J D Robb - Goli u smrti

J. D. Robb
Goli u smrti

iblioteka
AMBROZIJA
knjiga 521.
glavni urednik:
Drago Glamuzina
izvršna urednica:
Sandra Ukalović
J. D. Robb
Goli u smrti
izdavač:
V.B.Z. d.o.o., Zagreb
10010 Zagreb, Dračevička 12
tel: +385 (0)1 6235 419, fax: +385 (0)1 6235 418
e-mail: info@vbz.hr
www.vbz.hr
za izdavača:
Mladen Zatezalo
urednica knjige:
Irena Španić
lektura i korektura:
Mirta Škrlec
grafički urednik:
Siniša Kovačić
grafička priprema:
V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Znanje d.o.o., Zagreb
prosinac 2019.

J. D. Robb
Goli u smrti
Prva knjiga serijala
s engleskoga prevela:
Leona Grujić
2019.

iblioteka
AMBROZIJA
knjiga 521.
naslov izvornika:
J. D. ROBB
NAKED IN DEATH
copyright © 1995 by Nora Roberts
Published by Arrangement with Eleanor Wilder.
First published in 1995 by Berkley Publishing Group,
a division of Penguin Putnam Inc., New York.
Translation rights arranged by Plima Literary Agency.
All rights reserved.
copyright © 2019. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o., Zagreb
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 001048712.
ISBN: 978-953-52-0211-0 (meki uvez)

„Prošlost je prolog.“
William Shakespeare
„Nasilje je jednako američko
kao i pita od višanja.“
Rap (Hubert Gerold) Brown

Prvo poglavlje
Probudila se u tami. Prvi mutni nagovještaj zore skliznuo
je kroz letvice roleta i bacao dugačke sjene preko kreveta. Bilo je
to poput buđenja u ćeliji.
Na trenutak je samo ležala i drhtala, zarobljena dok je san blijedio.
Nakon deset godina u policiji, Eve su još uvijek progonili
snovi.
Šest sati prije ubila je čovjeka, gledala kako mu se smrt prikrada
u oči. Nije to bilo prvi put da je primijenila maksimalnu silu ili
sanjala. Naučila je prihvatiti djelo i nositi se s posljedicama.
Ali dijete ju je progonilo. Dijete koje nije stigla spasiti. Dijete
čiji su vrisci odjekivali u njezinim snovima, miješajući se s
njezinima.
Sva ta krv, pomislila je Eve dok je rukama brisala znoj s lica.
Tko bi rekao da tako malena djevojčica ima toliko krvi u sebi.
Znala je da mora to zaboraviti.
Standardna procedura odjela značila je da će provesti jutro na
testiranju. Svaki policajac koji je oružjem izazvao terminaciju života
bio je obvezan proći emocionalnu i psihološku provjeru prije
povratka na dužnost. Eve je smatrala testove blagom gnjavažom.
Proći će ih kao što ih je prošla i prije.
Kad je ustala, stropna su se svjetla automatski upalila na prigušeno
i osvijetlila joj put u kupaonicu. Lecnula se kad je ugledala
vlastiti odraz u zrcalu. Oči su joj bile podbuhle od premalo sna,
koža blijeda gotovo kao trupla koja je poslala u mrtvačnicu.
9

Nije se željela time zamarati pa je ušla pod tuš, zijevajući.
„Daj mi trideset osam stupnjeva, punom snagom“, rekla je i
namjestila se kako bi je mlaz pogodio ravno u lice.
Pustila je da je obavije para, bezvoljno se sapunajući dok je razmišljala
o događajima prethodne noći. Nije se morala pojaviti na
testiranju prije devet, pa je odlučila iskoristiti sljedeća tri sata da
se smiri i pusti da san u potpunosti izblijedi.
Neznatne sumnje i sitna kajanja često bi se otkrivali i značili
bi još jednu, naporniju rundu sa strojevima i sovookim tehničarima
koji su njima upravljali.
Eve nije namjeravala izbivati s ulica dulje od dvadeset četiri sata.
Kad je navukla ogrtač, otišla je u kuhinju i programirala autokuhar
da joj izbaci kavu, crnu, i tost, lagan. Kroz prozor je mogla
čuti teško zujanje zračnog prometa koji je nosio ranoranioce
u urede, a noćnu smjenu kući. Izabrala je ovaj stan prije mnogo
godina jer je bio smješten usred guste mreže zračnog i zemljanog
prometa, a ona je voljela buku i gužvu. S još jednim zijevom, virnula
je kroz prozor, prateći klepetavi stari zrakobus koji je teglio
radnike koji nisu bili te sreće da rade u gradu ili putem kućnih
linkova.
Otvorila je stranice New York Timesa na monitoru i prešla pogledom
preko naslova dok joj je imitacija kofeina kolala žilama.
Autokuhar joj je ponovno zagorio tost, ali ga je ipak pojela, uz nejasnu
pomisao kako je vrijeme da nabavi nov aparat.
Mrštila se nad člankom o masovnom povlačenju droidskih
koker španijela kad se njezin telelink oglasio. Eve je prebacila na
komunikaciju i ugledala zapovjednika svoje jedinice koji se pojavio
na ekranu.
„Zapovjedniče.“
„Poručnice.“ Žustro je kimnuo, primijetio njezinu još uvijek
mokru kosu i umorne oči. „Imamo incident na Zapadnom Broadwayu
27, osamnaesti kat. Ti si glavna istražiteljica.“
10

Eve je podigla obrvu. „Ja sam na testiranju. Subjekt terminiran
u dvadeset dva i trideset pet.“
„Zatrpani smo“, rekao je bezizražajno. „Pokupi svoj štit i oružje
na putu do mjesta događaja. Šifra pet, poručnice.“
„Da, gospodine.“ Njegovo je lice nestalo dok se odgurivala od
ekrana. Šifra pet značila je da će odgovarati izravno zapovjedniku
i da neće biti nikakvih nezapečaćenih međuodjelnih izvještaja ni
suradnje s novinarima.
U biti, značila je da je bila sama.
Broadway je bio bučan i pretrpan; zabava s koje razuzdani gosti
nikad nisu odlazili. Ulični, pješački i zračni promet bio je očajan,
gušeći zrak tijelima i vozilima. Iz davnih dana kad je još nosila
uniformu, sjećala ga se kao poprišta sudara i zgnječenih turista,
koji su bili prezaposleni buljenjem u predstavu da bi se maknuli
s puta.
Čak i u ovo doba, para se dizala s nepomičnih i pomičnih
štandova hrane, koji su užurbanoj gomili nudili sve, od rižinih
rezanaca do hot-doga od soje. Morala je naglo skrenuti kako
bi izbjegla nasrtljivog trgovca na njegovu zadimljenom Glida-
-Grillu, a kad joj je pokazao srednji prst, prihvatila je to kao uobičajeni
pozdrav.
Eve je parkirala u dvostrukom redu vozila i, izbjegavajući čovjeka
koji je smrdio gore od svoje pivske boce, stupila na pločnik.
Najprije je promotrila zgradu, pedeset katova bliještećeg metala
koji je sjekao nebo iz svog betonskog temelja. Dobila je dva poziva
na druženje prije nego je došla do ulaza.
Budući da je ovih pet broadwayskih blokova od milja nazvano
Šetalište prostitutki, nije se tome čudila. Bljesnula je značkom
policajcu koji je čuvao ulaz.
„Poručnica Dallas.“
„Da, poručnice.“
11

