07.08.2015 Views

ZBORNIK RADOVA

9. međunarodni stručni skup “HRVATSKA U EUROPSKOJ ... - Osvit

9. međunarodni stručni skup “HRVATSKA U EUROPSKOJ ... - Osvit

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

9. međunarodni stručni skup“HRVATSKA U EUROPSKOJ UNIJI- PROFESIONALNAREHABILITACIJA IZAPOŠLJAVANJEOSOBA S INVALIDITETOMU NOVIMOKOLNOSTIMA”<strong>ZBORNIK</strong> <strong>RADOVA</strong>Zadar, Hrvatska16. i 17. svibnja 2013.


POKROVITELJI:prof. dr.sc. Mirando Mrsić, dr. med.ministar rada i mirovinskoga sustavaRepublike HrvatskeiRudolf Hundstorferministar rada, socijalne skrbi i zaštite potrošačaRepublike Austrije


Organizatoriu suradnji sbmaskbundesministerium fürarbeit, soziales undkonsumentenschutzNakladnikOsvitZa nakladnikaJosip DržaićOrganizacijski odborAnte Vučić, predsjednikJosip DržaićGero StullerJelena MišićLucijan OrlićVesna Federer BudimčićMarinka Bakula AnđelićMario MeštrovićDražen KoščakZorislav BobušProgramski odborSlavko Leban, predsjednikVišnja Majsec SobotaJasenka SučecDamira BencMarina ŽupanIvana LulićJadranka BrlečićMartina KapljićRedakcijski odborIvica Šutalo, urednik, lektor i korektorZoran MihajlovićJulijana Puljić, grafička urednicaPrijevodVanda MucićGrafičko oblikovanje i tisakURIHO, ZagrebNaklada500 primjerakaBibliotekaStručni skupoviRepublika HrvatskaFond za profesionalnu rehabilitacijui zapošljavanje osoba s invaliditetomHebrangova 4, 10000 Zagreb


SadržajMirando Mrsić, Hrvatska – Uvodna riječ........................................................................................6Rudolf Hundstorfer, Austrija – Uvodna iječ.................................................................................10Luk Zelderloo – BelgijaEASPD and the EU........................................................................................................................14EASPD i EU..................................................................................................................................21Zorislav Bobuš – HrvatskaPrava i potrebe osoba s invaliditetom s posebnim osvrtom na njihovo zapošljavanje..................27Rechte und Bedürfnisse von Menschen mit Behinderung unter besonderer Beachtungihrer Beschäftigung........................................................................................................................36Christian Operschall – AustrijaInvaliditätspension Neu – Arbeitsmarktpolitische Maßnahmen...................................................48Invalidska mirovina - novo: Mjere koje se odnose na politiku zapošljavnja...............................57Michael Huber – NjemačkaWerkstätten für behinderte Menschen in Deutschland..................................................................65Radionice za osobe s invaliditetom u Njemačkoj...........................................................................75Anton Sabo – AustrijaHerausforderungen der Trägereinrichtungen der Beruflichen Bildung imZusammenhang mit der EU Strategie 2020...................................................................................84Izazovi ustanova koje se bave strukovnim obrazovanjem u kontekstu strategije EU 2020...........96Gerda Reschauer – AustrijaPsychische Erkrankungen im Vormarsch.....................................................................................108Psihičke bolesti u porastu............................................................................................................113Sanja Morić – Hrvatska,Roswitha Müller – AustrijaBITSE – Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment...............................118BITSE – Prepreke koje onemogućavaju prijelaz iz škole na posao.............................................127Andreas Schröck – AustrijaIndividualisierte Maßnahame zur Berufsvorbereitung und Stabilisierung.................................136Individualizirana mjera za pripremu za zapošljavanje i stabilizaciju........................................139Jasenka Sučec – HrvatskaProfesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba s invaliditetomna hrvatskom tržištu rada - rezultati projekta..............................................................................142Berufliche Rehabilitation als Integrationsmethode von Menschen mit Behinderungauf dem Kroatischen Arbeitsmarkt - Ergebnisse des Projekts.....................................................172Višnja Majsec Sobota – HrvatskaURIHO - vi radni centri virtualna radionica – Modeli za cijelu Hrvatsku usklađeni s EU....207URIHOs Arbeitszentrum und virtuelle Werkstatt – Modelle für ganz Kroatien im Einklangmit den EU Standards..................................................................................................................219Damira Benc – Hrvatska,Primjena Case Managementa u profesionalnoj rehabilitaciji.....................................................233Der Einsatz von Case Management in der Professionellen Rehabilitaion..................................242Zaključci 9. međunarodnog stručnog skupa...........................................................................253


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaprof.dr.sc. Mirando Mrsić, dr.med.ministar rada i mirovinskoga sustavaRepublike HrvatskeUvodna riječPoštovani sudionici stručnog skupa i čitatelji Zbornika,Međunarodni stručni skup, koji se već devetu godinu održava u organizaciji Fonda zaprofesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i Udruge OSVIT, ponovno nampruža priliku da s kolegama iz Austrije i Njemačke razmijenimo iskustva, dobru praksu i znanjana području profesionalne rehabilitacije.Ulaskom u Europsku uniju donosimo novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji izapošljavanju osoba s invaliditetom. Tim Zakonom želimo postaviti stabilne temelje za uspostavuefikasnog sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u našoj zemlji.Hrvatska uslijed negativnih populacijskih trendova i starenja stanovništva treba očuvati radnusposobnost svih osoba. Jedan od ciljeva je zaposliti što više osoba s invaliditetom, omogućiti imda se uključe u svijet rada, a ne ih pretvoriti u umirovljeno i neaktivno stanovništvo.Novi Zakon u Hrvatsku uvodi sveobuhvatnu sustavnu profesionalnu rehabilitaciju. Zakontreba poticati rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada kao pravilo, a ne kao iznimku, acentri za profesionalnu rehabilitaciju trebaju obrazovati i osposobljavati radnike za tržište rada.Strateški prioriteti novoga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osobas invaliditetom su: kvotni sustav zapošljavanja u privatnom sektoru i sustav nadzora takvogzapošljavanja te novčane naknade za poslodavce koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom.U Hrvatskoj je potrebno osnovati jedinstveno centralno mjesto vještačenja kako bi6


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaujednačili kriterije i smanjili ponavljanje postupka. Uvode se jednoobrazni standardi i kriteriji zaosnivanje centara za profesionalnu rehabilitaciju. Cilj je povećati zapošljivost nakon provedeneprofesionalne rehabilitacije. U Zakonu o mirovinskom osiguranju regulirat će se zadržavanjeprava na obiteljsku mirovinu dok su osobe s invaliditetom u radnom odnosu i dok god postojipreostala radna sposobnost.Svjesni smo da samo donošenje novoga Zakona neće odmah riješiti sve nakupljeneprobleme – bit će potrebno i nekoliko godina da se uspostavi kvalitetan i transparentan sustavprofesionalne rehabilitacije te da poslodavci prihvate osobe s invaliditetom kao ravnopravnesudionike na tržištu rada. Ovim Zakonom stvaramo sustavno rješenje profesionalne rehabilitacijei zapošljavanja osoba s invaliditetom.Upravo je zbog toga ovaj skup, i radovi koji se na njemu izlažu, izuzetno važan. On namdaje priliku da se svi koji rade na području profesionalne rehabilitacije međusobno inspirirajui potaknu na još bolji i učinkovitiji rad kada je u pitanju unapređenje ovako bitnog aspektaživota osoba s invaliditetom – ulaska na tržište rada. Za viziju novoga sustava profesionalnerehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, koji se temelji na ideji individualnog pristupaosobi s invaliditetom, možemo zahvaliti i ovome međunarodnome skupu koji već dugi niz godinaokuplja eminentne stručnjake i koji su nas svojim pozitivnim iskustvima još više učvrstili unamjeri da konačno uredimo područje profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj.Sam naziv ovogodišnjeg međunarodnog skupa govori nam da će se dosta stvari nužnopromijeniti ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Stoga Republika Hrvatska, u trenutkupristupanja Europskoj uniji, a svjesna važnosti prilagodljivih oblika zapošljavanja i mjera aktivnepolitike zapošljavanja te strategija razvoja cjeloživotnog učenja, kreće u izmjene niza zakona kakobi rad i zapošljavanje bili dostupniji svima. Može se, dakle, reći da se u ovom trenutku hrvatskozakonodavstvo ozbiljno priprema za nove izazove u kojima će se profesionalna rehabilitacijaprovoditi kada Hrvatska postane dio europskog tržišta rada jer smo svjesni da ulaganje uprofesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom može imati samo pozitivneopćedruštvene i osobne učinke.Također, vrlo je važno istaknuti da će Hrvatska ovim novim zakonskim rješenjima,u trenutku pristupanja Europskoj uniji, puno kvalitetnije ispunjavati zadatke koje je preuzelaratifikacijom međunarodnih dokumenata o pravima osoba s invaliditetom. Time ćemo zaslužitistatus ravnopravne članice europske zajednice na delikatnom području kakvo je osiguranjejednakih prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom.prof.dr.sc. Mirando Mrsić, dr.med.Ministar rada i mirovinskoga sustava7


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaVorwortProf. Dr. Sc. Mirando Mrsić, Dr. med.Minister für Arbeit und RentensystemSehr geeherte Teilnehmer der Konferenz und sehr geeherte Leser des Sammelwerks,Die internationale Fachtagung, die schon das neunte Jahr hintereinander in Organisation desFonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung und desVerbandes OSVIT stattfindet, bietet uns erneut die Möglichkeit Erfahrungen, praktisches Wissenund Kenntnisse im Bereich der beruflichen Rehabilitation mit den Kollegen aus Österreich undDeutschland auszutauschen.Mit dem EU-Beitritt verabschieden wir ein neues Gesetz zur beruflichen Rehabilitationund Beschäftigung von Menschen mit Behinderung. Mit diesem Gesetz möchten wir einestabile Grundlage für die Erstellung eines effizienten Systems der beruflichen Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit Behinderung in unserem Land legen. Kroatien muss wegennegativen Populationstrends und der immer älter werdenden Bevölkerung die Erwerbsfähigkeitvon allen Personen erhalten. Eines der Ziele ist, so viel wie möglich Menschen mit Behinderungzu beschäftigen, ihnen zu ermöglichen sich in die Arbeitswelt einzugliedern und sie nicht in eineBevölkerungsschicht zu verwandeln, die Pensionen bezieht und nicht aktiv ist.Das neue Gesetz führt in Kroatien eine allumfassende systematische berufliche Rehabilitationein. Das Gesetz soll die Arbeit von Menschen mit Behinderung auf dem offenen Arbeitsmarkt alseine Regel und nicht als eine Ausnahme fördern und die Einrichtungen für berufliche Rehabilitationmüssen die Arbeitnehmer für den Arbeitsmarkt ausbilden und vorbereiten.Strategische Prioritäten des neuen Gesetzes zur beruflichen Rehabilitation und Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung sind: ein Quotensystem für Beschäftigung im Privatsektor undein Beaufsichtigungssystem dafür, sowie Geldstrafen für Arbeitgeber, die keine Menschen mitBehinderung beschäftigen. In Kroatien muss eine einheitliche Zentralstelle für die Begutachtunggegründet werden, um so die Kriterien abzugleichen und die Wiederholung von solchen8


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRudolf HundstorferBundesminister für Arbeit, Soziales und KonsumentenschutzRepublik ÖsterreichVorwortSehr geeherte Teilnehmer der Konferenz und sehr geeherte Leser des Sammelwerks,Durch die aktuellen demografischen und arbeitsmarktpolitischen Entwicklungenwerden die Alterssicherungs- und Gesundheitssysteme in allen europäischen Staaten vor neueHerausforderungen gestellt. Die durchschnittliche Lebenserwartung ist in den letzten Jahrenangestiegen und mit ihr auch die Leistungsfähigkeit. Gleichzeitig fällt vielen Menschen mitBehinderung oder chronischer Erkrankung der Schritt ins Erwerbsleben schwer. Die beruflicheRehabilitation von Menschen mit Behinderung nimmt daher eine zunehmend wichtige Rolle inunserer Sozial- und Beschäftigungspolitik ein. Österreich verfügt über eine Reihe von modernenMethoden zur beruflichen Integration, die in der Europäischen Union als „good practices“ höchsteAnerkennung finden. Viele betroffene Menschen – die oft viel zu früh – aus dem Arbeitslebenkrankheits- oder behinderungsbedingt ausscheiden müssen, finden mit unserem modernenAngebot – in absehbarer Zeit – wieder zurück ins Arbeitsleben. Aber auch für den Arbeitsmarktund unser Pensionssystem wird damit ein wichtiger Beitrag geleistet. Um diesen wichtigen undrichtigen Weg fortzusetzen, hat mein Ministerium aktuell eine Reform der Invaliditätspensionausgearbeitet, welche bereits mit 1. 1. 2014 in Kraft tritt. Die Rehabilitation und die beruflicheNeuqualifikation werden mit diesem Reformpaket zusätzlich ausgebaut und geben damit klar der10


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaFörderung des „aktiven Lebens“ an Stelle der sprichwörtlichen „Ausmusterung in die Invalidität“den Vorzug. Das bringt den Betroffenen eine erfülltere Lebenssituation, ein besseres Einkommenund letztlich eine höhere Alterspension.Auch Kroatien hat im Zuge des EU-Beitrittsprozesses viele wichtige Reformschritte gesetzt.Es freut mich sehr, dass dabei der beruflichen Rehabilitation künftig ebenfalls eine Schlüsselrollein der Sozialpolitik eingeräumt wird. Der Entwurf zum neuen „Gesetz zur beruflichenRehabilitation“ wurde durch das kroatische Arbeitsministerium bereits erstellt und wird imRahmen der 9. Internationalen Fachtagung „Kroatien in der Europäischen Union – BeruflicheRehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung unter neuen Umständen“vorgestellt und auf multinationaler ExpertInnenebene diskutiert. Dass bei der Neugestaltungdes „Kroatischen Systems der beruflichen Rehabilitation“ auch mein Ministerium -gemeinsammit der österreichischen BBRZ-Gruppe - einen fachlichen Beitrag leisten durfte, unterstreichteinmal mehr die hohe Qualität unserer langjährigen bilateralen Zusammenarbeit im Arbeits- undSozialbereich. Auch die seit Jahren durch Kroatien und Österreich organisierte InternationaleFachtagung in Zadar, für welche ich sehr gerne den Ehrenschutz übernommen habe, bringt diesdeutlich zum Ausdruck!Mit 1. Juli 2013 wird Kroatien das 28. EU-Mitgliedsland! Ich darf Sie bereits jetzt herzlichdazu beglückwünschen und freue mich auf eine weitere sehr gute Zusammenarbeit auf EU-Ebene.Ich bin überzeugt davon, dass Kroatien als gleichberechtigtes EU-Mitgliedsland wichtige Beiträgezur gemeinsamen Gestaltung und Weiterentwicklung unseres Europäischen Sozialmodells leistenwird.Rudolf HundstorferBundesminister für Arbeit, Soziales und KonsumentenschutzRepublik Österreich11


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRudolf HundstorferSavezni ministar za rad, socijalna pitanja i zaštitu potrošača Republike AustrijeUvodna riječPoštovani sudionici stručnog skupa i čitatelji Zbornika,Zbog aktualnog demografskog razvoja i razvoja politike zapošljavanja sustavi mirovinskogi zdravstvenog osiguranja se u svim europskim zemljama nalaze pred novim izazovima.Posljednjih je godina porastao prosječni očekivani životni vijek, a s njim i učinkovitost. No uisto vrijeme mnoge osobe s invaliditetom ili kroničnim oboljenjima imaju poteškoće s ulaskom usvijet rada. Stoga profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom preuzima sve važniju uloguu našoj socijalnoj politici i politici zapošljavanja. Austrija raspolaže nizom modernih metoda zaprofesionalnu integraciju koje u Europskoj uniji kao „good practices“ uživaju najveće priznanje.Mnoge pogođene osobe, koje zbog bolesti ili invaliditeta često prerano moraju prestati raditi,mogu se zahvaljujući našim modernim ponudama u dogledno vrijeme vratiti u svijet rada. No,to je isto tako i važan doprinos za naše tržište rada i mirovinski sustav. Kako bismo nastavili timvažnim i ispravnim putem moje je ministarstvo radilo na reformi invalidskih mirovina koja već1.1.2014. godine stupa na snagu. Rehabilitacija i profesionalna prekvalifikacija tim se paketomreformi dodatno izgrađuju te time jasno daju prednost poticanju „aktivnog života“ umjesto „slanjau mirovinu“. Na taj način pogođene osobe imaju ispunjeniji život, bolja primanja te na koncu iveću starosnu mirovinu. Hrvatska je tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji također poduzelapuno važnih reformi. Jako me veseli što će profesionalna rehabilitacija pri tome u budućnosti12


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimatakođer imati ključnu ulogu u socijalnoj politici. Hrvatsko ministarstvo rada i mirovinskogsustava već je izradilo nacrt novog „Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osobas invaliditetom“ koji će se predstaviti u okviru 9. međunarodnog stručnog skupa „Hrvatska uEuropskoj uniji – Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novimokolnostima“ te će o njemu raspravljati stručnjaci iz različitih zemalja. Činjenica da je pri razvojunovog „hrvatskog sustava profesionalne rehabilitacije“ i moje Ministarstvo zajedno s austrijskomBBRZ grupom moglo dati svoj stručni doprinos još jednom naglašava visoku kvalitetu našedugogodišnje bilateralne suradnje u području rada i socijalne politike. To također naglašava iMeđunarodni stručni skup u Zadru koji godinama organiziraju Hrvatska i Austrija i nad kojimsam vrlo rado preuzeo pokroviteljstvo.Prvoga srpnja 2013. godine Hrvatska će postati 28. zemlja članica Europske unije! Većsada vam na tome želim od srca čestitati i veselim se i daljnjoj dobroj suradnji na razini Europskeunije. Uvjeren sam da će Hrvatska kao ravnopravna zemlja članica Europske unije dati važandoprinos u zajedničkom oblikovanju i razvoju našeg europskog socijalnog modela.Rudolf HundstorferSavezni ministar za rad, socijalna pitanja i zaštitu potrošačaRepublika Austrija13


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaEASPD and the EULuk Zelderloo,Belgium, EASPD Secretary GeneralEASPD in BriefEuropean Association of Service Providers for Persons with DisabilitiesBased in Brussels, Not for Profit OrganisationEstablished in 1996Objective: Equal opportunities for people with disabilities through effective and highquality service systems in Europe, which are affordable, available and adaptable.Membership: Umbrella Member Organisation, Single Agency MembersIn total, EASPD represents today up to 10000 service providers in 32 European countriescovering all disabilities.EASPD 3 PillarsINFORMATIONService provision to members: networking,offer exchange possibilities to members atEuropean, national, regional and local levelINNOVATIONResearch and Development:as basis for innovation and improvement of serviceprovision.IMPACTPolicy-influencing: offering service providers a voice in Europe through Cooperation,Conferences, Political Representation, Close cooperation with EU Institutions and the Councilof Europe14


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaMethod of Operation4 Standing Committees:SC EnlargementSC EducationSC EmploymentPolicy Impact Group4 Interest Groups:IG on ICTIG on Occupational ServicesIG on Independent LivingIG on Workforce developmentEASPD InfluenceEASPD influences a number of important corperations:• It holds an observerstatus at the Council of Europe: member of CAHPAHa panel, which evaluates the implementation of the disability action plan by the Councilof Europe)• Member of the liaison group of NGOs with the European Social and EconomicCommittee• Member of the platform of the European Social NGOs• Seat in the Highlevel Disability Group of the European Commission, DG Justice• Close cooperation with the Eruopean Disability Forum (EDF), international networksand organisations such as Inclusion Europe, GPPD (Global Partnership for Disabilityand Development)• Close cooperation with the European Blind Union (EBU), the European Union of theDeaf (EUD) and AGE EuropeRelevant EU Policies and Strategies1.2.3.4.EU Disability Strategy (2010-2020)EU 2020Public Procurement PackageEmployment Package15


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima5.6.7.Social Business InitiativeSocial Investment Package (SIP)New structural fund framework1. EU Disability StrategyIntroduction• One in 6 people in the EU has a disability• Over one third of people aged 75 have disabilities (over 20% are restricted)• 80 million persons with disabilities (PWD) can not take part in economy and societyObjectives and actionsTo empower people with disabilities so that they can enjoy their full rights, and benefitfully from participating in society and in the European economySTRATEGY• Action at EU and National level• Mechanisms to implement the UN Convention• Support needed for funding• Awareness raising, statistics and data collectionAreas of ActionAccessibilityHealth andExternalActionParticipationSocialProtectionEqualityEducationand TrainingEmployment16


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2. EU 20203 policy priorities1.2.3.Smart growth: developing an economy based on knowledge and innovationSustainable growth: promoting a more resource efficient, greener and more competitiveeconomyInclusive growth: promoting a high-employment economy delivering social andterritorial cohesion7 flagship initiatives1.2.3.4.5.6.7.Innovation UnionYouth on the moveA digital AgendaResource Efficient EuropeAn Industrial Policy for the Globalization EraAn Agenda for new skills and jobsEuropean Platform against PovertyFlagship initiative“European platform against poverty”PurposeTo ensure economic, social and territorial cohesion and to raise awareness and recognizethe fundamental rights of people living in poverty and social exclusion in order to enable themto live in dignity and take an active part in the society3. Public Procurement Package• Social objectives• “Green” objectives• Quality of Services17


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima4. Employment Package• Launched on early 2012• Objective: boost the employment opportunities• 2 relevant sectors- Health sector- Social sector5. Social Business InitiativeObjectives• Social enterprises should benefit from the advantages of the internal market• Finding funding• Recognition of social entrepreneurship• Take account of the specific characteristics of the regulatory environment1. Improving access to funding- Facilitating access to private funding- Mobilization of EU funds2. Increasing the visibility of social entrepreneurship- Better understanding of the sector- Reinforcing the managerial capacities3. Improving the legal environment- Developing appropriate European legal forms- Public procurement and State aid6. Social Investment PackageWhat is the SIP?The SIP is a framework for policy reforms to improve the sustainability of social protection,to invest in people’s skills and capabilities, and to support people throughout the critical momentsexperienced across their lives.Objectives• Ensuring that social protection systems respond to people’s needs at critical moments18


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimathroughout their lives• Simplified and better targeted social policies, to provide adequate and sustainable socialprotection systems• Upgrading active inclusion strategies in the Member StatesThe SIP is accompanied by several working documents on:• Long Term Care• Confronting homelessness• Investing in Health• On how the European Social Fund will contribute to implementing the Social InvestmentPackage• Evidence on demographic and social trends and the role of social policiesAnd also:• A Commission Recommendation on ‘Investing in Children: breaking the cycle ofdisadvantage’• The third Biennial Report on Social Services of General Interest to help public authoritiesand stakeholders understand and implement the revised EU rules on social services7. New Structural Funds Framework (2014-2020)• State of play: EP and Council• Proposal from the EU Commission• Focus on D.I.• Quality of Services• Poverty and Social Sector Targets19


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaEASPD i EULuk Zelderloo,Belgija, glavni tajnik EASPD-aUkratko o EASPD-uEuropska udruga pružatelja usluga osobama s invaliditetom.Sjedište u Bruxellesu, neprofitna organizacija.Osnovana 1996.Cilj: Jednake mogućnosti za osobe s invaliditetom pomoću učinkovitih i vrlo kvalitetnihsustava usluga u Europi koji su pristupačni, dostupni i prilagodljivi.Članstvo: krovna organizacija za članice, samostalne agencije kao članiceEASPD danas predstavlja ukupno do 10000 pružatelja usluga u 32 europske zemlje kojipokrivaju sve vrste invaliditeta.3 stupa EASPD-aInformacijePružanje usluga članovima: umrežavanje, ponuđena mogućnost razmjene članova na europskoj,nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.InovacijeIstraživanje i razvoj kao osnova za inovacije i unapređenje pružanja usluga.Učinak/UtjecajPolitički utjecaj: omogućava pružateljima usluga da ih se čuje u Europi zahvaljujući suradnji,konferencijama, političkim zastupanjem, bliskom suradnjom s institucijama EU-a i VijećemEurope20


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaMetode rada4 stalna odbora:SO za proširenjeSO za obrazovanjeSO za zapošljavanjeSkupina za utjecaj na politiku4 interesne grupe:IG za informacijsko-komunikacijsku tehnologijuIG za profesionalne uslugeIG za samostalan životIG za razvoj radne snageUtjecaj EASPD-aEASPD utječe na brojne važne institucije i tvrtke:• Ima status promatrača u Vijeću Europe: članica CAHPAH-a (vijeće koje ocjenjujeprovedbu Akcijskog plana za osobe s invaliditetom od strane Vijeća Europe)• Članica skupine NVO-a za vezu s Europskim socijalnim i gospodarskim odborom• Članica platforme europskih socijalnih NVO-a• Mjesto u skupini za invaliditet visokog stupnja Europske komisije, Glavna uprava zapravosuđe• Bliska suradnja s Europskim forumom za invaliditet (EDF), međunarodnim mrežama iorganizacijama kao što su Inclusion Europe, GPPD (Globalno partnerstvo za invaliditeti razvoj)• Bliska suradnja s Europskom unijom slijepih (EBU), Europskom unijom gluhih (EUD)i AGE-om EuropeRelevantne politike i strategije EU1.2.3.Strategija EU-a za osobe s invaliditetom (2010.-2020.)EU 2020.Paket javne nabave21


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima4.5.6.7.Paket za zapošljavanjeInicijativa za socijalno poduzetništvoPaket socijalnih investicija (SIP)Novi okvir strukturnog fonda1. Strategija EU-a za osobe s invaliditetom• Jedna od 6 osoba u EU ima invaliditet• Više od trećine ljudi u dobi od 75 godina ima invaliditet (više od 20% ne može sekretati)• 80 milijuna osoba s invaliditetom ne može sudjelovati u gospodarstvu i društvuOsnažiti osobe s invaliditetom da potpuno koriste svoja prava i ostvare punu korist odsudjelovanja u društvu i u europskom gospodarstvuStrategija• Djelovanje na razini EU-a i na nacionalnoj razini• Mehanizmi za provođenje Konvencije UN-a• Podrška potrebna za financiranje• Podizanje svijesti, statistike i prikupljanje podataka• Strategija EU-a za osobe s invaliditetomPodručja djelovanjaPristupaènostZdravlje ivanjskeaktivnostiSudjelovanjeSocijalnazaštitaRavnopravnostObrazovanje izapošljavanjeZapošljavanje22


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2. EU 2020.3 politička prioriteta1. Pametan rast: razvijanje gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama2. Održiv rast: promoviranje ekološkijeg i konkurentnijeg gospodarstva s učinkovitijimkorištenjem resursa3. Uključiv rast: promicanje gospodarstva s visokom stopom zaposlenosti koje ostvarujedruštvenu i teritorijalnu koheziju7 vodećih inicijativa1.2.3.4.5.6.7.Unija inovacijaMladi u pokretuDigitalni program za EuropuResursno učinkovita EuropaIndustrijska politika za globalizacijsko dobaProgram za nove vještine i radna mjestaEuropska platforma protiv siromaštvaVodeća inicijativa„Europska platforma protiv siromaštva”SvrhaOsigurati društvenu i teritorijalnu povezanost, podići svijest i priznati temeljna pravaljudima koji pate od siromaštva i socijalne isključenosti kako bi im se omogućio dostojanstvenživot i aktivno sudjelovanje u društvu3. Paket javne nabave• Socijalni ciljevi• “Zeleni” ciljevi• Kvaliteta usluga4. Paket za zapošljavanje• Pokrenut početkom 2012.23


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Cilj: povećati mogućnosti zapošljavanja• 2 relevantna sektora- sektor zdravstva- socijalni sektor5. Inicijativa za socijalno poduzetništvoCiljevi• Socijalna poduzeća trebala bi imati koristi od pogodnosti unutarnjeg tržišta• Pronalaženje financijskih sredstava• Priznavanje socijalnog poduzetništva• Uzimanje u obzir posebnosti regulatornog okruženja1. Poboljšanje pristupa financiranju- Olakšavanje pristupa privatnom financiranju- Mobilizacija fondova EU-a2. Povećanje vidljivosti socijalnog poduzetništva- Bolje razumijevanje sektora- Osnaživanje upravljačkih kapaciteta3. Poboljšanje zakonskog okruženja- Razvijanje odgovarajućih europskih zakonskih formi- Javna nabava i državna potpora6. Paket socijalnih investicijaŠto je SIP?SIP je okvir za političku reformu s ciljem poboljšanja održivosti socijalne zaštite, ulaganjau vještine i sposobnosti ljudi i potpore ljudima u ključnim trenucima tijekom života.24


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnaCiljevirehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Osiguravanje kako bi sustavi socijalne zaštite odgovorili na potrebe ljudi u kritičnimtrenucima njihovih života• Pojednostavljena i bolje usmjerena socijalna politika radi stvaranja odgovarajućih iodrživih sustava socijalne zaštite• Unapređenje strategija aktivnog uključivanja u zemljama članicamaSIP je popraćen s nekoliko radnih dokumenata o:• dugoročnoj skrbi• suzbijanju beskućništva• ulaganju u zdravlje• o tome kako će Europski socijalni fond pridonijeti provedbi paketa socijalnihinvesticija• dokazima o demografskim i socijalnim kretanjima i ulozi socijalne politikeI također:• Preporuka Komisije o „ulaganju u djecu: kako izaći iz nepovoljnog položaja”• Treći dvogodišnji Izvještaj o socijalnim uslugama od javnog interesa kako bi se pomoglojavnim tijelima i interesnim grupama da shvate i primjenjuju revidirana pravila EU-a osocijalnim uslugama7. Okvir novih strukturnih fondova (2014.-2020.)• Trenutno stanje: EP i Vijeće• Prijedlog Europske komisije• Usmjerenost na d.i.• Kvaliteta usluga• Ciljevi u pogledu siromaštva i socijalnog sektora25


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPRAVA I POTREBE OSOBA S INVALIDITETOMS POSEBNIMOSVRTOM NA NJIHOVO ZAPOŠLJAVANJEZorislav Bobuš,Hrvatska, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske - SOIHSažetakProblem zaposlenosti je opći problem u kojem se posebno odražava nezaposlenost osobas invaliditetom iz tri razloga: nivo obrazovanosti osoba s invaliditetom koji je ne samo nizaknego i područja obrazovanja nisu adekvatna potrebama tržišta rada; poslodavci su nedovoljnoupoznati s poticajnim mjerama za zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom, odstrane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanjeosoba s invaliditetom, predrasude koje osobe s invaliditetom svrstavaju u manje vrijednu radnusnagu, bez obzira na dokazanu činjenicu da se osobe s invaliditetom vrlo korektno odnose premaobvezama proizašlim iz radnog odnosa i postižu vrlo dobre rezultate rada, ali i odnos spramposla u smislu poštovanja radnog vremena, korištenja bolovanja sveden je na najmanju razinuzlouporabe njihove strane jer se opravdano žele dokazati i trude se sačuvati radno mjesto. U raduse daje prikaz međunarodnih i nacionalnih dokumenata koji reguliraju pitanja zapošljavanja teizražava iznimno kvalitetan pristup prilikom izrade novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji izapošljavanju osoba s invaliditetom, posebice reguliranjem pitanja profesionalne rehabilitacije iosnivanjem centara. Uz to, daje se i prikaz pristupačnosti građevina da bi se ukazalo na barijerekoje sprječavaju veće sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada.Ključne riječi: osobe s invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom; profesionalna rehabilitacija,pristupačnost, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetomSve veća nezaposlenost globalni je problem, koji nije zaobišao niti osobe s invaliditetom.Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Republici Hrvatskoj je prosječno bilo6.212 nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je povećanje od 4% naspram 2011. godine. Postotakmuških nezaposlenih osoba s invaliditetom je 58%, dok je taj postotak kod žena nešto niži, 42%.Najviše nezaposlenih su mlade osobe s invaliditetom u dobi od 20 do 29 godina i čine 34%od ukupno nezaposlenih osoba s invaliditetom. Nezaposlene osobe s invaliditetom s visokomstručnom spremom čine 1,85% nezaposlenih, od čega je 40% žena. Najviše nezaposlenih završiloje strukovno obrazovanje te školu za KV i VKV radnike – 68% ili srednju školu za zanimanje u26


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimatrajanju od 4 godine i gimnaziju – 14%.Mnogi značajni međunarodni i nacionalni dokumenti u svojim ciljevima i strateškimodrednicama definiraju područje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetomiz kojih kasnije proizlaze zakonski propisi i podzakonski akti, tako da je u zadnje dvije godine,unatoč značajnom povećanju nezaposlenosti u općoj populaciji, broj zaposlenih osoba sinvaliditetom putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje značajno povećan. Ti podaci ukazujuna uspješno promoviranje poticajnih mjera, kako od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanjetako i od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te njihovokorištenje.Unatoč toj činjenici i pozitivnim kretanjima, direktni kontakti s poslodavcima diljemžupanija ukazuju na njihovu nedovoljnu upoznatost s poticajnim mjerama zapošljavanja osobas invaliditetom iz čega proizlazi i nedovoljno korištenje mjera, što je uz postajanje predrasudao osobama s invaliditetom kao radnoj snazi jedan od bitnih uzroka što zapošljavanje osoba sinvaliditetom još uvijek nije prepoznato kao izazov poslodavcima.Prema svim međunarodnim i nacionalnim dokumentima osobe s invaliditetom imaju pravona inkluzivno obrazovanje, kontinuiranu rehabilitaciju, prilagođeno radno mjesto (razumna prilagodba),osiguran prijevoz te profesionalnu rehabilitaciju. Također imaju pravo na izjednačenemogućnosti u zajednici kako bi ravnopravno sudjelovale kako u životu zajednice tako i na tržišturada.Najznačajniji međunarodni dokumenti koji reguliraju ovo područje su: Konvencija UN opravima osoba s invaliditetom; Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020.; Milenijskirazvojni ciljevi; Europa 2020.; Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunogsudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetomu Europi 2006.-2015.UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom u članku 27. Rad i zapošljavanjeizriče „Države stranke priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi sdrugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranogili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupnoosobama s invaliditetom“.Nadalje države stranke se obvezuju osigurati i promicati prava na rad i:1. zabranu diskriminacije na temelju invaliditeta u odnosu na sva pitanja vezana uz sveoblike zapošljavanja, uključujući uvjete pronalaženja kandidata, primanja na posao izapošljavanja, trajanja zaposlenja, karijernog napredovanja u službi i sigurnih uvjetarada koji ne štete zdravlju;2. zaštitu osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima glede pravednihi povoljnih uvjeta rada, uključujući jednake mogućnosti i jednaku plaću za rad istevrijednosti, sigurne i zdrave uvjete rada, uz zaštitu od uznemiravanja i pravnu zaštitu uslučaju pritužbi;27


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima3. osiguranje ostvarivanja radničkih i sindikalnih prava osobama s invaliditetom naravnopravnoj osnovi s drugima;4. omogućavanje djelotvornog pristupa osoba s invaliditetom općim tehničkim programima,kao i programima profesionalne orijentacije, službama zapošljavanja i profesionalnom itrajnom obrazovanju;5. promicanje mogućnosti zapošljavanja i karijernog napredovanja osoba s invaliditetomna tržištu rada, kao i pružanja pomoći u pronalaženju, dobivanju, zadržavanju posla ipovratku na posao;6. promicanje mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva ipokretanja vlastitog posla;7. zapošljavanje osoba s invaliditetom u javnom sektoru;8. promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajućepolitike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i drugemjere;9. osiguranje prihvatljive prilagodbe okruženja na radnom mjestu za osobe sinvaliditetom;10. promicanje stjecanja radnog iskustva osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada;11. promicanje programa strukovne i profesionalne rehabilitacije, zadržavanja posla iprograma povratka na posao za osobe s invaliditetom.Milenijski razvojni ciljevi koji na pojedinim područjima od interesa propisuju aktivnosti, zasve članice kao i međunarodnu zajednicu u cjelini, koje trebaju doprinijeti njenom ostvarenju.Osam Milenijskih razvojnih ciljeva dotiče se najranjivijih područja zajednice.1. Smanjenje relativnog siromaštva;2. Jamstvo obrazovanja za sve;3. Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;4. Smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece;5. Poboljšanje zdravlja majki;6. Borba protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti;7. Osigurati održivost okoliša;8. Globalna suradnja za razvoj;Pod prvim se određuje smanjenje relativnog siromaštva te je u Hrvatskoj kao podcilj togacilja određeno „smanjiti broj stanovnika koji žive u relativnom siromaštvu pomoću prioriteta(osobe s invaliditetom, kao socijalno osjetljivija skupina u većem su riziku od siromaštva)“ te„..rješavanje dugotrajne nezaposlenosti, povećanjem prilagodbe radnih mjesta, povećanje stopeparticipacije žena…“. U milenijskim ciljevima su intervencije u smislu motiviranja, obrazovanjai sufinanciranog zapošljavanja usmjerene prema, između ostalog, osobama s invaliditetom.Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020. u jednom od 8 područja,28


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimapodručju 4. regulira zapošljavanje te naglašava potrebne akcije povećanja stope zaposlenostiosoba s invaliditetom (koja je sada oko 50%) te kako se posebna pozornost treba usmjeriti namlade osobe s invaliditetom koje završavaju obrazovanje i stupaju na tržište rada. Kako bi se štouspješnije provele zadane akcije EU će podržati nacionalne napore za analizom tržišta rada zaosobe s invaliditetom, pomoć njihovoj integraciji na tržište rada uz pomoć Europskog strukturnogfonda, razvoj aktivnih tržišnih politika, pristupačnih radnih mjesta te usluga za posredovanje prizapošljavanju.EUROPA 2020. Europska strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj u svojimodrednicima se zalaže za njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosidruštvenu i teritorijalnu povezanost te kao jednu od prioritetnih tema postavlja „Europskuplatformu protiv siromaštva“ s ciljem jamčenja društvene i teritorijalne povezanosti na načinda svi imaju koristi od prednosti rasta i radnih mjesta te da se ljudima koji pate od siromaštva isocijalne isključenosti omogući dostojanstven život i aktivno sudjelovanje u društvu. Potrebno jeosmišljavanje i provedba programa promicanja socijalnih inovacija za najranjivije, prvenstvenostvaranjem inovativnih mogućnosti edukacije, osposobljavanja i zapošljavanja za zapostavljenezajednice, borbi protiv diskriminacije primjerice, osobe s invaliditetom.Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvuosoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi2006. - 2015. propisuje kako su zapošljavanje, profesionalno usmjeravanje i naobrazba ključničimbenici društvene uključenosti i ekonomske neovisnosti osoba s invaliditetom. Jednak pristupzapošljavanju unaprijedit će se sjedinjavanjem antidiskriminacijskih mjera i mjera pozitivnogdjelovanja te aktualiziranjem pitanja vezanih uz zapošljavanje osoba s invaliditetom u sklopupolitika zapošljavanja.Plan Vijeća Europe kao akcijsku smjernicu br. 5 ima Zapošljavanje, profesionalnousmjeravanje i naobrazbu. Zapošljavanje se smatra ključnim elementom društvene uključenostii ekonomske neovisnosti svih građana radne dobi. Zapošljavanje i stope aktivnosti osobas invaliditetom vrlo su niske - politike za povećanje stope aktivnosti moraju biti raznolike isveobuhvatne, kako bi se mogle suočiti sa svim zaprekama sudjelovanju u radnoj snazi. Određenisu ciljevi i konkretne aktivnosti za države članice kako bi se metodički i što uspješnije pristupilorješavanju problema.Ciljevi su promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu radaistovremenom primjenom antidiskriminacijskih mjera i mjera pozitivnog djelovanja kako bi seosobama s invaliditetom osigurale jednake mogućnosti te hvatanje u koštac s diskriminacijom ipromicanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u profesionalnom procjenjivanju, usmjeravanju,naobrazbi i uslugama vezanim uz zapošljavanje.Konkretne aktivnosti koje se predlažu državama članicama su:• aktualizirati problematiku zapošljavanja osoba s invaliditetom u sklopu opće politikezapošljavanja;29


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• osigurati pristup osobama s invaliditetom objektivnoj i individualnoj procjeni (prepoznajenjihove mogućnosti u pogledu potencijalnih zaposlenja);• prenositi žarište s procjene invaliditeta na procjenu sposobnosti povezujući ih sazahtjevima određenih zaposlenja;• pružati temelj za njihov program profesionalne naobrazbe;• pomagati im pronaći odgovarajuće zaposlenje ili prikladno novo zaposlenje;• osigurati pristup osobama s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju, naobrazbii uslugama zapošljavanja najviše moguće kvalifikacijske razine te izvršiti razumneprilagodbe tamo gdje je to potrebno;• osigurati zaštitu od diskriminacije u svim fazama zapošljavanja, uključujući selekciju izavršni odabir, kao i u svim mjerama vezanim uz napredovanje u karijeri;• poticati poslodavce na zapošljavanje osoba s invaliditetom;• primjenjivati postupke selekcije (primjerice oglašavanja, intervjua, procjena i odabira)koji jamče da su poslovne prilike u potpunosti pristupačne osobama s invaliditetom;• provoditi razumne prilagodbe radnog mjesta ili radnih uvjeta što uključuje telekomunikacije,rad s pola radnog vremena ili rad od kuće da bi se zadovoljile posebnepotrebe zaposlenika s invaliditetom;• povećati razinu osviještenosti upravnog osoblja i djelatnika odgovarajućomnaobrazbom;• osigurati da opći sustavi samozapošljavanja budu pristupačni i naklonjeni osobama sinvaliditetom;• osigurati provođenje mjera podrške, poput zaštićenog zapošljavanja ili zapošljavanjas potporom, za osobe s invaliditetom čije potrebe se ne mogu zadovoljiti bez osobnepodrške na otvorenom tržištu rada;• pomoći osobama s invaliditetom u napredovanju od zaštićenog zaposlenja i zaposlenjas podrškom prema slobodnom zapošljavanju;• uklanjati destimulirajuće čimbenike za rad u sustavima s potporom za rad osoba sinvaliditetom te poticati korisnike da rade kada mogu;• razmatrati potrebe žena s invaliditetom prilikom oblikovanja programa i politika kojese odnose na jednake mogućnosti za žene prilikom zapošljavanja, što uključuje i skrbza djecu;• osigurati da zaposlenici s invaliditetom uživaju ista prava kao i drugi zaposlenici upogledu savjetovanja o uvjetima rada te članstvu i aktivnom sudjelovanju u strukovnimsindikatima;• osigurati učinkovite mjere za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom;• osigurati da zdravstveno i zaštitno zakonodavstvo i propisi obuhvaćaju potrebe osoba sinvaliditetom i ne diskriminiraju ih;• promicati mjere, uključujući zakonodavno i integracijsko upravljanje, koje će osobama,30


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimačiji je invaliditet nastao tijekom zaposlenja, omogućiti da ostanu na tržištu rada;• osigurati da posebice mlade osobe s invaliditetom mogu iskoristiti pripravničkistaž i naukovanje radi stjecanja vještina, te imati koristi od informacija o načinimazapošljavanja; razmotriti, tamo gdje je to primjereno, potpisivanje i ratificiranje(revidirane) Europske socijalne povelje (ETS br. 163), posebice članka 15. te provoditiRezoluciju ResAP (95) 3 o povelji o profesionalnoj procjeni osoba s invaliditetom.Nacionalni propisi kojima se regulira profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba sinvaliditetom:• Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007. do2015.;• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02,33/05);• Zakon o radu (NN 61/11);• Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN25/12);• Zakon o zaštiti na radu (NN 75/09);• Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 112/12);• Odluka o načinu suzbijanja poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 8/08,20/09, 96/09, 44/10) te brojni drugi zakonski i podzakonski akti.Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007. do2015. izriče pravo na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao jedno od temeljnih ljudskihprava i onemogućavanje ostvarivanja toga prava predstavlja njihovo kršenje i diskriminaciju.Mjere osiguravanja konkurentnosti osoba s invaliditetom na tržištu rada treba poduzeti vrlo rano,u razdoblju njihova djetinjstva i mladosti, odnosno stjecanja i utvrđivanja invaliditeta, kadaposebnu pozornost treba posvetiti otkrivanju i razvoju njihova intelektualnog i radnog potencijala.Cilj je da osobe s invaliditetom postanu stvaratelji, a ne isključivo korisnici sredstava državnogproračuna stoga je potrebno kontinuirano raditi na podizanju razine svijesti o potrebi zapošljavanjaosoba s invaliditetom, kao i na spoznaji o njihovim radnim i socijalnim vrijednostima.Ciljevi: provoditi nediskriminacijsku politiku u području radno-socijalne integracije osobas invaliditetom, odnosno promicati aktivnu participaciju osoba s invaliditetom u područjuprofesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada; poticati stjecanje znanja, vještina i navikapotrebnih za zapošljavanje i zadržavanje posla; poticati zapošljavanje osoba s invaliditetom naotvorenom tržištu rada primjenjujući sve dostupne pozitivne mjere; provoditi zapošljavanje uzaštićenim uvjetima; provoditi zapošljavanje uz podršku; poticati alternativne oblike rada; poticatiuključivanje u rad u radnim centrima.31


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaMjere:1. Provesti evaluaciju primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike u područjurehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavisnog tijela;2. Osigurati mehanizme zaštite od diskriminacije u području zapošljavanja i rada osoba sinvaliditetom;3. Osnovati regionalne centre za profesionalnu rehabilitaciju;4. Omogućiti pristup osoba s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju (profesionalnaorijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status;5. Provoditi senzibilizaciju poslodavaca te ih poticati na zapošljavanje osoba sinvaliditetom;6. Osigurati učinkovite mjere za poticanje samozapošljavanja, odgovarajućih oblika zapošljavanjai zadržavanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama;7. Utvrditi modele pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti naotvorenom tržištu rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udruga za osobe s invaliditetom,radni asistent) i osigurati mjere provođenja podrške pri zapošljavanju;8. Poticati dodjelu državnih poticaja gospodarskim subjektima koji zapošljavaju osobe sinvaliditetom.Nacrt prijedloga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sinvaliditetom u dijelu Općih odrednica te Zapošljavanju i radu predlaže novine koje bi se unijeleu postojeći Zakon: definicija osoba s invaliditetom mora biti usklađena s UN Konvencijom opravima osoba s invaliditetom; smanjena radna sposobnost mora se promijeniti u preostalu radnusposobnost; utvrđivanje invaliditeta i smanjenje radne sposobnosti mora se regulirati postupkomvještačenja koje koristi mišljenje centra za profesionalnu rehabilitaciju; osim definiranja mjerai aktivnosti koje obuhvaća profesionalna rehabilitacija, novi zakon mora uvrstiti i naručiteljeusluge profesionalne rehabilitacije koji je obvezan i financirati uslugu te predviđa pravilnik kojipopisuje uvjete za korištenje prava, načina izvođenja, cijenu usluge te nadzor nad provođenjemprofesionalne rehabilitacije; uvjeti zapošljavanja razrađuju se modelima zapošljavanja (bezpotpore, uz potporu, uz podršku, u integrativnoj radionici, u zaštitnoj radionici); kvote za sveposlodavce; uvodi se novčana naknada za nezapošljavanje u iznosu od 30% minimalne plaće poosobi čiji novci će biti preusmjereni u Fond; predviđa se zamjenska kvota. Zakon treba stupiti nasnagu 1. siječnja 2014., a u roku od osam dana donijet će se pravilnici za provedbu Zakona:• Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji;• Pravilnik o centrima za profesionalnu rehabilitaciju;• Pravilnik o zaštitnim radionicama i integrativnim radionicama;• Pravilnik o kvotnom zapošljavanju.Uz sve navedeno posebnu pozornost potrebno je posvetiti pitanjima pristupačnosti, a uz toi primjeni principa univerzalnog dizajna, što je svakako najjednostavnije ukoliko se radi o novim32


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimagrađevinama. Za postojeće stanje svakako uvijek treba imati na umu prilagodbu po principimarazumne prilagodbe koja još uvijek nije dobro definirana ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi tese ondje naglašava potreba izrade priručnika za razumnu prilagodbu kako bi poslodavci u naprijedznali planirati troškove vezano za osobu koju zapošljavaju, tj. njezine preostale sposobnosti ipotrebe građevinske prilagodbe ili prilagodbe radnog mjesta.Radi ilustracije kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj daje se prikaz pristupačnosti obrazovnihinstitucija u 7 županija iz kojeg je vidljivo da su osobe s invaliditetom već u najranijoj fazi svoguključivanja u svakodnevne životne tijekove suočene vrlo često s nepremostivim građevinskimbarijerama.Analiza stanja po županijama: pristupačnost kao preduvjet obrazovanjupristupačnost obrazovnih građevina u 7 županijaŽupanija Pristupačno (%)Djelomičnopristupačno (%)NepristupačnoBjelovarsko-bilogorska 17,89 27,64 54,47Grad Zagreb 33,18 30,12 36,71Istarska 23,18 24,55 52,27Ličko-senjska 14,47 26,32 59,21Virovitičko-podravska 17,33 41,33 41,33Vukovarsko-srijemska 26,95 26,95 46,10Zadarska 19,51 25,00 55,49(%)Iz tablice pristupačnosti obrazovnih ustanova u 7 županija u RH vidljivo je da je u pravilupristupačnost obrazovnih ustanova iznimno niska, gotovo u svim je do 25%, nešto malo bolja je uGradu Zagrebu koji ima 33.18%. Najviše nepristupačnih obrazovnih građevina je u Bjelovarskobilogorskojžupaniji, 54.47%.Uz obrazovne institucije daje se prikaz i pristupačnosti građevina Hrvatskog zavoda zazapošljavanje kao mjesta na kojem osobe s invaliditetom traže posao, dolaze na savjetovanja iprimaju brojne druge usluge koje su zadnjih godina profilirane posebice kroz Odjele za osobe sinvaliditetom.Pristupačnost građevina Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 7 županijaŽupanija Pristupačno (%)Djelimično Nepristupačnopristupačno (%)(%)Bjelovarsko-bilogorska 0,00 60,00 40,00Grad Zagreb 33,33 0,00 66,6733


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIstarska 20,00 40,00 40,00Ličko-senjska 33,33 16,67 50,00Virovitičko-podravska 25,00 25,00 50,00Vukovarsko-srijemska 25,00 25,00 50,00Zadarska 33,33 50,00 16,67Stanje pristupačnosti građevina Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuje da je u prosjekupristupačnost od 20% do 33% međutim u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nije pristupačna nitijedna građevina.Može se zaključiti da je teškoće s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikomostvarivanja prava na zapošljavanje moguće ukloniti primjenom jedinstvene definicije osobe sinvaliditetom sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom; rješavanjem pitanja vještačenjaosoba s invaliditetom u nekoliko sustava; smanjenjem broja propisa koji regulirajuto pitanje; ocjenjivanjem preostale radne sposobnosti a ne onoga što osoba ne može učiniti;uspostavom regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju; još sveobuhvatnijom promocijompoticajnih mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za profesionalnurehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, poštivanjem prednosti prilikom zapošljavanjaosoba s invaliditetom s istim kvalifikacijama kao i ostali, sprječavanjem diskriminacije naosnovu invaliditeta, sustavnim pristupom reguliranju pitanja kvotnog zapošljavanja na sve dionikezapošljavanja i drugo. Sve navedeno umanjit će prepreke s kojima se osobe s invaliditetomprilikom zapošljavanja svakodnevno suočavaju. Financijski poticaji za zapošljavanje osoba sinvaliditetom su neophodni no nisu dostatni, ali svakako nisu i jedini model koji će taj sustavunaprijediti.Literatura1.2.3.4.Zorislav Bobuš, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, 7. međunarodni skup ozapošljavanju osoba s invaliditetom, Zadar, 2011.Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske zaosobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,Zagreb, 2006.;Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Narodnenovine, broj 143/02, 33/05;Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom od 2007. do34


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2015., narodne novine, broj 63/07;5. Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije UN-a, Republika Hrvatska,2004.6. Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020, Europska komisija, 2010.;7. Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osobas invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. - 2015.,Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji,branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2006.;8. Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7576, 30. ožujka2013.;9. Grad Zagreb pristupačan osobama s invaliditetom, Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnuzaštitu i osobe s invaliditetom, Zagreb, 2011.;10. Vodič za osobe s invaliditetom kroz Istarsku županiju, Istarska županija, Zajednica savezaosoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, Pula, 2012.;11. Vodič za osobe s invaliditetom Ličko-senjske županije, Zajednica saveza osoba s invaliditetomHrvatske – SOIH;12. Vodič za osobe s invaliditetom Virovitičko-podravske županije, Zajednica saveza osoba sinvaliditetom Hrvatske – SOIH;13. Vodič za osobe s invaliditetom Vukovarsko-srijemske županije, Zajednica saveza osoba sinvaliditetom Hrvatske – SOIH;14. Vodič za osobe s invaliditetom Zadarske županije, Zajednica saveza osoba s invaliditetomHrvatske – SOIH;15. Vodič za osobe s invaliditetom Bjelovarsko–bilogorske županije, Zajednica saveza osoba sinvaliditetom Hrvatske – SOIH.35


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRECHTE UND BEDÜRFNISSE VON MENSCHEN MITBEHINDERUNG UNTER BESONDERER BEACHTUNG IHRERBESCHÄFTIGUNGZorislav Bobuš,Kroatien, Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung - SOIHZusammenfassungDas Beschäftigungsproblem ist ein allgemeines Problem in dessen Rahmen sich ausdreierlei Gründen die Arbeitslosigkeit von Menschen mit Behinderung besonders hervorhebt:das Bildungsniveau von Menschen mit Behinderung ist nicht nur gering, sondern auch dieBildungsbereiche entsprechen nicht den Arbeitsmarktbedürfnissen; die Arbeitgeber sind seitensder Kroatischen Anstalt für Arbeit und des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung nicht genügend informiert über Fördermaβnahmen fürBeschäftigung und Existenzgründung von Menschen mit Behinderung sowie Vorurteile, dieMenschen mit Behinderung als minderwertige Arbeitskräfte einordnen, ohne Beachtungder bewiesenen Tatsache, dass sich Menschen mit Behinderung sehr korrekt bezüglich derVerpflichtungen aus Arbeitsverhältnissen verhalten und sehr gute Arbeitsresultate erzielen,aber auch bezüglich der Einstellung zur Arbeit im Sinne der Einhaltung von Arbeitszeiten undder Nutzung von Krankschreibungen, deren Missbrauch ihrerseits auf ein Minimum reduziertist, da sie sich gerechtfertigterweise beweisen wollen und sich bemühen, ihren Arbeistplatz zubehalten. Die Arbeit umfasst eine Darstellung internationaler und nationaler Dokumente, diedie Frage der Beschäftigung regeln und äuβert sich zum auβerordentlich qualitativen Ansatzbei der Ausarbeitung des neuen Gesetzes über berufliche Rehabilitation und Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung, insbesondere durch die Regelung der Frage der beruflichenRehabilitation und der Gründung eines Zentrums. Zudem umfasst die Arbeit auch eine Darstellungder Zugänglichkeit von Gebäuden, um auf Barrieren hinzuweisen, die eine gröβere Teilhabe vonMenschen mit Behinderung am Arbeitsmarkt verhindern.Schlüsselworte: Menschen mit Behinderung, Beschäftigung von Menschen mitBehinderung; berufliche Rehabilitation, Zugangsmöglichkeit, UN Konvention über die Rechtevon Menschen mit BehinderungDie immer gröβer werdende Arbeitslosigkeit ist ein globales Problem, das auch anMenschen mit Behinderung nicht vorbeigegangen ist. Nach Angaben der Kroatischen Anstaltfür Arbeit betrug die Zahl arbeitsloser Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien imDurchschnitt 6.212, was einen Anstieg von 4% im Vergleich zu 2011 bedeutet. Der Prozentsatz36


