adekvatno da u situaciji kada
vas netko povrijedi budete
sretni, sigurno bi zaključili
da nije. U tom trenutku je
normalno da osjećate ljutnju,
tugu. Da je vaše dijete kao mala
beba konstantno iskazivalo
zadovoljstvo, kako bi znali da
je gladno? Da treba promijeniti
pelenu? Da mu je hladno/
vruće/nelagodno? Da ga je
strah i da treba vašu blizinu
i dodir? Bez obzira što vam
djetetov plač nije bio ugodan,
on je bio nužan kao smjernica
da djetetu nešto treba. Upravo
zato i jest njegova zadaća da
nije ugodan – jer da jest, vi
ne biste reagirali. Plač vas je
potaknuo na akciju.
Kada je dijete starije možda
više ne plače toliko, no i dalje
pokazuje tugu, ljutnju, strah.
Roditeljima i dalje nije ugodno
kada djetetu nije ugodno i
možda se trude suspregnuti
djetetove emocije na način da
ga po svaku cijenu žele učiniti
30 MaminoSunce

sretnim. Jer svi govore da je
važno da je dijete sretno. I onda
upadaju u veliku zamku pod
nazivom zabrana na emocije.
Zabrana na emocije jest
indirektna poruka djetetu da
nije ok biti tužan/ljut/uplašen.
Da to što osjećaju treba što prije
zatomiti i biti sretan, zadovoljan.
Ako dijete padne i udari se,
prva rekacija roditelja može biti
„Nemoj plakati, vidiš da nije
ništa“. Ako dođe iz parka ljuto
jer mu je prijatelj uništio loptu,
roditelj može reći „Ma nemoj
se ljutiti, nije on to namjerno“.
Ako ga bude strah kada uči
plivati, poruka može biti „Ma
što se bojiš, vidiš kako se sva
druga djeca brčkaju“. Tih poruka
roditelji ne moraju biti ni svjesni,
jednostavno ih mogu ponavljati
bez razmišljanja o tome kako
one utječu na dijete. Te poruke
nisu izgovorene iz loše namjere;
uglavnom su izgovorene s ciljem
da se dijete utješi no nažalost ta
utjeha je samo provučena kroz
glavnu poruku koja glasi: Nemoj
osjećati to što osjećaš.
Zašto to nije dobro? Zar nije
težnja da se svi osjećamo
dobro? Da, težnja je da se svi
osjećamo dobro no osjećati
se dobro dok nam se događa
nešto loše nije adekvatno.
Ako zatomimo osjećaj koji je
u toj situaciji primjeren, on
ostaje potisnut i dugotrajnim
skupljanjem takvih osjećaja
mogu nastati veliki problemi.
Ako uvijek zatomljujemo ljutnju
jer: druga osoba to nije tako
mislila/to nije pristojno/drugi
nam kažu da se nemamo zašto
ljutiti, ta ljutnja će kad-tad
izaći van. Bilo kroz zdravstvene
tegobe, bilo kroz jednu veliku
eksploziju koja će odjeknuti dajemo poruku da je potrebno
kada joj se najmanje nadamo. nešto izvana da bi se osjećalo
Ako stalno zatomljujemo bolje.
svoj strah i mantramo da se Kada je dijete ljuto, prepoznajte
„nemamo čega bojati“, on se da je ljuto. Pitajte ga jel može
negdje u dubini skuplja i može samo nešto učiniti da razrješi
jednog dana izaći van u obliku konflikt (ako je konfliktna situacija
napada panike. Drugim riječima, dovela do ljutnje). Potičite ga da
sve što zatomimo zapravo kaže drugom djetetu/osobi što
nismo eliminirali iz sebe već je ga smeta. Kada se dijete uplaši,
samo ostalo negdje djelomično pitajte ga što ga je uplašilo.
zapečačeno. Kako to ne bi Nemojte tražiti čudovišta ispod
učinili s emocijama svoje djece i kreveta pa uvjeravati da ih nema.
priuštili im probleme u kasnijoj Recite mu da čudovišta ne
dobi, važno je dopustiti im da postoje zapravo, da su samo u
osjećaju to što osjećaju. Važno knjigama i na televiziji. Recite mu
je prepoznati kod sebe koju im da ćete biti tu za njega ako ga je
poruku šaljemo kada ih tješimo. strah.
Važno je prihvatiti da možda u Ne morate riješiti problem koji
tom trenu ne možemo učiniti ima dijete. Ne morate ga instant
ništa da dijete bude bolje – no učiniti zadovoljnim i oslobođenim
i to je ok. Možemo samo biti uz od neugodnih emocija. Budite mu
njih i pitati ih što im treba od podrška, pokažite razumijevanje
nas.
(čak i kada vam se čini potpuno
Kako onda reagirati kada se neutemeljen djetetov osjećaj –
dijete rasplače? Pitajte dijete emocije su subjektivne, nemojte
što ga je rastužilo i jel mu ih objektivizirati) i pustite dijete
možete kako pomoći. Poljubite da se nauči nositi s njima. Tako
ga. Nemojte mu govoriti da će mu indirektno stvarate dobre
proći kada ga poljubite – jer to temelje za sreću. Jer sreća se
nije istina. I u isto vrijeme mu nalazi u nama, a ne izvan nas.
www.budisvoj.eu
MaminoSunce
31

