Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GODINA 1 NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - BROJ <strong>46</strong> / 2017<br />
1
REČ UREDNIKA ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN 3<br />
AKTUELNO TOKOM NEDELJE 4<br />
- TEJA 4<br />
- GALAKSIJA ROĐENA MILIJARDU GODINA POSLE BIG BANGA 7<br />
- PROVIDNE SOLARNE ĆELIJE 8<br />
- COR AEROSPACE JE OTIŠAO U KONKURS 9<br />
- PLANIRA SE SOLARNA ELEKTRANA U SVEMIRU 10<br />
STALNE RUBRIKE 11<br />
- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 11<br />
- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 18<br />
- ESA - SLIKA NEDELJE 19<br />
- ESA - SLIKA ZEMLJE IZ SVEMIRA 20<br />
- ESO - SLIKA NEDELJE 21<br />
- HABLOVA SLIKA NEDELJE 22<br />
- CHANDRA - SLIKA NEDELJE 23<br />
- SPACEX 24<br />
- SVE OPSERVATORIJE SVETA 25<br />
- KUTAK ZA MLADE ASTRONOME 26<br />
- NAŠA LEPA PLANETA ZEMLJA 27<br />
- ZANIMLJIVOSTI 28<br />
TEKSTOVI SARADNIKA 29<br />
- MLEČNI PUT U SAZVEŽĐU LABUDA 29<br />
- HADAR (BETA KENTAURI) 30<br />
- EUKELADE - JUPITEROV SATELIT 31<br />
- GRAVITACIONI PROCEP U ZEMLJI 32<br />
POZIV II UPUTSTVO ZA SARADNJU 33<br />
IMPRESUM 34<br />
BILTEN SARAĐUJE SA ORGANIZACIJAMA 35<br />
2
Dragi čitaoci,<br />
u ovom broju je naslovna tema Zemljina sestra - protoplaneta Teja. Zahvaljujem se<br />
Univerzitetskom institutu za astronomiju, koji mi je stavio na raspolaganje materijal za<br />
ovaj tekst. Takođe se zahvaljujem STScI i Discovery Channelu Nemačka, koji su poslali<br />
zanimljive tekstove. NASA i JPL su već stalni saradnici i njima se zahvaljujem na poslatim<br />
informacijama.<br />
Zahvaljujem se svim čitaocima na kontaktu i idejama koje su poslali, kao i na pitanjima, čiji<br />
odgovori će biti objavljeni u sledećim brojevima.<br />
Astronomski Bilten može da se pohvali sa sve većim brojem čitaoca. Do sada ih već ima<br />
nekoliko stotina, ako se bude tako nastavilo, do Nove godine ćemo uspeti da se pohvalimo<br />
i sa prvom hiljadom čitalaca, trenutno ih imamo preko 956. Zahvaljujem se svima na<br />
interesovanju, pozitivnom mišljenju i lepim kritikama.<br />
Drago mi je da je veliki broj tekstova prenesen putem raznih elektronskih medija i da<br />
Internaconalna Astronomska Unija stalno podupire ovaj blten u svojim objavama.<br />
Zahvaljujem se stalnim saradnicima i raznim upitima za saradnju.<br />
Adrese za kontakt sa urednicom se nalaze u impresumu na kraju biltena. Takođe se tamo<br />
nalaze i adrese socijalnih medija u kojima je bilten zastupljen.<br />
Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />
Urednica i izdavač biltena<br />
Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />
12. novembar 2017.<br />
3
T E J A<br />
U početku oblikovanja Sunčevog sistema, pre 4,5 milijardi godina, ni Zemlja, ni Teja nisu bile<br />
planete prema današnjoj definiciji, to su bile proto planete koje su delile zajedničku orbitu.<br />
Teja se nalazila na jednoj od tački Lagranža, L 4 ili L 5 pod uglom od 60° u odnosu na Zemlju,<br />
gledano sa Sunca. Iako su se obe proto planete nalazile na stabilnoj orbiti, gravitacione<br />
petubacije Venere i Jupitera su pogurale Teju iz njenog stabilnog položaja. Tako se Teja našla<br />
na kursu sudara sa Zemljom.<br />
Naziv Teja se prvi put pojavio u naučnom radu iz 2000. godine, gde ga je upotrebno A.N.<br />
Halliday. Teja potiče iz Grčke mitologije, gde je boginju Meseca Selenu, rodila titanka Teja.<br />
Iz poređenja izotopa u sastavu Zemlje i Meseca, zaključilo se, da najveći deo materijala iz<br />
koga je nastao Mesec, potiče od kore proto Zemlje. Materijal sa Teje očito nije uzrokovao<br />
promene sastava izotopa proto Zemlje. To znači da je ili proto planeta nastala na istom<br />
rastojanju od Sunca, kao proto Zemlja, pa se zbog velike blizine Suncu proto planeta sastoji<br />
uglavnom od silikata, ili se Teja sastojala uglavnom od leda. Teorija po kojoj se Teja nalazila<br />
na tački Lagranža L 4 sistema Zemlja-Sunce, govori u prilog prve mogućnosti. Nove simulacije,<br />
koje su uzele u obzir haotične efekte kretanja u blizini tački Lagranža, pokazale su, da je<br />
zaista moguće da telo koje se nalazi na L 4 može da postigne brzinu, koja bi dovela do<br />
nastanka Meseca.<br />
4
Teja<br />
Prema teoriji jedna velika proto planeta prečnika oko 6.800 kilometara je udarila u tek<br />
nastalu Zemlju i tom prilikom je bila potpuno razorena. Njeni delovi su dospeli u orbitu oko<br />