Prešao je svojim računalnim pečatom preko vrata kako bi znatiželjnike
zadržao vani, a onda ju je odveo do reda dizala. „Osamnaesti
kat“, rekao je kad su se vrata uz zvižduk zatvorila za njima.
„Da čujem, policajče.“ Eve je uključila svoj snimač i čekala.
„Nisam bio prvi na mjestu nesreće, poručnice. Što god se dogodilo
gore, ostalo je gore. Unutra vas čeka značka. Imamo umorstvo
i šifru pet na broju 1803.“
„Tko je prijavio?“
„Nemam tu informaciju.“
Ostao je na mjestu kad se otvorilo dizalo. Eve je izašla i našla
se sama u uskom hodniku. Sigurnosne kamere bile su uperene
u nju, a njezini su koraci bili gotovo nečujni na pohabanom, mekanom
sagu dok se približavala broju 1803. Ignorirala je ploču za
dlan i najavila se, držeći značku u visini očiju za kameru špijunku
sve dok se vrata nisu otvorila.
„Dallas.“
„Feeney.“ Nasmiješila se, sretna što vidi poznato lice. Ryan
Feeney bio je stari prijatelj i bivši partner koji je zamijenio ulicu
za uredski stol i vodeći položaj u Odjelu elektroničke detekcije.
„Dakle, ovih dana šalju računalne frikove.“
„Htjeli su odlikovanog, i to najboljeg.“ Usne su mu se iskrivile
na širokom, zgužvanom licu, ali oči su mu ostale ozbiljne. Bio
je nizak, zdepast muškarac malih, debeljuškastih ruku i kose boje
hrđe. „Izgledaš kao da te netko prebio.“
„Naporna noć.“
„Čuo sam.“ Ponudio joj je ušećereni orah iz vrećice koju je
uvijek nosio. Proučavao ju je i procjenjivao je li bila spremna za
ono što je čekalo u spavaćoj sobi.
Bila je mlada za svoj čin – jedva je navršila tridesetu – s velikim
smeđim očima koje nikad nisu imale priliku biti naivne.
Njezina srneće smeđa kosa bila je kratko podrezana, radi praktičnosti,
a ne stila, ali je pristajala njezinu trokutastom licu s jagodicama
oštrim poput britve i blagom jamicom na bradi.
12

Bila je visoka, dugih udova, na prvi pogled mršava, ali Feeney
je znao da su se ispod njezine kožne jakne skrivali tvrdi mišići. I
više od toga, skrivao se i mozak, i srce.
„Ovo će biti osjetljivo, Dallas.“
„Toliko sam već shvatila. Tko je žrtva?“
„Sharon DeBlass, unuka senatora DeBlassa.“
Nijedno joj ime nije ništa značilo. „Politika mi nije jača strana,
Feeney.“
„Gospodin iz Virginije, ekstremna desnica, bogata stara obitelj.
Unuka je zakrenula snažno ulijevo prije nekoliko godina,
preselila se u New York i postala ovlaštena pratilja.“
„Bila je kurva.“ Dallas je prešla pogledom po apartmanu. Bio
je uređen opsesivno moderno – staklo i tanki krom, potpisani
hologrami na zidovima i ugrađeni jarko crveni bar. Na širokom
ekranu za ugođaj iza bara miješali su se i stapali oblici u hladnim
pastelnim bojama.
Čisto poput djevice, pomislila je Eve, i hladno poput kurve.
„Ništa čudno, s obzirom na izbor nekretnine.“
„Politika čini slučaj osjetljivim. Žrtva je bila dvadesetčetverogodišnja
bjelkinja. Otišla je Bogu na račun u krevetu.“
Eve je samo podigla obrvu. „Gotovo pjesnički, jer je u krevetu
i zarađivala za račune. Kako je umrla?“
„To je sljedeći problem. Želim da sama pogledaš.“
Dok su prelazili sobu, oboje su izvadili tanke spremnike, poprskali
ruke s obje strane kako ne bi ostavili masne tragove ili otiske
prstiju. Na vratima, Eve je poprskala potplate svojih čizama
kako bi ih učinila skliskima i spriječila kupljenje vlakana, zalutalih
vlasi ili kože.
Već je bila na oprezu. U normalnim okolnostima, još bi dva
istražitelja bila prisutna, sa snimačima za zvuk i sliku. Forenzičari
bi čekali s uobičajenim režećim nestrpljenjem da pročešljaju
mjesto zločina.
13

Činjenica da su pozvali samo Feeneyja i nju značila je da su
hodali po tankom ledu.
„Sigurnosne kamere u predvorju, dizalu i hodnicima“, Eve je
primijetila.
„Već sam označio diskove.“ Feeney je otvorio vrata spavaće
sobe i pustio je da uđe prva.
Prizor nije bio lijep. Smrt je rijetko bila umirujuće, religiozno
iskustvo za Eve. Bila je strašan kraj, ravnodušna prema svecu kao
i prema grešniku. Ali ovo je bilo šokantno, poput pozornice namjerno
postavljene da zgrozi.
Krevet je bio ogroman, prekriven naizgled pravim satenskim
plahtama boje zrele breskve. Mali reflektori mekog svjetla obasjavali
su njegovo središte, gdje je gola žena ležala u nježnom udubljenju
plutajućeg madraca.
Madrac se erotično i senzualno talasao i pratio ritam programirane
glazbe koja je dopirala s uzglavlja.
Još je uvijek bila lijepa, lica kao kameja, s raspuštenim slapom
plamenocrvene kose, smaragdnim očima koje su staklasto zurile
u zrcala na stropu i dugim, mliječnobijelim udovima koji su podsjećali
na prizore iz Labuđeg jezera dok ih je krevet nježno ljuljao.
Ali nisu bili umjetnički namješteni, već razvratno rašireni
kako bi mrtva žena tvorila X u samom središtu kreveta.
Imala je rupu u čelu, u prsima i još jednu koja je stravično zjapila
između rastvorenih bedara. Krv je poprskala sjajne plahte,
slila se u lokve, kapala i mrljala. Poprskala je lakirane zidove poput
smrtonosnih škrabotina nekog zlog djeteta.
Ovako krvav prizor rijetko se viđao, a prošle noći nagledala
se i previše krvi da bi prihvatila scenu onoliko mirno koliko je
željela.
Teško je progutala i prisilila se da potisne sliku djeteta.
„Jesi li sve snimio?“
„Aha.“
14