Moje dijete
Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped
NE GOVORI
U svojoj praksi surećem mnogo roditelja koji su vrlo zabrinuti sa progovaranjem prve riječi ili
slaganjem rečenice kod svoje djece.
Da bi dijete ovladalo
govorom treba postojati
organska osnova
za razvoj govora, a to prije
svega podrazumijeva dobar
sluh, normalnu inteligenciju,
govornu motoriku, zvukovno
zahvaćanje glasova, međusobno
razlikovanje pojedinih glasova
i jezične sposobnosti. Dijete
usvaja osnovne elemente jezika
od svojih fizičkih i psihičkih
sposobnosti i potreba (kao
što uči hodati,crta ili trči).
Sposobnost vladanja jezikom
razvija se iz dječje potrebe
da komunicira i shvati svijet u
kojem raste i razvija se. Nakon
nekoliko mjeseci života, najčešće
tijekom četvrtoga ili petoga
mjeseca, sklopovi glasova što
ih dijete proizvodi, a za koje
je karakteristično da sadrže i
glasove koji ne postoje u govoru
32 MaminoSunce

okoline, počinju se mijenjati.
Iz te glasovne produkcije
postupno nestaje dio glasova,
a glasanje sve više sadrži
glasovne sklopove tipične za
djetetovu govornu okolinu.
Bitno obilježje prvih riječi je da
dijete ne imenuje samo neki
predmet, osobu ili situaciju
već istodobno izražava i svoj
odnos prema određenoj osobi
ili situaciji. Među djecom u dobi
od dvije godine postoje velike
razlike u pogledu ovladavanja
govorom, jer neka djeca na
svoj prvi rođendan već govore
kratkim rečenicama, dok druga
to ne čine niti na drugi. Ipak,
većina djece progovara u tom
razdoblju. Katkad se može desiti
da dijete od pune dvije godine
ne govori ili govori tek nekoliko
u pravilu loše artikuliranih
riječi. Razumije li dijete veći dio
jednostavnih verbalnih naloga
u vezi s predmetima i osobama
iz svoje najbliže okoline - npr.
"Daj mi žličicu!"," Pokaži gdje
je mama!", zna pokazati tri
do četiri mjesta na tijelu koja
odrasli imenuje i slično, ono
najvjerojatnije nema teškoća
u percepciji govora pa će
se i izražajna strana govora
vjerojatno doskora razviti.
Nerazvijeni govor odgovara
kronološkom uzrastu djece od
2.-6. godine, čije su lingvističke
relacije u zaostatku. Takvo
dijete je u većini slučajeva
motorički nespretnije od
druge djece, njegovi pokreti
su slabo koordinirani, crteži
su nevješti (upućuje na lošiju
grafomotoričku spretnost
), lateralizacija je nesigurna
(dijete nije sigurno u odnose
lijevo - desno ), tjelesna
shema slabo uklopljena. Kada
su sposobnosti djeteta da
razumije govor ili samo da
govori znatno ispod očekivanog
nivoa za njegov mentalni razvoj,
tada govorimo o kašnjenju
u razvoju govora. Kašnjenje
- veće od 6 mjeseci - može
se očitovati i u razumijevanju
MaminoSunce
33

i u govoru u različitom
stupnju - od nerazumijevanja
jednostavnih govornih naloga
do nesposobnosti složenijih
gramatičkih struktura. Međutim,
češće kasni samo sposobnost
govorenja, dok u razumijevanju
nema većih teškoća. S obzirom
da razumijevanje govora
normalno ide nekoliko mjeseci
ispred sposobnosti govora,
ako je i ovaj poremećaj u
pitanju onda je kašnjenje
mnogo veće. Imajući uvijek na
umu usporedbu s normalnim
razvojem govora u skladu s
kronološkom dobi, usporeni
razvoj govora se u najtežim
slučajevima može prepoznati
već u djeteta od godine i pol.
Naime, u najtežim slučajevima
dijete ne samo da ne govori već
i ne razumije tuđi govor. Tako
da bi dijete od godine i pol već
bi trebalo razumijeti mnogo
toga - svakodnevne rečenice, a
i situacijski mnogo više. Dijete
koje ne razumije govor i ne
govori, jer razumijevanje uvijek
prethodi govoru, ponašat će se
drukčije od ostale djece, jer će
svoje potrebe i želje izražavati
ekstremnim ponašanjem
- plačem,vriskom i slično
te će u svojoj komunikaciji
upotrebljavati geste i izražavati
se mimikom.
Što je dijete s takvim
stupnjem govornog oštećenja
starije,ponašanje će biti manje
primjereno njegovoj dobi. Neka
su povučena, neka agresivna,
što opet ovisi o tipu usporenog
govora - motornom (veće
teškoće u izražavanju govora)
ili senzornom (više teškoća
u razumijevanju govora). U
nešto lakšim slučajevima dijete
donekle razumije govor, ali ne
govori.
34 MaminoSunce

