10.07.2017 Views

AAO-28

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

GODINA 1 NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - BROJ <strong>28</strong> / 2017


REČ UREDNIKA ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN 3<br />

AKTUELNO TOKOM NEDELJE 4<br />

- BAKTERIJE SA MESECA 4<br />

- GRAVITACIONI TALASI KAO INDIKATORI DODATNIH DIMENZIJA 7<br />

- MOBILNI ATOMSKI REAKTORI ZA MARS 8<br />

- PRIPREMA ZA VELIKO SPREMANJE VAŠARA U ORBITI 10<br />

- BEPI COLOMBO ISKORO KREĆE PREMA MERKURU 12<br />

STALNE RUBRIKE 14<br />

- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 14<br />

- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 21<br />

- ESA - SLIKA NEDELJE 22<br />

- ESO - SLIKA NEDELJE 23<br />

- HABLOVA SLIKA NEDELJE 24<br />

- CHANDRA - SLIKA NEDELJE 25<br />

- SVE OPSERVATORIJE SVETA 26<br />

- KUTAK ZA MLADE ASTRONOME 27<br />

- NAŠA LEPA PLANETA ZEMLJA <strong>28</strong><br />

- ZANIMLJIVOSTI 29<br />

TEKSTOVI SARADNIKA 30<br />

- DIFUZNA MAGLINA Sh-155 30<br />

- ZVEZDA KW SAGITARII 31<br />

- HI‘IAKA - HAUMEIN SATELIT 32<br />

- ZAŠTO NE TREBA ZASADITI DRVEĆE U SAHARI? 33<br />

POZIV II UPUTSTVO ZA SARADNJU 33<br />

IMPRESUM 34<br />

BILTEN SARADJUJE SA ORGANIZACIJAMA 35<br />

2


ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN<br />

Dragi čitaoci,<br />

srdačno se zahvaljujem svima koji su informacijama i aktivnom saradnjom pomogli<br />

ostvarenju ovog broja. Od skoro je moguće listanje biltena online. Na taj način, bilten<br />

može brže da se prelista, nego da se izvrši prvo download, pa onda otvaranje biltena.<br />

Naravno da je pdf-download i dalje dostupan. Adresu web-strane za listanje možete da<br />

pronađete u impresumu. U ovom broju se zahvaljujem agencijama NASA I ESA na poslatim<br />

tekstovima, kao i na pristupu pisanom materijalu i fotografijama. Astronomski Bilten<br />

Online može da se pohvali sa sve većim brojem čitaoca, što me posebno raduje.<br />

Zahvaljujem se svim čitaocima na pozitivnom mišljenju i lepim kritikama.<br />

Drago mi je da je veliki broj tekstova prenesen putem raznih elektronskih medija.<br />

Zahvaljujem se i raznim upitima za saradnju i dobroj volji na uspostavljanju kontakta.<br />

Adrese za kontakt sa urednicom se nalaze u impresumu na kraju biltena. Takodje se tamo<br />

nalaze i adrese socijalnih medija u kojima je bilten zastupljen.<br />

Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />

Urednica i izdavač biltena<br />

Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />

09. juli 2017.<br />

3


BAKTERIJE SA MESECA<br />

Kada su se prvi astronauti vratili sa Meseca, postojala je bojazan, da će mozda da donesu<br />

bakterije na Zemlju, koje bi se proširile i izazvale bolesti protiv kojih ljudi nemaju<br />

odbrambene mogućnosti, kao što se to desilo sa stanovnicima srednje i južne Amerike, kada<br />

su Španski osvajaci doneli bolesti sa sobom. Zbog toga su astronauti odmah posle povratka<br />

stavljeni u karanten, gde su morali da provedu nekoliko nedelja, dok se sa sigurnošću nije<br />

ustanovilo da nisu bili kontaminirani. Međutim, postoji jedna druga priča i ona počinje dve<br />

godine pre nego sto se Apolo 11 spustio na Mesec.<br />

ASTRONAUTI APOLA 11 U KARANTENU<br />

Sve je počelo 1967. godine, kada se robotska sonda<br />

„Surveyor 3“ spustila na Mesec. Na brodu sonde je<br />

bila i jedna kamera, koja je slala fotografije na<br />

Zemlju, kao pripremu za spuštanje prvih astronauta<br />

na Mesec. Kamera je na Mesecu ostala skoro tri<br />

godine, dok je astronauti Apola 12 nisu poneli i vratili<br />

na Zemlju. Ono što je tada otkriveno, do danas nije u<br />

potpunosti razjašnjeno.<br />

4


Kada su posle povratka Apola 12, naučnici na Zemlji istražili kameru, ostali su zabezeknuti<br />

time što su videli, naime u kameri su se nalazili mikrobi! Radi se o streptokokama<br />

(Streptococcus mitis).<br />

Odmah je pokrenuta istraga da bi se utvrdilo, da li su 1967. godine bili održani sterilni<br />

standardi. Pregedan je filmski materijal na kome se vidi kako je kamera spakovana za let na<br />

Mesec. Ispitano je da li možda ovi mikrobi potiču sa Zemlje, ali se činilo nemogućim da su tri<br />

godine preživele na Mesecu, pod ekstremnim temperaturama i pod uticajem još<br />

ekstremnijeg zračenja. Ako je to tačno, između 50 i 100 mikroba su preživeli lansiranje na<br />

Mesec, uticaj Sunčevog zracenja, koje je na Mesecu ekstremno jako, jer ne postoji<br />

atmosfera, zatim su bile izložene temperaturama do -253 stepena Celzijusa i tokom tri<br />

godine nisu imale nikakvu hranu, vodu ili neki drugi izvor energije.<br />

Kontrola tadašnjeg zdravstvenog stanja tehničara je pokazala da je jedan prilikom<br />

pripremanja kamere za „Suveyor 3“, imao kjavicu. Ali, to ne može da se utvrdi sa sigurnošću.<br />

