Mamino Sunce | broj 77.

sretnim. Jer svi govore da je
važno da je dijete sretno. I onda
upadaju u veliku zamku pod
nazivom zabrana na emocije.
Zabrana na emocije jest
indirektna poruka djetetu da
nije ok biti tužan/ljut/uplašen.
Da to što osjećaju treba što prije
zatomiti i biti sretan, zadovoljan.
Ako dijete padne i udari se,
prva rekacija roditelja može biti
„Nemoj plakati, vidiš da nije
ništa“. Ako dođe iz parka ljuto
jer mu je prijatelj uništio loptu,
roditelj može reći „Ma nemoj
se ljutiti, nije on to namjerno“.
Ako ga bude strah kada uči
plivati, poruka može biti „Ma
što se bojiš, vidiš kako se sva
druga djeca brčkaju“. Tih poruka
roditelji ne moraju biti ni svjesni,
jednostavno ih mogu ponavljati
bez razmišljanja o tome kako
one utječu na dijete. Te poruke
nisu izgovorene iz loše namjere;
uglavnom su izgovorene s ciljem
da se dijete utješi no nažalost ta
utjeha je samo provučena kroz
glavnu poruku koja glasi: Nemoj
osjećati to što osjećaš.
Zašto to nije dobro? Zar nije
težnja da se svi osjećamo
dobro? Da, težnja je da se svi
osjećamo dobro no osjećati
se dobro dok nam se događa
nešto loše nije adekvatno.
Ako zatomimo osjećaj koji je
u toj situaciji primjeren, on
ostaje potisnut i dugotrajnim
skupljanjem takvih osjećaja
mogu nastati veliki problemi.
Ako uvijek zatomljujemo ljutnju
jer: druga osoba to nije tako
mislila/to nije pristojno/drugi
nam kažu da se nemamo zašto
ljutiti, ta ljutnja će kad-tad
izaći van. Bilo kroz zdravstvene
tegobe, bilo kroz jednu veliku
eksploziju koja će odjeknuti dajemo poruku da je potrebno
kada joj se najmanje nadamo. nešto izvana da bi se osjećalo
Ako stalno zatomljujemo bolje.
svoj strah i mantramo da se Kada je dijete ljuto, prepoznajte
„nemamo čega bojati“, on se da je ljuto. Pitajte ga jel može
negdje u dubini skuplja i može samo nešto učiniti da razrješi
jednog dana izaći van u obliku konflikt (ako je konfliktna situacija
napada panike. Drugim riječima, dovela do ljutnje). Potičite ga da
sve što zatomimo zapravo kaže drugom djetetu/osobi što
nismo eliminirali iz sebe već je ga smeta. Kada se dijete uplaši,
samo ostalo negdje djelomično pitajte ga što ga je uplašilo.
zapečačeno. Kako to ne bi Nemojte tražiti čudovišta ispod
učinili s emocijama svoje djece i kreveta pa uvjeravati da ih nema.
priuštili im probleme u kasnijoj Recite mu da čudovišta ne
dobi, važno je dopustiti im da postoje zapravo, da su samo u
osjećaju to što osjećaju. Važno knjigama i na televiziji. Recite mu
je prepoznati kod sebe koju im da ćete biti tu za njega ako ga je
poruku šaljemo kada ih tješimo. strah.
Važno je prihvatiti da možda u Ne morate riješiti problem koji
tom trenu ne možemo učiniti ima dijete. Ne morate ga instant
ništa da dijete bude bolje – no učiniti zadovoljnim i oslobođenim
i to je ok. Možemo samo biti uz od neugodnih emocija. Budite mu
njih i pitati ih što im treba od podrška, pokažite razumijevanje
nas.
(čak i kada vam se čini potpuno
Kako onda reagirati kada se neutemeljen djetetov osjećaj –
dijete rasplače? Pitajte dijete emocije su subjektivne, nemojte
što ga je rastužilo i jel mu ih objektivizirati) i pustite dijete
možete kako pomoći. Poljubite da se nauči nositi s njima. Tako
ga. Nemojte mu govoriti da će mu indirektno stvarate dobre
proći kada ga poljubite – jer to temelje za sreću. Jer sreća se
nije istina. I u isto vrijeme mu nalazi u nama, a ne izvan nas.
www.budisvoj.eu
MaminoSunce
31