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimabei den männlichen Arbeitslosen mit Behinderung beträgt 58%, während der Prozentsatz bei denFrauen etwas niedriger ist und bei 42% liegt. Den gröβten Anteil an Arbeitslosen verzeichnenjunge Erwachsene mit Behinderung im Alter von 20 bis 29 Jahren, die 34% aller Arbeitslosen mitBehinderung umfassen. Arbeitslose mit Behinderung die einem Hochschulabschluss haben bildeneinen Anteil von 1,85% aller Arbeitslosen, wovon 40% Frauen sind. Die meisten Arbeitslosenhaben eine Fachausbildung sowie Fachschulen und Fachhochschulen abgeschlossen – 68% odereine vierjährige berufsorientierte Mittelschule und das Gymnasium – 14%.Viele bedeutende internationale und nationale Dokumente definieren in ihren Zielen undstrategischen Bestimmungen den Bereich der beruflichen Rehabilitation und der Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung, aus denen später gesetzliche Vorschriften und untergesetzlicheNormungen hervorgehen, so dass die Zahl der beschäftigten Menschen mit Behinderung in denletzten Jahren, trotz eines bedeutenden Anstiegs der Arbeitslosigkeit der Allgemeinbevölkerung,durch die Kroatische Anstalt für Arbeit bedeutend gesteigert wurde. Diese Daten zeugen voneiner erfolgreichen Promotion von Fördermaβnahmen seitens der Kroatischen Anstalt für Arbeitsowie des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderungund ihrer Nutzung.Trotz dieser Tatsache und der positiven Tendenzen zeigen direkte Kontakte mit Arbeitgebernin allen Gespanschaften eine unzureichende Kenntnis von Fördermaβnahmen für die Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung, woraus auch eine unzureichende Nutzung der Maβnahmenresultiert, was neben bestehenden Vorurteilen über Menschen mit Behinderung als Arbeitskräfteeiner der wichtigen Gründe ist, warum die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung nochimmer nicht als Herausforderung für Arbeitgeber erkannt wurde.Gemäβ aller internationaler und nationaler Dokumente haben Menschen mit Behinderungdas Recht auf inklusive Bildung, kontinuierliche Rehabilitation, einen angepassten Arbeitsplatz(rationale Anpassung), einen gesicherten Transfer sowie berufliche Rehabilitation. Sie habenebenfalls ein Recht auf gleiche Möglichkeiten in der Gesellschaft, damit sie gleichberechtigt amLeben der Gesellschaft und somit auch am Arbeitsplatz teilnehmen können.Die bedeutendsten internationalen Dokumente, die diesen Bereich regeln, sind: die UNKonvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung; die Europäische Strategie fürMenschen mit Behinderung 2010-2020; die Millenniumsentwicklungsziele; Europa 2020; derAktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe behinderterMenschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderter Menschen in Europa2006-2015Die UN Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung besagt imArtikel 27. Arbeit und Beschäftigung „Die Vertragsstaaten anerkennen das gleiche Recht vonMenschen mit Behinderungen auf Arbeit; dies beinhaltet das Recht auf die Möglichkeit, denLebensunterhalt durch Arbeit zu verdienen, die in einem offenen, integrativen und für Menschenmit Behinderungen zugänglichen Arbeitsmarkt und Arbeitsumfeld frei gewählt oder angenommen37


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimawird.“.Des Weiteren verpflichten sich die Vertragsstaaten die Verwirklichung des Rechts auf Arbeitzu sichern und zu fördern sowie:1. Diskriminierung aufgrund von Behinderung in allen Angelegenheiten im Zusammenhangmit einer Beschäftigung gleich welcher Art, einschließlich der Auswahl-, EinstellungsundBeschäftigungsbedingungen, der Weiterbeschäftigung, des beruflichen Aufstiegssowie sicherer und gesunder Arbeitsbedingungen, zu verbieten;2. das gleiche Recht von Menschen mit Behinderungen auf gerechte und günstigeArbeitsbedingungen, einschließlich Chancengleichheit und gleichen Entgelts fürgleichwertige Arbeit, auf sichere und gesunde Arbeitsbedingungen, einschließlichSchutz vor Belästigungen, und auf Abhilfe bei Missständen zu schützen;3. zu gewährleisten, dass Menschen mit Behinderungen ihre Arbeitnehmer- undGewerkschaftsrechte gleichberechtigt mit anderen ausüben können;4. Menschen mit Behinderungen wirksamen Zugang zu allgemeinen fachlichen undberuflichen Beratungsprogrammen, Stellenvermittlung sowie Berufsausbildung undWeiterbildung zu ermöglichen;5. für Menschen mit Behinderungen Beschäftigungsmöglichkeiten und beruflichenAufstieg auf dem Arbeitsmarkt sowie die Unterstützung bei der Arbeitssuche, beimErhalt und der Beibehaltung eines Arbeitsplatzes und beim beruflichen Wiedereinstiegzu fördern;6. Möglichkeiten für Selbstständigkeit, Unternehmertum, die Bildung von Genossenschaftenund die Gründung eines eigenen Geschäfts zu fördern;7. Menschen mit Behinderungen im öffentlichen Sektor zu beschäf tigen;8. die Beschäftigung von Menschen mit Behinderungen im privaten Sektor durch geeigneteStrategien und Maßnahmen zu fördern, wozu auch Programme für positive Maßnahmen,Anreize und andere Maßnahmen gehören können;9. sicherzustellen, dass am Arbeitsplatz angemessene Vorkehrungen für Menschen mitBehinderungen getroffen werden;10. das Sammeln von Arbeitserfahrung auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt durch Menschenmit Behinderungen zu fördern;11. Programme für die berufliche Rehabilitation, den Erhalt des Arbeitsplatzes und denberuflichen Wiedereinstieg von Menschen mit Behinderungen zu fördern.Die Millenniumsentwicklungsziele, die für alle Mitglieder sowie für die internationaleGemeinschaft als Ganzes Aktivitäten für einzelne Interessenbereiche vorgeben, die zu ihrerRealisierung beitragen sollen.Die acht Millenniumsentwicklungsziele1. Bekämpfung von extremer Armut und Hunger;38


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2. Primärschulbildung für alle;3. Gleichstellung der Geschlechter und Stärkung der Rolle der Frauen;4. Senkung der Kindersterblichkeit;5. Verbesserung der Gesundheitsversorgung der Mütter;6. Bekämpfung von HIV/AIDS, Malaria und anderen schweren Krankheiten;7. Ökologische Nachhaltigkeit;8. Aufbau einer globalen Partnerschaft für Entwicklung;berühren die verletzbarsten Bereiche der Gemeinschaft. Das erste Ziel bestimmt dieVerringerung der relativen Armut und in Kroatien wurde hierzu als nachgeordnetes Ziel bestimmt„Verringerung der Zahl der Einwohner, die in relativer Armut leben mit Hilfe von Prioritäten(Menschen mit Behinderung als sozial empfindliche Gruppe sind einem höheren Armutsrisikoausgesetzt)“ sowie „... Bekämpfung langfristiger Arbeitslosigkeit durch Anpassung derArbeitsplätze, Erhöhung der Beteiligungsquote der Frauen ...“. In den Millenniumszielen sinddie Interventionen im Sinne von Motivation, Bildung und subventionierter Beschäftigung u.a.ausgerichtet auf Menschen mit Behinderung.Die Europäische Strategie für Menschen mit Behinderung 2010-2020 regelt in einem von8 Bereichen, dem Bereich 4, die Beschäftigungsfrage und betont hierbei notwendige Maβnahmenzur Erhöhung der Beschäftigtenzahl von Menschen mit Behinderung (diese liegt jetzt bei 50%)sowie die Notwendigkeit ein besonderes Augenmerk auf junge Menschen mit Behinderung zulegen, die im Begriff sind ihre Ausbildung zu beenden und auf den Arbeitsmarkt drängen. Füreine möglichst erfolgreiche Durchführung der Maβnahmen wird die EU nationale Anstrengungenunterstützen durch: eine Analyse des Arbeitsmarkts für Menschen mit Behinderung, Hilfe beiihrer Integration auf dem Arbeitsmarkt durch den Europäischen Strukturfond, Entwicklungaktiver Marktpolitik, zugängliche Arbeitsplätze und Dienstleistungen bei der Beschäftigungsvermittlung.Die EUROPA 2020 – Europäische Strategie für intelligentes, nachhaltiges undintegratives Wachstum setzt sich in ihren Bestimmungen ein für die Pflege einer Wirtschaftmit einer hohen Beschäftigtenzahl, die einen gesellschaftlichen und territorialen Zusammenhaltgewährleistet und definiert als eines der Hauptthemen die „Europäische Plattform gegen Armut“mit dem Ziel, einen gesellschaftlichen und territorialen Zusammenhalt zu gewährleisten, indemalle einen Nutzen von den Vorteilen des Wachstums und der Arbeitsplätze haben und indemMenschen, die an Armut und sozialer Ausgrenzung leiden ein würdevolles Leben und eineaktive Teilhabe am gesellschaftlichen Leben ermöglicht wird. Es ist notwendig, ein Programmzur Förderung sozialer Innovationen für die Verwundbarsten zu entwickeln und durchzuführen,und zwar vorrangig durch die Schaffung innovativer Möglichkeiten in den Bereichen Bildung,Ausbildung und Beschäftigung von vernachlässigten Gesellschaftsgruppen, durch die Bekämpfungvon Diskriminierung von z.B. Menschen mit Behinderung.Der Aktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe39


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimabehinderter Menschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderterMenschen in Europa 2006-2015 gibt vor, dass Beschäftigung, Berufsberatung und Ausbildungdie Schlüsselfaktoren für eine gesellschaftliche Integration und wirtschaftliche Unabhängigkeitvon Menschen mit Behinderung sind. Ein einheitlicher Ansatz für die Beschäftigung wird durchdie Vereinigung von Antidiskriminierungsmaβnahmen und Maβnahmen positiven Handelnsgefördert sowie durch die Aktualisierung der Fragen bezüglich der Beschäftigung von Menschenmit Behinderung im Rahmen der Beschäftigungspolitik.Der Plan des Europarates beinhaltet die Aktionslinie Nr. 5 Beschäftigung, Berufsberatungund Ausbildung. Beschäftigung wird als Schlüsselelement für eine gesellschaftliche Integrationund wirtschaftliche Unabhängigkeit aller Bürger im arbeitsfähigen Alter gesehen. DieBeschäftigungszahl von Menschen mit Behinderung ist sehr niedrig – die Politikinhalte füreine Erhöhung der Aktivenzahl müssen verschiedenartig und allumfassend sein, um allenHindernissen bei der Teilnahme am Arbeitsleben begegnen zu können. Es wurden Ziele undkonkrete Aktivitäten für die Mitgliedsstaaten bestimmt, um methodisch und möglichst erfolgreichan die Problemlösung heranzugehen.Die Ziele sind die Förderung der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung amöffentlichen Arbeitsmarkt durch gleichzeitige Anwendung Antidiskriminierender Maβnahmen unddurch Maβnahmen positiven Handelns, um Menschen mit Behinderung gleiche Möglichkeiten zugewährleisten sowie die Inangriffnahme der Bekämpfung von Diskriminierung und die Förderungder Teilhabe von Menschen mit Behinderung an der beruflichen Einschätzung, Berufsberatung,Ausbildung und Dienstleistungen bezüglich von Beschäftigung.Konkrete Aktivitäten, die den Mitgliedsstaaten vorgeschlagen werden sind:• Belange, die mit der Beschäftigung behinderter Menschen verbunden sind, in allgemeinebeschäftigungspolitische Maßnahmen einbeziehen;• sicherstellen, dass behinderte Menschen Zugang zu einer objektiven und individuellenBeurteilung haben (bei der ihre Möglichkeiten in Bezug auf potenzielle Berufe ermitteltwerden);• den Schwerpunkt von der Beurteilung von Behinderungen auf die Beurteilung vonFähigkeiten verlagern und diese zu konkreten Arbeitsplatzanforderungen in Bezugsetzten;• Grundlagen für ihr Ausbildungsprogramm anbieten;• helfen, eine geeignete Beschäftigung oder Wiederbeschäftigung zu finden;• sicherstellen, dass behinderte Menschen Zugang zu Berufsberatung, Ausbildung und• beschäftigungsbezogenen Dienstleistungen auf höchstmöglicher Qualifikationsebenehaben und - falls erforderlich - angemessene Anpassungen vornehmen;• Schutz vor Diskriminierung in jeder Phase der Beschäftigung, einschließlich der Auswahlund Einstellung sowie bei allen Maßnahmen des beruflichen Aufstiegs sicherstellen;• Arbeitgeber dazu ermutigen, behinderte Menschen zu beschäftigen;40


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Einstellungsverfahren anwenden (z. B. Anzeigen, Vorstellungsgespräche,Eignungsbeurteilungen, Auswahlverfahren), die sicherstellen, dass Arbeitsmöglichkeitenbehinderten Menschen tatsächlich offen stehen;• angemessene Anpassungen am Arbeitsplatz oder bei den Arbeitsbedingungenvornehmen, einschließlich Telearbeit, Teilzeitarbeit und Arbeit zu Hause, um denspeziellen Bedürfnissen behinderter Beschäftigter zu entsprechen;• das Verständnis für Behindertenfragen bei der Geschäftsleitung und den Mitarbeiterndurch einschlägige Schulungen erhöhen;• sicherstellen, dass die allgemeinen Systeme für eine selbständige Tätigkeit für behinderteMenschen zugänglich sind und sie unterstützen;• sicherstellen, dass es Unterstützungsmaßnahmen, wie z. B. geschützte oder unterstützteBeschäftigung für diejenigen gibt, deren Bedürfnissen auf dem allgemeinen Arbeitsmarktnicht ohne persönliche Unterstützung entsprochen werden kann;• behinderte Menschen dabei unterstützen, aus einer geschützten Beschäftigung in eine• unterstützte Beschäftigung und schließlich in eine Beschäftigung auf dem allgemeinenArbeitsmarkt zu wechseln;• Fehlanreize zur Arbeitsaufnahme, die in Leistungssystemen für behinderte Menschenenthalten sind, beseitigen, und die Leistungsempfänger zum Arbeiten ermutigen, wennsie dazu in der Lage sind;• die Bedürfnisse behinderter Frauen in Betracht ziehen, wenn Programme undMaßnahmen entwickelt werden, die sich auf die Chancengleichheit von Frauen bei derBeschäftigung, einschließlich Kinderbetreuung, beziehen;• sicherstellen, dass behinderte Beschäftigte in Bezug auf die Anhörung zu Beschäftigungsbedingungen sowie die Mitgliedschaft und aktive Mitwirkung in Gewerkschaften diegleichen Rechte haben wie andere Beschäftigte;• wirksame Maßnahmen zur Förderung der Beschäftigung behinderter Menschenergreifen;• sicherstellen, dass den Bedürfnissen behinderter Menschen auch in den Rechtsvorschriftenund Regelungen zum Arbeitsschutz Rechnung getragen wird und dass sie nichtdiskriminiert werden;• Maßnahmen fördern, einschließlich gesetzgeberischer Maßnahmen undIntegrationsmanagement, um es zu ermöglichen, dass Menschen, die behindert werden,während sie im Arbeitsleben stehen, weiterhin im Arbeitsmarkt bleiben;• sicherstellen, dass insbesondere behinderte Jugendliche Praktika und Möglichkeitendes Arbeitstrainings wahrnehmen können, damit sie Kompetenzen aufbauen können,und dass sie Informationen über die Praxis des Arbeitslebens erhalten; ggf. dieUnterzeichnung und Ratifizierung der Europäischen Sozialcharta (revidiert) (ETS Nr.163), insbesondere Artikel 15, in Betracht ziehen sowie die Entschließung AP (95)341


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaüber eine Charta zur beruflichen Beurteilung behinderter Menschen umsetzen.Nationale Vorschriften, mit denen die berufliche Rehabilitation und die Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung geregelt werden:• Nationale Strategie für die Gleichstellung der Möglickeiten von Menschen mitBehinderung 2007 bis 2015;• Gesetz über die berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mitBehinderung (Amtsblatt „NN“ 143/02, 33/05);• Gesetz über Arbeit (Amtsblatt „NN“ 61/11);• Gesetz über die Vermittlung von Beschäftigung und der Rechte während derArbeitslosigkeit (Amtsblatt „NN“ 25/12);• Arbeitsschutzgetz (Amtsblatt „NN“ 75/09);• Gesetz über die Bekämpfung von Diskriminierung (Amtsblatt „NN“ 112/12);• Beschluss über die Art des Erhalts von Subventionen für die Beschäftigung von Menschenmit Behinderung (Amtsblatt „NN“ 8/08, 20/09, 96/09, 44/10) sowie zahlreiche anderegesetzliche und untergesetzliche Normungen.Die Nationale Strategie für die Gleichstellung der Möglickeiten von Menschenmit Behinderung 2007 bis 2015 beinhaltet das Recht auf Arbeit und Beschäftigung vonMenschen mit Behinderung als eines der grundlegenden Menschenrechte und eine Behinderungder Inanspruchnahme dieses Rechts stellt eine Rechtsverletzung und Diskriminierung dar.Maβnahmen für die Sicherstellung der Konkurrenzfähigkeit von Menschen mit Behinderungauf dem Arbeitsmarkt müssen frühzeitig ergriffen werden, nämlich währen deren Kindheit oderJugend bzw. während des Auftretens oder der Feststellung der Behinderung, wobei hier demEntdecken und der Entwicklung ihrer intellektuellen Potenziale und ihrer Arbeitspotenzialebesondere Aufmerksamkeit gewidmet werden muss. Ziel ist es, dass Menschen mit Behinderungzu Erschaffern werden und nicht ausschlieβlich Nutzer von Haushaltsmitteln bleiben und daherist es notwendig, kontinuierlich an der Erhöhung der Bewuβtseinsebene über die Notwendigkeitder Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zu arbeiten sowie an der Erkenntnis über ihreWerte im Bereich Beschäftigung und Soziales.Ziele: Durchführung einer Antidiskriminierungspolitik im Bereich der arbeits-sozialenIntegration von Menschen mit Behinderung bzw. Förderung aktiver Teilhabe von Menschen mitBehinderung im Bereich beruflicher Rehabilitation, Beschäftigung und Arbeit; Förderung desErwerbs von Wissen, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die notwendig sind für Beschäftigung undden Erhalt des Arbeitsplatzes; Förderung der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung amoffenen Arbeitsmarkt durch Anwendung aller verfügbaren positiven Maβnahmen; Durchführungvon Beschäftigung unter geschützten Bedingungen; Durchführung von Beschäftigung mitUnterstützung; Förderung alternativer Beschäftigungsformen; Förderung der Teilhabe und der42


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaArbeit in Beschäftigungszentren.Maβnahmen:1. Duchführung einer Evaluation der Anwendung bestehender gesetzlicher Normenund aktueller Politikinhalte im Bereich der Rehabilitation und der Beschäftigung vonMenschen mit Behinderung seitens einer unabhängigen Einrichtung;2. Mechanismen zum Schutz vor Diskriminierung sicherstellen im Bereich derBeschäftigung und Arbeit von Menschen mit Behinderung;3. Gründung regionaler Zentren für berufliche Rehabilitation;4. Menschen mit Behinderung einen Zugang zur Berufsberatung (berufliche Orientierung)gewähren ohne Hinblick auf ihr Lebensalter, Bildung und ihren Beschäftigtenstatus;5. Durchführung der Sensibilisierung von Arbeitgebern und der Förderung vonBeschäftigung von Menschen mit Behinderung;6. Sicherstellung effizienter Maβnahmen zu Förderung von Existenzgründung,entsprechender Beschäftigungsformen und des Erhalts von Arbeitsplätzen von Menschenmit Behinderung auf allen Ebenen;7. Festlegung von Modellen zur Beschäftigung von Menschen mit Behinderung die auf demoffenen Arbeitsmarkt ohne Unterstützung keine Anstellung finden können (Agenturen,Innungen, Werkstätten von Verbänden für Menschen mit Behinderung, Beschäftigungsassistenten) und Gewährleistung von Maβnahmen zur Durchführung von Unterstützungbei der Arbeitssuche;8. Förderung der Bewilligung von staatlichen Subventionen an Wirtschaftssubjekte dieMenschen mit Behinderung beschäftigen.Der Entwurf des Vorschalgs für das Gesetz über berufliche Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit Behinderung schlägt im Teil Allgemeine Bestimmungenund im Teil Beschäftigung und Arbeit Neuheiten vor, die in das bestehende Gesetz integriertwerden sollen: eine Definition der Menschen mit Behinderung muss übereinstimmen mit der UNKonvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung; eine verminderte Arbeitsfähigkeitmuss verlagert werden hin zu einer verbleibenden Arbeitsfähigkeit; die Feststellung der Behinderungund der verminderten Arbeitsfähigkeit muβ durch ein Gutachterverfahren geregelt werden, indem die Standpunkte des Zentrums für berufliche Rehabiliation Anwendung finden; auβer derDefinition von Maβnahmen und Aktivitäten die die berufliche Rehabilitations umfasst, müssenin dem neuen Gesetz auch die Auftraggeber von Dienstleistungen beruflicher Rehabilitation mitaufgenommen werden, die verpflichtet sind, die Dienstleistungen auch zu bezahlen und das Gesetzmuss den Erlass einer Durchführungsverordnung vorsehen, die Bedingungen für die Nutzungder Rechte, die Art der Leistungserbringung, den Preis der Dienstleistung, sowie die Aufsichtüber die Durchführung beruflicher Rehabilitation festlegt; Beschäftigungsbedingungen werdendurch Beschäftigungsmodele ausgearbeitet (mit Beihilfe, ohne Beihilfe, mit Unterstützung, in43


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaintegrativen Werkstätten, in Beschützenden Werkstätten); Quoten für alle Arbeitgeber; Einführungeiner Gebühr bei Nichtbeschäftigung in Höhe von 30% des Mindestlohns pro Person, die in denFond einflieβen werden; vorgesehen ist auch eine Ersatzquote. Das Gesetz soll am 1. Januar2014 in Kraft treten und danach sollen binnen einer Frist von acht Tagen die Verordnungen fürdie Durchführung des Gesetzes erlassen werden: die Durchführungsverordnung über beruflicheRehabilitation; die Durchführungsverordnung über Zentren für berufliche Rehabilitation; dieDurchführungsverordnung über Beschützende Werkstätten und Integrationswerkstätten sowiedie Durchführungsverordnung über Beschäftigungsquoten.Neben allem bereits Angeführtem ist es notwendig, der Frage der Zugänglichkeit besondereAufmerksamkeit zu schenken, ebenso wie der Anwendung des Prinzips des Universal Designs,was am einfachsten bei neuen Gebäuden ist. Für bereits bestehende Gebäude muss immer an eineAnpassung nach den Prinzipien einer rationalen Anpassung gedacht werden, die noch immernicht ausreichend definiert ist, nicht nur in Kroatien, sondern auch im übrigen Europa und daherwird die Notwendigkeit der Erarbeitung eines Handbuchs für eine rationale Anpassung betont,damit Arbeitgeber im Voraus in der Lage sind Kosten bezüglich der Person die sie beschäftigenzu berechnen bzw. bezüglich ihrer Fähigkeiten und Bedürfnisse für eine bauliche Anpassung odereine Anpassung des Arbeitsplatzes.Zur Illustration der Situation in der Republik Kroatien folgt eine Darstellung derZugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 Gespanschaften aus der ersichtlich wird, dassMenschen mit Behinderung schon in der Frühphase ihrer Integration in das Alltagsleben sehrhäufig mit nicht überbrückbaren baulichen Barrieren konfrontiert werden.Analyse der Situation in den Gespanschaften: Zugänglichkeit alsVoraussetzung für Bildung,Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 GespanschaftenGespanschaftzugänglich(%)teilweisezugänglich(%)unzugänglich(%)Bjelovar-Bilogora 17,89 27,64 54,47Stadt Zagreb 33,18 30,12 36,71Istrien 23,18 24,55 52,27Lika-Senj 14,47 26,32 59,21Virovitica-Podravina 17,33 41,33 41,33Vukovar-Syrmien 26,95 26,95 46,10Zadar 19,51 25,00 55,4944


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAus der Tabelle bezüglich der Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 Gespanschaftenin der Rep. Kroatien wird ersichtlich, dass die Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in derRegel ausgesprochen gering ist, denn in fast allen Gespanschaften liegt sie bei bis zu 25%, etwasbesser ist es in der Stadt Zagreb 33.18%. Die höchste Unzugänglichkeit von Bildungseinrichtungenverzeichnet die Gespanschaft Bjelovar-Bilogora mit 54.47%.Neben den Bildungseinrichtungen folgt eine Darstellung der Zugänglichkeit von Gebäudender Kroatischen Anstalt für Arbeit, Orte also, an denen Menschen mit Behinderung Arbeit suchen,zur Berufsberatung kommen und zahlreiche andere Dienstleistungen in Anspruch nehmen, die inden vergangenen Jahren insbesondere durch Abteilungen für Menschen mit Behinderung geprägtwurden.Zugänglichkeit von Gebäuden der Kroatischen Anstalt für Arbeit in 7GespanschaftenGespanschaftzugänglich(%)teilweisezugänglich(%)unzugänglich(%)Bjelovar-Bilogora 0,00 60,00 40,00Stadt Zagreb 33,33 0,00 66,67Istrien 20,00 40,00 40,00Lika-Senj 33,33 16,67 50,00Virovitica-Podravina 25,00 25,00 50,00Vukovar-Syrmien 25,00 25,00 50,00Zadar 33,33 50,00 16,67Die Situation der Zugänglichkeit von Gebäuden der Kroatischen Anstalt für Arbeit zeigt,dass die Zugänglichkeit im Schnitt 20% bis 33% beträgt, dass jedoch in der Gespanschft Bjelovar-Bilogora nicht ein einziges Gebäude zugänglich ist.Es kann geschlussfolgert werden, dass die Schwierigkeiten auf die Menschen mit Behinderungbei der Verwirklichung ihrer Rechte auf Beschäftigung treffen, beseitigt werden können durchAnwendung einer einheitlichen Definition von Menschen mit Behinderung gemäβ der Konventionüber die Rechte von Menschen mit Behinderung; durch Lösung der Frage nach einer Beurteilungvon Menschen mit Behinderung in unterschiedlichen Systemen; durch Reduzierung der Zahl anVorschriften die diese Frage regeln; durch Beurteilung der verbleibenden Arbeitsfähigkeit anstelleder Beurteilung dessen, was die Person nicht tun kann; durch Einführung regionaler Zentrenfür berufliche Rehabilitation; durch noch umfassendere Information über Fördermaβnahmen der45


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaKroatischen Anstalt für Arbeit und des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung vonMenschen mit Behinderung, durch Achtung der Vorteile bei der Beschäftigung von Menschen mitBehinderung mit gleichwertiger Qualifikation, durch Bekämpfung von Diskriminierung aufgrundvon Behinderungen, durch einen systematischen Ansatz bei der Regelung der Quotenfragebezüglich Beschäftigung u.a. Alle angeführten Maβnahmen werden die Hindernisse, mit denenMenschen mit Behinderung bei der Beschäftigungssuche konfrontiert werden, mindern. FinanzielleSubventionen für die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung sind unabdingbar und nochunzureichend, sind jedoch auch nicht das einzige Model zur Fortentwicklung des Systems.Literatur1. Zorislav Bobuš, Die Konvention über Rechte von Menschen mit Behinderung, 7.Internationale Versammlung über die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung,Zadar, 20112. Die Konvention über Rechte von Menschen mit Behinderung, Ausschuss der Regierung derRepublik Kroatien für Menschen mit Behinderung, Ministerium für Familie, Kriegsveteranenund Solidarität zwischen den Generationen, Zagreb, 2006;3. Gesetz über die berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung,Amtsblatt „Narodne novine“, Nummer 143/02, 33/05;4. Nationale Srtategie für die Gleichstellung der Möglichkeiten von Menschen mit Behinderung2007 bis 2015, Amtsblatt „Narodne novine“, Nummer 63/07;5. Nationaler Bericht über die Umsetzung der Ziele der Millenniumsdeklaration der UN,Republik Kroatien, 20046. Europäische Strategie für Menschen mit Behinderung 2010-2020, Europäische Kommission,2010;7. Aktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe behinderterMenschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderter Menschenin Europa 2006-2015, Ausschuss der Regierung der Republik Kroatien für Menschen mitBehinderung, Ministerium für Familie, Kriegsveteranen und Solidarität zwischen denGenerationen, Zagreb, 2006;8. Kroatische Anstalt für Arbeit, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7576, 30. März 2013;9. Die Stadt Zagreb ist zugänglich für Menschen mit Behinderung, Stadt Zagreb, Stadtamt fürSozialschutz und Menschen mit Behinderung, Zagreb, 2011;10. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Istrien, GespanschaftIstrien, Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH,Pula, 2012;11. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Lika-Senj, KroatischeGemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;46


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima12. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Virovitica-Podravina,Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;13. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Vukovar-Syrmien,Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;14. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Zadar, KroatischeGemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;15. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Bjelovars–Bilogora,Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH.47


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaInvaliditätspension Neu –Arbeitsmarktpolitische MassnahmenGL Dr. Christian Operschall,ÖsterreichZielsetzungDie Bundesregierung hat sich zum Ziel gesetzt, Menschen länger gesund im Erwerbslebenzu halten und krankheitsbedingte Pensionierungen zu vermeiden.Ziel des Sozialrechts-Änderungsgesetzes 2012 (SRÄG 2012) ist es daher, gesundheitlichbeeinträchtigten Menschen durch berufliche und medizinische Maßnahmen derRehabilitation eine längere Erwerbstätigkeit zu ermöglichen, anstatt sie vorzeitig inInvaliditätspension zu schicken.Ältere länger gesund in Beschäftigung haltenDas gesamte Paket ist von der Erkenntnis getragen, dass das Wissen und die Erfahrungder älteren Menschen im Arbeitsprozess stärker als bisher genutzt werden müssen.Die durch die längere Beschäftigung gewonnenen Beitragszeiten erhöhen die späterePension und tragen somit zur Vermeidung von Altersarmut bei.StabilitätspaketMit dem Stabilitätspaket 2012 bis 2016 wurden Strukturmaßnahmen (u.a. in den BereichenArbeitsmarkt und Pensionen) beschlossen, die den Staatshaushalt nachhaltig entlasten sollen.Bis 2016 werden € 600 Mio. zusätzlich investiert, um Menschen länger im Erwerbslebenzu halten.Ziel ist, in den nächsten 4 Jahren 200.000 Personen durch dieses Gesamtprogramm zuunterstützen.48


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaStrategische Ausrichtung• Auf die individuellen Problemlagen abgestimmter ganzheitlicher Ansatz• Standardisierte und institutionenübergreifende Zusammenarbeit (Sozialversicherungsträger, Arbeitsmarktservice, Bundessozialamt)• Medizinische Rehabilitation, berufliche Rehabilitation und arbeitsmarktpolitischeInterventionen aufeinander abgestimmt• Bei komplexen Problemlagen Koordination und Steuerung der Intervention über einCase ManagementZielgruppen (I)1. Personen, für die die einheitliche Begutachtungsstelle auf Grund eines vorangegangenenPensionsantrages eine berufliche Rehabilitation empfiehlt.1. Arbeitslose, die gesundheitliche Vermittlungseinschränkungen aufweisen und beidenen eine Integration in den Arbeitsmarkt ohne medizinische/berufliche Rehabilitationoder sonstige arbeitsmarkt-politische Intervention nicht oder nicht in absehbarer Zeitmöglich ist.Zielgruppen (II)Voraussetzung bei beiden Personengruppen ist, dass diese• arbeitsfähig und rehabilitationsfähig sind,• in der Lage sind, in einem erforderlichen Ausmaß an arbeitsmarktpolitischen Maßnahmen(inkl. Beschäftigungsmaßnahmen) teilzunehmen.Die Reform gilt für alle Personen, die am 1.1.2014 jünger als 50 Jahre sind. Die Regelungengelten daher in wenigen Jahren für alle.Rehabilitationsgeld, UmschulungsgeldWährend der beruflichen Maßnahmen der Rehabilitation soll zur Sicherung derLebensgrundlage ein Anspruch auf Umschulungsgeld bestehen und bei medizinischer49


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRehabilitation ein Rehabilitationsgeld gewährt werden.An die Stelle befristeter Invaliditätspensionen treten Rehabilitation und Umschulung,verbunden mit einer entsprechenden sozialen Absicherung, um den Menschen die Sicherheitund Motivation zu geben, die Umschulung auf einen gesundheitlich adäquaten Beruf und dieReintegration in den Arbeitsmarkt engagiert anzustreben.Höhe des UmschulungsgeldesWer zur aktiven Teilnahme an beruflichen Maßnahmen der Rehabilitation bereit ist, erhältein Umschulungsgeld, zunächst in Höhe des Arbeitslosengeldes.Ab dem Beginn der Maßnahme wird der Grundbetrag des Arbeitslosengeldes um 22 Prozentangehoben, und das Existenzminimum (Wert 2013: 977,- €) bildet die Untergrenze.Arbeitsmarktpolitische InterventionenNicht zuletzt werden die verstärkten Anstrengungen des Arbeitsmarktservice zur Förderungder Wiederbeschäftigung von gesundheitlich beeinträchtigten Personen unter Beachtung derindividuellen Leistungsfähigkeit und Qualifizierbarkeit wichtig sein.Stufenweise Reintegration50


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCase ManagementAuch das bestehende Beratungs-, Informations- und Unterstützungsangebot von fit2workfür Menschen mit gesundheitlichen Problemen soll im Zusammenhang mit der geplantenberuflichen und medizinischen Rehabilitation optimiert eingesetzt werden.Verknüpfung von medizinischer und beruflicher RehabilitationDas Arbeitsmarktservice und die Sozialversicherungsträger sollen eng kooperieren, umeine optimale Rehabilitation als Voraussetzung für einen erfolgreichen Wiedereinstieg in denArbeitsmarkt zu erreichen.Dabei können Elemente der medizinischen und beruflichen Rehabilitation sinnvollmiteinander verknüpft werden.Grundsätze für die Umsetzung• Die gesundheitliche Situation der Arbeitsuchenden ist - als Bedingung für eineerfolgreiche Arbeitsmarktintegration - grundsätzlich und umfassend wahrzunehmen.• Ausrichtung der Prozesse und Zusammenarbeit der beteiligten Institutionen nach demGrundsatz der „Early Intervention“.• Sichergestellt werden sollen die episoden-übergreifende individuelle Beratung undBetreuung der Betroffenen.Verpflichtung - BegutachtungsstelleWenn eine Rehabilitation zweckmäßig und zumutbar ist, soll es eine Verpflichtung zurQualifizierung und beruflichen Rehabilitation geben.Zur Beurteilung, ob eine Rehabilitation in Betracht kommt, soll eine einheitlicheBegutachtungsstelle (Kompetenzzentrum Begutachtung) beim Pensionsversicherungsträger eingerichtet werden, die nach einheitlichen Standards und unter Einbeziehung desArbeitsmarktservice entscheidet.51


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIn diese Gutachten soll bereits die reale arbeitsmarktpolitische Perspektive einfließen.Clearingphase – PerspektivenplanDer Perspektivenplan ist ein ressourcen- und berufsbezogenes, arbeitsmedizinischesEinstiegsmodul zur Unterstützung einer gezielten und individuell abgestimmtenMaßnahmenplanung und KundInnensteuerung.Das Ergebnis sind konkrete Handlungsanleitungen für das AMS zur Erreichung des Zielsder Erhöhung der Integrationsfähigkeit der betroffenen Personengruppe/n.Betreuung der ZielgruppeIn den Regionalen Geschäftsstellen des AMS soll es in Zukunft auf die Bedürfnisse derZielgruppe spezialisierte, qualifizierte Reha-BeraterInnen geben.Die 4-wöchige Clearingmaßnahme Perspektivenplan für als arbeitsfähig eingeschätzteTeilnehmerInnen an der Begutachtung und Personen mit einem abgelehnten Pensionsantrag dientals Einstiegsmodul.Case Management – Case WorkCase Management (fit2work) Case Work (AMS, KV usw.)Das AMS wird künftig Personen mit gesundheitlichen Einschränkungen intensiv undüber Episoden hinweg maßnahmen- und bereichsübergreifend betreuen. Es erfolgt eineUnterstützung der Zielgruppe beim mehrstufigen Integrationsprozess.Bei Kombination von gesundheitlichen Beeinträchtigungen mit psychosozialenProblemlagen erfolgt eine Flankierung der Interventionen durch Case Work der entsprechendenBeratungs- und Betreuungseinrichtungen.Erhöhung der IntegrationsfähigkeitGesundheitlich beeinträchtigten Personen, die nicht auf einen geeigneten Arbeitsplatz vermittelt52


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimawerden können, sind binnen 8 Wochen geeignete Schulungs- oder Wiedereingliederungsmaßnahmenanzubieten.Das Ziel der Integrationsfähigkeit soll insbesondere durch die Möglichkeit längererFörderzeiträume (z.B. mit geringerer täglicher zeitlicher Belastung und flexibler Zeitgestaltung)erreicht werden.Verschiedene arbeitsmarktpolitische Interventionsmöglichkeiten sollen miteinanderkombiniert werden, in sinnvoller Weise aufeinander aufbauen und in Integrationskettenmünden.QualifizierungWenn unter Berücksichtigung ihrer gesundheitlichen Entwicklung eine Chance aufWiedereingliederung in den Arbeitsmarkt besteht, sollen die betroffenen Personen qualitativhochwertige, auf dem Arbeitsmarkt nachgefragte Ausbildungen erhalten.Die Qualifizierungsmaßnahmen umfassen individuell abgestimmte Umschulungs- undAusbildungsmaßnahmen, deren arbeitsmarktpolitischer Erfolg laufend evaluiert und angepasstwird.Entsprechend dem Ansatz einer verstärkten „Qualifizierung on demand“ werden auchKooperationsmodelle mit personal-suchenden Betrieben forciert.Zweiter ArbeitsmarktAuf dem 2. Arbeitsmarkt sollen Ansätze forciert werden, die eine stufenweise Reintegrationin den 1. Arbeitsmarkt ermöglichen.Niederschwellige Projekte mit einem angst- und barrierefreien Zugang, die Möglichkeitbei mangelnden Arbeitsroutinen diese Routinen in Beschäftigungsprojekten wieder zu erlangenund letztendlich die Brückenfunktion der gemeinnützigen Arbeitskräfteüberlassung für eineReintegration in den 1. Arbeitsmarkt zu nutzen, sind für eine stufenweise Reintegrationheranzuziehen.ArbeitstrainingsIm Hinblick auf die Zielgruppe gesundheitlich eingeschränkter Personen soll die Option53


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaeines speziellen Arbeitstrainings als niedrigschwellige Vorstufe zur nachfolgenden Transitbeschäftigunggeschaffen werden.Pilotprojekte zu solchen Modellen laufen bereits im AMS bei Trägern vonBeschäftigungsprojekten (Beispiel):• Stundenweise/geringfügige Beschäftigung – max. 3 Monate• Arbeitstraining parallel zu klassischer Sozialarbeit mit stabilisierenden Elementen – max.9 MonateBeschäftigungsförderung, EingliederungsbeihilfenBei einer Integration in den 1. Arbeitsmarkt sind entsprechende Maßnahmen der Nach- undAnschlussbetreuung zu implementieren, die auch über einen längeren Zeitraum zur Verfügungstehen.Der Ansatz des „Supported Employment“, der Unterstützungs-möglichkeiten (z.B. inForm von Coaching, Arbeitsassistenz) für die Beschäftigten und für den Beschäftigerbetriebanbietet, soll forciert werden.KombilohnDa Menschen mit gesundheitlichen Einschränkungen häufig nicht in der Lage seinwerden, einer Vollzeitbeschäftigung nachzugehen, ist deren materielle Existenz zu sichern,wenn die Wiederherstellung der Integrationsfähigkeit mit einem Dienstverhältnis (über derGeringfügigkeitsgrenze, u.a. in Beschäftigungsprojekten) verbunden ist.54


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIP Neu: Leistungen und AblaufKostenteilungIm Hinblick darauf, dass die neuen Leistungen des Arbeitsmarkt-service und der Krankenversicherungsträger wesentlich zur Entlastung der Pensionsversicherung beitragen, sindentsprechende Beiträge aus Mitteln der Pensionsversicherung zur Abgeltung des Aufwandesvorgesehen.Die Pensionsversicherung hat einen Kostenersatz für berufliche Maßnahmen derRehabilitation an das Arbeitsmarktservice zu leisten.55


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIP Neu Akteure: Gemeinsam ans Ziel56


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaInvalidska mirovina – novo: Mjere koje seodnose na politiku zapošljavanjadr. Christian Operschall,AustrijaPostavljanje ciljevaSavezna vlada si je postavila cilj održati ljude duže zdravima u radnom odnosu te izbjećiumirovljenja zbog bolesti.Stoga je cilj Zakona o izmjeni socijalnog prava 2012 (SRÄG 2012) omogućiti osobamasa zdravstvenim poteškoćama duži radni vijek umjesto prijevremene invalidske mirovine i toputem profesionalnih i medicinskih mjera rehabilitacije.Zadržimo starije osobe duže zdrave u radnom odnosuCjelokupni paket se temelji na saznanju da se znanje i iskustvo starijih osoba moraju višekoristiti u radnom procesu nego što se to do sada činilo.Doprinosi ostvareni dužim zaposlenjem povisuju kasniji iznos mirovine i pridonosesprečavanju siromaštva u starosti.Paket stabilnostiPaketom stabilnosti od 2012. do 2016. godine donesene su strukturne mjere (izmeđuostaloga na području tržišta rada i mirovina) koje bi s vremenom trebale rasteretiti proračun.Do 2016. godine će se uložiti dodatnih € 600 Mio. kako bi se osobe duže zadržalo uradnom odnosu.Cilj je u naredne 4 godine ovim cjelokupnim programom poduprijeti 200.000 osoba.57


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaStrateške smjernice• Cjeloviti pristup koji je usklađen s individualnim poteškoćama• Standardizirana suradnja koja zahvaća institucije (nositelj socijalnog osiguranja,Zavod za zapošljavanje, Socijalna služba)• Međusobno usklađena medicinska rehabilitacija, profesionalna rehabilitacija i intervencijekoje se odnose na politiku zapošljavanja• Koordinacija i upravljanje intervencijama preko Case Managementa kod težihpoteškoćaCiljne skupine (I)1.2.Osobe kojima je jedinstvena ustanova za vještačenje na temelju prethodnog zahtjevaza mirovinu preporučila profesionalnu rehabilitaciju.Nezaposlene osobe sa zdravstenim poteškoćama koje im otežavaju pronalazakposla i kod kojih integracija na tržište rada bez medicinske/profesionalne rehabilitacijeili drugih interventnih mjera koje se odnose na politiku zapošljavanja nije moguća,odnosno nije moguća u do dogledno vrijeme.Ciljne skupine (II)Uvjet za obje ciljne skupine je da su:• sposobni za rad i rehabilitaciju• u određenoj mjeri u stanju sudjelovati pri mjerama koje se odnose na politikuzapošljavanja (uključujući i mjere za zapošljavanje)Reforma vrijedi za sve osobe koje su 1.1.2014. godine mlađe od 50 godina. Odredbe ćedakle za nekoliko godina vrijediti za sve.Novčana sredstva za rehabilitaciju i prekvalifikacijuTijekom profesionalnih mjera rehabilitacije u svrhu osiguranja životne osnove trebapostojati pravo na novčana sredstva za prekvalifikaciju, a kod medicinske se rehabilitacije58


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimamoraju osigurati novčana sredstva za rehabilitaciju.Umjesto ograničenih invalidskih mirovina nastupaju rehabilitacija i prekvalifikacija zajednos odgovarajućom socijalnom sigurnošću, kako bi se osobama pružila sigurnost i motivacijaza angažiranim provođenjem prekvalifikacije za zdravstveno adekvatan posao i reintegraciju natržište rada.Visina iznosa za prekvalifikacijuOnaj tko je spreman aktivno sudjelovati u poslovnim mjerama rehabilitacije, dobit će novčanasredstva za prekvalifikaciju, najprije u visini naknade za nezaposlene.S početkom mjere osnovni iznos naknade za nezaposlene povisuje se za 22 posto, aegzistencijski minimum (Vrijednost 2013: 977 €) čini donju granicu.Intervencije koje se odnose na politiku zapošljavanjaNadalje su bitni i pojačani napori Zavoda za zapošljavanje u poticanju ponovnogzapošljavanja osoba sa zdravstvenim poteškoćama i to s obzirom na individualne sposobnostii kvalifikacije.Postepena reintegracija59


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCase ManagementPonudu za savjetovanjem, informiranjem i potporom koju fit2work u okviru planiraneprofesionalne i medicinske rehabilitacije nudi za osobe sa zdravstvenim poteškoćama trebatakođer optimalno primijenjivati.Povezivanje medicinske i profesionalne rehabilitacijeZavod za zapošljavanje treba usko surađivati s nositeljem socijalnog osiguranja kako bi seostvarila optimalna rehabilitacija kao uvjet za uspješan povratak na tržište rada.Pri tome se elementi medicinske i profesionalne rehabilitacije mogu međusobnosmisleno povezati.Osnovna načela za provedbu• Zdravstveno stanje osobe koja traži zaposlenje – kao uvjet za uspješnu integraciju natržište rada – mora se načelno i sveobuhvatno prihvatiti.• Usmjeravanje procesa i suradnja institucija koje sudjeluju prema načelu „EarlyIntervention“.• U svim fazama treba se osigurati individualno savjetovanje i skrb za dotičnu osobu.Obveza – ustanova za vještačenjeUkoliko je rehabilitacija svrsihodna i podnošljiva, treba postojati obveza za kvalifikacijui profesionalnu rehabilitaciju.Za odlučivanje o tome je li rehabilitacija potrebna, kod nositelja mirovinskog osiguranjatreba urediti jedinstvenu ustanovu za vještačenje (Centar za vještačenje sposobnosti) koja ćeodlučivati prema jedinstvenim standardima i u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje.To bi vještačenje već trebalo sadržavati realnu perspektivu s obzirom na politikuzapošljavanja.60


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaFaza “Clearinga” – Plan perspektivePlan perspektive je uvodni modul radne medicine koji se odnosi na resurse i posao,a provodi se sa svrhom podupiranja ciljanog i individualnog planiranja mjera te usmjeravanjaklijenata.Rezultat su konkretne upute za djelovanje Zavoda za zapošljavanje s ciljem povećanjasposobnosti integracije dotične skupine/skupina.Skrb o ciljnoj skupiniU područnim uredima Zavoda za zapošljavanje bi ubuduće trebali postojati savjetnici zarehabilitaciju koji su osposobljeni i kvalificirani za potrebe ciljne skupine.Mjera clearinga Plan perspektive u trajanju od četiri tjedna služi kao uvodni modulsudionicima koji su procijenjeni zapošljivima tijekom vještačenja i osobama kojima je odbijenzahtjev za mirovinu.Case Management – Case WorkCase Management (fit2work) Case Work (Zavod za zapošljavanje, zdravtsvenoosiguranje itd.)Zavod za zapošljavanje će u buduće intenzivno i u svim fazama kroz različite mjere i urazličitim područjima pružati skrb osobama sa zdravstvenim poteškoćama. Slijedi podupiranjeciljnih skupina prilikom procesa integracije u nekoliko faza.Kod kombinacije zdravstvenih i psiho-socijalnih poteškoća slijedi praćenje intervencijaputem Case Work-a odgovarajućih ustanova za savjetovanje i skrb.Povišena sposobnost integracijeOsobama sa zdravstvenim poteškoćama, kojima se ne može pronaći prikladno radno mjesto,treba u roku od 8 tjedana ponuditi odgovarajuće mjere obrazovanja ili ponovne integracije.Bolja sposobnost integracije bi se prije svega trebala postići i kroz mogućnost dužihrazdoblja za poticanje (npr. manjim dnevnim vremenskim opterećenjem i fleksibilnimplaniranjem vremena).Razne mogućnosti intervencije koje se odnose na politiku zapošljavanja trebale bi se61


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimameđusobno kombinirati, nadograđivati se na smislen način te se na kraju pretvoriti u integracijskelance.KvalifikacijaUkoliko, s obzirom na njihov zdravstveni razvoj, postoji mogućnost ponovne integracijena tržište rada, dotičnim se osobama mora pružiti kvalitetno obrazovanje koje je traženo natržištu rada.Mjere kvalifikacije obuhvaćaju individualno usklađene mjere prekvalifikacije i obrazovanjačiji se uspjeh s obzirom na politiku zapošljavanja neprestano razvija i prilagođava.Sukladno principu pojačane “Kvalifikacije na zahtjev” ustraje se i na modelima suradnjes poduzećima koji traže osoblje.Drugo tržište radaNa drugom tržištu rada treba ustrajati na pristupima koji omogućavaju postepenureintegraciju na 1. tržište rada.Za postepenu reintegraciju potrebni su lako dostupni projekti s pristupom bez straha iprepreka, mogućnost ponovnog stjecanja radnih navika u projektima zapošljavanja i na koncukorištenje premosne funkcije kod prepuštanja radne snage u sveopću korist za reintegraciju na 1.tržište rada.Radni treningS obzirom na ciljanu grupu koju čine osobe sa zdravstvenim poteškoćama, opcija posebnogradnog treninga trebala bi biti prvi lako dostupan korak prema prijelaznom zapošljavanju.Pilot projekti za takve modele već se provode u Zavodu za zapošljavanje kod nositeljaprojekata zapošljavanja (Primjer):• Na sate/zaposlenje koje ne prelazi granicu dohotka – maksimalno 3 mjeseca• Radni trening paralelno s klasičnim socijalnim radom sa stabilnim elementima –maksimalno 9 mjeseci62


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPoticanje zapošljavanja, pomoć pri integracijiPri integraciji na 1. tržište rada potrebno je implementirati odgovarajuće mjere skrbi nakoni u nastavku integracije, koje stoje na raspolaganju i tijekom dužeg vremenskog razdoblja.Treba ustrajati na pristupu “potpomognutog zapošljavanja” (Supported Employment) kojinudi mogućnosti potpore (primjerice u obliku coachinga, asistiranja) za zaposlenika i poduzećeu kojem je zaposlen.Subvencija na plaćeBudući da osobe sa zdravstvenim poteškoćama često neće moći raditi na puno radno vrijeme,potrebno je osigurati njihovu materijalnu egzistenciju, ukoliko je obnavljanje sposobnostiintegracije povezano s radnim odnosom (iznad granice dohotka, između ostalog u projektimazapošljavanja).Invalidska mirovina – novo: Usluge i tijek23


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPodjela troškovaBudući da nove usluge Zavoda za zapošljavanje i nositelja zdravstvenog osiguranjaznačajno pridonose rasterećenju mirovinskog osgiuranja, predviđeni su odgovarajući doprinosiiz sredstava mirovinskog osiguranja kao kompenzacija troškova.Mirovinsko osiguranje Zavodu za zapošljavanje mora nadoknaditi troškove za profesionalnemjere rehabilitacije.Invalidska mirovina, novi sudionici: Zajedno do cilja64


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaWerkstätten für behinderte Menschen inDeutschlandMichael HuberDeutschland, Mainz, WFB1. ZielsetzungNach dem Sozialgesetzbuch ist die „Werkstatt für behinderte Menschen eine Einrichtung zurTeilhabe behinderter Menschen am Arbeitsleben [...] und zur Eingliederung in das Arbeitsleben.Sie hat denjenigen behinderten Menschen, die wegen Art oder Schwere der Behinderung nicht,noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt beschäftigt werdenkönnen,1. eine angemessene berufliche Bildung und eine Beschäftigung zu einem ihrer Leistungangemessenen Arbeitsentgelt aus dem Arbeitsergebnis anzubieten und2. zu ermöglichen, ihre Leistungs- oder Erwerbsfähigkeit zu erhalten, zu entwickeln, zuerhöhen oder wiederzugewinnen und dabei ihre Persönlichkeit weiterzuentwickeln.Sie fördert den Übergang geeigneter Personen auf den allgemeinen Arbeitsmarkt durchgeeignete Maßnahmen. Sie verfügt über ein möglichst breites Angebot an BerufsbildungsundArbeitsplätzen sowie über qualifiziertes Personal und einen begleitenden Dienst“ (§ 136SGB IX).Ziel einer Werkstatt ist demnach die Teilhabe von Menschen mit schweren Behinderungenam Arbeitsleben und in der Gesellschaft sicherzustellen bzw. sie einzugliedern. Die Werkstattwill Benachteiligungen beseitigen, Emanzipation unterstützen und Akzeptanz und Ebenbürtigkeitdurchsetzen.Hauptaufgabe der Werkstätten ist es, geeignete Arbeits- und Beschäftigungsmöglichkeitenanzubieten. Sie haben eine angemessene und anzupassende berufliche Bildung zu organisierenund Menschen ungeachtet der Art oder Schwere der Behinderung arbeitspädagogisch zu begleiten.Die Begleitung und Unterstützung muß so organisiert sein, daß es den Menschen gelingt, ihreLeistungsfähigkeit zu entwickeln. Sonder- und arbeitspädagogische Förderprozesse müssen sogestaltet werden, daß über das Arbeiten Erfolge erlebbar werden, die die Entwicklung einerPersönlichkeit unterstützen.Zwischen den Position „Pädagogik“ und „Produktion“ kann folglich kein Konflikt bestehen,weil die Werkstatt nicht eine Einrichtung des Arbeitslebens (Erwerbsbetrieb) ist, sondern zurTeilhabe am Arbeitsleben (Mosen, Scheibner 2003). Die Leistungen der Werkstätten sind durch65


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimadie Begleitung der behinderten Menschen im Arbeitsprozeß geprägt. Deren Einbeziehungin produktive Abläufe, Dienstleistungen und unternehmensnotwendige Aufgaben ist daszielführende Mittel zur Teilhabe. Die Einbindung der im Arbeitleben üblichen Bedingungen inLeistungen der Werkstatt notwendige Voraussetzung für die Erfüllung des gesetzlichen Auftrages.Es ist zwingende und originäre Aufgabe der Werkstatt, die Bedingungen des Arbeitslebens(Erwerbsbetrieb) aufzunehmen, ohne aber anzustreben, dessen Zielsetzungen zu übernehmen.2. PersonenkreisUm in einer Werkstatt am Arbeitsleben teilhaben zu können, müssen zwei Voraussetzungengegeben sein: Die Person muß eine Behinderung im Sinne § 2 SGB IX besitzen und sie kannwegen der Art oder wegen der Schwere dieser Behinderung nicht, noch nicht oder noch nichtwieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt tätig sein (§ 136,1 SGB IX).Sind diese beiden Kriterien erfüllt, besteht nach aktueller Rechtslage ein Anspruch auf eineBeschäftigung in der Werkstatt. Weil die Werkstatt zur Aufnahme verpflichtet ist (§1 WVO)kann dem behinderten Menschen diese auch nicht verwehrt werden. Gegenüber Arbeitnehmernin Erwerbsbetrieben besitzen Werkstattbeschäftigte also ein „Recht auf Arbeit“Das Sozialgesetzbuch benennt drei Negativkriterien, warum eine Person nicht in einerWerkstatt beruflich gefördert werden kann:• wenn trotz einer der Behinderung angemessenen Betreuung eine erhebliche Fremd- oderSelbstgefährdung zu erwarten ist (§ 136,2 SGB IX),• wenn das Ausmaß der erforderlichen Pflege und Betreuung die Teilnahme an Maßnahmenim Berufsbildungsbereich nicht zuläßt (§ 136,2 SGB IX) oder• sonstige Umstände ein Mindestmaß an wirtschaftlich verwertbarer Arbeit im Arbeitsbereichdauerhaft nicht zulassen (§ 136,2 SGB IX).3. Die Binnendifferenzierung der WerkstattOrganisatorisch ist die Werkstatt in vier Bereiche getrennt, nämlich das Eingangsverfahren,den Berufsbildungsbereich, den Arbeitsbereich und (mit Ausnahme in Nordrhein-Westfalen) inden Tagesförderbereich. Diese Binnengliederung ist sowohl unter fachlichen Gesichtspunktenrelevant als auch aus Sicht der Kostenerstattung. Generell lassen sich die einzelnen Bereiche inder Praxis allerdings so scharf voneinander nicht trennen bzw. sind teilweise integrativ organisiert.Die Differenzierung ist demnach mehr von der Seite des Organisationsaufbaus zu verstehen. Siesind wohl auch nur von Fachleuten derart wahrnehmbar.66