Moguće je i da bakterije potiču sa Meseca ili da je kamera kontaminirana posle sletanja na<br />

Zemlju.<br />

5


„Odbor za planetarnu sigurnost“ komiteta za svemirska istraživanja (COSPAR) je pregledao<br />

istorijski filmski materijal pripreme starta „Suveyora 3“. Uprkos mišljenju da su tada održani<br />

visoki sterilni standardi snimci su pokazali, da su naučnici u laboratoriji imali otvorenu<br />

zaštitu na kosi i maske preko usta i nosa. Uprkos tome, veliki delovi lica nisu bili pokriveni,<br />

kao i podlaktice ruku, iako su nosili rukavice. Smatra se da je kamera na taj način „zaražena“,<br />

poslata na Mesec, gde su mikrobi tri godine preživeli i da su onda vraćeni na Zemlju.<br />

Rezultati ove analize snimaka su objavljeni pod naslovom: "A Microbe on the Moon?<br />

Surveyor III and Lessons Learned for Future Sample Return Missions". U studiji piše da je<br />

kontaminacija sa mikrobima za vreme pripremanje kamere za start veoma moguća i da<br />

mikrobi najverovatnije potiču sa Zemlje.<br />

Studija može da se pogleda studiju, NASA je ljubazno dozvolila pristup:<br />

https://drive.google.com/open?id=0B--EUzUnAPuwVGgzVVlVazRYZ00<br />

Danas sterilni standardi nalaze daleko iznad onih iz 1969. godine i naučnici obraćaju posebnu<br />

pažnju na to kada pripremaju sonde za istraživanje drugih nebeskih tela, jer ako bi pronašli<br />

neke mikrobe, moraju da budu sigurni da to nisu slepi putnici sa Zemlje, nego da zaista<br />

potiču sa tog nebeskog tela.<br />

NASA<br />

KAMERA SA SURVEYORA 3<br />

6


GRAVITACIONI TALASI KAO INDIKATORI DODATNIH DIMENZIJA<br />

Naučnici na Maks Plank institutu za gravitacionu fiziku su otkrili, da bi sakrivene dimenzije,<br />

kako to predviđa teorija stringova, mogu da utiču na gravitacione talase. Istražuje se da li<br />

uticaji dodatnih dimenzija na prostor-vremenske talase, mogu eksperimentalno da se<br />

dokažu. Prvo gravitaciono merenje crnih rupa koje se spajaju, je izvršio LIGO u septembru<br />

2015. godine. To je otvorilo sasvim nov pogled na univerzum. Međutim, moguće je da fizičari<br />

sa ovom novom metodom merenja, mogu osim da posmatraju crne rupe i ostale egzotične<br />

astrofizikalne objekte i da razumeju samu gravitaciju. U poređenju sa drugim osnovnim<br />

silama, kao što je na primer, elektromagnetizam, gravitacija je ekstremno slaba. Razlog ovoj<br />

slabosti bi mogao da bude, da gravitacija ima međusobno dejstvo sa više nego tri prostorne<br />

dimenzije i jednom vremenskom dimenzijom, koji<br />

su deo našeg svakodnevnog iskustva.<br />

Dodatne dimenzije (takozvane ekstra-dimenzije),<br />

koje na osnovu njihove malenkosti ostaju<br />

sakrivene, su neodvojivi deo teorije stringova<br />

(kandidat za teoriju kvantne gravitacije). Fizičari<br />

traže ovakvu teoriju, koja bi objedinila kvantnu mehaniku i opštu teoriju relativiteta, da bi<br />

razumeli šta se događa, kada veoma velike mase postoje na veoma malim rastojanjima. To<br />

se odnosi na događaje u unutrašnjosti jedne crne rupe ili prilikom Velikog praska. Pokušaji<br />

fizičara da pronađu druge dimenzije na Large Hadron Collideru u CERNU do sada nisu doneli<br />

uspeh, ali gravitacioni detektori bi mogli da pruže eksperimentalne nagoveštaje.<br />

Naučnici su otkrili da bi dodatne dimenzije trebale da imaju dva različita efekta na<br />

gravitacione talase: one bi promenile "standardne gravitacione talase" i izazvale bi dodatne<br />

talase na visokim frekvencama iznad 1.000 Hz. Međutim, posmatranja ovih frekvenca su<br />

malo verovatna, jer detektori na tlu nemaju dovoljnu osetljivost za visoke frekvence. Ali bi<br />

zato uticaj dodatnih dimenzija na "standardne gravitacione talase" doveo do lakšeg<br />

prepoznavanja, zato što bi došlo do zbijanja i širenja prostorvremena i to je moguće<br />

posmatrati sa LIGO-detektorima. Tako je sledeće posmatranje Virgo-Detektora zajedno sa<br />

LIGO-detektorom planirano za kraj 2018./početak 2019. godine.<br />

MAX-PLANCK-INSTITUT FÜR GRAVITATIONSPHYSIK<br />

7


MOBILNI ATOMSKI REAKTORI ZA MESEC II MARS<br />

U mnogim zemljama zapadne Evrope je atomski reaktor zastareo model dobijanja energije.<br />

Međutim, u svemiru bi na ovaj način mogla da se iskoristi atomska energija. Na tome rade<br />