Zemlje. Tu su se pomešali sa delovima koji su izbijeni iz Zemlje i spojili su se u jedno telo, koje<br />
se najvećim delo sastojalo od komada Teje. Ovaj udar je bila najsnažniji događaj koji je<br />
Zemlja doživela. Do sada je jačina udara bila naučno potcenjena, ali sada se došlo do<br />
zaključka, da je ovj impakt bio gigantskih razmera. Brzina kojom su se kretale Teja i Zemlja je<br />
iznosila oko 40.000 kilometara na sat i u toj brzini je nastao sudar. U prilog ovoj teoriji govori<br />
i učestalost izotopa kalijuma 39 i kalijuma 41 u sastavu tla Zemlje i Meseca. Naučnici su pronašli<br />
0,04% teškog izotopa kalijuma 41 u kamenju sa Meseca, koji može da se objasni samo sa<br />
kondenzovanjem kalijuma u okolini, gde je vladao pritisak preko deset bari. A takav pritisak<br />
postoji u gustom oblaku pare posle energetskog sudara, ali ne postoji posle slabe kolizije.<br />
Kada se takvo nešto desi, milioni komada oba tela se velikom brzinom izbacuju u svemir. Ta<br />
brzina je dovoljno velika da se prevaziđe privlačna sila Zemlje i komadi ostaju u njenoj orbiti.<br />
Sudar ova dva nebeska tela nije bio direktan, jer bismo sada između Venere i Jupitera imali<br />
pojas asteroida, umesto Zemlje i Meseca. Materijal koji je bio izbačen u svemir se toliko<br />
izmešao, da više nije bilo moguće da se odredi šta je pripadalo Teji, a šta Zemlji. Deo tog<br />
materijala je pao na Zemlju i postao je nov omotač, a deo se milionima godina sabijao, dok<br />
na kraju nije postao Mesec, kakav mi danas poznajemo. Da je Zemlja nekada uhvatila Mesec<br />
u svojoj orbiti, su naučnici uvek isključivali, jer je Mesec preveliki i pretežak za takvo nešto,<br />
kao što se dogodilo između Marsa, Fobosa i Dejmosa.<br />
5
Teja<br />
Prema najnovijim merenjima koncentracije retkog izotopa volframa u Zemljinom omotaču i<br />
Mesečevoj površini, sudar Zemlje i Teje je izbio omotače obe proto planete u svemir, dok su<br />
se jezgra spojila, što objašnjava zašto Zemlja danas ima neproporcionalno veliko jezgro u<br />
poređenju sa drugim planetama. Tako se Mesec jednim delom sastoji od Zemlje, a jednim<br />
delom od Teje. I Zemlja ima jedan deo Teje u sebi. Pri tome Mesec poseduje daleko veći deo<br />
Teje od Zemlje, koja ima samo 10% Teje.<br />
Analize kamenja sa Meseca su pokazale da se Zemlja i Mesec sastoje od istog materijala, ali<br />
ipak postoji razlika, koja se ogleda u količini kiseonika u kamenju sa Meseca.. U 99,8%<br />
slučajeva jedan atom kiseonika sadrži osam neutrona i osam protona. Hemičari govore o O 16 .<br />
Međutim, jedan atom od 40.000 atoma kiseonika sadrži jedan neutron više. Onda je to O 17 i<br />
označava se kao izotop. Upravo taj izotop je ukazao na razliku u sastavu Zemlje i Meseca. Na<br />
Mesecu se u milion atoma kiseonika, nalaze dva atoma O 17 više, nego u kamenju na Zemlji.<br />
Ovaj veoma redak izotop se na Mesecu definitivno češće pojavljuje nego na Zemlji, pa tako<br />
znamo da je Teja posedovala vise O 17 nego Zemlja. Iz ovog odnosa su geolozi mogli tačnije da<br />
rekonstruišu, koliko delova Teje se nalazi u Mesecu. Trenutno naučnici polaze od toga, da je<br />
odnos 50:50, što znači da se pola Meseca sastoji od Teje, a pola od pra-Zemlje.<br />
LJILJANA GRAČANIN<br />
6
GALAKSIJA ROĐENA MILIJARDU GODINA POSLE BIG BANGA<br />
Astronomi su posmatrali jednu do sada, najstariju galaksiju u našem univerzumu sa visokom<br />
rezolucijom. Za to su koristili Large Millimeter Telescope (LMT), koji se nalazi na vrhu 4.500<br />
metara visokog ugašenog vulkana u Meksiku. Samo jedan objekat je još stariji i više udaljen<br />
od ove galaksije u kojoj se rađaju zvezde i koja se nalazi na udaljenosti od 12,8 milijardi<br />
svetlosnih godina. To znači, da je galaksija nastala milijardu godina posle Big Banga. Sa<br />
konvencionalnim, optičkim teleskopima, ovakve galaksije mogu veoma teško da se<br />
posmatraju, jer su često opkoljene gustom prašinom, koja obavija njihove mlade zvezde, što<br />
je paradoks, jer ove galaksije važe za najsvetlije objekte u univerzumu.<br />
Na osnovu novih tehnologija LMT, naučnici su mogli da gledaju kroz prašinu. Teleskop je jos<br />
2011. godine počeo da sakuplja svetlosne informacije i od tada je izgrašen na prečnik od 50<br />
metara. Tako je LMT najveći i najosetljiviji instrument te vrste. Istu galaksiju je par godina<br />
ranije posmatrao svemirski teleskop Heršel, ali je to urađeno sa niskom rezolucijom, koja nije<br />