SAVJET RODITELJIMA
Kad roditelji posumnjaju na
takva zaostajanja u razvoju
govora svog djeteta trebali bi
se odmah obratiti stručnjaku
logopedu, radi utvrđivanja
uzroka kašnjenja u govoru
te mogućnosti upućivanja
specijalistima da se otklone
neke sumnje koje bi mogle biti
uzrok kasnijem progovaranju
djeteta. Ako je dijete još
premalo za rehabilitaciju,
roditelji će dobiti informacije i
savjete za postupak s njim dok
malo ne poraste.
Pravodobno traženje
pomoći, nakon čega slijedi slikama bez puno detalja. Treba
dijagnosticiranje i otkrivanje pridružiti i zvučne stimulanse,
uzroka u govornom razvoju, tako da dijete može prepoznati
može pomoći otklanjanju životinju sa slike i uz pomoć
uzroka ili barem ublažavanju zvuka.
poremećaja. Važno je raditi na
vezi zvuk - slika te na taj način Treba znati da svaki poticaj
dijete treba poticati na govor pa bio on i mali, daje veću
putem onomatopeja iz prirode, šansu da dijete ima što uredniji
davati mu slikovnice s velikim govorno- jezični razvoj.
LOGOPED - Terapija glasa i govora
Belostenčeva 3, 10 000 Zagreb
Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped
logoped9@gmail.com
091/ 321 9777, 01/ 46 66 222
MaminoSunce
35

Kad
postaneš
RODITELJ
Ivona
Vranaričić
Kad postaneš roditelj,
odjednom shvatiš da
je tvoj tata zapravo
cijelo vrijeme možda ipak volio
čokoladu. Da je tvoja mama
sigurno željela i modernu
frizuru, i onu krafnu za doručak
i onu debelu jaknu koja joj se
baš svidjela, ali je ipak odabrala
tanju. Bit će dobra, rekla bi. Onu
debelu perjanu dobio si ti.
Kad postaneš roditelj, ne možeš
se sjetiti kad si zadnji put kupio
jagode za sebe, ni kad si pojeo
posljednju palačinku koja
je ostala na tanjuru. Možda
eventualno kad si se dobro
uvjerio da je neće nitko drugi.
I tek onda ti prođe kroz glavu
kako je tvoj tata uvijek jeo
samo palačinke s pekmezom.
Ili prazne. Baš je nekako volio
prazne. Zar to nije bilo zato što
on ne voli čokoladu!? Ne, to
je vjerojatno bilo da bi one s
čokoladnim namazom ostale
tebi.
Je li mamino “Ja neću, nisam
gladna” stvarno uvijek bilo
istina ili se bojala da je skuhala
premalo? Ili ono “Ma prejela sam
se, neću ja kolače”? Je li tata baš
volio one manje lijepe djelove
mesa ili je htio da najbolji komad
pojedeš ti?
O da. Svi odgovori ti se sami
poslože kad jednom postaneš
roditelj...
Vjerojatno si, kao i svi, imao
fazu u kojoj si mislio da su tvoji
roditelji staromodni. Zaboga
tata je uvijek nosio one na pola
raspadnute tenisice, a ni mama
dugo vremena nije obnovila
garderobu. Da, tako misliš kad
si tinejdžer. Ali kad ti postaneš
roditelj, shvatiš da su oni bili
‘staromodni’ jer su se trudili da ti
možeš biti moderan. Kad si bio
dijete, da imaš onu igračku koju
si žarko želio. Kad si bio tinejdžer,
da imaš one tenisice koje nosi
pola škole. Kad kreneš na faks, da
imaju 200 kn sa strane da ti gurnu
u džep kad izađeš s društvom. Ne
trebaju tati nove tenisice ni mami
nova torba. Tati i mami je dovoljno
da ti imaš sve što ti mogu dati.
Bilo da ti, sada kad si roditelj,
imaš skromna primanja ili možeš
priuštiti i sebi i djeci baš sve što
vam treba, ja znam, čitatelju, da
ćeš prije priuštiti djetetu. I tu smo
svi isti.
36 MaminoSunce