NASA inžinjeri. Od septembra ovde godine, oni će u pustinji Nevade da testiraju mini atomski<br />

reaktor, koji bi kasnije bio lansiran u svemir. Cilj je da se na ovaj način postigne snabdevanje<br />

energijom na bazama na Mesecu i Marsu.<br />

Zadnje tri godine tehnološko odeljenje NASE razvija projekat sa oznakom "Kilopower" i gradi<br />

se reaktor dužine tri metra i težine 1,5 tona. U njemu će neutronski zrak da bude uperen u<br />

cilindar od legure urana i molibdena i tako će da razbije atomska jezgra urana-235, koji se<br />

nalaze u njemu. Na ovaj način može da se dobije energija od jednog do deset kilovata. To je<br />

doduše samo delić energije koju stvara moderni atomski reaktor - oko milion kilovata, ali<br />

ovaj mini reaktor bi bio dovoljan za energiju koja je potrebna bazi na Marsu. Kako su<br />

tehničari izračunali, ovoj bazi bi bilo potrebno oko 40 kilovata. Prema proračunima, reaktori<br />

bi trebali da daju energiju najmanje deset godina.<br />

8


Već duže vremena NASA koristi atomsku energiju za istraživanje svemira, ali do sada je<br />

koristila samo radionuklid baterije. One su daleko pouzdanije od solarnih ćelija i sastoje se<br />

od grudve plutonijuma-238. U unutrašnjosti baterije, atomska jezgra se stalno raspadaju, što<br />

proizvodi toplotu. Na ovaj način se rover Kjurioziti na Marsu snabdeva sa nekoliko stotina<br />

vati. To odgovara energetskim potrebama jednog usisivača.<br />

Za velike svemirske misije, ovo nije dovoljno, zbog čega su inžinjeri razvili mini atomski<br />

reaktor. Projekat košta ukupno 15 miliona dolara. Još uvek nije sigurno da će testovi da budu<br />

pozitivni, jer su u proslošti već vise puta obavljeni testovi sa svemirskim atomskim<br />

reaktorima. Sovjetski Savez je u svemir poslao desetine nedovoljno osiguranih atomskih<br />

reaktora, kao i NASA. Na primer, 1965. godine je startovan 500-vatni reaktor SNAP-10A u<br />

Zemljinu orbitu. Posle 43 dana je elektronika otkazala. Do danas ovaj nuklearni satelit kruži u<br />

orbiti i u daljoj budućnosti ce da padne na Zemlju.<br />

NASA<br />

Vise o projektu SNAP, može da se<br />

pročita ovde:<br />

http://etec.energy.gov/Operations/Maj<br />

or_Operations/SNAP_Overview.html<br />

9


PRIPREMA ZA VELIKO SPREMANJE VAŠARA U ORBITI<br />

Stotine hiljada otpadnih delova kruže velikom brzinom oko Zemlje. Taj otpad predstavlja<br />

veliku opasnost za satelite i Internacionalnu Svemirsku Stanicu, koji bi prilikom sudara mogli<br />

da budu teško oštećeni. Američki naučnici planiraju da sakupe više od 20.000 objekata<br />

prečnika od najmanje 10 santimetara, uz pomoć hvatalica na principu nogu tropskog<br />

guštera.<br />

tehnika.<br />

Test je obavljen u<br />

bestežinskom stanju<br />

na ISS stanici i<br />

protekao je uspesno.<br />

Do sada su<br />

predlagane mnoge<br />

tehnike sa<br />

harpunima ili<br />

mrežama, koje<br />

nisu toliko<br />

eficijentne, kao<br />

novooprobana<br />

Mnogi otpadni delovi su preveliki za<br />

konvencionalne mehaničke hvatalice,<br />

pre svega u komplikovanim uslovima<br />

u svemiru, gde vakuum, zračenje i<br />

bestežinsko stanje otežavaju rad. Uz<br />

pomoć tankih, silikonskih folija, koje<br />

su struktuirane prema primeru nogu<br />

tropskog gustera, čak i u ovoj<br />

ekstremnoj okolini u svemiru, glatke<br />

površine mogu da budu uhvaćene,<br />

bez da ponovo iskliznu. Za to su odgovorne slabe van-der-Valove sile, koje nastaju između<br />

silikonske folije i površine otpada.<br />

10


Folije drže kako na tvrdim predmetima, tako i na fleksibilnim predmetima. One se nalaze na<br />

ručnoj komponenti. Prilikom testa su tako uhvaćeni objekti do veličine jednog metra u obliku<br />

kocke, cilindra i kugle, i mogli su kontrolisano da se pomeraju. Kada se zatim promeni ugao<br />

iznad mehanizma folije i površine objekta, suva veza se bez problema razdvaja. Takođe su i<br />

pokušaji na ISS stanici sa objektima težine od 370 kilograma, izvršeni uspešno. Ova hvatalica<br />

je već montirana na nekoliko robotskih ruku. Kao sledeće se planiraju instalacije dodatnih<br />

senzora, kako bi se adhezione sile bolje kontrolisale. Posle toga slede prvi pokušaji u svemiru,<br />

izvan ISS stanice.<br />

ESO<br />

11


BEPI COLOMBO USKORO KREĆE PREMA MERKURU<br />

Letelica je 6,40 metara visoka i 4 tone teška. Ove nedelje je prvi put predstavljena javnosti u<br />

Nordvijku pored Den Haga. To je do sada najteži i najambiciozniji projekat Evropske<br />

Svemirske Agencije ESA i partnerske Japanske Svemirske Agencije JAXA. Sonda će biti<br />

testirana u Holandiji, a u oktobru 2018. godine treba da startuje iz Kurua u Francuskoj<br />

Gvajani sa raketom Arijana. Put do Merkura će da traje sedam godina. Do sada se veoma<br />

malo zna o ovoj misiji.<br />

Istraživanje Merkura je prilično teško, jer temperature fluktuiraju izmedju -180°C i +430°C.<br />