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDie Leistungen zur Teilhabe am Arbeitsleben, die in der Werkstatt erbracht werden sind im5. Kapitel des SGB IX beschrieben. So sind die Leistungen zu erbringen, die notwendig sind, umdie Erwerbsfähigkeit behinderter oder von Behinderung bedrohter Menschen entsprechend ihrerindividuellen Leistungsfähigkeit zu erhalten, zu verbessern , herzustellen oder wiederherzustellenund ihre Teilhabe am Arbeitsleben möglichst auf Dauer zu sichern (§ 33 SGB IX).Die Leistungen der Werkstatt werden darüber hinaus erbracht mit dem Ziel, die LeistungsundErwerbsfähigkeit der behinderten Menschen zu erhalten, zu entwickeln, zu verbessern, oderwiederherzustellen, die Persönlichkeit weiterzuentwickeln und eine Beschäftigung zu ermöglichenoder zu sichern.A) Das EingangsverfahrenBevor einer Person die Aufnahme in der Werkstatt vom zuständigen Leistungsträger bewilligtwird, ist immer ein sogenanntes Eingangsverfahren durchzuführen. Das Eingangsverfahren seitdem 1. Juli 2001 nicht mehr nur in Zweifelsfällen, sondern generell durchzuführen (§ 40 SGB IX).Das Eingangsverfahren muß feststellen, ob die Werkstatt die geeignete Maßnahme für eineangemessene Teilhabe der Person am Arbeitsleben ist sowie welche Bereiche der Werkstattund welche Leistungen zur Teilhabe am Arbeitsleben für den behinderten Menschen in Betrachtkommen. Deshalb hat die Werkstatt auch die Pflicht, einen sogenannten Eingliederungsplan zuerstellen, der Aufschluß über berufliche und soziale Förderziele geben soll. Wird die Personnach dem Eingangsverfahren in die Werkstatt aufgenommen, ist der Eingliederungsplan imBerufsbildungsbereich sowie im Arbeitsbereich fortzuführen. Er wird somit zur zentralenFörderdokumentation im Rahmen der beruflichen Eingliederung.Das Eingangsverfahren dauert drei Monate. Es kann auf die Dauer von vier Wochen verkürztwerden, wenn während des Eingangsverfahrens im Einzelfall festgestellt wird, daß eine kürzereDauer ausreichend ist (§ 3 Abs. 2 WVO).Die Beratung darüber, ob die Werkstatt die geeignete Einrichtung der beruflichenEingliederung ist, wird im Fachausschuß geführt (§ 2 WVO). Der Fachausschuß ist einparitätisch besetztes Gremium, aus Vertretern der zuständigen Leistungsträger (in der Regelder Bundesagentur für Arbeit und Träger der überörtlichen Sozialhilfe) sowie der Werkstatt.Darüber hinaus ist es dem Fachausschuß möglich, soweit erforderlich Sachverständige zu hörenoder andere Personen zu Rate ziehen. Von dieser Möglichkeit wird in der Praxis jedoch kaumGebrauch gemacht.Nach Beendigung des Eingangsverfahrens gibt der Fachausschuß sein Votum ab. DasVotum erfolgt nach Vorschlag der Werkstatt und nach Anhörung des behinderten Menschen,gegebenenfalls auch seines gesetzlichen Vertreters. Es muß unter Würdigung aller Umstände desEinzelfalles, insbesondere der Persönlichkeit des behinderten Menschen und seines Verhaltenswährend der Zeit im Eingangsverfahren erfolgen. Dieses Votum hat allerdings empfehlenden67


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCharakter, d.h. es bindet den zuständigen Leistungsträger nicht. So kann es durchaus vorkommen,daß der zuständige Leistungsträger vor seiner Kostenzu- oder absage noch einmal die einenweiteren Sachverständigen hinzuzieht. Die Entscheidung über die Aufnahme in eine Werkstattliegt definitiv beim zuständigen Leistungsträger. Für die Finanzierung im Eingangsverfahrenund Berufsbildungsbereich zuständig sind die Bundesagentur für Arbeit sowie die Trägerder Unfallversicherung, Kriegsopferfürsorge und Rentenversicherung. Die Bedeutung desFachausschußvotums sollte nicht geringgeschätzt werden. Votiert der Fachausschuß mehrheitlichfür eine Aufnahme und lehnt der zuständige Leistungsträger darauf hin die Kostenübernahme ab,steht es des behinderten Menschen frei, Rechtsmittel einzulegen. Die Sozialgerichte entscheidendann fast ausnahmslos im Sinne des Fachausschußvotums.Obwohl das Eingangsverfahren generell durchzuführen ist, kommt es vor, daß vorallem Menschen mit schwersten und mehrfachen Behinderungen vom Eingangsverfahrenausgenommen werden, weil davon ausgegangen wird, daß eine Aufnahme in den Arbeitsbereichder Werkstatt nicht erfolgen kann. Den Personen wird dann in der Regel eine Eingliederung ineiner Tagesfördereinrichtung empfohlen. Diese Praxis ist, wie bereits dargestellt, rechtswidrig.Sie verstößt nicht nur gegen das vom Gesetzgeber garantierte Recht auf berufliche Bildung in derWerkstatt, sondern auch gegen den Gleichheitsgrundsatz im Grundgesetz (Art. 3 Abs. 3 Satz 3GG). Menschen mit schweren und mehrfachen Behinderung wird so ihr Recht auf beruflicheQualifizierung abgesprochen, da die Förderangebote in den Tagesbereichen keine beruflichenMaßnahmen durchführen. Sehr wohl zeigen aber bundesweite Modellvorhaben, daß auchfür diesen Personkreis eine berufliche Bildung organisiert werden kann, die mit den in derWerkstättenverordnung beschriebenen Zielen konform geht.Für die drei Monate, in denen das Eingangsverfahren durchzuführen ist, besteht keinegesetzlich vorgegebene fachlich-inhaltliche Ausgestaltung. Allerdings gibt der Gesetzgeber vor,daß zur Durchführung die Fachkräfte des Berufsbildungsbereiches und der begleitenden Diensteeingesetzt werden, sofern der zuständige Leistungsträger nicht höhere Anforderungen stellt(§ 9 WVO). Wegen einer weitergehenden Definition dessen, was an geeigneten Maßnahmenim Eingangsverfahren und Berufsbildungsbereich durchgeführt werden sollte, haben dieBundesagentur für Arbeit und die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderteMenschen bereits 1996 ein entsprechendes Rahmenprogramm für die beiden Bereiche vereinbart,das 2002 aktualisiert und erweitert wurde.In der Praxis wird das Eingangsverfahren zumeist als „Reha-Assessment“ angelegt.Zusammen mit dem Teilnehmer wird dessen Vorliebe und Stärken analysiert. Gemäß demWunsch der Teilnehmer kommt es zu kleinen Arbeitserprobungen, die den behindertenMenschen helfen sollen, ihre Selbsteinschätzung zu verbessern. Standardisierte Instrumente oderTestverfahren, die den Teilnehmern und Fachkräften dabei helfen existieren bislang noch nichtin ausreichendem Maß. Der Großteil der sonderpädagogischen Förderinstrumentarien ist für denSchulbereich konzipiert, arbeitspsychologische oder berufspädagogische Verfahren hingegen68


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasind nicht für den Personenkreis in der Werkstatt geeignet. Das bislang bekannteste Instrument istdas Detmolder Lernwegemodell (DLM), das von der Lebenshilfe entwickelt wurde. Seit werdenzudem Testverfahren, die in den Berufsbildungswerken Verwendung finden, auf die Bedarfe derTeilnehmer in Werkstätten angepaßt. Insgesamt dürfte ein Großteil der Eingliederungsvorschlägeaufgrund der Einschätzung der Fachkräfte zustande kommen und weniger durch wissenschaftlicheAnalyse.B) Der BerufsbildungsbereichMit Einführung des SGB IX am 1. Juli 2001 fand die Bezeichnung BerufsbildungsbereichEingang in die Fachterminologie der Werkstätten. Dem bislang als Arbeitstrainingsbereichbezeichneten Bereich kam nun eine erweiterte Aufgabenstellung zu. Nicht nur sprachlich warder Bezug zur Ausbildung enger gefaßt, auch in der Zielsetzung kam dem Berufsbildungsbereichhöhere Bedeutung zu, als dem bisherigen Arbeitstraining, dessen methodische Fülle sich vielfachin der Vier-Stufen-Methode (Vorbereitung, Vorführung, Nachvollzug, Üben) erschöpfte. DieMaßnahmen des Berufsbildungsbereichs haben nun die Teilhabe am Arbeitsleben und dieEntwicklung der Persönlichkeit zum Ziel. Sie sollen die beruflichen und die lebenspraktischenFähigkeiten und Fertigkeiten der behinderten Menschen planmäßig entwickeln und sie auf eineTätigkeit im Arbeitsbereich der Werkstatt oder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt vorbereiten.Der Förderung der Persönlichkeit kommt deswegen ein Schwerpunkt zu, weil sie angeleitetwerden sollen, ihr Leben selbständig und eigenverantwortlich führen zu können.Dafür müssen die Berufsbildungsmaßnahmen individuell, angepaßt und differenziertgenug sein, damit ergänzende Bildungsangebote von Berufsschulen, Berufsbildungswerken,anderen Rehaträgern oder den Ausbildungsstätten der Handwerkskammern genutzt werdenkönnen. In der Praxis erweist es sich jedoch als zunehmend schwieriger, solche Kooperationenaufzubauen und nutzbar zu machen. Zum einen wächst der Anteil von Jugendlichen die ohneoder mit ungenügenden Schulabschlüssen einen Ausbildungs- und Arbeitsplatz suchen. Zumanderen stehen die öffentlich geförderten Ausbildungsstätten unter zunehmenden Kostendruckund werden –paradoxerweise- in der Auswahl der Aufnahmen deutlich eingeschränkt. In derKonsequenz entsteht ein Wettbewerb um die bestehenden Ausbildungsgelegenheiten. Diesewerden dann denen zugestanden, die einen erfolgreichen Übergang in das Erwerbslebenerwarten lassen. Zu diesem Personenkreis werden die Teilnehmer aus Werkstätten oftmalsnicht gezählt.Damit den Teilnehmern im Berufsbildungsbereich eine angemessene berufliche(zumeist Erst-) Qualifikation angeboten werden kann, sind die Maßnahmen in einen GrundundAufbaukurs für jeweils ein Jahr zu planen. Während dieser Zeit umfaßt die Förderungdas Erlernen von Fähigkeiten und Fertigkeiten zur Teilhabe am Arbeitsleben, die Vermittlungvon Wissen und Einsichten, das Erreichen von sozialen Lernzielen und dadurch das Erlangen69


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimavon Kompetenzen. Die Methoden sollen sich an dem Ziel ausrichten, selbstgesteuerteLernprozesse zu initiieren und kooperatives Lernen und Handeln zu fördern. Im Grundkurssollen Fertigkeiten und Grundkenntnisse verschiedener Arbeitsabläufe vermittelt werden,darunter manuelle Fertigkeiten im Umgang mit verschiedenen Werkstoffen und Werkzeugen.Zugleich sollen Selbstwertgefühl des behinderten Menschen und die Entwicklung des SozialundArbeitsverhaltens gefördert sowie Schwerpunkte der Eignung und Neigung festgestelltwerden (§ 4 Abs. 4 WVO). Im Aufbaukurs sollen Fertigkeiten mit höherem Schwierigkeitsgrad,insbesondere im Umgang mit Maschinen, und vertiefte Kenntnisse über Werkstoffe undWerkzeuge vermittelt sowie die Fähigkeit zu größerer Ausdauer und Belastung und zurUmstellung auf unterschiedliche Beschäftigungen im Arbeitsbereich geübt werden (§ 4 Abs.5 WVO). So soll die berufliche Bildung in der Werkstatt, entsprechend den individuellenMöglichkeiten der Teilnehmer, auch über die Dauer des Berufsbildungsbereichs hinaus, zuKompetenzstufen führen, die denen der Regelausbildung vergleichbar sind.In der Praxis haben sich unterschiedliche Konzepte etabliert, um die berufsförderndenAngebote bedarfsgerecht und individuell gestalten zu können. Ein Modell, das der Regelausbildungsehr nahe kommt, ist die binnendifferenzierte berufliche Bildung (Hirsch 2006). Ausgehend vonden Rahmenbildungsplänen der IHK wird für die Berufsfelder, die in den Werkstätten angebotenwerden, die berufliche Qualifizierung so gestaltet, daß sie in vier Schwierigkeitsstufen verlaufenkann (1. Tätigkeitsorientierte Qualifizierung; 2. Arbeitsplatzorientierte Qualifizierung; 3.Berufsfeldorientierte Qualifizierung;4. Berufsbildorientierte Qualifizierung). Jede folgende Stufebaut auf der vorhergehenden auf und wird am Lerntempo des Teilnehmers ausgerichtet. Dieberufliche Bildung kann dadurch auch nach Beendigung des Berufsbildungsbereichs weitergeführtwerden und ein eventuelles Zertifikat zu einem späteren Zeitpunkt erworben werden. Das Modelllöst sich ganz bewußt von der Vorgabe einer Berufsbildungsdauer von lediglich zwei Jahren.Seit Einführung des SGB IX fordert die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderteMenschen von der Bundesregierung, den Berufsbildungsbereich mindestens für drei Jahre analogder Regelausbildung zu ermöglichen. Menschen mit geistiger Behinderung wird bislang nocheine bis zu zwei Jahre längere Schulausbildung zugestanden, die mit einer Beeinträchtigung imkognitiven Bereich gerechtfertigt wird. Sobald diese Menschen eine berufliche Qualifizierungerfahren, bleibt ihnen aber weniger Zeit als dem nichtbehinderten Bevölkerungsteil. DiesesMißverhältnis ist nicht nachvollziehbar und bedarf dringender Korrektur, um Werkstattbeschäftigtenicht zu benachteiligen.Die Angebote der Berufsbildungsbereiche werden derzeit noch den sogenanntenberufsvorbereitenden Bildungsmaßnahmen (BvB) zugeordnet. Eine differenzierte bundesweiteRegelung über die fachlich-inhaltliche Ausgestaltung existiert nicht. Jedoch haben dieBundesagentur für Arbeit und die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderteMenschen in gemeinsamen Empfehlungen weitgehende Anforderungen für die Arbeit imBerufsbildungsbereich beschrieben (Rahmenprogramm 2002).70


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDie Rechtsstellung der Teilnehmer im Berufsbildungsbereicht ähnelt der vonRehabilitanden in Berufsbildungswerken. Anders als die Beschäftigten im Arbeitsbereich,erhalten die Teilnehmer im Berufsbildungsbereich kein Entgelt aus den Erträgen derWerkstatt (§ 138 SGB IX). Sie bekommen statt dessen ein Ausbildungsgeld, das im erstenJahr 57 Euro und im zweiten Jahr 67 Euro beträgt (§ 107 SGB III). Wegen der besonderenRechtsstellung können die Teilnehmer des Berufsbildungsbereiches auch nicht an den Wahlenzum Werkstattrat teilnehmen. Zur Wahrung ihrer Mitwirkungsrechte nach § 139 SGB IXkönnen sie aber eigene Vertreter bestimmen.Nach Ablauf des Grundkurses und rechtzeitig vor Beendigung der Maßnahme imAufbaukurs muß der Fachausschuß wieder eine Stellungnahme abgeben. Er hat diesmal demzuständigen Leistungsträger zu berichten, ob- die Teilnahme an einer anderen oder weiterführenden beruflichenBildungsmaßnahme,- eine Wiederholung der Maßnahme im Berufsbildungsbereich oder- eine Beschäftigung im Arbeitsbereich der Werkstatt oder auf dem allgemeinenArbeitsmarkt einschließlich eines Integrationsprojektes im Sinne § 132 GB IXsinnvoll ist (§ 4 Abs.6 WVO).Nach Schätzungen der BAG WfbM werden jährlich rund 25.000 berufsbildendeMaßnahmen im Berufsbildungsbereich durchgeführt.C) Der ArbeitsbereichDie Werkstatt hat neben dem Berufsbildungsbereich auch einen Arbeitsbereich vorzuhalten,der behinderten Menschen mindestens 35 Stunden und höchsten 40 Stunden in der Woche dieTeilhabe am Arbeitsleben ermöglichen muß. Individuelle Regelungen, die im Rahmen einerTeilzeitbeschäftigung erbracht werden können, sind dadurch nicht ausgeschlossen (§ 6 WVO).Die Voraussetzung für die Gewährung einer Leistung im Arbeitsbereich ist, daß der Menschmit Behinderung ein Mindestmaß an wirtschaftlich verwertbarer Arbeit erbringen kann. EinMindestmaß wirtschaftlich verwertbarer Arbeitsleistung wird erbracht, wenn die Arbeitsleistungdes behinderten Menschen für die Werkstatt wirtschaftlich verwertbar ist, also das Arbeitsergebnisder Werkstatt insgesamt bereichert. Dazu kann keine Vorgabe betreffend Arbeitsmenge oder–zeit gegeben werden, es reicht ein Minimum an von dem behinderten Menschen erbrachterArbeitsleistung aus (BSG v. 7.12.1983). Was für die Werkstatt als wirtschaftlich verwertbarangesehen werden kann, liegt demnach rein im Ermessen der Geschäftsführung der Werkstatt.Nach § 41 Abs. 2 SGB IX sind die Leistungen der Werkstatt im Arbeitsbereich gerichtetauf:- Aufnahme, Ausübung und Sicherung einer der Eignung und der Neigung des behindertenMenschen entsprechenden Beschäftigung,71


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- Teilnahme an arbeitsbegleitenden Maßnahmen zur Erhaltung und Verbesserung der imBerufsbildungsbereich erworbenen Leistungsfähigkeit und zur Weiterentwicklung derPersönlichkeit sowie- Förderung des Übergangs geeigneter behinderter Menschen auf den allgemeinenArbeitsmarkt durch geeignete Maßnahmen.Die Werkstatt muß damit über ein möglichst breites Angebot an Arbeitsplätzen verfügen,um Art und Schwere der Behinderung, der unterschiedlichen Leistungsfähigkeit, Entwicklungsmöglichkeiten sowie Eignung und Neigung der behinderten Menschen soweit wie möglichRechnung zu tragen. Das stellt die Werkstätten mittlerweile vor besondere Herausforderungen.Aus ihrer Entwicklung heraus sind die Arbeitsmöglichkeiten in der Werkstatt traditionelldem produzierenden Bereich zu zuordnen. Die jahrelange Zusammenarbeit mit kleineren undmittleren Unternehmen, aber auch die Zuliefertätigkeit für global agierende Firmen, hat in denWerkstätten eine Arbeitswelt geschaffen, die der generellen in Deutschland nicht mehr entspricht.Über 70 Prozent der Arbeitnehmer in Deutschland sind mittlerweile im Dienstleistungsbereichtätig. In den Werkstätten ist das Verhältnis genau entgegengesetzt. Da der Dienstleistungsbereichaber nicht nur weiter wächst, sondern in seinen Anforderungen auch stetig komplexer wird,können diese Arbeitsmöglichkeiten nicht ohne weiteres für die Beschäftigten in den Werkstättenbereitgestellt werden. Weiter befinden sich die Werkstätten ebenfalls im globalen Wettbewerbmit Anbietern aus Niedriglohnländern und das Europäische Wettbewerbsrecht erschert mitseinen Freizügigkeitsregeln ihre Marktpositionierung gegenüber Erwerbsbetrieben. Zusätzlichmüssen die Werkstätten nationale steuerliche Regelungen beachten, um ihre Anerkennung alsgemeinnützige Einrichtung nicht zu gefährden. Ohne diese staatlichen Kompensationsleistungenkönnten Werkstätten am Markt nicht bestehen. Dennoch gelingt es den Werkstätten, besondersüber die Außenarbeitsplätze, Angebote zu schaffen, welche die vorangegangenen Kriterienerfüllen.Die Arbeitsplätze in Werkstätten entsprechen heute in ihrer Ausstattung soweit wiemöglich denjenigen auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt. Die wirtschaftliche Betätigung umfasstdie Lohn- bzw. Auftragsfertigung (z. B. Metallbearbeitung mit CNC-Technik, MontageundVerpackungsarbeiten, industriellen Fertigungsaufträge), die Dienstleistungen (z. B.Wäschereidienste, Garten- und Landschaftspflege, Mailingarbeiten) sowie die Eigenproduktion(z. B. Holzspielwaren, Keramikerzeugnisse, Textilien, Gartenmöbel, Produkte aus ökologischemLandbau). Das Portfolio der Arbeitsangebote detailliert zu beschreiben, würde den hier gesetztenRahmen sprengen. Die wirtschaftliche Entwicklung hat dazu geführt, daß mittlerweile über 90Prozent der Arbeitsbereiche nach einem zertifizierten Qualitätsmanagementverfahren organisiertsind. Die Eigenprodukte der Werkstätten werden im Wesentlichen in über 280 Werkstattläden imBundesgebiet sowie auf einer jährlich stattfindenden Messe vertrieben.Angesichts der produktiven und rehabilitativen Erfordernisse werden bei der Gestaltung derArbeitsplätze und -abläufe die besonderen Bedürfnisse der behinderten Menschen berücksichtigt,72


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaum sie in die Lage zu versetzen, wirtschaftlich verwertbare Arbeitsleistungen zu erbringen(§ 5 Abs. 2 WVO). Erforderlichenfalls werden Arbeitsvorgänge in einzelne Stufen untergliedert.Sinn und Zweck solcher Arbeitsteilungen ist die Vereinfachung und Vervielfältigung derArbeitsmöglichkeiten für die Beschäftigten, um auch auf diese Art eine Auswahl zu bewirken.Die Aufgliederung der Arbeitmöglichkeiten ist auch deshalb notwendig, weil die Beschäftigtenim Berufsbildungsbereich auf unterschiedlichem Niveau qualifiziert wurden (s.o.). Nun kannim Arbeitsbereich eine sinnvolle Fortführung dieser Bildungsangebote erfolgen. Zum Erhaltund zur Erhöhung der im Berufsbildungsbereich erworbenen Leistungsfähigkeit und zurWeiterentwicklung der Persönlichkeit bieten die Werkstätten arbeitsbegleitende Maßnahmen an,in denen diese weiterführenden Bildungsinhalte vermittelt werden können.Die Vielzahl der berufsfördernden und berufsbildenden Aufgaben im Arbeitsbereich machtdeutlich, dass die Werkstatt zur Erfüllung derselben ausreichendes Fachpersonal bedarf. Sosind in der Regel von der Werkstattleitung bis hin zu den Fachkräften in den ArbeitsgruppenMehrfachqualifikationen erforderlich. Neben dem kaufmännischen, technischen undsonderpädagogischen Fachwissen, das für die Leitungstätigkeit erforderlich ist, besitzen dieFachkräfte zur Arbeits- und Berufsförderung nicht nur eine abgeschlossene Berufsausbildungnebst mehrjähriger Berufspraxis, sie verfügen zudem über eine 600 bis 800 Stundenumfassende sonderpädagogische Zusatzqualifikation. Die Arbeit der Fachkräfte zur ArbeitsundBerufsförderung (FAB) wird unterstützt durch die begleitenden Dienste der Werkstatt, diedie pädagogische, psychologische und medizinische Unterstützung der behinderten Menschensicherstellen. Im Einvernehmen mit den zuständigen Rehabilitationsträgern vereinbaren dieWerkstätten weiteres Zusatzpersonal für pflegerische und therapeutische Angebote.Das Bundesministerium für Arbeit und Soziales veröffentlicht jährlich eine Übersicht überdie Entwicklung der Entgelte der Beschäftigten. 2005 lag das bundesdurchschnittliche monatlicheEntgelt bei rund 154,00 Euro. Es ist deshalb so niedrig, weil Werkstattarbeit nicht mit Erwerbsarbeitvergleichbar ist. Werkstattarbeit besteht zum einen Teil aus den Eingliederungsleistungen derFachkräfte und zum anderen aus der wertschaffenden Arbeit der Werkstattbeschäftigten. DieArbeit der Beschäftigten ist immer pädagogisch angeleitet, individuell gestaltet und therapeutischkompensiert. Sie ist deshalb eine komplexe Leistung und kann nie mit der Wertschöpfung einesErwerbstätigen verglichen werden. Zudem ist das bundesdurchschnittliche Arbeitsentgelt nur einestatistische Größe, wenn auch eine recht aussagefähige. Die Durchschnittsverdienste differierenvon Werkstatt zu Werkstatt beträchtlich und reichen vom Mindestentgelt in Höhe von 67 Euro bisüber 600 Euro monatlich, in Einzelfällen auch mehr. Das resultiert u. a. aus den unterschiedlichenKonzeptionen der Werkstattträger und der Art oder Schwere der Behinderung der Beschäftigten:Je nach dem, ob eher eine wirtschaftliche Betätigung und produktive Leistung betont werden kannoder eine arbeitstherapeutische, pädagogische und gestalterische Begleitung erforderlich ist. Sindpflegerisch-betreuende Leistungen besonders umfangreich - von der Hilfe beim Essen und demToilettengang und sind regelmäßige bewegungstherapeutische oder psychologische Maßnahmen73


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaerforderlich, steht logischerweise eine wesentlich geringere Zeit für die produktive Tätigkeit zurVerfügung. Und selbst die verlangt nach pädagogischer Begleitung und nicht vorrangig nach einemProduktivitätsbeweis. Zudem darf das Entgelt nicht als solitäres Einkommen betrachtet werden.Bis zu einem Arbeitsentgelt von 325 Euro erhalten die Beschäftigten ein Arbeitsförderungsgeldvon maximal 26 Euro (§ 43 SGB IX). Zudem hat jeder Werkstattbeschäftigte mit Aufnahme indie Werkstatt Anspruch auf Grundsicherungsleistungen. Aufgrund der vollen sozialrechtlichenAbsicherung erwerben die Beschäftigten Ansprüche auf eine volle Erwerbsminderungsrente, dieihnen nach 240 Beitragsmonaten in Höhe von 80 Prozent des Durchschnittseinkommens zurVerfügung steht.www.wfb-mainz.de74


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRadionice za osobe s invaliditetom uNjemačkojMichael HuberNjemačka, Mainz, WFB1. CiljPrema Socijalnom zakoniku „radionica za osobe s invaliditetom je ustanova koja omogućavaosobama s invaliditetom sudjelovanje u radnom životu [...] i integraciju u svijet rada. Treba onimosobama s invaliditetom koje se zbog vrste ili težine invaliditeta ne mogu, još ne mogu ili nemogu ponovno zaposliti na otvorenom tržištu rada1. ponuditi odgovarajuću strukovnu izobrazbu i zapošljavanje uz plaću primjerenu njihovojučinkovitosti i2. omogućiti im da zadrže, razviju, povećaju ili ponovno steknu djelotvornost i radnusposobnost te pri tome razviju svoju osobnost.Odgovarajućim mjerama potiče prelazak osoba doraslih tome na otvoreno tržište rada.Raspolaže širokim rasponom mjesta za strukovno osposobljavanje i radnih mjesta te kvalificiranimosobljem i pratećom službom” (§ 136. Socijalnog zakonika, svezak IX.).Sukladno tome, cilj je radionice osigurati uključivanje osoba s teškim invaliditetom usvijet rada i u društvo, odnosno integrirati ih. Radionica nastoji ukloniti zakinutost, podržatiemancipaciju te provoditi prihvaćanje i ravnopravnost.Glavni zadatak radionice je ponuditi odgovarajuće mogućnosti rada i zapošljavanja.Radionice trebaju organizirati prikladno i prilagodljivo strukovno obrazovanje te ponuditi radnopedagoškupodršku osobama bez obzira na vrstu ili težinu njihovog invaliditeta. Pomoć i podrškamoraju biti tako organizirane da omoguće ljudima da razvijaju svoju produktivnost. Posebni iradno-pedagoški procesi potpore moraju biti tako osmišljeni da se kroz rad doživljava uspjeh kojiučvršćuje razvoj ličnosti.Između „obrazovanja” i „proizvodnje” ne smije biti sukoba, jer radionica nije ustanova izstvarnog svijeta rada (profitno društvo), nego joj je svrha sudjelovanje u radnom životu (Mosen,Scheibner 2003.). Usluge u radionici karakterizira podrška osobama s invaliditetom u radnomprocesu. Njihovo uključivanje u proizvodne procese, usluge i neizbježne poslovne zadatke čini75


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasredstvo koje vodi k cilju - sudjelovanju. Uvođenje uobičajenih uvjeta rada u procese u radionicinužan je preduvjet za ispunjenje njezine zakonske svrhe. Obvezna je i specifična zadaća radionicepreuzeti uvjete iz poslovnog svijeta (profitnog društva) bez nastojanja da preuzme i njegoveciljeve.2. OsobeZa sudjelovanje u radnom procesu u radionici moraju biti ispunjena dva uvjeta: osoba moraimati invaliditet u smislu § 2. Socijalnog zakonika IX. i zbog vrste ili težine tog invaliditeta nemože, još ne može ili ne može ponovno raditi na otvorenom tržištu rada (§ 136. st. 1. Socijalnogzakonika, svezak IX.).Ako su ispunjena ta dva kriterija, prema važećem pravnom uređenju osoba ima pravona zapošljavanje u radionici. Budući da je radionica obvezna primiti osobu (§ 1. Uredbe oradionicama), osobi s invaliditetom ne može biti uskraćen pristup. U usporedbi s radnicima uprofitnim tvrtkama, zaposlenici radionice imaju dakle „pravo na rad”.Socijalnim zakonikom utvrđena su tri negativna kriterija zašto se osobu ne možeprofesionalno poticati u radionici:• ako se unatoč skrbi primjerenoj invaliditetu može očekivati značajno ugrožavanje drugihosoba ili same osobe s invaliditetom (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.)• ako opseg potrebne skrbi i potpore ne dozvoljava sudjelovanje u programima strukovnogosposobljavanja (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.) ili• ako druge okolnosti trajno ne dozvoljavaju minimalni ekonomski koristan rad u radnomokruženju (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.).3. Unutarnja diferencijacija radioniceOrganizacijski je radionica podijeljena u četiri područja i to: prethodni postupak, sektorza strukovno osposobljavanje, radni sektor i (osim u pokrajini Nordrhein-Westfalen) sektor zadnevnu skrb. Ova unutarnja struktura bitna je i sa stručnog stajališta i zbog naknade troškova.Međutim, općenito se ta različita područja u praksi ne može tako jasno razdvojiti, odnosnodjelomično su integrativno organizirana. Diferencijaciju dakle treba više shvatiti sa stajalištaorganizacijske strukture. Kao takvu ju vjerojatno doživljavaju samo stručnjaci iz tog područja.76


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAktivnosti sudjelovanja u radnom životu koje se provode u radionici opisane su u 5.poglavlju Socijalnog zakonika, svesku IX. Prema tome, treba provoditi neophodne aktivnosti takoda se zadrži, poboljša, uspostavi ili obnovi radna sposobnost osoba s invaliditetom ili ugroženihinvaliditetom sukladno njihovim individualnim sposobnostima te da im se po mogućnosti osiguratrajno sudjelovanje u radnom životu (§ 33. Socijalnog zakonika, svezak IX.).Osim toga, aktivnosti u radionici se provode s ciljem da kod osoba s invaliditetom očuvaju,razviju, poboljšaju ili obnove produktivnost i radnu sposobnost, da razvijaju njihovu osobnost teda omoguće ili osiguraju zapošljavanje.A) Prethodni postupakPrije nego nadležni pružatelj usluga odobri uključivanje osobe u radionicu, treba uvijekprovesti takozvani prethodni postupak. Od 1. srpnja 2001. prethodni postupak ne provodi seviše samo u slučajevima nedoumice, nego je obvezan za sve pristupnike (§ 40. Socijalnogzakonika, svezak IX.). Prethodnim postupkom mora se utvrditi je li radionica prikladan programza odgovarajuće sudjelovanje osobe u radnom životu te koji sektori radionice i koje aktivnostisudjelovanja u radnom životu mogu biti uzeti u obzir kod konkretne osobe s invaliditetom. Stoga jeradionica također obvezna izraditi tzv. plan uključivanja, u kojem trebaju biti navedeni strukovni isocijalni ciljevi podrške. Ako osoba bude primljena u radionicu nakon prethodnog postupka, planuključivanja treba nastaviti realizirati u sektoru za stručno osposobljavanje i radnom sektoru. Nataj način on postaje središnji razvojni dokument u kontekstu profesionalne integracije.Prethodni postupak traje tri mjeseca. Može se smanjiti na razdoblje od četiri tjedna ako setijekom prethodnog postupka u pojedinačnom slučaju utvrdi da je dovoljno i kraće razdoblje. (§3. st. 2. Pravilnika o radionicama)Savjetovanje o tome je li radionica prikladna ustanova za profesionalnu integraciju provodise u stručnom odboru (§ 2. Pravilnika o radionicama). Stručni odbor je tijelo koje je prema načelujednakosti sastavljeno od predstavnika nadležnih naručitelja usluga (u pravilu su to Saveznaagencija za rad i ustanova socijalne pomoći na nadlokalnoj razini) i predstavnika radionice.Štoviše, stručni odbor može, ako je potrebno, saslušati stručnjake ili se savjetovati s drugimosobama. Ali ovom se mogućnošću u praksi rijetko koristi.Po završetku prethodnog postupka stručni odbor glasuje. Glasovanje slijedi na prijedlogradionice i nakon razgovora s osobom s invaliditetom i eventualno s njegovim zakonskimzastupnikom. U tom se procesu uzimaju u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja, a posebnose uvažava osobnost osobe s invaliditetom i njezino ponašanje tijekom razdoblja prethodnogpostupka. Međutim, ovo glasovanje je preporuka po svojoj naravi, tj. ne obvezuje naručitelja77


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimausluge. Tako je lako moguće da se nadležni naručitelj usluge, prije nego odobri ili odbije snosititroškove, savjetuje s još nekim stručnjakom. Odluku o uključivanju u radionicu definitivno donosinaručitelj usluge. Za financiranje prethodnog postupka i stručnog osposobljavanja odgovorna jeSavezna agencija za rad te društva za osiguranje od nezgoda, službe za skrb o žrtvama rata imirovinski fondovi. Ne treba podcijeniti važnost glasovanja stručnog odbora. Ako stručni odborvećinski glasuje za uključivanje u radionicu, a nadležni naručitelj usluge potom odbije preuzetitroškove, osoba s invaliditetom ima pravo uložiti žalbu. Socijalni sudovi odlučuju gotovoisključivo u suglasnosti s ishodom glasovanja stručnog odbora.Iako je prethodni postupak obvezan za sve, može se dogoditi da prvenstveno osobe s teškimi višestrukim invaliditetom budu izuzete od prethodnog postupka, jer se pretpostavlja da nijemoguće uključiti takve osobe u radni sektor radionice. Takvim osobama obično se preporučujeuključivanje u ustanove za dnevnu skrb. Ova praksa je nezakonita, kao što je ranije spomenuto.Njome se ne krši samo zakonom zajamčeno pravo na strukovno obrazovanje u radionici, negoje protivna i načelu jednakosti iz Ustava (članak 3. st. 3. rečenica 3. Ustava). Tako se osobamas teškim i višestrukim invaliditetom uskraćuje pravo na stjecanje strukovne kvalifikacije jerpoticajni programi u sektorima za dnevnu skrb ne provode mjere strukovnog osposobljavanja. Alipredviđeni modeli u cijeloj zemlji jasno pokazuju da je i za ovu skupinu osoba moguće organiziratistrukovno osposobljavanje, što je u skladu s ciljevima opisanima u Pravilniku o radionicama.Za tri mjeseca tijekom kojih se provodi prethodni postupak ne postoji zakonski definirantehničko-sadržajni organizacijski oblik. Međutim, zakonodavac propisuje da za provedbu morajubiti angažirani stručnjaci za strukovno osposobljavanje i prateće službe, ako nadležni naručiteljusluge ne postavi veće zahtjeve (§ 9. Pravilnika o radionicama). Zbog šire definicije prikladnihprograma koje treba provesti tijekom prethodnog postupka i u sklopu strukovnog osposobljavanja,Savezna agencija za rad i savezna radna skupina za zaštitne radionice dogovorile su još 1996.odgovarajući okvirni program za oba postupka, koji je ažuriran i proširen 2002.U praksi se prethodni postupak obično organizira kao „rehabilitacijska procjena”. Zajednosa sudionikom analiziraju se njegove sklonosti i jače strane. Ako sudionik želi, malo se okušavau poslu, što bi trebalo pomoći osobama s invaliditetom da povećaju svoje samopoštovanje.Standardizirani instrumenti i postupci ispitivanja koji pomažu sudionicima i stručnjacima jošuvijek ne postoje u dovoljnoj mjeri. Većina poticajnih instrumenata iz područja defektologijeosmišljena je za školsku uporabu, dok radno-psihološki ili orijentacijsko-pedagoški postupcinisu pogodni za osobe u radionici. Dosada najpoznatiji instrument je Detmoldov model krivuljeučenja (DLM), koji je izradila ustanova za samopomoć. Osim toga, postupci testiranja kojimase koriste centri za strukovno obrazovanja prilagođavaju se potrebama sudionika u radionicama.Sveukupno gledajući, većina prijedloga za integraciju treba se temeljiti na procjeni stručnjaka, a78


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimamanje na znanstvenoj analizi.B) Sektor strukovnog obrazovanjaStupanjem na snagu Socijalnog zakonika, sveska IX. 1. srpnja 2001. pojam “sektorastrukovnog obrazovanja” ušao je u stručnu terminologiju radionica. Područje koje se prethodnonazivalo sektor radnog osposobljavanja dobilo je prošireni zadatak. Obrazovanje nije bilo užeshvaćeno samo u jezičnom smislu, nego je sektor strukovnog obrazovanja i u smislu ciljevadobio više značenje nego dotadašnje radno osposobljavanje, čije se metodičko bogatstvo čestoiscrpljivalo u metodi od četiri koraka (priprema, prezentacija, realizacija, vježbanje). Mjere izsektora strukovnog obrazovanja imaju pak kao cilj sudjelovanje u radnom životu i osobni razvoj.One trebaju planski razvijati profesionalne i praktične životne vještine i sposobnosti osoba sinvaliditetom te ih pripremiti za posao u radnom području radionice ili na otvorenom tržišturada. Stoga je naglasak stavljen na poticanje osobnosti jer osobu treba poučiti kako samostalno iodgovorno živjeti vlastiti život.Stoga mjere strukovnog obrazovanja moraju biti dovoljno individualne, prilagođenei diferencirane kako bi se omogućilo korištenje dodatnih obrazovnih programa u strukovnimškolama, centrima za profesionalno osposobljavanje, drugim rehabilitacijskim ustanovama iliobrazovnim centrima Obrtničke komore. U praksi se pak pokazalo sve težim izgraditi takvapartnerstva i učiniti ih korisnima. Kao prvo, raste udio mladih koji bez završene škole ili snedostatnim kvalifikacijama traže mjesto za stručnu praksu i radno mjesto. S druge strane, javnofinancirane obrazovne ustanove pod sve većim su troškovnim pritiskom i paradoksalno postajurestriktivnije pri odabiru polaznika. Kao posljedica toga razvilo se natjecanje oko postojećihmogućnosti obrazovanja. Njih dobivaju oni od kojih se očekuje uspješan prijelaz u svijetzaposlenih. U ovu skupinu često ne pripadaju osobe iz radionica.Da bi se sudionicima sektor strukovnog obrazovanja mogao ponuditi prikladan (običnonajniži) stupanj strukovnog obrazovanja, treba planirati osnovni i napredni program, svaki utrajanju od godinu dana. Tijekom tog razdoblja obrazovanje uključuje stjecanje vještina isposobnosti za sudjelovanje u radnom životu, prijenos znanja i sposobnosti zaključivanja,ostvarenje socijalnih ciljeva učenja te time stjecanje kompetencija. Metode trebaju biti vođeneciljem, trebaju pokrenuti samousmjereno učenje te promicati kolaborativno učenje i djelovanje.Osnovni tečaj treba obuhvatiti stjecanje vještina i osnovnog znanja o različitim radnimprocesima, što uključuje spretnost ruku u radu s različitim materijalima i alatima. Istovremenotreba poticati osjećaj samopoštovanja kod osobe s invaliditetom i razvijati oblike socijalnog iprofesionalnog ponašanja, te staviti naglasak na utvrđivanje sposobnosti i sklonosti (§ 4. st. 4.Pravilnika o radionicama). Na naprednom tečaju treba vježbati složenije vještine, osobito prikorištenju strojeva, treba produbiti znanje o materijalima i alatima, te vježbati sposobnost veće79


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaizdržljivosti i opterećenja, kao i navikavanje na različita zanimanja u radnom sektoru (§ 4. st. 5.Pravilnika o radionicama). Tako bi strukovno obrazovanje u radionici, u skladu s individualnimmogućnostima sudionika, tijekom cijelog trajanja strukovnog obrazovanja trebalo dovesti dorazina osposobljenosti koje su usporedive s onima u redovnom obrazovanju.U praksi su se uvriježili različiti pristupi kako se ponude profesionalnog poticanja moguosmisliti sukladno potrebama i individualizirano. Jedan model koji je vrlo blizak standardnomobrazovanju zove se strukovno obrazovanje s unutarnjom diferencijacijom (Hirsch 2006.).Na temelju okvirnih obrazovnih planova Industrijske i trgovačke komore (IHK) osmišljava seprofesionalna kvalifikacija za zanimanja koja se nude u radionicama tako da se obrazovanjemože provoditi na četiri razine težine (1. kvalifikacija usmjerena na djelatnost, 2. kvalifikacijausmjerena na radno mjesto, 3. kvalifikacija usmjerena na stručno područje; 4. kvalifikacijausmjerena na opis zanimanja). Svaka sljedeća faza nadograđuje se na prethodnu i usklađena je stempom učenja sudionika. Tako se strukovno obrazovanje može nastaviti nakon završene faze usektoru strukovnog obrazovanja i moguće je u kasnijoj fazi steći certifikat. Model posve svjesnopolazi od očekivanog razdoblja strukovnog obrazovanja od samo dvije godine. Otkad je uvedenSocijalni zakonik, svezak IX. Savezna radna skupina za radionice za osobe s invaliditetom uvlasništvu savezne vlade da omoguće fazu strukovnog obrazovanja od najmanje tri godine, štoje slično redovnom obrazovanju. Osobama s intelektualnim teškoćama do sada je odobravanajedna do dvije godine dužeg školovanja, što je opravdano poremećajem u kognitivnom području.Čim takve osobe steknu stručnu spremu, preostaje im manje vremena nego stanovništvu koje nijepogođeno invaliditetom. Ova nerazmjer nije opravdan i treba ga hitno ispraviti kako zaposleni uradionici ne bi bili u nepovoljnijem položaju.Programi na području strukovnog obrazovanja trenutno su još uvijek klasificirani podtakozvane obrazovne programe osnovne stručne izobrazbe. Ne postoji diferencirano uređenjestručno-sadržajnog aspekta na razini države. Međutim, Savezna agencija za rad i Savezna radnaskupina za radionice za osobe s invaliditetom u zajedničkim preporukama opisali su opsežnezahtjeve za rad na području strukovnog obrazovanja (okvirni program iz 2002.).Pravni status sudionika sektora strukovnog obrazovanja nalikuje statusu rehabilitanata ucentrima za stručnu izobrazbu. Za razliku od zaposlenih u radnom sektoru, sudionici sektorastrukovnog obrazovanja ne primaju naknadu iz prihoda radionice (§ 138. Socijalnog zakonika,svezak IX.). Umjesto toga primaju naknadu za obrazovanje koja tijekom prve godine iznosi 57EUR, a druge godine 67 EUR (§ 107. Socijalnog zakonika, svezak III.). Zbog posebnog pravnogstatusa, sudionici u sektoru strukovnog obrazovanja ne mogu sudjelovati na izborima za Vijećeradionice. Međutim, da bi zaštitili svoja prava sudjelovanja u skladu s § 139. Socijalnog zakonika,svezak IX., mogu izabrati svoje predstavnike.80


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaNakon isteka osnovnog programa i pravovremeno prije završetka programa naprednog tečajastručno povjerenstvo mora ponovno dati svoje mišljenje. Ovaj put mora izvijestiti nadležnognaručitelja usluge je li prema § 4. st. 6. Pravilnika o radionicama opravdano- sudjelovanje u nekom drugom ili višem programu stručnog osposobljavanja,- ponavljanje programa iz sektora strukovnog obrazovanja ili- zapošljavanje u radnom sektoru radionice ili na otvorenom tržištu rada, uključujućiintegracijski projekt u smislu § 132. Socijalnog zakonika, svezak IX.Prema procjenama tvrtke BAG WfbM godišnje se provodi oko 25.000 programa strukovnogobrazovanja u sektoru strukovnog obrazovanja.C) Radni sektorPored sektora za strukovno obrazovanje, radionica mora raspolagati i radnim sektorom kojiosobama s invaliditetom omogućava najmanje 35 sati, a najviše 40 sati sudjelovanja u radnomživotu tjedno. Time nisu isključeni individualni aranžmani koji se mogu provoditi u sklopu radasa skraćenim radnim vremenom (§ 6. Pravilnika o radionicama).Preduvjet za odobrenje aktivnosti u radnom sektoru je da osoba s invaliditetom možeizvršavati minimum ekonomski korisnog rada. Minimalna razina ekonomski isplativog radaostvarena je kad je radni učinak osobe s invaliditetom ekonomski koristan za radionicu, odnosnokad u cjelini obogaćuje rezultat rada u radionici. Pri tome se ne može količina posla ili trajanje radapostaviti kao norma, dovoljan je minimum radnog učinka koji je ostvarila osoba s invaliditetom(Saveznog socijalnog zakona od 7.12.1983.). Ono što se može smatrati ekonomski isplativim zaradionicu procjenjuje isključivo rukovodstvo radionice po vlastitom nahođenju.Prema § 41. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX., usluge radionice u radnom sektoruusmjerene su na:- prihvaćanje, izvršavanje i osiguranje zaposlenja koje je primjereno sposobnostima i sklonostimaosobe s invaliditetom,- sudjelovanje u pratećim aktivnostima uz rad čija je svrha održavanje i poboljšanje radnesposobnosti stečene u fazi strukovnog obrazovanja te razvoj osobnosti i- poticanje prijelaza osoba s invaliditetom koje su za to sposobne na otvoreno tržište radakroz odgovarajuće mjere.Stoga radionica mora imati što širi spektar radnih mjesta kako bi se u što većoj mjeri uzela uobzir priroda i težina invaliditeta, različite radne sposobnosti, razvojne mogućnosti te sposobnostii sklonosti osoba s invaliditetom. To u međuvremenu stavlja posebne izazove pred radionice.Prema svome nastanku, radne mogućnosti u radionici tradicionalno se svrstava u proizvodni81


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasektor. Dugogodišnja suradnja s malim i srednjim poduzećima, ali i djelatnost dobavljača zaglobalne tvrtke, stvorila je u radionicama radno okruženje koje više ne odgovara općem okruženjuu Njemačkoj. Više od 70 posto radnika sada je u Njemačkoj zaposleno u uslužnom sektoru. Uradionicama je omjer upravo suprotan. Budući da uslužni sektor ne raste samo, nego i njegovizahtjevi postaju sve složeniji, ove radne mogućnosti nisu same po sebi dostupne radnicima uradionicama. Nadalje, radionice su također u stalnom globalnom natjecanju s ponuđačima izzemalja s niskim troškovima rada, a europsko pravo tržišnog natjecanja sa svojim pravilima oslobodnom kretanju stavlja ih u težu tržišnu poziciju u odnosu na profitna društva. Osim toga,radionice moraju poštovati nacionalne porezne propise kako ne bi ugrozile svoj priznati statusdobrotvornih ustanova. Bez državnih kompenzacija radionice ne bi mogle opstati na tržištu.Radionice ipak uspijevaju stvoriti ponude koje ispunjavaju gore navedene kriterije, posebnozahvaljujući radnim mjestima u vanjskim društvima.Po svojoj opremljenosti, radna mjesta u radionicama danas u velikoj mjeri odgovarajuonima na otvorenom tržištu rada. Gospodarska aktivnost uključuje ugovornu proizvodnju ili radpo narudžbi (npr. obradu metala CNC tehnologijom, montažu i pakiranje, industrijske narudžbeza proizvodnju), usluge (npr. pranje rublja, vrtlarske usluge i uređenje krajolika, poslove vezaneuz poštu), kao i vlastitu proizvodnju (npr. drvenih igračaka, keramičkih predmeta, tekstila,vrtnog namještaja, proizvoda iz organskog uzgoja). Kad bismo pokušali detaljno opisati portfeljradnih mjesta izašli bismo izvan okvira ovog skupa. Gospodarski razvoj doveo je do toga da jeu međuvremenu više od 90 posto radnih sektora organizirano u skladu s certificiranim procesomupravljanja kvalitetom. Radionice prodaju vlastite proizvode uglavnom u više od 280 trgovina uzradionicu diljem Njemačke, kao i na godišnjem sajmu.S obzirom na proizvodne i rehabilitacijske potrebe, pri osmišljavanju radnih mjesta ipostupaka uzimaju se u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom kako bi im se omogućilo daobavljaju ekonomski isplativ rad (§ 5. st. 2. Pravilnika o radionicama). Prema potrebi se radniprocesi dalje dijele na zasebne faze. Svrha takve podjela rada je pojednostavljenje i umnožavanjeradnih mogućnosti za zaposlene, kako bi na taj način imali izbor. Podjela radnih mjesta potrebnaje i zato što zaposleni u sektoru strukovnog obrazovanja imaju kvalifikacije različitih razina (vidigore). Tako se u radnom sektoru može organizirati smisleni nastavak programa osposobljavanja.Radi održavanja i povećanja radne sposobnosti stečene u sektoru strukovnog obrazovanja i radirazvoja ličnosti, radionice nude popratne programe uz rad kroz koje se mogu prenositi ovakviobrazovani sadržaji koji odgovaraju usavršavanju.Velik broj zadaća vezanih uz stručnu podršku i strukovno osposobljavanje u radnom sektoruzorno predočuje da radionica treba dovoljno kvalificiranog osoblja za ostvarenje tih zadaća. Takosu u pravilu, počevši od voditelja radionice pa do stručnjaka, u radnim skupinama potrebni ljudi svišestrukim kvalifikacijama. Osim ekonomsko-komercijalnog, tehničkog i defektološkog stručnog82


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaznanja koje je potrebno za upravljanje, stručnjaci za poticanje rada i stručno napredovanje nemajusamo završeno stručno obrazovanje uz višegodišnje radno iskustvo, nego posjeduju i dodatnupedagoško-defektološku kvalifikaciju koja uključuje 600-800 sati prakse. Stručnjaci za poticanjezapošljavanja i napredovanje (FAB) u svom radu imaju podršku pratećih službi radionice kojeosiguravaju pedagošku, psihološku i medicinsku podršku osobama s invaliditetom. U suglasju snadležnim ustanovama za rehabilitaciju, radionice dogovaraju koje dodatno osoblje treba uključitiu njegu i terapeutske usluge.Savezno ministarstvo za rad i socijalnu skrb objavljuje godišnji pregled kretanja naknadazaposlenika. U 2005. godini nacionalna prosječna mjesečna naknada iznosila je oko 154,00eura. Tako je niska jer se rad u radionici ne može usporediti s plaćom u profitnom sektoru. Radu radionici jednim se dijelom sastoji od integracijskih usluga stručnjaka, a drugim dijelom odrada zaposlenika radionice kojim se stvara vrijednost. Rad zaposlenika uvijek teče uz pedagoškovođenje, individualno je prilagođen i ima terapeutsku podršku. Stoga je kompleksno djelovanjei nikada se ne može usporediti sa stvaranjem vrijednosti kod plaćenog radnika. Osim toga,nacionalna prosječna naknada za rad je samo statistička veličina, iako puno toga govori. Prosječnazarada znatno se razlikuju od radionice do radionice i kreće se u rasponu od minimalne naknadeod 67 eura mjesečno do preko 600 eura, a u nekim slučajevima i više. To je, između ostaloga,rezultat različitih koncepata radionica te vrste ili težine invaliditeta zaposlenika: ovisno o tomeje li moguće više naglasiti gospodarsku djelatnost i proizvodne usluge ili je više potrebna radnoterapeutska,pedagoška i kreativna podrška. Ako su usluge njege i skrbi osobito opsežne - odpomoći pri ishrani i korištenju WC-a i ako su potrebne redovite kinezioterapeutske ili psihološkemjere, logično je da je puno manje vremena na raspolaganju za proizvodne aktivnosti. A i onezahtijevaju pedagošku potporu, a nisu primarno dokaz produktivnosti. Osim toga, naknadu sene može smatrati izdvojenim prihodom. Na plaću do 325 eura zaposlenici dobivaju naknadu zapoticanje zapošljavanja od najviše 26 eura (§ 43. Socijalnog zakonika, svezak IX.). Pored toga,svaki zaposlenik radionice samim ulaskom u radionicu ostvaruje pravo na osnovno socijalnoosiguranje. Zahvaljujući punom socijalnom osiguranju, zaposleni stječu pravo na punu mirovinuzbog smanjene radne sposobnosti, koja im je na raspolaganju nakon plaćenih doprinosa za 240mjeseci, a iznosi 80 posto prosječnog dohotka.83


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaEVBB – Europäischer Verband Beruflicher BildungsträgerHerausforderungen derTrägereinrichtungen der Beruflichen Bildungim Zusammenhang mit der EU Strategie 2020Anton Sabo,Österreich, BBRZ - EVBBDer Europäische Verband Beruflicher Bildungsträger (EVBB) e.V. ist eineuropäischer Dachverband. Mitglieder sind Landesverbände, Verbände, koordinierendeBildungsinstitutionen und Bildungsträger auf nationaler, regionaler und lokaler Ebene.Ziel des EVBB ist die qualitative Verbesserung der Beruflichen Bildung in den europäischenLändern und die Intensivierung der europäischen Bildungsarbeit.Im Einzelnen gefördert werden:• Die Qualität der beruflichen Bildung• die Wettbewerbsfähigkeit der Bildungseinrichtungen gestärkt und die Qualifikation derBeschäftigten• grenzüberschreitende Weiterbildungsvorhaben wie auch der Informations- undErfahrungsaustausch angeregt und unterstützt.• eine größere Effizienz der beruflichen Aus- und Weiterbildung angestrebt, um denBildungsbereich entsprechend der Entwicklung des Arbeitsmarktes zu gestalten.Aufgabe des Europäischen Verbandes Beruflicher Bildungsträger ist die Förderung vonJugendlichen und Erwachsenen auf folgenden Gebieten:• der Allgemeinbildung über soziale, wirtschaftliche und gesellschaftspolitische Fragen unterbesonderer Berücksichtigung der Europapolitik und der Politik gegenüber Entwicklungsländern,auf der Basis einer sozialverpflichteten Wirtschafts- und Gesellschaftsordnung,• der fachlichen, berufs- oder betriebsbezogenen Aus-, Weiter- und Fortbildung sowie derUmschulung,• der wissenschaftlichen Bildung,• der familien- und personenbezogenen Bildung,• der Aus-, Weiter- und Fortbildung in den Bereichen Alten- und Behindertenarbeit sowieder Pflegedienste,• der Medienentwicklung und des Medieneinsatzes,• der umweltbezogenen Qualifizierung.84


