You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
GODINA 1 NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - BROJ <strong>28</strong> / 2017
REČ UREDNIKA ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN 3<br />
AKTUELNO TOKOM NEDELJE 4<br />
- BAKTERIJE SA MESECA 4<br />
- GRAVITACIONI TALASI KAO INDIKATORI DODATNIH DIMENZIJA 7<br />
- MOBILNI ATOMSKI REAKTORI ZA MARS 8<br />
- PRIPREMA ZA VELIKO SPREMANJE VAŠARA U ORBITI 10<br />
- BEPI COLOMBO ISKORO KREĆE PREMA MERKURU 12<br />
STALNE RUBRIKE 14<br />
- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 14<br />
- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 21<br />
- ESA - SLIKA NEDELJE 22<br />
- ESO - SLIKA NEDELJE 23<br />
- HABLOVA SLIKA NEDELJE 24<br />
- CHANDRA - SLIKA NEDELJE 25<br />
- SVE OPSERVATORIJE SVETA 26<br />
- KUTAK ZA MLADE ASTRONOME 27<br />
- NAŠA LEPA PLANETA ZEMLJA <strong>28</strong><br />
- ZANIMLJIVOSTI 29<br />
TEKSTOVI SARADNIKA 30<br />
- DIFUZNA MAGLINA Sh-155 30<br />
- ZVEZDA KW SAGITARII 31<br />
- HI‘IAKA - HAUMEIN SATELIT 32<br />
- ZAŠTO NE TREBA ZASADITI DRVEĆE U SAHARI? 33<br />
POZIV II UPUTSTVO ZA SARADNJU 33<br />
IMPRESUM 34<br />
BILTEN SARADJUJE SA ORGANIZACIJAMA 35<br />
2
ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN<br />
Dragi čitaoci,<br />
srdačno se zahvaljujem svima koji su informacijama i aktivnom saradnjom pomogli<br />
ostvarenju ovog broja. Od skoro je moguće listanje biltena online. Na taj način, bilten<br />
može brže da se prelista, nego da se izvrši prvo download, pa onda otvaranje biltena.<br />
Naravno da je pdf-download i dalje dostupan. Adresu web-strane za listanje možete da<br />
pronađete u impresumu. U ovom broju se zahvaljujem agencijama NASA I ESA na poslatim<br />
tekstovima, kao i na pristupu pisanom materijalu i fotografijama. Astronomski Bilten<br />
Online može da se pohvali sa sve većim brojem čitaoca, što me posebno raduje.<br />
Zahvaljujem se svim čitaocima na pozitivnom mišljenju i lepim kritikama.<br />
Drago mi je da je veliki broj tekstova prenesen putem raznih elektronskih medija.<br />
Zahvaljujem se i raznim upitima za saradnju i dobroj volji na uspostavljanju kontakta.<br />
Adrese za kontakt sa urednicom se nalaze u impresumu na kraju biltena. Takodje se tamo<br />
nalaze i adrese socijalnih medija u kojima je bilten zastupljen.<br />
Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />
Urednica i izdavač biltena<br />
Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />
09. juli 2017.<br />
3
BAKTERIJE SA MESECA<br />
Kada su se prvi astronauti vratili sa Meseca, postojala je bojazan, da će mozda da donesu<br />
bakterije na Zemlju, koje bi se proširile i izazvale bolesti protiv kojih ljudi nemaju<br />
odbrambene mogućnosti, kao što se to desilo sa stanovnicima srednje i južne Amerike, kada<br />
su Španski osvajaci doneli bolesti sa sobom. Zbog toga su astronauti odmah posle povratka<br />
stavljeni u karanten, gde su morali da provedu nekoliko nedelja, dok se sa sigurnošću nije<br />
ustanovilo da nisu bili kontaminirani. Međutim, postoji jedna druga priča i ona počinje dve<br />
godine pre nego sto se Apolo 11 spustio na Mesec.<br />
ASTRONAUTI APOLA 11 U KARANTENU<br />
Sve je počelo 1967. godine, kada se robotska sonda<br />
„Surveyor 3“ spustila na Mesec. Na brodu sonde je<br />
bila i jedna kamera, koja je slala fotografije na<br />
Zemlju, kao pripremu za spuštanje prvih astronauta<br />
na Mesec. Kamera je na Mesecu ostala skoro tri<br />
godine, dok je astronauti Apola 12 nisu poneli i vratili<br />
na Zemlju. Ono što je tada otkriveno, do danas nije u<br />
potpunosti razjašnjeno.<br />
4
Kada su posle povratka Apola 12, naučnici na Zemlji istražili kameru, ostali su zabezeknuti<br />
time što su videli, naime u kameri su se nalazili mikrobi! Radi se o streptokokama<br />
(Streptococcus mitis).<br />
Odmah je pokrenuta istraga da bi se utvrdilo, da li su 1967. godine bili održani sterilni<br />
standardi. Pregedan je filmski materijal na kome se vidi kako je kamera spakovana za let na<br />
Mesec. Ispitano je da li možda ovi mikrobi potiču sa Zemlje, ali se činilo nemogućim da su tri<br />
godine preživele na Mesecu, pod ekstremnim temperaturama i pod uticajem još<br />
ekstremnijeg zračenja. Ako je to tačno, između 50 i 100 mikroba su preživeli lansiranje na<br />
Mesec, uticaj Sunčevog zracenja, koje je na Mesecu ekstremno jako, jer ne postoji<br />
atmosfera, zatim su bile izložene temperaturama do -253 stepena Celzijusa i tokom tri<br />
godine nisu imale nikakvu hranu, vodu ili neki drugi izvor energije.<br />
Kontrola tadašnjeg zdravstvenog stanja tehničara je pokazala da je jedan prilikom<br />
pripremanja kamere za „Suveyor 3“, imao kjavicu. Ali, to ne može da se utvrdi sa sigurnošću.<br />