To je poseban izazov za temperaturnu zaštitu sonde i za njene instrumente. Konzorcijum od<br />

83 firmi iz 16 zemalja, već 10 godina radi na visokotehnološkim instrumentima. Do sada su<br />

samo dve NASA misije stigle do Merkura. Sedamdesetih godina prošlog veka je Mariner 10<br />

leteo do planete, a posle njega je svemirska sonda Mesendžer kružila oko Merkura do 2015.<br />

godine. Snimci ove sonde su iznenadili naučnike, jer su dobijena saznanja opovrgnula<br />

dostadašnje teorije. Zbog toga, Bepi Colombo treba da pronađe odgovore na neka od<br />

pitanja, kao što su: Zašto Merkur ima magnetno polje slično Zemlji? Da li na Merkuru postoji<br />

voda? Šta se događa u dubokim kraterima? Od čega se sastoje minerali na Merkuru? Šta se<br />

događa u unutrašnjosti planete?<br />

12


Bepi Colombo se sastoji od dva orbitera, Evropskog i Japanskog. Evropski treba da istraži<br />

površinu i unutrašnju strukturu planete, dok Japanski treba da istraži magnetno polje. Na<br />

svom putu do Merkura, Bepi Colombo će da iskoristi gravitaciju Zemlje i Venere, kako bi brze<br />

došao do Merkura. Tamo će da stigne 2021. godine i da šest puta obiđe oko njega, a zatim će<br />

2025. godine da uđe u orbitu oko Merkura. Tada će da se oba orbitera odvoje. Do sada je<br />

bilo puno odlaganja i tehničkih problema. Start rakete je morao nekoliko puta da bude<br />

odložen, ali sada je Bepi Colombo spreman za svoj dalek put.<br />

JAXA<br />

13


www.apod.rs<br />

03. juli 2017.<br />

LETNJI TROUGAO IZNAD KINESKOG ZIDA<br />

Objašnjenje slike: Da li ste nekada videli Letnji trougao? Svetle zvezde Vega, Deneb i Altair<br />

obrazuju trougao koji se ujutru vidi na severnom prolećnom nebu, a uveče se vidi na<br />

severnom jesenjem nebu. U toku letnjih meseci se trougao vidi u ponoć, skoro u zenitu. Na<br />

ovoj slici se vidi asterizam Letnjeg trougla zajedno sa lukom centralne trake našeg Mlečnog<br />

puta, fotografisan u proleće iznad Kineskog zida. Ova građevina se ubraja u svetsku kulturnu<br />

zaostavštinu, a deo na slici je sagrađen u 6. veku na planini Jan. Na vrhu se nalazi kula sa koje<br />

se u toku jasne letnje noći, vide svetla Pekinga.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Steed Yu & NightChina.net<br />

14


www.apod.rs<br />

04. juli 2017.<br />

NEBESKI VATROMET: U ZVEZDANOM JATU WESTERLUND 2<br />

Objašnjenje snimka: Šta bi bilo, kada biste mogli da letite direktno u zvezdano jato gde<br />

nastaju zvezde? Video-vizualizacija daje odgovor na to pitanje. Nastala je od 3-D<br />

kompjuterskih modela u vidljivom i infracrvenom svetlu. Westerlund 2 ima veličinu od oko<br />

10 svetlosnih godina i od nas je udaljen oko 20.000 svetlosnih godina, u sazvežđu Karina. Na<br />

početku animacije, velika maglina Gum 29 ispunjava scenu, u sredini se nalazi mlado jato<br />

svetlih zvezda. Za vreme približavanja jatu, zvezde lete pored. Zatim se imaginarni svemirski<br />

brod okreće i nastavlja se let iznad nekoliko svetlosnih godina dugačkih stubova<br />

interstelarnog gasa i prašine. Snažni vetrovi i zračenje masivnih mladih zvezda razaraju sve,<br />

osim najgušćih, bliskih grudvi prašine. U njihovoj senci se nalaze stubovi od kojih mnogi<br />

pokazuju prema centru jata. Let se završava na gornjoj granici zvezdanog jata, gde mogu da<br />

se vide stotine najmasovnijih zvezda za koje znamo.<br />

Kredit za snimak i autorska prava:<br />

NASA, ESA, Hubble, J. Anderson et al. (STScI);<br />

Zahvaljujemo se: The Hubble Heritage Team (STScI/AURA), A. Nota (ESA/STScI),<br />

the Westerlund 2 Science Team, and the ESO<br />

15


www.apod.rs<br />

05. juli 2017.<br />

IZLAZAK SUNCA U AFELU<br />

Objašnjenje slike: 3. jula je planeta Zemlja dostigla afel, najudaljeniju tačku eliptične putanje<br />

oko Sunca. Svake godine je tog dana, Zemlja najudaljenija od Sunca. U Australiji je u to<br />

vreme zima. Na slici je kompozitna slika Brizbejna. Godišnja doba na našoj planeti ne stoje u<br />

vezi sa time koliko je Zemlja bližu Suncu, nego su u vezi sa nagnućem Zemljine ose u odnosu<br />

na ekliptiku. Ugao nagnuća iznosi 23,4 stepena, prema vertikalnoj osi ravni. Zbog toga se<br />

najudaljenija tačka događa u leto, kada je severni pol planete okrenut prema Suncu i na<br />

severnoj Zemljinoj polulopti su topli letnji dani.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Stephen Mudge<br />

16


www.apod.rs<br />

06. juli 2017.<br />

ATLAS, DAFNE II PAN<br />

Objašnjenje slika: Atlas, Dafne i Pan su Saturnovi mali, unutrašnji meseci. Na ovoj montaži se<br />

slike svemirske sonde Kasini, koja još uvek kruži oko Saturna, nalaze u istim razmerama.<br />

