Camilla Laeckberg - Zlatni kavez

Camilla Läckberg
Zlatni kavez

iblioteka
AMBROZIJA
knjiga 503.
glavni urednik:
Drago Glamuzina
izvršna urednica:
Sandra Ukalović
Camilla Läckberg
Zlatni kavez
izdavač:
V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Dračevička 12
tel: 01/6235-419, faks: 01/6235-418
e-mail: info@vbz.hr
www.vbz.hr
za izdavača:
Mladen Zatezalo
urednica knjige:
Sandra Ukalović
lektura i korektura:
Jadranka Lukačić
grafička priprema:
V.B.Z. studio, Zagreb
oblikovanje naslovnice:
Scandinavian Design Group
fotografija na naslovnici:
Erik Undéhn
tisak:
Denona d.o.o., Zagreb
travanj 2019.

Camilla
Läckberg
Zlatni kavez
sa švedskoga preveo:
Luka Miličević
3
2019.

iblioteka
AMBROZIJA
knjiga 503.
naslov izvornika:
Camilla Läckberg
EN BUR AV GULD
Copyright © Camilla Läckberg 2019
First published by Bokförlaget Forum, Sweden
Published by arrangement with Nordin Agency AB, Sweden
All rights reserved.
copyright © 2019. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o., Zagreb
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 001026482.
ISBN 978-953-52-0144-1 (meki uvez)

Kristini

PRVI DIO

„Možda je samo ozlijeđena?”, reče Faye.
Gledala je dolje prema stolu, izbjegavajući njihove poglede.
Kratak trenutak oklijevanja, a potom glas pun žaljenja.
„Mnogo je to krvi iz tako sitnoga tijela. Ali ne želim ništa nagađati
dok patolog ne obavi obdukciju.”
Faye kimne. Dodali su joj vodu u prozirnoj plastičnoj čaši. Kad ju je
prinijela ustima toliko se tresla da joj je nekoliko kapi poteklo niz bradu
i namočilo bluzu. Plavokosa policajka toplih, plavih očiju pružila joj je
papirnatu maramicu.
Faye se polako obrisala. Voda će ostaviti ružne mrlje na svilenoj bluzi,
no to više uopće nije bilo važno.
„Nema nikakve sumnje? Baš nikakve?”
Policajka pogleda svoga kolegu, a potom odmahne glavom. Pažljivo je
vagala svoje riječi:
„Kao što sam rekla: patolog mora dati svoj sud. Ali u ovom trenutku
sve ukazuje na jedno: vaš bivši muž Jack ubio je vašu kćer.”
Faye zatvori oči i zatomi jecaj.
9

Julienne je napokon zaspala. Kosa joj je bila razasuta po ružičastom
jastuku, disala je polagano. Faye ju je pogladila po obrazu,
nježno, da je ne bi probudila.
Jack bi se večeras trebao vratiti s poslovnog puta u Londonu. Ili
Hamburgu? Faye se nije sjećala. Sigurno će biti umoran i pod stresom
kad se vrati kući, ali ona će se pobrinuti da se propisno opusti.
Pažljivo je zatvorila vrata spavaće sobe da ne probudi Julienne,
iskrala se u hodnik i provjerila jesu li ulazna vrata zaključana. U kuhinji
je prošla rukom preko kuhinjskog elementa. Tri metra dug, bijeli
mramor. Carrara, naravno. Nažalost, bio je vrlo nepraktičan, jer bi
se na poroznoj površini znale pojaviti gljivice i ružne mrlje, ali Jacku
nije bilo ni na kraj pameti odabrati nešto praktičnije. Sama kuhinja u
stanu u Narvskoj ulici stajala je gotovo milijun kruna i nije se štedjelo
apsolutno ni na čemu.
Faye posegne za bocom amaronea i stavi vinsku čašu na kuhinjski
element. Kontakt čaše i mramorne ploče, zvuk ulijevanja vina – to je
u biti bio njezin život onih večeri kad Jacka nije bilo. Polako je nalila
vino, pazeći da ne ostavi još koju crvenu mrlju na bijelomu mramoru,
prinijela čašu ustima i sklopila oči.
Malo je prigušila svjetlo i izašla u hodnik, u kojemu je visio njezin,
Juliennein i Jackov crno-bijeli portret. Fotografirala ih je Kate Gabor,
princezina neslužbena dvorska fotografkinja, koja bi svake godine radila
nove, fenomenalne fotografije kraljeve djece kako se igraju u jesenjem
lišću u čistoj, bijeloj odjeći. Ležerno su stajali na molu. Julienne
je bila između njih dvoje, a plava joj je kosa lepršala na vjetru. Bijela
odjeća, naravno. Ona u jednostavnoj Armanijevoj pamučnoj haljini,
Jack u košulji i podvrnutim hlačama Hugo Boss, a Julienne u haljinici
iz dječje kolekcije Stelle McCartney. Bili su se posvađali netom prije
fotografiranja. Nije se sjećala zbog čega, znala je samo da je ona za to
bila kriva. Ali nikakva se nesloga na slici nije nazirala.
10

Faye se popela na kat. Zastala je ispred vrata Jackove radne sobe,
nećkajući se, ali ih je ipak otvorila. Soba se nalazila u tornju kuće i iz
nje se pružao pogled na sve strane svijeta. Jedinstveno prostorno rješenje
u jedinstvenom objektu, kako im je rekao agent za nekretnine kad
im je prije pet godina pokazivao stan. Njoj je tada Julienne bila u trbuhu,
dok joj je glava bila puna nade u svijetlu budućnost.
Voljela je tu sobu u tornju. Sav taj prostor i svjetlost što je dopirala
kroz prozor davali su joj osjećaj kao da lebdi. A kad bi se vani
posve smračilo, među okruglim zidovima osjećala se kao u toploj
kukuljici.
Tu je prostoriju uredila sama, baš kao i ostatak stana. Odabrala je
tapete, police za knjige, radni stol, fotografije i umjetnine na zidovima.
A Jacku se sviđalo to što je napravila. Nikad nije osporavao njezin
ukus, štoviše, uvijek je bio iznimno ponosan kad bi ga gosti tražili broj
dizajnera interijera.
U tim je trenucima puštao nju da zablista.
Dok su sve ostale prostorije bile moderno uređene, svijetle i prozračne,
Jackova je radna soba više odisala muškim stilom. Bila je nekako
teža. Prilikom uređivanja više je energije uložila u tu prostoriju
nego u Julienneinu dječju sobu i ostatak stana zajedno. Jack će u njoj
provoditi mnogo vremena i donositi odluke koje će utjecati na budućnost
njihove obitelji. Najmanje što je mogla učiniti bilo je pružiti mu
utočište ovdje gore, pod oblacima.
Faye zadovoljno prijeđe dlanom po Jackovu rustikalnom radnom
stolu koji je nabavila na dražbi u Bukowskisu, a koji je nekoć pripadao
Ingmaru Bergmanu. Jack nije bio neki veliki Bergmanov obožavatelj,
više je volio akcijske filmove s Jackiejem Chanom ili komedije s Benom
Stillerom, ali mu se, baš kao i njoj, sviđalo kad bi neki komad
namještaja imao svoju povijest.
Kad bi gostima pokazivao stan, uvijek bi dvaput udario dlanom po
radnoj površini i, gotovo onako usput, spomenuo kako je taj lijepi stol
nekoć stajao u domu svjetski poznatog redatelja. Svaki put kad bi to
učinio Faye bi se nasmiješila, jer bi im se pogledi susreli dok bi on izgovarao
te riječi. Bila je to tek jedna od tisuću stvari koje su dijelili u
životu. Upravo su ti skriveni, važni i nevažni pogledi, bili ono što je
gradilo njihov odnos.
11

Zavalila se u stolac pred računalom, okrenula se za pola kruga i našla
licem pred prozorom. Snijeg je padao i odmah se pretvarao u bljuzgu
na ulici ispod stana. Kad se malo nagnula i pogledala dolje, ugledala
je auto kako se probija kroz tamu veljačke noći. Vozač je skrenuo
u Banérovu ulicu i nestao u smjeru grada. Faye je načas zaboravila zašto
je uopće došla u Jackovu radnu sobu. Bilo je odveć lako nestati u
tami, hipnotiziran bijelim pahuljicama koje su razbijale mrak.
Faye trepne, uspravi se u stolcu i okrene prema velikom Appleovom
monitoru. Pomaknula je miša i monitor je oživio. Pitala se što je Jack
učinio s podlogom za miša sa slikom nje i Julienne, koju mu je poklonila
za Božić. Umjesto nje imao je običnu, ružnu plavu podlogu iz
robne kuće Nordea, kakve je dijelio svojim klijentima kao božićni dar.
Znala je šifru. Julienne2010. Barem mu Nordea nije bila i na zaslonu,
kao pozadinsku sliku i dalje je imao fotografiju nje i Julienne,
koju je bio snimio u Marbelli. Ležale su u plićaku, a Faye je kćer držala
na rukama ispruženima prema nebu. Obje su se smijale, ali se Fayein
smijeh nekako više osjećao nego što je bio vidljiv dok je tako ležala
na leđima, kose razasute po površini mora. Julienneine bistre, plave
oči gledale su u kameru, ravno kroz objektiv. U Jackove jednako tako
plave oči.
Faye se još malo nagnula naprijed, gledajući svoje preplanulo tijelo,
sve sjajno od morske vode. Iako je tada od poroda bilo prošlo svega nekoliko
mjeseci, bila je u puno boljoj formi. Trbuh joj je bio ravan, ruke
snažne, bedra uska i zategnuta. A sada, jedva tri godine kasnije, imala
je najmanje deset kila više nego kad su bili u Španjolskoj. Možda čak
i petnaest. Više se nije niti usuđivala stati na vagu.
Maknula je pogled sa svoga tijela, otvorila internetski pretraživač,
kliknula ‘’povijest’’ i upisala: porn. Pojavili su se linkovi, jedan za drugim,
posloženi po datumima. Mogla je lako proučiti Jackove seksualne
fantazije posljednjih nekoliko mjeseci. Bilo je to kao enciklopedija
njegove požude. Seksualne fantazije za početnike.
Dana 26. listopada pogledao je dva filmića. Russian teen gets slammed
by big cock i Skinny teen brutally hammered. Što god čovjek mislio
o pornoindustriji, barem su naslovi filmića bili konkretni. Nikakvih
okolišanja, nikakvih pokušaja uljepšavanja, umatanja u celofan, laganja
o tome što osoba pred zaslonom traži i što će dobiti. Izravan dijalog,
otvorena i izravna komunikacija.
12