Moguće je i da bakterije potiču sa Meseca ili da je kamera kontaminirana posle sletanja na<br />
Zemlju.<br />
5
„Odbor za planetarnu sigurnost“ komiteta za svemirska istraživanja (COSPAR) je pregledao<br />
istorijski filmski materijal pripreme starta „Suveyora 3“. Uprkos mišljenju da su tada održani<br />
visoki sterilni standardi snimci su pokazali, da su naučnici u laboratoriji imali otvorenu<br />
zaštitu na kosi i maske preko usta i nosa. Uprkos tome, veliki delovi lica nisu bili pokriveni,<br />
kao i podlaktice ruku, iako su nosili rukavice. Smatra se da je kamera na taj način „zaražena“,<br />
poslata na Mesec, gde su mikrobi tri godine preživeli i da su onda vraćeni na Zemlju.<br />
Rezultati ove analize snimaka su objavljeni pod naslovom: "A Microbe on the Moon?<br />
Surveyor III and Lessons Learned for Future Sample Return Missions". U studiji piše da je<br />
kontaminacija sa mikrobima za vreme pripremanje kamere za start veoma moguća i da<br />
mikrobi najverovatnije potiču sa Zemlje.<br />
Studija može da se pogleda studiju, NASA je ljubazno dozvolila pristup:<br />
https://drive.google.com/open?id=0B--EUzUnAPuwVGgzVVlVazRYZ00<br />
Danas sterilni standardi nalaze daleko iznad onih iz 1969. godine i naučnici obraćaju posebnu<br />
pažnju na to kada pripremaju sonde za istraživanje drugih nebeskih tela, jer ako bi pronašli<br />
neke mikrobe, moraju da budu sigurni da to nisu slepi putnici sa Zemlje, nego da zaista<br />
potiču sa tog nebeskog tela.<br />
NASA<br />
KAMERA SA SURVEYORA 3<br />
6
GRAVITACIONI TALASI KAO INDIKATORI DODATNIH DIMENZIJA<br />
Naučnici na Maks Plank institutu za gravitacionu fiziku su otkrili, da bi sakrivene dimenzije,<br />
kako to predviđa teorija stringova, mogu da utiču na gravitacione talase. Istražuje se da li<br />
uticaji dodatnih dimenzija na prostor-vremenske talase, mogu eksperimentalno da se<br />
dokažu. Prvo gravitaciono merenje crnih rupa koje se spajaju, je izvršio LIGO u septembru<br />
2015. godine. To je otvorilo sasvim nov pogled na univerzum. Međutim, moguće je da fizičari<br />
sa ovom novom metodom merenja, mogu osim da posmatraju crne rupe i ostale egzotične<br />
astrofizikalne objekte i da razumeju samu gravitaciju. U poređenju sa drugim osnovnim<br />
silama, kao što je na primer, elektromagnetizam, gravitacija je ekstremno slaba. Razlog ovoj<br />
slabosti bi mogao da bude, da gravitacija ima međusobno dejstvo sa više nego tri prostorne<br />
dimenzije i jednom vremenskom dimenzijom, koji<br />
su deo našeg svakodnevnog iskustva.<br />
Dodatne dimenzije (takozvane ekstra-dimenzije),<br />
koje na osnovu njihove malenkosti ostaju<br />
sakrivene, su neodvojivi deo teorije stringova<br />
(kandidat za teoriju kvantne gravitacije). Fizičari<br />
traže ovakvu teoriju, koja bi objedinila kvantnu mehaniku i opštu teoriju relativiteta, da bi<br />
razumeli šta se događa, kada veoma velike mase postoje na veoma malim rastojanjima. To<br />
se odnosi na događaje u unutrašnjosti jedne crne rupe ili prilikom Velikog praska. Pokušaji<br />
fizičara da pronađu druge dimenzije na Large Hadron Collideru u CERNU do sada nisu doneli<br />
uspeh, ali gravitacioni detektori bi mogli da pruže eksperimentalne nagoveštaje.<br />
Naučnici su otkrili da bi dodatne dimenzije trebale da imaju dva različita efekta na<br />
gravitacione talase: one bi promenile "standardne gravitacione talase" i izazvale bi dodatne<br />
talase na visokim frekvencama iznad 1.000 Hz. Međutim, posmatranja ovih frekvenca su<br />
malo verovatna, jer detektori na tlu nemaju dovoljnu osetljivost za visoke frekvence. Ali bi<br />
zato uticaj dodatnih dimenzija na "standardne gravitacione talase" doveo do lakšeg<br />
prepoznavanja, zato što bi došlo do zbijanja i širenja prostorvremena i to je moguće<br />
posmatrati sa LIGO-detektorima. Tako je sledeće posmatranje Virgo-Detektora zajedno sa<br />
LIGO-detektorom planirano za kraj 2018./početak 2019. godine.<br />
MAX-PLANCK-INSTITUT FÜR GRAVITATIONSPHYSIK<br />
7
MOBILNI ATOMSKI REAKTORI ZA MESEC II MARS<br />
U mnogim zemljama zapadne Evrope je atomski reaktor zastareo model dobijanja energije.<br />
Međutim, u svemiru bi na ovaj način mogla da se iskoristi atomska energija. Na tome rade<br />
NASA inžinjeri. Od septembra ovde godine, oni će u pustinji Nevade da testiraju mini atomski<br />
reaktor, koji bi kasnije bio lansiran u svemir. Cilj je da se na ovaj način postigne snabdevanje<br />
energijom na bazama na Mesecu i Marsu.<br />
Zadnje tri godine tehnološko odeljenje NASE razvija projekat sa oznakom "Kilopower" i gradi<br />
se reaktor dužine tri metra i težine 1,5 tona. U njemu će neutronski zrak da bude uperen u<br />
cilindar od legure urana i molibdena i tako će da razbije atomska jezgra urana-235, koji se<br />
nalaze u njemu. Na ovaj način može da se dobije energija od jednog do deset kilovata. To je<br />