„Onda isključi tu prokletu stvar.“ Odahnula je kad je Feeney
našao kontrole koje su utišale glazbu. Krevet se ljuljuškao u tišini.
„Rane“, prošaptala je Eve, prilazeći kako bi ih proučila. „Preuredne
za nož. Preneuredne za laser.“ Naglo se prisjetila – starih
filmova za obuku, starih videozapisa, stare okrutnosti.
„Kriste, Feeney, izgledaju kao rane od metka.“
Feeney je posegnuo u džep i izvukao zapečaćenu vrećicu.
„Tko god je to učinio, ostavio je suvenir.“ Predao je vrećicu Eve.
„Ovakav antikvitet sigurno vrijedi osam, deset tisuća u legalnoj
kolekciji, dvostruko na crnom tržištu.“
Opčinjena, Eve je okretala vrećicu s pištoljem u ruci. „Težak
je“, rekla je sebi u bradu, „glomazan.“
„Kalibar .38“, rekao joj je, „prvi koji sam vidio izvan muzeja.
To je Smith & Wesson, model 10, plavi čelik.“ Pogledao ga je gotovo
nježno. „Pravi klasični primjerak, bio je standardno policijsko
sredstvo do kraja dvadesetog stoljeća. Prestali su ga proizvoditi
oko dvije dvadeset druge, dvadeset treće, kad je na snagu stupila
zabrana oružja.“
„Ti si stručnjak za povijest.“ Omirisala je vrećicu, osjetila miris
ulja i paljevine. „Netko se dobro potrudio. Čelik ispucan u
meso“, razmišljala je dok je dodavala vrećicu natrag Feeneyju.
„Ružan način da umreš, i prvi put da takvo što vidim u svojih deset
godina u odjelu.“
„Drugi za mene. Prije petnaestak godina, Lower East Side, tulum
koji je izmaknuo kontroli. Čovo je upucao pet ljudi s kalibrom
.22 prije nego je shvatio da nije posrijedi igračka. Strašan nered.“
„Sve je to samo zabava“, promrmljala je Eve. „Provjerit ćemo
kolekcionare, vidjeti koliko ih možemo pronaći koji posjeduju
ovakav. Netko je možda prijavio krađu.“
„Možda.“
„Veća je vjerojatnost da je došao s crnog tržišta.“ Eve je bacila
pogled na tijelo. „Ako je radila već nekoliko godina, imala bi
15

diskove, zapise o klijentima, knjige mušterija.“ Namrštila se. „Sa
šifrom pet, morat ću ići od vrata do vrata sama. Ovo nije jednostavni
slučaj seksualnog nasilja“, rekla je s uzdahom. „Tko god je
ovo učinio, sve je isplanirao. Antikno oružje, raspored rana, ravno
duž tijela, svjetla, poza. Tko je prijavio ovo, Feeney?“
„Ubojica.“ Čekao je da ga pogleda. „Ravno odavde. Nazvao je
postaju. Vidiš kako je krevetna kamera uperena u njezino lice? To
nam je došlo. Video, bez zvuka.“
„Pali ga predstava.“ Eve je uzdahnula. „Pametni gad, arogantan,
drzak. Najprije je spavao s njom. Kladim se u svoju značku.
Onda ustane i napravi ovo.“ Podigla je ruku, ciljajući, spuštajući
je sve niže dok je brojila: „Jedan, dva, tri.“
„Hladnokrvno.“
„On je hladnokrvan. Poravnao je plahte poslije. Vidiš kako su
uredne? Namjestio ju je, raširio kako bi svi znali kako je zarađivala.
Čini to pažljivo, gotovo mjereći, kako bi bila savršeno namještena.
Nasred kreveta, ruku i nogu podjednako udaljenih. Ne isključuje
krevet jer je i to dio predstave. Ostavlja pištolj jer želi da
odmah znamo da nije običan čovjek. Egoist. Ne želi gubiti vrijeme
puštajući da tijelo bude naknadno otkriveno. Želi da to bude
odmah. Da odmah osjeti zadovoljstvo.“
„Imala je licencu za muškarce i žene“, naglasio je Feeney, ali
Eve je odmahnula glavom.
„Nije posrijedi žena. Žena je ne bi ostavila da izgleda istovremeno
lijepo i vulgarno. Ne, ne vjerujem da je žena. Vidjet ćemo
što možemo otkriti. Jesi li već pregledao njezino računalo?“
„Ne. Slučaj je tvoj, Dallas. Meni je odobreno samo da asistiram.“
„Vidi možeš li pristupiti njezinim fajlovima s klijentima.“ Eve
je otišla do komode i počela pažljivo pretraživati ladice.
Ta je voljela skupe stvari, pomislila je. Bilo je nekoliko predmeta
od prave svile, one vrste koju nijedna imitacija ne može nadmašiti.
Bočica parfema na komodi bila je ekskluzivna i mirisala je,
nakon brzinskog njuškanja, na skupi seks.
16