Sjećam se vremena kad je moj
tata morao mjesecima odvajati
od plaće da bi mi kupio Barbiku.
A onda se sjećam i ‘boljih’
vremena kada nam nije ništa
falilo, ali svejedno sam kad bi
me odveo u kafić ja pila sok,
a on ‘1dl mineralne’ jer nije
baš volio sokove. Imali smo
dovoljno, imali smo i previše,
ali ta navika mu je ostala. Mog
tate sad nema, a ja sam postala
majka. I nikada neću saznati je
li on možda ipak volio sokove ili
barem čokoladu...
Moja majka i danas, iako je ona
baka, a ja odrasla žena koja živi
u drugom gradu, konstantno
brine imamo li mi sve što nam je
potrebno. I u stanju je dati sve
što ima da bi nama bilo dobro.
Da, dijete si i kad odrasteš, sve
dok imaš biti čije dijete.
Sjećaš li se vremena kad je tvom
tati navodno omiljeno jelo bilo
jogurt i sendvič u kruhu, a ti si
imao nekoliko odabira za svaki
međuobrok u danu? Sjećaš li se
da su ti uvijek dozvoljavali da
umjesto kusura uzmeš žvake,
iako bi im taj kusur možda
jako dobro došao? Nisu željeli
da primjetiš kad imaju, a kad
nemaju novaca. Za tebe su
uvijek imali.
Sjećaš li se kada je došlo doba
nove tehnologije i ti si imao
dosta dobar mobitel, a tvoji
roditelji ga ili tada još nisu
imali uopće, ili su imali neki
stari model zbog kojeg ti je bilo
neugodno? Sigurna sam da se
sjećaš.
A sad, kad si i ti roditelj, i to
vjerojatno ipak blagoslovljen
situacijom da ne moraš zakidati
sebe da bi djetetu ispunio
sve potrebe, ipak se na neki
način zakidaš. To se kao neko
nepisano pravilo ili prešutna
tajna prenosi iz generacije u
generaciju. I nije ti važno kad
si zadnji put posjetio frizera
niti koliko imaš pari cipela.
Važno ti je da samo da možeš
usrećiti svoju djecu. I ako to
znači da radiš tri posla, i ako to
znači da nisi godinama kupio
novi parfem ili novu maskaru.
Kad ti postaneš roditelj, sve
što si dotad imao, postane
nekako bespotrebno. Baš kao
što je tvojim roditeljima bilo
bespotrebno sve, osim tvoje
sreće.
Možda si ti jedan od onih koji
misli da to nikad nije osjetio na
svojoj koži i imaš sve što poželiš,
bez potrebe da razmišljaš kome
to dati - sebi ili djetetu. Ali dati
ću ti banalan primjer da smo svi
mi roditelji isti. Zadnja banana u
košari s voćem. Uzeo bi je, ali ti
prođe kroz glavu da će te možda
klinac baš za pola sata tražiti
bananu. Ostavljaš je. Uzimaš
naranču, njih je više. Ionako baš
nešto i ne voliš banane. Isto kao
što moj tata nije volio čokoladu.
MaminoSunce
37

Reaktivni
artritis
Reaktivni artritis je
bolest koja se iznenada
javlja nakon izliječene
prethodne virusne ili
bakterijske infekcije
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
Dijete počinje šepati.
Dijete se žali na bol pri
hodanju. Često roditelj
ništa drugo ne primjećuje osim
šepanja. I stvarno na preglesu
se može uočiti otečeniji jedan
zglob na jednoj nozi.
Često se šepanje javlja ujutro
nakon zaležane nožice u
krevetu ili od sjedenja na podu
preko nožice. Kod tog šepanja,
ono se samo izgubi tijekom
dana. Nema nikakvih promjena
na nogama - ni znakova udarca,
ni otoka, ni crvenila kože, ni
razlike u toplini lijeve i desne
nožice.
Šepanje kao posljedica
neadekvatne obuće: boso dijete
ne šepa, a u obući počinje
šepati.... ili je možda u obući
kakva kuglica, legić, kamenčić...
djeca znaju i skrivati određene
predmete u obuću.
Kod pada - vidi se trauma,
otok, deformacija zgloba,
bolnost i otežano kretanje ili
nemogućnost kretanja - znamo
da je dijete palo i posljedicu
pada treba kirurški obraditi –
istegnuće, lom...
Reaktivni artritis je upalni
negnojni poremećaj zgloba i
nastaje kod neke djece nakon
- mi kažemo "neke druge ili
udaljene infekcije" tijela.
38 MaminoSunce