Jack je gledao pornografske sadržaje otkako ga zna, a katkad bi ih i
sama znala pogledati kad bi bila usamljena. Prezirala je prijateljice koje
su tvrdile da njihovim muževima nikad ne bi palo na pamet pogledati
pornić. E, to se zove potiskivanje.
Jack prije nije dopuštao da pornići utječu na njihov seksualni život,
nikad jedno nije dovodilo u pitanje drugo. Ali sad užitak više nije tražio
s njom, a uz pornić Skinny teen brutally hammered i dalje jest.
Sa svakim filmićem koji je pogledala želudac joj se sve jače stezao u
čvor. Djevojke su bile mlade, mršave i pokorne. Jack je uvijek volio sitne,
mlade djevojke. Nije se on promijenio, već ona. Uostalom, zar nije
većina muškaraca voljela takve žene? Östermalm je bila četvrt u kojoj
starenje i debljanje nisu dolazili u obzir. Barem ne za žene.
Posljednjih je mjeseci Jack sedam-osam puta pogledao isti filmić.
Young petite schoolgirl brutally fucked by her teacher. Faye je kliknula
play. Mlada djevojka u kratkoj, kariranoj suknjici, bijeloj košuljici, s
kravatom, visokim čarapama i pletenicama u stilu Pipi Duge Čarape
ima problema u školi. Najozbiljnijih poteškoća ima s biologijom.
Odgovorni roditelji, zabrinuti za svoju kćer, dogovorili su instrukcije i
ostavili je samu kod kuće. Netko zvoni na vratima. Pojavljuje se muškarac
u četrdesetima u sakou od tvida sa zakrpama na laktovima i fasciklom
u ruci. Ulaze u svijetlu kuhinju. Djevojka odlazi po udžbenike
i otvara ih. Prolaze gradivo o mišićima na ljudskom tijelu.
„Kad ja kažem neki mišić, ti na svome tijelu pokaži gdje se nalazi,
u redu?”, reče profesor strogim glasom.
Djevojka raskolači oči, kimne i napući usne. Znala je dva mišića, a
kad joj je rekao gluteus maximus, malo je zadigla suknjicu, tako da se
vidio rub gaćica, i pokazala vanjski dio prepone. Profesoru se lice razvuklo
u osmijeh.
„Ustani, pa ću ti pokazati”, reče on.
Djevojka izvuče stolac i ustane, a on joj svojim velikim dlanom
počne polako prelaziti preko stražnje strane bedra prema gore, pod suknju.
Još je malo zadigne, odmakne rub gaćica i gurne prst. Djevojka
zastenje. Savršeno porno-superstenjanje, ali svejedno uz dozu nevine
zapanjenosti i lagane grižnje savjesti. Obznana gledatelju da zna da ne
bi smjela, da je to zabranjeno. Ali da se ne može suzdržati, da je iskušenje
preveliko da bi mu se oduprla.
13

Nekoliko je puta gurnuo prst unutra-van, a onda je pogne nad stol
i stane jebati. Ona vrisne, stenje, grebe stol. Traži još. Naposljetku joj
kaže da stavi naočale koje su joj bile spale, kako bi je zalio po licu. Lica
iskrivljena od zadovoljstva i napola otvorenih usta primila je mlaz njegove
sperme.
Nigdje nije toliko očito koliko muškarac cijeni svoju spermu kao u
pornićima. Dijele je požudnim, opčinjenim ženama usta napola otvorenih
kao da je neki veličanstveni dar.
Faye nekoliko puta klikne mišem na ružnoj podlozi iz Nordee i
ugasi računalo. Ako je to ono što Jack želi, to će i dobiti.
Uz škripu je izvukla uredski stolac i ustala. Vani je sad već bilo posve
mračno, a i prestalo je sniježiti. Uzela je vinsku čašu i izašla iz sobe.
U svom velikom ormaru imala je sve što joj je bilo potrebno. Pogledala
je na sat. Devet i pol. Jackov avion uskoro bi trebao sletjeti, a
ubrzo potom on će sjesti u taksi. Jasno, imao je VIP-paket, pa mu neće
trebati dugo da dođe kući.
Na brzinu se istuširala i obrijala ono malo dlačica što se bio nakupilo
na Venerinom brežuljku. Isprala je čitavo tijelo, našminkala se, ali
ne kao inače, već malo ležernije, kao netko tko nema iskustva u šminkanju.
Nanijela je gomilu rumenila, previše maskare i, kao šećer na
kraju, ružičasti ruž koji je pronašla na dnu ladice sa šminkom, koji je
vjerojatno dobila u poklon-paketu na nekom eventu.
Jack neće dobiti nju – ne Faye, svoju ženu, majku svoga djeteta –
već nekoga mlađega, nevinijega, nekoga neokaljanoga. To je bilo ono
što je njemu trebalo.
Uzela je jednu od Jackovih debljih kravata i svezala je u labav čvor.
Stavila je njegove naočale za čitanje koje ga je bilo sram nositi pred
drugima, pa ih je skrivao kad bi im netko došao u posjet. Četvrtaste,
crne Dolce & Gabbana. Faye pogleda rezultat u zrcalu. Izgledala je deset
godina mlađe, gotovo kao onda kad je otišla iz Fjällbacke.
Nije bila ničija žena. Ničija majka. Bilo je savršeno.
Faye se ušuljala u Julienneinu sobu da uzme njezine bilježnice i ružičasti
flomaster. Zastala je kad je Julienne nešto promrmljala u snu.
Budi li se to ona? Ne, odmah se ponovno začulo mirno disanje.
Otišla je u kuhinju naliti si novu čašu vina, ali je zastala i otvorila
ladicu s Julienneinim plastičnim šalicama. Natočila je crno vino u veliku
šalicu Hello Kitty s poklopcem i slamčicom. Savršeno.
14

Kad je začula okretanje ključa u bravi ulaznih vrata, sjela je i stala
prelistavati The Economist, za koji je Jack inzistirao da stoji na stoliću.
A ona je bila jedina u obitelji koja ga je zaista i čitala.
Jack odloži kofer na pod, skine cipele i u njih stavi uložak od cedrovine,
koji je bio nužan da njegove talijanske cipele od meke kože ne izgube
oblik. Faye se nije micala. Za razliku od Lancômeova sjajila koje
je inače koristila, ovo ružičasto bilo je ljepljivo i mirisalo na sintetiku.
Jack je pažljivo otvorio hladnjak, i dalje ne zamjećujući Faye. Kretao
se tiho, vjerojatno misleći da i ona i Julienne spavaju.
Ona ga je gledala iz tame dnevne sobe. Poput kakva neznanca koji
viri kroz prozor promatrala je svoga muža a da on to nije ni znao. Jack
je inače uvijek bio napet, ali sad, kad je mislio da ga nitko ne vidi, kretao
se posve drukčije. Opušteno, gotovo nehajno. Njegovo inače stasito
tijelo bilo je blago pogrbljeno, ne previše, ali dovoljno da čak i ona koja
ga tako dobro poznaje, može primijetiti razliku. Lice mu je bilo nekako
glađe, nije se isticala ona bora nastala zbog mrštenja i briga koja je uvijek
bila vidljiva, čak i u onim društvenim prilikama koje su bile usko isprepletene
s njegovom karijerom i njihovim životom, kada su smijeh i zveckanje
čaša mogli dovesti do multimilijunskih ugovora sljedećeg dana.
Prisjetila se kakav je Jack bio kad je bio mlad, kad su se upoznali.
Vragolast pogled, vedar smijeh, ruke koje su je morale čitavo vrijeme
dirati, kojima nje nikad nije bilo dosta.
Svjetlost iz hladnjaka obasjala mu je lice, a ona nije mogla skinuti
pogled s njega. Voljela ga je. Voljela je njegova široka pleća, voljela
je njegove velike dlanove koji su sad držali tetrapak soka i prinosili ga
ustima. Uskoro će biti na njoj, u njoj. Zaboga, kako je žudjela za time.
Možda se u toj silnoj žudnji pomaknula, jer se on iznenada okrenuo
prema ulaštenim vratima pećnice i u njima ugledao njezin odraz.
Trznuo se i okrenuo prema njoj, držeći i dalje tetrapak na pola puta
do usta.
Odložio ga je na kuhinjski otok ispred sebe.
„Ti si budna?”, upita on začuđeno. Nabori između lijepo oblikovanih
obrva vratili su se.
Faye nije ništa rekla, samo je ustala i napravila nekoliko koraka prema
njemu. Pogledom je prelazio po njezinu tijelu. Već je dugo nije bio
pogledao na takav način.
15