doduše samo delić energije koju stvara moderni atomski reaktor - oko milion kilovata, ali<br />
ovaj mini reaktor bi bio dovoljan za energiju koja je potrebna bazi na Marsu. Kako su<br />
tehničari izračunali, ovoj bazi bi bilo potrebno oko 40 kilovata. Prema proračunima, reaktori<br />
bi trebali da daju energiju najmanje deset godina.<br />
8
Već duže vremena NASA koristi atomsku energiju za istraživanje svemira, ali do sada je<br />
koristila samo radionuklid baterije. One su daleko pouzdanije od solarnih ćelija i sastoje se<br />
od grudve plutonijuma-238. U unutrašnjosti baterije, atomska jezgra se stalno raspadaju, što<br />
proizvodi toplotu. Na ovaj način se rover Kjurioziti na Marsu snabdeva sa nekoliko stotina<br />
vati. To odgovara energetskim potrebama jednog usisivača.<br />
Za velike svemirske misije, ovo nije dovoljno, zbog čega su inžinjeri razvili mini atomski<br />
reaktor. Projekat košta ukupno 15 miliona dolara. Još uvek nije sigurno da će testovi da budu<br />
pozitivni, jer su u proslošti već vise puta obavljeni testovi sa svemirskim atomskim<br />
reaktorima. Sovjetski Savez je u svemir poslao desetine nedovoljno osiguranih atomskih<br />
reaktora, kao i NASA. Na primer, 1965. godine je startovan 500-vatni reaktor SNAP-10A u<br />
Zemljinu orbitu. Posle 43 dana je elektronika otkazala. Do danas ovaj nuklearni satelit kruži u<br />
orbiti i u daljoj budućnosti ce da padne na Zemlju.<br />
NASA<br />
Vise o projektu SNAP, može da se<br />
pročita ovde:<br />
http://etec.energy.gov/Operations/Maj<br />
or_Operations/SNAP_Overview.html<br />
9
PRIPREMA ZA VELIKO SPREMANJE VAŠARA U ORBITI<br />
Stotine hiljada otpadnih delova kruže velikom brzinom oko Zemlje. Taj otpad predstavlja<br />
veliku opasnost za satelite i Internacionalnu Svemirsku Stanicu, koji bi prilikom sudara mogli<br />
da budu teško oštećeni. Američki naučnici planiraju da sakupe više od 20.000 objekata<br />
prečnika od najmanje 10 santimetara, uz pomoć hvatalica na principu nogu tropskog<br />
guštera.<br />
tehnika.<br />
Test je obavljen u<br />
bestežinskom stanju<br />
na ISS stanici i<br />
protekao je uspesno.<br />
Do sada su<br />
predlagane mnoge<br />
tehnike sa<br />
harpunima ili<br />
mrežama, koje<br />
nisu toliko<br />
eficijentne, kao<br />
novooprobana<br />
Mnogi otpadni delovi su preveliki za<br />
konvencionalne mehaničke hvatalice,<br />
pre svega u komplikovanim uslovima<br />
u svemiru, gde vakuum, zračenje i<br />
bestežinsko stanje otežavaju rad. Uz<br />
pomoć tankih, silikonskih folija, koje<br />
su struktuirane prema primeru nogu<br />
tropskog gustera, čak i u ovoj<br />
ekstremnoj okolini u svemiru, glatke<br />
površine mogu da budu uhvaćene,<br />
bez da ponovo iskliznu. Za to su odgovorne slabe van-der-Valove sile, koje nastaju između<br />
silikonske folije i površine otpada.<br />
10
Folije drže kako na tvrdim predmetima, tako i na fleksibilnim predmetima. One se nalaze na<br />
ručnoj komponenti. Prilikom testa su tako uhvaćeni objekti do veličine jednog metra u obliku<br />
kocke, cilindra i kugle, i mogli su kontrolisano da se pomeraju. Kada se zatim promeni ugao<br />
iznad mehanizma folije i površine objekta, suva veza se bez problema razdvaja. Takođe su i<br />
pokušaji na ISS stanici sa objektima težine od 370 kilograma, izvršeni uspešno. Ova hvatalica<br />
je već montirana na nekoliko robotskih ruku. Kao sledeće se planiraju instalacije dodatnih<br />
senzora, kako bi se adhezione sile bolje kontrolisale. Posle toga slede prvi pokušaji u svemiru,<br />
izvan ISS stanice.<br />
ESO<br />
11
BEPI COLOMBO USKORO KREĆE PREMA MERKURU<br />
Letelica je 6,40 metara visoka i 4 tone teška. Ove nedelje je prvi put predstavljena javnosti u<br />
Nordvijku pored Den Haga. To je do sada najteži i najambiciozniji projekat Evropske<br />
Svemirske Agencije ESA i partnerske Japanske Svemirske Agencije JAXA. Sonda će biti<br />
testirana u Holandiji, a u oktobru 2018. godine treba da startuje iz Kurua u Francuskoj<br />
Gvajani sa raketom Arijana. Put do Merkura će da traje sedam godina. Do sada se veoma<br />
malo zna o ovoj misiji.<br />
Istraživanje Merkura je prilično teško, jer temperature fluktuiraju izmedju -180°C i +430°C.<br />
To je poseban izazov za temperaturnu zaštitu sonde i za njene instrumente. Konzorcijum od<br />
83 firmi iz 16 zemalja, već 10 godina radi na visokotehnološkim instrumentima. Do sada su<br />
samo dve NASA misije stigle do Merkura. Sedamdesetih godina prošlog veka je Mariner 10<br />
leteo do planete, a posle njega je svemirska sonda Mesendžer kružila oko Merkura do 2015.<br />
godine. Snimci ove sonde su iznenadili naučnike, jer su dobijena saznanja opovrgnula<br />
dostadašnje teorije. Zbog toga, Bepi Colombo treba da pronađe odgovore na neka od<br />