Dafne je otkrivena na Kasinijevim slikama iz 2005. godine, Atlas i Pan su prvi put vidjeni na<br />

slikama svemirskih sondi Vojadžer 1 i Vojadžer 2. Atlas ima oblik letećeg tanjira i kruži u<br />

blizini spoljašnje ivice Saturnovog svetlog A-prstena. Dafne kruži u uskoj Keeler-praznini, a<br />

Pan se nalazi u velikoj Enkeovoj praznini A-prstena. Čudne ekvatorijalne izbočine malih<br />

meseca bi mogle da su nastale tokom vremena taloženjem materijala. Čak i sićušna Dafne<br />

izaziva talase u materijalu prstena, dok se kreće duz ivice Keeler praznine.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Cassini Imaging Team, SSI, JPL, ESA, NASA<br />

17


www.apod.rs<br />

07. juli 2017.<br />

POGLED PREMA M106<br />

Objašnjenje slike: Velika, svetla, lepa spirala Mesije 106 dominira na ovom kosmičkom<br />

pogledu. Dva stepena široko teleskopsko vidno polje gleda prema sazvežđu Lovački psi<br />

(Canes Venatici) u blizini ručke Velikih kola. M106 je poznata i kao NGC 4258, ima veličinu od<br />

oko 80.000 svetlosnih godina i od nas je udaljena 23,5 miliona svetlosnih godina. Ova<br />

galaksija je najveći član Canes II-grupe galaksija. Udaljenost od M106 je za jednu daleku<br />

galaksiju dobro poznata, delimično i zato, jer može da se odredi merenjem upadljive maseremisije<br />

(microwave-laser-emission). Ova emisija je veoma retka i nastaje putem vodenih<br />

molekula u molekuralnim oblacima, koji obuhvataju aktivno galaktičko jezgro. Još jedna<br />

markantna spiralna galaksije na sceni je skoro tačno sa strane vidljiva NGC 4217, desno ispod<br />

M106. Udaljenost od NGC 4217 je mnogo manje dobro poznata, ona se procenjuje na oko 60<br />

miliona svetlosnih godina.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Peter Feltoti<br />

18


www.apod.rs<br />

08. juli 2017.<br />

SAKRIVENA GALAKSIJA IC 342<br />

Objašnjenje slike: Slično mnostvu velikih, svetlih spiralnih galaksija u našem susedstvu, IC<br />

342 je udaljena samo 10 miliona svetlosnih godina u severnom sazvežđu Kamelopardalis<br />

(Zirafa). Svemirsko ostrvo, IC 342 inače bi bila istaknuta galaksija na našem noćnom nebu, ali<br />

je skrivena od jasnog pogleda oblacima zvezda, gasa i prašine duž ravni nase galaksije<br />

Mlečnog puta. Iako je svetlost IC 342 zatamnjena kosmickim oblacima, ova oštra teleskopska<br />

slika pokazuje mračnu prašinu galaksije, plave zvezde i sjajne roza oblasti gde se formiraju<br />

zvezde duž spiralnih krajeva koji se viore daleko od jezgra galaksije. IC 342 je možda prošla<br />

nedavnu eksploziju formiranja zvezda i dovoljno je blizu da je gravitaciono uticala na<br />

evoluciju lokalne grupe galaksija i Mlečnog puta.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

T. Rector (U. Alaska Anchorage), H. Schweiker, WIYN, NOAO, AURA, NSF<br />

19


www.apod.rs<br />

09. juni 2017.<br />

ZEMLJA NOĆU<br />

Objašnjenje slike: Da li možete da pronađete vašu omiljenu državu ili vaš omiljen grad? Na<br />

ovoj slici je moguće da se vidi noćni pejsaž celog sveta. Svetla pokazuju gusto naseljene<br />

oblasti na površini Zemlje, među njima Evropske obale, kao i obale Amerike i Japana. Mnogi<br />

veliki gradovi se nalaze na rekama ili morima. Posebno tamni prostori se nalaze u Južnoj<br />

Americi, Africi, Aziji, Australiji. Ova kompozitna slika je nastala od fotografija koje je satelit<br />

Suomi-NPP snimao od aprila do oktobra 2012. godine na polarnoj orbiti, oko 824 kilometara<br />

iznad Zemljine površine sa Visible Infrared Imaging Radiometer Suite (VIIRS) za vreme vedrih<br />

noći.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

NASA, NOAA NGDC, Suomi-NPP, Earth Observatory,<br />

Podaci i obrada: Chris Elvidge i Robert Simmon<br />

20


27. nedelja 2017.<br />

VELIKA PROTUBERANCA<br />

Objašnjenje slike: Na ivici Sunca pružao se sjajan pogled na Solarnu plazmu koja je<br />

eksplodirala i tekla ceo dan. Naelektrisane čestice plazme su pokretane snažnim magnetnim<br />

silama. Kada se posmatra na ovoj talasnoj dužini ekstremne ultravioletne svetlosti, može da<br />

se prati kretanje čestica. Takvi događaji su prilično česti, ali mnogo je lakše videti ih kada su<br />

blizu ivice Sunca. Da bi se shvatila veličina, istaknuti luk je porastao nekoliko puta veći od<br />

Zemlje.<br />

Video snimak može da se vidi ovde:<br />

https://sdo.gsfc.nasa.gov/assets/gallery/movies/Streaming304_June_big.mp4<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

SDO/NASA<br />

21


03. juli 2017.<br />

SATURN II PRSTENOVI<br />

Objašnjenje slike: Internacionalna letelica Kasini je završila polovinu od 22 proleta između<br />