„Dođi”, reče ona blagim, vedrim glasom.
Jack zatvori hladnjak. Kuhinja je ostala u mraku, ali svjetlost grada
koja je dopirala izvana bila je dovoljna da vide jedno drugo. Zaobišao
je kuhinjski otok, obrisao usta zapešćem i nagnuo se da je poljubi. Ali
ona je okrenula lice i gurnula ga na stolac. Ona je sad bila ta koja drži
uzde. Kad je rukom krenuo prema njezinoj suknjici, ona ju je odgurnula,
samo kako bi je sekundu kasnije položila na svoje bedro. Zadigla
je haljinu kako bi vidio njezine čipkaste gaćice, nadajući se da će mu
biti poznate, da će uvidjeti da su iste. Kao njezine. One mlade, nevine
djevojke.
Ruka mu je kliznula gore, a ona se nije mogla obuzdati, zastenjala
je. Umjesto da kao u filmu pomakne gaćice ustranu, Jack ih je razderao.
Ponovno je zastenjala, ovaj put glasnije, nagnula se nad stol i izvila,
dok je on u jednom potezu raskopčao hlače i spustio ih zajedno s
boksericama. Uhvatio ju je za kosu i još jače pritisnuo o stol. Čitavom
svojom težinom nadvio se nad nju, grizući joj vrat. Osjećala je mješavinu
mirisa soka od jabuke i viskija iz aviona. Odlučnim joj je pokretima
razmaknuo noge, postavio se iza nje i prodro u nju.
Jack ju je jebao grubo i agresivno, a svakim joj se udarom rub stola
sve više urezivao u ošit. Malo ju je boljelo, ali bila je to oslobađajuća
bol, zaboravila je sve ostalo i usredotočila se na užitak.
Bila je njegova. Njezin užitak bio je njegov. Njezino tijelo bilo je
njegovo.
„Reci kad ćeš svršiti”, prostenjala je, obraza pritisnuta o hladnu površinu
stola na kojoj je ruž ostavio ljepljiv trag.
„Sad”, protisne Jack.
Kleknula je pred njega. Teško dišući, zabio joj je kurac u otvorena
usta. Objema rukama primio ju je za potiljak i gurnuo ga još dublje.
Nastojala je zatomiti refleks na povraćanje i ne micati glavu. I samo
sve primiti. Uvijek samo sve primiti.
Faye je pred očima imala scenu iz pornića, a kad je Jack svršio, uživala
je gledajući isti onaj izraz lica kakav je imao profesor koji je uzeo
onu nevinu djevojku.
„Dobrodošao kući, ljubavi”, reče ona uz usiljeni osmijeh.
Bio je to jedan od posljednjih puta da su imali seksualni odnos,
kao muž i žena.
16

Stockholm, ljeto 2001.
Ti prvi tjedni u Stockholmu bili su samotni. Dvije godine nakon
mature ostavila sam Fjällbacku iza sebe. I mentalno i fizički. Jedva
sam dočekala otići iz te klaustrofobične selendre koja me gušila
svojim pitoresknim uličicama i znatiželjnim pogledima ljudi koji te
nikad ne puštaju na miru. Sa sobom sam ponijela petnaest tisuća kruna
i najviše ocjene iz svih predmeta.
Bila bih ja otišla i ranije, ali trebalo mi je više vremena nego što sam
očekivala da riješim sve tehnikalije. Da prodam kuću, očistim je, odagnam
sve one sjene koje su se vukle oko mene.
Sjećanja su bila tako bolna. Kad sam hodala kućom u kojoj sam
odrasla, čitavo sam ih vrijeme vidjela ispred sebe. Sebastiana. Mamu.
A posebice tatu. Za mene u Fjällbacki nije bilo više ničega. Samo ogovaranje.
I smrt.
Nitko tada nije bio uz mene. A nije ni sad. Tako da sam spakirala
torbu i sjela na vlak za Stockholm, ne osvrćući se za sobom.
I zaklela sam se da se više nikad neću vratiti.
Na glavnom kolodvoru u Stockholmu zastala sam pored koša za
smeće, otvorila mobitel i bacila SIM-karticu. Sjene iz prošlosti sad me
više nikako neće moći pronaći. Nitko mi neće prijetiti i progoniti me.
U ljetnim mjesecima unajmila sam sobu u stanu koji se nalazio u
istom bloku zgrada u kojem je bio Fältöversten, ružni trgovački centar
na spomen kojeg su stanovnici Östermalma odmahivali glavom
i mrmljali kako su komunjare unakazile njihov divni Östermalm.
Ali ja tada nisam znala ništa o tome. Bila sam navikla na supermarket
ICA Hedemyrs u Tanumshedeu i meni je Fältöversten bio sasvim
zgodan.
17

Voljela sam Stockholm od prvog trenutka. S prozora na sedmom
katu gledala bih lijepe fasade u okolici, parkove pune zelenila, dobre
automobile. Zamišljala sam kako ću i ja jednog dana živjeti u nekoj
od tih veličanstvenih starinskih kuća, s mužem, troje savršene djece i
psom.
Moj bi muž bio slikar. Ili pisac. Ili glazbenik. Što je moguće drugačiji
od mog tate. Sofisticiran, intelektualan, uglađen. Dobro bi mirisao
i fino se odijevao. Malo osoran prema drugima, ali nikad prema meni,
jer ja bih ga jedina razumjela.
Tih prvih dugih, svijetlih noći, šetala bih stockholmskim ulicama.
Gledala tučnjave u uličicama nakon što bi se barovi zatvorili. Slušala
urlike, plač, smijeh. Ili vozila hitne službe kako žure nekome spasiti
život. U centru bih začuđeno gledala kurve našminkane u stilu osamdesetih
godina prošlog stoljeća, u visokim čizmama, blijede, otečene
kože s tragovima uboda igle na rukama, koje su pokušavale skriti ispod
bluza ili vesti s dugim rukavima. Tražila bih ih cigaretu i zamišljala
njihov život. Oslobođenje koje ti donosi to kad se nađeš na dnu.
Nema više rizika da ćeš pasti još dublje u govna. Igrala sam se mišlju
da možda i sama stanem onamo, tek da vidim kako je to, kakvi to
muškarci kupuju sat vremena prljave bliskosti u svom Volvu s dječjom
sjedalicom na zadnjem sjedištu i rezervnim pelenama i vlažnim maramicama
u prednjem pretincu.
U to je doba moj život započeo kako treba. Prošlost me je, poput
okova oko gležnjeva, opterećivala, otežavala mi sve i smetala mi. Ali
svaka stanica u mom tijelu vibrirala je od radoznalosti. Ja protiv svijeta.
Daleko od kuće, u gradu o kojem sam sanjala čitavog svog života.
Nisam čeznula za odlaskom, čeznula sam za dolaskom ovamo. Stockholm
sam polako učinila svojim gradom. On mi je dao nadu da sve
mogu zaliječiti i zaboraviti.
Početkom srpnja moja je stanodavka, umirovljena učiteljica, otišla
posjetiti unuke na sjever, u pokrajinu Norrland.
„Nema posjeta”, rekla je autoritativno prije nego što je zatvorila
vrata.
„Nema posjeta”, poslušno sam ponovila.
Te sam se noći našminkala i pila njezine žestice. Džin i viski, liker
od višnje i Amarulu. Okus je bio odvratan, ali to nije bilo važno,
18

trebala sam onaj osjećaj opijenosti koji sa sobom donosi zaborav i koji
se, poput topline, širi čitavim tijelom.
Kad sam se dovoljno osokolila pićem, obukla sam pamučnu haljinu
i odšetala do Stureplana. Nakon kratkog oklijevanja sjela sam na
terasu kafića koji mi se učinio zgodnim. Poznate face koje sam dotad
vidjela samo na televiziji prolazile su onuda, smijući se opijene od alkohola
i ljeta.
Oko ponoći stala sam u red ispred noćnog kluba s druge strane
ulice. Ozračje je bilo pomalo napeto, nisam znala hoće li me pustiti
unutra. Nastojala sam oponašati ostale, ponašati se kao oni, iako sam
kasnije shvatila da su i oni zasigurno bili turisti. Došljaci, baš poput
mene, samo s naslikanom odvažnošću na licima.
Iza sebe sam začula smijeh. Dvojica momaka moje dobi zaobišla su
red i prišla zaštitarima. Kimanje glavom i rukovanje. Svi pogledi upereni
prema njima, puni zavisti i fascinacije. Sati i sati pripremanja i hihotanja
uz čašu roséa, a na koncu se smrzavaš golih nogu iza užeta. A
sve može biti tako jednostavno, samo kad si netko.
Za razliku od mene, dvojica su momaka bili viđeni ljudi, njih se
uvažavalo i pripadali su onamo. Bili su Netko. Ondje, u tom trenutku,
čvrsto sam odlučila da ću i ja postati Netko.
U tom se času jedan od momaka okrenuo, znatiželjno proučavajući
gomilu ljudi pored koje je upravo prošao. Pogledi su nam se sreli.
Svrnula sam pogled i stala kopati po torbici, tražeći cigaretu. Nisam
htjela izgledati glupo, nisam htjela izgledati kao... seljanka u svom
prvom posjetu noćnom klubu u glavnom gradu. Opijena ukradenim
džinom i Amarulom. Ali sljedećeg se trenutka on nacrtao preda mnom.
Izbrijana glava, plave, tople oči, pomalo klempave uši. Na sebi je imao
bež košulju i tamne traperice.
„Kako se zoveš?”
„Matilda”, odgovorila sam.
Ime koje sam mrzila. Ime koje je pripadalo jednom drugom životu,
jednoj drugoj osobi. Nekome tko ja više nisam bila. Nekome koga sam
ostavila kad sam sjela u vlak za Stockholm.
„Ja sam Viktor. Jesi sama?“
Nisam odgovorila.
„Hajde, stani ondje, kod zaštitara“, reče on.
19