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDaten zum EVBB:Derzeit sind im EVBB 48 Bildungsinsitutionen aus 20 europäischen Ländern organisiert.Insgesamt hat der EVBB in seinen Mitgliedsverbänden mehr als 35.000 Mitarbeiter, die in über1.500 Bildungsstätten arbeiten.Die Mitglieder des EVBB bilden ein Qualitäts- und Entwicklungsnetzwerk und sind alsProjektpartner auch über die Grenzen Europas hinaus weltweit aktiv.EVBB und Europäische UnionWesentliches Aufgabengebiet des EVBB ist Positionen zu aktuellen Entwicklungen dereuropäischen Bildungsfragen Stellung zu nehmen. Zum Beispiel wurde am 5. März 2013ein Round Table Gespräch in Zusammenarbeit mit Solidar, Partnernetzwerk des EVBB, imEuropäischen Parlament zum Thema „Work Based Training“ organisiert. (näheres finden Sieunter dem Link: http://www.evbb.eu/news/detail/991.php). Work Based Training wird vonvielen europäischen Staaten als Best Practice Beispiel als eine Lösung der Jugenarbeitslosigkeitin Europa angesehen.Der EVBB hat auch ein Positionspapier entwickelt, welches sich im Detail mit den BildungsundBeschäftigungszielen der Agenda 2020 der EU auseinandersetztAgenda EU 2020:Die Strategie Europa 2020 baut auf den im Rahmen der Vorgängerstrategie gewonnenenErfahrungen auf: Sie erkennt die Stärken der Lissabon-Strategie an (richtige Ziele: Wachstumund Schaffung von Arbeitsplätzen; seit 2000 wurden 18 Millionen neue Arbeitsplätze geschaffen),nimmt jedoch auch ihre Schwächen in Angriff (unzulängliche Umsetzung mit großen Unterschiedenzwischen den einzelnen EU-Ländern hinsichtlich des Tempos und der Intensität der Reform).Dass sich die Gegebenheiten in der EU seit 2000 verändert haben, spiegelt sich natürlichauch in der neuen Strategie wider – so gehört insbesondere die Erholung von der Wirtschaftskrisezu den kurzfristigen Prioritäten.Was bringt uns Europa 2020 an Neuem?1. Eine neue Art des Wachstums (intelligent, nachhaltig und integrativ) – insbesonderedurch:• Verbesserung des Kompetenzniveaus und des (lebenslangen) Lernens,• Förderung von Forschung und Innovation,• verstärkte Nutzung von intelligenten Netzen und der digitalen Wirtschaft,• Modernisierung der Industrie,• größere Energie- und Ressourceneffizienz.85


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2. Stärkung der politischen Architektur durch:• regelmäßiges und transparentes Monitoring,• Führungskompetenz auf höchster politischer Ebene –Europäischer Rat.Die Kommission übernimmt die politische Lenkung und greift dabei auf die durch denLissabon-Vertrag neu geschaffenen Instrumente zurück (Empfehlungen sowie gegebenenfallspolitische Warnungen und, bei erheblichen Verzögerungen, Sanktionen).3. Engere wirtschaftspolitische KoordinierungIm Rahmen neuer Maßnahmen zur wirtschaftspolitischen Koordinierung („EuropäischesSemester“) müssen die Mitgliedsländer gleichzeitig Berichte über Wirtschaftsreformen, Stabilitätund Konvergenz vorlegen. Dadurch werden sie gezwungen, eine solide Finanzierung für ihreReformprogramme aufzustellen.Ein strenges Monitoring während des Europäischen Semesterssowie klare und messbare Ziele (sowohl auf europäischer als auch nationaler Ebene) sorgen füreine wirksame und schnelle Umsetzung der Strategie.Probleme lassen sich nicht nicht alleine durch Geld lösen. Der Schlüssel zu langfristigem,nachhaltigem Wachstum sind Reformen – sowohl struktureller Art als auch im Hinblick auf dieöffentlichen Ausgaben.Gerade in Zeiten, in denen gespart werden muss, ist es umso wichtiger, Ressourcen gezieltdorthin zu lenken, wo sie für eine intelligentere, nachhaltige und integrative Wirtschaft sorgenkönnen. Dies wird auf lange Sicht auch mehr Einnahmen generieren und die öffentlichen Finanzenstärken.Die EU finanziert bereits zahlreiche Programme, die auf die Verwirklichung dieser Zieleausgerichtet werden können. So stehen beispielsweise zwischen 2007 und 2013 über 50 MilliardenEuro für Forschung und Entwicklung-Projekte zur Verfügung, weitere 3 Milliarden Euro fürWettbewerbsfähigkeit und Innovation sowie nahezu 7 Milliarden Euro für das lebenslangeLernen. Diese Beträge verstehen sich zusätzlich zu den 277 Milliarden Euro, die im Rahmen derStrukturfonds für die Finanzierung von regionalen Projekten im selben Zeitraum bereitgestelltwerden.Die Mitgliedstaaten sollten ihre öffentlichen Ausgaben überprüfen, um Qualität und Effizienzzu erhöhen und trotz der stark angespannten Haushaltslage Möglichkeiten für Investitionen innachhaltiges Wachstum zu finden.Gleichzeitig sollten neue Finanzierungsmodelle (wie öffentlich-private Partnerschaften,bei denen Mittel der EU bzw. der Europäischen Investitionsbank eine Hebelwirkung haben)gefunden werden, um Mittel der öffentlichen und der privaten Hand zu bündeln und ihre Wirkungzu maximieren.86


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaZiele im Zusammenhange mit Bildung/Beschäftigung:Der EVBB und die Agenda 2020:1. Initiierung einer systematischen Kooperationder BildungspartnerEine erfolgreiche EU-Strategie 2020 für die Berufliche Bildung muss auf allenEbenenBildungspartner/innen in Konsultations- und Kooperationsprozesseeinbinden, damit Übergängezwischen den Systemen aufeinander abgestimmtund mit möglichst geringen Reibungsverlusten stattfinden können.Auf nationaler Ebenebedeutet das eine Vernetzung des öffentlichen Schulsystemsmit den Trägern der beruflichenQualifizierung unter Einbeziehung derGebietskörperschaften, Sozialpartner/innen undArbeitsmarktverwaltungen.Transnational geht es um eine Kooperation der Netzwerke zumfachlichenAustausch und zur Identifikation von Good-Practice-Modellen.2. Innovation der Fachkräfteausbildung „Produktion“2.1. Priorisierung in den Wirtschaftsclustern87


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima•••••Maschinen, Kfz, Metall, Elektrik, MechatronikChemie, Kunststoff, VerbundwerkstoffeGesundheit, Pflege, BetreuungBauökologie, Green HousingGreen Jobs, Green Mobility2.2. Schwerpunkte•••••••Adaption der Ausbildungsinhalte auf zukünftige BedarfslagenWeitere Entwicklung von FlächenberufenModularisierung der AusbildungsorganisationVerortung der Abschlüsse in einen nationalen Qualifikationsrahmen (NQR)Verortung der Abschlüsse in den Europäischen Qualifikationsrahmen (EQR)Systematische Aufschulung gering QualifizierterVerbreiterung des Basiswissens der Auszubildenden2.3. SchlüsselkompetenzenAls zuzuordnende Schlüsselkompetenzen werden die von der EuropäischenKommission 2006 definierten acht Bereiche angesehen:••••••••Muttersprachliche KompetenzFremdsprachliche KompetenzMathematische Kompetenz und wissenschaftliche KompetenzDigitale KompetenzLernkompetenzSoziale Kompetenz und BürgerkompetenzEigeninitiative und unternehmerische KompetenzInterkulturelle Kompetenz3. Optimierung des Schnittstellenmanagements Schule/Berufsausbildung3.1. Koordination zwischen den Akteure/innen in den Schulen, den Trägern/innen der beruflichen Qualifizierung und den Arbeitsmarktverwaltungen.3.2. Sicherstellen eines Workflow mit dem Fokus Arbeitsmarkt mit dem Ziel derReduktion der Drop-out-Zahlen.3.3. Gewährleistung von Richtlinien zur Begleitung und Beratung von derSchule bis zum Arbeitsplatz bzw. zu weiterführenden Ausbildungen.3.4. Vermeidung von Warteschleifen durch den Vorrang der beruflichenAusbildung – insbesondere bei jungen Menschen.88


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima4. Zukunft der Berufsbilder – Modularisierung4.1. Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/innen sind aufgrund ihrer breiten Erfahrungin der Lage, bei derEntwicklung von Modulen für die Berufsbildung eine führende Rolle zuspielen.4.2. Durch ihre Vernetzung mit Arbeitgebern/innen vor Ort können sie zeitnah auf dieunmittelbaren Erfordernisse desArbeitsmarkts reagieren.4.3. Die Zertifikate der Bildungsträger/innen sollten auf der Grundlage entsprechenderQualitätsstandards auchallgemein anerkannt werden.4.4. Durch strukturierte Portfolioarbeit kommen die Chancen der Flexibilisierung und derKumulierung von Kompetenzenim Lauf individueller Berufsbiografien zum Tragen. Zusammenmit der Anerkennung informell und nicht-formalerworbener Kompetenzen auf der Grundlage desEQR führen sie zu hohen vergleichbaren Berufsstandards.4.5. Modularisierung und Anerkennung informell und nicht-formal erworbenerKompetenzen fördern dieArbeitskräfteentwicklung auch in besonderen Bedarfssektoren wie demGesundheitswesen. Zum einen gehtes um die Konzeption neuer Ausbildungsberufe (insbesondereauf Helfer/innenebene) im Sozial- undGesundheitswesen zur Bewältigung der demografiebedingtenHerausforderungen. Dabei sollen Anschlussqualifizierungen zu höherwertigen Berufen desSektors von Anfang an als Option mitgeplant werden. Zumanderen um die Schaffung vonAnreizsystemen zur Umschulung in Berufe des Sozial- und Gesundheitswesenszur Sicherungdes Fachkräftebedarfs.5. Anerkennung informell und nicht-formal erworbener KompetenzenDas Lernen aus eigener aktiver Erfahrung ist nach wie vor die verbreitetste Form individuellerberuflicher Entwicklung.Für die Anerkennung von non-formalem und informellem Lernen muss daher einverbindliches Verfahren geschaffen werden. Mitglieder des EVBB praktizieren bereits jetztanerkannte Methoden. Eine Übertragung dieser Methoden auf andere EU-Länder kann sehreffektiv durch die Träger/innennetzwerke gefördert werden. Grundlage für die Vergleichbarkeitist der EQR. Die dort zugrunde gelegten Qualifizierungsniveaus (insbesondere die Stufen1 bis 3) müssen für die jeweiligen Berufe detailliert ausdifferenziert werden, d. h. dieBenennung konkreter Kenntnisse, Fertigkeiten und Kompetenzen bezogen auf ein Berufsbild.6. Mobilität6.1. Mobilitätsangebote im Rahmen beruflicher Qualifizierung sind in absehbarer Zukunft89


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaStandard. Sie werdengrundsätzlich mit dem Europass-Mobilitätszertifikat bescheinigt. Die dortbeschriebenen Kompetenzenwerden als Zertifikate anerkannt.6.2. Ohne die fachliche Beteiligung von Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/innen sind Mobilitätsangebotefür viele Zielgruppen (z. B. Teilnehmer/innen mit Förderbedarf,oder Auszubildende in KMU) nichtdurchführbar. Für eine flächendeckende Verbreitung vonMobilitätsangeboten sind Bildungsträger unverzichtbar.7. Rolle von Ausbilder/innen und LehrkräftenDie tief greifend veränderten Rollen von Ausbilder/innen und Lehrkräften müssenumfassend definiert und derWandel durch Weiterbildung und Coaching begleitet werden. Lehrer/innen und Ausbilder/innen müssen mit denHerausforderungen outcome-orientierter Curriculaumgehen können und in der Lage sein, Jugendlichen nebenden fachlichen Fähigkeiten auchbasic skills, soft skills und unternehmerisches Handeln zu vermitteln. Bei derEntwicklung vonpädagogischen und didaktischen Konzepten spielen Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/innen eine zentrale Rolle. Ihre Kompetenz und ihre breite Erfahrung insbesondere mit Gruppenmit Förderbedarfmüssen bei der Konzeption öffentlicher Leistungen eine entsprechende Rollespielen.8. Zweite ChanceEin Scheitern beim Einstieg in den Beruf oder beim Übergang in die Beschäftigungdarfebenso wie der vorzeitige Abbruch der Schulausbildung nicht das endgültigeAus imBildungsprozess bedeuten. Zur Rückgewinnung dieser Personengruppenist ein Netz vonAngeboten der Zweiten Chance zu generieren – und zwar unterfolgenden Aspekten:8.1. Verstärkung bisheriger Aktivitäten, Formulierung einer europäischenStrategie als„early intervention“.8.2. Nachholen von Bildungsabschlüssen, sowohl der Sekundarstufe 1 (Hauptschule,MittlereReife) als auch der Sekundarstufe 2 (Matura/Abitur).8.3. Finanzierung von Requalifizierung Erwachsener auch jenseits der Arbeitslosigkeit.8.4. Schwerpunkt „berufliche Rehabilitation“8.4.1. Dem Grundsatz „Rehabilitation vor Pension“ wird durch den Ausbauder Requalifizierungsangebote Rechnung getragen, auch als Absage an resignative Strategien (Frühverrentung,Berufsunfähigkeit, Langzeitarbeitslosigkeit,...).8.4.2. Die Maßnahmen sind auch für ältere Personen zugänglich8.4.3. Besonderes Augenmerk soll auf die Requalifizierung von Personen mit psychischen90


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBeeinträchtigungen gelegt werden.8.4.4. Verbesserung der Qualifikationsangebote für Menschen mit Beeinträchtigungzur Vermeidung von Ausgrenzungen aus dem Arbeitsleben derbetroffenen Zielgruppen.Das heißt, Menschen mit Beeinträchtigungmüssen die erforderliche Förderung erhalten, um diehöchstmöglicheQualifizierungsebene zu erreichen.8.4.5. Verbreiterung des Berufswahlspektrums für Menschen mit Beeinträchtigung(insbesondere Menschen mit Körper- und psychischer Beeinträchtigung)durch einenqualifizierten Abgleich zwischen den beruflichenAnforderungen und den behinderungsspezifischenEinschränkungen.8.4.6. Ausbau von Arbeits- und Beschäftigungsmodellen für Menschen mit schwerenBeeinträchtigungen.9. Erschließen des Arbeitskräftepotenzials „Migration“Ein offensiver Perspektivenwechsel wird angestrebt. Menschen mit Migrationshintergrundwerden mit all ihren Potenzialen und Entwicklungsmöglichkeitengesehen. Hierzu gibt es eineganze Reihe von kurzfristig realisierbaren Aktivitäten.9.1. Die Zielgruppe Migranten/innen derzweiten und dritten Generation wird alsstrategische Arbeitskräftereserve offensiv angesprochen.9.1. Integration durch Qualifizierung wird gegenüber dem Anwerben neuer Arbeitskräfteaus Drittstaaten priorisiert.9.1. Verbesserung der Qualifikationsniveaus von Menschen mit Migrationshintergrunddurch zielgruppengerechte Ansprache und Qualifikationsangebote.9.1. Vorhaltung zielgruppengerechter Angebote zur beruflichen Orientierung bereits inAllgemein Bildenden Schulen.9.1. Ausweitung der Angebote zum Erwerb von Sprachkenntnissen und interkulturellerKompetenzen.9.1. Asylwerber/innen bekommen Zugang zu Qualifizierung und befristet zumArbeitsmarkt.10. Demografischer WandelDas in vielen Ländern angehobene Renteneintrittsalter zusammen mit der Beschleunigungdes technischenFortschritts bedeutet eine große Herausforderung für Betriebe und Arbeitnehmer/innen. Weiterbildungskonzeptefür ältere Arbeitnehmer/innen müssen insbesondere derenLebenserfahrung aufnehmen, aber auch denWissenstransfer für Nachfolgende gezielt fördern.Gleichzeitig müssen zielgruppengerechte motivatorische und lerntheoretische Didaktiken91


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaentwickelt werden. Bildungsträger/innen sind aufgrund ihrer Innovationskompetenzund derinternationalen Vernetzung besonders geeignet, praxisorientierte Entwicklungen zu gestalten.Mit demHintergrund der demografischen Entwicklung in den europäischen Industriestaatenist eine kohärente europäischeInitiative im Kontext beruflicher Qualifizierung geboten.Ausgangspunkte für diese Überlegungen sind zum einen ein manifester Fachkräftemangel sowohlin denBereichen der materiellen Produktionen als auch in den Gesundheits- und Pflegeberufen.Zum zweiten reduzierendie Änderungen in der Arbeitsorganisation (Zuwachs von Zeitarbeit/Personalüberlassung) die Möglichkeit derWeiterbildung innerhalb der Unternehmen undgleichzeitig verringert sich die Halbwertszeit des individuellenWissenstands beständig. Drittenssinkt die Anschlussfähigkeit des steigenden Arbeitskräftepotenzials mitMigrationshintergrund anrezentes und zertifiziertes Wissen für Produktion und Dienstleistung. Und last but notleast wirdder Output des öffentlichen Schulsystems (Primär- und Sekundarstufe) für die Berufsvorbereitungalskritisch eingestuft. Die Fehlallokation des Mitteleinsatzes ist manifest.11. Gesundheits- und Pflegeberufe („White Jobs“)Gerade im Bereich der „White Jobs“ zeigen sich die Folgen des demografischen Wandelsin besonderer Weise –nicht nur im Arbeitskräftemangel, sondern auch durch die Zunahme derKlienten/innen. Hier sind dringendAktivitäten geboten.11.1. Schneller Ausbau der Bildungsangebote, um mit der demografischen EntwicklungSchritt zu halten.11.2. Konzeption neuer Ausbildungen zur Verbesserung der Diagnostik/Behandlung neueKrankheitsbilder(psychiatrischer Formenkreis, Allergien…).11.3. Harmonisierung der Berufsberechtigungen auf europäischer Ebene.12. Vernetzung der Beruflichen Bildung mit Betrieben und HochschulenBei der Vernetzung der Akteure/innen zur Steigerung von Attraktivität und Qualität derBeruflichen Bildung sinddie Bildungsträger/innen ein wichtiges Bindeglied und müssen für einenflächendeckenden Erfolg der Initiativezentral eingebunden werden. Besondere Erfahrungenbringen die Bildungsträger/innen aus dem Bereichberuflicher Orientierung und Vorbereitung, derKompetenzentwicklung und als Beratungsdienstleister/innen ein.Bildungsanbieter/innen arbeiten eng vernetzt mit den lokalen und regionalen Arbeitsmärktenund können dahersowohl zeitnah auf deren Bedarfslagen eingehen als auch zukünftige Bedarfslagenantizipieren. Die Zusammenarbeitmit den Hochschulen gewinnt zunehmend an Bedeutung, umdiesen zukünftigen Bildungserfordernissen aufhohem Niveau und in starker Orientierung am92


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaArbeitsmarkt begegnen zu können13. Verbesserung des Zugangszum Tertiären Sektor13.1. Abbau der Zutrittsbarrieren von der Facharbeit zum Hochschulzugang, dokumentiertdurch die systematischeVerbindung von ECVET (European Credit System for VocationalEducation and Training) und ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System).13.2. Dynamisierung der Diskussion und Setup europäischer Standards.13.3. Ausrichtung der Facharbeiterbildung auf Higher Level Skills.13.4. Smart Growth bezogen auf die Bedarfe der Wirtschaft von morgen.793


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima94


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima95


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaEVBB - Europska udruga ustanova za strukovno obrazovanjeIzazovi ustanova koje se bave strukovnimobrazovanjem u kontekstu strategije EU 2020.Anton SaboAustrija, BBRZ - EVBBEuropska udruga ustanova za strukovno obrazovanje (EVBB) kao registrirana udruga krovnoje europsko udruženje. Članovi su mu nacionalne udruge, udruge, koordinacijske obrazovneustanove i obrazovne ustanove na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.Cilj EVBB-a je unaprijediti kvalitetu strukovnog obrazovanja u europskim zemljama iintenzivirati rad na europskom obrazovanju.Posebno se zauzima za :• kvalitetu strukovnog obrazovanja• jačanje konkurentnosti obrazovnih ustanova i za kvalifikacije zaposlenika• poticanje i podržavanje prekograničnih planova usavršavanja, kao i razmjene informacijai iskustava;• teži za većom učinkovitošću sustava strukovnog obrazovanja i usavršavanja s ciljemorganizacije obrazovanja u skladu s razvojem tržišta rada.Zadaća Europske udruge ustanova za strukovno obrazovanje je potaknuti mlade i odrasle usljedećim područjima:• opće obrazovanje o društvenim, ekonomskim i društveno-političkim pitanjima, s posebnimosvrtom na europsku politiku i politiku prema zemljama u razvoju, na temelju socijalnoangažiranog ekonomskog i društvenog poretka,• stručno, strukovno ili poslom uvjetovano obrazovanje, doškolovanje i usavršavanje, kaoi prekvalifikacija,• znanstveno obrazovanje,• obrazovanje za obiteljske i osobne potrebe,• obrazovanje, doškolovanje i usavršavanje za poslove skrbi o starijim osobama i osobamas invaliditetom te za njegovateljska zanimanja,• razvoj medija i korištenje medija,• kvalifikacije za bavljenje okolišem.96


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPodaci o EVBB-u:Trenutno EVBB-u okuplja 48 obrazovnih ustanova iz 20 europskih zemalja. SveukupnoEVBB ima u svojim udrugama članicama više od 35 000 zaposlenika koji rade u više od 1 500obrazovnih ustanova.Članovi EVBB-a čine mrežu za kvalitetu i razvoj te su kao projektni partneri aktivni i izvangranica Europe, odnosno u cijelom svijetu.EVBB i Europska unijaGlavna aktivnost EVBB-a je zauzeti stajališta o aktualnim zbivanjima u europskomobrazovanju. Na primjer, 5. ožujka 2013. u Europskom parlamentu organizirana je rasprava zaokruglim stolom na temu „Osposobljavanje za rad” (Work Based Training), u suradnji s udrugomSolidar, partnerskom mrežom EVBB-a. (Više pojedinosti možete naći na poveznici: http://www.evbb.eu/news/detail/991.php). Osposobljavanje za rad, kao primjer dobre prakse, mnoge europskezemlje smatraju rješenjem za nezaposlenost mladih u Europi.EVBB je također izradio dokument sa svojim stajalištem koji se detaljno bavi ciljevimaobrazovanja i zapošljavanja iz programa Agenda 2020 EU-a.Agenda 2020 EU-a:Strategija Europa 2020 nadovezuje se na iskustva stečena u okviru prethodne strategije:prepoznaje prednosti Lisabonske strategije (dobri ciljevi: rast i stvaranje radnih mjesta; od2000. godine stvoreno je 18 milijuna novih radnih mjesta), ali se bavi i njezinim slabostima(neodgovarajućom provedbom s velikim razlikama među pojedinim državama članicama EU-a upogledu dinamike i intenziteta reforme).Činjenica su se okolnosti u EU-u promijenile od 2000. odražava se, naravno, i u novojstrategiji – tako posebno oporavak od gospodarske krize spada u kratkoročne prioritete.97


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaŠto nam novoga donosi strategija Europa 2020?1. Novu vrstu rasta (pametan, održiv i uključiv rast) – posebno zahvaljujući:• poboljšanju razine sposobnosti i (cjeloživotnom) učenju,• poticanju istraživanja i inovacija,• većoj uporabi pametnih mreža i digitalne ekonomije,• modernizaciji industrije,• većoj energetskoj učinkovitosti i učinkovitosti resursa.2. Jačanje političke arhitekture:• redovito i transparentno praćenje,• sposobnost vođenja na najvišoj političkoj razini - Europsko vijeće.Komisija preuzima političko usmjeravanje i pri tome se oslanja na nove instrumentestvorene Ugovorom iz Lisabona (preporuke, eventualno i politička upozorenja, a kod znatnihkašnjenja i sankcije).3. Bližu koordinaciju ekonomske politikeKao dio novih mjera za koordinaciju ekonomske politike (“europski semestar”) države članicemoraju istovremeno podnositi izvješća o gospodarskim reformama, stabilnosti i konvergenciji.Tako su prisiljeni koristiti solidno financiranje kod svojih programa reformi. Strogo nadziranjetijekom europskog semestra te jasni i mjerljivi ciljevi (kako na europskoj, tako i na nacionalnojrazini) osiguravaju učinkovitu i brzu provedbu strategije.Problemi se ne mogu riješiti samo novcem. Ključ za dugoročni, održivi rast su reforme– strukturne reforme, kao i reforme u smislu javne potrošnje.Pogotovo u vrijeme kad se mora štedjeti još je važnije da se ciljano usmjeriti sredstvatamo gdje mogu osigurati pametnije, održivo i uključivo gospodarstvo. To će dugoročno stvoritiveće prihode i ojačati javne financije.EU već financira brojne programe koji se mogu usmjeriti na ostvarenje tih ciljeva. Takona primjer u razdoblju od 2007. do 2013. na raspolaganju preko 50 milijardi eura za projekte uistraživanju i razvoju, dodatne 3 milijarde eura za konkurentnost i inovacije te gotovo 7 milijardieura za cjeloživotno učenje. Ova sredstva su dodatak uz 277 milijardi eura koje su dostupne zafinanciranje regionalnih projekata u okviru strukturnih fondova u istom razdoblju.98


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDržave članice trebaju preispitati svoju javnu potrošnju kako bi povećale kvalitetu iučinkovitost te pronašle mogućnosti za ulaganje u održiv rast unatoč velikim proračunskimograničenjima.Istovremeno treba pronaći nove modele financiranja (poput javno-privatnih partnerstva,pri čemu sredstva EU-a, odnosno Europske investicijske banke, imaju učinak poluge) kako bi seobjedinila sredstva iz javne i privatne sfere te povećao njihov učinak.Ciljevi u vezi s obrazovanjem/zapošljavanjem:EVBB i Agenda 2020.:1. Iniciranje sustavne suradnje partnera u obrazovanjuUspješna strategija EU 2020. za strukovno obrazovanje mora na svim razinama uključitipartnere u obrazovanju u procese savjetovanja i suradnje, tako da prijelazi između sustavabudu međusobno usklađeni i da nastaju minimalni gubici zbog nesukladnosti. Na nacionalnojrazini to znači povezivanje javnog školskog sustava s ustanovama u kojima se stječu strukovne99


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimakvalifikacije, uz uključivanje tijela lokalne vlasti, socijalnih partnera i Zavodi za zapošljavanje.Na nadnacionalnoj razini riječ je o suradnji između mreža za profesionalnu razmjenu i zapronalaženje modela dobre prakse.2. Inovacija izobrazbe stručnjaka za „proizvodnju”2.1. Davanje prioriteta sljedećim ekonomskim skupinama- strojevi, motorna vozila, metal, električna energija, mehatronika- kemija, plastika, kompozitni materijali- zdravlje, njega, skrb- ekologija u graditeljstvu, zeleno stanovanje- zeleni poslovi, ekološki načini prijevoza („zelena mobilnost“)2.2. Prioriteti- prilagodba obrazovnih sadržaja budućoj potražnji na tržištu- daljnji razvoj zanimanja iz kojih se lako prelazi u druge skupine zanimanja- modularizacija obrazovnih organizacija- lokalna prilagodba stečenih svjedodžbi u nacionalni kvalifikacijski okvir (NKO)- lokalna prilagodba stečenih svjedodžbi u europski kvalifikacijski okvir (EKO)- sustavno doškolovanje niskoobrazovanog stanovništva- širenje baze znanja učenika na praktičnoj izobrazbi2.3. Ključne kompetencijeKljučnim kompetencijama prema kojima se stvaraju skupine smatra se osam područja kojaje Europska komisija definirala 2006.:- komunikacija na materinskom jeziku- komunikacija na stranom jeziku- matematička pismenost i znanstvena kompetencija- digitalna kompetencija- sposobnost učenja (učiti kako se uči)- socijalna i građanska kompetencija- samoinicijativnost i poduzetništvo- međukulturalna kompetencija3. Optimizacija upravljanja sučeljem između škole i strukovnog obrazovanja3.1. Koordinacija između dionika u školama, ustanova strukovnog osposobljavanja i zavodaza zapošljavanje.100


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima3.2. Osiguranje tijeka rada s usmjerenjem na tržište rada u cilju smanjenje broja učenika/osoba koji prerano napuštaju školovanje.3.3. Osiguranje smjernice za praćenje i savjetovanje od škole do radnog mjesta, odnosnodo višeg obrazovanja.3.4. Izbjegavanje zastoja davanjem prednosti strukovnom obrazovanju – posebno kodmladih ljudi.4. Budućnost zanimanja – modulariziranje4.1. Obrazovne ustanove i ponuditelji obrazovnih usluga mogu zahvaljujući svomeopsežnom iskustvu igrati vodeću ulogu pri izradi modula za strukovno obrazovanje.4.2. Zbog svoje umreženosti s poslodavcima na licu mjesto mogu u kratkom roku reagiratina neposredne potrebe tržišta rada.4.3. Potvrde obrazovnih ustanova trebaju biti općenito priznate na temelju odgovarajućihstandarda kvalitete.4.4. Strukturiranim radom na portfelju prilike za fleksibilnost i stjecanje kompetencijapostaje bitna u tijeku individualnih stručnih biografija. Zajedno s priznavanjem neformalnihi neformalno stečenih kompetencija, na temelju EKO-a, omogućavaju ostvarenje visokih iusporedivih profesionalnih standarda.4.5. Modulariziranje i priznavanje neformalnih i neformalno stečenih kompetencija potičurazvoj radne snage i u sektorima s posebnom potražnjom, kao što je zdravstvo. S jedne strane,radi se o osmišljavanju novih zanimanja za koje je potrebno obrazovanje (a posebno na razinipomagača) u socijalnoj skrbi i zdravstvu radi prevladavanja izazova uvjetovanih demografskimkretanjima. Pri tome treba od početka kao opciju planirati nastavak stjecanja kvalifikacija zazanimanja viših stupnjeva u određenom sektoru. S druge strane, treba stvoriti sustav poticaja zaprekvalifikaciju na zanimanja iz sektora socijalne skrbi i zdravstva kako bi se osigurala dostatnokvalificirane radne snage da pokrije potrebe.5. Priznavanje neformalnih i neformalno stečenih kompetencijaUčenje iz vlastitog aktivnog iskustva još je uvijek najrašireniji oblik individualnogprofesionalnog razvoja.Stoga za priznavanje neformalnog učenja treba izraditi obvezujući postupak. ČlanoviEVBB već primjenjuju trenutno priznate metode. Prijenos tih metoda u druge države članice EUamože se vrlo učinkovito promovirati mrežama ustanova. Osnova za usporedivost je europskikvalifikacijski okvir (EKO). Za razine kvalifikacija koje su u njemu utvrđene (posebno stupnjeveod 1 do 3) mora se detaljno razraditi diferencijacija za pojedine struke, odnosno moraju se navesti101


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimakonkretna znanja, vještine i kompetencije koji se odnose na određeno zanimanje.6. Mobilnost6.1. Mogućnosti za mobilnost u kontekstu stjecanja strukovnih kvalifikacija postat ćestandard u doglednoj budućnosti. Potvrda za te mogućnosti u osnovi je dokument o mobilnosti uEuropass formatu. U njemu opisane kompetencije priznate su kao certifikati.6.2. Bez stručnog uključivanja obrazovnih ustanova i pružatelja obrazovnih usluga ponudeza mobilnost nisu izvedive za mnoge ciljne skupine (npr. sudionike s posebnim potrebamaili učenika na praktičnoj izobrazbi u malim i srednji poduzećima). Za široku primjenu uslugamobilnosti neophodne su obrazovne ustanove.7. Uloga nastavnika i obrazovnog osobljaKorjenite promjene uloga nastavnika i obrazovnog osoblja moraju biti opširno definirane,a ta promjena mora biti popraćena usavršavanjem i obukom. Nastavnici i instruktori moraju seznati nositi s izazovima nastavnih programa orijentiranih na ishod te biti u stanju prenijeti namlade ljude osnovne vještine, meke vještine i poduzetničke stavove, uz stručne vještine. Pri izradipedagoških i didaktičkih koncepata obrazovne ustanove i pružatelji obrazovnih usluga igrajusredišnju ulogu. Njihova stručnost i bogato iskustvo, pogotovo u radu sa skupinama s posebnimpotrebama, trebaju dobiti odgovarajuće priznanje i ulogu u koncipiranju javnih usluga.8. Druga prilikaNeuspjeh na početku bavljenja zanimanjem ili pri prelasku u radni odnos, kao i preranonapuštanje školovanja ne smije značiti konačni prestanak obrazovnog procesa. Kako bi se seskupine osoba vratilo u sustav potrebno je stvoriti mrežu ponuda koje su druga prilika – i to uzsljedeće aspekte:8.1. Jačanje postojećih aktivnosti, formuliranje europske strategije kao „raneintervencije”.8.2. Naknadno stjecanje obrazovnih svjedodžbi i za razinu obrazovanja 1 (viši razrediosnovne škole, svjedodžba srednje strukovne škole) i za razinu srednjoškolskog obrazovanja 2(matura).8.3. Financiranje prekvalifikacije odraslih čak i ako nisu nezaposleni.8.4. Naglašavanje „profesionalne rehabilitacije”102


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima8.4.1. Načelo „rehabilitacija ima prednost pred umirovljenjem” uzima se u obzir izradomprograma za prekvalifikaciju, čime se također odbacuju rezignirane strategije (prijevremeniodlazak u mirovinu, nesposobnost rada u svojoj struci, dugotrajna nezaposlenost, ...).8.4.2. Mjere su također dostupne starijim osobama8.4.3. Posebnu pozornost treba obratiti prekvalifikaciji osoba s psihičkim oštećenjima.8.4.4. Poboljšanje programa za stjecanje kvalifikacija za osobe s invaliditetom kako bi seizbjeglo isključenje pogođenih ciljnih skupina iz svijeta rada. To znači da osobe s invaliditetomtrebaju dobiti potrebne poticaje kako bi postigli najveću moguću razinu kvalifikacija.8.4.5. Proširenje spektra mogućih zanimanja za osobe s invaliditetom (posebno stjelesnim i psihičkim poteškoćama) stvaranjem kvalifikacijske ravnoteže između zahtjeva nekestruke i ograničenja povezanih s invalidnošću.8.4.6. Izrada modela rada i zapošljavanja za osobe s teškim invaliditetom.9. Korištenje potencijala radne snage za „migraciju”Teži se drastičnoj promjeni perspektiva. Osobe s migrantskom podrijetlom treba sagledati sasvim njihovim potencijalom i razvojnim mogućnostima. Za to postoji niz kratkoročno ostvarivihaktivnosti.9.1. Ciljnoj skupini migranata druge i treće generacije intenzivno se obraća kao strateškojrezervi radne snage.9.1. Prioritet se daje integraciji zahvaljujući kvalificiranju, nasuprot traženju nove radnesnage iz trećih zemalja.9.1. Poboljšanje razine kvalificiranosti osoba s migrantskim podrijetlom usmjerenjemponuda na ciljne skupine i kvalifikacijskim programima.9.1. Stavljanje programa profesionalne orijentacije na raspolaganje ciljnim skupinama veću redovnim školama gdje se stječe opće obrazovanje.9.1. Proširenje mogućnosti za stjecanje jezičnih vještina i međukulturnih kompetencija.9.1. Azilantima se omogućava pristup kvalifikacijskim programima i ograničen pristuptržištu rada.10. Demografske promjenePovećana dobna granica za odlazak u mirovinu u mnogim zemljama, uz ubrzanje tehničkognapretka, predstavlja veliki izazov za tvrtke i zaposlene. Koncepti usavršavanja za starije radnikemoraju osobito uzeti u obzir njihovo životno iskustvo, ali i ciljano poticati prijenos znanja na103


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimanovije generacije. Istovremeno se moraju razviti motivacijski i pedagoško-teorijski didaktičkipristupi za ciljne skupine. Obrazovne ustanove posebno su pogodne za izradu praktično usmjerenihponuda zbog svoje inovacijske sposobnosti i uključenosti u međunarodne mreže. Imajući u vidudemografska kretanja u industrijaliziranim europskim zemljama potrebna je koherentna europskainicijativa u kontekstu strukovnog kvalificiranja. Polazište za ovakva razmatranja je prije svegaočiti nedostatak kvalificirane radne snage i u sektoru materijalne proizvodnje, kao i u zdravstvenimi njegovateljskim zanimanjima. Kao drugo, promjene u organizaciji rada (porast iznajmljivanjazaposlenika na određeno razdoblje /premještaj zaposlenika) smanjuju mogućnost usavršavanjaunutar tvrtki, a istovremeno se znatno smanjuje poluživot individualnog znanja. Kao treće,smanjuje se sposobnost daljnjeg usavršavanja rastućeg potencijala radne snage s migracijskimpodrijetlom da bi dostigli najnoviju razinu znanja o proizvodnji i uslugama te stekli certifikate zato. I na kraju, ali ne manje važno, rezultati obrazovanja u javnom školskom sustavu (osnovno isrednje obrazovanje) ocijenjeni su kritičnima kao priprema za zanimanje. Očigledna je pogrešnaraspodjela sredstava.11. Zdravstvena i njegovateljska zanimanja („White Jobs”)Upravo u području „bijelih poslova” (white jobs) očituju se posljedice demografskihpromjena na poseban način – ne samo kroz manjak radne snage, nego i kroz povećanje brojaklijenata. Ovdje su hitno potrebne aktivnosti.11.1. Brza izrada obrazovnih mogućnosti, kako bi se išlo ukorak s demografskimkretanjima.11.2. Osmišljavanje novih obrazovnih programa radi poboljšanja dijagnoze/liječenja novihbolesti (psihijatrijski spektar poremećaja, alergije ...).11.3. Usklađenje ovlaštenja za rad u struci na europskoj razini.12. Umrežavanje strukovnog obrazovanja s trgovačkim društvima i sveučilištimaPri umrežavanju sudionika s ciljem povećanja atraktivnosti i kvalitete strukovne izobrazbeobrazovne su ustanove važna poveznica i moraju biti uključene u središnju razinu kako bi seosigurao sveobuhvatni uspjeh inicijative. Obrazovne ustanove donose posebna iskustva spodručja profesionalne orijentacije i pripreme za zanimanja, razvoja vještina, te kao pružateljisavjetodavnih usluga.Obrazovne ustanove usko surađuju s lokalnim i regionalnim tržištima rada te stoga mogupravodobno reagirati na njihove potrebe, ali mogu i predvidjeti buduće trendove potražnje. Sve104


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimavažnija postaje suradnja sa sveučilištima kako bi se mogle zadovoljiti buduće obrazovne potrebena visokoj razini i uz snažnu usmjerenost na tržište rada.13. Poboljšanje pristupa tercijarnom sektoru13.1. Smanjenje prepreka na prijelazu iz rada u struci na sveučilišno obrazovanje,dokumentirano sustavnom povezanošću ECVET-a (European Credit System for VocationEducation and Training, Europski sustav bodovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju)i ECTS-a (European Credit Transfer and Accumulation System, Europski sustav prikupljanja iprenošenja bodova).13.2. Dinamičnija rasprava i uvođenje europskih standarda.13.3. Orijentacija osposobljavanja radnika na vještine više razine.Pametan rast utemeljen na potrebama sutrašnjeg gospodarstva.105


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCiljevi strategije Europa 2020.CiljevidržavačlanicaKvotazapošljavanjaIstraživanjei razvoj u% BDP-aCiljevi zasmanjenjeemisijaCO2ObnovljiviizvorienergijeEnergetskaučinkovitost– potrošnjaenergije umil. tonaekvivalentnafteStopaosoba kojepreranonapuštajuškolovanjeu %Brojosoba safakultetskomdiplomomu %Smanjenje udjelastanovništvaugroženogsiromaštvomili socijalnommarginalizacijom,izraženo kao brojosobaFR 75 % 3 % -14 % 23 % 34 9,5 % 50 %Smanjenjeuvriježenekvote ugroženihsiromaštvom zatrećinu u razdoblju2007—2012. ili za1,6 mil. osobaHU 75 % 1,8 % 10 % 14,65 % 2,96 10 % 30,3 % 450.000IE 69-71 %oko 2%(2,5%BDP-a)-20 % 16 % 2,75 8 % 60 % 186.000 do 2016.IT 67-69 % 1,53 % -13 % 17 % 27,90 15-16 % 26-27 % 2.200.000LT 72,8 % 1,9 % 15 % 23 % 1,14


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCiljeviEU-a/ciljevidržavačlanicaGlavnicilj EU-aProcjenaza EUKvotazapošljavanjaIstraživanjei razvoj u% BDP-a75 % 3 %73,70-74 %2,65-2,72%Ciljevi zasmanjenjeemisijaCO2-20% (uodnosuna razinuiz 1990.)-20% (uodnosuna razinuiz 1990.)Ciljevi strategije Europa 2020.Obnovljiviizvorienergije20 %20 %Energetskaučinkovitost– potrošnjaenergije umil. tonaekvivalentnaftePorastenergetskeučinkovitostiza 20%, tj.za 368 mil.t ekvivalentnafte206,9 mil. tekvivalentnafteStopaosoba kojepreranonapuštajuškolovanjeu %Broj osoba safakultetskomdiplomomu %Smanjenje udjelastanovništvaugroženogsiromaštvomili socijalnommarginalizacijom,izraženo kao brojosoba10 % 40 % 20.000.0010,30-10,50 %37,50-38,0 %Zbog različitihnacionalnihmetoda ne može seizračunatiAT 77-78 % 3,76 % -16 % 34 % 7,16 9,5 % 38 % 235.000BE 73,2 % 3,0 % -15 % 13 % 9,80 9,5 % 47 % 380.000BG 76 % 1,5 % 20 % 16 % 3,20 11 % 36 % 260.000CY 75-77 % 0,5 % -5 % 13 % 0,46 10 % 46 % 27.000CZ 75 % 1 % 9 % 13 % 5,5 % 32 %DE 77 % 3 % -14 % 18 % 38,30 %


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPsychische Erkrankungen im VormarschGerda Reschauer,Österreich, Linz, BBRZIn den letzten Jahren ist es zu einer massiven Zunahme von Krankenstandstagen auf Grundvon psychischen Erkrankungen gekommen, obwohl fast alle anderen Krankheiten als Ursachenfür Krankenstandstage zurückgegangen sind. Dies wird durch die Daten des Hauptverbandesder Sozialversicherungsträger belegt, nach welchen im Jahr 2009 900.000 ÖsterreicherInnenaufgrund psychischer Erkrankungen in Behandlung waren.Die durchschnittliche Krankenstandsdauer bei psychischen Erkrankungen beträgt 40Tage. Diese Daten betreffen neben gesundheitlich-medizinischen Aspekten natürlich aucheinen volkswirtschaftlichen Aspekt. Die Gesamtkosten für Krankenbehandlungen im Bereichpsychischer Störungen beliefen sich im Jahr 2009 auf 750 Millionen €.Ähnliche Entwicklungen lassen sich bei der Zuerkennung von Frühinvalidität feststellen:immer mehr Personen treten wegen psychischer Erkrankungen die Frühpension an. Die Anzahlder Neuzugänge hat sich von 1995 bis 2010 fast verdreifacht.2010 waren psychische Erkrankungen bei Angestellten mit 44,5% und bei Arbeitern mit31,7% bereits die häufigste Ursache bei Neuzugängen zur Invaliditätspension.Ein wesentlicher Faktor dafür dürfte die Zunahme beruflicher psychosozialer Belastungensein. In der betriebsärztlichen Praxis sind Themen wie arbeitsbedingter Stress, Burn-out,arbeitsbezogene Ängste und Depressionen, Mobbing, Konflikte, Schicht/Nachtarbeit an derTagesordnung. In der globalisierten Arbeitswelt der Dienstleistungs/Informationsgesellschaftmit Dauerbereitschaft über 24 Stunden/7 Tage pro Woche gibt es permanenten Wettbewerb,hohen Konkurrenzdruck, Arbeitsplatzunsicherheit, „hire and fire“-Mentalität, hohe Flexibilität/Mobilität, ständige Erreichbarkeit, Arbeitsverdichtung (steigendes Arbeitsvolumen bei sinkenderPersonalzahl) sowie eine Erosion des Normalarbeitsverhältnisses.Medizinische Rehabilitation in ÖsterreichDie medizinische Rehabilitation ist in Österreich seit 1992 (32.ASVG-Novelle) einePflichtaufgabe der Pensionsversicherung, teilweise auch der Krankenkassen und der allgemeinenUnfallversicherungsanstalt.Ziel der medizinischen Rehabilitation ist , die drohenden oder bereits manifesten Beein-108


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaträchtigungen der Teilhabe am Arbeitsleben und am Leben in der Gesellschaft durch frühzeitigeEinleitung von Rehabilitationsmaßnahmen abzuwenden, zu beseitigen oder zu mildern.Medizinische Rehabilitation stellt ein Bindeglied zwischen psychiatrischer Akutversorgungund beruflicher Rehabilitation, für die Zielgruppe der psychisch Kranken dar, welche nacheiner akuten Krankheitsphase noch nicht ausreichend stabilisiert sind oder/und deren beruflicheIntegration wegen langen oder gehäuften Krankenständen bedroht ist.Stationäre vs. Ambulante RehabilitationIn Österreich wurden 2002 die ersten stationären Reha-Kliniken in Kärnten (Klagenfurt)und OÖ (Bad Hall) eröffnet, 2007 folgte St.Radegund (Stmk), 2008 Podersdorf (Bgld) mitÜbersiedlung nach Rust 2011, 2009 Ottenschlag (NÖ) und Lans (Tirol) und 2010 Gars (NÖ).Die Vorteile einer solchen meist 6-wöchigen stationären Reha ergeben sich wenn dieHerausnahme aus einem belastenden Milieu sinnvoll ist, wenn eine durchgängige Stützung imLern- und Übungsfeld notwendig ist und wenn Anfahrtswege für ambulante Einrichtungen zulange sind.Die Argumente für eine ambulante Reha sind: bessere Integration der Reha in den Alltagder PatientInnen, mehr Arbeitsorientierung durch die tägliche Fahrt von zu Hause in dieAmbulanz, Übungsmöglichkeiten vor Ort bzw alltagsnahes Training, gesundheitsförderlicheshäusliches Umfeld soll genutzt werden, die Erfüllung nicht delegierbarer häuslicher Pflichten(Kinderbetreuung, Pflege von Familienmitgliedern,etc…) ist möglich, bessere Vernetzung mitberuflicher Reha bzw. ärztlich-psychotherapeutischer Weiterbetreuung.Zudem kann mittels ambulanter Reha das häusliche Umfeld der Patientinnen und Patientenzur Gesundheitsförderung sowie zur Belastungserprobung genutzt werden. Die Erfüllung nichtdelegierbarer häuslicher Pflichten, sowie ein besseres Nahtstellenmanagement vor Ort wirdermöglicht.Zentrum für seelische Gesundheit LEOpoldauIm September 2010 wurde in Wien das Zentrum für Seelische Gesundheit Leopoldau inZusammenarbeit mit der PVA und anderen Sozialversicherungsträgern als erstes und einzigesambulantes medizinisches Rehabilitationszentrum psychischer Stärungen der Phase II inÖsterreich eröffnet.Es ist dies eine ganztags-ambulante Einrichtung mit einer Reha-Behandlungüber 6 Wochen (wochentags Mo bis Fr von früh bis nachmittags) in störungsspezifischen109


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimageschlossenen Gruppen zu jeweils durchschnittlich 10 PatientInnen.Zielgruppen sind Menschen mit psychischer Beeinträchtigung, die entweder noch imArbeitsprozess stehen, oder bereits arbeitslos sind, sich im Langzeitkrankenstand befinden oderum Berufsunfähigkeits- bzw Invaliditätspension angesucht haben.Die diversen Angebote, wie Psychotherapie, Ergotherapie, Bewegungstherapie,Sozialarbeiterische Betreuung sowie Medizinische Betreuung und spezifizierte Sonderangebotewerden im Sinne des PVA Leistungsprofils aufgegliedert. Es ist hierbei ein Maximum an142 Einheiten vorgesehen, welche über den Therapieaufenthalt von 6 Wochen in Form eineswöchentlichen Therapieplanes aufgeteilte werden.Zielgruppe sind Menschen mit psychischer Beeinträchtigung, die entweder noch imArbeitsprozess stehen, oder bereits arbeitslos sind, sich im Langzeitkrankenstand befinden oderum Berufsunfähigkeits- bzw Invaliditätspension angesucht haben.Die Zuweisung erfolgt durch Antrag auf Rehabilitation durch den behandelnden Arzt/Ärztin, wobei vor allem drei Zuweisungsgründe im Vordergrund stehen:1. Anschlussheilverfahren: psychisch Kranke, die nach einer akuten Krankheitsphase nochnicht ausreichend stabilisiert sind2. Rehabilitations-Früherfassung: psychisch Kranke, die bereits länger bzw gehäuft imKrankenstand sind3. Rehabilitation vor Pension: Antragsteller einer Berufsunfähigkeits- oder InvaliditätspensionDas Beantragungsverfahren wird über den Rehabilitationsantrag, welcher auf unsererHomepage (www.bbrz-med.at) zu finden ist, eingeleitet. Dieser Antrag wird gemeinsam mit demHaus- oder Facharzt ausgefüllt und an den zuständigen Sozialversicherungsträger weitergeleitet.Nach Bewilligung des Antrages bekommt der/die PatientIn einen Bescheid vom Sozialversicherungsträger. Gleichermaßen erhält auch das Zentrum LEOpoldau einen Bewilligungsbescheid des/der besagten PatientIn. Spätestens eine Woche nach Erhalt der Bewilligung wird der/die PatientInseitens des Zentrums LEO zu einem Infogespräch im Ausmaß von 2 Stunden eingeladen um denGesundheitszustand erstmalig abzuklären sowie erste Fragen der/des PatientIn abzuklären.Indikationen für die Reha sind folgende diagnostische Gruppierungen:F2 Schizophrenie und wahnhafte StörungenF3 Affektive StörungenF4 Neurotische, Belastungs- und Somatoforme StörungenF5 Verhaltensauffälligkeiten in Verbindung mit körperlichen Störungen und FaktorenF6 Persönlichkeits- und Verhaltensstörungen.Kontraindikationen betreffen akute psychische oder körperliche Störungen, akute Selbst-oder Fremdgefährdung, primär hirnorganische Störungen oder Suchterkrankungen, bestimmtePersönlichkeitsstörungen als Hauptdiagnose (z.B. dissoziale und emotional instabile PS),110


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimanicht ausreichende Belastbarkeit oder Mobilisierbarkeit, Pflegebedürftigkeit oder fehlendeTherapiemotivation.Die Rehabiliationsziele lassen sich wie folgt festhalte: verbessertes Kommunikationsverhaltensowie gesteigerte soziale Kompetenz, Beziehungsfähigkeit sowie Problemlösungsfertigkeitenwerden trainiert. Verbesserte Mobilität, sowie soziale Integration und körperliche und psychischeUnabhängigkeit werden gefördert. Im weiteren Verlauf wird eine Teilhabe am Arbeitsleben,eine mögliche Umschulung sowie eine Lebensstiländerung und Abbauch von Risikoverhaltenanvisiert.Unser mutliprofessionelles Team besteht aus der fachärtlichen Leitung, weiterenFachärztInnen, AllemeinmedizinerInnen, PsychotherapeutInnen, Klinischen- und GesundheitspsychologInnen, Pflegepersonal, sowie PhysiotherapeutInnen, ErgotherapeutInnen,SozialarbeiterInnen, DiätassistentIn und Musiktherapeut.In der Psychotherapie bietet das BezugstherapeutInnensystem für alle PatientInnen einekontinuierliche Unterstützung und therapeutische Begleitung über den gesamten Prozess- undTurnusverlauf. Die evidenzbasierte verhaltenstherapeutische Ausrichtung des Therapiekonzeptsbeinhaltet störungsspezifische und störungsübergreifende Gruppen- und Einzeltherapien.Psychoedukative Massnahmen sollen zum besseren Krankheits- und Therapieverständnis beitragenund auch die Compliance für psychotherapeutische soziotherapeutische und medikamentöseTherapiebausteine verbessern.Um qualitativ hochwertige Arbeit zu leisten werden Gruppen- und Einzeltherapien wieauch psychoedukative Massnahmen auf Basis von wissenschaftlich fundierten, verhaltenstherapeutischen Manualen umgesetzt.Ärztliche Maßnahmen betreffen neben der Diagnostik der psychischen Erkrankungeinschließlich der Beachtung von psychiatrischer und somatischer Komorbidität die Optimierungder medikamentösen Therapie . Die Bewegungstherapie bei psychisch Kranken basiert auf demWissen über die Wechselwirkung zwischen Psyche und Körper. Psychisches Erleben drückt sichauf der Körperebene aus, so wie sich körperliches Erleben auf die Psyche auswirkt. Störungenin der Beziehung zum eigenen Körper, wie auch Störungen im Kontakt zur Umwelt, stehenim Vordergrund der bewegungstherapeutischen Arbeit. Mit Hilfe von Bewegungsangebotenwerden PatientInnen ermutigen in Beziehung zu sich und zu anderen zu treten. Über das Erlebender Realität ihres Körpers, des Raumes und der Zeit können die PatientInnenen Ordnung undStruktur erfahren, zu Eigenaktivität und selbstständigem Handeln ermuntert. Die oftmals verlorengegangene Fähigkeit, eigene Bedürfnisse zu erkennen und umzusetzen, kann so auf kreative Artund Weise unterstützt werden.Der Schwerpunkt der ergotherapeutischen Behandlung bei psychisch Kranken liegt inder Förderung der Handlungs- und Beziehungsfähigkeit wie z.B. Konzentration und Ausdauer,Frustrationstoleranz, Problemlösungskompetenzen und Kommunikationsfähigkeit und somitauch in der Verbesserung der Arbeitsfähigkeit. Über praktisches Handeln mittels kreativer,111


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimahandwerklicher bzw. alltagsnaher Mittel sowie durch lebenspraktische Übungen können Defiziteentdeckt und bearbeitet werden. Die aktive Auseinandersetzung mit diesen Mitteln und Übungenund die gefundenen Umsetzungsmöglichkeiten sollen das Selbstvertrauen stärken, vorhandeneFähigkeiten und Ressourcen erkennbar machen, um sie wieder erfolgreich in den Alltag zuintegrieren. Darüber hinaus ist die kritische Auseinandersetzung mit der eigenen ArbeitsundVorgehensweise notwendig um zu einer realistischen Selbsteinschätzung der eigenenMöglichkeiten zu gelangen.Zur besseren sozialen Integration psychisch Kranker in ihrem natürlichen Umfeld bietetdie Alltags- und Lebensweltorientierung in der Sozialarbeit eine gute Ausgangsbasis undfindet im ressourcenorientierten Casemanagement und im Arbeiten mit und in Netzwerken ihreUmsetzung.Gemeinsam mit den PatientInnen wird festgelegt was zu einer Verbesserung der Teilhabeam sozialen– und beruflichen Leben an Begleitung und Unterstützung benötigt wird.Breit gestreut sind hierbei die Bedarfe der PatientInnen und reichen von Wohnungproblemenüber Verschuldung, benötigte Hilfe durch soziale Dienste, Hilfe bei Ämtern und Behörden,Anbindung an Nachsorgeeinrichtungen, Suche nach Kassentherapieplätzen oder niedergelassenenFachärzten, Problemen mit Versicherungen, Anträgen auf Erwerbsminderung oderFrühpensionierungen und nicht zu letzt auch Unterstützung oder Anbahnung bei der beruflichenWiedereingliederung (Arbeitsassistenz, Arbeitstraining, Berufsorientierung oder Umschulung)oder bei Problemen bei bestehenden Dienstverhältnissen.Zusammenfassung und AusblickDie großen Vorteile einer ambulanten Reha liegen in der Wohnortnähe mit Aufrechterhaltungdes sozialen Netzes und der Möglichkeit zu alltagsnahem Training und Belastungserprobungensowie der Vernetzung mit weiterführenden Maßnahmen (Arbeitsplatz, berufliche Reha,weiterführende ärztliche und psychotherapeutische Behandlungen). Der Erfolg des Zentrumfür seelische Gesundheit LEOpoldau in den letzten drei Jahren verdeutlicht die Notwendigkeitvon ambulanten Settings im Bereich der medizinischen Rehabilitation. Ziel ist es nun, dieseAngebotsstruktur auszubauen, um flächendeckend medizinisch ambulante Rehabilitation fürpsychisch Kranke anzubieten.112