Stvari u ladicama bile su brižno poredane, donje rublje pažljivo
složeno, džemperi razvrstani po boji i materijalu. Isto je bilo i
s ormarom.
Žrtva je očito obožavala odjeću, naginjala luksuzu i savjesno
se brinula o svojim stvarima.
I umrla je gola.
„Vodila je dobar zapisnik“, javio se Feeney. „Sve je ovdje. Njezin
popis klijenata, dogovori – uključujući i obavezni mjesečni
zdravstveni pregled i tjedni posjet salonu ljepote. Koristila je kliniku
Trozubac za prvi i Raj za drugi.“
„Oboje je vrhunsko. Imam prijateljicu koja je štedjela godinu
dana kako bi provela jedan dan u Raju. Svakom svoje.“
„Ženina sestra otišla je za svoju dvadeset petu godišnjicu. Stajalo
je skoro koliko i vjenčanje mog djeteta. Oho, imamo njezin
osobni adresar.“
„Dobro. Kopiraj sve, hoćeš li, Feeney?“ Na njegov tihi zvižduk,
pogledala je preko ramena, nazrela mali zlatom obrubljeni dlanovnik
u njegovoj ruci. „Što je?“
„Imamo mnogo moćnih imena ovdje. Politika, industrija zabave,
novac, novac, novac. Zanimljivo, naša cura ima Roarkeov
privatni broj.“
„Koji Roarke?“
„Samo Roarke, koliko znamo. Taj se kupa u novcu. Jedan od
onih tipova koji taknu govno i pretvore ga u zlatne poluge. Moraš
početi čitati nešto osim sportskih stranica, Dallas.“
„Ej, čitam naslove. Jesi li čuo o povlačenju koker španijela?“
„Roarke je uvijek velika vijest“, strpljivo je nastavio Feeney.
„Posjeduje jednu od najboljih kolekcija umjetnina na svijetu.
Umjetnina i antikviteta“, nastavio je, primjećujući kad je Eve povezala
konce i okrenula se prema njemu. „Ovlašteni je kolekcionar
oružja. Priča se da zna i rukovati njime.“
„Posjetit ću ga.“
17

„Bit ćeš sretna ako mu se približiš na kilometar.“
„Osjećam se sretno.“ Eve je prišla tijelu kako bi gurnula ruke
pod plahte.
„Čovjek ima moćne prijatelje, Dallas. Ne možeš si priuštiti da
makar i pisneš da je povezan s ovim dok ne budeš imala neki čvrsti
dokaz.“
„Feeney, znaš da mi to ne smiješ govoriti.“ Ali dok se počinjala
smiješiti, prsti su joj okrznuli nešto između hladnog mesa i krvavih
plahti. „Nešto je pod njom.“
Pažljivo, Eve je podigla rame, zavukla prste ispod.
„Papir“, prošaptala je, „zapečaćen.“ Zaštićenim palcem istrljala
je premaz krvi sve dok nije mogla pročitati zaštićeni list.
JEDNA OD ŠEST
„Izgleda rukom ispisano“, rekla je Feeneyju i ispružila papir.
„Naš dečko je više nego pametan, više nego arogantan. I nije
završio.“
Eve je provela ostatak dana radeći ono što bi inače bilo rezervirano
za robote. Osobno je ispitivala žrtvine susjede, bilježeći izjave,
dojmove.
Uspjela je brzinski zgrabiti sendvič iz onog istog Glida-Grilla
koji je gotovo pregazila dok se ono bila vozila gradom. Nakon što
je tako provela noć i jutro, nije mogla kriviti recepcionarku Raja
koja ju je gledala kao da su je nedavno sastrugali s pločnika.
Vodopadi su zvučno poigravali među biljem na recepciji najekskluzivnijeg
salona u gradu. Sićušne šalice prave kave i tanašne
čaše pjenušave vode ili šampanjca služile su se onima koji su lješkarili
na mekim stolicama i divanima. Na raspolaganju su im bile
i slušalice i diskovi modnih časopisa.
Recepcionarka je imala veličanstveno poprsje, priznanje salonskim
tehnikama oblikovanja tijela. Nosila je usko, kratko
18

odijelo u zaštitnoj crvenoj boji salona i imala nevjerojatnu frizuru,
boje ebanovine i uvijenu poput zmija.
Eve nije mogla biti oduševljenija.
„Žao mi je“, rekla je žena pažljivo moduliranim glasom, bezličnim
kao da izlazi iz računala. „Primamo samo po dogovoru.“
„To je u redu.“ Eve se nasmiješila i bilo joj je gotovo žao što je
mora spustiti na zemlju. Gotovo. „Ovo bi mi trebalo osigurati jedan.“
Ispružila je značku. „Tko radi na Sharon DeBlass?“
Užasnute oči recepcionarke poletjele su prema čekaonici. „Potrebe
naših klijenata strogo su povjerljive.“
„Kladim se da jesu.“ Uživajući, Eve se druželjubivo naslonila
na šalter u obliku slova U. „Mogu govoriti fino i tiho, ovako,
da možemo razumjeti jedna drugu... Denise?“ Bacila je pogled na
diskretan, zakovicama obrubljen bedž na ženinim grudima. „Ili
mogu govoriti glasnije, tako da me svi razumiju. Ako ti se više
sviđa ovo prvo, možeš me odvesti u finu tihu sobu gdje nećemo
smetati nijednom od vaših klijenata, i možeš mi poslati operatera
Sharon DeBlass. Ili koji god već termin koristite.“
„Konzultant“, Denise je slabašno protisnula. „Molim vas, slijedite
me.“
„Bit će mi zadovoljstvo.“
I bilo je.
Osim u filmovima i videima, Eve nikad nije vidjela ništa toliko
raskošno. Sag je bio kao crveni jastuk u koji su stopala mogla
blaženo utonuti. Kristalne kapi visjele su sa stropa i širile svjetlost.
Zrak je mirisao na cvijeće i njegovana tijela.
Možda se nije mogla zamisliti ovdje, provodeći sate u mackanju,
uljenju, tapkanju i klesanju, ali da je željela trošiti toliko vremena
na taštinu, zaista bi bilo zanimljivo to činiti u tako civiliziranim
uvjetima.
Recepcionarka ju je uvela u sobičak s hologramom ljetne livade
koji se protezao zidom. Tihi zvuci ptičjeg pjeva i povjetarca
sladili su zrak.
19