„Ali nisam na popisu“, promumljala sam.
„Nisam ni ja.“
Blistav osmijeh. Izašla sam iz reda. Pratili su me zavidni, čeznutljivi
pogledi djevojaka s premalo odjeće i momaka s previše voska u kosi.
„Ona je sa mnom.“
Mrcina od čovjeka pokraj vrata podigao je uže i rekao: „Dobrodošli“.
Viktor me uzeo za ruku i poveo kroz svjetinu, dublje u mrak. Ljudske
sjene, treptavo svjetlo različitih boja, tutnjava basa, izvijena tijela,
ples. Stali smo na kraj dugoga šanka i Viktor je pozvao barmena.
„Što ćeš popiti?“, upitao me.
Po ustima mi se još uvijek povlačio slatkasti okus likera.
„Pivo“, rekla sam.
„Super, volim cure koje piju pivo. To mi je vrh.“
„Vrh?“
„Ma da, fakat zakon.“
Pružio mi je Heineken i podignuo bocu da nazdravimo. Osmjehnula
sam mu se i otpila gutljaj.
„O čemu u životu sanjaš, Matilda?“
„O tome da postanem netko“, odgovorila sam. Nisam stigla
razmisliti.
„Pa valjda već jesi netko?“
„Netko drugi.“
„Ja ne bih rekao da ti išta fali.“
Viktor učini nekoliko plesnih koraka ustranu, kimajući glavom u
ritmu glazbe.
„A o čemu ti sanjaš?“
„Ja? Ja samo želim svirati.“
„Glazbenik si?“
Morala sam govoriti glasnije i nagnuti se bliže njemu kako bih ga
čula.
„D.J. Ali večeras ne radim, sutra ja puštam. Sutra ću biti ondje
gore.“
Pogledala sam kamo pokazuje prstom. Na malenoj bini uz jedan
zid za gramofonom je stajao mladić s kojim je Viktor došao. Malo
kasnije prišao nam je i predstavio se kao Axel. Djelovao je ugodno i
bezazleno.
20

„Drago mi je što smo se upoznali Matilda“, reče on pruživši mi
ruku.
Pomislila sam koliko su različiti od momaka u mome kraju. Uglađeni.
Rječiti. Axel je naručio piće i nestao. Viktor i ja ponovno smo
nazdravili. Već sam bila pri kraju s pivom.
„Prije nego što sutra dođem puštati glazbu, malo ćemo se zagrijati
s prijateljima. Hoćeš navratiti?“
„Možda“, rekla sam i zamišljeno ga pogledala. „Zašto si uopće htio
da uđem s tobom?“
Demonstrativno sam otpila zadnji gutljaj piva. Nadala sam se da će
naručiti novo, što je on i učinio. Još jedno i meni i sebi. Potom mi je
odgovorio na pitanje. Oči su mu blistale u tami.
„Jer si mi slatka. I izgledala si usamljeno. Je li ti sad žao što si ušla?“
„Ma kakvi.“
Izvadio je kutiju Marlbora iz stražnjeg džepa i pružio mi cigaretu.
Nisam imala ništa protiv, barem će mi moje cigarete duže potrajati.
Nakon što sam platila stanarinu i sve ostalo, nije mi baš mnogo bilo
preostalo od onih petnaest tisuća koje sam dobila prodajom kuće.
Ruke su nam se dotakle kad mi je zapalio cigaretu. Njegova ruka
bila je topla i preplanula. Njegov mi je dodir počeo nedostajati čim je
nestao.
„Imaš tužne oči, znaš?“, reče on i duboko uvuče dim.
„Kako misliš?“
„Čini mi se kao da kriješ neku tugu u sebi. Meni je to super. Ljudi
koji su stalno veseli dosadni su mi. Nismo stvoreni da stalno budemo
veseli, tada bi svijet stao.“
Nisam odgovorila. Mislila sam da me zafrkava.
Iznenada mi se u glavi zavrtjelo od pića. Odlučila sam dobiti poseban
suvenir kao sjećanje na ovu večer; nagnula sam se prema njemu,
primila ga rukom za potiljak i privukla njegovu glavu svojoj. Gesta
zbog koje sam vjerojatno djelovala samouvjerenije nego što sam bila.
Usne su nam se spojile. Imao je okus na pivo i Marlboro i dobro se ljubio.
Nježno, ali intenzivno.
„Hoćemo li k meni?“, upitao je.
21

Jack je sjedio za kuhinjskim stolom u svom tamnoplavom kućnom
ogrtaču i čitao Dagens Industri. Nije ni podigao pogled kad je
Faye ušla u kuhinju, ali ona je već bila navikla da je takav kad je pod
stresom. A, s obzirom na to koliku je odgovornost imao na poslu i na
sve te sate koje je provodio u uredu, smatrala je da vikendom ujutro
zaslužuje malo mira.
Stan od četiristo kvadrata, nastao spajanjem četiriju manjih stanova,
djelovao je klaustrofobično kad je Jack trebao mira. Faye i dalje nije
znala kako se ponašati tih dana.
U autu, na putu kući iz Lidingöa, gdje je ostavila Julienne na igranju
kod prijateljice iz predškole, zamišljala je kako će ona i Jack provesti
prijepodne zajedno. Njih dvoje, sami. Zavući se u krevet i gledati
neku tv-emisiju i zajedno je osuđivati jer je glupa i vulgarna. Htjela je
čuti kakav je Jacku bio tjedan. Prošetati s njim Djurgårdenom, držeći
se za ruke.
Razgovarati, kao nekoć.
Počistila je ostatke svoga i Julienneina doručka. Pahuljice su se raskvasile
u jogurtu. Mrzila je taj osjećaj gnjecavih pahuljica i kiseli miris.
Zatomila je nagon za povraćanjem i obrisala ostatke krpom.
Kuhinjski otok bio je pun mrvica kruha, a na njegovu je rubu balansirala
napola pojedena šnita namazana kruha. Jedino što ju je držalo
bilo je to što je ležala na namazanoj strani.
„Možeš li barem pokušati počistiti prije nego što odeš?“, upita Jack,
i dalje ne podižući pogled s novina. „Nećemo valjda morati zvati spremačicu
i vikendima?“
„Oprosti.“ Faye proguta knedlu, čisteći kuhinjski element Trulexom.
„Julienne je htjela ići, užasno se derala.“
Jack je nešto promumljao i nastavio čitati. Bio je svježe istuširan,
nakon jutarnjeg trčanja. Lijepo je mirisao na Armani Code, parfem
22

koji je koristio otkako ga je poznavala. Julienne je bila razočarana što
nije vidjela oca, ali on je već bio izašao prije nego što se probudila, a
nije se vratio prije no što ju je Faye odvezla k prijateljici. Bilo je to kaotično
jutro. Julienne nije odgovarao nijedan od četiri doručka koja
joj je Faye ponudila, a proces odijevanja bio je mukotrpan, znojan,
maratonski.
Ali kuhinjski element sad je bio čist. Ostaci borbe bili su uklonjeni.
Faye odloži spužvastu krpu u sudoper i stane promatrati Jacka, koji je i
dalje sjedio za kuhinjskim stolom. Iako je bio visok, utreniran, odgovoran,
sposoban i imao sve klasične atribute uspješna čovjeka, na mnogo je načina
i dalje bio dječak. Faye je bila jedina koja je znala kakav je on zapravo.
I uvijek će ga voljeti, ma što se dogodilo.
„Uskoro ćeš morati na šišanje, ljubavi.“
Pružila je ruku i uspjela dodirnuti nekoliko pramenova njegove
vlažne kose prije nego što je izmaknuo glavu.
„Nemam vremena. Ovo širenje je komplicirano i moram se potpuno
usredotočiti na to. Pa ću onda, nakon toga, ići po frizerskim salonima
kao ti.“
Faye sjedne na stolac pored njega i položi ruke u krilo. Pokušavala
se sjetiti kad je zadnji put bila na frizuri.
„Hoćeš li razgovarati o tome?“
„O čemu?“
„O Compareu.“
Jack polako podigne pogled prema Faye, odmahne glavom i uzdahne.
Požalila je što je išta rekla. Bilo joj je žao što nije samo nastavila
čistiti mrvice kruha s kuhinjskog elementa. Ipak je duboko udahnula
i zaustila:
„Prije si htio...“
Jack se namršti i spusti novine. Nekoliko milimetara predug pramen
pao mu je na lice, pa je razdraženo trznuo glavom. Zašto ga ne
može pustiti da čita u miru? Biti vitka, lijepa i poslušna? Radio je čitav
tjedan. Da ga zaista poznaje, pustila bi ga da se zaključa u sobu u
tornju i nastavi raditi. Radi nje i Julienne, da bi njima bilo bolje. To je
bilo u njihovu interesu. Ne njegovu, njihovu.
„Koje bi koristi bilo od razgovora o tome? Ionako više ne znaš ništa
o poslovanju. Ovo je friška roba, ne ide to u stara skladišta.“
23