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPsihičke bolesti u porastuGerda Reschauer,Austrija, Linz, BBRZPosljednjih nekoliko godina došlo je do masovnog porasta dana bolovanja kao rezultatpsihičkih oboljenja iako su gotovo sve ostale bolesti smanjene kao uzročnik bolovanja. Topotvrđuju podaci krovne udruge austrijskih ustanova socijalnog osiguranja prema kojima je u2009. godini 900.000 Austrijanaca bilo na liječenju zbog psihičkih bolesti.Prosječno trajanje bolovanja kod psihičkih oboljenja iznosi 40 dana. Ovi podaci osimzdravstveno-medicinskog aspekta imaju naravno utjecaj i na nacionalno gospodarstvo. Ukupnitroškovi liječenja u segmentu psihičkih poremećaja iznosili su 750 milijuna eura u 2009.Slični trendovi prisutni su i kod prepoznavanja ranog invaliditeta: sve više ljudi odlazi uprijevremenu mirovinu zbog psihičkih oboljenja. Broj novih umirovljenika gotovo se utrostručiood 1995. do 2010.Psihička su oboljenja već 2010. s 44,5 % među zaposlenicima i 31,7 % među radnicima bilanajčešći uzrok novih korisnika invalidske mirovine.Bitan faktor u tom kontekstu sigurno je povećanje psihosocijalnog opterećanja na poslu. Uliječničkim ordinacijama u poduzećima svakodnevno su prisutne teme poput stresa uzrokovanogposlom, burn-outa, anksioznosti i depresije povezane s poslom, mobinga, sukoba, rada u smjenama/noćnograda. U globaliziranom svijetu rada uslužnog i informacijskog društva sa stalnimdežurstvima tijekom 24 sata, 7 dana u tjednu, postoji stalno natjecanje, veliki pritisak konkurencije,nesigurnost radnih mjesta, mentalitet „zapošljavanja i otpuštanja“, visoka fleksibilnost/mobilnost, stalna dostupnost, intenziviranje posla (povećanje količine posla uz smanjenje brojazaposlenih) i erozija standardnog radnog odnosa.Medicinska rehabilitacija u AustrijiMedicinska rehabilitacija u Austriji ubraja se od 1992. (32. izmjene i dopune Općeg zakonao socijalnom osiguranju) u obvezne zadatke Zavoda za mirovinsko osiguranje, a djelomično izdravstvenih osiguravajućih društava te Zavoda za opće osiguranje od nezgoda.Cilj medicinske rehabilitacije je spriječiti, ukloniti ili ublažiti prijeteća ili već prisutnaumanjenja sudjelovanja u radnom životu i društvenom životu ranim započinjanjem srehabilitacijskim mjerama.113


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaMedicinska rehabilitacija je poveznica između psihijatrijske akutne skrbi i profesionalnerehabilitacije za ciljnu skupinu psihički oboljelih koji nakon akutne faze bolesti još nisu dovoljnostabilizirani i/ili čija je profesionalna integracija ugrožena zbog dugog ili učestalog bolovanja.Stacionarna rehabilitacija nasuprot ambulantnojU Austriji su 2002. otvorene prve stacionarne rehabilitacijske klinike u Koruškoj (Klagenfurt)i Gornjoj Austriji (Bad Hall), a zatim 2007. u St. Radegundu (Štajerska), 2008. u Podersdorfu(Gradišće) koja je preseljena u Rust 2011., 2009. u Ottenschlagu (Donja Austrija) i Lansu (Tirol)te 2010. u Garsu (Donja Austrija).Prednosti takve, obično šestotjedne stacionarne rehabilitacije, postaju očite kada je opravdanoukloniti osobu iz stresnog okruženja, kad je potrebna kontinuirana potpora u učenju ipraksi te kada je put prema ambulantnim ustanovama predug.Argumenti za ambulantnu rehabilitaciju su: bolja integracija rehabilitacije u svakodnevniživot bolesnika, više radne orijentacije zbog svakodnevnog putovanja od kuće do ambulante,mogućnosti vježbanja na licu mjesta, odnosno obuka povezana sa svakodnevicom; treba koristitikućno okruženje koje pomaže zdravlju, moguće je izvršavanje neprenosivih kućanskihdužnosti (briga o djeci, njegovanje članova obitelji itd.), bolja je umreženost s profesionalnomrehabilitacijom i daljnjom liječničko-psihoterapijskom skrbi.Osim toga, kod ambulantne rehabilitacije kućno okruženje pacijenata može se koristiti zapromicanje zdravlja i testiranje kako se osoba nosi s opterećenjem. Omogućava se izvršavanjeneprenosivih kućanskih dužnosti te bolje upravljanje doticajnim mjestima na licu mjesta.Centar za duševno zdravlje LEOpoldauU rujnu 2010. u Beču je otvoren centar za duševno zdravlje Leopoldau u suradnji saZavodom za mirovinsko osiguranje i drugim ustanovama socijalnog osiguranja kao prvi i jediniambulantni centar za medicinsku rehabilitaciju kod mentalnih smetnji II. faze u Austriji. Toje ambulantna ustanova na puno radno vrijeme s rehabilitacijskom terapijom u trajanju prekošest tjedna (radnim danima od ponedjeljka do petka, od ujutro do poslije podne) u zatvorenimskupinama prema specifičnostima poremećaja, s prosječno 10 pacijenata po skupini.Ciljne skupine su osobe s psihičkim poteškoćama koje su još uvijek u radnom odnosu ili suveć nezaposlene, koje su dugotrajno na bolovanju ili su podnijele zahtjev za mirovinu na temeljunesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.114


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRazličite ponude, poput psihoterapije, ergoterapije, terapije kretanjem, usluge socijalnihradnika i medicinske skrbi te navedene posebne ponude kategorizirane su u smislu profilasposobnosti koji je definirao Austrijski zavod za mirovinsko osiguranje. U ovom slučajupredviđeno je najviše 142 vremenske jedinice koje su raspoređene u tjedni plan terapije tijekomterapijskog boravka od 6 tjedana.Ciljna skupina su osobe s psihičkim poteškoćama koje su još uvijek u radnom odnosu ili suveć nezaposlene, koji su dugotrajno na bolovanju ili su podnijele zahtjev za mirovinu na temeljunesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.Osobe na rehabilitaciju upućuje njihov liječnik temeljem zahtjeva za rehabilitaciju, pričemu u prvom planu stoje tri razloga za upućivanje:1. nastavak terapije: psihički oboljele osobe koje još nisu dovoljno stabilizirane nakon akutnefaze bolesti2. rano započinjanje s rehabilitacijom: psihički oboljele osobe koje su već duže ili češće nabolovanju3. rehabilitacija umjesto mirovine: osobe koje su podnijele zahtjev za mirovinu na temeljunesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.Postupak podnošenja prijave započinje zahtjevom za rehabilitaciju koji se može naći nanašoj web stranici (www.bbrz-med.at). Ovaj zahtjev ispunjava se zajedno s liječnikom opće prakseili specijalistom i prosljeđuje se nadležnoj ustanovi socijalnog osiguranja. Po odobrenju zahtjevapacijent dobiva obavijest od ustanove socijalnog osiguranja. Centar LEOpoldau također dobivaobavijest o odobrenju zahtjeva spomenutog pacijenta. Najkasnije tjedan dana nakon primitkaodobrenja centar LEO poziva pacijenta na informativni razgovor u trajanju od 2 sata da najprijeutvrditi zdravstveno stanje pacijenta i pružiti pojašnjenja za prva pitanja pacijenta.Indikacije za rehabilitaciju spadaju u sljedeće dijagnostičke skupine:F2 Shizofrenija i sumanuta stanjaF3 Poremećaji raspoloženjaF4 Neurotski i somatoformni poremećaji i poremećaji izazvani stresomF5 Bihevioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke čimbenikeF6 Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja odraslih.Kontraindikacije se odnose na akutne psihičke ili fizičke bolesti, akutno ugrožavanjesamog sebe ili drugih osoba, primarne moždano-organitetne poremećaje ili ovisnosti, određeneporemećaje ličnosti kao glavnu dijagnozu (npr. disocijalne i emocionalno nestabilne ličnosti),nedovoljnu izdržljivost ili mogućnost mobilizacije, ovisnost o njezi ili nedostatak motivacije zaterapiju.Ciljevi rehabilitacije mogu se opisati na sljedeći način: radi se na vježbanju poboljšanekomunikacijske sposobnosti, povećane socijalne vještine, sposobnosti ostvarivanja odnosa ivještina rješavanja problema. Potiče se poboljšana mobilnost, kao i socijalna integracija te tjelesnai psihička neovisnost. U daljnjem tijeku procesa usmjerenje je na sudjelovanju na tržištu rada,115


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimamogućoj prekvalifikaciji te promjeni načina života i prekidu s rizičnim ponašanjem.Naš mutlidisciplinarni tim predvode liječnici specijalisti, a okuplja i druge specijaliste,liječnike opće medicine, psihoterapeute, kliničke psihologe i psihologe zaposlene u zdravstvu,osoblje koje brine za njegu, fizioterapeute, radne terapeute, socijalne radnike, dijetetičare iglazbene terapeute.U psihoterapiji, sustav terapeuta koji prate pojedinog pacijenta osigurava svim pacijentimakontinuiranu podršku i terapijsku pratnju tijekom cijelog procesa i ciklusa. Na dokazima utemeljenabihevioralno-terapijska orijentacija terapijskog koncepta uključuje grupne i individualne terapijeza specifične poremećaje i za više vrsta poremećaja. Psihoedukativne mjere trebale bi doprinijetiboljem razumijevanju bolesti i terapije te poboljšati usklađenost psihoterapijskih, socioterapijskihi farmakoloških elemenata liječenja.Da bi se postigla visoka kvaliteta rada, skupne i individualne terapije te psiho-edukativnemjere provode se na temelju znanstveno utemeljenih priručnika za bihevioralnu terapiju.Osim dijagnoze psihičkih oboljenja, uključujući poštivanje psihijatrijskog i somatskogkomorbiditeta, medicinske intervencije odnose se i na optimiranje farmakološke terapije.Terapija kretanjem za psihički oboljele temelji se na poznavanju interakcije između psihe i tijela.Psihički doživljaji odražavaju se i na tjelesnoj razini, baš kao što tjelesno iskustvo utječe napsihu. Poremećaji u odnosu prema vlastitom tijelu, kao i poremećaji u kontaktu s okolinom,stoje u prvom planu kod terapije kretanjem. Uz pomoć programa za kretanje pacijente se potičeda ostvare odnos sami sa sobom i s drugima. Iskustvenim doživljajem stvarnosti vlastitog tijela,prostora i vremena pacijenti spoznaju red i strukturu što ih potiče na aktivnost i samostalnodjelovanje. Tako se na kreativan način može podržati često izgubljena sposobnost prepoznavanjai zadovoljavanja vlastitih potreba.Kod liječenja psihički oboljelih radnom terapijom naglasak je na poticanju sposobnostidjelovanja i uspostavljanja odnosa, kao na primjer koncentracije i izdržljivosti, tolerancije nafrustracije, sposobnosti rješavanja problema i komunikacijskih vještina, a time i poboljšanja radnesposobnosti. Kroz praktičan rad uz primjenu kreativnih, obrtičkih predmeta od svakodnevnevažnosti te kroz praktične i za život korisne vježbe mogu se otkriti deficiti i može se poraditina njima. Aktivno rukovanje tim sredstvima i vježbe te pronađene mogućnosti realizacije imajusvrhu ojačati samopouzdanje, učiniti osobe svjesnima postojećih vještina i resursa radi uspješneponovne integracije u svakodnevni život. Štoviše, kritičko suočavanje s vlastitim načinom rada ipostupanja potrebno je kako bi se došlo do realne samoprocjene vlastitih mogućnosti.Radi bolje socijalne integracije psihički oboljelih u njihovo prirodno okruženje, usmjerenjena svakodnevicu i životno okruženje daju dobru početnu osnovu u socijalnom radu i može naćisvoju primjenu u case managementu usmjerenom na resurse te u radu s mrežama i u mrežama.Zajedno s pacijentom utvrđuje se kakva je skrb i podrška potrebna za bolje sudjelovanje udruštvenom i profesionalnom životu.116


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaU tom su smislu potrebe pacijenata široko raspršene i kreću se od stambenih problema,preko zaduživanja, potrebne pomoći socijalnih službi, pomoći u kontaktu s državnim institucijamai tijelima, povezivanja s institucijama za liječničku skrb nakon bolesti, potrage za terapijomkoju plaća zdravstveno osiguranje ili liječnicima specijalistima u blizini mjesta stanovanja,problema s osiguravajućim institucijama, zahtjeva za mirovinu zbog smanjene radne sposobnostiili prijevremenu mirovinu, pa sve do podrške u postupku ili pokretanja postupka ponovnoguključivanja u profesionalni život (asistencija u radu, radno osposobljavanje, profesionalnaorijentacija ili prekvalifikacija) ili u slučaju problema u postojećem radnom odnosu.Sažetak i izglediVelike prednosti ambulantne rehabilitacije čine blizina mjesta stanovanja čime se održavadruštvena mreža, zatim mogućnost osposobljavanja i testiranja izdržljivosti povezanih sa svakodnevicomte umrežavanje s dodatnim mjerama (radno mjesto, profesionalna rehabilitacija, daljnjamedicinska i psihoterapijska skrb). Uspjeh Centra za duševno zdravlje LEOpoldau u posljednje trigodine ukazuje na nužnost postojanja ambulantnih ustanova u području medicinske rehabilitacije.Cilj je izraditi strukturu ovakvih ponuda kako bi se ambulantna medicinska rehabilitacija moglaponuditi psihički oboljelim osobama u cijeloj zemlji.117


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBITSE – Barriers which Inhibit the Transitionfrom School to EmploymentSanja Morić,Hrvatska, UPIM & Agronomski Fakultet Zagreb (Universität Zagreb)Roswitha Müller, Österreich, BBRZDas Programm für Lebenslanges Lernen – Leonardo Da Vinci-PartnerschaftenLeonardo da Vinci-Partnerschaftsprojekte sind Innovationsprojekte. Es sollen damit kleinereKooperationen zwischen Einrichtungen der beruflichen Bildung in verschiedenen europäischenLändern gefördert werden.ZielDie ProjektpartnerInnen arbeiten zusammen prozess- und ergebnisorientiert an Themenvon gemeinsamem Interesse. Ein eindeutiger Bezug zur beruflichen Bildung muss bestehen. EineEinbeziehung von Interessensgruppen wie Unternehmen, Sozialpartnern, lokalen, regionalenoder nationalen Entscheidungsträgern ist besonders wünschenswert.ErgebnisAus einer Leonardo da Vinci-Partnerschaft entsteht ein „Produkt“, das im Rahmen derKooperation und auch darüber hinaus angewendet und verbreitet werden kann (z.B. kann das inForm eines gemeinsamen Berichts, einer Konferenz, einer CD oder eines Trainingskonzepts füreinen bestimmten Bereich der beruflichen Bildung sein).Die Zusammenarbeit besteht für die Dauer von 2 Jahren.Wer kann teilnehmen?• Berufsbildende Schulen und Einrichtungen• Unternehmen• Sozialpartner118


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Organisationen der Berufsbildung• Einrichtungen, die zu Berufsbildung informieren und beraten• Forschungszentren• Hochschulen (die Projektergebnisse dürfen sich jedoch nicht ausschließlich auf Personen intertiärer beruflicher Bildung beziehen)FörderungDer Pauschalzuschuss ist abhängig von der Zahl der beantragten Mindestmobilitäten. Inder Antragsrunde 2013 beträgt die Förderhöhe z.B. für österreichische Projektpartner mindestens8.000,- Euro (für 4 Mobilitäten) bis max. 24.000,- Euro (24 Mobilitäten).Eine Mobilität entspricht dabei einer grenzüberschreitenden Reise einer Person zu einer derprojektbeteiligten Einrichtungen. Für die Mobilitäten sind Nachweise zu erbringen.Die AntragstellungEs gilt das Prinzip des „gemeinsamen Antrags“ für Leonardo da Vinci-Partnerschaften. Dasbedeutet, dass alle Projektpartner bei ihrer jeweiligen Nationalagentur ein inhaltlich identischesFormular einreichen. Einer dieser Partner fungiert als koordinierende Einrichtung. Der Antragwird von der koordinierenden Einrichtung in Zusammenarbeit mit ihren Projektpartnern erstellt.Die inhaltliche Bewertung des gemeinschaftlichen Antrags findet im Land der koordinierendenEinrichtung statt. Die Anträge werden in der Sprache der Projektpartnerschaft ausgefüllt.Diese muss eine offizielle Sprache der EU sein, zumeist ist dies Englisch. Eine einseitigeZusammenfassung in der nationalen Amtssprache für die Nationalagentur ist zusätzlich nötig.Tipps- Die Nationalagentur finanziert sogenannte “preparatory meetings” um den Antraggemeinsam zu bearbeiten (Fristen und Voraussetzungen sind zu beachten!) und Aufgabenabzustimmen.- Potentielle Projektpartner können z.B. über die Datenbank www.adam-europe.eu gesuchtwerden.- Die Umsetzung der eingereichten und genehmigten Projekte hat entsprechend den definiertenInhalten und „Outcomes“ zu erfolgen zudem sind Dokumentations- und Berichtsvorgaben119


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasowie Publizitätsrichtlinien einzuhalten. Ein guter Kontakt mit der Nationalagentur istbesonders wichtig.Nähere Informationen unter:http://ec.europa.eu/education/llp/official-documents-on-the-llp_en.htmDas Projekt BITSE= Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment for persons withdisabilities in matters relating to vocational education and training)Allgemeine Projektinformation- Laufzeit: 1/08/2012-31/07/2014- Lead Partner: Cope Foundation, Irland- Es nehmen insgesamt 14 Organisationen (Dachverbände, Soziale Dienstleister,Bildungsanbieter, Interessensvertretungen…) aus 10 Ländern teil. Neben dem BBRZÖsterreich sind noch 2 weitere österreichische Organisationen vertreten. Kroatien ist durch2 Organisationen – upim und die Universität Zagreb – vertreten.- Es sind insgesamt 8 Action Meeting in den teilnehmenden Ländern geplant.- Die Ergebnisse sollen über Fokusgruppen Interviews mit Menschen mit Behinderungen,Eltern/ Erziehungsberechtigten von Menschen mit Behinderungen, Unternehmen der freienWirtschaft und mit Sozialen Dienstleistungseinrichtungen erreicht werden.AusgangssituationPersonen mit Behinderungen, die sich im Übergang von Schule in den Beruf befinden,werden durch die Wechselwirkung verschiedener Barrieren entweder „behindert“ oder zumindestgehemmt – sowohl was den Zugang zu Beschäftigung und/ oder Aufrechterhaltung einesArbeitsplatzes als auch die volle und wirksame Teilhabe an der Gesellschaft auf der Grundlageder Gleichberechtigung mit anderen BürgerInnen betrifft (EU-Arbeitskräfteerhebung, Ad-hoc-Modul über die Beschäftigung behinderter Menschen (LFS AHM), 2002).Neben persönlichen Herausforderungen wie physischen, sensorischen, kognitiven120


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaund kommunikativen Einschränkungen stellen vor allem umweltbedingte Barrieren eine derwichtigsten Herausforderungen dar. (Gesellschaftspolitische) Systeme und Dienstleistungenneigen oftmals zu unkoordiniertem oder fragmentiertem Vorgehen. Menschen mit Behinderungenund ihre Familien verfügen zudem oftmals nicht über notwendige Informationen.Viele Übergänge in einen Erwerbsprozess sind daher nicht erfolgreich. Dies begrenztMöglichkeiten für eine volle Beteiligung im Erwachsenenalter.Obwohl sich die EU in ihrer Strategie um die Beseitigung der Hindernisse für Menschenmit Behinderungen hinsichtlich einer Integration am Arbeitsmarkt bemüht, gab es bis jetzt nochkeine strukturierte Identifizierung und Sammlung der Barrieren, die allen Ländern gemeinsambzw. typisch für die am Projekt teilnehmenden Länder sind.Fokus der BITSE-Leonardo-da-Vinci-Partnerschaft von TrainerInnen/ LehrerInnen,Menschen mit Behinderungen, Unternehmen der freien Wirtschaft und ExpertInnen derberuflichen Bildung sowie sozialpartnerschaftlichen Institutionen und Dachorganisationen liegtauf der gemeinsamen Arbeit an diesem für alle relevantem Thema durch Untersuchung der obengenannten Barrieren und der Identifikation und strukturierten Darstellung dieser um darausHandlungsempfehlungen abzuleiten.Erwartete Ergebnisse und AuswirkungenDie Europäische Kommission hat die acht wichtigsten Handlungsfelder identifiziert,darunter die Bereiche: Zugänglichkeit, Teilhabe, Gleichstellung, Beschäftigung, Bildung undAusbildung, die alle einzeln und kollektiv auch im Fokus dieser Partnerschaft stehen.Die Partnerschaft hat sich zum Ziel gesetzt Ergebnisse so darzustellen, dass ihr Transferin allen Partnerländern gesichert ist (inhaltlich, aber auch durch die Form der Darstellung in denLandesprachen sowie in „easy to read“ – Varianten).In erster Linie geht es um:• Bewusstseinsbildung• Europäischen Austausch• strukturierte Identifizierung und Kategorisierung der Barrieren• Identifikation von Ressourcen• Handlungsempfehlungen für Stakeholder/ EntscheidungsträgerDas konkrete Ziel dieser Partnerschaft ist es durch Handlungsempfehlungen einen Beitragdazu zu leisten, den Prozess des Übergangs von Schule in Beruf/ Berufsausbildung zu verbessernund damit Möglichkeiten für gesellschaftliche Teilhabe zu schaffen.121


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaErste Ergebnisse der FokusgruppenIn allen teilnehmenden Ländern haben bereits Fokusgruppen mit ExpertInnen, TrainerInnen,Coaches etc. (112 TeilnehmerInnen) stattgefunden, ebenso jene mit Menschen mit Behinderungen(ca. 100 TeilnehmerInnen). Im Februar gab es für 70 RepräsentantInnen die Möglichkeit dieseErgebnisse gemeinsam in Österreich zu diskutieren.Es wurden ähnliche Faktoren als hinderlich bzw. fördernd für einen erfolgreichen Zugangzu Berufsbildung/ Arbeitsmarkt identifiziert. Es handelt sich dabei um persönliche Faktoren (z.B.Selbstbewusstsein der Menschen mit Behinderungen) und Umweltfaktoren, welche in erster Liniedie folgenden Bereiche umfassen:• Haltungen/ Vorurteile• Strukturelle/ administrative Barrieren• Barrieren im Bereich (Schul)bildung und Lernen/ formeller und informellerWissenserwerb• Physische Umwelt („accessibility“)Zudem wurde festgestellt, dass ein und derselbe Faktor sowohl eine Barriere als auch eineRessource darstellen kann, je nach Situation. So können etwa engagierte Eltern als unterstützenderlebt werden, „überfürsorgliches“ handeln kann jedoch als Barriere/ Hemmnis erlebt werden.Die TeilnehmerInnen in Linz wünschen sich vor allem:• koordiniertes und abgestimmtes Vorgehen und Zusammenarbeit aller Beteiligten „ein CaseManagement Zugang”, „eine ganzheitliche Perspektive”)• Prävention von System-Drop-outs durch frühzeitige und flexible Unterstützungsangebote/Interventionen und der Möglichkeit in Systeme auch wieder zurückzukehren („der Prozessdes Überganges soll tatsächlich ein Prozess bleiben und nicht unterbrochen werden“)• Navigation zu Unterstützungs-/ Bildungseinrichtungen um Betroffene und ihre Familien zuunterstützen• (spezifische) Information, die leicht zugänglich, verständlich und nützlich für alleInvolvierten ist (z.B. Jugendliche, Eltern, aber auch Unternehmen)• “capacity building” und (Bewusstseins)bildung aller Personen und Entscheidungsträger,die im weitesten Sinne am Prozess beteiligt sind, aber auch der Gesellschaft als Ganzer(“Inklusion als gesellschaftspolitischen Auftrag wahrnehmen”)• Unterstützung soll vor allem in die Stärkung individueller Ressourcen münden, z.B.Stärkung von Selbstbewusstsein, Selbstvertretung etc.• Breiteren Fokus von Unterstützungsangeboten am Übergang Schule-Beruf, vor allem auchin der Schule (z.B. durch Ressourcenorientierung oder die Ermöglichung von Praktika)122


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAllgemein sehen die Befragten in erster Linie politische Entscheidungsträger gefordert undsind sich einig darüber, dass - auch wenn jede Situation und jeder Bedarf individuell ist - daskomplexe Wechselspiel zwischen persönlichen und umweltbedingten Faktoren nur erfolgreichüberwunden/abgebaut werden kann, wenn alle zusammenarbeiten, sich verantwortlich fühlenund Verständnis mitbringen. Die Gesellschaft als Ganze ist gefordert, „Inklusion zu leben“.Europäischer MehrwertDie Möglichkeit das Thema auf europäischere Ebene zu beleuchten bringt in erster Liniedie folgenden Vorteile mit sich:• Europäischer Austausch und Vergleich auf inhaltlicher und systemischer Ebene• Bearbeitung einer Fragestellung auf breiter inhaltlicher und kultureller/ gesellschaftspolitischerBasis („alte“ und „neue“ Mitgliedsstaaten)• Voneinander Lernen („good practice“)• Qualitätsentwicklung und -sicherung• Grundlagen für lokale, nationale und internationale Entscheidungsträger erarbeitenGood-practice aus Österreich: Jugendcoaching und BerufsausbildungsassistenzPersonen mit max. Pflichtschulabschluss sind vier Mal häufiger von Arbeitslosigkeitbetroffen als Personen mit mind. einer Lehrausbildung. Diese Personengruppe ist am Arbeitsmarktprimär in Wirtschaftsklassen mit niedrigem Lohnniveau und hohen Fluktuationen vertreten.In diesem Kontext ist ein besonderes Augenmerk auf Jugendliche zu legen, die in einersensiblen Entwicklungsphase tiefgreifende Zukunftsentscheidungen treffen müssen und in vielenFällen Unterstützung benötigen. Österreich hat mit dem Jugendcoaching und der gesetzlichverankerten Berufsausbildungsassistenz Möglichkeiten geschaffen Jugendliche 1.) frühzeitigzu erreichen und damit „Brüche“ in der Ausbildungsbiografie zu verhindern und 2. ) auchJugendlichen mit Schwierigkeiten den Zugang zu einer Lehrabschlussprüfung zu ermöglichen.JugendcoachingDas Jugendcoaching ist als Schnittstelle Schule und Arbeitsmarkt konzipiert123


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima(„Frühmeldesystem“). Das Angebot des Jugendcoachings ist auf freiwilliger Basis sowohl fürSchülerInnen des 9. Schulbesuchjahres als auch für systemferne (weder in Ausbildung, arbeitslosnoch erwerbstätig) Jugendliche unter 19 Jahren vorgesehen und soll basierend auf einemressourcenorientierten Ansatz einerseits präventiv Bildungsabbrüche verhindern und andererseitssystemferne Jugendliche wieder in das Bildungssystem integrieren, um deren Chancen amArbeitsmarkt zu erhöhen.Ziel des Jugendcoachings ist das Erreichen eines zertifizierten Bildungs- oder (Teil-)Ausbildungsabschlusses und in weiterer Folge eine nachhaltige Integration am Arbeitsmarkt,welches u.a. erreicht werden soll durch:• die persönliche und soziale Stabilisierung des/der Jugendlichen,• die Klärung von Problemfeldern• die Beseitigung grundlegender Lern- und Aufmerksamkeitsdefizite• den Einbezug der Erziehungsberechtigten.Jugendcoaching soll auf bereits bestehende Angebote aufbauen und gewährleisten, dass sichJugendliche bedarfsorientiert in kontinuierlicher Betreuung befinden und innerhalb des Systemsdie für sie individuell nötige Unterstützung erhalten.Das Jugendcoaching ist drei-stufig angelegt und gliedert sich in die Bereiche/ Stufen:• Erstgespräch,• Beratung• BegleitungJe nach individuellem Bedürfnis und der vorhandenen Ressourcen des/der Jugendlichenkönnen die nachfolgenden Stufen ausgelassen bzw. übersprungen werden (bspw. Abgangnach Stufe 1 oder direkter Wechsel von Stufe 1 in Stufe 3). Im Rahmen des Konzepts ist aucheine Nachbetreuung der Jugendlichen vorgesehen, sodass bei Abbrüchen eine Rückkehr desJugendlichen ins Jugendcoaching ermöglicht wird. Weiters werden auch zielgruppenspezifischeInstitutionen, Sozialzentren und Einrichtungen der Jugendwohlfahrt in die Zusammenarbeit miteingebunden und auch Kooperationen mit der Wirtschaft gebildet.Um einen Erfolg des Jugendcoachings zu gewährleisten sind vor allem auch Kooperationenund Vernetzungen von unterschiedlichen Institutionen erforderlich (z.B. mit dem AMS oderAngeboten des Bundessozialamtes, wie etwa der Berufsausbildungsassistenz).BerufsausbildungsassistenzEtwa 40 % der Jugendlichen in Österreich erlernen nach Beendigung der Pflichtschuleeinen gesetzlich anerkannten Lehrberuf. Sie erwerben damit eine vollständige beruflicheQualifikation. Die Ausbildung in einem Lehrberuf steht grundsätzlich allen Jugendlichen offen,124


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimadie die neunjährige Schulpflicht abgeschlossen haben.Die Ausbildung in der Lehre ist dual konzipiert und unterscheidet sich damit wesentlichvon der beruflichen Ausbildung in Vollzeitschulen:• Die Ausbildung findet an den zwei Lernorten Betrieb (Vermittlung berufsspezifischerKenntnisse/ Fertigkeiten) und Berufsschule (Fachtheorie, Allgemeinbildung) statt (=duale Ausbildung).• Der Lehrling steht in einem Ausbildungsverhältnis mit seinem Lehrbetrieb und istgleichzeitig Schüler/in einer Berufsschule.• Die betriebliche Ausbildung umfasst den größten Teil der Lehrzeit (ca. 80%)• Die Lehrabschlussprüfung (LAP) wird von BerufsexpertInnen abgenommen. DasSchwergewicht der LAP liegt auf den praktischen Fertigkeiten und Kenntnissen, die fürden Beruf erforderlich sind.Im österreichischen Lehrlingssystem gibt es ca. 240 Lehrberufe, die bundesgesetzlich imBerufsausbildungsgesetz geregelt sind. Je nach Lehrberuf beträgt die Lehrzeit zwischen zwei undvier Jahren (Infos unter: http://www.bmukk.gv.at/medienpool/18624/dielehre.pdf ).Junge Menschen mit Problemen in der Lehre oder Schwierigkeiten in der Berufsschulebrauchen Unterstützung. Um ihnen den Einstieg in das Berufsleben zu erleichtern, gibt es dieMöglichkeit, eine integrative Lehrausbildung zu absolvieren. Unterstützung dabei erfahrenLehrling und/oder Lehrbetrieb durch die Berufsausbildungsassistenz.Die Unterstützung der Berufsausbildungsassistenz richtet sich an alle Beteiligen undumfasst im Wesentlichen die folgende Bereiche:• Lehrbetrieb: Information über die integrative Berufsausbildung und Fördermöglichkeiten,Abwicklung aller Formalitäten und Koordination zwischen allen Beteiligten sowieKrisenintervention.• Lehrling (und Erziehungsberechtigte): Pädagogische Begleitung/Betreuung, individuellekostenlose Lernförderung während der gesamten Lehrzeit, Abwicklung aller Formalitäten,Unterstützung bei Problemen, Vorbereitung auf die Abschlussprüfung.Die Ausbildung kann dabei durch die Verlängerung der gesetzlichen Lehrzeit um bis zuzwei Jahre oder durch eine Teilqualifizierungslehre erfolgen. Die Berufsausbildungsassistenzfindet gesetzliche Verankerung.Eine integrative Lehre können junge Menschen absolvieren, die• am Ende der Pflichtschule sonderpädagogischen Förderbedarf hatten oder• keinen Hauptschulabschluss bzw. einen negativen Hauptschulabschluss haben oder• nach dem Behinderteneinstellungs- bzw. dem jeweiligen Landesbehindertengesetz anerkanntsind oder125


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• persönliche Entwicklungsprobleme oder• Lernprobleme in der Berufsschule haben.Die zwei oben angeführten Projekte werden auch vom BBRZ Österreich (Region Süd) ineiner steirischen Region angeboten und über das Bundessozialamt finanziert.Nähere Informationen über die beiden Unterstützungsangebote in mehreren Sprachen unter:http:/www.neba.at/126


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBITSE – Prepreke koje onemogućavaju prijelaziz škole na posaoSanja Morić,Hrvatska, Upim & Agronomski fakultet Zagreb (Sveučilište u Zagrebu)Roswitha Müller, Austrija BBRZProgram za cjeloživotno učenje – Leonardo da Vinci partnerstvaPartnerski projekti Leonardo da Vinci inovativni su projekti. Njima se potiču suradnjemanjih razmjera između ustanova za strukovno obrazovanje u različitim europskim zemljama.CiljPartneri na projektu zajednički rade na pitanjima od zajedničkog interesa s usmjerenjemna procese i rezultate. Mora postojati jasna poveznica sa strukovnim obrazovanjem. Osobito jepoželjno uključivanje zainteresiranih skupina kao što su poduzeća, socijalni partneri te donositeljilokalnih, regionalnih i nacionalnih odluka.RezultatPartnerstvom Leonardo da Vinci nastaje „proizvod” koji se može primijeniti i proširivatiu kontekstu suradnje i šire (npr. može biti u obliku zajedničkog izvješća, konferencije, CD-a ilikoncepta osposobljavanja za određeno područje strukovnog obrazovanja).Suradnja traje dvije godine.Tko može sudjelovati?• strukovne škole i ustanove za strukovno obrazovanje• tvrtke• socijalni partneri• organizacije za strukovno obrazovanje• ustanove koje informiraju i savjetuju o strukovnom obrazovanju127


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• istraživački centri• fakulteti (ali se rezultati projekta ne smiju odnositi samo na osobe u tercijarnom strukovnomobrazovanju)Financijska potporaPaušalni iznos ovisi o broju traženih putovanja u sklopu minimalne mobilnosti. U kruguzahtjeva u 2013. godini iznos poticaja bio je npr. za austrijske partnere na projektu najmanje8.000,00 EUR (za 4 slučaja mobilnosti) do najviše 24.000,00 EUR (24 slučaja mobilnosti).Jedan slučaj mobilnosti odgovara jednom prekograničnom putovanju jedne osobe u jednuod ustanova uključenih u projekt. Putovanje se dokazuje dokumentima.Podnošenje prijavaPrimjenjuje se načelo „zajedničke prijave” za partnerstva Leonardo da Vinci. To znači dasvi partneri na projektu podnose sadržajno identičan obrazac kod svoje nacionalne agencije.Jedan od partnera ima funkciju koordinacijskog tijela. Prijavu sastavlja koordinacijska institucijau suradnji sa svojim partnerima na projektu. Sadržajna ocjena zajedničke prijave provodi se uzemlji u kojoj se nalazi koordinacijska ustanova. Zahtjevi se ispunjavaju na jeziku partnerstva naprojektu. To mora biti službeni jezik EU-a i uglavnom je engleski. Dodatno je potreban sažetakod jedne stranice za nacionalnu agenciju na službenom nacionalnom jeziku.Savjeti• Nacionalna agencija financira tzv. „pripremne susrete” čija je svrha zajednička obradaprijave (potrebno je pridržavati se rokova i preduvjeta!) utvrđivanje zadataka.• Potencijalni partneri na projektu mogu se naći u bazi podataka www.adam-europe.eu.• U provedbi prijavljenih i odobrenih projekata moraju se slijediti unaprijed definiranisadržaji i „ishodi” za koje postoje dostupni zahtjevi u vezi s dokumentacijom iizvješćivanjem te smjernice za objavu. Osobito je važan dobar kontakt s nacionalnomagencijom.Više informacija može se naći na stranici:http://ec.europa.eu/education/llp/official-documents-on-the-llp_en.htm128


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaProjekt BITSE= Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment for persons withdisabilities in matters relating to vocational education and training)= Barijere koje onemogućavaju prijelaz iz škole na posao za osobe s invaliditetom upitanjima koja se odnose na strukovno obrazovanje i osposobljavanje)Opće informacije o projektu• Trajanje: 1.08.2012. – 31.07.2014.• Vodeći partner: Cope Foundation, Irska• Sudjeluje ukupno 14 organizacija (krovne udruge, pružatelji socijalnih usluga, pružateljiobrazovnih usluga, zastupnici raznih interesa...) iz 10 zemalja. Osim BBRZ-a Austrijauključene su još dvije austrijske organizacije. Hrvatsku zastupaju dvije organizacije– upim i Sveučilište u Zagrebu.• Planirano je ukupno 8 akcijskih sastanaka u zemljama sudionicama.• Rezultate se želi postići intervjuima sa skupinama na kojima je fokus – osobama sinvaliditetom, roditeljima/skrbnicima osoba s invaliditetom, poduzećima iz privatnogsektora i ustanovama koje pružaju usluge socijalne skrbi.PolazišteOsobe s invaliditetom koje se nalaze na prijelazu iz škole na posao nailaze na „smetnje” ili imje u najmanju ruku otežano zbog interakcije različitih prepreka, kako u pristupu zapošljavanju i/ilizadržavanju posla, tako i u punom i učinkovitom sudjelovanju u društvu na ravnopravnoj osnovis drugim građanima (popis radne snagu u EU-u, ad hoc modul koji se odnosi na zapošljavanjeeosoba s invaliditetom (LFS AHM), 2002.)Osim osobnih izazova, kao što su tjelesna, senzorna, kognitivna i komunikacijska ograničenja,prostorne barijere prvenstveno predstavljaju jedan od najvažnijih izazova. Društveno-političkisustavi i usluge često su skloni neusklađenom ili fragmentiranom postupanju. Uz to osobe sinvaliditetom i njihove obitelji često nemaju potrebne informacije.Zato mnogi slučajevi prijelaza u proces stjecanja vlastitog prihoda nisu uspješni. To ograničavamogućnosti punog sudjelovanja u odrasloj dobi.Iako se EU u svojoj strategiji trudi ukloniti prepreke za osobe s invaliditetom, u smislu129


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaintegracije na tržište rada, do sada još nije bilo strukturirane identifikacije i prikupljanjapopisa prepreka koje su zajedničke svim zemljama, odnosno tipične za zemlje koje sudjeluju uprojektu.Partnerstvo BITSE-Leonardo da Vinci koje okuplja trenere/ nastavnike, osobe s invaliditetom,tvrtke iz privatnog sektora i stručnjake za strukovno obrazovanje te ustanove socijalnog partnerstvai krovne organizacije fokusirano je na zajednički rad na ovoj temi, relevantnoj za sve, krozistraživanje gore spomenutih prepreka te njihovim utvrđivanjem i strukturiranim prikazivanjemda bi se iz toga izvele preporuke za djelovanje.Očekivani rezultati i učinciEuropska komisija utvrdila je osam najvažnijih područja djelovanja koja uključuju:pristupačnost, sudjelovanje, jednakost, zapošljavanje, osposobljavanje i obrazovanje, od kojih susva pojedinačno i zajedno u središtu ovog partnerstva.Partnerstvo si je postavilo za cilj predstaviti rezultate na takav način da osigura njihovprijenos u svim zemljama partnerima (sadržajno, ali i u obliku predstaveljnom na lokalnimjezicima, kao i u varijantama „lakima za čitanje”).Prvenstveno su to:• podizanje svijesti• razmjena na europskoj razini• strukturirana identifikacija i kategorizacija prepreka• identifikacija resursa• preporuke za postupanje dionika/donositelja odlukaKonkretan cilj ovog partnerstva je preporukama za aktivnosti dati doprinos poboljšanjuprocesa prelaska iz škole na posao/stručno obrazovanje te time stvoriti mogućnosti za socijalnouključivanje.Prvi rezultati fokus-skupinaU svim zemljama sudionicama već su održana okupljanja fokus-skupina sa stručnjacima,trenerima, instruktorima itd. (112 sudionika) te okupljanja s osobama s invaliditetom (oko 100130


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasudionika). U veljači je 70 predstavnika imalo mogućnost zajedno raspravljati o tim rezultatimau Austriji.Slični faktori prepoznati su kao prepreka ili potpora za uspješan pristup strukovnomobrazovanju/tržištu rada. Riječ je o osobnim čimbenicima (npr. samopoštovanje osoba sinvaliditetom) i okolišnim čimbenicima koji prvenstveno obuhvaćaju sljedeća područja:• stavove/predrasude• strukturne/administrativne prepreke• prepreke u području (školskog) obrazovanja i učenja/formalno i neformalno stjecanjeznanja• fizičko okruženje („pristupačnost”).Osim toga utvrđeno je da isti čimbenik može predstavljati i prepreku i poticaj, ovisno osituaciji. Tako se predane roditelje može doživljavati kao potporu, a „pretjerano brižno” postupanjemoguće je doživjeti kao prepreku/kočnicu.Sudionici u Linzu žele prvenstveno:• koordinirano i usklađeno djelovanje i suradnju svih sudionika „pristup koji uključujeupravljanje slučajem”, „holističku perspektivu”)• sprečavanje ispadanja osoba iz sustava pravovremenim i fleksibilnim programimapodrške/intervencijama i mogućnošću da se vrate u sustav („proces prijelaza trebastvarno ostati proces i ne biti prekinut”)• orijentaciju kroz ustanove koje pružaju podršku/obrazovne ustanove kako bi se pružilapodrška klijentima i njihovim obiteljima• (specifične) informacije koje su lako dostupne, razumljive i korisne svima uključenima(npr. mladima, roditeljima, ali i poduzećima)• „izgradnju kapaciteta” i izobrazbu (podizanje svijesti) svih osoba i donositelja odlukakoji su u najširem smislu uključeni u proces, ali i društva u cjelini („percipiratiuključivanje kao društveno-politički zadatak”)• podrška se prvenstveno treba slijevati u jačanje osobnih resursa, kao što su jačanjesamopouzdanja, zauzimanja za samog sebe itd.• šire usmjerenje programa podrške u fazi prijelaza iz škole na posao, a pogotovo u školi(npr. snalaženje u postojećim resursima ili omogućavanje stučne prakse)Ispitanici općenito smatraju da su s izazovom u prvom redu suočeni donositelji odluka islažu se - iako je svaka situacija i svaka potreba jedinstvena - da se složenu interakciju izmeđuosobnih i okolišem uvjetovanih čimbenika može uspješno prevladati/ukloniti samo ako svisurađuju, ako imaju osjećaj odgovornosti i ako pokažu razumijevanje. Postavlja se izazov pred131


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimadruštvo kao cjelinu da „uključivanje zaživi u praksi”.Europska dodana vrijednostMogućnost da se pozornost usmjeri na ovu temu na europskoj razini ima prvenstvenosljedeće prednosti:• europska razmjena i usporedba na razini sadržaja i sustava• obrada teme na široj sadržajnoj i kulturnoj/ društveno-političkoj osnovi („stare” i „nove”države članice)• učenje jednih od drugih („dobra praksa”)• razvoj i osiguranje kvalitete• izrada temelja za lokalne, nacionalne i međunarodne donositelje odlukaDobra praksa u Austriji: usmjeravanje mladih i asistencija pri strukovnomobrazovanjuOsobe koje imaju najviše završeno obvezno školovanje četiri su puta češće pogođenenezaposlenošću od onih s barem završenom strukovnom školom. Ova skupina osoba zastupljenaje na tržištu rada prvenstveno u gospodarskim skupinama s niskim plaćama i velikimfluktuacijama.U tom kontekstu posebnu pažnju treba posvetiti mladima koji u osjetljivoj fazi razvoja morajudonijeti dalekosežne odluke o budućnosti te u mnogim slučajevima trebaju podršku. Austrija jeusmjeravanjem mladih i zakonski utemeljenom asistencijom pri strukovnom obrazovanju stvorilamogućnosti da se 1.) rano dopre do mladih i time spriječi „slomove” na njihovom obrazovnomputu i 2.) da se i mladima s poteškoćama stvore uvjeti za stjecanje svjedodžbe strukovne škole.Usmjeravanje mladihUsmjeravanje mladih zamišljeno je kao sučelje između škole i tržišta rada („sustav ranogdojavljivanja”). Program usmjeravanja mladih na dobrovoljnoj osnovi predviđen je za učenike9. godine obrazovanja te za mlađe od 19 godina koji se više ne nalaze u obrazovnom sustavu (neobrazuju se, nisu nezaposleni niti zaposleni) i trebao bi na temelju načela usmjerenog na resurses jedne strane, spriječiti neuspjehe na obrazovnom putu, a s druge strane ponovno integrirati uobrazovni sustav mlade koji su izvan sustava kako bi im se povećali izgledi na tržištu rada.Cilj programa usmjeravanja mladih je stjecanje svjedodžbe o završenom programu132


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaosposobljavanja ili (djelomičnog) obrazovanja te u kasnijoj fazi održivo uključivanje na tržišterada, koje se između ostaloga treba ostvariti:• osobnom i društvenom stabilizacijom mladih ljudi• utvrđivanjem problematičnih područja• otklanjanjem osnovnih deficita u vezi s učenjem i pozornošću• uključivanjem skrbnika.Usmjeravanje mladih treba se nadovezati na već postojeće ponude i osigurati da mladi budupod neprekidnom skrbi u skladu s potražnjom te da unutar sustava dobivaju individualnu potporukoja im je potrebna.Usmjeravanje mladih ima tri stupnja, a podijeljeno je na sljedeća područja/ stupnjeve:• početni razgovor,• savjetovaje• podršku i pratnju.Ovisno o individualnim potrebama i raspoloživim mogućnostima mlade osobe mogu seizostaviti ili preskočiti sljedeći koraci (npr. odustajanje nakon 1. stupnja ili izravni prelazak s 1.na 3. stupanj). Kao dio koncepta predviđeno je i naknadno praćenje mladih tako da je u slučajuneuspjeha omogućen povratak mladih u program usmjeravanja mladih. Nadalje, u suradnju sutakođer uključene institucije koje se bave ciljnim skupinama, socijalni centri i ustanove koje radeza dobrobit djece, a stvaraju se i partnerstva s gospodarskim subjektima.Da bi se osigurao uspjeh programa usmjeravanja mladih prvenstveno su potrebni suradnjai umrežavanje različitih institucija (npr. sa Zavodom za zapošljavanje ili programima Saveznogureda za socijalnu skrb, kao što je npr. asistencija pri strukovnom obrazovanju).Asistencija pri strukovnom obrazovanjuOko 40% adolescenata u Austriji po završetku obveznog školovanja obrazuje se za neki odzakonski priznatih obrtničkih zanimanja. Time stjeću punu strukovnu kvalifikaciju. Strukovnoobrazovanje otvoreno je svim mladim ljudima koji su završili devetogodišnje obvezno osnovnoobrazovanje.Obrazovanje uz naukovanje dualni je sustav i po tome se znatno razlikuje od redovnogstrukovnog obrazovanja u školama koje se pohađaju na puno školsko vrijeme:• obrazovanje se odvija na dva mjesta – u poduzeću (prenošenje specifičnog stručnogznanja/vještina) i u strukovnoj školi (strukovna teorija, opće obrazovanje) (= dualnisustav obrazovanja),• naučnik je u obrazovnom odnosu s tvrtkom u kojoj izučava zanimanje i istovremeno jeučenik strukovne škole,133


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• osposobljavanje u poduzeću traje većinu vremena obrazovanja (80%),• završni strukovni ispit polaže se pred stručnjacima iz određenog područja. Težištezavršnog strukovnog ispita je na praktičnim vještinama i znanjima potrebnima zazanimanje.U austrijskom sustavu naukovanja postoji oko 240 obrtničkih zanimanja koja su zakonskiregulirana na nacionalnoj razini Zakonom o strukovnom obrazovanju. Ovisno o obrtničkomzanimanju, školovanje traje između dvije i četiri godine (informacije su dostupne na stranici:http://www.bmukk.gv.at/medienpool/18624/dielehre.pdf).Mladi ljudi s problemima u naukovanju i poteškoćama u strukovnoj školi trebaju podršku.Kako bi im se olakšao početak profesionalnog života, postoji mogućnost da završe integrativniprogram obrazovanja i naukovanja. Podršku u tom procesu naučniku i/ili tvrtki u kojoj se odvijapraksa pruža Služba za asistenciju pri strukovnom obrazovanju.Podrška Službe za asistenciju pri strukovnom obrazovanju usmjerena je na sve sudionike iuglavnom obuhvaća sljedeća područja:• tvrtku u kojoj se obavlja praksa: informacije o integrativnom strukovnom obrazovanjui mogućnosti stipendiranja, rješavanje svih formalnosti i koordinacija između svihsudionika te krizne intervencije,• naučnika (i skrbnika): pedagoška pomoć/praćenje, besplatna individualna podršku uučenju tijekom cijelog razdoblja naukovanja, rješavanje svih formalnosti, podrška uslučaju problema, priprema za završni ispit.Obrazovanje se može realizirati produženjem zakonskog razdoblja naukovanja do dvijegodine ili se može steći djelomična kvalifikacija. Asistencija pri strukovnom obrazovanjuzakonski je utemeljena.Integrativno naukovanje mogu završiti mladi• kojima je na kraju obveznog obrazovanja trebala defektološka odgojno-obrazovnapodrška• koji nemaju završene više razrede osnovne škole ili su u tom školovanju bilineuspješni• kojima je priznat status prema saveznom ili pokrajinskom zakonu o zapošljavanju osobas invaliditetom• koji imaju osobne probleme u razvoju• koji imaju problema s učenjem u strukovnoj školi.Dva gore navedena projekta također nudi BBRZ Austrija (Regija jug) u Štajerskoj, afinancira ih Savezni ured za socijalnu skrb.134


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPodrobnije informacije o obje ponude podrške nalaze se na nekoliko jezika na stranici:http://www.neba.at/SažetakOsobe s invaliditetom koje se nalaze na prijelazu iz škole na posao nailaze na „smetnje” iliim je u najmanju ruku otežano zbog interakcije različitih prepreka, kako u pristupu zapošljavanjui/ili zadržavanju posla, tako i u punom i učinkovitom sudjelovanju u društvu.Osim osobnih izazova (kao što su npr. tjelesna, senzorna, kognitivna i komunikacijskaograničenja), prostorne barijere prvenstveno predstavljaju važan izazov. Društveno-političkisustavi i usluge često su skloni neusklađenom ili fragmentiranom postupanju, a uz to same osobes invaliditetom i njihove obitelji često nemaju potrebne informacije i sredstva za djelovanje.Zato mnogi slučajevi prijelaza u proces stjecanja vlastitog prihoda nisu uspješni. To pakograničava mogućnosti punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u odrasloj dobi.Iako se EU u svojoj strategiji trudi ukloniti prepreke za osobe s invaliditetom, u smisluintegracije, na tržište rada, do sada još nije bilo strukturirane identifikacije i prikupljanja popisaprepreka koje su zajedničke svim zemljama, odnosno tipične za zemlje koje sudjeluju u projektu.Partnerstvo BITSE-Leonardo da Vinci koje okuplja trenere/ nastavnike, osobe s invaliditetom,tvrtke iz privatnog sektora i stručnjake za strukovno obrazovanje te ustanove socijalnogpartnerstva i krovne organizacije fokusirano je na zajednički rad na ovoj temi relevantnojza sve, kroz istraživanje gore spomenutih prepreka te njihovim utvrđivanjem i strukturiranimprikazivanjem da bi se iz toga izvele preporuke za djelovanje.135


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaZusammenfassung VortragIMBUSIndividualisierte Massnahame zurBerufsvorbereitung und StabilisierungAndreas Schröck,Österreich, INBUSDie BBRZ Reha GmbH ist der größte Bildungsträger der beruflichen Rehabilitation inÖsterreich. Für alle neun österreichischen Bundesländer gibt es Angebote im Zusammenhang mitberuflicher Orientierung und Aus- und Weiterbildungen.IMBUS ist eine spezielle Maßnahme der beruflichen Rehabilitation für Personenmit psychischen Einschränkungen. Ziel von IMBUS ist die psychische und psychosozialeStabilisierung der RehabilitandInnen zu ermöglichen und zu fördern. IMBUS sichert alle weiterenSchritte des Rehabilitationsprozesses ab und orientiert sich an den individuellen Problem- undFragestellungen. Im Vordergrund stehen ein teilnehmerInnenzentrierter, ganzheitlicher undhandlungsorientierter Unterricht sowie die Interaktion zwischen Teilnehmenden und TrainerInnen.Die daraus entstehenden zielgerichteten Interventionen werden – unter Berücksichtigung dergesundheitlichen Einschränkungen und individuellen Bedürfnislagen – in einem individuellenRehabilitationsplan festgehalten.Zielgruppe• Jugendliche und Erwachsene Personen mit evidenten psychischen Erkrankungen• Jugendliche und Erwachsene Personen mit evidenten psychischen Erkrankungen undkörperlichen Beeinträchtigungen• Ausschließungsgründe sind• psychisch Kranke in Akutphasen• Vollblinde• Gehörlose• akut Suchtkranke136


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaZielsetzungIMBUS stellt einen Baustein des beruflichen Rehabilitationsprozesses dar. Das darausabgeleitete Ziel ist die berufliche, soziale und persönliche Integration des Einzelnen. Für IMBUSheißt dies in begrenztem Förderzeitraum die Arbeitsfähigkeit/Belastbarkeit und damit dieVermittelbarkeit des Einzelnen über das Medium Arbeit und Bildung soweit zu erhöhen, dasseine Integration in den Ausbildungs- bzw. Arbeitsmarkt ermöglicht wird.Langfristiges Ziel von IMBUS ist die Vorbereitung der Integration in den Arbeitsmarkt. Umdieses Ziel zu erreichen, sind bei einer vorauszusetzenden psychischen Stabilität im Rahmen derMaßnahme folgende Schritte zu setzen:1. Strukturgebende Stabilisierung und Wiedergewöhnung an soziale Anforderungen undBelastungen des Arbeitsalltages.2. Die Berufswahl auf der Grundlage von Leistungsvermögen, Eignung und individuellerFähigkeit (Berufliche Perspektivenentwicklung)InhaltIMBUS beinhaltet die Auseinandersetzung mit dem Krankheitsbild, die Förderung derKonzentrationsfähigkeit sowie der Lern- und Merkfähigkeit, soziales Kompetenztraining,Erprobungen in konkreter Arbeitsumgebung (Praktika), berufsspezifische Grund- undSpezialabklärungen, berufliche Perspektivenentwicklung und Beratung und Begleitung beipersönlichen Problemstellungen.Im Konkreten:• Medizinisches Consulting (Arbeitsmedizinische Abklärung, psychiatrischeBegutachtung, wenn keine aktuelle Befundung vorhanden)• Überprüfen der Leistungsfähigkeit im Hinblick auf berufliche Einsetzbarkeit undmögliche Integrationsbereiche (Intelligenz/kognitive und Persönlichkeitsdiagnostik,berufsspezifische Grund- und Spezialabklärung)• Auseinandersetzung mit Krankheit, Arbeit und Arbeitslosigkeit• Gewöhnung an eine Tagesstruktur bzw. an das Einhalten von Rahmenbedingungen• Entwicklung von Selbstständigkeit und Förderung von Eigenverantwortung• Sensibilisierung für gesundheitsfördernde Maßnahmen• Perspektivenentwicklung (Abstimmung der allgemeinen Perspektiven mit dem eigenen137