„Molim vas, pričekajte ovdje.“
„Nema problema.“ Eve je pričekala da se vrata zatvore, a onda
je s uzdahom punim užitka kliznula u duboku pojastučenu stolicu.
Čim je sjela, monitor pokraj nje upalio se i prijateljsko, poslušno
lice, koje je moglo pripadati samo droidu, obasjalo ju je osmijehom.
„Dobar dan. Dobrodošli u Raj. Vaša ljepota i udobnost naši
su jedini prioriteti. Želite li osvježenje dok čekate svojeg osobnog
konzultanta?“
„Može. Kava, crna, kava.“
„Naravno. Koju biste vrstu željeli? Pritisnite P na vašoj tipkovnici
da biste vidjeli popis.“
Prigušujući smijeh, Eve je slijedila upute. Provela je iduće dvije
minute razmišljajući o opcijama, a onda suzila izbor na Francusku
rivijeru ili Karipsku kremu.
Vrata su se ponovno otvorila prije nego je stigla odlučiti. Pomirena
sa sudbinom, ustala je i suočila se sa napirlitanim strašilom.
Preko košulje boje fuksije i hlača boje šljive nosio je otvoreno
radno odijelo u rajskoj crvenoj, koje se vuklo za njim. Začešljana
kosa otkrivala je bolno mršavo lice i slagala se s bojom njegovih
hlača. Ponudio je ruku Eve, nježno je stisnuo i zabuljio se u nju
blagim srnećim pogledom.
„Užasno mi je žao, policajko. Zbunjen sam.“
„Želim informacije o Sharon DeBlass.“ Eve je ponovno izvukla
značku i pokazala je.
„Da, ah, poručnice Dallas. Toliko sam shvatio. Morate znati,
naravno, da su podaci naših klijenata strogo povjerljivi. Raj je poznat
po svojoj diskreciji koliko i po izvrsnosti.“
„A vi morate znati, naravno, da mogu donijeti nalog,
gospodine...?“
„Oh, Sebastian. Samo Sebastian.“ Odmahnuo je tankom rukom
blještavom od prstenja. „Ne preispitujem vaš autoritet, poručnice.
Ali, ako biste mi izišli u susret, koji su vaši motivi za
ispitivanje?“
20

„Istražujem motive za umorstvo DeBlass.“ Pričekala je trenutak,
procijenila šok koji mu je bljesnuo u očima i iscijedio boju iz
lica. „Što se tiče ostalog, moji podaci su strogo povjerljivi.“
„Umorstvo. Moj Bože, naša predivna Sharon je mrtva? To je
sigurno neka greška.“ Gotovo se srušio u stolac, puštajući glavu da
padne, zatvorenih očiju. Kad mu je monitor ponudio osvježenje,
ponovno je mahnuo rukom. Svjetlo je sijevalo s njegovih urešenih
prstiju. „Bože, da, trebam brendi, dušo. Malo Trevallija.“
Eve je sjela do njega i izvukla snimač. „Pričajte mi o Sharon.“
„Čarobno biće. Lijepa kao san, naravno, ali i mnogo više od
toga.“ Brendi je doklizio u sobu na tihim automatiziranim kolicima.
Sebastian je pokupio čašu i uzeo dubok gutljaj. „Imala je nepogrešiv
ukus, velikodušno srce i um oštar kao britva.“
Ponovno je skrenuo srneći pogled na Eve. „Vidio sam je prije
samo dva dana.“
„Poslovno?“
„Imala je stalni tjedni dogovor, poludnevni. Svaki drugi tjedan
cjelodnevni.“ Izvukao je šal boje maslaca i obrisao oči. „Sharon
je vodila brigu o sebi, čvrsto vjerovala u prezentaciju samog
sebe.“
„To je prednost u njezinu poslu.“
„Naravno. Radila je samo kako bi se zabavila. Nije imala pretjeranu
potrebu za novcem, ne uz takvo obiteljsko zaleđe. Uživala
je u seksu.“
„S vama?“
Njegovo se umjetničko lice trznulo, a ružičaste usne oblikovale
su se u izraz koji je mogao značiti durenje ili bol. „Bio sam
njezin konzultant, njezin povjerenik i njezin prijatelj“, ukočeno
je izjavio Sebastian i nehajno prebacio šal oko lijevog ramena.
„Bilo bi indiskretno i neprofesionalno da postanemo seksualni
partneri.“
„Dakle, nije vas seksualno privlačila?“
21

„Bilo bi nezamislivo da nekoga ne bi seksualno privlačila.
Ona...“ dramatično je mahao rukama. „Zračila je seksom kao što
drugi mirišu na skup parfem. Moj Bože.“ Uzeo je još jedan drhtavi
gutljaj brendija. „Sve je u prošlom vremenu. Ne mogu vjerovati.
Mrtva. Ubijena.“ Pogled mu je poletio prema Eve. „Rekli ste
ubijena.“
„Tako je.“
„Ono susjedstvo u kojem je živjela“, rekao je tmurno. „Nitko
je nije mogao nagovoriti da se preseli na prikladniju lokaciju. Uživala
je živjeti na rubu i trljati nos svojoj aristokratskoj porodici.“
„Bila je u svađi sa svojom obitelji?“
„Oh, sigurno. Obožavala je šokirati ih. Bila je tako slobodoumna,
a oni su bili tako... obični.“ Rekao je to kao da je običnost
bila gori grijeh od umorstva. „Njezin djed nastavlja uvoditi zakone
koji žele zabraniti prostituciju. Kao da prošlo stoljeće nije dokazalo
da to treba regulirati zbog zdravlja i zaštite od kriminala.
Također je i protiv regulacije razmnožavanja, rodne prilagodbe,
kemijskog balansiranja i zabrane oružja.“
Eve je naćulila uši. „Senator se protivi zabrani oružja?“
„To je jedan od njegovih hobija. Sharon mi je pričala da posjeduje
popriličan broj gadnih antikviteta i redovito pili o onom
zastarjelom pravu nošenja oružja. Da je po njegovu, svi bismo se
vratili u dvadeseto stoljeće i ubijali jedni druge na sve strane.“
„Ubojstva se još uvijek događaju“, promrmljala je Eve. „Je li
ikad spominjala prijatelje ili klijente koji su bili nezadovoljni ili
previše agresivni?“
„Sharon je imala na desetke prijatelja. Privlačila je ljude,
kao...“ tražio je prikladnu metaforu, ponovno upotrijebio rub
šala. „Kao egzotični, mirisni cvijet. A njezini su klijenti, koliko
znam, svi odreda bili oduševljeni njome. Pažljivo ih je birala. Svi
njezini seksualni partneri morali su zadovoljiti određene standarde.
Izgled, inteligencija, podrijetlo i sposobnost. Kao što sam rekao,
uživala je u seksu, u svim oblicima. Bila je... avanturistica.“
22

To se poklapalo s igračkama koje je Eve pronašla u apartmanu.
Baršunaste lisice i bičevi, mirisna ulja i halucinogeni. Nalazak
dvaju setova slušalica za povezanu virtualnu stvarnost bio je šok
čak i za Evin otupjeli sustav.
„Je li bila u osobnoj vezi?“
„Povremeno je bilo muškaraca, ali brzo bi izgubila interes.
Nedavno je pričala o Roarkeu. Srela ga je na zabavi i privukao ju
je. Zapravo, trebala ga je vidjeti na večeri one noći kad je došla na
konzultacije. Željela je nešto egzotično jer su večerali u Meksiku.“
„U Meksiku. To bi bilo preksinoć.“
„Da. Bila je opčinjena njime. Napravili smo joj frizuru u ciganskom
stilu, dodatno pozlatili kožu – tretman cijelog tijela.
Raskalašeno crvena na noktima i dražesna mala privremena tetovaža
crvenokrilog leptira na lijevom guzu. Dvadesetčetverosatna
šminka na licu kako se ne bi razmazala. Izgledala je spektakularno“,
rekao je plačljivo. „I poljubila me i rekla da se ovog puta možda
zaista zaljubila. ‘Zaželi mi sreću, Sebastiane’, rekla je kad je odlazila.
To je bilo zadnje što mi je ikad rekla.“
23