Faye je prstom vrtjela svoj vjenčani prsten.
Da nije ništa rekla, mogli su imati onakvo prijepodne o kakvom je
sanjala. Ali sad je sve upropastila svojim glupim pitanjem. A znala je
da to nije pametno.
„Znaš li uopće kako se zove švedski ministar gospodarstva?“, upita
on.
„Mikael Damberg“, instinktivno će Faye. Instinktivno i točno.
Vidjevši Jackov pogled, smjesta je to požalila. Zašto nije mogla držati
jezik za zubima?
„Dobro. Jedan novi zakon uskoro stupa na snagu. Znaš li koji?“
Znala je, ali je samo polako odmahnula glavom.
„Ne, jasno da ne znaš“, reče Jack. „Radi se o tome da ćemo mi, kao
tvrtka, od sada morati upozoravati klijente mjesec dana prije isteka
ugovora. Dosad bi on jednostavno istekao. Znaš li što to znači?“
Naravno da je znala. Mogla mu je u točnim brojkama objasniti
što to znači za Compare. Ali voljela ga je. Sjedila je u svojoj kuhinji
od milijun kruna sa svojim mužem, koji je bio dječak u tijelu odrasla
muškarca, kojeg je samo ona poznavala i kojeg je voljela više od ičega.
Zato je odmahnula glavom, umjesto da mu kaže da će Leasando
AB, Compareova manja tvrtka-kći, izgubiti otprilike dvadeset posto
klijenata čiji bi ugovori bili automatski obnovljeni nakon što bi istekli.
Okvirno bi to značilo da će promet biti manji petsto milijuna godišnje,
a prihodi dvjesto.
Samo je odmahnula glavom.
I dalje je vrtjela vjenčani prst.
„Ne znaš“, zaključi Jack. „Možeš li me sad pustiti da čitam?“
Podigao je novine i vratio se u svijet brojki, tečaja, vrijednosti dionica
i akvizicija tvrtki, čime se ona bavila tri godine dok je studirala
ekonomiju, prije nego što je studij prekinula. Radi Jacka. Radi tvrtke.
Radi obitelji.
Isprala je spužvastu krpu ispod slavine, pokupila nakvašene pahuljice
i mrvice kruha koje su se nakupile u sifonu i bacila ih u vreću za
smeće. Iza leđa je čula šuškanje Jackovih novina. Tiho je zatvorila vrata
kuhinjskog elementa, da ga ne bi ometala.
24

Stockholm, ljeto 2001.
Viktor Blom imao je svijetlosmeđi madež na vratu, a široka
leđa bila su mu preplanula. Bio je u dubokom snu i imala sam
vremena napretek za promatranje i njega i sobe u kojoj smo ležali.
Na prozoru nije bilo zavjesa, a osim bračnog kreveta u sobi se nalazio
samo još stolac pretrpan prljavom odjećom. Sunčeva svjetlost stvarala
je prizme koje su plesale po bijelim zidovima.
Moje gole noge bile su umotane u vlažnu, prljavu plahtu. Zbacila
sam je s nogu, omotala oko tijela kao ručnik i pažljivo otvorila vrata
spavaće sobe. Oskudno namješteni dvoetažni stan koji su Viktor
i Axel unajmili za vrijeme ljeta nalazio se na prvom i drugom katu
Bratningove ulice u četvrti Gärdet. Ispred zgrade bio je malen vrt sa
stolom, drvenim stolcima i okruglim, crnim roštiljem na kotačiće. Na
stolu je stajala prazna boca Fante puna opušaka.
Iz Axelove sobe čulo se glasno hrkanje. Na donjem katu nalazile su
se dnevna soba i kuhinja. Sišla sam onamo, pristavila kavu i iskopala
cigarete iz torbice koju sam bila bacila na pod u hodniku. Potom sam
uzela kavu i kutiju cigareta i sjela na stolac u vrtu.
Preda mnom se prostirao park Tessinparken. Sunce je bilo još poprilično
nisko na nebu, pa sam morala zaškiljiti.
Nisam htjela biti naporna i nametljiva. Onaj Viktorov poziv na njihov
večerašnji tulum, to su zasigurno bile samo prazne riječi. Da me
odvuče u krevet. Naslušala sam se ja znatno pompoznijih obećanja u
birtiji. Činilo se da sam Viktoru zabavna, a i on je meni bio. Ali bilo
je najbolje pustiti da sve ostane na tome. Ubacila sam cigaretu u bocu
Fante i ustala da odem potražiti svoju odjeću, a u tom su se trenutku
iza mene otvorila vrata.
25

„A, tu si“, pospanim glasom reče Viktor. „Imaš cigaretu?“
Dala sam mu jednu, a on je sjeo na stolac na kojem sam ja sjedila,
trepćući prema suncu. Sjela sam do njega.
„Baš sam mislila otići“, rekla sam.
Pripremila sam se na izraz olakšanja na njegovu licu. Na zahvalnost
što nisam jedna od onih napornih djevojaka kojima nije jasno da
je došlo vrijeme da odu.
Ali Viktor je iznenadio mene.
„Otići?“, uzviknuo je. „Zašto?“
„Pa ne živim ovdje.“
„Pa?“
„Pa ne želite valjda ti i Axel da vam ja trčkaram ovuda. Jasno mi je
da je ovo bilo samo za jednu noć i da se hoćeš vratiti svojim stvarima,
ne želim biti jedna od onih napornih cura koje nikako da odu.“
Viktor je pogledao preko parka. Zatomila sam impuls da pogladim
kratke dlačice na njegovu izbrijanom tjemenu. Slika na zidu njegove
spavaće sobe pokazivala je da mu je kosa gusta i kovrčava kad naraste.
Nastavio je šutke sjediti i načas sam pomislila da sam ga prozrela, da
ga je jednako lako pročitati kao i sve ostale momke.
Naposljetku je rekao:
„Ne znam kako se dečki inače odnose prema tebi, kako je u tvom
kraju, ali meni si jako lijepa. Drukčija si, iskrena. Ako želiš otići, svakako
izvoli, ali, što se mene tiče, bilo bi super kad bi još malo ostala.
Mislio sam otići u dućan po sok i kroasane, pa da se malo sunčamo i
kasnije naručimo pizzu.“
„Može“, odgovorila sam brzo, a da nisam niti promislila.
Ispred lica mi je proletjela osa. Otjerala sam je rukom, nikad se nisam
bojala osa. Bilo je puno gorih stvari kojih se čovjek treba bojati.
„Može? Ozbiljno, pa na kakve si ti to momke nailazila?“
„Tamo, kod kuće momci su... Ne znam. Spavaš s njima i onda odeš,
tako to ide. Sljedeći dan imaju svog posla.“
Nisam mu rekla ništa o pogledima ljudi. Riječima. Sramu koji me
pratio iako je pripadao nekom drugom. Dati svoje tijelo onome tko ga
želi bila je tek sitnica u usporedbi sa svime ostalim.
Viktor rukom zasjeni oči.
„Koliko dugo živiš u Stockholmu?“
26

„Mjesec dana.“
„Dobrodošla.“
„Hvala.“
Oko sedam navečer ljudi su počeli dolaziti u stan. Većina je bila nekoliko
godina starija od mene i ispočetka sam se osjećala malo izgubljeno.
Viktor je nestao u gomili, a ja sam s Axelom sjela za stol u dvorištu.
Nalijevala sam si piće, pušila cigarete i umirala od smijeha slušajući
priče o Viktorovim i njegovim dogodovštinama s putovanja prošlog
ljeta. U vrt su izašle dvije djevojke i predstavile se kao Julia i Sara. Julia
je imala dugu, smeđu kosu, zelene oči i krasnu, tamnoplavu haljinu.
Sara je nosila suknju od trapera i bijelu majicu na bretelice, a plava joj
je kosa bila skupljena u ležernu punđu.
„Hvata me takva jebena tjeskoba od ove jeseni“, rekla je Julia. „Najradije
bih odustala ili barem uzela godinu pauze, ali mi stari ne da. Poludi
kad to i spomenem. Jebote, kako mrzim Lund.“
„Jadna ti“, reče Sara, otpuhujući kolute dima.
„Da bar imam ocjene za upasti na ekonomiju. Ali tko ga jebe, večeras
ćemo partijati.“
Julia ispravi leđa i pogleda me, kao da je upravo primijetila da sam
ondje.
„Čime se ti baviš?“
Nakašljala sam se i ispuhnula malo dima. Nije mi se dalo pričati o
svojim planovima osobi koju sam upravo srela.“
„Ničim posebnim, trenutno.“
„Super. Ali ići ćeš na faks?“
Bila sam se prijavila na nekoliko fakulteta u Stockholmu, pa sam
kimnula glavom. Pomislila sam na svoj bankovni račun, koji je bio sve
alarmantnije prazan.
„Da, mislila sam. Samo, treba vremena dok odgovore“, rekla sam.
„Odakle poznaješ Axela?“
Pitanje je postavila druga djevojka, Sara, pokazavši glavom prema
njemu.
„Sinoć sam u Buddha Baru upoznala Viktora, ako ga znate.“
„Jesi ovdje prespavala?“
Kimnula sam.
27