sadržavala skoro nikakve informacije. Ovaj put su poboljšane tehnologije pomogle u<br />
posmatranju, kao i „lupa“ u formi gravitacionog sočiva, pa su napravljeni daleko bolji snimci.<br />
STSCI - SPACE TELESCOPE SCIENCE INSTITUTE<br />
7
PROVIDNE SOLARNE ĆELIJE<br />
Na putu u budučnost bez fosila, naučnici očekuju puno od providnih fotovoltaik ćelija. Tako<br />
bi same zgrade trebale da doprinesu 80% potrebne energije. Solarne na krovovima kuća već<br />
nude ogroman potencijal za snabdevanje energijom. Do sada je 40% energije u Americi<br />
proizvedeno preko takvih izvora. Za sledeće godine naučnici očekuju sledeću revoluciju, kada<br />
će energija da bude proizvedena puten providnih solarnih panela.<br />
Razvijanje ovakvih fotovoltaik ćelija, koje upijaju za ljude nevidljivo svetlo i pretvaraju u<br />
struju, se nalazi tek na početku, ali u sledećim godinama bi sa povećanom upotrebnom i<br />
povećanjem eficijentnosti prilikom pretvaranja Sunčevog svetla u energiju, mogli da se<br />
proizvedu još 40% potrebne energije u Americi, čak još više. Zajedno sa solarnim krovovima,<br />
potencijal energije koji bi se dobio, se nalazi na oko 80%. Osim upotrebe kao prozorsko<br />
staklo, ova tehnologija bi mogla da se koristi i u električnim automobilima ili ekranima<br />
mobilnih telefona, kako bi se omogućilo snabdevanje energijom.<br />
Dugoročni plan je, da se do 100% potrebne energije proizvede sa solarnim tehnologijama,<br />
ako se u međuvremenu optimiraju mogućnosti za skladištenje energije. Eficijentnost solarnih<br />
panela na krovovima trenutno iznosi 15-18%. Naučnici očekuju da će sa solarnim panelima<br />
da se utrostruči eficijentnost.<br />
DISCOVERY CHANNEL DEUTSCHLAND<br />
8
XCOR AEROSPACE FIRMA JE OTIŠLA U KONKURS<br />
XCOR je osnovan u septembru 1999. godine. To je privatna Američka firma koja se bavila<br />
raketnim pogonima i razvijanjem svemirskih letelica. Jedan od poznatih projekata ove firme<br />
je LYNX, suborbitalna svemirska letelica sa dva sedišta, koja je trebala da dovede pilote i<br />
korisni teret do visine od 100 kilometara. Takođe su planirani turistički letovi, koji bi<br />
finansirali ostale misije. Lynx je trebao da ima veličinu privatnog aviona i da startuje nekoliko<br />
puta dnevno, zahvaljujući netoksičnim raketnim pogonima. Tako bi se troškovi držali na<br />
minimumu. Firma XCOR je već unapred prodala 175 letova sa ovom letelicom po ceni od<br />
95.000 dolara za svaki let.<br />
Međutim, brz razvoj firme SpaceX, koja je preuzela letove planirane za Lynx, nedovoljna<br />
količina finansija i nesloga između četri osnivača, dovela je do propasti ove firme, koja je<br />
ostala u posedstvu mnogih patenta, planova i protoripa. Među njima je i plan za Vulcanraketu,<br />
koja je trebala da bude raketa-nosač. Jednom od osnivača je ponuđeno mesto u<br />
ministarstvu odbrane USA, a kada je Musk uspeo da napravi raketu koja uspravno startuje i<br />
uspravno aterira, to je bio konačan kraj firme XCOR.<br />
JPL - JET PROPULSION LABORATORY<br />
9
PLANIRA SE SOLARNA ELEKTRANA U SVEMIRU<br />
Jedan saradnik NASE želi do 2025. godine da u svemiru izgradi funkcionalnu solarnu<br />
elektranu, koja bi snabdevala Zemlju sa energijom iz svemira. Ova ideja je postojala još<br />
sedamdesetih godina prošlog veka, a u međuvremenu je ova tehnologija toliko razvijena, da<br />
bi mogla da snabde energijom jednu trečćinu stanovnika Zemlje i da tako rastereti čovekovu<br />
okolinu.<br />
Elektrana u stvari treba da bude jedan satelit, koji će da bude snabdeven tankim ogledalima,<br />
koje vezuju svetlost i usmeravaju ih na foto voltaične ćelije. Trenutno je veliki problem<br />
hlađenje solarnih ćelija. Ovaj problem nije tehničke prirode, nego nepoverenje u tehnologiju,<br />
a najvećim delom, protivljenje vlasnika velikih elektrana na Zemlji. Planirano je da se<br />
proizvodi struja po ceni od 7-8 centi po kWh.<br />
Prenos energije bi trebao da usledi preko slabih mikrotalasa jer su snažni laseri previše<br />
opasni. Međutim za mikrotalase je potreban mnogo veći prijemnik. Mreža prijemnika bi<br />
trebala da ima prečnik od 6-8 kilometara i da visi 5-10 metara iznad tla. Prijem energije je<br />
izuzetno eficijentan, 80-90% poslane energije bi trebalo da dođe do Zemlje: Trenutno se radi<br />
na rešenju ovog problema.<br />
NASA - NATIONAL AERONAUTICS SPACE AGENCY<br />
10
06. novembar 2017.<br />