Drugo poglavlje
Nije bilo tragova sperme. Eve je opsovala dok je čitala izvješće
s obdukcije. Čak i ako je žrtva spavala sa svojim ubojicom, njezin
je izbor kontracepcije pobio sve male vojnike čim su došli u
kontakt i izbrisao svaki njihov trag unutar pola sata od ejakulacije.
Priroda njezinih ozljeda činila je testove seksualne aktivnosti
nepouzdanima. Raznio ju je zbog simbolike ili kako bi se zaštitio.
Nije bilo ni sperme ni krvi, osim žrtvine. Niti DNK-a.
Forenzička obrada mjesta zločina nije pronašla ni jedan jedini
otisak prstiju: ni žrtvin, ni njezina tjednog specijalista za čišćenje,
a zasigurno ne ubojičin.
Sve su površine bile pomno obrisane, uključujući i oružje kojim
je počinjeno umorstvo.
Najvažniji, prema Evinoj prosudbi, bili su sigurnosni diskovi.
Još je jednom ubacila sigurnosne snimke dizala u svoj stolni
monitor.
Diskovi su bili obilježeni.
Kompleks Gorham. Dizalo A. 12. 2. 2058. 06:00.
Eve je premotala snimku, gledajući sate kako lete. Vrata dizala
prvi su se put otvorila u podne. Usporila je snimku, udarivši stroj
dlanom kad je slika zatitrala, a onda je proučila malenog nervoznog
muškarca koji je ušao i zatražio peti kat.
Nervozni čovo, zaključila je, zabavljajući se dok je promatrala
kako popravlja ovratnik i skrivećki guta mentol za dah. Vjerojatno
je imao ženu, dvoje djece i stabilan uredski posao koji mu
24

je dopuštao da jednom tjedno na jedan sat šmugne na podnevnu
ševu.
Izašao je iz dizala na petom katu.
Sve je bilo mirno nekoliko sati, povremeno bi predvorjem
prošle prostitutke, neke na povratku s rukama punim vrećicā i
izrazom dosade na licu. Nekoliko je klijenata došlo i otišlo. Živnulo
je oko osam sati. Neki su stanari izašli, dotjerani za večeru,
drugi su došli na ugovorene sastanke.
U deset, elegantan je par ušao u dizalo. Žena je dopustila muškarcu
da rastvori njezinu bundu, ispod koje nije nosila ništa osim
štikli i tetoviranog ružinog pupoljka čija je stapka izlazila iz prepona,
a cvijet umjetnički dražio lijevu bradavicu. Mazio ju je, tehnički
nezakonit čin u osiguranom prostoru. Kad se dizalo zaustavilo
na osamnaestom katu, žena je ponovno navukla bundu i
izašli su, čavrljajući o predstavi koju su upravo pogledali.
Eve je zabilježila da mora ispitati čovjeka idućeg dana. Bio je
žrtvin susjed i suradnik.
Kvar se zbio u točno 00:05. Slika se gotovo neprimjetno pomaknula,
s jedva vidljivim prekidom, i nadzor se vratio u 02:46.
Nedostajala su dva sata i četrdeset jedna minuta.
Isto je bilo i s diskom s hodnika na osamnaestom katu. Gotovo
tri sata bila su obrisana. Eve je srkala mlaku kavu dok je razmišljala.
Čovjek se razumio u sigurnost, dovoljno je poznavao
zgradu da zna gdje i kako prepraviti diskove. I nije se žurio, pomislila
je. Obdukcija je kao vrijeme smrti navela dva sata ujutro.
Proveo je gotovo dva sata s njom prije nego ju je ubio, i gotovo
jedan sat nakon što je već bila mrtva. Pa ipak, nije ostavio ni traga.
Pametan dečko.
Ako je Sharon DeBlass zabilježila osobni ili profesionalni dogovor
u ponoć, i taj je bio obrisan.
Dakle, poznavao ju je dovoljno intimno da zna gdje je držala
fajlove i kako im pristupiti.
25

S iznenadnom slutnjom, Eve se nagnula naprijed. „Kompleks
Gorham, Broadway, New York. Vlasnik.“
Oči su joj se suzile dok su podaci prelijetali po njezinu ekranu.
Kompleks Gorham, u vlasništvu Industrije Roarke, sjedište
Peta avenija 500. Roarke, predsjednik i glavni izvršni direktor.
Adresa: New York, Zapadni Central Park 200.
„Roarke“, promrmljala je Eve. „Ti stalno iskrsavaš, zar ne,
Roarke?“ ponovila je. „Svi podaci, pregled i ispis.“
Ignorirajući dolazni poziv na linku pokraj sebe, Eve je srkala
kavu i čitala.
Roarke – ime nepoznato – rođen 6. 10. 2023. u Dublinu, Irska.
Broj osobne: 33492-ABR-50. Roditelji nepoznati. Bračni status:
neoženjen. Predsjednik i glavni izvršni direktor Industrije Roarke,
utemeljene 2042. Glavne podružnice: New York, Chicago,
New Los Angeles, Dublin, London, Bonn, Pariz, Frankfurt, Tokio,
Milan, Sydney. Izvanplanetarne podružnice: Postaja 45, Kolonija
Bridgestone, Vegas II, FreeStar One. Djelatnosti: nekretnine,
uvoz-izvoz, utovar, industrija zabave, proizvodnja, farmaceutska
industrija, prijevoz. Procijenjena bruto vrijednost: tri milijarde
osamsto milijuna (3 800 000 000).
Marljiv dečko, pomislila je Eve, podižući obrvu kad se popis
njegovih tvrtki pojavio na ekranu.
„Obrazovanje“, zatražila je.
Nepoznato.
„Kriminalni dosje?“
Nema podataka.
„Pristup Roarke, Dublin.“
Nema dodatnih podataka.
„Pa, sranje. Gospodin Tajnoviti. Opis i slika.“ Roarke. Crna
kosa, plave oči, visina 189 cm, 78 kg.
Eve je zagunđala dok je računalo izlistavalo opis. Morala se
složiti da je u Roarkeovu slučaju slika vrijedila tisuću riječi.
26