Šutke su dovršile svoje cigarete i ustale.
„Julia i Viktor prije su bili zajedno“, rekao je Axel kad su otišle.
„Bili?“
„Do prije jedno tri mjeseca. Ovo im je prvi put da se vide otkako
se ona vratila iz Lunda.“
I Julia i Sara došle su u Buddha Bar. Cijelo su se vrijeme držale Viktora
i otrovno me gledale. Što sam više alkohola imala u sebi, to me više
to iritiralo.
Za vrijeme pauze Viktor je došao do mene i Axela. Obgrlila sam ga,
gledajući Julijine sve uže oči. Poljubio me, a ja sam mu lagano zagrizla
donju usnu. Kad je bilo vrijeme da se vrati za gramofon, pitao me bih
li mu radila društvo. Zagrlio me oko struka dok smo se probijali kroz
more ljudi, što je bio dugotrajan proces, jer ga je svako malo netko zaustavljao
da s njim izmijeni pokoju riječ. Naposljetku smo se probili
do podija za DJ-a. Viktor je stavio slušalice, podesio nekoliko regulatora
na mikseti i stao se njihati u ritmu glazbe.
Ja sam činila to isto. Potom sam ga uhvatila za ruku, zavukla je ispod
svoje haljine i položila je među svoje noge. Nisam imala gaćice.
„Hoćeš večeras do mene?“, upitao je on.
„Da. Ako ti hoćeš?“
Uputio mi je tako intenzivan pogled da je odgovor bio suvišan.
„Što ćemo raditi?“, zadirkivala sam ga.
Viktor se nasmijao i promijenio pjesmu.
Bio je to tako divan osjećaj. Bila sam slobodna, mogla sam raditi
što sam htjela. Biti što sam htjela. Bez prošlosti, koja je upropastila sve
oko mene, sve u meni. Bez svih onih koji su me vukli dolje. Polako,
korak po korak, postajala sam netko drugi.
Bacila sam pogled preko ljudi koji su plesali, zatvorila oči i prisjetila
se kako je to bilo u Fjällbacki. Ta znatiželja, pogledi koji su me slijedili
kamo god bih pošla, mješavina fascinacije i suosjećanja, ljigava, teška,
gadljiva. Ovdje nitko nije ništa znao. Nitko nije ništa vidio. Moje mjesto
bilo je ovdje. U Stockholmu.
„Idem na WC“, doviknula sam mu.
„Dobro. Završavam sa setom za deset minuta, vidimo se onda na
izlazu?“
28

Kimnula sam i pošla prema toaletu. Stala sam u red i nasmiješila se
sama sebi na pomisao da je Viktor samo moj. Čula se mukla tutnjava
glazbe s plesnog podija, a zrcalo na zidu vibriralo je u njezinu taktu.
Gledala sam svoju sliku u zrcalu. Kosa mi je bila svjetlija nego
inače, osjećala sam se preplanulo i svježe. Činilo mi se da izgledam
starije nego prije nekoliko tjedana. Djevojka koja je stajala do mene
usmjerila je ružičasti sprej prema kosi. Slatkasti miris zavukao mi se
u nosnice, čineći ugodan kontrast vonju znoja, alkohola i zadimljene
odjeće.
Iza mene su se otvorila vrata i glazba je načas postala glasnija.
Osjetila sam tapkanje po ramenu i okrenula se, tek toliko da uspijem
vidjeti Juliju trenutak prije nego što je prema meni poletjelo piće.
Kocka leda pogodila me u čelo, pala na pod i otkotrljala se. Oči su me
pekle, žustro sam treptala, što od iznenađenja, što od boli.
„Što je tebi, jebote?“, dreknula sam i zakoračila unazad.
„Kurvo seljačka“, rekla je Julia, okrenula se na peti i nestala.
Nekoliko se drugih cura nasmijalo. Obrisala sam se papirnatim
ubrusom. Poniženje mi je strujalo čitavim tijelom, poput kukaca koji
gmižu ispod kože. Opet sam se osjećala kao ona stara ja. Koja se šćućurila
i skrivala u sjenama. Koja je pucala pod težinom previše tajni.
A onda sam se ispravila i pogledala u zrcalo. Nikad više.
Nakon tjedan dana dobila sam pismo. Primili su me na Ekonomski
fakultet. Kopirala sam pismo, potražila Julijinu adresu, kupila kuvertu
i u nju stavila kopiju pisma s isprintanom slikom koju je Viktor
uslikao: ja na sve četiri i Viktor iza mene, s licem iskrivljenim od
užitka. Dok sam ubacivala kuvertu u Julijin obiteljski sandučić, u glavi
mi je bila samo jedna misao: nikad više neću dopustiti da me itko
ponizi.
Mjesec dana kasnije upisala sam se na Ekonomski fakultet pod svojim
srednjim imenom Faye, koje sam dobila po autorici majčine omiljene
knjige. Matilda više nije postojala.
29

Konobar je žurno prošao Faye iza leđa, zasigurno prema važnim
ljudima koji su sjedili nekoliko stolova dalje. Oko takvih je muškaraca
uvijek sve bilo užurbano, što i nije bilo čudno, s obzirom na to
da su svi izgledali kao da ih još jedan odrezak dijeli od srčanog udara.
Promatrala je Alice, koja je upravo bila sjela nasuprot nje. Kad je
Faye tek upoznala nju i ostale žene iz više klase koje su se kretale u tim
krugovima, za sebe ih je prozvala guskama, jer im je glavni zadatak
bio nesti jaja svojim muževima. Bile su fokusirane na rađanje nasljednika
i zaštitu svoje povlaštene dječice pod krilima presvučenima u Gucci.
Kad bi djeca krenula u pomno odabrane vrtiće, valjalo se posvetiti
prikladnim interesima. Jogi. Manikuri. Pripremati večere. Voditi
računa o tome da spremačica posprema kuću kako treba. Organizirati
vojsku dadilja. Kontrolirati vlastitu masu, odnosno njezin nedostatak.
Biti vlažna i napaljena. I najvažnije od svega: naučiti zatvarati oči pred
situacijama kad bi im muž došao kući s kasne “poslovne večere“, s košuljom
šlampavo uvučenom u hlače.
Ispočetka im se rugala. Njihovu nedostatku opće kulture, nezanimanju
za prave životne vrijednosti, ambicijama koje se nisu protezale
dalje od posljednjeg modela torbice Valentino Rockstud i izbora između
St. Moritza i Maldiva za školske praznike. Ali Jack je htio da ona
“održava dobre odnose“ s njima, a napose s Henrikovom ženom Alice.
Tako da je sad redovito viđala te guske.
Faye i Alice nisu njegovale neke tople osjećaje jedna prema drugoj,
ali htjele ne htjele, bile su povezane preko tvrtke svojih muževa. Preko
nevjerojatnog prijateljstva svojih muževa, kako je to jednom bio sročio
jedan poslovni tjednik.
Alice Bergendahl imala je dvadeset devet godina, bila je tri godine
mlađa od Faye. Imala je izražene jagodične kosti, struk desetogodišnjeg
djeteta, noge kao Heidi fucking Klum na štulama. A k tome je i
30