pitanja, kao što su: Zašto Merkur ima magnetno polje slično Zemlji? Da li na Merkuru postoji<br />
voda? Šta se događa u dubokim kraterima? Od čega se sastoje minerali na Merkuru? Šta se<br />
događa u unutrašnjosti planete?<br />
12
Bepi Colombo se sastoji od dva orbitera, Evropskog i Japanskog. Evropski treba da istraži<br />
površinu i unutrašnju strukturu planete, dok Japanski treba da istraži magnetno polje. Na<br />
svom putu do Merkura, Bepi Colombo će da iskoristi gravitaciju Zemlje i Venere, kako bi brze<br />
došao do Merkura. Tamo će da stigne 2021. godine i da šest puta obiđe oko njega, a zatim će<br />
2025. godine da uđe u orbitu oko Merkura. Tada će da se oba orbitera odvoje. Do sada je<br />
bilo puno odlaganja i tehničkih problema. Start rakete je morao nekoliko puta da bude<br />
odložen, ali sada je Bepi Colombo spreman za svoj dalek put.<br />
JAXA<br />
13
www.apod.rs<br />
03. juli 2017.<br />
LETNJI TROUGAO IZNAD KINESKOG ZIDA<br />
Objašnjenje slike: Da li ste nekada videli Letnji trougao? Svetle zvezde Vega, Deneb i Altair<br />
obrazuju trougao koji se ujutru vidi na severnom prolećnom nebu, a uveče se vidi na<br />
severnom jesenjem nebu. U toku letnjih meseci se trougao vidi u ponoć, skoro u zenitu. Na<br />
ovoj slici se vidi asterizam Letnjeg trougla zajedno sa lukom centralne trake našeg Mlečnog<br />
puta, fotografisan u proleće iznad Kineskog zida. Ova građevina se ubraja u svetsku kulturnu<br />
zaostavštinu, a deo na slici je sagrađen u 6. veku na planini Jan. Na vrhu se nalazi kula sa koje<br />
se u toku jasne letnje noći, vide svetla Pekinga.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Steed Yu & NightChina.net<br />
14
www.apod.rs<br />
04. juli 2017.<br />
NEBESKI VATROMET: U ZVEZDANOM JATU WESTERLUND 2<br />
Objašnjenje snimka: Šta bi bilo, kada biste mogli da letite direktno u zvezdano jato gde<br />
nastaju zvezde? Video-vizualizacija daje odgovor na to pitanje. Nastala je od 3-D<br />
kompjuterskih modela u vidljivom i infracrvenom svetlu. Westerlund 2 ima veličinu od oko<br />
10 svetlosnih godina i od nas je udaljen oko 20.000 svetlosnih godina, u sazvežđu Karina. Na<br />
početku animacije, velika maglina Gum 29 ispunjava scenu, u sredini se nalazi mlado jato<br />
svetlih zvezda. Za vreme približavanja jatu, zvezde lete pored. Zatim se imaginarni svemirski<br />
brod okreće i nastavlja se let iznad nekoliko svetlosnih godina dugačkih stubova<br />
interstelarnog gasa i prašine. Snažni vetrovi i zračenje masivnih mladih zvezda razaraju sve,<br />
osim najgušćih, bliskih grudvi prašine. U njihovoj senci se nalaze stubovi od kojih mnogi<br />
pokazuju prema centru jata. Let se završava na gornjoj granici zvezdanog jata, gde mogu da<br />
se vide stotine najmasovnijih zvezda za koje znamo.<br />
Kredit za snimak i autorska prava:<br />
NASA, ESA, Hubble, J. Anderson et al. (STScI);<br />
Zahvaljujemo se: The Hubble Heritage Team (STScI/AURA), A. Nota (ESA/STScI),<br />
the Westerlund 2 Science Team, and the ESO<br />
15
www.apod.rs<br />
05. juli 2017.<br />
IZLAZAK SUNCA U AFELU<br />
Objašnjenje slike: 3. jula je planeta Zemlja dostigla afel, najudaljeniju tačku eliptične putanje<br />
oko Sunca. Svake godine je tog dana, Zemlja najudaljenija od Sunca. U Australiji je u to<br />
vreme zima. Na slici je kompozitna slika Brizbejna. Godišnja doba na našoj planeti ne stoje u<br />
vezi sa time koliko je Zemlja bližu Suncu, nego su u vezi sa nagnućem Zemljine ose u odnosu<br />
na ekliptiku. Ugao nagnuća iznosi 23,4 stepena, prema vertikalnoj osi ravni. Zbog toga se<br />
najudaljenija tačka događa u leto, kada je severni pol planete okrenut prema Suncu i na<br />
severnoj Zemljinoj polulopti su topli letnji dani.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Stephen Mudge<br />
16
www.apod.rs<br />
06. juli 2017.<br />
ATLAS, DAFNE II PAN<br />
Objašnjenje slika: Atlas, Dafne i Pan su Saturnovi mali, unutrašnji meseci. Na ovoj montaži se<br />
slike svemirske sonde Kasini, koja još uvek kruži oko Saturna, nalaze u istim razmerama.<br />
Dafne je otkrivena na Kasinijevim slikama iz 2005. godine, Atlas i Pan su prvi put vidjeni na<br />
slikama svemirskih sondi Vojadžer 1 i Vojadžer 2. Atlas ima oblik letećeg tanjira i kruži u<br />
blizini spoljašnje ivice Saturnovog svetlog A-prstena. Dafne kruži u uskoj Keeler-praznini, a<br />
Pan se nalazi u velikoj Enkeovoj praznini A-prstena. Čudne ekvatorijalne izbočine malih<br />
meseca bi mogle da su nastale tokom vremena taloženjem materijala. Čak i sićušna Dafne<br />
izaziva talase u materijalu prstena, dok se kreće duz ivice Keeler praznine.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Cassini Imaging Team, SSI, JPL, ESA, NASA<br />
17
www.apod.rs<br />
07. juli 2017.<br />
POGLED PREMA M106<br />