PRASNJAV MLAZ SA POVRŠINE KOMETE 67P<br />
Objašnjenje slike: Odakle se pojavljuju kometini repovi? Ne postoje mesta na jezgru komete,<br />
gde oni nastaju. Zadnje godine je svemirska ESA-sonda Rozeta fotografisala mlaz koji se<br />
izdiže sa komete 67P/Čurjumov-Gerasimenko i proletela je kroz njega. Ova slika pokazuje<br />
svetli mlaz koji se izdiže sa male, okrugle padine, ograničene deset metara visokom stenom<br />
na jednoj strani. Analize podataka sa Rozete pokazuju, da se mlaz sastoji od prašine i<br />
vodenog leda. Okolina dovodi do pretpostavke, da se verovatno duboko ispod porozne<br />
površine nešto desilo, sto je izazvalo pojavu ovog mlaza. Slika je napravljena zadnjeg jula,<br />
dva meseca pre Rozetinog kraja misije, kada je kontrolisano pala na površinu komete 67P.<br />
Kredit zasliku i autorska prava:<br />
ESA, Rosetta, MPS, OSIRIS; UPD/LAM/IAA/SSO/INTA/UPM/DASP/IDA<br />
11
07. novembar 2017.<br />
PRAŠKI ASTRONOMSKI SAT<br />
Objašnjenje ilustracije: U centru Praga se nalazi sat koji je veiki kao cela zgrada. Danju se<br />
tu skupljaju ljudi da vide kako sat udara kada prođe jedan sat. Brojčanik Praškog<br />
astronomskog sata je upečatljivo kompleksan i pokazuje vreme u odnosu na Sunce (Sunčevo<br />
vreme), kao i vreme u odnosu na zvezde (zvezdano vreme), zatim vremena izlaska i zalaska<br />
Sunca, vreme na ekvatoru, Mesečeve mene i još mnogo toga. Sat je počeo sa radom 1410.<br />
godine, iako su mnogi mehanizmi u unutrašnjosti više puta modernizovani, originalni delovi<br />
postoje još uvek. Ispod sata se nalazi solarni kalendar skoro iste veličine. Praški astronomski<br />
sat je ovde sam na fotografiji, jednog ranog jutra u martu 2009. godine. Praški opštinski sat i<br />
stari gradski toranj se trenutno ponovo renoviraju, a sat će, kako se predviđa, 2018. godine<br />
ponovo početi da radi.<br />
Kredit za ilustraciju i autorska prava:<br />
Jorge Láscar<br />
12
08. novembar 2017.<br />
NGC 2261: HABLOVA PROMENLJIVA MAGLINA<br />
Objašnjenje slike: Šta izaziva promenu u Hablovoj promenljivoj maglini? Ova neobična<br />
maglina primetno menja svoju pojavu u toku nekoliko nedelja. Zadivljujuća maglina je<br />
otkrivena pre više od 200 godina, katalogizovana kao NGC 2261 i nazvana prema Edvinu<br />
Hablu, koji je istraživao početkom prošlog veka. Sliku je snimio Hablov teleskop, što se dobro<br />
poklapa sa nazivom magline. Hablova promenljiva maglina je refleksiona maglina od gasa i<br />
fine prašine, koja se širi od zvezde R Monocerotis. Maglina ima veličinu od jedne svetlosne<br />
godine, od nas je udaljena 2.500 svetlosnih godina i nalazi se u sazvežđu Jednoroga<br />
(Monoceros). Objašnjenje varijabilnosti Hablove promenljive magline se nalazi u gustim<br />
čvorovima neprovidne prašine u blizini R Mon, koje bacaju senke na reflektujuću prašinu i<br />
vidiljive su na ostatku magline.<br />
Kredit za sliku i licenca:<br />
Hubble, NASA, ESA; Podaci: Mark Clampin (NASA's GSFC);<br />
Obrada & licenca: Judy Schmidt<br />
13
09. novembar 2017.<br />
BLISKI SNIMAK NGC 1055<br />
Objašnjenje slike: Velika, lepa spiralna galaksija NGC 1055 je markantan član male grupe<br />
galaksija, koja je od nas udaljena oko 60 miliona svetlosnih godina i nalazi se u sazvežđu Kita.<br />
Ostrvski univerzum se vidi sa strane i ima veličinu od preko 100.000 svetlosnih godina, čime<br />
je veći od našeg Mlečnog puta. Šarene zvezde na snimku NGC 1055 se nalaze u prvom planu<br />
unutar Mlečnog puta. Crvenkaste oblasti gde se rađaju zvezde su rasute preko izvijenih<br />
prašnjavih traka, koje se nalaze na tankom disku daleke galaksije. Detaljna slika, na kojoj se<br />
nalaze daleke pozadinske galaksije pokazuju odsjaj, koji se prostire daleko preko centralnog<br />
ispupčenja i diska NGC 1055. Odsjaj je opkoljen bledim, uskim strukturama i mogao bi da se<br />
sastoji od izmešanih delove prateće galaksije, koja je pre 10 milijardi godina bila razorena od<br />
strane velike spirale.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Obrada - Robert Gendler, Roberto Colombari<br />
Podaci - European Southern Observatory, Subaru Telescope (NAOJ), et al.<br />
14
10. novembar 2017.<br />
TROSTRUKI ČUPERAK VILIJAMINE FLEMING<br />
Objašnjenje slike: Ove zamršene, haotične niti od uzburkanog svetlećeg gasa se na nebu<br />
planete Zemlje šire u sazvežđu Labuda, kao deo magline Labud. Ovaj veliki ostatak<br />
supernove je ekspandirajući oblak, koji je rođen prilikom smrtne eksplozije masivne zvezde.<br />