odila dvoje divne, sada dobro odgojene djece. Vjerojatno s osmijehom
na licu tijekom cijelog poroda. A između trudova vjerojatno je plela
preslatku kapicu za maleno čudo koje joj je razderalo mirisni muf na
dva savršena dijela. Jer Alice Bergendahl nije bila samo lijepa, ženstvena,
vitka i mirisna. Bila je i kreativna i društvena, organizirala je zabavice
na koje su sve ostale guske trebale dolaziti, zajedno sa svojim muževima,
inače bi se našle na Aliceinoj crnoj listi. A za stockholmsku je
višu klasu to bio ekvivalent Guantánamu.
Alice je sa sobom u Riche dovela još jednu dugonogu ženu imena
Iris, koja je bila udana za Jespera, trgovca dionicama. Zapravo je bio
siromah u tom društvu, ali imao je izgleda za solidan napredak, pa je
time i Iris dobila svojevrsni probni status u Aliceinoj sviti dok se ne
ustanovi koliko je Jesper uspješan. O njezinoj će se sudbini vjerojatno
odlučiti za nekoliko mjeseci.
Naručile su salatu – naravno, svaka po pola, nipošto cijelu – i tri
čaše cave * . Jele su u sitnim zalogajima i smješkale se jedna drugoj, pričajući
o svojoj djeci. A to je bilo jedino o čemu su uopće i razgovarale,
osim o svojim muževima.
„Jesper je uzeo slobodne dane za uskrsne praznike“, rekla je Iris.
„Pazite vi to! U braku smo četiri godine i nikad nije imao više od tjedan
dana godišnjeg. I onda prije koji dan dođe kući i iznenadi me putovanjem
na Sejšele.“
Faye osjeti tračak ljubomore, ali proguta ga uz gutljaj cave.
„Super“, rekla je.
No, u sebi se pitala što je to Jespera nagnalo da se na taj način iskupi
za nečistu savjest.
Restoran je bio krcat. Turisti su sjedili za stolovima uz prozor, zadovoljni
što su dobili ta mjesta. Ispod stolova su imali hrpu vrećica iz šopinga.
Trudili su se izgledati nehajno, ali između zalogaja raskolačenih su
se očiju ogledavali oko sebe. Prikovali bi pogled za neku poznatu osobu,
nagnuli se nad tanjur i međusobno došaptavali, zadivljeni televizijskim
voditeljima, umjetnicima i političarima koji su bili u restoranu. Ali nisu
znali tko su pravi moćnici, oni koji vuku konce iza kulisa. A Faye je znala.
„Sejšeli su zaista divni“, reče Alice. „Nekako su baš egzotični. Ali
kakvi su po pitanju sigurnosti? Bilo je ondje nekih... problema.“
* španjolsko pjenušavo vino
31

„Jesu li Sejšeli na Bliskom istoku?“, nesigurno upita Iris, gurkajući
komadić avokada po tanjuru.
Faye otpije gutljaj cave da ne prasne u smijeh.
„Da, ondje negdje? Gdje je ISIL i sve to.“
Alice se namršti čuvši zatomljeni smijeh, zvuk poput grgoljenja što
je dopro iz Fayeina grla.
„Ma, sigurno je mirno“, reče Iris, koja je sad na vilicu pokušavala
nabosti polovicu jajeta. „Ne bi Jesper izložio mene i malog Orvara
opasnosti.“
Malog Orvara? Zašto bi, zaboga, itko djetetu dao ime prikladnije
sifilitičnom gusaru iz osamnaestog stoljeća? Doduše, Faye je morala
priznati da ni Julienne nije bilo baš uvriježeno ime, ali bio je to Jackov
prijedlog. Zvuči profinjeno i internacionalno je. Bilo je važno pobrinuti
se da dijete može funkcionirati globalno još dok je u maternici.
Njima je to očito promaknulo s Orvarom, ali može se to promijeniti.
Prije kojih mjesec dana jedan je Sixten iz Julienneine predškole odjednom
postao Henri. Trogodišnjak je zasigurno bio posve zbunjen, ali
to vas ne trebalo spriječiti u naumu ako želite da momak funkcionira
na međunarodnom planu.
Faye je ispila posljednji gutljaj i diskretno konobaru dala znak da
joj napuni čašu.
„Ma ne, jasno da vas neće izložiti riziku“, reče Alice, senzualno žvačući
list salate. Ali, budući da je u nekom časopisu za zdravlje pročitala
da zalogaj treba sažvakati minimalno trideset puta, ta je radnja vrlo
brzo prestala biti seksi i postala više nalik kakvom preživanju krave.
Faye ogorčeno pogleda svoj tanjur. Smazala je svoju polovicu salate,
a i dalje je bila gladna. Čeznutljivo je gledala narudžbu koja je upravo
stigla na susjedni stol. Biftek. Mesne okruglice. Tjestenina. Konobari
su tanjure postavili pred krupne muškarce u odijelima. Oni su si mogli
priuštiti prekomjernu težinu. Siromašni muškarci jednostavno su
debeli, dok se isti takvi bogataši nazivaju snažnim muškarcima jake,
čvrste građe. Svrnula je pogled s mesnih okruglica. U Aliceinom se
društvu ne jedu mesne okruglice s bijelim umakom i pire-krumpirom.
„Iris, ne bi li ti dobro došlo da te otmu na nekoliko tjedana ?“, upita
Faye. „To ti je čista superdijeta. Kad bi ih lijepo zamolila, sigurno bi ti
riješili i prostirku za jogu.“
32

Pogledala je Irisinu posve netaknutu salatu.
„S takvim stvarima se ne šali, to je grozno!“
Alice odmahne glavom, a Faye uzdahne.
„Sejšeli su otočna skupina u Indijskom oceanu. Mi smo sad bliže
Bliskom istoku nego Sejšeli.“
Zavladala je tišina. Iris i Alice usredotočile su se na svoje salate, a
Faye na svoju cavu, koja je već opet bila pri kraju.
„Vidite li tko je ondje?“, prošapće Iris i nagne se nad stol, pogleda
usmjerena prema izlazu.
Faye je pokušavala otkriti na koga to misli.
„Ondje. Onaj koji je upravo ušao, sad razgovara s konobarom.“
Faye je sad shvatila. Bio je to pjevač John Descentis, Jackov omiljeni
glazbenik. Karijera mu je već nekoliko godina bila na silaznoj putanji
i sad se uglavnom o njemu pisalo u tabloidu Se & Hör, u kontekstu
propalih veza, bankrota i nezgodnih tračeva o partyjima nižerazrednih
zvijezda. Konobar je njega i njegovu pratilju, slatkicu od nekih dvadeset
i pet godina, poveo do stola nasuprot njihovu.
„Dva piva“, reče on konobaru. „Za početak.“
Alice i Iris zakolutale su očima.
„Zamisli, da on uopće dobije stol ovdje...“, promrmlja Alice. „Ovo
mjesto je zaista počelo propadati.“
Iris se tako zlovoljno okrenula da su joj zlatne narukvice Cartier zazveckale
na ruci.
Faye je gledala prema Johnu Descentisu. Već je neko vrijeme planirala
Jackovu rođendansku zabavu, a on bi bio oduševljen da mu Descentis
pjeva. Ustala je i, praćena Aliceinim i Irisinim zgroženim pogledima,
prišla pjevačevu stolu.
„Oprostite na smetnji, ja sam Faye.“
John Descentis odmjeri je od glave do pete.
„Drago mi je, Faye“, odvrati on uz širok osmijeh. „Ma kakvi, ne
smetaš.“
„Moj muž Jack u travnju ima rođendan i organizirat ću proslavu
u restoranu Hasselbacken. On vas obožava. Htjela sam pitati jeste li
možda tada slobodni i biste li došli otpjevati nekoliko pjesama?“
„Radi li se o Jacku Adelheimu? Poduzetniku?“
Tamnokosa djevojka stisne usne, ali John se ispravio na klupici.
33

Faye mu se nasmiješi.
„Da, to je on. Vodi tvrtku Compare.“
„Naravno, znam tko je on. Svakako, nema problema. Nisam znao
da on voli moje pjesme.“
„Voli vas još od tinejdžerskih dana. Ima sve vaše albume na
CD-ima!“
Faye se nasmije.
„Da, to vjerojatno nije nešto čime će se čovjek pohvaliti u intervjuu
poslovnom tjedniku“, reče John.
Djevojka glasno uzdahne, ustane i jednoličnim glasom obznani da
ide na toalet.
Faye sjedne na njezino mjesto. Bila je u iskušenju da srkne pivo koje
je konobar upravo bio stavio na stol, ali se ipak suzdržala. Krajičkom
oka vidjela je kako Alice i Iris zure u nju.
Neće se, doduše, moći suzdržati a da ne kaže Jacku. Zapravo je to
htjela držati u tajnosti i iznenaditi ga, ali poznavala je samu sebe i znala
je da to neće biti tako.
„Mogu li... Bi li bilo u redu da uzmem vaš broj? Da se čujemo o pojedinostima,
pa ćemo dogovoriti i cijenu i sve to.“
„Svakako, možeš ti meni dati svoj broj pa ću ti poslati poruku.“
Istipkao joj je poruku i razvukao usne u osmijeh, u kojem je i dalje bilo
ostataka onog nekog starog šarma. Šuškalo se da u kliniku za odvikavanje
ne odlazi samo zbog alkohola, ali činilo se da nije pod utjecajem ičega.
Mobitel se oglasio. Faye baci pogled na poruku, smajlić koji namiguje,
i vrati se za svoj stol.
„Što si mu rekla?“, prošapće Alice, iako je vjerojatno čula svaku
riječ.
Da Faye nije znala da ima botoks u čelu, gotovo bi se mogla zakleti
da je na njemu vidjela boru od zabrinutosti.
„Pjevat će na Jackovu rođendanu.“
„On?“, sikne Alice.
„Da, upravo on. John Descentis. Jack ga voli.“
„Jacku se to neće svidjeti, na rođendanu će biti mnogo poslovnih
partnera. To ti uopće nije dobra zamisao.“
„Valjda ja znam što moj muž voli, a što ne, Alice. Ti se brini o svojoj
obitelji, ja ću o svojoj!“
34