Objašnjenje slike: Velika, svetla, lepa spirala Mesije 106 dominira na ovom kosmičkom<br />
pogledu. Dva stepena široko teleskopsko vidno polje gleda prema sazvežđu Lovački psi<br />
(Canes Venatici) u blizini ručke Velikih kola. M106 je poznata i kao NGC 4258, ima veličinu od<br />
oko 80.000 svetlosnih godina i od nas je udaljena 23,5 miliona svetlosnih godina. Ova<br />
galaksija je najveći član Canes II-grupe galaksija. Udaljenost od M106 je za jednu daleku<br />
galaksiju dobro poznata, delimično i zato, jer može da se odredi merenjem upadljive maseremisije<br />
(microwave-laser-emission). Ova emisija je veoma retka i nastaje putem vodenih<br />
molekula u molekuralnim oblacima, koji obuhvataju aktivno galaktičko jezgro. Još jedna<br />
markantna spiralna galaksije na sceni je skoro tačno sa strane vidljiva NGC 4217, desno ispod<br />
M106. Udaljenost od NGC 4217 je mnogo manje dobro poznata, ona se procenjuje na oko 60<br />
miliona svetlosnih godina.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Peter Feltoti<br />
18
www.apod.rs<br />
08. juli 2017.<br />
SAKRIVENA GALAKSIJA IC 342<br />
Objašnjenje slike: Slično mnostvu velikih, svetlih spiralnih galaksija u našem susedstvu, IC<br />
342 je udaljena samo 10 miliona svetlosnih godina u severnom sazvežđu Kamelopardalis<br />
(Zirafa). Svemirsko ostrvo, IC 342 inače bi bila istaknuta galaksija na našem noćnom nebu, ali<br />
je skrivena od jasnog pogleda oblacima zvezda, gasa i prašine duž ravni nase galaksije<br />
Mlečnog puta. Iako je svetlost IC 342 zatamnjena kosmickim oblacima, ova oštra teleskopska<br />
slika pokazuje mračnu prašinu galaksije, plave zvezde i sjajne roza oblasti gde se formiraju<br />
zvezde duž spiralnih krajeva koji se viore daleko od jezgra galaksije. IC 342 je možda prošla<br />
nedavnu eksploziju formiranja zvezda i dovoljno je blizu da je gravitaciono uticala na<br />
evoluciju lokalne grupe galaksija i Mlečnog puta.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
T. Rector (U. Alaska Anchorage), H. Schweiker, WIYN, NOAO, AURA, NSF<br />
19
www.apod.rs<br />
09. juni 2017.<br />
ZEMLJA NOĆU<br />
Objašnjenje slike: Da li možete da pronađete vašu omiljenu državu ili vaš omiljen grad? Na<br />
ovoj slici je moguće da se vidi noćni pejsaž celog sveta. Svetla pokazuju gusto naseljene<br />
oblasti na površini Zemlje, među njima Evropske obale, kao i obale Amerike i Japana. Mnogi<br />
veliki gradovi se nalaze na rekama ili morima. Posebno tamni prostori se nalaze u Južnoj<br />
Americi, Africi, Aziji, Australiji. Ova kompozitna slika je nastala od fotografija koje je satelit<br />
Suomi-NPP snimao od aprila do oktobra 2012. godine na polarnoj orbiti, oko 824 kilometara<br />
iznad Zemljine površine sa Visible Infrared Imaging Radiometer Suite (VIIRS) za vreme vedrih<br />
noći.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
NASA, NOAA NGDC, Suomi-NPP, Earth Observatory,<br />
Podaci i obrada: Chris Elvidge i Robert Simmon<br />
20
27. nedelja 2017.<br />
VELIKA PROTUBERANCA<br />
Objašnjenje slike: Na ivici Sunca pružao se sjajan pogled na Solarnu plazmu koja je<br />
eksplodirala i tekla ceo dan. Naelektrisane čestice plazme su pokretane snažnim magnetnim<br />
silama. Kada se posmatra na ovoj talasnoj dužini ekstremne ultravioletne svetlosti, može da<br />
se prati kretanje čestica. Takvi događaji su prilično česti, ali mnogo je lakše videti ih kada su<br />
blizu ivice Sunca. Da bi se shvatila veličina, istaknuti luk je porastao nekoliko puta veći od<br />
Zemlje.<br />
Video snimak može da se vidi ovde:<br />
https://sdo.gsfc.nasa.gov/assets/gallery/movies/Streaming304_June_big.mp4<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
SDO/NASA<br />
21
03. juli 2017.<br />
SATURN II PRSTENOVI<br />
Objašnjenje slike: Internacionalna letelica Kasini je završila polovinu od 22 proleta između<br />
Saturna i njegovih prstenova pre zaključenja svoje misije 15. septembra. Kasini istražuje<br />
Saturnov sistem već 13 godina, a od 22. aprila je napravio seriju 'grand finale' orbita,<br />
uzimajući kurs prema prethodno neistraženoj teritoriji.<br />
ove misije.<br />
Prikazana slika je snimljena 7.<br />
juna, na početku osme orbite.<br />
To je sirova širokougaona slika<br />
koja prikazuje planetu,<br />
prstenove i projekciju<br />
Saturnove senke na unutrašnje<br />
prstenove. Svaka od 22<br />
eliptične orbite traje oko šest i<br />
po dana, pri tome pređe 2.400<br />
km sa brzinom od 121. 000-<br />
126. 000 km/h. Posle zadnje<br />
orbite, svemirska letilica će<br />
krenuti ka Titanu, gde ce<br />
iskoristiti njeogv zamah<br />
gravitacije, kako bi<br />
kontrolisano zaronila u<br />
atmosferu planete za završetak<br />
Misija Kasini-Huigens je kooperativni projekat NASA, ESA i ASI, Italijanske svemirske agencije.<br />