Tako se otok zgloba može javiti:
- nakon crijevne infekcije
- nakon akutne respiratorne
infekcije
- nakon streptokokne upale grla
- nakon infekcije mokraćnog
sustava
- kod često bolesne djece
- te kod djece u čijim obiteljima
ima reumatskih bolesti
(genetska predispozicija).
Crijevne infekcije - naročito
one uzrokovane e-coli ili
salmonelom (u mojoj ordinaciji)
- za vrijeme crijevne infekcije
nema simptoma sa strane
zglobova. Ali nakon izlječenja
kod neke djece nakon par
tjedana može se javiti upala
zgloba - novo sijelo infekcije
-začahurenost bakterije. I zato
je vrlo važno sjetiti se prethodne
infekcije i može se pomoći
djetetu oko dijagnoze i ilječenja.
Infekcije gornjih dišnih puteva
su česte. Također kod neke
djece nakon izlječenja može mijenja. Nema promjena na
doći do reakcije zgloba u zglobnoj površini ni na hrskavici.
razmaku od 1 tjedan do 4 To su razlike od reumatskih
tjedna.
promjena na zglobovima.
Najčešće su zahvaćeni zglobovi Liječenje ovisi o uzročniku
na nogama i to jedan zglob i na i može trajati dosta dugo.
jednoj nozi.
Fizioterapijski tretman je
Bol je prisutna kod pokretanja, također dio terapijskih
jača je noću i ujutro.
postupaka. I lijekovi protiv
Najčešće je zahvaćen zglob bolova.
koljena pa skočni zglob ili zglob Profilksa ili sprječavanje
stopala. Kuk malo rjeđe reagira. oštećenja zgloba je pravodobno
Uz reaktivni zglob se na koži liječenje prethodnih infekcija.
zahvaćenog zgloba mogu vidjeti Prognoza je povoljna iako
promjene, katkad i promjene u liječenje može biti produljeno.
usnoj šupljini.
Adekvatnom terapijom se
sprječavaju promjene na
Kod reaktivnog artritisa je zglobovima, kostima i mišićima.
reumatski test negativan. Mame i tate oprez: ako se dijete
Kod reaktivnog artritisa se žali na bol u nožici nakon neke
struktura kosti i zgloba ne bolesti javite se svom pedijatru.
Pedijatrijska ordinacija
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped
Grižanska 4, Zagreb
01/299 5543
MaminoSunce
39

IZAZOVI
roditeljstva
Odgoj djece je najvažniji,
najljepši i najteži zadatak
na koji možemo naići u
svome životu, možemo to
reći govoreći i iz osobnog
iskustva
Yvette Kalaba, psihologinja
Gordana Galetić, socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja
Djetetu je cilj da preživi, a
roditelji žele da to bude
na način koji ih najmanje
frustrira. Vjerujemo da se svi
možemo donekle naći u tome.
Da bismo bili sretan i uspješan
roditelj, potrebno je razumjeti
što naše dijete treba i što mu se
događa u kojoj razvojnoj fazi.
U novije vrijeme nam se čini da
odgovor na to nije više tako lak,
no pred kraj ovog teksta dobit
ćemo odgovor koji možemo
primijeniti na svako dijete, a da
opet bude jedinstven baš za
njega.
Prije pola stoljeća, nije bilo
puno dostupne literature o
roditeljstvu, svakakvih videa,
časopisa, grupa podrške na
društvenim mrežama itd., a
roditelji su većinom ovisili
samo o savjetima svoje obitelji
i prijatelja. Kako su odgajali
njih, tako su i oni odgajali svoju
djecu, bez puno promjena.
Dio roditelja i danas ponavlja
vlastite odgojne uzorke, no
ono što se uvelike razlikuje od
prošlosti je svakako previše
dostupnog sadražaja vezano
uz bilo koji izazov sa kojim
se roditelji susretnu. Iako to
pomaže, isto tako i odmaže jer
nema jedinstvenog odgovora i
katkad svaki pročitani tekst daje
drukčiji savjet, stoga je teško
razaznati što je dobro, a što nije.
Također, svako dijete je drukčije
i neće isti pristup jednako
djelovati na svu djecu.
Pedagoška znanost je
napredovala, tehnologija je
napredovala, životne okolnosti
su se promijenile te je danas
odgoj djeteta drukčija stvar
nego u prošlosti kada je dobar
roditelj bio netko tko djetetu
40 MaminoSunce