***
Faye malo jače stegne kaput kad je napokon izašla iz Richea. Ledeno
hladan vjetar puhao je iz Nybrovikena. Nebo je bilo sivo. Ljudi su hodali
brzim koracima, nagnuti naprijed. Schutermanova rasprodaja sa sniženjima
do 70 posto bližila se kraju, butik je izgledao očerupano i prazno.
Imala je još sat vremena do dadiljina odlaska. Hodala je prema Stureplanu
kad je pred njom naglo zakočio jarkocrveni Porsche Boxter,
zbog čega je taksist koji je vozio iza njega stao ljutito trubiti.
Prozor se spustio, a Chris Nydahl nagnula se nad suvozačko sjedište
s jednom rukom na volanu.
„Trebaš prijevoz, mačko?“, upita ona, namjerno koristeći ulični žargon
i intonaciju.
Jack je prezirao Chris i Faye se uznemireno ogledala oko sebe. Ali
Gucci-kokoši i dalje su bile u Richeu, vjerojatno još uvijek u šoku zbog
njezina ponašanja, a Faye je odjednom shvatila koliko joj Chris nedostaje.
Njezin sirov humor, smijeh i fantastične anegdote o usputnom
seksu i partijanju. Nekoć su njih dvije bile nerazdvojne.
Faye otvori vrata i uđe u auto. Kožnata sjedišta s uzorkom leoparda
zaškripala su kad je sjela.
„Lijep auto“, reče ona smješkajući se. „Vrlo neupadljiv.“
Chris pokupi vrećice iz šopinga koje su ležale ispod suvozačkog sjedišta
i nehajno ih baci na stražnje. Auto iza njih zatrubi.
„Kurcoglave jedan “, reče Chris, pokaže vozaču srednjaka u retrovizor
i krene.
Faye uz smijeh odmahne glavom. U Chrisinu društvu uvijek se
osjećala deset godina mlađom.
„Koja je svrha imati jebeno puno novca ako ljudima nikad ne kažeš
da začepe gubicu?“, promumlja Chris, pogledavajući u retrovizor.
„Odakle ti to?“
„Onu prije frazu čula sam u jednoj TV-seriji.“
Pogledala je Faye, koja joj je na to rekla da drži pogled na cesti.
„Koliko vremena imamo prije nego što se budeš morala vratiti kućanskim
poslovima i drugim stvarima zbog kojih ćeš žaliti kad budeš
sijeda i inkontinentna?“
Faye se prestravljeno uhvatila za pojas kad je shvatila da Chris očito
nije primijetila da se na semaforu ispred njih upalilo crveno.
35

„Oko sat vremena.“
„Odlično.“
Chris bez upozorenja zaokrene volan i polukružno se okrene, jedva
jedvice izbjegavši frontalni sudar s autobusom. Faye se još čvršće uhvati
za sigurnosni pojas.
„Idemo u Djurgården“, reče Chris. Faye je uspjela samo kimnuti
glavom.
Pronašle su restoran koji je još bio otvoren i naručile kavu. Kao i uvijek,
činilo se da Chris nimalo ne diraju pogledi koje su joj upućivali
drugi gosti. Chris je u Elleu imala kolumnu u kojoj je pisala o ženskom
poduzetništvu i bila je redovita gošća jutarnjih emisija. Prošlog je tjedna
gostovala kod Malou.
Nakon studija, koji je za razliku od Faye završila, Chris je otvorila
svoj prvi frizerski salon u onome što će postati grupacija Queen, carstvo
za njegu kose zasnovano na ideji da se sve žene imaju pravo osjećati
kao kraljice. Završila je frizersku školu i tim se poslom uzdržavala
dok je studirala ekonomiju. Već pri prvom susretu s Faye obznanila joj
je da kani podići carstvo. Pet godina nakon diplome, deset je salona
Queen bilo otvoreno u gotovo svim većim gradovima Skandinavije.
Ali glavnina zarade dolazila joj je od proizvoda koje je sama osmislila.
Zahvaljujući kombinaciji ekoloških, kvalitetnih proizvoda, u nevjerojatno
privlačnom pakiranju, i prodavačkih sposobnosti, Chris je
uspjela doći do toga da njezina linija za njegu kose bude zastupljena u
asortimanu najvećih prodajnih predstavnika u Europi. A već je pomalo
počela grabiti i veći dio kolača u SAD-u.
„Nije mi jasno kako ti se da svaki tjedan večerati s onom mumijom
i njezinom pogrebnom povorkom.“
„S Alice? Pa ona je zapravo sasvim okej...“
Faye je znala da Chris zna da laže, ali Jack joj nikad ne bi oprostio
da stane na Chrisinu stranu kad je Alice u pitanju.
Chris je za vrijeme studija nakratko bila s Aliceinim mužem, Henrikom.
Faye, Jack, Chris i Henrik bili su nerazdvojna četvorka. Ali
Chris je jednog dana otvorila novine i vidjela obavijest o Henrikovim
i Aliceinim zarukama. Umjesto ljubavi odabrao je ugledno porijeklo,
novac i poslušnost.
36

Tijekom godina koje su uslijedile Chris je muškarce tretirala kao
potrošnu robu. Faye je znala da je Chris duboko povrijeđena i činilo
joj se da još uvijek pati za Henrikom, iako to ona nikad ne bi priznala.
Ali Jack je Faye pričao o svemu što se zbivalo ispod lijepe površine,
o svim Henrikovim posrtajima. O tome kako se on, koji je uvijek
bio sramežljiv, s godinama i gomilanjem imovine prometnuo u sasvim
drugog čovjeka koji, kako mu se činilo, želi nadoknaditi izgubljeno
vrijeme.
„Dobro, ako ti tako kažeš...“, reče Chris. „Ali nije li to malo čudno?“
„Što to?“
„Da pored svih tih milijuna koje crpi od Henrika nije mogla nekome
platiti da joj iščupa tu metlu iz guzice.“
Faye se zasmijulji.
Chris se uozbilji i tišim glasom nastavi:
„Iskreno, Faye, nije mi jasno kako ti to podnosiš. Znam koliko je
velika bila tvoja uloga u izgradnji Comparea. Cijela jebena ideja je tvoja,
pomogla si Henriku i Jacku postaviti strukturu tvrtke. A to sad, bogme,
ne izgleda tako, sudeći po poslovnim tjednicima u kojima se pojavljuju
i hvale svojim uspjesima. Ne vašima, ne tvojima. Njihovima.
Zašto bi ti sjedila doma i tratila dane na... bog zna što? To je rasipanje
resursa! Ti si jedna od najpametnijih osoba koje sam ikad srela. Dobro,
samu sebe srećem svaki dan.“
Nasmiješila se, ali osmijeh joj je bio nekako nategnut. Zaustila je da
nastavi, ali Faye ju je prekinula.
„Prestani. Ja volim svoj život.”
Bijes ju je pekao u grlu, poput žgaravice koju je imala posljednjih
mjeseci trudnoće. Obožavala je Chris, ali nije podnosila kad bi ona
pokušavala ogovarati Jacka i kad je obrtala stvari, želeći ih prikazati
drugačijima nego što zaista jesu. Chris nije shvaćala da sve što Jack
radi čini za nju i Julienne. Nije vidjela sve što on žrtvuje za njih, sve
teške odluke koje mora donijeti, sve vrijeme koje je primoran posvetiti
tvrtki. I zašto bi bilo važno to što Faye nije dobivala neko javno priznanje
za sve što je učinila za Compare, za sve čime je pridonijela? Jack
je to znao. Kao i Henrik. I to je jedino bilo važno.
Za samu tvrtku bilo je bolje da se mit o Jacku i Henriku i njihovu
jedinstvenom partnerstvu održi. Ali Chris nije imala obitelji, već
37

je skakala od muškarca do muškarca. Nije ona shvaćala kakvu odgovornost
i žrtve obitelj iziskuje. Chris nikad ni zbog čega nije radila
kompromis.
„Nadam se da si u pravu“, reče Chris. „Ali što će biti ako te ostavi?
Reci mi da ste barem prepravili predbračni ugovor nakon što se Julienne
rodila. Da dobiješ malo više sigurnosti, za svaki slučaj.“
Faye se nasmiješi. Zapravo je bilo baš lijepo od Chris što se brine za
nju.
Odmahnula je glavom.
„Nije to bila Jackova zamisao, već Henrikova. Jack, jasno, nije htio
nikakav prokleti predbračni ugovor, ali investitori su to zahtijevali.“
„Ako se razvedete, ti ne dobivaš ništa. Nada.“
Chris je govorila polako i jasno, poput djeteta. Što si je ona umišljala?
I to samo zato što si ona nije uspjela naći nekoga poput Jacka.
Faye nekoliko puta duboko udahne.
„Nećemo se razvesti. Sretniji smo nego ikad. Moraš prihvatiti da je
to moj život i da ga živim kako ja hoću.“
Chris je neko vrijeme šutjela, a onda samo nemoćno raširila ruke.
„Oprosti, imaš pravo, prestat ću zabadati nos gdje mu nije mjesto.“
Uputila joj je onaj svoj osmijeh kojem se nemoguće oduprijeti. A
Faye je znala da joj Chris samo želi dobro. Nije se htjela svađati s njom.
„Prijeđimo na vedriju temu. Što kažeš na to da nekamo odemo jedan
vikend? Samo nas dvije.“
„To bi bilo sjajno“, reče Faye pogledavši na sat. Trebala bi se požuriti.
„Samo moram najprije provjeriti s Jackom.“
Utipkavajući broj taksi-službe, dala je Chris kratku pusu.
Potom je izletjela iz restorana dok je Chris ostala i gledala za njom.
38