Kredit i autorska prava: ESA<br />
https://twitter.com/ESA_serbia<br />
22
03. juli 2017.<br />
OČII ATAKAME<br />
Objašnjenje slike: Ova slika je nastala na severnom vrhu Salar de Atacama – najveće slane<br />
pustinje u Čileu. Ona se nalazi u blizini San Pedro de Atacama, grada na severu Čilea, koji je<br />
veoma omiljen kako među Čileancima, tako i medju internacionalnim posetiocima. Slana<br />
pustinja se nalazi između dva slatkovodna jezera, koji su veoma blizu jedan drugoga: Ona<br />
nose nazv - Ojos del Salar, što<br />
znači "Oči slanog tiganja".<br />
Danju turisti posećuju ovo mesto,<br />
kada se na svojim izletima od San<br />
Pedra de Atacama ovde zaustave.<br />
Slika pokazuje jedan od dva<br />
jezera u sredini suvog pejsaža u<br />
sumrak, kada ponovo zavlada mir<br />
na ovom mestu. U vodenom oku<br />
se ogleda nebo za vreme<br />
promene od dana prema noći.<br />
Dok oblaci na desnom horizontu svetle u narandžastom svetlu zalazećeg Sunca, nebo na<br />
levoj strani pokazuje već prve zvezde.<br />
Ovo mesto se nalazi nedaleko od Čajantor platoa, koji leži 5.000 metara iznad nadmorske<br />
visine. Tu se nalazi Atacama Large Millimeter/Submillimeter Array (ALMA) – opservatorija sa<br />
nesvakidasnjim dizajnom, koji se sastoji od 66 preciznih antena. Pustinja Atakama je<br />
perfektno mesto za opservatoriju ALMA, jer niska vlažnost vazduha i velika visina, čine<br />
idealne uslove za astronomska posmatranja.<br />
Tekst na ESO-strani: https://www.eso.org/public/serbia/images/potw1726a/<br />
Kredit i autorska prava: ESO<br />
23
03. juli 2017.<br />
HABLOVA SAKRIVENA GALAKSIJA<br />
Objašnjenje slike: IC 342 je izazovna kosmička meta. Iako je svetla, galaksija se nalazi blizu<br />
ekvatora galaktičkog diska Mlečnog puta, gde je nebo gusto posejano sjajnim kosmičkim<br />
gasom, svetlim zvezdama i tamnom, mracnom prašinom. Da bi astronomi mogli da vide<br />
složenu spiralnu strukturu IC 342, oni moraju da gledaju kroz veliku količinu materijala u<br />
našoj sopstvenoj galaksiji. Kao rezultat, IC 342 je relativno teško videti i slikati, što joj je<br />
donelo intrigantni nadimak: "Skrivena galaksija".<br />
U astronomskom smislu, galaksija se nalazi vrlo blizu Mlečnom putu. Ova spiralna spiralna<br />
galaksija bi bila među najsjajnijim objektima na nebu, kada se ne bi nalazila opkoljena<br />
tamnom prasinom. Galaksija je<br />
veoma aktivna, što pokazuje niz boja<br />
prikazanih na ovom NASA/ESA<br />
snimku Hablovog svemirskog<br />
teleskopa, koji prikazuje centralni<br />
deo galaksije. Može da se vidi divna<br />
mešavina vrućih, plavih oblasti koje<br />
formiraju zvezde, crvene, hladnije<br />
oblasti gasa i tamne trake neprozirne<br />
prašine, koji se svi vrte oko jakog<br />
jezgra. Godine 2003. astronomi su<br />
potvrdili da ovo jezgro predstavlja<br />
posebnu vrstu centralne oblasti,<br />
poznate kao HII jezgro - naziv koji<br />
ukazuje na prisustvo jonizovanog<br />
vodonika - što verovatno utice na<br />
radjanje mnogih vrelih, novih zvezda.<br />
Kredit za sliku: ESA/Hubble & NASA<br />
https://twitter.com/Hubble_serbian<br />
24
3C353<br />
Mlaznice koje generišu supermasivne crne rupe u središtima galaksija mogu da pošalju velike<br />
količine energije na ogromne udaljenosti. 3C353 je širok, dvostruko ispupčen izvor, gdje je<br />
galaksija sićušna tačka u sredini, a džinovski izbačaji zračenja (džetovi)mogu da se vide u<br />
rentgenskim zracima iz Chandre (ljubičasti) i radio podacima veoma velikog raspona<br />
(narandžasta boja).<br />
Kodirane boje: milimetarsko područje (crveno), optički (zeleno), rentgenski zraci (violet-plavo)<br />
25
10. DEO<br />
ARČETRI OPSERVATORIJA U ITALIJI<br />
Opservatorija se nalazi na spoljašnjoj teritoriji Firence u Italiji. Astronomska teorija i<br />
praktična posmatranja su deo funkcija ove opservatorije. Takođe Arčetri učestvuje na<br />
projektima - Multiple/Magnum Mirror Telescope, 6,5-m-teleskop, LBT, 2x 8,4-m-teleskop,<br />
Telescopio Nazionale Galileo, 3,5-m-teleskop, adaptivni sekundarno ogledalo za jedan od<br />
teleskopa VLT Gornergrat Infrared Telescope, 1,5 m (TIRGO).<br />
26
Kao odgovor na mnogostruke upite i želje čitaoca biltena, na ovom mestu je etablirana<br />
stalna rubrika sa pitanjima i odgovorima za naše mlade čitaoce koji se interesuju za<br />
astronomiju. Vaša pitanja i komentare možete da šaljete na mejl redakcije.<br />
10.<br />
KOJE ZADATKE SU IMALI SPEJS ŠATLOVI U SVEMIRU?<br />
U pocetku je NASA polagala velike nade u program Spejs Šatl. Sistem sa velikim teretnim<br />
prostorom koji statuje kao raketa i sleće kao avion, Šatl je važio za tehnologiju budućnosti po<br />
pitanju letova u svemir sa ljudskom posadom. Tako su u početku bili planirani startovi<br />