Saturna i njegovih prstenova pre zaključenja svoje misije 15. septembra. Kasini istražuje<br />

Saturnov sistem već 13 godina, a od 22. aprila je napravio seriju 'grand finale' orbita,<br />

uzimajući kurs prema prethodno neistraženoj teritoriji.<br />

ove misije.<br />

Prikazana slika je snimljena 7.<br />

juna, na početku osme orbite.<br />

To je sirova širokougaona slika<br />

koja prikazuje planetu,<br />

prstenove i projekciju<br />

Saturnove senke na unutrašnje<br />

prstenove. Svaka od 22<br />

eliptične orbite traje oko šest i<br />

po dana, pri tome pređe 2.400<br />

km sa brzinom od 121. 000-<br />

126. 000 km/h. Posle zadnje<br />

orbite, svemirska letilica će<br />

krenuti ka Titanu, gde ce<br />

iskoristiti njeogv zamah<br />

gravitacije, kako bi<br />

kontrolisano zaronila u<br />

atmosferu planete za završetak<br />

Misija Kasini-Huigens je kooperativni projekat NASA, ESA i ASI, Italijanske svemirske agencije.<br />

Kredit i autorska prava: ESA<br />

https://twitter.com/ESA_serbia<br />

22


03. juli 2017.<br />

OČII ATAKAME<br />

Objašnjenje slike: Ova slika je nastala na severnom vrhu Salar de Atacama – najveće slane<br />

pustinje u Čileu. Ona se nalazi u blizini San Pedro de Atacama, grada na severu Čilea, koji je<br />

veoma omiljen kako među Čileancima, tako i medju internacionalnim posetiocima. Slana<br />

pustinja se nalazi između dva slatkovodna jezera, koji su veoma blizu jedan drugoga: Ona<br />

nose nazv - Ojos del Salar, što<br />

znači "Oči slanog tiganja".<br />

Danju turisti posećuju ovo mesto,<br />

kada se na svojim izletima od San<br />

Pedra de Atacama ovde zaustave.<br />

Slika pokazuje jedan od dva<br />

jezera u sredini suvog pejsaža u<br />

sumrak, kada ponovo zavlada mir<br />

na ovom mestu. U vodenom oku<br />

se ogleda nebo za vreme<br />

promene od dana prema noći.<br />

Dok oblaci na desnom horizontu svetle u narandžastom svetlu zalazećeg Sunca, nebo na<br />

levoj strani pokazuje već prve zvezde.<br />

Ovo mesto se nalazi nedaleko od Čajantor platoa, koji leži 5.000 metara iznad nadmorske<br />

visine. Tu se nalazi Atacama Large Millimeter/Submillimeter Array (ALMA) – opservatorija sa<br />

nesvakidasnjim dizajnom, koji se sastoji od 66 preciznih antena. Pustinja Atakama je<br />

perfektno mesto za opservatoriju ALMA, jer niska vlažnost vazduha i velika visina, čine<br />

idealne uslove za astronomska posmatranja.<br />

Tekst na ESO-strani: https://www.eso.org/public/serbia/images/potw1726a/<br />

Kredit i autorska prava: ESO<br />

23


03. juli 2017.<br />

HABLOVA SAKRIVENA GALAKSIJA<br />

Objašnjenje slike: IC 342 je izazovna kosmička meta. Iako je svetla, galaksija se nalazi blizu<br />

ekvatora galaktičkog diska Mlečnog puta, gde je nebo gusto posejano sjajnim kosmičkim<br />

gasom, svetlim zvezdama i tamnom, mracnom prašinom. Da bi astronomi mogli da vide<br />

složenu spiralnu strukturu IC 342, oni moraju da gledaju kroz veliku količinu materijala u<br />

našoj sopstvenoj galaksiji. Kao rezultat, IC 342 je relativno teško videti i slikati, što joj je<br />

donelo intrigantni nadimak: "Skrivena galaksija".<br />

U astronomskom smislu, galaksija se nalazi vrlo blizu Mlečnom putu. Ova spiralna spiralna<br />

galaksija bi bila među najsjajnijim objektima na nebu, kada se ne bi nalazila opkoljena<br />

tamnom prasinom. Galaksija je<br />

veoma aktivna, što pokazuje niz boja<br />

prikazanih na ovom NASA/ESA<br />

snimku Hablovog svemirskog<br />

teleskopa, koji prikazuje centralni<br />

deo galaksije. Može da se vidi divna<br />

mešavina vrućih, plavih oblasti koje<br />

formiraju zvezde, crvene, hladnije<br />

oblasti gasa i tamne trake neprozirne<br />

prašine, koji se svi vrte oko jakog<br />

jezgra. Godine 2003. astronomi su<br />

potvrdili da ovo jezgro predstavlja<br />

posebnu vrstu centralne oblasti,<br />

poznate kao HII jezgro - naziv koji<br />

ukazuje na prisustvo jonizovanog<br />

vodonika - što verovatno utice na<br />

radjanje mnogih vrelih, novih zvezda.<br />

Kredit za sliku: ESA/Hubble & NASA<br />

https://twitter.com/Hubble_serbian<br />

24


3C353<br />

Mlaznice koje generišu supermasivne crne rupe u središtima galaksija mogu da pošalju velike<br />

količine energije na ogromne udaljenosti. 3C353 je širok, dvostruko ispupčen izvor, gdje je<br />

galaksija sićušna tačka u sredini, a džinovski izbačaji zračenja (džetovi)mogu da se vide u<br />

rentgenskim zracima iz Chandre (ljubičasti) i radio podacima veoma velikog raspona<br />

(narandžasta boja).<br />

Kodirane boje: milimetarsko područje (crveno), optički (zeleno), rentgenski zraci (violet-plavo)<br />

