You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
1.<br />
Mislim da sam zavolio Tamanrasset u trenutku kad<br />
sam ga ugledao kroz prozor aviona. Prošavši Alžir, preletjeli<br />
smo mjesec i kilometrima promatrali suho pješčano,<br />
šljunčano i stjenovito tlo u koje je, poput poteza noktom<br />
u prašini, bila urezana ravna cesta kojom su prolazili<br />
džipovi, kamioni i prikolice. Već su mi nedostajala<br />
stabla, plodna polja, vijugave rijeke. Hoću li podnijeti<br />
dvotjedni hod kroz Saharu? Bojao sam se oskudice,<br />
okamenjena prostora, zraka lišena peludi, prirode koja<br />
ne poznaje godišnja doba. Je li to bilo zato što sam je<br />
promatrao iz zraka ili zbog čega drugog, tek, smatrao<br />
sam tu zemlju siromašnom. S vremena na vrijeme iskrsnula<br />
bi oaza, zeleni snop gdje su se oko brdašca miješale<br />
palme, smokve i datule; ganut, šaputao sam „Tamanrasset“,<br />
ali me moj susjed ispravljao: bila je riječ o<br />
Ghardaïji ili o El-Goléji, citadeli sa stotinu plodova, ili<br />
pak o In Salahu. Zatim je opet monotonija zaposjedala<br />
nepomične predjele…<br />
Nakon poludnevne vožnje pilotov je glas napokon<br />
najavio Tamanrasset. Iznenadila me ljupkost mjesta:<br />
grad je ležao ugniježđen između dva svinuta, okrugla<br />
granitna kraka koja su ga predstavljala i ujedno posve<br />
zaštićivala. Između strmina, majušne kockaste barake<br />
od žute gline podsjetiše me na modele iz moga djetinjstva<br />
kojima sam u igri stvarao panoramu kroz koju je<br />
zvrndao moj električni vlak.<br />
5
Change language