Svetlost prvobitne eksplozije nove je do Zemlje došla verovatno pre više od 5.000 godina.<br />
Interstelarni udarni talasi su izbačeni prilikom ovog događaja, oni lete kroz prostor, skupljaju<br />
interstelarnu materiju i naelektrišu je. Svetleće niti su u su sitni, dugački talasi jednog<br />
pokrivača, koji je vidljiv sa strane. Svetlucanje jonizovanih, atoma vodonika u crvenoj boji i<br />
kiseonika u plavoj boji, je upadljivo dobro raspoređeno. Maglina Veo je poznata i kao<br />
Cygnus-mašna i ima veličinu od skoro tri stepena ili 6 prečnika punog Meseca. To na<br />
procenjenoj udaljenosti od 1.500 svetlosnih godina, odgovara više od 70 svetlosnih godina<br />
veličine. Ovo vidno polje pokazuje manje od trećine ove udaljenosti. Kompleks niti je<br />
katalogizovan kao NGC 6979 i često se označava kao Pikeringov trougao, prema jednom<br />
direktoru Harvardske opservatorije. Međutim, po otkrivaču, astronomu Vilijamini Fleming, je<br />
maglina poznata i kao "Flemingov trougaoni čuperak".<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Sara Wager<br />
15
11. novembar 2017.<br />
ŠARENI MESEC<br />
Objašnjenje slike: Mesec se obično vidi u sivim šatiranjima, ali na ovom mozaiku od slika<br />
visoke rezolucije, koje su nastale za vreme faze punog Meseca, razlike u bojama su snažno<br />
pojačane, kako bi se videlo šarenilo centralnog Mesečevog pejsaža. Pokazalo se da različite<br />
boje potiču od raznih minerala u Mesečevom tlu. Plava boja pokazuje oblasti bogate<br />
titanom, narandžasta i ljubičasta boja pokazuju relativno malo titana i gvožđa. Mare<br />
vaporum se nalazi na slici dole u sredini, a iznad je luk sa Montes Apenninus. Tamno dno<br />
kratera Arhimed, veličine 83 kilometra se nalazi u Moru kiše ili Mare Imbrium, gore levo. U<br />
blizini procepa u luku Apenina se nalazi mesto spuštanja Apola 15. Slične fotografije<br />
svemirskih sondi su kalibrirane uz pomoć proba stena, koje su donesene na Zemlju sa Apolo<br />
misijama. Na ovaj način se određuje globalni sastav površine Meseca.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Alain Paillou<br />
16
12. novembar 2017.<br />
VESELO NEBO IZNAD LOS ANĐELESA<br />
Objašnjenje slike: Ponekad se na velikom delu planete Zemlje smeši nebo. Jednog dana<br />
2008. godine su se na celom svetu videli poređani Mesec i planete Venera i Jupiter. Slike koje<br />
su tada napravljene pokazuju srpast Mesec, uparen sa kretanjem planeta Venere i Jupitera,<br />
koje prividno stoje jedna pored druge i sa Mescom izgledaju kao osmeh. Scena je<br />
fotografisana posle zalaska Sunca sa opservatorije Mr. Wilson, sa pogledom na Los Anđeles u<br />
Kaliforniji (USA). Planeta Jupiter se nalazi najviše na nebu i naudaljenija je od nas. Mnogo<br />
bliže, i levo ispod Jupitera se nalazi Venera, koja kroz oblake u Zemljinoj atmosferi izgleda<br />
neobično plavičasto. Desno se nalazi Mesec iznad horizonta. Tanki oblaci osvetljeni<br />
Mesecom su neobično narandžasti. Na donjem delu slike sasvim levo su neboderi Los<br />
Anđelesa. Nekoliko sati posle snimka se Mesec približio planetama na nebu, kratko je pokrio<br />
Veneru i otišao je dalje. Ove nedelje se pojavljuje slična konjunkcija Venera i Jupitera, koja<br />
može da se posmatra na većem delu planete Zemlje, kratko pre izlaska Sunca na istoku.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Dave Jurasevich (Mt. Wilson Observatory)<br />
17
45. nedelja 2017.<br />
REDAK KRUŽNI FILAMENT<br />
Objašnjenje slike: Ove nedelje je svemirska letelica naišla na retko posmatranu pojavu:<br />
mračni filament koji okružuje aktivnu oblast (29.-31. 2017. godine). Solarni filamenti su<br />
oblaci naelektrisanih čestica koji plutaju iznad Sunca, vezani magnetnim silama. Obično su<br />
izduženi i neujednačenog oblika. Samo nekoliko puta ranije su vidjeni u obliku luka. (Crno<br />
područje levo od svetlije aktivne oblasti je koronalna rupa, magnetno otvorena oblast<br />
Sunca). Video je snimljen na talasnoj dužini ekstremne ultravioletne svetlosti.<br />
Video snimak može da se vidi ovde:<br />
https://sdo.gsfc.nasa.gov/assets/gallery/movies/Encircling_Filament_big.mp4<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
SDO/NASA<br />
18
06. novembar 2017.<br />
POGLED PREMA MESECU<br />
Objašnjenje slike: Ova slika je prizor preuzet sa Internacionalne Svemirske Stanice - njeni<br />