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaFähigkeitsprofil, dem regionalen Arbeitsmarkt, den eigenen Grenzen und darausErarbeitung eines beruflichen Rehabilitationsplanes bzw. Integrationsplanes)• Praktika• Erarbeitung einer realistischen Selbsteinschätzung bzw. Einschätzung desArbeitsmarktes• Unterstützung im Bewältigungsprozess bzw. bei der Anbahnung von begleitendenProzessen• Beschreibung des Unterstützungsbedarfs, Absicherung der weiteren SchritteBegeleitende betreuungProzessmanagerInnen der Beruflichen Rehabilitation als individuelle Bezugspersonen.Multiprofessionelles Betreuungsteam bestehend aus BerufspraktikerInnen, PädagogInnenund PsychologInnen.Ergebnisist ein individueller - beruflicher - Rehabilitationsplan, welcher• Analyse und Beschreibung der IST-Situation/aktuelle Standortbestimmung• ganzheitliche, berufliche Perspektive für die RehabilitandInnen• zeitliche/inhaltliche Planung der Umsetzung inklusive konkreter Vorschläge zumweiteren Rehabilitationsverlauf• erforderliche Unterstützungsleistungen• Risikofaktoren beinhaltet.DauerMax. 16 Wochen138


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaSažetak izlaganjaIMBUSIndividualizirana mjera za pripremu zazapošljavanje i stabilizacijuMag. Andreas SchröckAustrija, INBUSBBRZ Reha GmbH je najveći pružatelj obrazovnih usluga na području profesionalnerehabilitacije u Austriji. Za svih devet austrijskih saveznih zemalja postoje ponude koje supovezane s profesionalnom orijentacijom te obrazovanjem i usavršavanjem.IMBUS je posebna mjera profesionalne rehabilitacije za osobe s psihičkim oboljenjima.Cilj IMBUSA je omogućiti i poticati psihičku i psihosocijalnu stabilizaciju osoba koje idu narehabilitaciju. IMBUS osigurava sve daljnje korake postupka rehabilitacije i usmjerava se premaindividualnim poteškoćama i problemima. Prednost se daje cjelovitoj i aktivnoj nastavi kojaje usredotočena na korisnike te interakciji između sudionika i sudionica. Ciljane intervencijekoje iz toga proizlaze bilježe se, s obzirom na zdravstvene poteškoće i individualne potrebe, uindividualnom planu rehabilitacije.Ciljne skupine• Mlade i odrasle osobe s evidentnim psihičkim oboljenjima• Mlade i odrasle osobe s evidentnim psihičkim oboljenjima i tjelesnim oštećenjimaRazlozi za isključenje su:• Osobe s psihičkim oboljenjima u akutnoj fazi• Potpuno slijepe osobe• Gluhe osobe• Privremeni ovisnici139


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPostavljanje ciljevaIMBUS predstavlja sastavni dio postupka profesionalne rehabilitacije. Cilj koji iz togaproizlazi je profesionalna, socijalna i osobna integracija pojedinca. To za IMBUS znači da se uograničenom razdoblju poticanja radna sposobnost/izdržljivost, a time ujedno i zapošljivost svakogpojedinca preko medija rada i obrazovanja, pokušava povećati u tolikoj mjeri da bude mogućaintegracija na području obrazovanja i tržištu rada. Za postizanje tog cilja se, pod pretpostavkomda postoji psihička stabilnost, u okviru mjere moraju poduzeti sljedeći koraci:1. Strukturirana stabilizacija i ponovno privikavanje na socijalne zahtjeve i opterećenjaradne svakodnevice.2. Odabir posla na temelju učinkovitosti, osposobljenosti i individualne sposobnosti (razvojposlovnih perspektiva).SadržajIMBUS podrazumijeva suočavanje s bolesti, poticanje sposobnosti koncentracije kaoi sposobnosti za pamćenje i učenje, socijalni trening kompetencija, okušavanje u konkretnojradnoj okolini (prakse), osnovno i posebno vještačenje s obzirom na određeno zanimanje, razvojposlovnih perspektiva te savjetovanje i praćenje kod osobnih problema.Konkretno:• Medicinski konzalting (medicinsko vještačenje, psihijatrijsko vještačenje, ukoliko nepostoje aktualni nalazi)• Provjera učinkovitosti s obzirom na poslovnu iskoristivost i moguća područja integracije(inteligencija/kognitivna i osobna dijagnostika, osnovno i posebno vještačenje s obziromna određeno zanimanje)• Suočavanje s bolešću, radom i nezaposlenošću• Privikavanje na dnevnu strukturu, odnosno na pridržavanje okvirnih uvjeta• Razvoj samostalnosti i poticanje vlastite odgovornosti• Senzibilizacija za mjere koje potiču zdravlje• Razvoj perspektiva (usklađivanje općih perspektiva s vlastitim profilom sposobnosti,regionalnim tržištem rada i vlastitim granicama pomoću čega se kasnije izrađuje planprofesionalne rehabilitacije, odnosno plan integracije)• Prakse140


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Izrada realne samoprocjene, odnosno procjena tržišta rada• Potpora u procesu savladavanja, odnosno kod pojave postupaka koji to prate• Opisivanje potrebe za potporom, osiguravanje daljnjih korakaDodatna skrbVoditelji postupka profesionalne rehabilitacije kao individualne osobe od povjerenja.Multiprofesionalna skupina koja se sastoji od stručnjaka i stručnjakinja u tom području, pedagogai pedagoginja te psihologa i psihologinja.Rezultatje individualni plan profesionalne rehabilitacije koji sadrži:• analizu i opis sadašnje situacije/aktualno određivanje položaja• cjelovite, poslovne perspektive za osobu koja je na rehabilitaciji• vremensko i sadržajno planiranje provođenja, uključujući konkretne prijedloge zadaljnji tijek rehabilitacije• potrebne novčane potpore• faktor rizikaTrajanjeMaksimalno 16 tjedana141


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPROFESIONALNA REHABILITACIJA KAO METODAINTEGRACIJE OSOBA S INVALIDITETOM NA HRVATSKOMTRŽIŠTU RADA – REZULTATI PROJEKTAJasenka Sučec, dipl.soc.radnicaHrvatskaRukovoditelj službe pripreme i razvojaFond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetomSažetakProfesionalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj je zbog čitavog niza okolnosti od 1990.godine bila zanemarena te se udaljila od suvremenih postignuća i procesa razvoja. Upravo tihgodina u gotovo svim europskim državama odnos prema politici profesionalne rehabilitacijebitno se mijenja i razvija, usvajajući načelo jednakih mogućnosti za sve, pa tako i za osobes invaliditetom. Mjere koje europske države tada poduzimaju daju prednost svim oblicimaprofesionalne rehabilitacije ispred umirovljenja ili socijalnih davanja. Zbog nedostatka razvijenogmodela profesionalne rehabilitacije te kriterija i mjerila za njeno provođenje, profesionalnurehabilitaciju nije moguće provoditi na način kako je to zamišljeno Zakonom pa se sukladnotome u Republici Hrvatskoj ona provodi djelomično ili se uopće ne provodi. U nadležnosti Fondajedna je od aktivnosti provođenje politike razvitka i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacijei zapošljavanja osoba s invaliditetom. Kako bi doprinijeli donošenju nove i kvalitetnije zakonskeregulative, započet je projekt s organizacijom BBRZ iz Austrije. Projekt se odvija u fazama. Uprvoj fazi je utvrđen prijedlog modela profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku i istije razvijan za osobe s invaliditetom, ali je prikladan za primjenu i za druge osjetljive skupine natržištu rada. Predstavljeni model je u skladu sa suvremenim europskim procesima i standardima.Govorimo o sveobuhvatnom pristupu koji je učinkovit, ali zahtijeva visoko educirane stručne timoves čitavim nizom dodatnih znanja jer su usluge profesionalne rehabilitacije visoko specijalizirane.Osim toga je potrebno snažno povezivanje raznih institucija i korištenje svih postojećih resursakako bi troškovi profesionalne rehabilitacije bili što manji. Sam model se sastoji od tri faze, a dabi uspjeli u svakoj fazi potrebno je maksimalno uvažiti načelo individualizacije.142


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima1. Razlozi pokretanja projektaProfesionalna rehabilitacija je šezdesetih godina 20. stoljeća imala sva obilježja dobrepolitike profesionalne rehabilitacije i bila je najbliža europskim trendovima u vremenu od 1958.godine do kraja osamdesetih godina. Prijelazno razdoblje iz socijalističkog zakonodavstvau posve nove odnose uvelike utječe na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sinvaliditetom. Razdoblje od 1990. godine i poslije opterećeno je čitavim nizom okolnosti kaošto su rat, privatizacija državnih tvrtki, te uspostava novog tržišnog gospodarstva kada se uvelikegasi industrijska proizvodnja i raste nezaposlenost. Nažalost, osobe s invaliditetom među prvimagube posao, a profesionalna rehabilitacija kao djelatnost je zanemarena što je hrvatsku politikuprofesionalne rehabilitacije udaljilo od suvremenih postignuća i procesa razvoja. Kao svijetliprimjer se može istaknuti Centaroprema d.o.o, danas Centaroprema Re&Zin, pravni nasljednikcentra za profesionalnu rehabilitaciju „3. maj“ iz Rijeke koji su i u promijenjenim okolnostimauspjeli djelovati od 1964. godine pa sve do današnjih dana, nadaleko poznati kao „Riječki modelprofesionalne rehabilitacije“.Upravo u vrijeme kada je profesionalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj bila zanemarena,te se udaljila od suvremenih postignuća i procesa razvoja, u gotovo svim europskim državamanakon devedesetih godina odnos prema politici profesionalne rehabilitaciji se bitno mijenja irazvija, usvajajući načelo jednakih mogućnosti za sve pa tako i za osobe s invaliditetom. Mjerekoje europske države tada poduzimaju daju prednost svim oblicima profesionalne rehabilitacijeispred umirovljenja ili socijalnih davanja.Prepoznajući navedene probleme i uvažavajući čitav niz međunarodnih dokumenatavezano za osobe s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske 2000. godine osniva Povjerenstvoza osobe s invaliditetom, usvojena je Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe sinvaliditetom od 2003. do 2006. godine, druga Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnostiza osobe s invaliditetom 2007. – 2015. godine te je donesen Zakon o profesionalnoj rehabilitacijii zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, NN 33/05). Vlada Republike Hrvatske 2003.godine osniva Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kojiformalno pravno počinje djelovati 2006. godine, ali je zapravo pravi početak rada u zakonomzamišljenom obliku počeo u mjesecu travnju 2007. godine.Fondu je Zakonom naložen čitav niz aktivnosti, ali je svakako najvažnija i najzahtjevnijaaktivnost provođenje politike razvitka i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanjaosoba s invaliditetom.Sve aktivnosti Fonda u skladu su s ciljevima Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnostiza osobe s invaliditetom 2007. do 2015. godine, vezanim uz profesionalnu rehabilitacijui zapošljavanje osoba s invaliditetom.Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007 – 2015.143


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimagodine, u poglavlju 2.7. Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad, mjerama profesionalnerehabilitacije dana je izuzetna važnost i one su od posebnog društvenog interesa, a Fond je dobioobavezu aktivnog sudjelovanja u ostvarenju ciljeva kroz mjere kojima će se osigurati ispunjenjenavedenih ciljeva u zadanim rokovima.Mjere kojima se osigurava provođenje ciljeva Nacionalne strategije su:1.2.3.4.5.6.7.8.Provođenje evaluacije primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politikeu području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavisnogtijelaOsiguranje mehanizma zaštite od diskriminacije u području zapošljavanja i rada osobas invaliditetomOsnivanje regionalnih centara za profesionalnu rehabilitacijuOmogućavanje pristupa osobama s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju(profesionalna orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni statusProvođenje senzibilizacije poslodavaca, i poticanje na zapošljavanje osoba sinvaliditetomOsiguranje učinkovite mjere za poticanje samozapošljavanja, odgovarajućih oblikazapošljavanja i zadržavanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinamaUtvrđivanje modela pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposlitina otvorenom tržištu rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udruga za osobe sinvaliditetom, radni asistent) i osiguranje mjera provođenja podrške pri zapošljavanjuPoticanje dodjele državnih poticaja gospodarskim subjektima koji zapošljavaju osobes invaliditetomS obzirom da je utvrđen čitav niz nedostataka u zakonskoj regulativi, nije bilo mogućerealizirati mjeru Osnivanje regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju koji su stručnatijela za pružanje visokospecijaliziranih usluga za preciznu procjenu sposobnosti, jačanje kompetencijai bolju pripremu osoba s invaliditetom za ulazak na tržište rada, a iste nalazimo, u vrlosličnim oblicima, u praksama svih europskih država.Nadalje, zbog nedostatka razvijenog modela profesionalne rehabilitacije, te kriterija i mjerilaza provođenje profesionalne rehabilitacije, profesionalnu rehabilitaciju nije moguće provoditi nanačin kako je to zamišljeno Zakonom, te sukladno tome profesionalna rehabilitacija u RepubliciHrvatskoj, ili se provodi djelomični ili se uopće ne provodi.Pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva osnovana je radna skupina (u čijemradu je aktivno sudjelovao i Fond) za provođenje mjera Nacionalne strategije izjednačavanjamogućnosti za osobe s invaliditetom 2007 – 2015 god., vezano uz utvrđivanja jedinstveneliste oštećenja, jedinstvenog tijela vještačenja i načina provođenja profesionalne rehabilitacije144


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimašto će biti temelj za razvoj modela profesionalne rehabilitacije i uspostavu mreže Centara zaprofesionalnu rehabilitaciju.2. Suradnja Fonda i organizacije BBRZ iz LinzaKako bi doprinijeli donošenju nove, kvalitetne zakonske regulative, Fond je u suradnjis BBRZ - Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza, Republika Austrija,udrugom OSVIT i ustanovom URIHO, pokrenuo projekt „Profesionalna rehabilitacija kaometoda integracije osoba s invaliditetom na hrvatskom tržištu rada”. S obzirom na smanjenosudjelovanje Ministarstva rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača Republike Austrije u sredstvimapotrebnim za provedu projekta, nismo bili u mogućnosti provesti projekt u cijelosti nego je istipodijeljen u nekoliko faza. U prvoj fazi se radi na razvoju dijagnostičkog tjedna, kao početne fazeprocesa profesionalne rehabilitacije. Suradnici u projektu su Hrvatski zavod za zapošljavanjei Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a sada Ministarstvo rada i mirovinskogasustava.Vodeći se početnom idejom, a to je osmisliti jedinstveni model profesionalne rehabilitacijeza cijelu Republiku Hrvatsku, da bi zadovoljili zahtjev regionalne pokrivenosti, projektom jeplanirano sudjelovanje 4 centra iz 4 regije (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek).Naime, ideja vodilja je bila u projektu osmisliti sustavan, jedinstven model profesionalnerehabilitacije za sve kategorije osoba s invaliditetom te usvojiti kriterije, standardizirati postupke,alate i načine za što ujednačenije i kvalitetnije provođenje procesa profesionalne rehabilitacije.Osim usporedbe i analize austrijskog modela profesionalne rehabilitacije, s naglaskomna procese u dijagnostičkom tjednu koji su se odvijali unutar radne skupine, u projektu je bionaglašen praktičan pristup. Naime, kroz nekoliko radionica izvršio se trening stručnog osoblja(psiholozi, socijalni radnici, rehabilitatori, liječnici) kojima su stručnjaci iz BBRZ-a prenosilisvoja znanja.Tijekom projekta usvojeni su svi obrasci, te potrebna dokumentacija, koju će koristiti stručnjaciu procesu profesionalne rehabilitacije.Do sada je provedeno osam faza navedenoga projekta.Cilj projekta:Razvoj modela dijagnostičkog tjedna za Hrvatsku, uz uzimanje u obzir individualnihmedicinskih, socijalnih i psiholoških dijagnoza te ekonomskih /egzistencijalnih zahtjeva osoba sinvaliditetom kako bi se time poboljšao ili omogućio njihov pristup tržištu rada.145


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaSadržaj projekta / aktivnosti:Usporedba sustava profesionalne rehabilitacije u Austriji i Hrvatskoj• Usporedba aktualnih sustava profesionalne rehabilitacije tako što se analiziralaprofesionalna rehabilitacija u Hrvatskoj i usporedila s provjerenim austrijskimmodelom.• S partnerskim organizacijama u Austriji dogovorila su se područja djelovanja (postupci)za razvoj Hrvatskoj prikladnog modela.Razvoj Hrvatskoj primjerenog modela profesionalne rehabilitacije• Na temelju postupaka (područja djelovanja), usuglašenih s partnerskim organizacijama,izradio se prijedlog strukturiranog modela profesionalne rehabilitacije koji je bioposebno usmjeren prema:• modernizaciji sustava i metoda profesionalne rehabilitacije u Hrvatskoj,• razvoju, optimiranju procesa i organiziranju tijekova profesionalne rehabilitacijeu Hrvatskoj,• optimiranju obrazovnih mjera u profesionalnoj rehabilitaciji,• poboljšanju zapošljivosti osoba s invaliditetom.• Razvoj modela orijentiran je, između ostalog, na temeljne postavke hrvatske nacionalnestrategije uvođenja aktualnog sistema profesionalne rehabilitacije prema standardimaEU, sukladno nastojanjima pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.3. Prijedlog modela profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku• Model je temeljen na ujedinjenju medicinskog i društvenoga modela te ima biopsiho-socijalnipristup. Klasifikacije koje se koriste su MKB 10 – Međunarodnaklasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema i MKF- Međunarodna klasifikacijafunkcioniranja.• Iako je model razvijan za osobe s invaliditetom, prikladan je za primjenu za sve skupineosoba s invaliditetom, kao i za druge skupine u nepovoljnom položaju (primjerice:osobe sa procijenjenom neposrednom opasnošću od invalidnosti, nacionalne manjine,žene i sl.). Primjenom modela i na druge skupine u nepovoljnom položaju, uvažili binačelo ekonomičnosti, jer bi na taj način stručni timovi i prostori u kojima bi se izvodilaprofesionalna rehabilitacija bili u potpunosti iskorišteni.• Prema uzoru na BBRZ organizaciju, model bi trebao biti jedinstven za cijelo područjeRepublike Hrvatske jer se primjenjuju isti standardi. Međutim, iako su usluge146


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimanadregionalno standardizirane, iste u velikoj mjeri odražavaju regionalne prilike natržištu rada i specifične zahtjeve pojedinih regija.• Model profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku je osmišljen na temeljumodela organizacije BBRZ - Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza,Republika Austrija.• Predloženi model profesionalne rehabilitacije je uvažavao sve preporuke VijećaEurope (Preporuka br. R (92) Vijeća ministara) Jedinstvene politike rehabilitacijeosoba s invaliditetom te su u isti ugrađena europska načela izvrsnosti u rehabilitacijisukladno preporukama Europske platforme za rehabilitaciju (The European Platformfor Rehabilitation – EPR).• Predloženi dokument je u skladu sa UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom,kao i s Nacionalnom strategijom za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetomod 2007. do 2015. godine koja se temelji na Konvenciji.Model profesionalne rehabilitacije razvijan je na sljedećim načelima:1. Humanost,2. Individualan pristup,3. Koordinacija,4. Ekonomičnost i efikasnost,5. Regionalnost i pristupačnost,6. Kooperacija,7. Standardizacija,8. Sigurnost procesa,9. Održivost i učinkovitost,10. Povezanost s gospodarstvom,11. Kvaliteta,12. Edukacija stručnog osoblja u procesu profesionalne rehabilitacije,13. Etika,14. Profesionalna odgovornost,15. Zaštita rehabilitanata.147


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaOsnovni model sadržava tri ključne faze i kao takav se primjenjuje na sve kategorije osobas invaliditetom, ali kod određenih vrsta invaliditeta (slijepe osobe, psihičke poteškoće i dr.) isti jepotrebno nadopuniti određenim specifičnostima.Temeljem osmišljenog posebnog programa za određenu ciljanu skupinu (npr. osobes invaliditetom starije od 45 god.), model zadržava osnovne tri faze, ali se može provoditi udrugačijem vremenskom okviru od osnovnog modela, tj. intenzivnije.OSNOVNI UVJETI ZA IZVOĐENJE USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE:1. Stručni timTim za rehabilitacijsku procjenu je interdisciplinarni tim stručnjaka, a sastoji se od:• 1 voditelja procjene radi rehabilitacije• 1 stručnjaka za medicinu rada• 1 kliničkog psihologa• 1 socijalnog radnika• 1 pedagoga (za matematiku i hrvatski jezik) s dodatnim kvalifikacijama zarehabilitacijskog stručnjaka• 1 trenera s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskog stručnjaka• stručnjaka za posebna ispitivanjaZa stručnjake koji rade u procesu rehabilitacije su potrebni određeni certifikati:• Osnovni seminar (osnovni pojmovi rehabilitacije, alati i metode, rehabilitacijska praksa),148


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Specijalistički seminari (Case Manager – voditelj procesa profesionalne rehabilitacije,dijagnostika zanimanja, inovativne metode podučavanja i učenja, znanost o zanimanjima,analiza radnih mjesta)Zadatak tima za rehabilitacijsku procjenu je pružiti sudionicima najveću moguću podrškui pomoć u njihovim individualnim pitanjima i utjecaju koji imaju na zanimanje i svijet rada.Osim socijalno-pravnog znanja, to također zahtijeva, prije svega, temeljita znanja i iskustva izmedicine, psihologije, pedagogije, socijalnog rada, znanosti o zanimanjima i o situaciji na tržišturada.Sve usluge profesionalne rehabilitacije vodi, usklađuje i evaluira stručni tim na timskimsastancima.2. Lokacijski i prostorni uvjetiIzvođači profesionalne rehabilitacije moraju osigurati lokacijske i prostorne uvjete zaizvođenje usluga profesionalne rehabilitacije tako da su što dostupniji korisnicima, te da imajuosiguran neometan pristup objektu.Kod donošenja odluka o lokaciji mora se osobito uzeti u obzir sljedeće:• Povoljan prometni položaj• Dostupnost sredstvima javnog prijevoza• Mogućnost proširenja objekta• Dom za stanovanje• Uzimanje u obzir lokalne infrastrukture (trgovine, gastronomska ponuda, kultura,sportski objekti)propisima:Prostorni uvjeti su od izuzetne važnosti, te je u objektu potrebno osigurati:• Bez barijera• Kuhinju• Prostorije za seminare• Uredske prostorije• Radionice/laboratorije/prostorije s računalima• Tvrtku za vježbu• Prostore za rekreaciju• Prostorije za druženje• FizioterapijuIzvođači profesionalne rehabilitacije moraju osigurati prostore u skladu sa sljedećim149


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Zakonom o prostornom uređenju i gradnji• Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenepokretljivosti• Zakonom o zaštiti na radu• Zakonom o zaštiti i spašavanju• Pravilnikom o znaku pristupačnosti• Zakonom o kretanju slijepe osobe pomoću psa vodičaSTRUČNE SLUŽBE U PROCESU PROFESIONALNE REHABILITACIJE:Medicina rada:Zdravstveni problemi mogu ugroziti uspjeh profesionalne rehabilitacije. Zato se na početkuplaniranja rehabilitacije provodi sveobuhvatni liječnički pregled. Tijekom cijelog procesarehabilitacije rehabilitanti trebaju imati na raspolaganju mogućnost liječničke njege i terapija.Zdravstveni tim se sastoji od liječnika opće prakse, specijalista medicine rada i drugih specijalista(djelomično savjetodavnih liječnika).Služba nudi sljedeće usluge: inicijalni pregled specijaliste za medicinu rada, a po potrebiliječnika specijaliste, utvrđivanje tjelesnih radnih sposobnosti s aspekta medicine rada na sustavuza simulaciju radnog mjesta ERGOS, liječnička kontrola, skrb i terapija, podrška za pokretanjepostupka liječenja, intervencija u kriznim situacijama.Cilj: dugoročno zdravlje, odnosno održanje radne sposobnostiPsihologija:Djelatnici u Psihološkoj službi su psiholozi s iskustvom koji poznaju tržište rada i njegovemehanizme, kao i učinke psiholoških fenomena, somatskih bolesti, psihičkih poremećaja i stanjapoteškoća na poslu. Programe psihološke skrbi razvijaju iskusni (klinički) psiholozi, zdravstvenipsiholozi, radni psiholozi i psihoterapeuti.Služba nudi sljedeće usluge: dijagnostiku (intelektualne sposobnosti, struktura ličnosti),savjetovanje/terapiju, podršku i posredovanje pri pronalaženju terapije te informiranje o ustanovamakoje nude psihoterapiju osposobljavanja kao što su: obuka iz rješavanja sukoba, treningkomunikacije, prevladavanje stresa, vježbe koncentracije i pamćenja.Cilj: psihička stabilizacija, stjecanje ključnih vještinaSocijalni rad:Socijalni problemi često su velika prijetnja uspješnosti rehabilitacije. Prvenstvenofinancijski i obiteljski problemi ometaju koncentraciju pogođenih osoba na profesionalnurehabilitaciju, postoji prijetnja da će postati preveliki ako ih se ne riješi istovremeno dok se radi150


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimana profesionalnim izgledima. Iskusni socijalni radnici i/ili pedagozi za profesionalnu orijentacijui socijalni pedagozi nude stručnu pomoć za takva problematična područja.Služba nudi sljedeće usluge: socijalna anamneza, individualno i grupno savjetovanjevezano za socijalna, financijska i osobna pitanja, informacije o raznim oblicima olakšica, potporai pomoć pri podnošenju zahtjeva, informacije o mogućnostima skrbi za djecu, stambenimpitanjima, podrška i posredovanje s raznim savjetovalištima, podrška u ophođenju s javnim idržavnim službama.Cilj: socijalna stabilizacija i stjecanje socijalnih kompetencijaRehabilitacijska tehnologija:Korištenje tehničkih pomagala odavno je strategija za poticanje samostalnosti isamoodređenja osoba s invaliditetom. Stoga predstavlja osnovni instrument rehabilitacije.Moderne tehnologije tako nude brojne mogućnosti primjene. Važno je stručno pripremitiprimjenu tehnologije, individualno ju prilagoditi i pratiti. Opsežna baza podataka o pomagalimai međunarodna suradnja omogućavaju nabavku najsuvremenijih tehničkih pomagala.Služba nudi sljedeće usluge: utvrđivanje potrebe za pomagalima, uključujući financiranje,pružanje tehničke pomoći prilikom nastave i tijekom prakse, ocjenu radnog mjesta, utvrđivanjekoja je oprema potrebna.Cilj: davanje pomagala, savjetovanje tvrtki glede prilagodbe radnog mjesta i organizacijeposlaKontakti s poslodavcima:Zaposleni stručnjaci su zaduženi za kontakte s tvrtkama radi izgradnje mreže kontakata.Mreža se izrađuje na regionalnom nivou, kako bi se vodilo računa o regionalnim potrebamatržišta rada. Izuzetno je važno stalno održavanje kontakata jer se na taj način osigurava praćenjai podrška rehabilitanta.Služba nudi sljedeće usluge: analiza regionalnog i nadregionalnog tržišta rada, izgradnjumreža prema tvrtkama u cijeloj zemlji, podršku u traženju mjesta za obavljanje prakse i radnogmjesta.Cilj: potpora sudionicima u profesionalnoj (re)integraciji na tržište radaOPĆI OKVIRNI UVJETI:Osobito treba voditi računa o: zaštiti podataka rehabilitanata, spolnoj ravnopravnosti, načelunediskriminacije te o zaštiti zaposlenika.151


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaORGANIZACIJA I PRAVNI OBLIK PRUŽATELJA USLUGE PROFESIONALNEREHABILITACIJE:Usluge profesionalne rehabilitacije provode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Kako biudovoljili aspektu regionalnosti, potrebno je u početku osnovati 4 regionalna centra (Rijeka, Split,Osijek, Zagreb), od kojih bi jedan imao ulogu referalnog centra za profesionalnu rehabilitaciju.Regionalni centri za profesionalnu rehabilitaciju bi mogli osnivati i mobilne stručne timove kakobi dobili što bolju regionalnu pokrivenost.Pravni oblik centra za profesionalnu rehabilitaciju bi mogao biti ustanova, a neke uskospecijalizirane usluge bi mogli obavljati i neki drugi pravni oblici.ODGOVORNOSTI CENTRA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU:- izrada kataloga usluga,- izrada individualnih rehabilitacijskih planova,- rehabilitantima osigurati sve relevantne informacije za njihov cilj,- organiziranje i koordiniranje procesa s naručiteljima rehabilitacijskih usluga i kontinuiranousuglašavanje kako bi se pravovremeno mogle poduzeti korektivne mjere i mijenjaticiljevi,- precizno evidentiranje prisutnosti rehabilitanta na programu,- pružanje usluge osobne asistencije na radnom mjestu korisnicima, na 20 korisnika jedanasistent a kod korisnika s teškim višestrukim smetnjama na 5 korisnika jedan asistent,- pružanje usluge koja pomaže osobi s invaliditetom u savladavanju radnog procesa naradnom mjestu (otvoreno tržište rada),- javljanje naručiocu usluga datum kada se rehabilitant uključio u program,- mjesečno izvješćivanje naručioca usluga o prisutnosti rehabilitanata,- izrada privremenih i završnih izvješća za naručioce usluga, te na traženje i po potrebiizrada međuizvještaja,- praćenje trendova na tržištu rada,- praćenje slobodnih radnih mjesta,- podrška pri posredovanju u zapošljavanju,- pronalaženje i podrška kod pronalaženja prakse za korisnike i to za tri oblika vanjskeprakse:1. organizira se odmah nakon što počne rehabilitacija – produženi proces profesionalnerehabilitacije kako bi korisnik mogao vidjeti da li ga izabrano zanimanje zadovoljava(informativna praksa),2. počinje kada je korisnik već u mogućnosti provoditi radne procese kako bi se provjeriloda li teoriju može provoditi u praksi,3. praksa za koju se posreduje, ali ju nalazi korisnik i organizira se dva do tri mjeseca prijezavršetka obrazovnog programa.152


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaSuradnja s naručiteljima usluga:- stalna razmjena informacija,- redovne posjete naručitelja usluga centru za profesionalnu rehabilitaciju,- uska suradnja s HZZ-om zbog usklađivanja programa s regionalnim potrebama tržištarada,- zajedničke radionice i seminari,- okvirni ugovor s naručiteljem usluge (u kojem je između ostaloga definirano koliko satirehabilitant može izostati sa rehabilitacijskih aktivnosti, kome će privremena i završnaizvješća biti dostupna, tko je potpisnik privremenih i završnih izvješća)- izvješćivanje naručitelja,- transparentnost troškova.Naručilac usluge u svakom trenutku može i mora kontrolirati troškove usluga, te imaisključivo pravo odluke o daljnjim mjerama.Sustav upravljanja kvalitetom usluga – procesi:- standardizirano upućivanje naručitelja- standardizirano izvješćivanje naručitelja (individualni izvještaj nakon dijagnostičkogtjedna, individualni izvještaj nakon izrada perspektiva, privremeni izvještaj nakon obavljenogpola obrazovnog procesa, završni izvještaj, kraći međuizvještaji kod mogućihpromjena)- konstantna evaluacija rezultata rada (broj rehabilitacija, broj zaposlenih nakonrehabilitacije)- petogodišnje praćenje rehabilitanata na tržištu rada,- stalni procesi poboljšanja- ISO 9001; EQUASSKORISNICI USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE:Osobe s invaliditetom od 17 godine života, a imaju smanjenu mogućnost zapošljavanja teostale osobe u nepovoljnom položaju, a imaju smanjenu mogućnost zapošljavanja.Uvjeti za uključivanje u mjere profesionalne rehabilitacije su: završeno obavezno obrazovanje,završena osnovna rehabilitacija. Razlog za isključenje iz mjera profesionalnerehabilitacije je akutna ovisnost.TRAJANJE PROFESIONALNE REHABILITACIJEDijagnostički tjedan – 1 tjedanIznimno može trajati duže kada se radi o oštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama,oštećenju mozga ili su izražene česte promjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjerikompleksnih oštećenja , ali ne duže od 8 tjedana.Izrada perspektiva – 3 tjedna153


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIznimno može trajati duže kada se radi o oštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama,oštećenjima mozga, ili su izražena česte promjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjerikompleksnih oštećenja, ali ne duže od 12 tjedana.Stjecanje kvalifikacija – trajanje ovisno o vremenskom trajanju obrazovnog programa iliprograma osposobljavanja.Za svaku od faza procesa profesionalne rehabilitacije neophodno je maksimalno uvažitinačelo individualizacije, vodeći računa o što manjim troškovima te samo u izuzetnim okolnostimakada to procjena stručnjaka utvrdi, omogućiti i viši stupanj obrazovanja od onog koji je do tadastečen.TIJEK POSTUPKA PROFESIONALNE REHABILITACIJE (HODOGRAM):- naručilac usluge dostavlja raspoložive podatke o osobi i navodi razlog i svrhu upućivanjana rehabilitacijsku procjenu,- prikupljanje podataka, pregled dokumentacije,- svakom rehabilitantu se dodjeljuje stručna osoba - Case Manager kojoj se isti obraća za sveupite te koji upravlja svim fazama tijekom procesa profesionalne rehabilitacije (pružanjenajbolje moguće usluge skrojene isključivo prema individualnim potrebama)- uvodni timski sastanak cijelog tima i izrada plana tretmana,- utvrđivanje zdravstvenih faktora, tjelesnih mogućnosti, stupnja invaliditeta, definiranjegranica i mogućnosti,- utvrđivanje socijalnih faktora,- utvrđivanje profesionalnih/radnih faktora,- psihodijagnostika, savjetovanje i procjena mogućih terapeutskih mjera,- procjena u radnoj situaciji: funkcionalna procjena, standardizirani testovi, situacijskaprocjena, procjena na radnom mjestu, ponašanje i socijalna uključenost na radnom mjestu,- prikupljanje, analiza i interpretacija podataka članovima stručnog tima,- sinteza podataka, prezentacija nalaza i prijedloga, izrada završnog mišljenja i prijedlogakoji se dostavlja naručiocu usluge,- interpretacija završnog mišljenja i prijedloga rehabilitantu (na zahtjev može prisustvovatii zastupnik, roditelj ili predstavnik udruge osoba s invaliditetom),- za svaku daljnju fazu profesionalne rehabilitacije odlučuje naručilac usluge nakon dobivanjazavršnog mišljenja i prijedlogaFINANCIRANJE PROFESIONALNE REHABILITACIJE:Financiranje profesionalne rehabilitacije treba osigurati putem cijene usluge.Cijena usluge sadržava materijalne troškove i troškove osoblja.Naručilac pokriva troškove usluge profesionalne rehabilitacije, naknade za rehabilitante,mogućeg smještaja i prehrane te putne troškove.154


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRehabilitant se upućuje putem narudžbenice na kojoj naručitelj navodi razloge i ciljupućivnja.Cijenu usluga profesionalne rehabilitacije za rehabilitanta može zajednički financirativiše naručioca koji sklapaju ugovor o sufinanciranju profesionalne rehabilitacije (npr.zajednički HZMO i HZZO u vrijeme kada je osoba još na bolovanju, a kada je procijenjenoda je kod osobe nastala invalidnost zbog koje više neće moći raditi na svom radnommjestu).S najbrojnijim naručiocima usluga potpisuje se okvirni ugovor na godišnjoj razini, a naručilacusluga može biti:- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,- Hrvatski zavod za zapošljavanje,- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje,- socijalna skrb,- osiguravajuće tvrtke,- poslodavci,- lokalna i regionalna samouprava,- privatni naručilac,- tijela vještačenja koja utvrđuju prisutnost invaliditetaUsluge profesionalne rehabilitacije se naplaćuju po utvrđenom cjeniku kojeg donosiministarstvo nadležno za rad.Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom financira osnovneseminare te specijalističke seminare za stručnjake koji rade u procesu rehabilitacije (za stručneradnike i stručne suradnike) i uvođenje novih tehnologija jer je korisnicima potrebno osiguratisuvremenu opremu koja prati zahtjeve tržišta rada.Ostale troškove snosio bi osnivač, a eventualna ostvarena dobit uložila bi se u daljnji razvojmaterijalne osnove rada centra za profesionalnu rehabilitaciju.Praćenje i kontrolu u stručnom smislu, te financijsko praćenje i kontrolu centara zaprofesionalnu rehabilitaciju, vršio bi Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sinvaliditetom zajedno sa ministarstvom nadležnim za rad.Dijagnostički tjedanOPIS USLUGE:Rehabilitacijska procjena je početna faza u procesu profesionalne rehabilitacije.Uključenje u profesionalnu rehabilitaciju je individualno utvrđivanje trenutnog stanja(rehabilitacijska procjena, sveobuhvatna dijagnostika).Usluga je usmjerena na cjelovitu procjenu osobe s invaliditetom i to:155


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- utvrđivanje utjecaja invaliditeta (medicinski status),- utvrđivanje socijalne situacije/motivacije (socijalna anamneza),- utvrđivanje prijašnjeg radnog iskustva (profesionalna anamneza),- inicijalni pregled psihološkim testiranjem,- utvrđivanje kognitivnih sposobnosti,temeljem čega se utvrđuje mogućnost da se osoba s invaliditetom uključi u zapošljavanjeili obrazovanje.CILJ USLUGE:Cilj rehabilitacijske procjene je utvrđivanje daljnjih aktivnosti ili mjera (rehabilitacijskiplan), koje su potrebne kako bi se poboljšale mogućnosti za razvoj profesionalne karijere. Cilj jeizrada pojedinačnog grubog plana rehabilitacije uzimajući u obzir sve čimbenike koji utječu naprofesionalnu rehabilitaciju, bilo pozitivno ili negativno.Rehabilitacijska procjena je osnova za mišljenje o mogućnostima, vrsti i načinu profesionalnerehabilitacije te izrade rehabilitacijskog plana, izrađenog za naručioca usluge.Rehabilitacijska procjena je i početna faza za procjenu prisutnosti invaliditeta, tj. je liupućena osoba uistinu osoba s invaliditetom.VREMENSKO TRAJANJE REHABILITACIJSKE PROCJENE:Vremensko trajanje usluge je ovisno o kompleksnosti problematike i potrebama osoba sinvaliditetom.Rehabilitacijska procjena traje jedan tjedan, a program traje 6 sati dnevno.Vremenski usluga može trajati duže od tjedan dana kada se radi o kompleksnijim oštećenjima,kao što su npr. oštećenje vida, kronične duševne smetnje, oštećenja mozga ili su izražene čestepromjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri kompleksnih oštećenja, ali ne duže od 8tjedana za najkompleksnija stanja.CILJANE SKUPINE:Sve kategorije osoba s invaliditetom od 17. godine života na dalje koje je uputio naručilacusluge ili osobe koje još nemaju status osobe s invaliditetom te su upućene na rehabilitacijskuprocjenu kako bi se utvrdilo postojanje invaliditeta.Uključivanje u rehabilitacijsku procjenu je primjereno za sve osobe kod kojih je prethodnoutvrđena ili se pretpostavlja prisutnost tjelesnih ili duševnih bolesti ili oštećenja koja činepoteškoće u zapošljavanju ili postoje prepreke i poteškoće na poslu u razvoju karijere.Uvjeti za uključivanje u mjeru rehabilitacijske procjene:- završeno obavezno obrazovanje,- završena osnovna rehabilitacijaRazlog za isključenje iz mjere rehabilitacijske procjene je akutna ovisnost.156


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaSADRŽAJ, METODE, TEHNIKE I POSTUPCI KOD PROVOĐENJA USLUGE:Plan izvođenja usluge podrazumijeva oblikovanje za svakog rehabilitanta individualno,uvažavajući njegove potrebe i mogućnosti. Postupak mora biti tako prilagođen osobi da ga onamože razumjeti. Procjenu nije moguće provoditi bez konsenzusa s osobom s invaliditetom.Rehabilitacijska procjena se izvodi individualno, a kod pojedinih aktivnosti se izvodi ugrupi.UVJETI ZA PROVEDBU USLUGE:Izvođač usluge rehabilitacijske procjene mora imati kompletan tim stručnjaka (voditeljaprocjene radi rehabilitacije, stručnjaka za medicinu rada, kliničkog psihologa, socijalnog radnika,pedagoga (za matematiku i hrvatski jezik) s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskogstručnjaka, trenera s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskog stručnjaka, stručnjaka zaposebna ispitivanja).Izvođač mora osigurati, osim uvjeta za samostalni rada i individualno ispitivanje, i uvjeteza provedbu postupka u skupini, za simuliran rad i situacije učenja.Izvođač mora osigurati odgovarajuće instrumente, psihodijagnostička pomagala, radne i drugetestove za procjenu svih navedenih područja.PODRUČJA PROCJENE:1. Utvrđivanje medicinskog statusaOvo utvrđivanje uključuje prvo utvrđivanje stanja sa stajališta medicine rada, kao ipregledavanje i objedinjavanje već postojećih nalaza. Po potrebi se pribavljaju dodatna stručnamišljenja specijalista, kao npr. iz područja ortopedije, neurologije/ psihijatrije ili oftalmologije.Sadržaj i opseg rada:- cjelovita procjena funkcionalnog stanja, tjelesnog i psihičkog funkcioniranje osobe,klinička procjena zdravstvenog stanja, procjena funkcionalnih sposobnosti u usporedbi spoznatim standardima fizioloških opterećenja osobe na radnom mjestu;- procjena stupnja izlječenja, rehabilitiranosti i prilagođenosti osobe, a koja bi omogućavalaizvršenje plana rehabilitacije vezano za uključivanje na rad ili u obrazovne aktivnosti; Udogovoru s drugim specijalistima upotpunjuje podatke ili se dogovara za dodatne postupke(liječenje, rehabilitacija, oprema s medicinsko tehničkim pomagalima);- procjena opremljenosti osobe s medicinsko tehničkim pomagalima;- zbog temeljitije procjene uzima u obzir procjene ostalih članova tima npr. za procjenusigurnosti na radu, držanja tijela, kretanja u prostoru, izdržljivost na statička i dinamičkaopterećenja itd.- procjena o tome kako osoba razumije i prihvaća svoje zdravstvene teškoće, kako vidisvoju tjelesnu i psihičku izdržljivost, da li je sposobna preuzeti sve životne zahtjeve, u157


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimakojoj mjeri se može nositi sa stresom na poslu, koliko poznaje različite načine zaštite naradu;- procjena je li potrebno savjetovanje osobi s invaliditetom, obitelji, poslodavcu, izvođačuobrazovnih programa;- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces.Metoda rada: pregled i analiza raspoložive medicinske i s njom povezane stručnedokumentacije (različiti raniji nalazi i mišljenja, analize i zdravstvene procjene radnih mjesta);strukturirani intervju, heteroanamneza; klinički pregled s procjenom funkcionalnog stanja svihorganskih sustava („od glave do pete“); praćenje osobe u radnom procesu tijekom procjene,savjetovanje osobe, sagledavanje mogućih prilagodbi na radu; metode i tehnike za analizuzdravstvene procjene radnog mjesta/obrazovne ustanove, prilagođene osobama s invaliditetom.2. Utvrđivanje socijalne situacije/motivacije (socijalna anamneza)Rehabilitanti odgovaraju na pitanja koristeći standardizirani obrazac o osobnim podacima(uključujući državljanstvo, kontakt osobu), zdravlju / invaliditetu, financijskoj situaciji, obiteljskojsituaciji, stambenoj situaciji,osobnom položaju, mobilnosti, eventualno o slobodnom vremenu.Obrazac sadržava devet područja korisnikova života.Korisnik samostalno ili u grupnom radu ispunjava socijalnoanamnestički obrazac, ali jeuvijek prisutna osoba koja može pomoći u slučaju da rehabilitant ne razumije neka od pitanja.Pri tome je osobito važno zapažanje da li korisnik može samostalno odgovoriti na postavljenapitanja, bez asistencije druge osobe te kako funkcionira u grupi.Nakon toga se detaljno raspravlja o odgovorima sa socijalnim radnikom u oblikuindividualnog razgovora kada se zajednički procjenjuje da li postoji neko problematično područjeili situacije koje bi mogle biti smetnja u procesu rehabilitacije.Sadržaj i opseg rada:- prikupljanje općih podataka o osobi,- prikupljanje podataka o financijskoj situaciji,- prikupljanje podataka o stambenim i obiteljskim prilikama,- prikupljanje podataka o mobilitetu/pokretljivosti i pristupačnosti do zapošljavanja iliobrazovanja,- prikupljanje podataka o invaliditetu,- prikupljanje podataka o zdravstvenom stanju,- prikupljanje podataka o osobnoj situaciji,- prikupljanje podataka o načinu provođenja slobodnog vremena,- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,- savjetodavni rad.Metoda rada: strukturirani intervju, socijalnoanamnestički podaci, savjetovanje, socioterapija.3. Utvrđivanje profesionalne anamneze (ranija radna iskustva, stupanj obrazovanja)158


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaOdgovarajući stručnjak za rehabilitaciju (trener) prikuplja kroz pojedinačni intervju podatkeo školskom i strukovnom obrazovanju te karijeri pojedinog klijenta tijekom rehabilitacijskeprocjene. Obrazac sadržava pet područja korisnikova života: opći podaci, obrazovanje, radnoiskustvo, slobodno vrijeme i mobilnost.Osim toga rehabilitant piše esej (životopis) o svojem školovanju, bivšim poslovima koje jeradio, eventualnim budućim poslovima koje bi radio te o svojim željama i interesima. Kod analizeeseja važno je obratiti pažnju (osim na profesionalna usmjerenja korisnika) i na stil pisanja,pismeno izražavanje, pismenost, gramatiku, pravopis, smislenost u pisanju kao i osobno viđenjeprofesionalne karijere.Sadržaj i opseg rada:- prikupljanje općih podataka o osobi,- prikupljanje podataka o rehabilitantovoj profesionalnoj karijeri, radu i učenju,motivaciji, radnim iskustvima, vještinama, stupnju o brazovanja, specifičnim znanjimai osposobljenosti, uspjehu i mogućim posebnostima tijekom školovanja, njegoviminteresima i vlastitom viđenju svoje profesionalne karijere,- detaljni podaci o poslovima na kojima je radio, programa osposobljavanja ili drugih radnihiskustava, zadovoljstvo radom, osobna procjena uspješnosti i teškoća pri radu,- procjena kako osoba razumije i prihvaća svoj invaliditet,- prikupljanje podataka o mobilitetu/pokretljivosti i pristupačnosti do zapošljavanja iliobrazovanja,- doživljaj i reakcija na nezaposlenost te teškoće kod zapošljavanja,- osobne aktivnosti i način traženja posla, motivacija za uključivanje u profesionalnurehabilitaciju,- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,- savjetodavni radMetoda rada: intervju, heteroanamnestički podaci, analiza eseja (životopisa), pregled radnedokumentacije, savjetovanje.4. Inicijalni pregled psihološkim testiranjemPsiholog provodi stručni postupak u smislu psihološkog tretmana i savjetodavnog rada teprovodi psihološku dijagnostiku.Psihološki tretman i savjetovanje radi se s ciljem održavanja ili poboljšanja mentalnogzdravlja osobe, kvalitete života i rada te zbog optimalnog iskorištavanja osobnih potencijalarehabilitanta.Psihologijsko testiranje se obavlja s ciljem dobivanja uvida u intelektualne sposobnosti,osobine ličnosti i specifične vještine vezane uz radno mjesto.Psihologijsko testiranje obavlja psiholog prema Standardima psihologijskog testiranja,odnosno, prema Pravilniku o psihodijagnostičkim sredstvima Hrvatske psihološke komore.Psihologijsko testiranje provode, analiziraju i rezultate interpretiraju najiskusniji klinički159


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimapsiholozi koji imaju posebnu dopusnicu za rad.Preporučeni psihologijski testovi su: testovi intelektualnih sposobnosti (Progresivnematrice, Beta test, DAT), testovi pamćenja i testovi ličnosti (Cornell indeks, EPQ), ali se popotrebi mogu primjenjivati i drugi testovi.Testiraju se: jezične sposobnost, matematičko razmišljanje, formalno-logičko razmišljanje,prostorno snalaženje, perceptivna brzina, kratkoročno pamćenje, dugoročno pamćenje, općiinteresi (određuje se šest osnovnih područja interesa koja su karakteristična za različita zanimanja).Dodatno se testiraju osnovne obrtničko-tehničke sposobnosti (prethodno školsko znanje nijepotrebno) i fizičko-tehničke sposobnosti (preduvjet su prethodna školska znanja) radi utvrđivanjaprikladnosti za rad na području elektronike.Testovi se odabiru ovisno o obrazovnom nivou rehabilitanta te dobi ispitanika. Testiranje seprovodi grupno i individualno.Sadržaj i opseg rada:- procjena opće razine intelektualnih sposobnosti i vještina, specifičnih kognitivnih funkcija,sposobnost koncentracije, pažnja, strategija rješavanja problema, mišljenje, fleksibilnost,- procjena i prepoznavanje specifičnih deficita i pronalaženje dobro očuvanih područja nakojima je moguće razvijati kapacitete,- procjena motivacije za zapošljavanje i obrazovanje, profesionalni interesi, realnost radnihočekivanja,- procjena sposobnosti učenja, memorije, izdržljivost, stabilnosti, umora kod mentalnihaktivnosti,- procjena adaptacijskih sposobnosti, vladanja i kontrole nad impulsima, razina tolerancijena frustracije, uvid u teškoće prouzrokovane invalidnošću,- savjetovanje pri izboru prikladnog profesionalnog područja i nivoa zahtjevnosti obrazovanjaili osposobljavanja, definiranje potrebnih prilagodbi i pomoći u tijeku školovanja,- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,- savjetodavni i terapeutski radMetoda rada: strukturirani intervju, usmjerena anamneza, primjena psihodijagnostičkih testova,savjetovanje, psihoterapija.1. Utvrđivanje kognitivnih sposobnostiU ovoj fazi provjerava se postojeće školsko znanje iz matematike i materinjeg jezika.Polazište je završeno osnovnoškolsko obrazovanje (8. razred).Sadržaj pisane provjere školskog znanja iz matematike: osnove matematike, matematika zaekonomiste, tehničko računanje.Test iz matematike traje 2 do 3 sata, a ispitaniku se može dati i kratka pauza. Test se riješavabez računala i obuhvaća osnovne računske operacije, račun s postotkom te zadaci s tekstom. Kroztestove nisu bitni rezultati nego i motivacija, koncentracija i druga opažanja.160


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaSadržaj pisane provjere školskog znanja iz hrvatskog jezika: pravopis, gramatika,čitanje s razumijevanjem, izražavanje.Test iz hrvatskog jezika traje do 2 sata, a osim rezultata se posebno procjenjuje i motivacija,koncentracija i druga opažanja.Ako je potrebno, provjeravaju se pretpostavke za željeno zanimanje:Utvrđivanje točnih sklonosti klijenta k određenim zanimanjima u kontekstu konkretnogstručnog područja ili postavljanje konkretnih pitanja putem HZZ-a.Individualna obrada nastavnih programa:U slučaju da se kod rehabilitanta utvrde manjkavosti znanja u određenim područjima izmatematike ili hrvatskog jezika, mogu se za određene nastavne cjeline organizirati individualneinstrukcije, već tijekom dijagnostičkog tjedna.Cilj individualne obrade nastavnih programa je smanjenje školskih deficita. Modularnisustav omogućuje u bilo kojem trenutku uključivanje u programe, dodavanje modula znanja gdjeje utvrđen školski deficit.Povratno izvješćivanje naručitelja:Povratne informacije o ukupnim rezultatima rehabilitacijske procjene se dostavljajuu pisanom obliku (standardizirano izvješće). Izvješće sadrži prijedlog o daljnjem postupanju.Rehabilitanta se informira o rezultatima rehabilitacijske procjene i s prijedlogom za daljnjepostupanje, koji isti potpisuje, ali mu se ne uručuje izvještaj već se izvješće dostavlja naručiocuusluge.Zaključno mišljenje stručnog tima:Zaključno mišljenje stručnog tima se oblikuje na osnovi sinteze svih prikupljenih podataka,procjena rehabilitantovog funkcioniranja te prognostičke procjene koju oblikuje i usklađuje stručnitim zajedno s rehabilitantom i mora sadržavati precizan prijedlog za daljnje postupanje, a isto jedefinirano navedenim ciljevima koje je naručitelj naveo u trenutku upućivanja na procjenu.Zaključno mišljenje rehabilitacijske procjene obuhvaća:- šifriranje po MKB- u: navodi se dijagnoza, koja ima odlučujući utjecaj na invalidnost, teocjena stabilnosti stanja, prognoze i mogućnost izlječenja ili poboljšanja zdravstvenogstanja,- šifriranje po MKF-u- sažetak nalaza po područjima procjene, s navedenim instrumentima, metodama i tehnikomkoja je korištena u postupku procjene,- cjelovita procjena radnih sposobnosti i aktualnog radnog funkcioniranja,- opis važnih osobnih čimbenika i čimbenika okoliša,- prijedlog daljnjih aktivnosti koji uključuje neko od sljedećih zaključaka:1. Rehabilitant je sposoban za uključivanje na otvoreno tržište rada ili u programeosposobljavanja (redovne mjere aktivne politike zapošljavanja, kraći obrazovni programi161


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaHZZ-a) i nema potreba za daljnjim uslugama profesionalne rehabilitacije,2. Rehabilitant bi sa uključivanjem u programe osposobljavanja ili sa profesionalnomrehabilitacijom uz praktično osposobljavanje na radu (radni centar, virtualna radionica iliosposobljavanje uz stručnu pomoć na otvorenom tržištu rada) dobio bolju mogućnost zanapredovanje u profesionalnoj karijeri ili zapošljavanju.Ovakav zaključak mora sadržavati sljedeće elemente: a) definiranje programa, b) načinizvođenja, c) definiranje sudjelovanja poslodavca, d) mjesto izvođenja, e) trajanje, f) pomoć,asistencija, praćenje, mentorstvo, g) moguće arhitektonske i tehničke prilagodbe, h) definicijubudućeg posla, i) dodatne informacije (uvjeti za upis, termini, kontakt osoba i dr.)3. Rehabilitant je sposoban za profesionalnu rehabilitaciju, a s uključivanjem u programprofesionalne rehabilitacije (izrada perspektiva, stjecanje kvalifikacija) bi dobio boljumogućnost za napredovanjem u profesionalnoj karijeri ili zapošljavanju.4. Rehabilitant još nije spreman za uključivanje u fazu izrada perspektiva, te se preporučauključivanje u program mjera stabilizacije zbog prevladavanja manj-kavosti, usvajanjaradnih navika, radu na motivaciji, vježbanju socijalnih vještina, pre-vladavanja problemaprihvaćanja invalidnosti i dr..5. Rehabilitant privremeno nije zapošljiv te se preporuča/ne preporuča uključivanje u radneaktivnosti.6. Rehabilitant je osoba s invaliditetom i kao takav se prilikom zapošljavanja evidentira uzakonsku kvotu.7. Rehabilitant je osoba s invaliditetom smanjene radne sposobnosti te je istog potrebnouputiti na utvrđivanje razine smanjene radne sposobnosti.Prilikom donošenja odluke o mogućnosti uključivanja u daljnje mjere profesionalnerehabilitacije potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:- kako je osoba s invaliditetom motivirana za rješavanje problema nezaposlenosti,- kako radno funkcionira (radna disciplina),- kako prihvaća svoju invalidnost, koliko poznaje svoje mogućnosti, koje su mogućnosti uokolišu za zapošljavanje, obrazovanje ili osposobljavanje,- koliko je primjerena stečena izobrazba te da li su profesionalni ciljevi realni,- kakvi su njegovi socijalni odnosi u užem i širem okolišu,- kakvu pomoć i potporu mu pruža obitelj i socijalni okoliš,- kakvu pomoć treba kod traženja primjerenog posla,- kakvo radno mjesto bi za njega bilo primjereno, u kakvom radnom okolišu bi boljefunkcionirao,- kakve prilagodbe bi trebao na radnom mjestu, gledano na teškoće, koje se predviđaju,- da li će trebati duže vrijeme za obrazovanje, osposobljavanje ili eventualno stručnu podrškukod uključivanja u rad.162