pruža hranu i utočište te ga
nauči da se ponaša poslušno,
odgovorno i s poštovanjem
prema drugima. Promijenili
su se i načini discipliniranja
djece te je prije tjelesno
kažnjavanje bilo sasvim
normalno. Iako je danas, na
sreću, vrlo raširena spoznaja da
tjelesno kažnjavanje nikako nije
učinkovito te da može naškoditi
djetetovom dugoročnom
razvoju, začuđuje činjenica
kako je u mnogim kućanstvima
to i dalje svakidašnja pojava.
Tako se na primjer u više
od trećine saveznih država
SAD-a još uvijek dozvoljava
tjelesno kažnjavanje odnosno
udaranje djece čak i u školama.
Jessica Joelle Alexander i
Iben Dissing Sandahl u svojoj
knjizi „Danski odgoj djece“
navode istraživanje koje je
pokazalo da bez obzira na
dob ili broj ispitanje djece, u
više od osamdeset studija nije
se uspjela pronaći niti jedna
pozitivna strana tjelesnog
kažnjavanja. Pokazalo se da
djeca koju se udara po stražnjici
često imaju osjećaj narušene
osobne vrijednosti, osjećaju
se depresivno i omalovaženo.
Tjelesno kažnjavanje ima
suprotan učinak jer djeca koja
očajnički pokušavaju izbjeći
batine potiče na laganje.
Tjelesno kažnjavanje povezuje
se s duševnim problemima
kasnije u životu, uključujući
depresiju, anksioznost te rizik
od ovisnosti.
Pomoć i zamke modernih
tehnologija
Jedan od većih izazova
roditeljstva koje donosi
moderan svijet je upravo
tehnologija. Postavlja se pitanje
kako spriječiti dijete da previše
koristi tehnologiju kada je sve
oko nas digitalizirano. Iako
je tehnologija donijela puno
koristi čovječanstvu, u nekim
stvarima bi se ipak možda
trebali vratiti u prošlost. Za
početak bismo trebali sami
sebi ograničiti korištenje
tehnologija, pogotovo jer smo
upravo mi modeli našoj djeci.
Ako nakon posla sjednemo na
kauč i čitamo vijesti ili vrtimo
Facebook na mobitelu, naravno
da ćemo djetetu pružiti model
kako je to opravdano i dobro.
Istina je da nam svima treba
MaminoSunce
41

oduška, no je li zbilja svaki put najlakše rješenje
djetetu dati tablet da gleda crtiće i igra igrice, a
mi da malo budemo na miru. Bitno je zapitati
se što time radimo djetetu i koliko je to za njega
loše? dr. Ranko Rajović, autor u regiji poznatog
NTC sustava učenja tvrdi kako tehnologije
brzo okupiraju dječji mozak te im sve izvan
virtualnog svijeta postaje dosadno. Mobiteli,
tableti i slično aktiviraju endorfinske receptore
u mozgu te dijete vrlo brzo postaje ovisno o
tehnologijama i ponaša se ovisnički. Potrebno
je ograničiti upotrebu mobitela ili potpuno
onemogućiti pristup, posebno maloj djeci čiji
se mozak i kognitivne regije intenzivno razvijaju
ponajviše do šeste godine, tvrdi dr. Ranko
Rajović. Postoje mnoga istraživanja kako djeca
najbolje uče kroz igru te koliko je ona važnija za
mozak u razvoju od elektroničkih uređaja. Tako
su američki pedijatri objavili smjernice u kojima
navode zdravstvene koristi igre te naglašavaju
kako djeca kroz igru uče kreativno razmišljati,
rješavati probleme, razvijaju zaključivanje,
motoriku itd. dok elektronički uređaji unazađuju
mnoga područja razvoja.
Vrlo su važne prve godine života, kako za
ovisnost o tehnologijama, tako i za učenje
drukčijih obrazaca i načina zabave. Na našim
JUPI (Ja Učim Putem Igre) radionicama za
bebe (2-12 mjeseci) i djecu (1-3 godine),
učimo roditelje koliko je važna igra i senzorno
stimulirajuća okolina bez tehnologije za
zdrav rast i razvoj djece. Kroz igru i zabavu
na JUPI radionicama djeca se razvijaju
emocionalno, motorički, socijalno i kognitivno
te maksimaliziraju svoje potencijale, a zanimljivo
je navesti kako se trudimo koristiti svakodnevne
predmete za različite aktivnosti koje će kasnije
roditelji lako primjeniti i u vlastitom domu.
Podrška i samosvijest su ključni
U odgoju je vrlo važna podrška prijatelja, obitelji
i drugih roditelja jer dokazano pomaže nositi
se sa svim izazovima i stresorima roditeljstva.
Naše JUPI radionice su također i mjesto gdje
se stvaraju nova prijateljstva, gdje si roditelji
međusobno spontano daju podršku te dijele
iskustva. Pokazalo se da upravo potpora
poboljšava kakvoću života svih članova obitelji,
42 MaminoSunce

osobito djeteta koje raste i razvija se.
Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl
savjetuju da kao roditelji, moramo sagledati
i preispitati vlastite „defoltne“ postavke i
roditeljske sklonosti kako bismo što bolje
ustanovili što bismo trebali promijeniti.
Pogledati se u ogledalo, i ustanoviti što je to
što ponavljamo iz vlastitog odgojnog uzorka
odnosno načina kako su postupali naši roditelji
te što od toga želimo zadržati, a što i u kojem
smjeru mijenjati, prvi je korak prema moćnoj
promjeni i moćnom roditeljstvu.
Najvažniji savjet
Budite prisutni. Danas znamo da već i bebe
imaju različite potrebe i načine da ih izraze.
Znamo i da različita vrsta plača izražava
drukčiju potrebu. Roditelji koji nam se obrate
za savjetovanje u odgoju, često uz konkretan
odgovor na specifično pitanje od nas mogu čuti
i važan univerzalni odgovor:
promatrajte svoje dijete, osluškujte njegove
potrebe (ne želje nego potrebe) i osjetit ćete što
je potrebno baš vašem djetetu u tom trenutku
i reagirajte, odgovorite podržavajuće na tu
potrebu.
Imajmo na umu da djeca mogu komunicirati i
prije nego progovore. Preporučujemo pogledati
video na youtube: Still Face Experiment: Dr.
Edward Tronick.
Educirajte se o roditeljstvu, budite iskreni i
ponašajte se u skladu s onim u što vjerujete. Ne
brinite kako drugi odgajaju svoju djecu niti što
vaša obitelj misli kako ih trebate odgajati. Činite
ono što smatrate ispravnim za vas i vašu djecu i
vjerujte u uspjeh.
Pronađite si potporu i vrijeme za sebe i za vaš
međusobni partnerski odnos, kako biste izbjegli
frustracije. Zapamtite: sretan roditelj je dobar
roditelj!
Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“
Bartolovo 10, Rijeka
www.centarsreca.hr
www.facebook.com/CentarSreca
www.facebook.com/bracnosavjetovanje
www.instagram.com/centar.sreca_hr
MaminoSunce
43