solarni paneli zauzimaju veliki deo okvira - Mesec i dalje uspeva da privuče pogled. Posle više<br />
od 40 godina, Mesec je ponovo u centru pažnje svemirskih agencija širom sveta, kao<br />
odredište za robotske misije i istraživanje ljudi. Oslanjajući se na uspjeh partnerstva<br />
Internacionalne Svemirske Stanice, svemirska zajednica vidi Mesec kao odskočnu dasku za<br />
nastavak ljudskog istraživanja Solarnog sistema, a Mars je sledeći cilj.<br />
Ovaj povratak na Mesec predviđa seriju misija sa ljudskom posadom početkom 2020-ih<br />
godina kada bi astronauti iz orbite mogli da sarađuju sa robotima na površini. Roboti će se<br />
prvo spustiti na Mesec, otvarajući put za ljudske istraživače. Lunarni roveri, telerobotika i<br />
hibridna površinska snaga su neki od inovativnih pristupa koji se razvijaju da bi podržali ove<br />
rane misije.<br />
Kredit i autorska prava: ESA<br />
https://twitter.com/ESA_serbia<br />
19
10. novembar 2017.<br />
FITI LEVU, FIDŽI<br />
Satelit Sentinel-2B, nam pokazuje Fiti Levu, najvece ostrvo republike Fidzi u juznom Pacifiku.<br />
Kredit i autorska prava: ESA<br />
https://twitter.com/ESA_serbia<br />
20
06. novembar 2017.<br />
DOBRO SPAKOVAN NA CERRO PARNALU<br />
Dok Sunce zalazi, poslednji zraci dodiruju Very Large Telescope od ESO, koji se priprema za<br />
još jednu noć posmatranja svemira. Neobičan ugao pogleda, otkriva industrijelnu<br />
unutrašnjost jednog od četri 8,2-metarska glavna teleskopa, koji pripadaju VLT na Cerro<br />
Parnalu u Čileu.<br />
Kupole glavnih teleskopa imaju važnu ulogu kod zadataka koje obavlja VLT, kao jedan od<br />
svetski najznačajnijih astronomskih objekata astronomije na tlu. Gigantski klimatski sistem je<br />
ovde vidljiv u obliku debelih cevi, koji se nalaze oko teleskopa, kao i oprema kupole. Ovo<br />
doprinosi tome da se obezbeđuju psmatranja pod perfektnim uslovima. Ovazgrada štiti<br />
teleskop od grube klime koja vlada u okolini i noću štiti teleskop od često, vetrovitih uslova,<br />
koji bi mogli da izobliče tanko ogledalo, što bi uzrokovao mutne slike.<br />
Tekst na ESO-strani: https://www.eso.org/public/serbia/images/potw1745a/<br />
Kredit i autorska prava: ESO<br />
21
06. novembar 2017.<br />
GALAKTIČKO JATO ABELL 1300<br />
Masivno galaktičko jato na slici ima katalošku oznaku Abell 1300. Ovakva jata su u suštini<br />
ogromni teleskopi, koji pojačavaju svetlost galaksija u pozadini i daju nam mogućnost da<br />
gledamo daleko u prošlost. Ovaj bizaran nacin putovanja u prošlost je moguć zahvaljujući<br />
fenomenu gravitacionog sočiva. Pri tome gravitativni uticaj masivnog objekta, kao što je<br />
Abell 1300 ima funkciju sočiva i savija prostorvreme oko sebe, pri čemu sledi još udaljenija<br />
svetlost savijene putanje. Sa posmatrača, izvor svetlosti, na primer, pozadinski objekat kao<br />
što je mlada galaksija, izgleda izobličeno i uveličano. Efekat gravitacionog sočiva masivnih<br />
galaktičkih jata nam je pomogao da otkrijemo neke od najudaljenijih galaksija u univerzumu.<br />
Kredit za sliku: ESA/Hubble & NASA<br />
https://twitter.com/Hubble_serbian<br />
22
PULSIRAJUĆE RENTGENSKE AURORE NA JUPITERU<br />
Jupiterove intenzivne severne i južne aurore se ponašaju nezavisno jedna od druge. To je<br />
rezultat nove studije zasnovane na podacima svemirskih opservatorija Chandra i XMM-<br />
Newton. Povrsine aurora iznose koliko i poluprečnik Zemlje. Aurore pokazuju veoma različite<br />
karakteristike, rentgenske emisije na Jupiterovom južnom polu pulsiraju konstantno svakih<br />
11 minuta, dok na severnom polu emisije pokazuju rastuću i opadajuću jačinu sjaja. Ove<br />
rentgenske aurore čine Jupiter posebno tajanstvenim, jer one nisu bile registrovane na<br />
drugim gasovitim planetama u Sunčevom sistemu, dok se na Zemlji aurore na severnom i<br />
južnom polu obicno ogledaju jedna u drugoj, jer su magnetna polja slična.<br />
Kredit za sliku: ESA/Hubble & NASA<br />
https://twitter.com/Hubble_serbian<br />
Kodirane boje: milimetarsko područje (crveno), optički (zeleno), rentgenski zraci (violet-plavo)<br />
23
START PROJEKTA HYPERLOOP<br />
Osnivač Tesla-Motors je sve bliži ostvarenju svoje vizije Hyperloop-prevoznog sredstva.<br />
Američka država Merilend je dala zeleno svetlo za kopanje tunela dugačkog 16 kilometara.<br />
To je prvi tunel mreže, koju Musk želi da izgradi izmedju Njujorka i Vašingtona. Taj put bi<br />
trebai da se pređe za 29 minuta. Druge stanice su planirane u Filadelfiji i Baltimoru, gde je<br />