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIzrada perspektivaOPIS USLUGE:Nakon rehabilitacijske procjene, sveobuhvatne dijagnoze, slijedi faza izrade perspektiva.To je proces, koji se nadograđuje na rehabilitacijsku procjenu.CILJ USLUGE:Cilj je osmisliti individualni strukovni plan obrazovanja i rehabilitacije koji je prilagođenosobnoj situaciji pojedinog sudionika (interesi, sposobnosti i sklonosti, zdravstvena ograničenja,osobni okvirni uvjeti...) i regionalnim prilikama (regionalno tržište rada) i koji uzima u obzirsmjernice naručitelja, vezane za financiranje. Provediva poslovna perspektiva razrađuje sezajedno s polaznicima i na kraju moraju biti ponuđene barem dvije mogućnosti.CILJANE SKUPINE:Sve kategorije osoba s invaliditetom od 17. godine života na dalje koje je uputio naručilacusluge radi procjene o mogućnosti daljnjeg profesionalnog osposobljavanja ili obrazovanja.Za određene vrste invaliditeta (slijepe osobe, psihičke poteškoće i dr.) osnovni sadržajizrade perspektiva je isti, ali se nadopunjuje određenim specifičnostima i vremenski traje dulje.Uvjeti za uključivanje u mjeru izrade perspektiva su: završeno obavezno obrazovanje,završena rehabilitacijska procjena. Razlog za isključenje iz mjere izrade perspektiva jeakutna ovisnost.METODE, TEHNIKE I POSTUPCI KOD PROVOĐENJA USLUGE:Plan izvođenja usluge podrazumijeva oblikovanje za svakog rehabilitanta individualno,uvažavajući njegove potrebe i mogućnosti. Postupak mora biti tako prilagođen osobi da ga možerazumjeti. Izradu perspektiva nije moguće provoditi bez konsenzusa s osobom s invaliditetom.Usluga se provodi individualno i kod nekih aktivnosti grupno u skladu s metodama grupnogi individualnog rada.Kod svih postupaka pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjehi to se odnosi na sve stručnjake (fleksibilnost, individualnost).Kada se ispostavi da osoba nešto ne može riješiti, ispitivač treba naći uzrok i pomoći.Već na samom početku procesa izrade perspektiva kontaktiraju se poslodavci preko Odjelaza kontakte s poslodavcima i u dogovoru sa rehabilitantom, a posebice ako je osoba u radnomodnosu.VREMENSKO TRAJANJE IZRADE PERSPEKTIVA:Vremensko trajanje usluge je ovisno od kompleksnosti problematike i potrebama osobes invaliditetom. Izrada perspektiva traje 3 tjedna, s obaveznom satnicom od 32 nastavna sata, sobavezom organiziranja jednog dugog dana kako bi se testirala radna izdržljivost rehabilitanta.163


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaTjedni raspored (32 nastavna sata) ne mora nužno trajati od ponedjeljka do petka ili se možeorganizirati poludnevni program. Vremenski usluga može trajati duže od tri tjedna kada se radi ooštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama, oštećenju mozga ili su izražene česte promjenefunkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri kompleksnih oštećenja.UVJETI ZA PROVEDBU USLUGE:Izvođač usluge izrade perspektive mora imati kompletan tim stručnjaka.Stručnjaci koji rade na rehabilitacijskoj procjeni mogu raditi i u fazi izrade perspektiva, aako i ne rade u toj drugoj fazi, na raspolaganju su i tijekom procesa izrade perspektiva.Članovi tima za pronalaženje perspektiva su: voditelj pronalaženja perspektiva (identičans voditeljem rehabilitacijske procjene), treneri s dodatnim kvalifikacijama stručnjaka zarehabilitaciju (grupni rad sa rehabilitantima), voditelj slučaja – Case Manager (osoba kojojse sudionici obraćaju radi individualnog savjetovanja), stručnjaci za praktično isprobavanjes kvalifikacijom za pojedino područje (pedagozi, stručnjaci za profesionalnu rehabilitaciju,specijalizirani treneri npr. treneri za tehnička zanimanja, treneri za ekonomska zanimanja).Osim toga, na raspolaganju su stručnjaci iz stručnih službi za medicinu, psihologiju,socijalni rad i rehabilitacijsku tehnologiju.Zadatak tima za izradu perspektiva je pružiti sudionicima što veću potporu i pomoć prinjihovom odlučivanju o struci ili obrazovanju te isti prvenstveno mora imati znanje i iskustvo izznanosti o zanimanjima i poznavati situaciju na (regionalnom) tržištu rada, imati osnovna znanjao socijalno-pravnim pitanjima te uvid u mogućnosti obrazovanja i školovanja.Izvođač mora osigurati jednu prostoriju s odgovarajućom rasvjetom a za individualnerazgovore više malih prostorija.Pored osnovne opreme potrebno je za svakog sudionika osigurati različite informativnematerijale, vlastiti stol s računalom te prilagođene programe za određene vrstu invalidnosti kojimaje prilagodba potrebna, kao i pristup internetu. Posebna testiranja se izuzetno mogu provesti uzaštitnim radionicama.DODATNI SADRŽAJI:Osim stručno sadržajne ponude, potrebno je osigurati i dodatnu ponudu ovisno o problemimas kojima se rehabilitant suočava kako bi stručno ulaganje u profesionalne sposobnosti bilošto maksimalnije iskorišteno. Naime, za svaku osobu s invaliditetom invaliditet predstavljaproces, koji pored višeslojnih osobnih i emocionalnih problema obično biva praćen i osjećajemprofesionalne besperspektivnosti, te zahtijeva ponudu dodatnih sadržaja koji na prvi pogled nisuu direktnoj vezi s mogućnostima osposobljavanja ili obrazovanja, ali su obavezna podrška. Takvidodatni sadržaji su potrebni radi osiguranja provedive poslovne perspektive.Dodatni sadržaji mogu biti: specijalistička dijagnostika, procjena osobnosti, rehabilitacijskatehnologija, obuka iz socijalnih vještina, savjetovanje oko osobnog stila.164


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAko je potrebno, također se organiziraju dani prakse u nekoj tvrtki (“informativnapraksa”).Individualna obrada nastavnih programa:U slučaju da se kod rehabilitanta utvrde manjkavosti znanja u određenim područjimaiz matematike ili hrvatskog jezika za određene nastavne cjeline organiziraju se individualneinstrukcije, tj. kraći programi dopunske nastave. Kod utvrđivanja razine znanja bitno je utvrditida li je osoba zaboravila određene stvari ili nikada nije naučila.Kada se ispostavi da osoba nešto ne može riješiti, ispitivač treba naći uzrok i pomoći.Pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh i to se odnosi na svestručnjake (fleksibilnost, individualnost).Cilj individualne obrade nastavnih programa je smanjenje školskih deficita. Modularnisustav omogućuje u bilo kojem trenutku uključivanje u programe, dodavanje modula znanja gdjeje utvrđen školski deficit.IZRADA PERSPEKTIVA – SADRŽAJ:- 1. tjedan: opća profesionalna orijentacija- 2. tjedan: analiza zanimanja- 3. tjedan: rezultat profesionalne rehabilitacije = pronalaženje zanimanjaCilj prvog tjedna je realna procjena vlastite radne sposobnosti rehabilitanta imajući u vidu:osobne vještine i interese, zdravstvena ograničenja i dosadašnju i buduću karijeru.Sadržaj opće profesionalne orijentacije: analiza potencijala, životopis, standardna zamolba,strategije telefoniranja, razgovor za posao, analiza tržišta rada.Od rehabilitanta se očekuje: točnost, samostalnost u radu, pravovremena prijava o zdravstvenimpoteškoćama, spremnost za sudjelovanje u svim sadržajima, pridržavanje zabrane odalkohola i pridržavanje zabrane pušenja u prostorima gdje se održava program.Od osoblja se očekuje: maksimalna zaštita osobnih podataka (samo voditelj slučaja – CaseManager raspolaže sa svim podacima o polazniku, dok ostatak tima samo s najnužnijim podacima),zaštita podataka koji se dostavljaju naručiocu, pružanje pomoći u slučaju bilo kakvihproblema (obiteljskih, financijskih i sl.), osoblje i infrastruktura koja omogućuje provođenjeprograma, stalna komunikacija s voditeljem slučaja (Case Manager).Voditelj slučaja (Case Manager) je glavna poveznica s naručiteljem usluge, kontakt osobas tvrtkama gdje se traži praksa i pruža osobnu podršku rehabilitantu.Uloga voditelja slučaja (Case Manager) je vrlo osjetljiva i ovisi o čitavom nizu faktora,tako da u slučaju da se rehabilitant i C.M. ne „prepoznaju“, potrebno je promijeniti C.M.. Rehabilitantne može promijeniti grupu i provodioca treninga, ali C.M. može.165


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaUsvojeni obrasci i dokumentacija, koja se koristi u procesu izrade perspektiva su sljedećiradni listovi: samospoznaja, interesi, moje sposobnosti, usponi i padovi, slabe i jake strane,osobni kriteriji, moja dosadašnja zaposlenja i djelatnosti, sklonost, područja rada, moj život za5 godina. Sadržajima radnih listova se namjerava dobiti sveobuhvatniji uvid u vlastitu situaciju,ali je i poticaj osobama da počnu razmišljati što žele i mogu raditi. Osim toga se održava treningu malim grupama za: sastavljanje natječajne dokumentacije (standardni životopis), mapa zanatječaje, analiza tržišta rada (novine, Internet, brošure, HZZ), strategija telefoniranja, savjeti zarazgovor za posao za što su također usvojeni obrasci radnih listova.Vježbe se provode i individualno i to sa svakim rehabilitantom doslovno od riječi doriječi.Utvrđivanje sposobnosti za ekonomska i tehnička zanimanjaPravilo je da se svi rehabilitanti mogu okušati i u ekonomski administrativnim i tehničkimzanimanjima bez obzira na rezultate.Utvrđivanje sposobnosti za ekonomska zanimanja sadržava: korespondencija ( jednostavnapisma prema predlošku, izražavanje, pravopis…), ekonomska matematika (mali blagajničkiobračuni, uključujući monotone vježbe, utvrđivanje stanja blagajne, jednostavne matematičkeoperacije), administrativni i organizacijski zadaci (izrada radnog plana - plana smjena/ranog ikasnog plana, razvrstavanje primki), provjera odgovornosti, preciznosti i izdržljivosti.Utvrđivanje sposobnosti za tehnička zanimanja sadržava: bateriju testova sposobnosti DAT,program za osnove crtanja (prostoručno crtanje, figurativno predočavanje, shvaćanje prostornihodnosa, shvaćanje oblika, razumijevanje koordinata), motorika (gruba i fina motorika), vježbesavijanja žice, letanje i dr.Kod utvrđivanja razine znanja bitno je utvrditi da li je osoba zaboravila određene stvariili nikada nije naučila. Pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh i to seodnosi na sve stručnjake (fleksibilnost, individualnost).Odnos prema invaliditetuObavezan dodatni sadržaj je pomoć u prihvaćanju vlastitog invaliditeta. Ovu usluguprovodi psiholog. Usluga se provodi grupno, a za osobe s procijenjenim velikim problemima iindividualno u skladu s metodama grupnog i individualnog rada. Uz to se provode radionice čiji jecilj pružiti pomoć rehabilitantu da prevlada staro zanimanje (odmak od dosadašnjeg zanimanja),te da shvati prednosti novog zanimanja. Važno je raditi na psihološkom odmaku i na otvorenostika novome.U drugom tjednu cilj je izrada najmanje 2 konkretna opisa zanimanja, uzimajući u obzirosobnu situaciju, medicinska ograničenja i situaciju na regionalnom tržištu rada.Sadržaji: informacije o regionalnom tržištu rada, prezentacija konkretnih opisa zanimanja(opis, uvjeti), individualno istraživanje, kontakti s tvrtkama.166


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPo potrebi se vrše dodatna testiranja, trening iz socijalnih vještina, konkretno natjecanje zaradno mjesto.Informacije daje trener(ica) u obliku predavanja što pretpostavlja da trener(ica) posjedujesveobuhvatno znanje o aktualnoj situaciji na tržištu rada. Preporuča se rehabilitantima osiguratitri dana da samostalno rade na istraživanju zanimanja pri čemu trener(ica) pruža pomoć akoje to potrebno. Najvažnije je da rehabilitant prikupi što više informacija o zanimanju koje gazanima. Na taj način se između ostaloga testira i njegova stvarna motivacija. U tom periodu osobamože poželjeti posjetiti neku od tvrtki (informativna praksa) što se i omogućava te osoba samatelefonski kontaktira tvrtku uz podršku trenera.Dodatni sadržaji po potrebi su: specijalistički pregledi, procjena osobnosti, savjetovanjeu rehabilitacijsko-tehnološkom pogledu, obuka iz socijalnih vještina, pripravnički staž u nekomdruštvu, probno stažiranje – informativna praksa.U trećem tjednu je cilj odlučiti se za jednu poslovnu perspektivu, tj. pronalaženje zanimanjaza rehabilitanta.Sadržaji: izrada plana radne i socijalne rehabilitacije i/ili integracije u skladu s osobnim iregionalnim mogućnostima.Kod izrade individualnog rehabilitacijskog plana uzimaju se u obzir svi čimbenici kojipozitivno ili negativno utječu na profesionalnu rehabilitaciju. Rehabilitacijski plan se izrađujezajedno s rehabilitantom.Sadržaj rehabilitacijskog plana je: analiza i opis trenutne situacije, prijedlog s najmanjejednom alternativom, vremensko/sadržajno planiranje provedbe, opis potrebnih usluga podrške,opis potrebnih okvirnih uvjeta kao što je opremanje radnog mjesta i sl., opis faktora rizika,rezultati praktičnog okušavanja u različitim područjima rada.Ishod može biti:- prijedlog za obrazovanje u nekoj obrazovnoj instituciji (stjecanje kvalifikacije),- prijedlog za osposobljavanje s kraćim obrazovnim programom,- prijedlog trenutno zapošljavanje na otvorenom tržištu rada,- prijedlog trenutno zapošljavanje u prilagođenim uvjetima rada,- prijedlog trenutno zapošljavanje uz podršku radnog asistenta,- prijedlog radno osposobljavanje (trening),- prijedlog za trening i optimizaciju osobnih potencijala ili mjere stabilizacijeNositelj troška izrade perspektiva se u pisanom obliku izvještava o ishodu izrade perspektiva.Nositelj troška ima isključivo pravo odluke o poduzimanju daljnjih mjera.Individualni razgovor rehabilitanta i C.M. se obavezno održava na kraju svakog tjedna (iuvijek kada razgovor zatraži rehabilitant) kako bi zajedno analizirali dobivene rezultate, ali se167


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaistovremeno radi na osnaživanju i na motivaciji (C.M. prethodno traži mišljenje pojedinih trenerakoji su provodili ispitivanje).KvalifikacijaPrema iskustvima organizacije BBRZ, idealno bi bilo da se i kvalifikacija može steći u centruza profesionalnu rehabilitaciju, te bi u tom smjeru trebao ići i razvoj centara za profesionalnurehabilitaciju koji bi u budućnosti trebao ponuditi i paletu usluga vezanu za različite obrazovneprograme. Obrazovanje, koje je usklađeno s mogućnostima osobe i s potrebama tržišta rada,je osiguranje da će se isti zaposliti nakon mjera profesionalne rehabilitacije pri čemu se velikotežište mora dati na praktično osposobljavanje.Međutim, u okolnostima kada se obrazovni program održava izvan centra za profesionalnurehabilitaciju, obaveza stručnog osoblja centra je da nadzire i pruža podršku rehabilitantu usvakom trenutku. U takvim slučajevima od izuzetne je važnosti uloga voditelja slučaja (CaseManagera) koji upravlja svim fazama tijekom procesa profesionalne rehabilitacije (pružanjenajbolje moguće usluge skrojene isključivo prema individualnim potrebama klijenta).4. Ostale provedene faze projektaProvedene naredne faze projekta omogućile su daljnju edukaciju hrvatskih stručnjaka izZagreba, Splita, Rijeke i Osijeka.Treća faza projekta - „Koncept naobrazbe za REHA Tehnologiju”.Odjel za rehabilitacijsku tehnologiju je jedna od stručnih službi predviđena u modeluprofesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku. Uporaba tehničkih pomagala je od velikevažnosti za jačanje neovisnosti osoba s invaliditetom, te ona predstavlja značajnu intervencijskustrategiju u rehabilitaciji. Rehabilitacijska tehnologija je termin kojim se opisuju naprave, sustaviili dizajni, preinačeni ili prilagođeni korisniku, koji omogućavaju pojedincima da obave zadatakkoji inače ne bi bili u mogućnosti obaviti ili pak da olakšaju ili pojačaju sigurnost s kojom se tajzadatak može obaviti.S obzirom da ne postoji formalno obrazovanje za REHA tehnologe, bilo je potrebnoomogućiti stjecanje znanja, vještina i sposobnosti koja su potrebna rehabilitacijskom tehnologu,a koji je poveznica između osoba s invaliditetom, poslodavaca, tijela koja pružaju financijskupotporu i centara za profesionalnu rehabilitaciju.Četvrta faza projekta – „Case Managment”Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka iz područja profesionalne rehabilitacije, rada izapošljavanja osoba s invaliditetom u procesu Case Managementa, prema ISO standardima.Kroz edukaciju hrvatskih stručnjaka u Case Managementu omogućuje se uspostavljanje168


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaprocesa upravljanja svim fazama profesionalne rehabilitacije kroz certificiranje određenogpodručja djelovanja, daljnju specijalizaciju i bolju kvalifikaciju stručnog osoblja, postizanjetransparentnosti kako za klijente tako za naručitelje i financijere usluga, uspostavljanje objektivnihkriterija za kvalifikaciju stručnjaka.Svrha Case Managementa je pružanje najbolje moguće usluge, skrojene isključivo premaindividualnim potrebama konkretnog klijenta uz što manji utrošak sredstava.Ovu edukaciju je prošlo 12 stručnjaka uz poštivanje načela regionalnog pristupa (Zagreb,Rijeka, Split, Osijek) koji su izradili pismeni rad o implementiranju Case Managementa u njihoveposlovne procese te su u studenome 2012. godine pristupili polaganju usmenog ispita. Nakonpoloženog ispita stručnjaci su dobili certifikat ISO 17024 koji je važeći ne samo u Europskoj unijiveć i u cijelom svijetu.Peta faza projekta - „Upravljanje odnosima s poslodavcima”.Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka o tome kako komunicirati s potencijalnimposlodavcima u cilju omogućavanja prakse rehabilitantima kao i budućeg zaposlenja.Odjel za kontakte s poslodavcima je jedna od stručnih službi predviđena u modeluprofesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku.Zaposleni stručnjaci su zaduženi za kontakte s tvrtkama radi izgradnje mreže kontakata.Mreža se izrađuje na regionalnom nivou kako bi se vodilo računa o regionalnim potrebamatržišta rada. Izuzetno je važno stalno održavanje kontakata jer se na taj način osigurava praćenjai podrška rehabilitanta.Služba nudi sljedeće usluge: analizu regionalnog i nadregionalnog tržišta rada, izgradnjumreža prema tvrtkama u cijeloj zemlji, podršku u traženju mjesta za obavljanje prakse i radnogmjesta. Cilj je potpora rehabilitantima u pronalaženju poslodavca u procesu i nakon završetkaprofesionalne rehabilitacije (u profesionalnoj (re)integraciji na tržište rada).Šesta faza projekta - „Elementi financiranja”.Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka u području financiranja centra za profesionalnurehabilitaciju. Edukacija će poslužiti kao okosnica u izgradnji učinkovitog i djelotvornog sustavafinanciranja centara za profesionalnu rehabilitaciju kao i procesa evaluacije učinaka financiranjacentara za profesionalnu rehabilitaciju te nadzora nad namjenskim trošenjem novčanihsredstava.Sedma faza - „Elementi ugovora o uslugama profesionalne rehabilitacije između centra zaprofesionalnu rehabilitaciju i korisnika usluga”.Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka vezana uz ugovorno reguliranje odnosa izmeđunaručitelja troškova i centra za profesionalnu rehabilitaciju. Ugovori se sklapaju kaookvirni i jednogodišnji i na edukaciji su detaljno razrađene pojedine obavezne stavke u svakomod ugovora.Osma faza - „Dijagnostički tjedan za osobe sa senzoričkim oštećenjima”,Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka o metodama, tehnikama i postupcima169


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimarehabilitacijske procjene za osobe s oštećenjem vida te za osobe s oštećenjem sluha.Usluge profesionalne rehabilitacije su visoko specijalizirane usluge. Ovakav sveobuhvatnipristup profesionalnoj rehabilitaciji je učinkovit, ali zahtjeva visoko educirane timove s čitavimnizom dodatnih znanja te su planirane i naredne faze projekta u kojima bi se stručnjaci koji ćeraditi u profesionalnoj rehabilitaciji educirali.Saznanja stečena u svakoj od projektnih faza omogućuju stručnjacima da izrade prijedlogKatalog usluga profesionalne rehabilitacije koji bi trebao biti osnova za provođenje profesionalnerehabilitacije, a s druge strane bi osigurao transparentnost kako za državu i njezine sustave tako iza osobe s invaliditetom i poslodavce.5. ZaključakStrategija Republike Austrije kao i drugih europskih država, vezana uz profesionalnurehabilitaciju, nalaže sustavan pristup rješavanja područja profesionalne rehabilitacije te dokrajnjih granica uvažavanje načela individualnosti. Tešku situaciju u profesionalnoj rehabilitacijiu Republici Hrvatskoj možemo prevladati ako uvažimo suvremenu europsku doktrinu štoprezentirani rezultati projekta i omogućavaju.Usluge profesionalne rehabilitacije su visoko specijalizirane usluge i kod svih postupakapristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh (stručnjaci moraju biti maksimalnofleksibilni i koristiti individualni pristup) jer postupak procjene ne smije dodatno osobutraumatizirati. Neophodno je potrebno snažno povezivanje raznih institucija i korištenje svihpostojećih resursa kako bi troškovi profesionalne rehabilitacije bili što manji. O isplativostiulaganja u mjere profesionalne rehabilitacije možemo govoriti isključivo ako je osnovnarehabilitacija kvalitetno završena što zahtjeva mnogo snažnije povezivanje svih resursa u društvu.Potrebno je čvrsto povezivanje sustava koji se bave medicinskom rehabilitacijom, sustava koji sebave socijalnom rehabilitacijom te sustava koji se bave profesionalnom rehabilitacijom kako bitroškovi mjera i aktivnosti profesionalne rehabilitacije bili što isplativiji i uspješniji.Usluge dodatnih sadržaja su od velike važnosti iako na prvi pogled nisu u direktnojvezi s mogućnostima osposobljavanja ili obrazovanja, ali su obavezna podrška tome. Takvidodatni sadržaji su potrebni radi osiguranja provedive poslovne perspektive i na neki način su„osigurač“ da se neće ugroziti započeti procesi zbog nekih unutarnjih poteškoća same osobe, jervalja imati na umu, da za svaku osobu s invaliditetom invaliditet predstavlja proces koji poredvišeslojnih osobnih i emocionalnih problema obično biva praćen i osjećajem profesionalne besperspektivnosti,te također zahtijeva ponudu dodatnih sadržaja.Vodeći se iskustvima Republike Austrije i gotovo svih razvijenih europskih država,u mjere profesionalne rehabilitacije se ulaže samo ako je kvalitetno završena osnovnarehabilitacija. Zbog toga suvremeni pristupi predviđaju i posebne mjere treninga i optimizacije170


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaosobnih potencijala ili mjere stabilizacije osobe. Takve mjere su osobito značajne za dugotrajnonezaposlene osobe i koriste se nakon dijagnostičkog tjedna ili nakon izrade perspektiva usituaciji kada osoba nema osnovne preduvjete za uključivanje u daljnje usluge profesionalnerehabilitacije kao što su socijalne kompetencije, znanje i dr. što zahtijeva intenzivniji tretmankoji nije moguće osigurati u sklopu radnog treninga. Cilj takvih usluga je smanjenje školskihdeficita te razvijanje socijalnih sposobnosti i vještina koje omogućuju učinkovitiju komunikacijus okolinom. Primarni ciljevi programa su: navikavanje na poslovne procese i radno vrijeme,prilagodba na opterećenja i njihovo pozitivno prevladavanje, poticanje samorefleksije, podizanjesamopercepcije i samoprocjene, razvoj socijalnih vještina postupanja te promicanje mehanizamaza rješavanje sukoba u privatnom životu i na radnom mjestu. Nadalje, cilj je i prevladavanješkolskog deficita kako bi se nakon tretmana stvorili uvjeti za uključivanje u rehabilitacijske mjereili neku od obrazovnih aktivnosti te zapošljavanje.Predstavljen model profesionalne rehabilitacije je u skladu sa suvremenim europskimprocesima profesionalne rehabilitacije i uvažava zapadnoeuropske standarde o položaju osoba sinvaliditetom. Gotovo sve države Europe razvile su mrežu centara za profesionalnu rehabilitacijuu kojima se provodi čitav niz različitih usluga. Odluku o upućivanju osobe na profesionalnurehabilitaciju donosi naručitelj i istu financira. Predviđeno je i zajedničko financiranje dva iliviše naručitelja. Naručitelj usluge u svakom trenutku može i mora kontrolirati troškove usluga, teima isključivo pravo odluke o daljnjim mjerama. Širok broj mogućih naručitelja usluga, takođerje europski standard. Na taj način se omogućava svakom u sustavu da prepozna interes za sebeako osobu uputi na profesionalnu rehabilitaciju, a uz to je moguće prepoznavanje zajedničkihinteresa više sustava. Ovakav pristup daje mogućnost da se vrlo rano može početi s mjeramaprofesionalne rehabilitacije u slučajevima kada je invalidnost nastala tijekom života, a što je iobaveza prema usvojenoj i ratificiranoj UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (članak26., stavak 2.).Ipak, osnovni uvjet da bi primijenili predstavljeni model je zakonska i podzakonska regulativai to ne samo Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom već iZakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o zdravstvenom osiguranju te Zakona o socijalnojskrbi. Osobito je značajno da socijalna skrb razvije strukturirane i fleksibilne programe socijalneuključenosti s ciljem cjelovite skrbi vezano za rad i zapošljavanje te da osigura neprestano praćenjeosobe s invaliditetom kako bi u povoljnim okolnostima ista mogla prijeći iz sustava socijalneskrbi u sustav zapošljavanja čime bi dobili protočnost sustava u pripremi za zapošljavanja.Predstavljeni model profesionalne rehabilitacije je strategijska opcija, politički mudrija,ali zahtijeva dulji tijek uvođenja a ukoliko se implementira, Fond bi trebao imati kontinuiranuzadaću razvoja i podizanja kapaciteta stručnjaka, uvođenje novih alata tehnika jer je to jedinirecept za učinkovitost, održivost i garanciju da se nećemo ponovo u budućnosti odmaknuti odsuvremenih postignuća.171


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBERUFLICHE REHABILITATION ALSINTEGRATIONSMETHODE VON MENSCHEN MITBEHINDERUNG AUF DEM KROATISCHEN ARBEITSMARKT– ERGEBNISSE DES PROJEKTSJasenka Sučec, Dipl.-SozialarbeiterinLeiterin des Vorbereitungs- und EntwicklungsdienstesFonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit BehinderungZusammenfassungDie berufliche Rehabilitation in der Republik Kroatien wurde wegen einer ganzen Reihevon Umständen ab dem Jahr 1990 vernachlässigt und hat sich weit von neuen Errungenschaftenund Entwicklungsprozessen entfernt. Gerade während dieser Jahre verändert und entwickeltsich in fast allen europäischen Ländern das Verhältnis gegenüber der Politik der beruflichenRehabilitation, da das Prinzip der gleichen Möglichkeiten für alle, und so auch für Menschenmit Behinderung, angenommen wird. Maßnahmen, die die europäischen Länder zu dieser Zeitunternehmen, geben statt Pensionierungen und Sozialabgaben, allen Formen der beruflichenRehabilitation Vorrang. Da ein entwickeltes Modell der beruflichen Rehabilitation sowie Kriterienund Maßstäbe für die Durchführung der beruflichen Rehabilitation fehlen, kann die beruflicheRehabilitation nicht so durchgeführt werden, wie es im Gesetz vorgesehen ist. Deswegen wird dieberufliche Rehabilitation in der Republik Kroatien nur teilweise oder erst gar nicht durchgeführt.Da die Durchführung der Entwicklungspolitik, die Verbesserung der beruflichen Rehabilitationund die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zu den Zuständigkeiten des Fonds zählt undda wir zur Verabschiedung einer neuen und besseren gesetzlichen Regelung beitragen wollten,haben wir ein Projekt mit der Organisation BBRZ aus Österreich begonnen. Das Projekt verläuftin Phasen. In der ersten Phase wurde ein Entwurf des Modells der beruflichen Rehabilitationfür die Republik Kroatien festgelegt, welches dann für Menschen mit Behinderung entwickeltwurde. Doch das Modell ist auch für die Anwendung bei anderen empfindlichen Gruppen aufdem Arbeitsmarkt angemessen. Das vorgestellte Modell ist an moderne europäische Prozesseund Standards angepasst. Wir reden von einem allumfassendem Ansatz, der effektiv ist, der aberauch hoch gebildete Teams von Fachleuten verlangt, die über eine ganze Reihe von zusätzlichemWissen verfügen, da die Leistungen der beruflichen Rehabilitation sehr spezialisiert sind.Außerdem ist eine starke Verbindung von verschiedenen Institutionen und die Nutzung von allenbestehenden Ressourcen notwendig, damit die Kosten der beruflichen Rehabilitation so niedrigwie möglich bleiben. Das Projekt selbst besteht aus drei Phasen und damit jede Phase erfolgreichdurchgeführt wird, muss das Prinzip der Individualisierung maximal berücksichtigt werden.172


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima1. Gründe für das ProjektDie berufliche Rehabilitation verfügte in den sechziger Jahren des 20. Jahrhunderts über alleMerkmale einer guten Politik der beruflichen Rehabilitation und war den europäischen Trends imZeitraum von 1958 bis Ende der achtziger Jahre am nächsten. Der Übergangszeitraum von dersozialistischen Gesetzgebung zu ganz neuen Verhältnissen hatte einen sehr großen Einfluss aufdie berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung. Der Zeitraumvom Jahre 1990 ist von verschiedenen Umständen wie z.B. dem Krieg, der Privatisierung vonöffentlichen Unternehmen sowie von der Aufstellung einer neuen Marktwirtschaft belastet unddas zu Zeiten, in denen die Industrieproduktion immer schwächer wird und die Arbeitslosigkeitsteigt. Leider verlieren Menschen mit Behinderung als erste ihren Arbeitsplatz und die beruflicheRehabilitation als Tätigkeit wurde vernachlässigt, was dazu geführt hat, dass sich die kroatischePolitik im Bezug auf die berufliche Rehabilitation von modernen Errungenschaften undEntwicklungsprozessen entfernt hat. Als positives Beispiel kann Centaroprema d.o.o., heuteCentaroprema Re&Zin d.o.o., hervorgehoben werden. Das Unternehmen ist der Rechtsnachfolgerdes Zentrums für berufliche Rehabilitation „3.Maj“ aus Rijeka, das auch unter diesen verändertenUmständen in dem Zeitraum von 1964 bis heute ihre Tätigkeit ausüben konnte.Gerade zur Zeit, als die berufliche Rehabilitation in Kroatien vernachlässigt wird und sichvon modernen Errungenschaften und Entwicklungsprozessen entfernt hat, entwickelt sich infast allen europäischen Ländern nach den neunziger Jahren das Verhältnis gegenüber der Politikder beruflichen Rehabilitation, da das Prinzip der gleichen Möglichkeiten für alle, und so auchfür Menschen mit Behinderung, angenommen wird. Maßnahmen, die die europäischen Länderzu dieser Zeit unternehmen, geben statt Pensionierungen und Sozialabgaben, allen Formen derberuflichen Rehabilitation Vorrang.Da die angeführten Probleme erkannt wurden und eine ganze Reihe von internationalenDokumenten, die sich auf Menschen mit Behinderung beziehen, angenommen wurde, hat dieRegierung der Republik Kroatien im Jahre 2000 einen Ausschuss für Menschen mit Behinderunggegründet. Weiterhin wurden die Nationale Strategie der einheitlichen Politik für Menschenmit Behinderung von 2003 bis 2006, die zweite Nationale Strategie der Chancengleichheit fürMenschen mit Behinderung von 2007 bis 2015 sowie das Gesetz zur beruflichen Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit Behinderung (Amtsblatt NN 143/02, NN 33/05) verabschiedet.Die Regierung der Republik Kroatien gründete 2003 den Fonds für berufliche Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit Behinderung, der formell 2006 mit seiner Tätigkeit beginnt,aber der richtige Arbeitsbeginn in der Form, die im Gesetz vorgesehen wurde, ist im April 2007.Nach dem Gesetz muss der Fonds eine ganze Reihe von Aktivitäten durchführen, docham wichtigsten ist die Durchführung einer Entwicklungspolitik und die Weiterentwicklung der173


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaberuflichen Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.Alle Aktivitäten des Fonds sind im Einklang mit den Zielen der Nationalen Strategie derChancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015, die sich auf die beruflicheRehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung beziehen.Mit der Nationalen Strategie der Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von2007 bis 2015 wurde in dem Kapitel 2.7. Berufliche Rehabilitation, Beschäftigung und Arbeitden Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation große Wichtigkeit gegeben und sie sind vonbesonderem gesellschaftlichen Interesse. Weiterhin hat der Fonds die Verpflichtung sich aktiv beider Erfüllung der Ziele zu beteiligen. Das geschieht durch Maßnahmen, durch die die Erfüllungder angeführten Ziele in den angegebenen Fristen sichergestellt wird.Maßnahmen, durch die die Durchführung der Ziele der Nationalen Strategie gesichert wird,sind:1. Evaluierung der Anwendung von bestehenden gesetzlichen Regelungen und der aktuellenPolitik im Bereich der Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderungseitens eines unabhängigen Organs2. Sicherstellung eines Mechanismus für den Schutz vor Diskrimination im Bereich derBeschäftigung und Arbeit mit Menschen mit Behinderung3. Gründung regionaler Einrichtungen für die berufliche Rehabilitation4. Menschen mit Behinderung den Zugang zur beruflichen Orientierung ermöglichen,unabhängig vom Alter, der Ausbildung und dem Arbeitsstatus5. Durchführung der Sensibilisierung von Arbeitgebern, Förderung der Beschäftigung vonMenschen mit Behinderung6. Sicherung von effizienten Maßnahmen zur Förderung von selbstständiger Tätigkeit,entsprechenden Beschäftigungsformen und die Erhaltung der Beschäftigung von Menschenmit Behinderung auf allen Ebenen7. Feststellung des Modells bei der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, die aufdem offenen Arbeitsmarkt ohne Unterstützung (Agenturen, Verbände, Workshops vonVerbänden für Menschen mit Behinderung, Arbeitsassistenten) keinen Arbeitsplatz findenkönnen und die Sicherstellung von Maßnahmen zur Unterstützung bei der Beschäftigung8. Förderung der Erhaltung von staatlichen Zuschüssen für Wirtschaftssubjekte, dieMenschen mit Behinderung beschäftigenDa die gesetzlichen Regelungen sehr mangelhaft sind, konnte die Maßnahme der Gründungvon regionalen Zentren für berufliche Rehabilitation nicht realisiert werden. Solche Zentren sindFachorgane für hochspezialisierte Leistungen, für die genaue Einschätzung von Fähigkeiten, dieStärkung von Kompetenzen und eine bessere Vorbereitung von Menschen mit Behinderung auf174


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaden Einstieg in den Arbeitsmarkt. Sie sind auch in sehr ähnlichen Formen in der Praxis allereuropäischen Staaten zu finden.Weiterhin, kann die berufliche Rehabilitation nicht so durchgeführt werden, wie es imGesetz vorgesehen ist, da ein entwickeltes Modell der beruflichen Rehabilitation sowie Kriterienund Maßstäbe für die Durchführung der beruflichen Rehabilitation fehlen. Deswegen wird dieberufliche Rehabilitation in Kroatien nur teilweise oder erst gar nicht durchgeführt.Im ehemaligen Ministerium für Wirtschaft, Arbeit und Unternehmertum (bei dessen Tätigkeitauch der Fonds aktiv mitwirkte) wurde eine Arbeitsgruppe für die Durchführung der NationalenStrategie der Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015 gegründet.Dies bezieht sich auf die Feststellung einer einheitlichen Schädigungsliste, eines einheitlichenBegutachtungsorgans und die Art und Weise der Durchführung der beruflichen Rehabilitation,was der Grundstein für die Entwicklung eines Modells der beruflichen Rehabilitation und dieErstellung eines Netzwerks von Zentren für berufliche Rehabilitation sein wird.2. Zusammenarbeit des Fonds und der Organisation BBRZ aus LinzUm der Verabschiedung einer neuen und besseren gesetzlichen Regulative beizutragen, hatder Fonds in Zusammenarbeit mit dem BBRZ, Berufliches Bildungs- und Rehabilitationszentrumaus Linz, Republik Österreich, dem Verband OSVIT und der Einrichtung URIHO das Projekt„Berufliche Rehabilitation als Integrationsmethode von Menschen mit Behinderung auf demkroatischen Arbeitsmarkt“ gestartet. Da das österreichischen Bundesministeriums für Arbeit,Soziales und Konsumentenschutz im Hinblick auf finanzielle Mittel für die Durchführung desProjekts etwas weniger mitwirkte, konnten wir das Projekt nicht gleich im Ganzen durchführenund deswegen wurde es in einige Phasen eingeteilt. In der ersten Phase wird an der Entwicklungder Diagnostikwoche als Anfangsphase der beruflichen Rehabilitation gearbeitet. Mitarbeiter imProjekt sind das Kroatische Arbeitsamt und das ehemalige Ministerium für Wirtschaft, Arbeit undUnternehmertum, heute das Ministerium für Arbeit und Pensionssystem.In der anfänglichen Idee der Gestaltung eines einheitlichen Modells der beruflichenRehabilitation für die ganze Republik Kroatien ist durch das Projekt die Mitwirkung von 4Einrichtungen aus 4 Regionen (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek) geplant, um so den Anspruch derregionalen Verfügbarkeit zu erfüllen.Die Idee war, im Projekt ein systematisches, einheitliches Modell der beruflichenRehabilitation für alle Kategorien von Menschen mit Behinderung zu gestalten, die Kriterienanzunehmen und Verfahren, Werkzeuge und Vorgehensweisen zu standardisieren, um so eineeinheitliche und hochwertige Durchführung des Prozesses der beruflichen Rehabilitation zusichern.Außer der Analyse und dem Vergleich mit dem österreichischen Modell der beruflichen175


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRehabilitation, mit Betonung auf im Rahmen der Arbeitsgruppe durchgeführte Prozesse inder Diagnostikwoche, wurde in dem Projekt auch der praktische Ansatz betont. Durch einigeWorkshops wurde das Fachpersonal (Psychologen, Sozialarbeiter, Rehaexperten, Ärzte)ausgebildet, dem die Fachleute des BBRZ ihr Wissen übertragen haben.Während des Projekts wurden alle Formulare und nötigen Dokumente angenommen, diedie Fachleute im Prozess der beruflichen Rehabilitation benutzen werden.Bis jetzt wurden acht Phasen des erwähnten Projekts durchgeführt.Ziel des Projekts:Entwicklung des Modells der Diagnostikwoche für Kroatien. Dabei müssen individuellemedizinische, soziale und psychologische Diagnosen und wirtschaftliche/existenzielle Ansprüchevon Menschen mit Behinderung berücksichtigt werden, um so ihren Einstieg in den Arbeitsmarktzu verbessern und zu ermöglichen.Inhalt des Projekts/Aktivitäten:Vergleich des Systems der beruflichen Rehabilitation in Österreich und Kroatien• Vergleich der aktuellen Systeme der beruflichen Rehabilitation. Analyse der beruflichenRehabilitation in Kroatien und Vergleich mit dem erprobten österreichischen Modell.• Mit den Partnerorganisationen in Österreich wurden die Handlungsbereiche (Verfahren)für die Entwicklung von einem angemessenen kroatischen Modell besprochen.Entwicklung von einem angemessenen kroatischen Modell der beruflichen Rehabilitation• Aufgrund des Verfahrens (Handlungsbereich), das mit den Partnerorganisationenbesprochen wurde, wurde ein Entwurf eines strukturierten Modells der beruflichen Rehabilitationausgearbeitet, das besonders auf:• die Modernisierung des Systems und Modells der beruflichen Rehabilitation inKroatien,• die Entwicklung, Optimierung und Organisation von Verläufen der BeruflichenRehabilitation in Kroatien,• die Optimierung von Bildungsmaßnahmen in der beruflichen Rehabilitation,• die Verbesserung der Vermittelbarkeit von Menschen mit Behinderung ausgerichtetist.• Die Entwicklung des Modells ist unter anderem auf die grundlegenden Thesen derkroatischen nationalen Strategie für die Einführung eines aktuellen Systems der beruflichenRehabilitation nach EU-Standards orientiert, was auch im Einklang mit dem EU-Beitritt Kroatiensist.176


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima3. Entwurf des Modells der beruflichen Rehabilitation für die RepublikKroatien• Das Modell basiert auf der Verschmelzung des medizinischen und gesellschaftlichenModells und hat einen bio-psycho-sozialen Ansatz. Klassifikationen die gebraucht werdensind ICD 10 - Die Internationale statistische Klassifikation der Krankheiten und verwandterGesundheitsprobleme und ICF - Internationale Klassifikation der Funktionsfähigkeit,Behinderung und Gesundheit.• Obwohl das Modell für Menschen mit Behinderung entwickelt wurde, kann es bei allenGruppen von Menschen mit Behinderung angewandt werden, aber auch bei anderenGruppen von Menschen, die sich in einer ungünstigen Position befinden (beispielsweise:Menschen, die ein direktes Risiko für eine Behinderung haben, nationale Minderheiten,Frauen usw.). Durch die Anwendung des Modells bei anderen Gruppen, die sich in einerungünstigen Position befinden, würde man das Prinzip der Wirtschaftlichkeit annehmen, daauf diese Weise die Expertenteams und die Räume, in denen die berufliche Rehabilitationdurchgeführt wird, vollkommen ausgenutzt wären.• Nach dem Vorbild der BBRZ Organisation, sollte das Modell einheitlich für die ganzeRepublik Kroatien sein, da die gleichen Standards angewandt werden. Doch obwohldie Leistungen überregional standardisiert sind, spiegeln sie auch in großem Maße dieregionalen Möglichkeiten auf dem Arbeitsmarkt und die spezifischen Anforderungen dereinzelnen Regionen wider.• Das Modell der beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien wurde aufgrund desModells der Organisation BBRZ - Berufliches Bildungs- und Rehabilitationszentrum inLinz, Republik Österreich, gestaltet.• Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation hat alle Empfehlungen desEuroparates (Empfehlung nr. R (92) Ministerrat) bei der einheitlichen Rehabilitationspolitikfür Menschen mit Behinderung befolgt. Das Modell beinhaltet weiterhin auch europäischeExzellenzprinzipien in der Rehabilitation nach den Empfehlungen der EuropäischenPlattform für Rehabilitation (The European Plattform für Rehabilitation – EPR).• Das vorgestellte Dokument ist im Einklang mit der UN-Konvention über die Rechtevon Menschen mit Behinderung und somit auch mit der Nationalen Strategie derChancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015, die auf derKonvention basiert.Das Modell der beruflichen Rehabilitation wurde auf folgenden Prinzipien entwickelt:1. Humanität, 2. Individueller Ansatz, 3. Koordination, 4. Wirtschaftlichkeit und Effizienz,5. Regionalität und Zugänglichkeit, 6. Kooperation, 7. Standardisierung, 8. Sicherheit des Pro-177


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimazesses, 9. Nachhaltigkeit und Effektivität, 10. Verbindung mit der Wirtschaft, 11. Hochwertigkeit,12. Ausbildung der Fachangestellten im Prozess der beruflichen Rehabilitation, 13. Ethik, 14.Professionelle Verantwortung, 15. Schutz des Rehabilitanden.Das Grundmodell enthält drei Schlüsselphasen und wird auf diese Weise bei allenKategorien von Menschen mit Behinderung, aber auch bei bestimmten Arten der Behinderung(blinde Personen, psychische Schwierigkeiten usw.) angewandt. Das Modell muss auch durchbestimmte Besonderheiten ergänzt werden.Aufgrund eines besonderen Programms, das für eine bestimmte Zielgruppe (z.B.Menschen mit Behinderung, die älter als 45 Jahre sind) gestaltet wurde, enthält das Programmdrei grundlegende Phasen, aber es kann in einem anderen zeitlichen Rahmen, beziehungsweiseintensiver als das Grundmodell, durchgeführt werden.178


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaGRUNDLEGENDE BEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNGDER LEISTUNGEN DER BERUFLICHEN REHABILITATION1. ExpertenteamDas Team für die Rehabilitationseinschätzung ist ein interdisziplinäres Team von Expertenund besteht aus:- 1 Leiter der Einschätzung wegen der Rehabilitation- 1 Fachmann für Arbeitsmedizin- 1 klinischen Psychologen- 1 Sozialarbeiter- 1 Pädagogen (für Mathematik und Kroatisch) mit zusätzlichen Qualifikationen einesRehabilitationsexperten- 1 Trainer mit zusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten- 1 Fachmann für besondere TestverfahrenFür Experten, die im Prozess der Rehabilitation arbeiten, werden bestimmte Zertifikatebenötigt:- Das Grundseminar (Grundbegriffe der Rehabilitation, Werkzeuge und Methoden, dieRehabilitationspraxis),- Spezialseminare (Case Manager – Leiter der beruflichen Rehabilitation, Berufsdiagnostik,innovative Belehrungs- und Lernmethoden, Berufswissenschaft, Analyse derArbeitsplätze)Die Aufgabe des Teams für Rehabilitationseinschätzung ist den Teilnehmern Unterstützungund Hilfe in ihren individuellen Fragen und dem Einfluss, den diese auf den Beruf und dieArbeitswelt haben, zu leisten. Außer dem sozial-rechtlichen Wissen erfordert das auch tiefgehendeKenntnisse und Erfahrungen in Bereichen der Medizin, Psychologie, Pädagogik, Sozialarbeit,Berufswissenschaft sowie den Einblick in die Situation auf dem Arbeitsmarkt.Alle Leistungen der beruflichen Rehabilitation führt, evaluiert und gleicht ein Expertenteamauf Besprechungen an.2. Standort und räumliche BedingungenPersonen, die die berufliche Rehabilitation durchführen, müssen einen Standort undräumliche Bedingungen für die Durchführung der Leistungen der beruflichen Rehabilitationsichern, sodass sie für die Teilnehmer zugänglich sind und sie das Objekt ohne Probleme betretenkönnen.Bei der Entscheidung über den Standort muss Folgendes in Betracht gezogen werden:• Eine gute Verkehrslage• Zugänglichkeit mit öffentlichen Verkehrsmitteln179


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Die Möglichkeit des Ausbaus des Objekts• Ein Wohnhaus• Die lokale Infrastruktur (Geschäfte, ein gastronomisches Angebot, Kultur,Sportobjekte)Räumliche Bedingungen sind sehr wichtig und in dem Objekt muss Folgendes gesichertwerden:• Keine Barrieren• Küche• Seminarräume• Büroräume• Werkstätten/Labor/Computerraum• Übungsfirma• Rekreationsraum• Freizeiträume• PhysiotherapieLeistungsanbieter der beruflichen Rehabilitation müssen Räumlichkeiten im Einklang mitfolgenden Verordnungen sichern:- Gesetz über die Raumordnung- Ordnung über die Sicherung der Zugänglichkeit zu Gebäuden für Menschen mitBehinderung und eingeschränkter Beweglichkeit- Arbeitsschutzgesetz- Rettungs- und Schutzgesetz- Ordnung über das Zugänglichkeitszeichen- Gesetz über die Fortbewegung von blinden Menschen mit BlindenführhundFACHDIENSTE IM PROZESS DER BERUFLICHEN REHABILITATIONArbeitsmedizin:Gesundheitliche Probleme können den Erfolg der beruflichen Rehabilitation gefährden.Deswegen wird am Anfang der Planerstellung für die Rehabilitation eine allumfassende ärztlicheUntersuchung durchgeführt. Während des ganzen Prozesses der Rehabilitation müssen dieRehabilitanden die ganze Zeit die Möglichkeit einer ärztlichen Betreuung und Therapie zurVerfügung haben. Das Ärzteteam besteht aus einem Arzt der Allgemeinmedizin, einem Facharztfür Arbeitsmedizin und anderen Fachärzten (teilweise sind das beratende Ärzte).Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: eine Initialuntersuchung von einem Facharzt180


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimafür Arbeitsmedizin und nach Bedarf auch von einem bestimmten Facharzt, die Feststellung derkörperlichen Erwerbsfähigkeit aus der Sichtweise der Arbeitsmedizin (dies wird auf dem Systemfür die Arbeitsplatzsimulation ERGOS durchgeführt), ärztliche Kontrolle, Betreuung und Therapie,Unterstützung für den Beginn des Behandlungsverfahrens, Intervention in Krisensituationen.Ziel: Langanhaltende Gesundheit, beziehungsweise Erhaltung der ErwerbsfähigkeitPsychologie:Mitarbeiter im Bereich der Psychologie müssen Psychologen mit Erfahrung sein,Psychologen, die den Arbeitsmarkt und seine Mechanismen kennen, die aber auch mit denAuswirkungen von psychologischen Phänomenen, somatischen Erkrankungen, psychischenStörungen und Zuständen, die Schwierigkeiten auf dem Arbeitsplatz verursachen, vertraut sind.Programme der psychologischen Betreuung entwickeln erfahrene (klinische) Psychologen,Gesundheitspsychologen, Arbeitspsychologen und Psychotherapeuten.Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Diagnostik (Intelektuelle Fähigkeiten,Persönlichkeitsstruktur), Beratung/Therapie, Unterstützung und Vermittlung bei der Suche nacheiner passenden Therapie, Information über Einrichtungen, die Psychotherapie und verschiedeneTrainings anbieten: Training zur Konfliktlösung, Kommunikationstraining, Stressbewältigung,Konzentrations- und Gedächtnisübungen.Ziel: Psychische Stabilisierung, Erlangung von SchlüsselkompetenzenSozialarbeit:Soziale Probleme gefährden oft den Erfolg der beruflichen Rehabilitation. Vor allemfinanzielle Probleme und Familienprobleme führen dazu, dass sich die betroffenen Personen nichtauf die berufliche Rehabilitation konzentrieren können. Es besteht die Gefahr, dass diese Problemezu groß werden, wenn sie nicht gleichzeitig, während der Arbeit an beruflichen Aussichtengelöst werden. Erfahrene Sozialarbeiter und/oder Pädagogen für berufliche Orientierung sowieSozialpädagogen bieten fachliche Hilfe für solche problematischen Bereiche an.Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: soziale Anamnese, individuelle Einzel- undGruppenberatung im Bezug auf soziale, finanzielle und persönliche Fragen, Informationen überverschiedene Begünstigungen, Unterstützung und Hilfe bei ihrer Beantragung, Informationen überMöglichkeiten der Kinderbetreuung, Lösung der Wohnungsfrage, Unterstützung und Vermittlungbei verschiedenen Beratungsstellen, Unterstützung bei dem Umgang mit verschiedenenöffentlichen Diensten und staatlichen Behörden.Ziel: Soziale Stabilisierung und Erwerb von sozialen KompetenzenRehabilitationstechnologie:Die Nutzung von technischen Hilfsmitteln ist schon lange eine Strategie zur Förderung derSelbstständigkeit und Selbstbestimmung von Menschen mit Behinderung. Deswegen stellt es dasgrundlegende Instrument der Rehabilitation dar. Moderne Technologien bieten somit zahlreiche181


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAnwendungsmöglichkeiten. Es ist wichtig die Anwendung der Technologie fachlich vorzubereiten,sie individuell anzupassen und zu verfolgen. Eine umfangreiche Datenbasis mit Hilfsmitteln unddie internationale Zusammenarbeit ermöglichen die Beschaffung von modernsten technischenHilfsmitteln.Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Feststellung des Bedarfes an Hilfsmitteln,einschließlich der Finanzierung, technische Hilfe während des Unterrichts und des Praktikums,Beurteilung des Arbeitsplatzes, Festlegung der nötigen Ausstattung.Ziel: Erteilung von Hilfsmitteln, Beratung von Unternehmen hinsichtlich der Anpassungdes Arbeitsplatzes und der Arbeitsorganisation.Kontakte mit den Arbeitgebern:Angestellte Fachleute sind zuständig für den Kontakt mit Unternehmen, um so ein Netzwerkvon Kontakten auszubauen. Das Netzwerk wird auf regionaler Ebene ausgebaut, um sich aufdiese Weise um die regionalen Bedürfnisse des Arbeitsmarktes zu kümmern. Die ständige Pflegevon Kontakten ist äußerst wichtig, da auf diese Weise die Beobachtung und Unterstützung derRehabilitanden gesichert wird.Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Analyse des regionalen und überregionalenArbeitsmarktes, Ausarbeitung eines Netzwerks mit Unternehmen im ganzen Land, Unterstützungbei der Suche eines Praktikums- und Arbeitsplatzes.Ziel: Unterstützung für die Teilnehmer bei der beruflichen (Re)Integration in denArbeitsmarkt.Allegemeine rahmenbedingungenBerücksichtigt werden muss vor allem: der Datenschutz der Rehabilitanden, die Gleichstellungder Geschlechter, das Prinzip der Nichtdiskriminierung, der Schutz der Mitarbeiter.Organisation und rechtsform des dienstleisters derberuflichen rehabilitationDie Leistung der beruflichen Rehabilitation führen Zentren für berufliche Rehabilitationdurch. Um den Aspekt der Regionalität zu befriedigen, müssen am Anfang vier regionale Zentrengegründet werden (Rijeka, Split, Osijek, Zagreb), wobei eines davon ein Referenzzentrum fürberufliche Rehabilitation wäre. Regionale Zentren für berufliche Rehabilitation könnten auchmobile Expertenteams gründen, um so eine bessere regionale Verfügbarkeit zu erreichen. DieRechtsform des Zentrums für berufliche Rehabilitation könnte eine Einrichtung sein und einigeeng spezialisierte Leistungen könnten auch andere Rechtsformen durchführen.182