25


10. DEO<br />

ARČETRI OPSERVATORIJA U ITALIJI<br />

Opservatorija se nalazi na spoljašnjoj teritoriji Firence u Italiji. Astronomska teorija i<br />

praktična posmatranja su deo funkcija ove opservatorije. Takođe Arčetri učestvuje na<br />

projektima - Multiple/Magnum Mirror Telescope, 6,5-m-teleskop, LBT, 2x 8,4-m-teleskop,<br />

Telescopio Nazionale Galileo, 3,5-m-teleskop, adaptivni sekundarno ogledalo za jedan od<br />

teleskopa VLT Gornergrat Infrared Telescope, 1,5 m (TIRGO).<br />

26


Kao odgovor na mnogostruke upite i želje čitaoca biltena, na ovom mestu je etablirana<br />

stalna rubrika sa pitanjima i odgovorima za naše mlade čitaoce koji se interesuju za<br />

astronomiju. Vaša pitanja i komentare možete da šaljete na mejl redakcije.<br />

10.<br />

KOJE ZADATKE SU IMALI SPEJS ŠATLOVI U SVEMIRU?<br />

U pocetku je NASA polagala velike nade u program Spejs Šatl. Sistem sa velikim teretnim<br />

prostorom koji statuje kao raketa i sleće kao avion, Šatl je važio za tehnologiju budućnosti po<br />

pitanju letova u svemir sa ljudskom posadom. Tako su u početku bili planirani startovi<br />

satelita sa Spejs Šatlom i neki od njih su ostvareni. Međutim, ovaj program se pokazao kao<br />

mnogo skuplji, nego što se to u početku mislio. Dve teške katastrofe i dodatno sigurnosno<br />

obezbeđenje su doveli do toga da je ovaj sistem postao neekonomičan. Tako su Šatlovi<br />

korišteni uglavnom za snabdevanje Internacionalne Svemirske Stanice ISS i za održavanje<br />

svemirskog teleskopa Habl, što sa običnim kapsulama ne bi bilo moguće.<br />

27


ITALIJA II DEO BALKANA<br />

Internacionalna Svemirska Stanica ISS kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara. Za<br />

jedan obilazak oko naše planete, stanici je potrebno 1,5 sati. Pri tome je njena prosečna<br />

brzina u orbiti oko 27.750 klometara na sat. Tako astronauti na brodu u toku jednog dana<br />

dožive nekoliko izlazaka i zalazaka Sunca, pa se njihove aktivnosti upravljaju prema svetskom<br />

vremenu (Coordinated Universal Time - UTC), što je vreme koje se koristi u Velikoj Britaniji.<br />

Jedna od obaveza astronauta je i posmatranje i fotografisanje Zemlje. Na ovoj slici se vide<br />

Italija, Grčka i Balkansko poluostrvo.<br />

<strong>28</strong>


KIŠA KOJA NE DODIRUJE TLO II OLOVNI SNEG NA VENERI<br />

Na Veneri stalno pada kiša, ali ni jedna kap ne dodirne tlo, jer kiša ispari na visokoj<br />

temperaturi koja vlada na Veneri. Osim toga, kiša se sastoji od sumporne kiseline. Ovakav<br />

proces kiše koja ispari se zove VIRGA. Međutim, jedna druga vrsta padavina se taloži na<br />

Veneri. To je metalni sneg koji pada. Pošto se metali vizmut i olovo tope na temperaturi koja<br />

vlada na Veneri, oni isparavaju u oblake, gde se zbog niže temperature, kondenzuju i kao<br />

sneg padaju na Venerina brda.<br />

29


ALEKSANDAR RACIN<br />

DIFUZNA MAGLINA Sh2-155<br />

Maglina Pećina je tamna i difuzna maglina koja se nalazi u sklopu većeg kompleksa maglina u<br />

sazvežđu Cefej. Kompleks maglina sadrži emisione, refleksione i tamne magline. Za vizuelno<br />

posmatranje je ova maglina veoma težak objekat, ali je istovremeno veoma je popularna kod<br />

astrofotografa. Duže ekspozicije otkrivaju predivnu crvenu maglinu u mnoštvu zvezda<br />

Mlečnog puta. Na fotografijama se vidi i zbog čega je maglina dobila svoj nadimak "Pećina".<br />

Tamna maglina na istočnoj ivici magline je oivičena sjajnim delovima magline što ostavlja<br />

utisak duboke pećine kada se gleda sa teleskopom ili na fotografiji.<br />

LITERATURA: Hipparchos Katalog<br />

O AUTORU: Astronom amater.<br />

Živi u Hrvatskoj. Bavi se proucavanjem zvezdanih jata i planetarnih maglina.<br />

30


MOJCA NOVAK<br />

KW SAGITARII<br />

Ova zvezda je crveni nadgigant u našem Mlečnom putu. Od Sunca je udaljena oko 9.800<br />

svetlosnih godina i jedna je od najvećih zvezda za koje znamo. Deo imena KW sledi pravila za<br />

označavanje promenljivih zvezda, što znaci, da je KW Sagitarii, 256. promenljiva zvezda koja<br />

je otkrivena u sazvežđu Strelca.<br />

LITERATURA: David A. Aguilar: „Encyclopedia of Our Universe”<br />

Hipparchos Katalog<br />

O AUTORU: Astronom amater.<br />

Živi u Celju, Slovenija. Njena tema je proučavanje zvezda.<br />

31


STEFAN TODOROVIĆ<br />

HI'IAKA (HAUMEIN SATELIT)<br />

Hi‘iaka je jedan od dva poznata prirodna satelita patuljaste planete 136108 Haumea.<br />

