Uvodnik TREBAĆE NAM MNOGO SREĆE! N UN U RU II IINI I. INN I, INN RUN, INN I este li primetili kako se negde na putu u instant kapitalizam izgubio onaj dobar osećaj da jedni druge spontano posećujemo bez previše dogovaranja i bez prethodnog najavaljivanja?! Danas sve ispisujemo u planere. Slušala sam nedavno na nekoj konfernciji kako uspešni menadžeri raspredaju o uspesima kompanije, profitabilnosti, dodatnim vrednostima (novi termin), ženama u biznisu, znanju koje često nedostaje ……zamislite, pomenuli su čak i međuljudske odnose, kao i nerazumevanje među generacijama. Kao da je to nešto novo. I sve sam to nekako razumela, ali kada su krenuli da objašnjavaju kako uspešan menadžer vikendom u miru treba da razmišlja o strategiji razvoja firme, samo sam promrljala nešto u sebi i napustila konferenciju, kako ne bih čula još neku glupost. A život nas svaki dan melje! Možda će neko reći da se isplatilo. Jer danas imamo izbor. Imamo Mango, Zaru, Mc Donald, Costa Coffe, LED televizore, italijansku i špansku keramiku za kupatila, dizajnirani nameštaj. U vreme pre slobode imali smo RK Beograd, PKB, Soko Štark, IMT, IMR, Beobanku, Investbanku, Jugobanku, Jugoexport, Novi dom, Obuću Beograd, i da ne nabrajam više, trebaće mi čitava sveska. Zamislite, imali smo i proizvodnju i izvoz. Nisu nam krali zarađene plate, niti je bilo potrebe da preduzeća utaje porez. Danas su nam uvezli sve i svašta, prodali sve što je valjalo, a država nam krade i dragoceno vreme. Jesmo li se milimetar mrdnuli s Balkana? A i Evropa, ovakva kakva jeste, nije baš preterano srećan izbor. Mora da smo sumnjivi, ne znamo šta hoćemo, smatraju neki komesari i oficiri za vezu koje nam dodeliše Evropljani. Ako i vi trčite u Evropu, trčite tako da se ne spotaknete i oborite postojeći sistem. Evropa ne voli trapave, voli samo programirane i poslušne. A voli i stručne. U svakom pogledu. Naročito kad je reč o privatnom obezbeđenju. Valjda nam je zato i ponudila provereni model privatne kompanije za obezbeđenje iz inostranstva, koje od raznih pošasti čuvaju čak i srpske vladine ustanove. Ako se uskoro pojave u reklami sa Deda Mrazom, biće to veliki korak napred za državu. Čak je izvesno da će Deda Mraz zajedno sa nevladinom organizacijom (čitaj: obavezan satelit u privatnom obezbeđenju!) uticati na MUP da ubrza donošenje podzakonskih akata, koji bi trebalo da regulišu oblast privatnog obezbeđenja. Pa kako inače da se zna da Evropa misli na nas?! Deda Mraz je jaka institucija, nije to običan deda koji na sankama nosi poklone. Doduše, sneg mu više ne ide naruku, pa se preorijentisao na internet. I to je sasvim logično. Nije Deda Mraz mačji kašalj, pa da dopusti da naš evropski progres koče neke male domaće firme na tržištu privatnog obezbeđenja. Ali pošto ovih predprazničkih dana treba svi da budemo pelcovani optimizmom, zamoliću Deda Mraza da ućutka sve one koji se busaju u grudi da su uradili nešto valjanjo za radnike koji rade u obezbeđenju. Uradili su jedno veliko – NIŠTA! P.S. Ako ste pobornik stručno reformisanog sektora obezbeđenja, ne računajte na proslavu. Jer, ako dve godine čekate na drajvere (čitaj: podzakonska akta) za sprovođenje Zakona, srećan vam povratak u prošlost! Za budućnost smo zakasnili! Gl. urednica Dragica Šipka 6 MAGAZIN ZA BEZBEDNOST
MAGAZIN ZA BEZBEDNOST 7