ovaj tunel takođe odobren. Musk je za bušenje planiranih tunela osnovao „Boring Company“<br />
i tako se ponovo direktno uključio u projekat. Do sada je samo bio involviran u njegovo<br />
planiranje.<br />
24
29. DEO<br />
OPSERVATORIJA ČRNI VRH, SLOVENIJA<br />
Opservatorija se nalazi u oblasti Goriška na zapadu Slovenije. Izgrađena je 1985. godine, pri<br />
čemu su veliki deo radova preuzeli dobrovoljci na sebe. Kada je počela sa radom,<br />
opservatorija je napravila prve fotografije komete C/1975 V1-A (West). Od tada se na Črnom<br />
Vrhu posmatraju i fotografišu sve komete koje se nađu u blizini Zemlje.<br />
25
29. DEO<br />
KOLIKO JE PROKSIMA KENTAURI STARIJA OD NAŠEG SUNCA?<br />
Starost Proksime Kentauri se procenjuje na oko 4,85 milijardi godina. Time je Proksima samo<br />
nekoliko stotina miliona godina starija od našeg Sunca, čija starost je 4,6 miljardi godina.<br />
26
19. DEO<br />
MERMERNE PEĆINE, PATAGONIJA<br />
Jedno od najlepših mesta na Zemlji su poznati mermerni kamenolomi na granici između Čilea<br />
i Argentine. Ove zeleno-plave pećine izgledaju kao da rastu iz transparentne vode jezera<br />
Karera.<br />
27
19. DEO<br />
BOMBA OD ANTIMATERIJE<br />
Da li je moguäe napraviti bombu od antimaterije? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan.<br />
Antimaterija i materija su perfektne suprotnosti, a prilikom susreta zrače čistu energiju.<br />
Antimaterija je najkompaktnija forma za skladištenje neverovatne količine energije. U teškim<br />
elementima kao što su uran u plutonijum je takođe uskladišteno enormno mnogo količine<br />
energije. Kada atomska bomba eksplodira i lakši elementi su razbijeni, jedan deo mase se<br />
pretvara u čistu energiju. Jedna bomba od antimaterije sa sličnom jačinom kao Hirošimabomba,<br />
bi morala da sadrži oko jedan gram antimaterije, dok je za atomsku bombu bilo<br />
potrebno nekoliko desetina kilograma visoko obogaćenog urana.<br />
Jedan od problema kod atomske bombe od antimaterije je i činjenica da je veoma dugo<br />
potrebno, dok se naprave potrebne kolicine antimaterije. Do sada je u CERNU proizvedeno<br />
samo nakoliko milijarditih delova grama antimaterije. Pri tome je antimaterija za kratko<br />
vreme uhvaćena u magnetnim zamkama i istražena sa detektorima. Drugi problem je, da<br />
antimaterija pre paljenja nikako ne sme da dođe u kontakt sa normalnom materijom, jer bi<br />
odmah izzračila svu energiju. Za gradnju eksplozivne mogućnosti bi morala da se velika<br />
količina antimaterije zatvori u perfektan vakuum. Osim toga, bi bila potrebna kompleksna<br />
električna i magnetna polja, da zatvore ove čestice i odvoje ih, a da se desi najmanja greška,<br />
došlo bi do katastrofe. Zbog toga je, za sada, građenje bombe od antimaterije nemoguće.<br />
28
M 17 (NGC 6618)<br />
Mesije 17 je otvoren skup zvezda sa emisionom maglinom u sazvežđu Strelac. Maglina se<br />
nalazi na udaljenosti o d 5.000 svetlosnih godina, a njena veličina je oko 15 svetlosnih<br />
godina, dok se tamniji izdanci protežu preko 40 svetlosnih godina. Mesije 17 je oblast u kojoj<br />
se rađaju zvezde koje su sakrivene iza debelih oblaka prašine. Zračenje mladih zvezda<br />
naelektriše vodonik koji intenzivno sjaji. Najtopliji delovi magline su beli i nisu preeksponirani<br />
na slici kako se čini. Masa magline je oko 800 puta veća od mase Sunca. Mesije 17 se nalazi u<br />
istom spiralnom kraku kao i Mesije 16. Maglina je veoma svetla i lako se uočava u običnom<br />
10x50 dvogledu. Manji teleskopi će pokazati najsjajniji deo magline koji izgleda kao labud ili<br />
kvačica.<br />
LITERATURA: Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Hrvatskoj. Bavi se proucavanjem zvezdanih jata i planetarnih maglina.<br />
29
SITULA (KAPA AQUARII)<br />
Zvezda se nalazi u sazvežđu Vodolije. Situla pripada spektralnoj klasi K2III i poseduje prividnu<br />
jačinu svetlosti od +5,03 mag. Od nas je zvezda udaljena 234 svetlosne godine.<br />
LITERATURA: David A. Aguilar: „Encyclopedia of Our Universe”<br />
Hipparchos Katalog<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi u Celju, Slovenija. Njena tema je proučavanje zvezda.<br />
30
MAB (URANOV SATELIT))<br />
Mab je jedan od manjih Uranovih satelita. Njegov prečnik je 24,8 kilometara, a orbitalni<br />
period 0,923 dana.<br />
Izvor: Solar Universe<br />
O AUTORU: Astronom amater.<br />
Živi između Beograda i Rima. Bavi se proučavanjem prirodnih satelita u Sunčevom sistemu.<br />