Zurio je u nju s ekrana. Bio je nevjerojatno zgodan: usko, profinjeno
lice; oštre jagodice; isklesana usta. Kosa mu je uistinu bila
crna, ali računalo nije spomenulo da je bila gusta i puna i da je padala
sa snažnog čela malo iznad širokih ramena. Oči su mu bile
plave, ali je ta riječ bila nedovoljna da opiše intenzitet boje i moć
koja se nazirala u njima.
Čak i na slici, Eve je mogla vidjeti da je riječ o muškarcu koji je
slijedio što ili koga je želio, uhvatio ih, iskoristio, i nije se zamarao
sitnicama poput trofeja.
I da, pomislila je, to je bio čovjek koji je mogao ubiti ako i kada
mu je to odgovaralo. Učinio bi to hladno, metodično i bez kapi
znoja.
Skupljajući ispis podataka, odlučila je popričati s Roarkeom.
Uskoro.
Kad je Eve napustila postaju i krenula kući, nebo je očajnički pljuvalo
snijeg. Beznadno je prekopala džepove i shvatila da je ostavila
rukavice u stanu. Gologlava i bez rukavica, samo s kožnom jaknom
da je zaštiti od ujedajućeg vjetra, vozila je kroz grad.
Namjeravala je dati vozilo na popravak. Jednostavno nije bilo
vremena. Ali bilo je više nego dovoljno vremena za žaljenje dok se
borila s prometnom gužvom i drhturila zbog pokvarenog sustava
za grijanje. Zaklela se da će se naručiti kod mehaničara ako se ne
pretvori u komad leda prije nego stigne kući.
Međutim, kad je stigla kući, prvo na što je pomislila bila je
hrana. Dok je otključavala vrata, sanjarila je o zdjeli vruće juhe,
možda brdu čipsa, ako joj je išta ostalo, i kavi koja nije imala okus
kao da je netko izlio kanalizaciju u vodovod.
Odmah je primijetila pošiljku, tanku omotnicu tik iza vrata.
Oružje joj se našlo u ruci prije nego je uvukla sljedeći dah. Prelazeći
po stanu oružjem i pogledom, nogom je zatvorila vrata za
sobom. Ostavila je omotnicu gdje ju je našla i prošla od sobe do
sobe, sve dok se nije uvjerila da je sama.
27

Kad je spremila oružje, svukla je jaknu i bacila je u stranu. Saginjući
se, pokupila je zapečaćeni disk, držeći ga za rub. Nije bilo
nikakve oznake ni poruke.
Odnijela ga je u kuhinju, pažljivo ga izvukla iz omota i ubacila
u računalo.
I zaboravila svaku pomisao o hrani.
Snimka je bila vrhunske kvalitete, kao i zvuk. Polako je sjela
dok se scena odvijala na njezinu monitoru.
Gola, Sharon DeBlass izležavala se na ogromnom krevetu,
šušteći satenskim plahtama. Podigla je ruku i prošla prstima kroz
onu veličanstvenu kuštravu riđu grivu dok ju je krevet ljuljao.
„Želiš li išta posebno, dragi?“ Zahihotala se, podigla na koljena,
obujmila vlastite grudi. „Zašto se ne vratiš ovamo...“ Oblizala
je usne. „Ponovit ćemo sve.“ Njezin se pogled spustio i usne su joj
se razvukle u smiješak. „Čini se da si više nego spreman.“ Ponovno
se nasmijala, zabacila kosu. „Oh, želimo se igrati.“ Još nasmijana,
Sharon je podigla ruke. „Nemoj me povrijediti“, zacvilila je,
dršćući dok su joj oči sjale od uzbuđenja. „Učinit ću što god želiš.
Što god. Dođi ovamo i prisili me. Želim da me prisiliš.“ Spuštajući
ruke, počela se dodirivati. „Drži taj veliki zločesti pištolj na
meni dok me siluješ. Želim to. Želim da...“
Eve se trznula na zvuk pucnja. Želudac joj se grčio dok je gledala
ženu kako leti natrag poput slomljene lutke dok joj krv pršti
iz čela. Idući hitac nije bio toliko šokantan, ali Eve se morala prisiliti
da zadrži pogled na ekranu. Nakon posljednjeg hica nastupila
je tišina, ispunjena samo tihom glazbom i isprekidanim disanjem.
Ubojičinim disanjem.
Kamera se približila, prikazujući tijelo do grozomornih detalja.
Tada, zahvaljujući videomagiji, DeBlass je ležala onako kako
ju je Eve prvi put vidjela, raširena u savršen X na krvavim plahtama.
Snimka je završila s natpisom.
28

JEDNA OD ŠEST
Sljedeći put bilo je lakše pogledati snimku. Ili je Eve samu sebe
uvjerila da je bilo. Ovaj put, zamijetila je blagi drhtaj kamere nakon
prvog hica, brzi, tihi udah. Premotala je i pogledala ponovno,
slušala svaku riječ, proučavala svaki pokret, nadala se nekom tragu.
Ali bio je prepametan za to. I oboje su to znali.
Želio je da vidi koliko je dobar. Koliko je hladnokrvan. I htio
je da zna da on zna gdje je može pronaći. Kad god to poželi.
Bijesna jer joj ruke nisu bile potpuno mirne, ustala je. Umjesto
kave koju je namjeravala popiti, Eve je izvadila bocu vina iz
malene ćelije za hlađenje i natočila pola čaše.
Iskapila ju je brzo, obećala sebi drugu polovicu uskoro, a onda
ukucala šifru svog zapovjednika.
Javila se zapovjednikova žena, čije su svjetlucave naušnice i savršena
frizura govorili Eve da je upravo prekinula jednu od ženinih
poznatih zabava.
„Ovdje poručnica Dallas, gospođo Whitney. Žao mi je
što vam smetam za večerom, ali moram hitno razgovarati sa
zapovjednikom.“
„Imamo goste, poručnice.“
„Da, gospođo. Ispričavam se.“ Jebena politika, pomislila je
Eve dok se usiljeno smješkala. „Hitno je.“
„Zar nije uvijek?“
Stroj je šumio dok je čekala, milostivo lišen odvratne pozadinske
glazbe ili najnovijih vijesti, pune tri minute prije nego se
zapovjednik pojavio.
„Dallas.“
„Zapovjedniče, moram vam poslati nešto preko zaštićene linije.“
„Ovo bolje da je hitno, Dallas. Žena će me natjerati da platim
zbog ovog.“
„Da, zapovjedniče.“ Policajci bi trebali ostati samci, pomislila
je dok se spremala poslati snimku na njegov monitor.
29

