Darko Tomašević: Drugačije evanđelje

Riječju krijepiti umorne
»Gos podin mi da de mi je zik vje št da znam ri ječ ju kri je pi ti
umor ne« (Iz 50,4). Ti me mo gu za po če ti ovaj os vrt na knji gu ko jom
autor pokušava probuditi nas pozaspale, smrznute, ukočene ili još
bo lje re če no: ras pa me će ne kr šća ne, ko ji mis li mo da se Bo žan ski
Sin ut je lo vio sa mo za to da bu de ra za pet; nas to ji nas tr gnu ti iz letargija
različitim drmanjima, gdjekad čak i šamaranjima naših duša
vi ču ći: Vri je me je da se oda sna pre ne mo. Dan se prib li ži, vre me na
po la ko nes ta je. Zar će mo se pro bu di ti tek na sud nji dan po pod ne?
Ili kao Hou di ni če ka ti da nam net ko ot vo ri ne zak lju ča na vra ta?
Stariji latinski prijevodi Biblije imaju rečenicu: »Quos Deus vult
perdere, dementat«. A kud ćete veću raspamećenost od podizanja
spo me ni ka zvi jez di pe tok ra ki, u ime ko je je ubi je no pet sto ti na
tisuća ljudi i tvrdnja da je spomenik umjetničko djelo. Hoće li sutra
raspamećeni u ime umjetnosti podići spomenik i kukastom križu jer
nacizam i komunizam izjednačeni su, samo što to još svi ne žele znati.
Au tor nas krat kim pri ča ma i pri či ca ma, ži vot nim zgo di ca ma,
slu čaj nos ti ma, aneg do ta ma, ša lji vim za go net ka ma ili cr ti ca ma
iz ži vo ta poje di nih lju di nas to ji pre nu ti oda sna pod sje ća ju ći da
pre čes to za bo rav lja mo svo je druš tve ne ob ve ze pa smo glup lji i
od ma ga ra ca, a po seb no od gu sa ka ko je zna ju što zna či let je ti u
druš tvu u stro go od re đe noj for ma ci ji, dok se sve vi še či ni da se
da nas smat ra ka ko su ne red i kr še nje tzv. sta rih pra vi la, oz na ka
nap red nos ti... ili još vi še pre zi ra nje, pod cje nji va nje i pod ru gi vanje
neis to miš lje ni ci ma za bo rav lju ju ći pri tom da čak i bi se ri gu be
svoj sjaj kad su da le ko od zra ka, a čov jek bez »zra ka« – poš ti va nja
dru gih oso ba – pres ta je bi ti ljud skim bi ćem i pret va ra se u čov jeko
li ka ili još obič ni ja stvo re nja, što su već pro ro ci na vi jes ti li: »Evo
do la ze da ni, ri ječ je Gos po dnja, kad ću u kr šća ni ma po si ja ti sje me
čov ječ je i sje me ži vo tinj sko!« (usp. Jr 31,27).
Mi kršćani zaboravljamo da naši nutarnji tigrovi vide i u mraku,
pa ia ko kao kro ti te lji mi ne vi di mo njih, tre ba za ma hi va ti bi čem
kao da je punina svjetlosti i tako uspješno krotiti divlje zvijeri, kako
se u kr šćan stvu na zi va ju neu red ne stras ti. No mrak u svi je tu, ko ji
neodoljivo podsjeća na onu priču o prekrasnoj i otrovnoj špilji, nije
nužno i mrak u čovjekovoj nutrini. Zato zahvaljujući ovoj u svemu
svom sad r ža ju po ti caj noj knji zi s pro ro kom Je re mi jom mo že mo
uskliknuti: »I neće više učiti drug druga, ni brat brata govoreći: Spoznajte
Gospodina! Nego će me svi poznavati, i malo i veliko« (Jr 31,34),
i muš ko i žen sko, i kle rik i laik.
Stje pan Tomić, knji žev nik
231