satelita sa Spejs Šatlom i neki od njih su ostvareni. Međutim, ovaj program se pokazao kao<br />
mnogo skuplji, nego što se to u početku mislio. Dve teške katastrofe i dodatno sigurnosno<br />
obezbeđenje su doveli do toga da je ovaj sistem postao neekonomičan. Tako su Šatlovi<br />
korišteni uglavnom za snabdevanje Internacionalne Svemirske Stanice ISS i za održavanje<br />
svemirskog teleskopa Habl, što sa običnim kapsulama ne bi bilo moguće.<br />
27
ITALIJA II DEO BALKANA<br />
Internacionalna Svemirska Stanica ISS kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara. Za<br />
jedan obilazak oko naše planete, stanici je potrebno 1,5 sati. Pri tome je njena prosečna<br />
brzina u orbiti oko 27.750 klometara na sat. Tako astronauti na brodu u toku jednog dana<br />
dožive nekoliko izlazaka i zalazaka Sunca, pa se njihove aktivnosti upravljaju prema svetskom<br />
vremenu (Coordinated Universal Time - UTC), što je vreme koje se koristi u Velikoj Britaniji.<br />
Jedna od obaveza astronauta je i posmatranje i fotografisanje Zemlje. Na ovoj slici se vide<br />
Italija, Grčka i Balkansko poluostrvo.<br />
<strong>28</strong>
KIŠA KOJA NE DODIRUJE TLO II OLOVNI SNEG NA VENERI<br />
Na Veneri stalno pada kiša, ali ni jedna kap ne dodirne tlo, jer kiša ispari na visokoj<br />
temperaturi koja vlada na Veneri. Osim toga, kiša se sastoji od sumporne kiseline. Ovakav<br />
proces kiše koja ispari se zove VIRGA. Međutim, jedna druga vrsta padavina se taloži na<br />
Veneri. To je metalni sneg koji pada. Pošto se metali vizmut i olovo tope na temperaturi koja<br />
vlada na Veneri, oni isparavaju u oblake, gde se zbog niže temperature, kondenzuju i kao<br />
sneg padaju na Venerina brda.<br />
29
ALEKSANDAR RACIN<br />
DIFUZNA MAGLINA Sh2-155<br />
Maglina Pećina je tamna i difuzna maglina koja se nalazi u sklopu većeg kompleksa maglina u<br />
sazvežđu Cefej. Kompleks maglina sadrži emisione, refleksione i tamne magline. Za vizuelno<br />
posmatranje je ova maglina veoma težak objekat, ali je istovremeno veoma je popularna kod<br />
astrofotografa. Duže ekspozicije otkrivaju predivnu crvenu maglinu u mnoštvu zvezda<br />
Mlečnog puta. Na fotografijama se vidi i zbog čega je maglina dobila svoj nadimak "Pećina".<br />
Tamna maglina na istočnoj ivici magline je oivičena sjajnim delovima magline što ostavlja<br />
utisak duboke pećine kada se gleda sa teleskopom ili na fotografiji.<br />
LITERATURA: Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Hrvatskoj. Bavi se proucavanjem zvezdanih jata i planetarnih maglina.<br />
30
MOJCA NOVAK<br />
KW SAGITARII<br />
Ova zvezda je crveni nadgigant u našem Mlečnom putu. Od Sunca je udaljena oko 9.800<br />
svetlosnih godina i jedna je od najvećih zvezda za koje znamo. Deo imena KW sledi pravila za<br />
označavanje promenljivih zvezda, što znaci, da je KW Sagitarii, 256. promenljiva zvezda koja<br />
je otkrivena u sazvežđu Strelca.<br />
LITERATURA: David A. Aguilar: „Encyclopedia of Our Universe”<br />
Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Celju, Slovenija. Njena tema je proučavanje zvezda.<br />
31
STEFAN TODOROVIĆ<br />
HI'IAKA (HAUMEIN SATELIT)<br />
Hi‘iaka je jedan od dva poznata prirodna satelita patuljaste planete 136108 Haumea.<br />
Pretpostavljajući sličan albedo, prečnik Hi'iake iznosi 22% matičnog tela, odnosno oko 340<br />
km. Analiza infracrvenog spektra je otkrila, da na površini ovog meseca dominira vodeni led.<br />
Prisustvo spektroskopskih traka oko 1,65 µm, otkriva da se led uglavnom nalazi u<br />
kristalinskom obliku. Nije poznato zašto se vodeni led na površini nije pretvorio u amorfnu<br />
strukturu, kao što se to očekivalo zbog konstantnog utiecaja kosmičkih zraka.<br />
Izvor: Solar Universe<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi izmedju Beograda i Rima. Bavi se proučavanjem prirodnih satelita u Sunčevom sistemu.<br />
Povremeno piše tekstove za Astronomsko društvo u Rimu<br />
.<br />
32
DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />
ZAŠTO NE TREBA ZASADITI DRVEĆE U SAHARI?<br />
Kako što više ozeleneti našu planetu, da bismo imali čistiju atmosferu, je pitanje na koje<br />
postoje mnogi odgovori i ideje. Međutim, koliko je moguće ostvarenje ovih ideja u praksi,<br />
koje uticaje, rizike i sporedna dejstva za čovekovu okolinu nastaju, do sada nije bilo<br />
istraženo.<br />
Naučnici su napravili kompjutersku simulaciju, kako bi saznali, šta će se dogoditi, ako bi se u<br />
pustinji Sahari, zasadilo drveće. Rezultati simulacije su veoma iznenadili i doneli su<br />
neočekivane rezultate. Ozelenjavanje površina spada u pozitivne mere, koje se preduzimaju<br />
u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha, jer biljke uzimaju ugljendioksid (CO 2 ) iz atmosfere i<br />
prerađuju ga u kiseonik, smanjujući tako količinu štetnih gasova u atmosferi i porast opšte<br />