Pripremite se za aktivno
PROLJEĆE i LJETO!
Stižu topliji dani a s njima i sve radosti koje lijepo vrijeme nosi. Posebice su to aktivnosti na
otvorenome, duge šetnje i vožnja biciklom. Proljeće je idealno vrijeme da vaše najmlađe
upoznate s čarima vožnje na triciklu ili biciklu.
Tricikli koji rastu s djetetom
Za one starije od 9 mjeseci
tricikl je izvrstan izbor koji će
rasti s djetetom. Kinderkraft
AVEO ili ASTON odličan su
primjer kvalitetnog tricikla
po povoljnoj cijeni, a vaše
dijete može pratiti sve do 5.
godine života. Zbog svoje
modularnosti i velikog broja
funkcija omogućavaju djetetu
da postepeno svladava vožnju
na triciklu. Najprije će dijete
biti pasivan vozač te će uz
mogućnost slobodnog okretanja
ručke i statičnih pedala
upoznavati svijet oko sebe
na siguran način, kroz vožnju
kojom će upravljati roditelj.
Kasnije kako dijete raste, tricikl
dobiva mogućnost da dijete
samostalno pedalira i skreće,
a roditelj uz korekcijsku ručku
nadzire vožnju. Naposljetku,
skine se roditeljska ručka i
dijete potpuno samostalno vozi
tricikl!
44 MaminoSunce

Balansirajući bicikli bez
pedala
Za malo aktivniju djecu stariju
od 3 godine, balansirajući
bicikli bez pedala izvrstan
je izbor koji dodatno potiče
djetetov razvoj, te dijete uči kroz
igru. Dijete prirodno održava
ravnotežu i razvija motoričke
sposobnosti. Poboljšava
koordinaciju motorike,
pomaže poboljšati percepciju
prostora i sposobnost procjene
udaljenosti i brzine. Vožnja na
biciklu je najbolji trening prije
tradicionalnog bicikla – prirodna
promjena bez korištenja
pomoćnih bočnih kotača.
Kinderkraft nudi velik izbor
modela i boja koji će najbolje
odgovarati vašem djetetu,
bez kompromisa što se tiče
kvalitete i sigurnosti.
Sigurnost prije svega!
Kako bi aktivnosti na
otvorenome prošle bez
ikakvih neželjenih posljedica,
posebnu pažnju treba obratiti
na sigurnost djeteta tijekom
vožnje, posebice ako dijete
samostalno upravlja triciklom
ili biciklom. Za maksimalnu
sigurnost Kinderkraft se
pobrinuo mnoštvom rješenja
kao što su lagana, čvrsta i
stabilna konstrukcija, vijci
prekriveni plastičnim kapama,
protuklizne ručke, veliki kotači
koji apsorbiraju neravnine,
upravljač ograničenog kuta
skretanja.
A dječja kolica?
Naravno, često je slučaj da
odlazite na put, te nije moguće
uvijek ponijeti tricikl ili bicikl, pa
u tom slučaju kišobran kolica ili
sportska kolica su idealno rješenje
za zajedničke šetnje na svježem
zraku. Sportska/kišobran kolica za
djecu stariju od 6 mjeseci su vrlo
praktična i idealan izbor za kraća ili
dulja putovanja. Kinderkraft modeli
GRANDE, LITE UP i PILOT
pokazali su se vrlo pouzdanima i
praktičnima, uz odlične cijene.
Kinderkraft dječja kolica,
tricikle i balansirajuće bicikle
možete potražiti na webshopu
BabyLand.hr ili u trgovinama
BabyLand u WESTGATEU
na prvom katu, te trgovini
BabyLand SPLIT u robnoj kući
PRIMA 3. Dočekajte proljeće i
ljeto spremni!
www.BabyLand.hr
MaminoSunce
45