Povremeno piše tekstove za Astronomsko društvo u Rimu<br />
.<br />
31
BRZO TOPLJENJE GLEČERA NA GRENLANDU<br />
Prema novim kartiranjima su dva do četri puta više glečera u opasnosti, nego što se<br />
pretpostavljalo, kako je izjavila NASA. Nove karte koje su sastavile 30 istraživačkih stanica sa<br />
NASOM pokazuju detaljnije nego ikada, morsko dno na obali ispod ledenog pokrivača<br />
Grenlanda. Prema kartama led dopire vise od 200 metara ispod morske površine. Voda ispod<br />
teče prema jugu i tu je 4 stepena Celzijusa toplija. Tako glečeri počinju brže da se tope.<br />
O AUTORU: Geofizičar<br />
Department of Earth Sciences - University of Oregon<br />
Bavi se studiranjem globalne Zemljine strukture.<br />
32
Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />
astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />
ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />
astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />
STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />
Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />
- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />
pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />
Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />
saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki događaj u<br />
astronomskom društvu.<br />
- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />
impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu.<br />
VAŠ TEKST<br />
Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />
1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />
na slova i pazite na gramatiku.<br />
2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />
obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />
3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />
teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta. Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim<br />
vas da navedete ko poseduje Copyright za njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije<br />
moguće.<br />
4) U biltenu se objavljuju tekstovi napisani ozbiljnim tonom, na jasan i nekomplikovan način,<br />
ali to NE znači, da želim od vas tekstove „niskog nivoa“, ili prepisanu Vikipediju, kako su neki<br />
saradnici to pogrešno shvatili.<br />
5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />
6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />
slikama, zamoljeni ste da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />
7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove, se ne isplaćuje<br />
novčana nadoknada.<br />
33
IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />
KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />
STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, MOJCA NOVAK, STEFAN<br />
TODOROVIĆ, DR. STJEPAN JANKOVIĆ<br />
PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena:<br />
„<strong>AAO</strong>-Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: Umetnička vizija sudara Teje i Zemlje<br />
COPYRIGHT ZA FOTO NA NASLOVNOJ STRANI: NASA<br />
OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />
NASA<br />
APOD<br />
ESA<br />
SDO<br />
ESO<br />
National Aeronautics and Space Administration<br />
Astronomy Picture Of the Day<br />
European Space Agency<br />
Solar Dynamic Observatory<br />
European Southern Observatory<br />
COPYRIGHT<br />
Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje sarađuju sa <strong>AAO</strong> biltenom, poseduju<br />
dozvolu za prevođenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz tekst.<br />
Dozvola se odnosi isključivo na <strong>AAO</strong>-bilten. S obzirom da je bilten neprofitan, pismena<br />
dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />
DOWNLOAD BILTENA:<br />
- WEB STRANA - ONLINE LISTANJE: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>-listanje<br />
- FORUM I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- FACEBOOK: https://www.facebook.com/Aktuelna-Astronomija-Online-342138369483507/<br />
- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/109631081348265628406<br />
- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- PINTEREST: https://de.pinterest.com/aaobilten/aao-bilten/?eq=<strong>AAO</strong>-bilten&etslf=3347<br />
- TUMBLR: https://aaobilten.tumblr.com<br />
- IMGUR: http://aaobilten.imgur.com/all/<br />
- FLICKR: https://www.flickr.com/photos/152251541@N07/<br />
34
35
36