Pričekala je, prekriživši nemirne ruke na stolu. Ponovno je
pogledala snimku, ignorirajući grčeve u utrobi. Kad je završilo,
Whitney se ponovno pojavio na ekranu, namrgođen.
„Kako si došla do ovog?“
„On mi je to poslao. Disk me čekao u stanu kad sam se vratila
iz postaje.“ Njezin je glas bio monoton i oprezan. „Zna tko sam,
gdje sam i što radim.“
Whitney je na trenutak šutio. „Moj ured, u sedam. Ponesi
disk, poručnice.“
„Da, zapovjedniče.“
Kad je prijenos završio, njezini su je instinkti ponukali da učini
dvije stvari. Napravila si je kopiju diska i natočila još jednu čašu
vina.
Probudila se u tri, drhteći u znoju, boreći se za dah kako bi mogla
vrisnuti. Jecaji su joj odjekivali u grlu kad je promuklo naredila
svjetlima da se upale. Snovi su uvijek bili strašniji u tami.
Drhtureći, zavalila se natrag. Ovaj je bio gori, mnogo gori od
svih koje je dosad imala.
Ubila je čovjeka. Je li imala izbora? Bio je previše nadrogiran
da bi ga ošamutila. Kriste, pokušala je, ali samo je nastavio nadirati
i nadirati i nadirati, s onim divljim pogledom u očima i okrvavljenim
nožem u ruci.
Djevojčica je već bila mrtva. Eve nije mogla ništa učiniti da to
spriječi. Molim te, Bože, ne daj da je bilo ičeg što se moglo učiniti.
Raskomadano tjelešce, pomahnitali muškarac s nožem s kojeg
se cijedila krv. Pogled u njegovim očima kad je ispalila najjači
napon i život koji je otjecao iz njih.
Ali to nije bilo sve, ne ovaj put. Ovaj put nastavio je nadirati.
A ona je bila gola, klečeći u moru satena. Nož je postao pištolj, a
držao ga je muškarac čije je lice proučavala nekoliko sati prije. Čovjek
koji se zvao Roarke.
30

Nasmiješio se i ona ga je željela. Tijelo joj se naježilo od strave
i očajničke požude dok je pucao u nju. Glava, srce, prepone. I
kroz sve to, odnekud, djevojčica, jadna mala djevojčica, vrištala
je upomoć.
Preumorna da se odupire, Eve se naprosto prevalila, pritisnula
lice u jastuk i zaplakala.
„Poručnice.“ U točno sedam ujutro, zapovjednik Whitney pokazao
je Eve na stolicu u svojem uredu. Unatoč, ili možda zahvaljujući
činjenici da je proveo posljednjih dvanaest godina u uredu,
ništa mu nije promaknulo.
Vidio je da je loše spavala i pokušala sakriti tragove nemirne
noći. Ispružio je ruku u tišini.
Stavila je disk i omot u vrećicu za dokaze. Whitney ju je pregledao,
a onda je položio na sredinu svog stola.
„Prema protokolu, obvezan sam pitati te hoćeš li da te povučem
sa slučaja.“ Pričekao je trenutak. „Pravit ćemo se da jesam.“
„Da, zapovjedniče.“
„Je li tvoj stan siguran, Dallas?“
„Mislila sam da jest.“ Izvadila je kopiju iz svoje aktovke. „Pregledala
sam sigurnosne diskove prije nego što sam vam se javila.
Nedostaje deset minuta. Kao što ćete vidjeti u mojem izvješću,
ubojica je sposoban zavarati osiguranje, vičan je snimanju, montiranju
i, naravno, poznavatelj je antiknog oružja.“
Whitney je preuzeo izvješće i odložio ga. „To baš i ne sužava
polje istrage.“
„Ne, zapovjedniče. Moram ispitati još nekoliko ljudi. S ovakvim
počiniteljem, elektronička istraga nije primarna, iako je pomoć
kapetana Feeneyja neprocjenjiva. Ovaj prikriva svoje tragove.
Nemamo nikakvih fizičkih dokaza osim oružja koje je odlučio
ostaviti na mjestu zločina. Feeney mu nije uspio ući u trag
putem uobičajenih kanala. Moramo pretpostaviti da je s crnog
31

tržišta. Počela sam proučavati njezine knjige mušterija i osobne
dogovore, ali nije bila povučeni tip. Potrajat će.“
„Vrijeme je dio problema. Jedna od šest, poručnice. Što ti to
govori?“
„Da ima još pet na umu, i želi da to znamo. Uživa u tome
što radi i želi svu našu pažnju.“ Pažljivo je udahnula. „Nemamo
dovoljno za potpuni psihijatrijski profil. Ne možemo reći koliko
dugo će se zadovoljiti uzbuđenjem koje mu je pružilo ovo umorstvo,
kad će trebati sljedeći šut. Možda već danas, možda za godinu
dana. Ne možemo računati na to da će biti neoprezan.“
Whitney je samo kimnuo. „Imaš li problema s opravdanom
terminacijom?“
Nož sklizak od krvi. Maleno uništeno tijelo pod njenim nogama.
„Ništa s čim se ne mogu nositi.“
„Budi sigurna, Dallas. Ne treba mi policajac na ovako osjetljivom
slučaju koji se premišlja treba li ili ne treba upotrijebiti oružje.“
„Sigurna sam.“
Bila je najbolja koju je imao i nije si mogao priuštiti da sumnja
u nju.
„Jesi li za političke igrice?“ Usne su mu se zategnule. „Senator
DeBlass je na putu ovamo. Sletio je u New York sinoć.“
„Diplomacija mi nije jača strana.“
„Svjestan sam toga. Ali poradit ćeš na tome. Želi razgovarati
s istražiteljem i zaobišao me da bi to sredio. Zapovijed je došla od
načelnika. Senator mora imati tvoju punu suradnju.“
„Ovo je šifra pet“, ukočeno je izjavila Eve. „Nije me briga ako
zapovijed dolazi i od Boga svemogućeg, neću proslijediti povjerljive
podatke civilu.“
Whitneyjev se smiješak raširio. Imao je dobroćudno, obično
lice, vjerojatno ono s kojim je i rođen. Ali kad bi se uistinu nasmiješio,
sjaj bijelih zuba na koži boje kakaa preobrazio bi obične
crte lica u nešto posebno.
32