download - Turistička zajednica grada Dubrovnika

PRIRODOSLOVNI MUZEJ DUBROVNIKNapisala Sandra LackovićKada je prije stotinjak godinau Dubrovniku vidio preparatvelike glave i repa tune,poznati prirodoslovac Spiridon Brusinazapisao je: „Vidjeti treba, i ponavljam:londonski i pariški bi se zavodi moglidičiti ovakvim preparatima.“ Gigantskaje tuna,jedan od tisuću eksponataPrirodoslovnoga muzeja Dubrovnik,ulovljena koncem 19.stoljeća u Hodilju(Hodiljama) kod Stona, a ovaj raritetnidermoplastični preparat izradio je drugipoznati prirodoslovac, DubrovčaninBaldo Kosić. Službeno, najmlađi je todubrovački muzej, koji se u zgradu uAndrovićevoj ulici, u povijesnoj gradskojjezgri, uselio u ožujku 2009-te. No, povijestprirodoslovlja u Dubrovniku sežejoš u 1872. kada je otvoren Domorodnimuzej (MUSEO PATRIO). Temelj mu ječinila prirodoslovna zbirka ljekarnika ibrodovlasnika Antuna Dropca pa i većinamuzejskih eksponata potječe s kraja19-og i početka 20-tog stoljeća, međukojima su najbrojniji oni iz zbirki puževai školjkaša, minerala i ruda, ptica, morskihalgi, okamina i riba.Sedam je osobitovrijednih prirodnina - herbariziranealge Matije Botterija i Marije de Cattani,preparati silikatne spužve venerinekošarice, preparat: glave tune, golememorske kornjače sedmopruge usminjače,sredozemne medvjedice, vidre i preparatirijetkih ptica koje su nađene samo nadubrovačkom području.Kada na prvom katu zgrade ugledatečetiri velika preparata, drago vam je štoste u muzeju jer mnogima zasigurno nebi bilo ugodno susresti takve primjerkeu moru. Riječ je o psini lisici, atlantskojpsini, morskoj kornjači sedmoprugojusminjači i već spomenutoj glavi irepu tune. Gigantska je tuna svojevrsnazvijezda muzeja jer više od stotinu godinaizaziva pozornost posjetitelja kojise čude i pitaju kolika je uistinu bila.Nedavno su temeljem znanstvenihpodataka procijenjene dimenzije tijelatune, kako bi se izradio model u prirodnojveličini, koji će postati dio stalnogpostava muzeja. A tuna je, vjerovali iline, bila duža od 2,5 metra i teža od 250kilograma. Sastavni dio projekta su pedagoškeradionice za srednjoškolce, jerse edukativnim programima ukazuje nastatus ove vrste u Jadranu, te na potrebunjezinog očuvanja i zaštite.Posebna jevrijednost sačuvanog dijela zbirke većibroj različitih vrsta koje kasnije nisuzabilježene na ovom području, pa činedragocjenu dokumentaciju o stanjuprirode s kraja 19.stoljeća. Muzejskagrađa uostalom svjedoči o promjenamabiološke raznolikosti, urbanističkomerazvoju Grada i cjelokupnome kulturnomenasljeđu. Srećom, postoji muzej,pa možete vidjeti kako izgleda sredoze-7dubrovačkih“čuda”WelWin t e r 2010/11c o m e to Du b r o v n i k 47