DARIVANJE
BioGaia kapi s vitaminom D
(3 komada)
Biogaia tableta sa dodatkom vitamina D, okusa naranče
(5 komada)
www.biogaia.hr
Baby body
(4 komada)
46 MaminoSunce

Vrhunske
masaže
za buduće
majke
Naši iskusni terapeuti pažljivo prilagođavaju tehniku koja je sigurna i učinkovita za trudnice.
Prenatalna masaža idealno opušta i može pomoći kod bolnih leđa, nogu, stopala kao i kod
tjeskobe i depresije.
Hruševečka 20, Zagreb
01/4104-273, 091/5438-095
http://studiosilvija.hr
IME I PREZIME:
ADRESA:
POŠTANSKI BROJ:
GRAD:
BROJ TELEFONA:
PAR RIJEČI ZA NAS:
Odrezak pošaljite do 31. ožujka 2020. na našu adresu: Optima media d.o.o., Delnička 8b, 10000 Zagreb
DOBITNICI IZ PROŠLOGA BROJA:
1. SALVIT OMEGAVIT D - Mia Mrvoš, Zagreb; Ana Popović, Zadar; Davor Babić, Krk
2. MOJA OAZA POKLON PAKET - Nataša Miše, Zagreb; Suzana Zelić; Split
3. BIOGAIA KAPI SA VITAMINOM D - Sanja Bjeliš, Dubrovnik; Ana Vukovac, Rovinj; Jadranka Špika, Trogir; Tereza Božanić,
Vis; Karlo Čorkalo, Šibenik
BIOGAIA TABLETE SA DODATKOM VITAMINA D - Duje Blažević, Brač; Jana Milošić, Krapina; Iva Radojević, Zagreb; Jan
Borić, Zagreb; Dragana Randelić, Zagreb
4. SEBAMED BABY TORBA - Danka Malenica, Vinkovci; Sunčana Tuksar, V. Gorica
5. POKLON PAKET SAN - Tanja Varga, Cres; Ružica Belina, Krapina; Jana Kinkela, Fužine
MaminoSunce
47

Galerija maminih sunasca
v
daruje
Snježno kraljevstvo II - Putovanje u prošlost
1 komad
Dobitnica knjige iz prošlog broja
Lucija
Petar
Mateo
Nea
Milica
48 MaminoSunce
Mihael
Lukas
Lovro, Marija i Eva

Ema
Klara
Danijel
Aleksa
Ani
Lea
Hana
Lucas i Lina
Fotkice svojih sunašca šaljite na e-mail:
Karlo, Niko i Korina Iva
urednistvo@maminosunce.hr
Molimo roditelje dobitnika da se jave na e-mail sa svojim podacima.
Poslane fotke koje nisu objavljene u ovom broju, objavit ćemo u idućem.
Doris
MaminoSunce
49

Klara Kolar, profesorica ruskog jezika
Zašto baš
RUSKI jezik?
Kad bismo nabrajali
najneobičnije,
najinteresantnije
i najmisterioznije
zemlje, među njima bi se
zasigurno našla Rusija: koliko
god nama bliska, o njoj znamo
relativno malo. No, za prave male
ljubitelje jezika, ova informacija
može itekako biti korisna.
Tijekom zadnjih nekoliko godina,
suradnja Hrvatske s ruskim
firmama (naročito naftnim i
građevinskim) u velikom je
porastu. Turizam također slijedi
ovaj trend te je tako, nakon
kratkotrajne stagnacije, od 2019.
godine broj ruskih turista ponovo
počeo rasti. Ako uzmemo u obzir
da, izuzev starijih generacija
koje se ruskog jezika prisjećaju
iz osnovne škole, rijetki zapravo
njime „barataju“, možemo
zaključiti da izbor upravo tog
jezika za vaše dijete garantira
smanjenu konkurenciju,
odnosno automatsku prednost
na tržištu rada.
Nadalje, zbog srodnosti
naših dvaju slavenskih jezika,
usvajanje ruskog lakše je za sve
izvorne hrvatske govornike, a
naročito djecu. S druge strane,
postoje mnogi primjeri riječi
koje na hrvatskom i ruskom isto
izgledaju, ali različito zvuče ili
pak nose različito značenje (kao
ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART
Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb
01/3874 355, 091/3874 355
info@smart-jezici.hr
www.smart-jezici.hr
što je život, što na ruskom zapravo
znači trbuh), što može biti zamka,
no djeci je češće izvor zabave te im
pomogne da zapamte veću količinu
riječi.
Iako je u zadnje vrijeme
popularnost ruskih filmova i serija
u Hrvatskoj porasla, nažalost, ona
je i dalje omanja, što znači da
djeca i dalje nisu izložena ruskom
jeziku na dnevnoj bazi. Odabirom
tečaja ruskog jezika tu izloženost
maksimalno povećavate – a jednom
kad se jezična riznica otvori,
otvaraju se i misteriji ove zemlje.
50 MaminoSunce