Pretpostavljajući sličan albedo, prečnik Hi'iake iznosi 22% matičnog tela, odnosno oko 340<br />

km. Analiza infracrvenog spektra je otkrila, da na površini ovog meseca dominira vodeni led.<br />

Prisustvo spektroskopskih traka oko 1,65 µm, otkriva da se led uglavnom nalazi u<br />

kristalinskom obliku. Nije poznato zašto se vodeni led na površini nije pretvorio u amorfnu<br />

strukturu, kao što se to očekivalo zbog konstantnog utiecaja kosmičkih zraka.<br />

Izvor: Solar Universe<br />

O AUTORU: Astronom amater.<br />

Živi izmedju Beograda i Rima. Bavi se proučavanjem prirodnih satelita u Sunčevom sistemu.<br />

Povremeno piše tekstove za Astronomsko društvo u Rimu<br />

.<br />

32


DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />

ZAŠTO NE TREBA ZASADITI DRVEĆE U SAHARI?<br />

Kako što više ozeleneti našu planetu, da bismo imali čistiju atmosferu, je pitanje na koje<br />

postoje mnogi odgovori i ideje. Međutim, koliko je moguće ostvarenje ovih ideja u praksi,<br />

koje uticaje, rizike i sporedna dejstva za čovekovu okolinu nastaju, do sada nije bilo<br />

istraženo.<br />

Naučnici su napravili kompjutersku simulaciju, kako bi saznali, šta će se dogoditi, ako bi se u<br />

pustinji Sahari, zasadilo drveće. Rezultati simulacije su veoma iznenadili i doneli su<br />

neočekivane rezultate. Ozelenjavanje površina spada u pozitivne mere, koje se preduzimaju<br />

u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha, jer biljke uzimaju ugljendioksid (CO 2 ) iz atmosfere i<br />

prerađuju ga u kiseonik, smanjujući tako količinu štetnih gasova u atmosferi i porast opšte<br />

temperature.<br />

Da bi se postigao uspeh u tome, potrebno je<br />

zasaditi drveće na mestima gde su do sada<br />

masivno posečena ili gde ih nem a. Tako se<br />

došlo do površine Sahare, koja bi mogla da se<br />

ozeleni uz pomoć podzemnih voda, koje<br />

tamo već postoje. Međutim, simulacija je<br />

pokazala budućnost ovog poduhvata. Oblaci<br />

koji bi nastali, bi se direktno praznili u rekama i okeanima, tako bi nivo vode porastao za<br />

dodatnih 13 santimetara. Gravirajući problem je i zračenje. Do sada je pustinja koja skoro<br />

nema rastinja, odbijala veliki deo Sunčeve svetlosti natrag u svemir. Posle potencijalnog<br />

ozelenjavanja, tamne šume bi zadržale toplotu, što bi promenilo pravac vetrova, koji su od<br />

životne važnosti za pojedine zemlje, kao na primer, Monsunske kiše. Šuma u Sahari bi tako<br />

podigla opštu temperaturu na Zemlji, pa bi uprkos toga što bi opala količina ugljendioksida u<br />

atmosferi, došlo do jačeg efekta staklene bašte i za zaštitu klime bi ovaj poduhvat bio<br />

kontraproduktivan.<br />

O AUTORU: Geofizičar<br />

Department of Earth Sciences - University of Oregon<br />

Bavi se studiranjem globalne Zemljine strukture.<br />

33


Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />

astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />

ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />

astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />

STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />

Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />

- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />

pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />

Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />

saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki dogadjaj u<br />

astronomskom društvu.<br />

- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />

impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu.<br />

VAŠ TEKST<br />

Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />

1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />

na slova i pazite na gramatiku.<br />

2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />

obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />

3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />

teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta. Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim<br />

vas da navedete ko poseduje Copyright za njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije<br />

moguće.<br />

4) U biltenu se objavljuju tekstovi napisani ozbiljnim tonom, na jasan i nekomplikovan način,<br />

ali to NE znači, da želim od vas tekstove „niskog nivoa“, ili prepisanu Vikipediju, kako su neki<br />

saradnici to pogrešno shvatili.<br />

5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />

6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />

slikama, zamoljeni ste da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />

7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove se ne isplaćuje<br />

novčana nadoknada.<br />

34


IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />

KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />

STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, MOJCA NOVAK, STEFAN<br />

TODOROVIĆ, DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />

PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena:<br />

„<strong>AAO</strong>-Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: Bakterije streptokoke<br />

COPYRIGHT ZA FOTO NA NASLOVNOJ STRANI: NASA<br />

OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />

NASA National Aeronautics and Space Administration<br />

APOD Astronomy Picture Of the Day<br />

ESA European Space Agency<br />

SDO Solar Dynamic Observatory<br />

ESO European Southern Observatory<br />

COPYRIGHT<br />

Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje saradjuju sa <strong>AAO</strong> biltenom,<br />

poseduju dozvolu za prevodjenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz<br />

tekst. Dozvola se odnosi isključivo na <strong>AAO</strong>-bilten. S obzirom da je bilten neprofitan,<br />

pismena dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />

DOWNLOAD BILTENA:<br />

- WEB STRANA - ONLINE LISTANJE: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>-listanje<br />

- FORUM I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />

- FACEBOOK: https://www.facebook.com/Aktuelna-Astronomija-Online-342138369483507/<br />

- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/1096310813482656<strong>28</strong>406<br />

- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />

- PINTEREST: https://de.pinterest.com/aaobilten/aao-bilten/?eq=<strong>AAO</strong>-bilten&etslf=3347<br />

- TUMBLR: https://aaobilten.tumblr.com<br />

35


36


37

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!