temperature.<br />
Da bi se postigao uspeh u tome, potrebno je<br />
zasaditi drveće na mestima gde su do sada<br />
masivno posečena ili gde ih nem a. Tako se<br />
došlo do površine Sahare, koja bi mogla da se<br />
ozeleni uz pomoć podzemnih voda, koje<br />
tamo već postoje. Međutim, simulacija je<br />
pokazala budućnost ovog poduhvata. Oblaci<br />
koji bi nastali, bi se direktno praznili u rekama i okeanima, tako bi nivo vode porastao za<br />
dodatnih 13 santimetara. Gravirajući problem je i zračenje. Do sada je pustinja koja skoro<br />
nema rastinja, odbijala veliki deo Sunčeve svetlosti natrag u svemir. Posle potencijalnog<br />
ozelenjavanja, tamne šume bi zadržale toplotu, što bi promenilo pravac vetrova, koji su od<br />
životne važnosti za pojedine zemlje, kao na primer, Monsunske kiše. Šuma u Sahari bi tako<br />
podigla opštu temperaturu na Zemlji, pa bi uprkos toga što bi opala količina ugljendioksida u<br />
atmosferi, došlo do jačeg efekta staklene bašte i za zaštitu klime bi ovaj poduhvat bio<br />
kontraproduktivan.<br />
O AUTORU: Geofizičar<br />
Department of Earth Sciences - University of Oregon<br />
Bavi se studiranjem globalne Zemljine strukture.<br />
33
Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />
astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />
ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />
astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />
STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />
Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />
- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />
pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />
Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />
saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki dogadjaj u<br />
astronomskom društvu.<br />
- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />
impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu.<br />
VAŠ TEKST<br />
Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />
1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />
na slova i pazite na gramatiku.<br />
2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />
obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />
3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />
teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta. Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim<br />
vas da navedete ko poseduje Copyright za njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije<br />
moguće.<br />
4) U biltenu se objavljuju tekstovi napisani ozbiljnim tonom, na jasan i nekomplikovan način,<br />
ali to NE znači, da želim od vas tekstove „niskog nivoa“, ili prepisanu Vikipediju, kako su neki<br />
saradnici to pogrešno shvatili.<br />
5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />
6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />
slikama, zamoljeni ste da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />
7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove se ne isplaćuje<br />
novčana nadoknada.<br />
34
IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />
KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />
STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, MOJCA NOVAK, STEFAN<br />
TODOROVIĆ, DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />
PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena:<br />
„<strong>AAO</strong>-Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: Bakterije streptokoke<br />
COPYRIGHT ZA FOTO NA NASLOVNOJ STRANI: NASA<br />
OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />
NASA National Aeronautics and Space Administration<br />
APOD Astronomy Picture Of the Day<br />
ESA European Space Agency<br />
SDO Solar Dynamic Observatory<br />
ESO European Southern Observatory<br />
COPYRIGHT<br />
Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje saradjuju sa <strong>AAO</strong> biltenom,<br />
poseduju dozvolu za prevodjenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz<br />
tekst. Dozvola se odnosi isključivo na <strong>AAO</strong>-bilten. S obzirom da je bilten neprofitan,<br />
pismena dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />
DOWNLOAD BILTENA:<br />
- WEB STRANA - ONLINE LISTANJE: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>-listanje<br />
- FORUM I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- FACEBOOK: https://www.facebook.com/Aktuelna-Astronomija-Online-342138369483507/<br />
- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/1096310813482656<strong>28</strong>406<br />
- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- PINTEREST: https://de.pinterest.com/aaobilten/aao-bilten/?eq=<strong>AAO</strong>-bilten&etslf=3347<br />
- TUMBLR: https://aaobilten.tumblr.com<br />
35
36
37