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaVerantwortungen des zentrums für beruflicherehabilitation- Ausarbeitung eines Katalogs mit den angebotenen Leistungen- Ausarbeitung von individuellen Rehabilitationsplänen,- den Rehabilitanden alle relevanten Informationen für ihr Ziel sichern,- Organisation und Koordination von Prozessen mit den Kostenträgern derRehabilitationsleistungen sowie ständige Einigung mit ihnen, um rechtzeitigKorrekturmaßnahmen zu unternehmen und Ziele zu ändern- Präzise Evidenz über die Teilnahme der Rehabilitanden an dem Programm- persönliche Assistenz für Klienten auf ihrem Arbeitsplatz, 20 Klienten werden von einemAssistenten betreut und bei Klienten mit mehrfachen Störungen betreut ein Assistent 5Klienten,- Dienstleistungen, die Menschen mit Behinderung bei der Bewältigung des Arbeitsprozessesauf dem Arbeitsplatz (offener Arbeitsmarkt) helfen,- Benachrichtigung des Kostenträgers über das Datum, an dem der Rehabilitand mit demProgramm begonnen hat,- monatliche Berichterstattung an den Kostenträger über die Anwesenheit desRehabilitanden,- Ausarbeitung von vorläufigen Berichten und Abschlussberichten für die Kostenträgerder Leistung, auf Anforderung und nach Bedarf auch die Ausarbeitung vonZwischenberichten,- Verfolgung von Trends auf dem Arbeitsmarkt- Verfolgung von freien Arbeitsplätzen,- Unterstützung bei der Vermittlung und Beschäftigung,- Suche und Unterstützung bei der Suche eines Praktikums für Klienten und zwar für dreiArten von externen Praktika:1. es wird gleich nach Anfang der Rehabilitation organisiert – ein verlängerter Prozessder beruflichen Rehabilitation, damit der Klient sehen kann, ob er mit dem ausgewählten Berufzufrieden ist (informatives Praktikum),2. beginnt, wenn der Klient schon in der Lage ist Arbeitsprozesse durchzuführen, umherauszufinden, ob er die Theorie auch in der Praxis durchführen kann,3. ein Praktikum, das vermittelt wird, aber von dem Klienten selbst gefunden wird und zweibis drei Monate vor Abschluss des Bildungsprogramms organisiert wird.Zusammenarbeit mit den Kostenträgern:- Ständiger Austausch von Informationen,- Regelmäßige Besuche des Kostenträgers der Leistungen im Zentrum für beruflicheRehabilitation,183


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- Enge Zusammenarbeit mit dem Arbeitsamt wegen der Abgleichung des Programms mitden regionalen Bedürfnissen des Arbeitsmarktes,- Gemeinsame Workshops und Seminare,- Ein Rahmenvertrag mit dem Kostenträger (in dem unter anderem auch reguliert wird,wie viele Stunden der Rehabilitationsaktivitäten der Rehabilitand versäumen darf, werZugriff zu den vorläufigen Berichten und Abschlussberichten haben wird und wer sieunterzeichnen kann)- Berichterstattung für den Kostenträger,- Transparenz der Kosten.Der Kostenträger der Leistung kann und muss die Kosten der Leistung kontrollierenund hat das Alleinrecht auf Entscheidungen über weitere Maßnahmen.Qualitätsmanagementsystem der Leistungen – Prozesse:- Standardisierte Anweisung des Kostenträgers- Standardisierte Berichterstattung für den Kostenträger (ein individueller Bericht nach derDiagnostikwoche und nach der Perspektivenausarbeitung, ein vorläufiger Bericht nachder Hälfte des Ausbildungsprozesses, ein Abschlussbericht sowie ein Zwischenbericht beimöglichen Änderungen)- Eine ständige Evaluierung der Arbeitsresultate (Anzahl der Rehabilitationsverfahren,Anzahl der Beschäftigten nach der Rehabilitation)- Eine fünfjährige Beobachtung der Rehabilitanden auf dem Arbeitsmarkt,- ständige Verbesserungsprozesse- ISO 9001; EQUASSNuttzer der leistug der beruflichen rehabilitation:Menschen mit Behinderung ab ihrem 17 Lebensjahr mit schlechterenBeschäftigungsmöglichkeiten und andere Personen, die sich in einer ungünstigen Position befindenund auch schlechtere Beschäftigungsmöglichkeiten haben. Bedingungen für die Einbeziehungin Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation sind: eine abgeschlossene Pflichtausbildung, eineabgeschlossene Grundrehabilitation. Gründe für die Ausschließung aus den Maßnahmen derberuflichen Rehabilitation sind akute Suchtkrankheiten.Dauer der beruflichen rehabilitationDiagnostikwoche – 1 WocheAusnahmsweise kann die Diagnostikwoche länger dauern, wenn es um Sehstörungen,chronische seelische Störungen und Hirnschädigungen geht oder wenn häufige Veränderungender Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderen Beispielen komplexerSchädigungen. Die Verlängerung kann allerdings nicht länger als 8 Wochen dauern.184


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPerspektivenausarbeitung – 3 WochenAusnahmsweise kann die Perspektivenausarbeitung länger dauern, wenn es um Sehstörungen,chronische seelische Störungen und Hirnschädigungen geht oder wenn häufige Veränderungender Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderen Beispielen komplexerSchädigungen. Die Verlängerung kann allerdings nicht länger als 12 Wochen dauern.Qualifikationserwerb – die Dauer hängt von der Dauer des Ausbildungs- oderQualifikationsprogramms ab.Für jede Phase des Prozesses der beruflichen Rehabilitation ist für den Erfolg jeder einzelnenPhase wichtig, das Prinzip der Individualität maximal zu berücksichtigen. Dabei muss Kontrolleüber die Kosten bestehen und nur in Ausnahmefällen kann durch die Einschätzung von Expertendie Erlangung eines höheren Bildungsgrades als bisher ermöglicht werden.Verlauf des verfahrens der beruflichen rehabilitation(arbeitsablauf):- Der Kostenträger der Leistung stellt die verfügbaren Daten über die Person zu und führtden Grund und Zweck für die Einweisung zur Rehabilitationseinschätzung an,- Datenerhebung und Überprüfung der Dokumentation,- Jedem Rehabilitanden wird ein Fachmann zugeteilt – Case Manager, an den sich derRehabilitand mit allen Fragen wenden kann und der alle Phasen während des Prozessesder beruflichen Rehabilitation steuert (die möglichst beste Leistung, die ausschließlichnach den individuellen Bedürfnissen gestaltet ist)- Einführende Teamsitzung und Ausarbeitung des Behandlungsplans,- Feststellung der Gesundheitsfaktoren, körperlichen Möglichkeiten, des Grades derBehinderung, die Definition von Grenzen und Möglichkeiten,- Feststellung von sozialen Faktoren- Feststellung von professionellen/beruflichen Faktoren,- Psychodiagnostik, Beratung und Einschätzung der möglichen Behandlungsmaßnahmen,- Einschätzung in der Arbeitssituation: funktionale Veränderungen, standardisierte Tests,Situationseinschätzung, Einschätzung auf dem Arbeitsplatz, Verhalten und sozialeEinbeziehung auf dem Arbeitsplatz,- Datenerhebung, Analyse und Interpretation seitens der Mitglieder des Expertenteams,- Datensynthese, Präsentation der Befunde und Vorschläge, Ausarbeitung einerabschließenden Einschätzung und eines Vorschlags, die dem Kostenträger zugestelltwerden,- Interpretation der abschließenden Einschätzung und des Vorschlags für den Rehabilitanden(Auf Antrag kann auch ein Bevollmächtigter, ein Elternteil oder ein Vertreter einesVerbandes für Menschen mit Behinderung anwesend sein),185


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- Über jede weitere Phase der beruflichen Rehabilitation entscheidet der Kostenträger derLeistung, nachdem er die abschließende Einschätzung und den Vorschlag erhält.Finanzierung der beruflichen rehabilitation:Die Finanzierung der beruflichen Rehabilitation muss durch Preise der Leistungen gesichertwerden.Der Preis der Leistung beinhaltet materielle Kosten und Kosten für das Personal.Der Kostenträger übernimmt außer den Kosten für die berufliche Rehabilitation auch dieGebühren für die Rehabilitanden sowie Kosten für eine mögliche Unterkunft, die Versorgung unddie Reisekosten. Die Rehabilitanden werden durch einen Bestellschein eingewiesen, auf dem derKostenträger die Gründe und das Ziel der beruflichen Rehabilitation anführt.Die Leistung der beruflichen Rehabilitation können mehrere Kostenträger gemeinsamfinanzieren, die einen Vertrag über die Kofinanzierung der beruflichen Rehabilitationschließen (z.B. Kroatisches Amt für Pensionsversicherung und das Kroatische Amt fürKrankenversicherung, während die Person noch in Krankenurlaub ist und wenn eingeschätztwurde, dass bei dieser Person eine Behinderung aufgetreten ist, wegen der sie ihre Tätigkeitnicht ausüben kann).Mit den Kostenträgern, die am meisten Leistungen beantragen wird ein Rahmenvertrag aufjährlicher Basis unterschrieben und mögliche Kostenträger sind:- das Kroatische Amt für Pensionsversicherung,- das Kroatische Arbeitsamt,- das Kroatische Amt für Krankenversicherung,- die Sozialfürsorge,- ein Versicherungsunternehmen,- ein Arbeitgeber,- die lokale und regionale Selbstverwaltung,- ein Privater Kostenträger,- Begutachtungsorgane, die die Behinderung bestätigen.Die Leistungen der beruflichen Rehabilitation werden nach einem festgelegten Tarifeingenommen, den das für Arbeitsministerium erlässt.Der Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderungfinanziert die Grundseminare und Spezialseminare für Experten, die an dem Prozess der beruflichenRehabilitation arbeiten (für Fachangestellte und Fachmitarbeiter). Außerdem finanziert der Fondsauch die Einführung neuer Technologien, da für die Klienten eine moderne Ausstattung, die denAnforderungen des Arbeitsmarkts entspricht, gesichert werden muss.Die verbleibenden Kosten würde der Gründer übernehmen und ein eventuell erzielterGewinn würde in die weitere Entwicklung von materiellen Grundlagen für die Tätigkeit des186


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaZentrums für berufliche Rehabilitation investiert werden.Die Begleitung und Kontrolle im fachlichen Sinne sowie die finanzielle Begleitung undKontrolle des Zentrums für berufliche Rehabilitation würde der Fonds für berufliche Rehabilitationund Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zusammen mit dem zuständigen Ministeriumübernehmen.Diagnostikwoche:BESCHREIBUNG DER LEISTUNG:Die Rehabilitationseinschätzung ist die Anfangsphase der beruflichen Rehabilitation. DieEinbeziehung in die berufliche Rehabilitation beinhaltet die individuelle Feststellung des jetzigenZustandes (Rehabilitationseinschätzung, allumfassende Diagnostik).Die Leistung ist auf eine ganzheitliche Einschätzung der Person mit Behinderunggerichtet:- Feststellung des Einflusses der Behinderung (medizinischer Status),- Feststellung der sozialen Situation/Motivation (soziale Anamnese),- Feststellung der vergangenen Arbeitserfahrungen (professionelle Anamnese),- Initialuntersuchung durch psychologische Tests,- Feststellung der kognitiven Fähigkeiten,aufgrund deren festgestellt wird, ob die Person mit Behinderung in die Beschäftigung oderBildung mit einbezogen wird.Ziel der leistung:Ziel der Rehabilitationseinschätzung ist die Feststellung von weiteren Aktivitäten oderMaßnahmen (Rehabilitationsplan), die nötig sind, um Möglichkeiten für die Entwicklung derprofessionellen Karriere zu verbessern. Ziel ist weiterhin die Ausarbeitung eines individuellengroben Rehabilitationsplans mit Einbeziehung aller Faktoren, die die berufliche Rehabilitationpositiv oder negativ beeinflussen.Die Rehabilitationseinschätzung ist die Grundlage für das Nachdenken überMöglichkeiten, Arten und Formen der beruflichen Rehabilitation sowie für die Ausarbeitung desRehabilitationsplans, der für den Kostenträger ausgearbeitet wird.Die Rehabilitationseinschätzung ist auch die Anfangsphase für die Einschätzung einerbestehenden Behinderung, beziehungsweise, es wird festgestellt, ob die eingewiesene Personüberhaupt eine Behinderung hat.Dauer der rehabilitationseinschätzung:Die Dauer der Leistung hängt von der Komplexität der Problematik und den Bedürfnissender Person mit Behinderung ab. Die Rehabilitationseinschätzung dauert eine Woche und das187


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaProgramm dauert 6 Stunden täglich.Die Leistung kann länger als eine Woche dauern, wenn es um komplexere Schädigungengeht wie z.B. Sehschädigungen, chronische seelische Störungen, Hirnschädigungen oder wennhäufige Veränderungen der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderenBeispielen komplexer Schädigungen. Die Verlängerung kann auch bei den schwersten Fällennicht länger als 8 Wochen dauern.Zielgruppen:Alle Kategorien von Menschen mit Behinderung ab 17 Jahren und älter, die der Kostenträgereingewiesen hat oder Menschen, die noch keinen Status einer Person mit Behinderung haben,die aber zur Rehabilitationseinschätzung eingewiesen wurden, um eine bestehende Behinderungfestzustellen.Die Einbeziehung in die Rehabilitationseinschätzung ist für alle Personen angemessen, beidenen eine körperliche oder seelische Krankheit oder Schädigung vorher festgestellt wurde oderman davon ausgeht, dass etwas davon besteht. Das bezieht sich vor allem auf Fälle, bei denendiese Krankheiten oder Schädigungen zu Schwierigkeiten bei der Beschäftigung führen oder esdadurch Barrieren und Schwierigkeiten bei der Karriereentwicklung gibt.Bedingungen für die Einbeziehung in die Maßnahmen der Rehabilitationseinschätzung:- eine abgeschlossene Pflichtausbildung,- eine abgeschlossene Grundrehabilitation.Gründe für den Ausschluss aus Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation sind akuteSuchtkrankheiten.Inhalt, metoden, techniken und verfahren bei derdurchfüfrung der leistung:Der Ausführungsplan der Leistung beinhaltet eine individuelle Gestaltung für jedenRehabilitanden durch Berücksichtigung seiner Bedürfnisse und Möglichkeiten. Das Verfahrenmuss der Person so angepasst werden, dass sie es verstehen kann. Die Einschätzung kann nichtohne einen Konsens mit der Person mit Behinderung durchgeführt werden.Die Rehabilitationseinschätzung wird individuell durchgeführt, aber bei einigen Aktivitätenwird sie in Gruppen durchgeführt.BEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNG DER LEISTUNG:Der Leistungsanbieter der Rehabilitationseinschätzung muss über ein Expertenteam(Einen Leiter der Rehabilitationseinschätzung, einen Fachmann für die Arbeitsmedizin,einen klinischen Psychologen, einen Sozialarbeiter, einen Pädagogen (für Mathematik undKroatisch) mit zusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten, einen Trainer mitzusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten und einen Fachmann für besondereUntersuchungen) verfügen. Der Leistungsanbieter muss außer den Bedingungen für eine188


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaselbstständige Beschäftigung auch Bedingungen für die Durchführung von Gruppenverfahren,simulierten Arbeitssituationen und Lernsituationen sichern.Der Leistungsanbieter muss bestimmte Instrumente, psychodiagnostische Hilfsmittel,Arbeitstests und andere Tests für die Einschätzung von allen angeführten Bereichen sichern.BEREICHE DER EINSCHÄTZUNG:1. Feststellung des medizinischen StatusDafür ist erst eine Feststellung der Situation aus dem Gesichtspunkt der Arbeitsmedizinsowie die Überprüfung und die Vereinheitlichung von schon bestehenden Befunden nötig. NachBedarf werden Meinungen von Fachärzten herangezogen, wie zum Beispiel aus dem Bereich derOrthopädie, Neurologie/Psychiatrie oder der Ophthalmologie.Inhalt und Umfang der Arbeit:- Eine ganzheitliche Einschätzung des funktionellen Zustandes, der körperlichenund psychischen Funktionsfähigkeit der Person, eine klinische Einschätzung desGesundheitszustandes, eine Einschätzung der funktionellen Fähigkeiten im Vergleich zubekannten Standards körperlicher Belastungen für Personen auf dem Arbeitsplatz;- Einschätzung des Heilungs-, Rehabilitations- und Anpassungsgrades der Person, die dieDurchführung des Rehabilitationsplans im Bezug auf die Einbeziehung in Beschäftigungund Bildungsaktivitäten ermöglichen würde. In Absprache mit anderen Fachärztenwerden die Daten vervollständigt oder es werden zusätzliche Verfahren (Behandlung,Rehabilitation, Ausstattung mit medizinisch-technischen Hilfsmitteln) vereinbart;- Einschätzung der Ausstattung mit medizinisch-technischen Hilfsmitteln für die Person;- Wegen einer gründlichen Einschätzung werden die Einschätzungen von anderenMitgliedern des Teams in Betracht gezogen, z.B. wegen der Einschätzung der Sicherheitam Arbeitsplatz, der Körperhaltung, der Bewegung im Raum und der Standhaftigkeit fürstatische und dynamische Belastungen usw.- Eine Einschätzung darüber, wie die Person ihre gesundheitlichen Beschwerden verstehtund annimmt, wie sie ihre körperliche und psychische Belastbarkeit einschätzt, ob sie inder Lage ist alle Lebensanforderungen zu übernehmen, in welchem Maß die Person mitStresssituationen auf dem Arbeitsplatz umgehen kann, inwieweit sie über verschiedeneArten des Arbeitsschutzes informiert ist;- Eine Einschätzung darüber, ob eine Beratung für die Person mit Behinderung, die Familie,den Arbeitgeber, den Leistungsanbieter der Bildungsprogramme nötig ist,- Einschätzung über die Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess.Arbeitsmethode: Übersicht und Analyse der verfügbaren medizinischen und mit ihrverbundenen Fachdokumentation (verschiedene frühere Befunde und Meinungen, Analysen undEinschätzungen von Arbeitsplätzen); strukturierte Interviews, Heteroanamnese; eine klinischeUntersuchung mit einer Einschätzung der Funktionsfähigkeit von allen Organsystemen („von189


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaKopf bis Fuß“); Begleitung der Person im Arbeitsprozess während der Einschätzung, Beratungder Person, Betrachtung von potenziellen Anpassungsmöglichkeiten auf dem Arbeitsplatz;Methoden und Techniken zur Analyse der gesundheitlichen Einschätzung des Arbeitsplatzes/derBildungsinstitution, die Menschen mit Behinderung angepasst sind.2. Feststellung der sozialen Situation/Motivation (soziale Anamnese)Die Rehabilitanden antworten auf Fragen durch ein standardisiertes Formular überpersönliche Daten (einschließlich Staatsangehörigkeit, Kontaktperson) und Daten über denGesundheitszustand/Behinderungsgrad, die finanzielle Situation, den Familienstand, dieWohnsituation, die persönliche Lage, die Mobilität und eventuell über die Freizeit. Das Formularbeinhaltet neun Lebensbereiche des Rehabilitanden.Der Rehabilitand füllt selbstständig oder in Gruppenarbeit ein Sozialanamnese - Formularaus, aber es ist immer eine Person anwesend, falls der Rehabilitand irgendeine Frage nicht versteht.Dabei ist besonders wichtig zu beobachten, ob der Rehabilitand selbstständig, ohne Assistenzeiner anderen Person, auf die Fragen antworten kann und wie er sich in der Gruppe verhält.Danach wird im Rahmen eines individuellen Gesprächs mit einem Sozialarbeiter detailliertüber die Antworten diskutiert, wenn gemeinsam eingeschätzt wurde, dass ein Problembereichoder eine Problemsituation besteht, die beim Rehabilitationsprozess eine Störung darstellenkönnten.Inhalt und Umfang der Arbeit:- Erfassung von persönlichen Daten,- Erfassung von Daten über die finanzielle Situation,- Erfassung von Daten über die Wohn- und Familiensituation,- Erfassung von Daten über die Mobilität/Beweglichkeit und Zugänglichkeit zurBeschäftigung oder Ausbildung,- Erfassung von Daten über die Behinderung,- Erfassung von Daten über den Gesundheitszustand,- Erfassung von Daten über die persönliche Situation,- Erfassung von Daten über Freizeitaktivitäten,- Einschätzung über Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess,- Beratungsarbeit.Arbeitsmethode: strukturierte Interviews, Sozialanamnese – Daten, Beratung,Soziotherapie.3. Feststellung der beruflichen Anamnese (frühere Arbeitserfahrung, Bildungsgrad)Ein entsprechender Fachmann für die Rehabilitation (Trainer) sammelt durch einzelneInterviews Daten über die Schul- und Fachschulausbildung und über die Karriere des einzelnenKlienten während der Rehabilitationseinschätzung. Das Formular beinhaltet fünf Lebensbereichedes Rehabilitanden: allgemeine Angaben, Ausbildung, Arbeitserfahrung, Freizeit und Mobilität.190


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaAußerdem schreibt der Rehabilitand auch einen Aufsatz (Lebenslauf) über seine Ausbildung,ehemaligen Arbeitsplätze, eventuelle zukünftige Arbeitsplätze, die er gerne bekommen würdeund über seine Wünsche und Interessen. Bei der Analyse des Aufsatzes ist es wichtig (außer derberuflichen Orientierung des Rehabilitanden) auch den Schreibstil, den schriftlichen Ausdruck,die Alphabetisierung, die Grammatik, die Rechtschreibung, das sinngemäße Schreiben sowie diepersönlichen Karriereaussichten zu beachten.Inhalt und Umfang der Arbeit:- Erfassung von persönlichen Daten- Erfassung von Daten über die berufliche Karriere des Rehabilitanden, die Arbeit undAusbildung, die Motivation, die Arbeitserfahrungen, die Fähigkeiten, den Bildungsgrad,das spezifische Wissen und die Fertigkeiten, den Erfolg und mögliche Besonderheitenwährend der Ausbildung, seine Interessen und die eigene Betrachtung der beruflichenKarriere,- Detaillierte Angaben über ehemalige Arbeitsplätze, Qualifikationsprogramme oder andereArbeitserfahrungen, die Zufriedenheit mit der Arbeitsstelle, die eigene Einschätzung desErfolgs und Schwierigkeiten auf dem Arbeitsplatz,- Einschätzung über das eigene Verständnis und die Annahme der Behinderung,- Erfassung von Daten über die Mobilität/Beweglichkeit und Zugänglichkeit zurBeschäftigung oder Ausbildung,- Eigenes Erlebnis der Arbeitslosigkeit und Schwierigkeiten bei der Beschäftigung,- Persönliche Aktivitäten und Art und Weise der Arbeitssuche, Motivation für dieEinbeziehung in die berufliche Rehabilitation,- Einschätzung über die Einbeziehungsmöglichkeiten in die berufliche Rehabilitation,- Beratungsarbeit.Arbeitsmethode: Interviews, Hetereoanamnese – Daten, Analyse der Aufsätze (Lebensläufe),Kontrolle der Arbeitsdokumentation, Beratung.4. Initialuntersuchung durch psychologische TestsDer Psychologe führt eine psychologische Behandlung und Beratung sowie diepsychologische Diagnostik durch.Die psychologische Behandlung und Beratung wird mit dem Ziel der Bewahrung undVerbesserung der seelischen Gesundheit der Person, der Lebens- und Arbeitsqualität sowie mitdem Ziel der optimalen Nutzung der persönlichen Potenziale des Rehabilitanden durchgeführt.Die Psychologischen Tests werden durchgeführt, um Einsicht in die kognitiven Fähigkeiten,Eigenschaften der Persönlichkeit und bestimmte sich auf den Arbeitsplatz beziehende Fähigkeitenzu bekommen.Psychologische Tests führt nach den Standards der psychologischen Testverfahren,beziehungsweise nach der Ordnung über psychodiagnostische Mittel der kroatischenPsychologenkammer, ein Psychologe durch.191


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDie psychologischen Testverfahren führen die erfahrensten klinischen Psychologen durch,die eine spezielle Arbeitslizenz besitzen. Sie analysieren und interpretieren außerdem auch nochdie Ergebnisse.Empfohlene psychologische Tests sind: Intelligenztests (Progressive Matrizen, BETA-Test,DAT), Gedächtnis- und Persönlichkeitstests (Cornell Index, EPQ), aber bei Bedarf können auchandere Test durchgeführt werden. Testiert werden: verbale Fähigkeiten, mathematisches Denken,formal-logisches Denken, räumliche Orientierung, Wahrnehmungsgeschwindigkeit, KurzzeitundLangzeitgedächtnis, allgemeine Interessen (es werden sechs grundlegende Interessenbereichebestimmt, die für verschiedene Berufe charakteristisch sind). Grundlegende handwerklichtechnischeFähigkeiten (vorheriges schulisches Wissen ist nicht nötig) und körperlich-technischeFähigkeiten (Bedingung ist vorheriges schulisches Wissen) werden zusätzlich testiert, umfestzustellen, ob eine Anstellung im Bereich der Elektronik möglich wäre.Die Tests werden nach dem Bildungsgrad und Alter des Rehabilitanden ausgesucht. DieTestverfahren werden in Gruppen und individuell durchgeführt.Inhalt und Umfang der Arbeit:- Einschätzung der allgemeinen intellektuellen Fähigkeiten, spezifischen kognitivenFunktionen, Konzentrationsfähigkeit, Aufmerksamkeit, Problemlösungsstrategien,Meinung, Flexibilität,- Einschätzung und Erkennen von spezifischen Defiziten und die Ermittlung von bewahrtenBereichen, in denen man die Kapazitäten entwickeln kann,- Einschätzung der Motivation für eine Beschäftigung und Ausbildung, berufliche Interessen,Realität der Berufserwartungen,- Einschätzung der Lernfähigkeit, des Gedächtnisses, der Ausdauer, Stabilität, Anstrengungbei mentalen Aktivitäten,- Einschätzung der Anpassungsfähigkeit, Beherrschung und der Kontrolle überImpulse, Frustrationstoleranzniveau, Einsicht in durch die Behinderung verursachtenSchwierigkeiten,- Beratung bei der Wahl eines angemessenen beruflichen Bereichs und bei demAnspruchsniveau der Ausbildung oder Qualifikation, Definition der nötigen Anpassungund Hilfe während der Ausbildung,- Einschätzung der Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess,- Beratung und Therapie.Arbeitsmethode: strukturierte Interviews, gezielte Anamnese, Anwendung vonpsychodiagnostischen Tests, Beratung, Psychotherapie.1. Feststellung von kognitiven FähigkeitenIn dieser Phase wird das bestehende schulische Wissen aus Mathematik und der Mutterspracheüberprüft. Der Ausgangspunkt ist die abgeschlossene Grundschulausbildung (8. Klasse).192


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaInhalt der schriftlichen Prüfung aus Mathematik: Grundlagen der Mathematik, Mathematikfür Betriebswirte, technisches Rechnen.Der Mathematiktest dauert 2 bis 3 Stunden und der Prüfungskandidat kann auch eine kurzePause machen. Die Prüfung wird ohne Taschenrechner geschrieben und beinhaltet grundlegendeRechnungsoperationen, Rechenaufgaben mit Prozentsätzen und Aufgaben mit Text. Bei den Testssind nicht nur die Ergebnisse wichtig, sondern auch die Motivation, Konzentration und andereBeobachtungen.Inhalt der schriftlichen Prüfung aus Kroatisch: Rechtschreibung, Grammatik, Leseverstehen,mündlicher Ausdruck.Der Kroatischtest dauert 2 Stunden und außer der Ergebnisse werden die Motivation,Konzentration und andere Beobachtungen noch gesondert beurteilt.Falls es nötig ist, werden die Voraussetzungen für den gewünschten Beruf überprüft:Feststellung der genauen Vorlieben von Klienten für bestimmte Berufe im Kontext deskonkreten Fachbereichs oder die konkrete Fragestellung durch das kroatische Arbeitsamt.Individuelle Bearbeitung der Unterrichtsprogramme:Wenn bei den Rehabilitanden ein unzureichendes Wissen in bestimmten Bereichen derMathematik oder der kroatischen Sprache festgestellt wird, können für einzelne Unterrichtseinheitenschon während der Diagnostikwoche individuelle Nachhilfestunden organisiert werden.Ziel der individuellen Bearbeitung der Unterrichtsprogramme ist die Mängel aus derschulischen Ausbildung zu vermindern. Das Modularsystem ermöglicht in jedem Moment dieEinbeziehung in Programme und die Ergänzung durch Wissensmodule in Bereichen, in denen esMängel im schulischen Wissen gibt.Berichterstattung an den Kostenträger:Eine Rückmeldung über die gesamten Ergebnisse der Rehabilitationseinschätzung wirdin schriftlicher Form (standardisierter Bericht) an den Kostenträger geschickt. Der Berichtbeinhaltet einen Vorschlag über den weiteren Vorgang. Der Rehabilitand wird über die Ergebnisseder Rehabilitationseinschätzung und den Vorschlag über den weiteren Vorgang informiert. Erunterschreibt den Vorschlag, aber er bekommt keinen Bericht, da den Bericht nur der Kostenträgerbekommt.Abschließende Meinung des Expertenteams:Die abschließende Meinung des Expertenteams entsteht durch die Synthese allergesammelten Daten, die Einschätzung der Funktionsfähigkeit des Rehabilitanden und dieprognostische Einschätzung, die von dem Expertenteam und dem Rehabilitanden gestaltetund abgestimmt wurde. Die prognostische Einschätzung muss einen genauen Vorschlag überden weiteren Vorgang beinhalten und dies ist auch in den angeführten Zielen definiert, die derKostenträger im Moment, als er die Person zur Einschätzung eingewiesen hat, angeführt hat.Die abschließende Meinung der Rehabilitationseinschätzung beinhaltet:193


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- Diagnoseverschlüsselung nach ICD: es wird die Diagnose angeführt, die einenentscheidenden Einfluss auf die Behinderung hat, eine Bewertung der Stabilität derLage, Prognosen und Heilungsmöglichkeiten oder Verbesserungen des gesundheitlichenZustandes,- Diagnoseverschlüsselung nach ICF,- Zusammenfassung der Befunde nach den Einschätzungsbereichen durch angeführteInstrumente, Methoden und Techniken, die in dem Einschätzungsverfahren genutztwurden,- Ganzheitliche Einschätzung der Erwerbsfähigkeit und der aktuellen Arbeitsfunktion,- Beschreibung von wichtigen persönlichen Faktoren und Faktoren aus der Umgebung,- Vorschlag über weitere Aktivitäten, der einige von folgenden Schlussfolgerungenbeinhaltet:1. Der Rehabilitand ist für den offenen Arbeitsmarkt oder für Qualifikationsprogramme(reguläre Maßnahmen der aktiven Beschäftigungspolitik, kürzere Ausbildungsprogrammedes Arbeitsamtes) bereit und hat keinen weiteren Bedarf an weiteren Leistungen derberuflichen Rehabilitation.2. Der Rehabilitand würde durch die Einbeziehung in Qualifikationsprogramme oderdie berufliche Rehabilitation mit praktischer Qualifikation auf dem Arbeitsplatz(Arbeitszentrum, virtuelle Werkstatt oder Qualifikation durch fachliche Hilfe auf demoffenen Arbeitsmarkt) eine bessere Möglichkeit für den Aufstieg in der Karriere oderBeschäftigung haben.Eine solche Schlussfolgerung muss folgende Elemente beinhalten: a) Bestimmung desProgramms, b) Art und Weise der Durchführung, c) Bestimmung der Teilnahme des Arbeitgebers,d) Durchführungsort, e) Dauer, f) Hilfe, Assistenz, Begleitung, Mentoren, g) möglichearchitektonische und technische Anpassung, h) Bestimmung der zukünftigen Beschäftigung, i)zusätzliche Informationen (Bedingungen für den Eintrag, Termine, Kontaktperson usw.)3. Der Rehabilitand ist bereit für die berufliche Rehabilitation und mit der Teilnahme imProgramm der beruflichen Rehabilitation (Perspektivenausarbeitung, Erlangen vonQualifikationen) würde er bessere Möglichkeiten für den Aufstieg in der Karriere oderBeschäftigung haben.4. Der Rehabilitand ist noch nicht bereit für die Teilnahme an der Perspektivenausarbeitungsphaseund es wird die Einbeziehung in Stabilisierungsmaßnahmen empfohlen, um so Mängel zuverhindern, Arbeitsgewohnheiten zu erlangen, an der Motivation zu arbeiten, die sozialenFähigkeiten zu verbessern und Probleme zu überwinden (Annahme der Behinderungusw.).5. Der Rehabilitand kann vorläufig nicht beschäftigt werden und es wird eine Teilnahme anArbeitsaktivitäten empfohlen/nicht empfohlen.194


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima6. Der Rehabilitand ist eine Person mit Behinderung und wird bei dem Beschäftigungsprozessauch als Person mit Behinderung in die gesetzliche Quote eingetragen.7. Der Rehabilitand ist eine Person mit Behinderung mit einer eingeschränktenErwerbsfähigkeit und deshalb muss bei dieser Person das Niveau der eingeschränktenErwerbsfähigkeit festgestellt werden.Während der Entscheidungstreffung über die Möglichkeiten der Einbeziehung in weitereMaßnahmen der beruflichen Rehabilitation, muss auf folgende Fragen geantwortet werden:- inwieweit ist die Person mit Behinderung daran interessiert ihr Problem der Arbeitslosigkeitzu lösen,- wie wird die Behinderung angenommen, inwieweit sind die eigenen Möglichkeiten bekannt,wie sehen die Beschäftigungsmöglichkeiten in der Umgebung aus, die Ausbildung oderQualifikation,- wie angemessen ist die erlangte Ausbildung und sind die beruflichen Ziele real,- wie sehen die sozialen Verhältnisse in der engeren und breiteren Umgebung aus,- was für eine Art von Hilfe und Unterstützung bekommt die Person von der Familie undder sozialen Umgebung,- was für eine Art von Hilfe braucht die Person bei der Suche eines angemessenenArbeitsplatzes,- was für ein Arbeitsplatz wäre für diese Person angemessen, in welcher Arbeitsumgebungkönnte sie besser funktionieren,- welche Art der Anpassung auf dem Arbeitsplatz wäre wegen der vorgesehenenSchwierigkeiten nötig,- wird mehr Zeit für die Ausbildung, Qualifikation oder eine eventuelle fachlicheUnterstützung bei dem Beginn der Tätigkeit nötig sein.PerspektivenausarbeitungBESCHREIBUNG DER LEISTUNG:Nach der Rehabilitationseinschätzung, einer allumfassender Diagnose, folgt die Phaseder Perspektivenausarbeitung. Das ist ein Prozess, der sich an die Rehabilitationseinschätzungfortsetzt.ZIEL DER LEISTUNG:Ziel ist einen individuellen fachlichen Bildungs- und Rehabilitationsplan zu gestalten,der an die persönliche Situation von jedem einzelnen Teilnehmer (Interessen, Fähigkeiten undVorlieben, gesundheitliche Einschränkungen, persönliche Rahmenbedingungen...) und an dieregionalen Umstände (regionaler Arbeitsmarkt) angepasst ist. Außerdem ist auch wichtig, dassder Plan die Richtlinien des Kostenträgers berücksichtigt, die sich auf die Finanzierung beziehen.Eine durchführbare Geschäftsperspektive wird zusammen mit den Teilnehmern ausgearbeitet undam Ende müssen wenigstens zwei Möglichkeiten angeboten werden.195


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaZIELGRUPPEN:Alle Kategorien von Menschen mit Behinderung ab 17 Jahren und älter, die der Kostenträgerder Leistung wegen einer Einschätzung der möglichen, weiteren beruflichen Qualifikation oderAusbildung eingewiesen hat.Für bestimmte Arten von Behinderung (blinde Personen, psychische Probleme usw.) istder grundlegende Inhalt der Perspektivenausarbeitung gleich, aber er wird durch bestimmteBesonderheiten ergänzt und dauert zeitlich etwas länger.Bedingungen für die Einbeziehung in die Maßnahmen der Perspektivenausarbeitung sind:eine abgeschlossene Pflichtausbildung und eine abgeschlossene Rehabilitationseinschätzung.Gründe für den Ausschluss aus der Maßnahme der Perspektivenausarbeitung sind akuteSuchtkrankheiten.METHODEN, TECHNIKEN UND VERFAHREN BEI DER DURCHFÜHRUNG DERLEISTUNG:Der Plan der Leistungsdurchführung beinhaltet eine individuelle Gestaltung für jedeneinzelnen Rehabilitanden und die Berücksichtigung von seinen Bedürfnissen und Möglichkeiten.Das Verfahren muss der Person so angepasst werden, dass sie es auch verstehen kann. DiePerspektivenausarbeitung kann nicht ohne das Einverständnis der Person mit Behinderungdurchgeführt werden. Die Leistung wird individuell durchgeführt und bei einigen Aktivitätenin Gruppen und im Einklang mit Methoden,die in Gruppenarbeit und der individuellen Arbeitdurchgeführt werden.Bei allen Verfahren darf der Ansatz nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähigeeinen Erfolg erleben und das bezieht sich auf alle Fachleute.Wenn sich herausstellt, dass die Person etwas nicht lösen kann, muss der Experte dieUrsache finden und der Person helfen.Schon am Anfang des Prozesses der Perspektivenausarbeitung werden in Absprache mit demRehabilitanden Arbeitnehmer über die Abteilung für Kontakte mit Arbeitnehmern kontaktiert,vor allem wenn diese Person in einem Arbeitsverhältnis steht.DAUER DER PERSPEKTIVENAUSARBEITUNG:Die Dauer der Leistung hängt von der Komplexität der Problematik und den Bedürfnissender Person mit Behinderung ab. Die Perspektivenausarbeitung dauert 3 Wochen mit einemobligatorischen Stundenplan von 32 Unterrichtsstunden und mit der Verpflichtung einen langenTag zu organisieren, um die Arbeitsausdauer der Rehabilitanden zu testieren. Der wöchentlicheStundenplan (32 Unterrichtsstunden) muss nicht unbedingt von Montags bis Freitags dauern undes kann auch ein Halbtagsprogramm gesichert werden. Die Leistung kann auch länger als dreiWochen dauern, wenn es um Sehstörungen, chronische seelische Störungen und Hirnschädigungengeht oder wenn häufige Veränderungen der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommensowie bei anderen Beispielen komplexer Schädigungen.196


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNG DER LEISTUNGDer Leistungsanbieter der Perspektivenausarbeitung muss über ein komplettes Expertenteamverfügen. Fachleute, die an der Rehabilitationseinschätzung arbeiten, können auch in der Phaseder Perspektivenausarbeitung tätig sein. Aber auch wenn sie nicht an der zweiten Phase beteiligtsind, stehen sie während des ganzen Prozesses der Perspektivenausarbeitung zur Verfügung.Mitglieder das Teams für die Perspektivenfindung sind: Leiter der Perspektivenfindung(gleich wie der Leiter der Rehabilitationseinschätzung), Trainer mit zusätzlichen Qualifikationeneines Rehabilitationsexperten (Gruppenarbeit mit den Rehabilitanden), Case Manager (eine Person,an die sich die Teilnehmer wegen einer individuellen Beratung wenden können), Fachleute fürpraktische Unterfahren mit Qualifikationen für einzelne Bereiche (Pädagogen, Fachleute für dieberufliche Rehabilitation, Fachtrainer für technische Berufe, Trainer für Berufe aus dem Bereichder Wirtschaft).Außerdem stehen auch Fachleute aus Fachdiensten für Medizin, Psychologie, Sozialarbeitund Rehabilitationstechnologie zur Verfügung.Die Aufgabe des Teams für die Perspektivenausarbeitung ist den Teilnehmern einemöglichst große Unterstützung und Hilfe bei der Entscheidung über ihren Beruf oder dieAusbildung zu bieten. Das Team muss außerdem über Wissen und Erfahrungen aus demBereich der Berufswissenschaft verfügen, über die Situation auf dem (regionalem) Arbeitsmarktinformiert sein, über Grundwissen aus sozial-rechtlichen Fragen verfügen und einen Einblick indie Ausbildungs- und Schulungsmöglichkeiten haben.Der Leistungsanbieter muss einen Raum mit entsprechender Beleuchtung und mehrerekleine Räume für individuelle Gespräche sichern.Neben der Grundausstattung müssen für jeden Teilnehmer auch verschiedene informativeMateriale, ein eigener Tisch mit Computer und Internetzugang gesichert werden. Außerdemmuss es auch angepasste Programme für bestimmte Arten von Behinderung geben. BestimmteTestverfahren können ausnahmsweise in Schutzwerkstätten durchgeführt werden.ZUSÄTZLICHE INHALTE:Außer einem fachlichen Angebot muss auch ein zusätzliches Angebot, abhängig von denSchwierigkeiten mit denen sich der Rehabilitand auseinandersetzen muss, gesichert werden, umfachliche Investitionen in berufliche Fähigkeiten maximal auszunutzen. Für jeden Menschenmit Behinderung stellt die Behinderung einen Prozess dar, der neben vielen persönlichen undemotionellen Problemen häufig auch von einem Gefühl der beruflichen Perspektivlosigkeitbegleitet ist. Deswegen sind zusätzliche Inhalte nötig, die auf den ersten Blick in keinerdirekten Verbindung mit den Qualifikations- oder Bildungsmöglichkeiten sind, die aber eine ArtUnterstützung für sie darstellen. Solche zusätzlichen Inhalte sind wegen der Sicherung einerdurchführbaren beruflichen Perspektive nötig.Mögliche zusätzliche Inhalte sind: Fachdiagnostik, Persönlichkeitseinschätzung,Rehabilitationstechnologie, Training der sozialen Kompetenzen, Beratung zum persönlichen197


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaStil.Wenn es nötig ist, werden auch Praktikumstage in einem Unternehmen organisiert(„informatives Praktikum“).Individuelle Bearbeitung der Unterrichtsprogramme:Wenn bei den Rehabilitanden Wissenslücken in bestimmten Bereichen der Mathematik oderder kroatischen Sprache festgestellt werden, werden für einzelne Unterrichtseinheiten individuelleNachhilfestunden beziehungsweise ein kürzeres Programm des Zusatzunterrichts organisiert. Beider Feststellung des Wissensniveaus ist es wichtig festzulegen, ob die Person bestimmte Sachenvergessen hat oder sie erst gar nicht gelernt hat.Wenn herauskommt, dass die Person etwas nicht lösen kann, muss der Experte die Ursachefinden und der Person helfen.Der Ansatz darf nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähige einen Erfolg erleben unddas bezieht sich auf alle Experten (Flexibilität, Individualität).Das Ziel der individuellen Bearbeitung der Unterrichtsprogramme ist die Verbesserung vonschulischen Mängeln. Das Modularsystem ermöglicht in jedem Augenblick die Einbeziehung inProgramme und die Hinzufügung von Wissensmodulen in Bereichen, in denen schulische Mängelfestgestellt wurden.PERSPEKTIVENAUSAREBEITUNG - INHALT:- 1. Woche : grundlegende berufliche Orientierung- 2. Woche: Berufsanalyse- 3. Woche: Ergebnis der beruflichen Rehabilitation = ein Beruf wird gefundenZiel der ersten Woche ist die reale Einschätzung der eigenen Erwerbsfähigkeit derRehabilitanden. Dabei müssen sie die persönlichen Fähigkeiten und Interessen, gesundheitlichenEinschränkungen und die bisherige sowie die zukünftige Karriere berücksichtigen.Inhalt der grundlegenden beruflichen Rehabilitation: Analyse des Potenzials, Lebenslauf,standardisierte Bewerbung, Strategie für Telefongespräche, Vorstellungsgespräch, Analyse desArbeitsmarktes.Von den Rehabilitanden wird erwartet: Pünktlichkeit, selbstständige Arbeit, einerechtzeitige Anmeldung der gesundheitlichen Einschränkungen, Bereitschaft für die Teilnahmean allen Inhalten, Befolgung des Alkohol- und Rauchverbots in Räumen, in denen das Programmstattfindet.Von dem Personal wird erwartet: maximaler Schutz von persönlichen Daten (nur der FallManager - Case Manager verfügt über alle Daten über den Teilnehmer, während der Rest desTeams nur über die allerwichtigsten Daten verfügt), Schutz der Daten, die an den Kostenträgergeschickt werden, Hilfeleistung im Falle von irgendwelchen Problemen (familiäre, finanzielleusw.), Personal und Infrastruktur, die die Durchführung des Programmes ermöglichen, ständige198


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaKommunikation mit dem Case Manager.Der Case Manager ist nicht nur die Hauptverbindung mit dem Kostenträger und dieKontaktperson für Unternehmen, in denen ein Praktikum gesucht wird, sondern er bietet demRehabilitanden auch persönliche Unterstützung.Die Rolle des Case Managers ist sehr empfindlich und hängt von einer ganzen Reihe vonFaktoren ab. Falls sich der Rehabilitand und der Case Manager nicht „erkennen“ muss der CaseManager gewechselt werden. Der Rehabilitand kann den Case Manager wechseln, aber nicht dieGruppe oder den Trainingsleiter.Angenommene Formulare und die Dokumentation, die im Prozess derPerspektivenausarbeitung benutzt werden, sind folgende Arbeitsblätter: Selbsterkenntnis,Interessen, Meine Fähigkeiten, Höhen und Tiefen, Starke und schwache Seiten, PersönlicheKriterien, Meine bisherigen Berufe und Tätigkeiten, Vorlieben, Arbeitsbereiche, Mein Lebenin 5 Jahren. Durch den Inhalt der Arbeitsblätter versucht man einen umfangreichen Einblickin die eigene Situation zu bekommen, aber es dient auch als Ansporn für die Rehabilitanden,damit sie darüber nachdenken, was sie arbeiten möchten und können. Außerdem findet auch einTraining in kleinen Gruppen statt: Zusammenstellung der Dokumentation für Ausschreibungen(standardisierter Lebenslauf), Mappe für Ausschreibungen, Analyse des Arbeitsmarktes(Zeitungen, Internet, Broschüren, Arbeitsamt), Strategie für Telefongespräche, Beratung fürVorstellungsgespräche, für die auch Arbeitsblätter bestehen.Die Übungen werden auch individuell durchgeführt und zwar mit jedem Rehabilitandenbuchstäblich Wort für Wort.Feststellung der Fähigkeiten für Berufe im Bereich der Wirtschaft und TechnikDie Regel ist, dass alle Rehabilitanden Berufe aus dem Bereich der Wirtschaft und derAdministration sowie aus dem Bereich der Technik ausprobieren können.Die Feststellung der Fähigkeiten für Berufe aus dem Bereich der Wirtschaft beinhaltet:Korrespondenz (einfache Schreiben nach einem Muster, Ausdrucksstil, Rechtschreibung...),Mathematik in der Wirtschaft (kleine Kassenabrechnungen, einschließlich Übungswiederholung,Ermittlung des Kassenstandes, einfache Rechnungsoperationen), administrative undorganisatorische Aufgaben (Ausarbeitung des Arbeitsplans – Schichtplan für den frühen undspäten Plan, Sortierung von Empfangsscheinen), Überprüfung der Verantwortung, Genauigkeitund Ausdauerfähigkeit.Die Feststellung der Fähigkeiten für Berufe im Bereich der Technik beinhaltet: TestverfahrenDAT, Programme für Grundlagen der Zeichnung (Zeichnungen mit der Hand, figurativeDarstellung, Verständnis von räumlichen Verhältnissen, Formen und Koordinaten), Motorik(Fein- und Grobmotorik), Übungen zur Drahtverdrehung, Löten usw.199


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBei der Feststellung des Wissensniveaus ist es wichtig festzustellen, ob die Personbestimmte Sachen vergessen hat oder sie erst gar nicht gelernt hat. Der Ansatz darf nicht zu strengsein, sodass auch weniger Fähige einen Erflog erleben und das bezieht sich auf alle Experten(Flexibilität, Individualität).Beziehung gegenüber der BehinderungDer obligatorische zusätzliche Inhalt ist eine Art Hilfe bei der Annahme der eigenenBehinderung. Diese Leistung führt ein Psychologe durch. Die Leistung wird in Gruppendurchgeführt und für Personen, die größere Schwierigkeiten haben, auch individuell im Einklangmit Methoden,die in Gruppenarbeit und der individuellen Arbeit durchgeführt werden. Begleitendwerden auch noch Workshops durchgeführt, um dem Rehabilitanden dabei zu helfen seinenalten Beruf zu überwinden (Abstand vom bisherigen Beruf) und die Vorteile des neuen Berufswahrzunehmen. Es ist wichtig an dem psychologischen Abstand zu arbeiten und offen für neueSachen zu sein.In der zweiten Woche müssen mindestens 2 konkrete Berufsbeschreibungen ausgearbeitetwerden und dabei müssen auch die persönliche Situation, medizinische Einschränkungen und dieSituation auf dem regionalen Arbeitsmarkt berücksichtigt werden.Inhalt: Informationen über den regionalen Arbeitsmarkt, Präsentation von konkretenBerufsbeschreibungen (Beschreibung, Bedingungen), individuelle Nachforschung, Kontakt mitUnternehmen.Bei Bedarf werden zusätzliche Testverfahren durchgeführt, ein Training der sozialenKompetenzen und eine konkrete Bewerbung für einen Arbeitsplatz.Informationen bekommen sie von dem Trainer/der Trainerin in Form eines Vortrags, wasbedeuten soll, dass der Trainer/die Trainerin sehr gut über die Situation auf dem Arbeitsmarktinformiert ist. Es wird empfohlen den Rehabilitanden drei Tage für die selbstständige Erforschungdes Berufes zu lassen, wobei die Trainerin hilft, wenn es nötig ist. Das wichtigste ist, dass derRehabilitand so viel wie möglich Informationen über den Beruf sammelt, der ihn interessiert.Auf diese Weise wird unter anderem auch seine wahre Motivation getestet. In diesem Zeitraumkann die Person ein Unternehmen besuchen (informatives Praktikum) und die Person kannmit Unterstützung des Trainers auch selber das Unternehmen anrufen. Zusätzliche Inhalte beiBedarf sind: Untersuchungen von einem Fachmann, Persönlichkeitseinschätzung, Beratung imrehabilitierungstechnologischen Sinne, Training der sozialen Kompetenzen, Vorbereitungsdienstin einem Unternehmen, Probedienstzeit – informatives Praktikum.In der dritten Woche ist das Ziel, sich für eine berufliche Perspektive zu entscheiden,beziehungsweise einen Beruf für den Rehabilitanden zu finden.Inhalt: Ausarbeitung des Plans der beruflichen und sozialen Rehabilitation und/oder200


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIntegration im Einklang mit den persönlichen und regionalen Möglichkeiten.Bei der Ausarbeitung eines individuellen Rehabilitationsplans werden alle Faktorenberücksichtig, die positive oder negative Auswirkungen auf die berufliche Rehabilitation haben.Der Rehabilitationsplan wird gemeinsam mit dem Rehabilitanden ausgearbeitet.Inhalt des Rehabilitationsplan ist: Analyse und Beschreibung der jetzigen Situation, einVorschlag mit mindestens einer Alternative, zeitliche/inhaltliche Planung der Durchführung,Beschreibung der nötigen Unterstützungsleistungen, Beschreibung der nötigen Rahmenbedingungenwie zum Beispiel die Ausstattung des Arbeitsplatzes usw., Beschreibung der Risikofaktoren,Ergebnisse der praktischen Erprobung in verschiedenen Arbeitsbereichen.Mögliche Ergebnisse:- Vorschlag zur Ausbildung in einer Bildungsinstitution (Erwerb einer Qualifikation),- Vorschlag für eine Qualifikation mit einem kürzeren Bildungsprogramm,- Vorschlag für die momentane Beschäftigung auf dem offenen Arbeitsmarkt,- Vorschlag für die momentane Beschäftigung in angepassten Arbeitsbedingungen,- Vorschlag für die momentane Beschäftigung mit Unterstützung eines Arbeitsassistenten,- Vorschlag für die berufliche Qualifikation (Training),- Vorschlag für das Training und die Optimierung vom persönlichen Potenzial oderStabilisierungsmaßnahmen.Der Kostenträger der Perspektivenausarbeitung wird in schriftlicher Form über dieErgebnisse der Perspektivenausarbeitung informiert. Der Kostenträger hat das Alleinrecht aufEntscheidungen über weitere Maßnahmen.Individuelle Gespräche zwischen dem Rehabilitanden und dem Case Manager werdenobligatorisch Ende jeder Woche (und immer wenn der Rehabilitand danach verlangt) abgehalten,um so zusammen die Ergebnisse zu analysieren. Gleichzeitig wird auch an der Stabilisierung undMotivation (der Case Manager verlangt vorher nach der Meinung verschiedener Trainer, die dasTestverfahren durchgeführt haben) gearbeitet.QualifikationenNach Erfahrungen der Organisation BBRZ wäre es ideal, wenn die Qualifikation auch imZentrum für berufliche Rehabilitation erlangt werden könnte. In dieser Richtung sollte auch dieEntwicklung des Zentrums für berufliche Rehabilitation gehen, das in Zukunft eine Reihe vonLeistungen anbieten sollte, die sich auf verschiedene Bildungsprogramme beziehen.Eine Ausbildung, die den Möglichkeiten der Person und den Bedürfnisse des Arbeitsmarktesangepasst ist, ist eine Garantie dafür, dass diese Person nach den Maßnahmen der beruflichenRehabilitation einen Arbeitsplatz finden wird. Dabei muss aber der Schwerpunkt auf denpraktischen Qualifikationen sein.201


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDoch in Umständen, in denen das Bildungsprogramm außerhalb des Zentrums fürberufliche Rehabilitation stattfindet, ist das Fachpersonal dazu verpflichtet die Rehabilitanden injedem Moment zu beobachten und ihnen Unterstützung zu leisten. In solchen Fällen ist die Rolledes Case Managers äußerst wichtig, da er alle Phasen während des Prozesses der beruflichenRehabilitation (die bestmögliche Leistung ausschließlich nach den individuellen Bedürfnissendes Rehabilitanden) leitet.4. ANDERE DURCHGEFÜHRTE PROJEKTPHASENDie nachfolgenden durchgeführten Projektphasen haben eine weitere Ausbildung vonkroatischen Fachleuten aus Zagreb, Split, Rijeka und Osijek ermöglicht.Die dritte Projektphase – „Bildungskonzept für die REHA Technologie“Die Abteilung für die Rehabilitationstechnologie ist eine der Fachdienste, die im Modellder beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien vorgesehen ist. Die Anwendung vontechnischen Hilfsmitteln ist sehr wichtig für die Stärkung der Unabhängigkeit bei Menschenmit Behinderung und sie stellt eine bedeutende Interventionsstrategie in der Rehabilitation dar.Rehabilitationstechnologie ist ein Begriff mit dem Geräte, Systeme und Designs beschriebenwerden, die verändert oder dem Rehabilitanden angepasst wurden. Sie ermöglichen EinzelpersonenAufgaben zu erledigen, die sie sonst nicht erledigen könnten oder sie erleichtern oder verstärkendie Sicherheit, mit der diese Aufgabe erledigt werden kann.Da es keine formelle Ausbildung für REHA Technologen gibt, musste der für einenRehabilitationstechnologen nötige Erwerb von Wissen, Fertigkeiten und Fähigkeiten ermöglichtwerden. Der Rehabilitationstechnologe dient als Verknüpfung zwischen der Person mitBehinderung, dem Arbeitgeber, Organen, die finanzielle Unterstützung leisten und dem Zentrumfür berufliche Rehabilitation.Die vierte Projektphase – „Case Management”Die Ausbildung der kroatischen Fachleute in dem Bereich der beruflichen Rehabilitation,Arbeit und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung wurde im Prozess des CaseManagements und nach den ISO - Standards durchgeführt. Durch die Ausbildung der kroatischenFachleute im Case Management wird die Aufstellung des Managementprozesses für alle Phasender beruflichen Rehabilitation gesichert und zwar durch: die Zertifizierung eines bestimmtenHandlungsbereiches, weitere Spezialisierung und bessere Qualifikation des Fachpersonals,Transparenz für Klienten, aber auch für Kostenträger der Leistung und die Aufstellung objektiverKriterien für die Qualifikation von Fachleuten.Das Ziel des Case Managements ist die bestmöglichen Leistungen anzubieten, die nachindividuellen Bedürfnissen des Konkreten Klienten gestaltet sind. Dabei ist auch wichtig denKostenaufwand möglichst gering zu halten.202


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDiese Ausbildung haben 12 Fachleute absolviert, die eine Arbeit über die Implementierungdes Case Managements in ihre Geschäftsprozesse geschrieben haben und im November 2012 zueiner mündlichen Prüfung angetreten sind. Dabei wurde das Prinzip der Regionalität (Zagreb,Rijeka, Split, Osijek) respektiert. Nach abgeschlossener Prüfung haben die Fachleute das ZertifikatISO 17024 bekommen, das nicht nur in der Europäischen Union, sondern auch in der ganzen Weltgilt.Die fünfte Projektphase – „Management der Verhältnisse mit Arbeitgebern“Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung absolviert, in der sie gelernt haben wie siemit den potenziellen Arbeitgebern kommunizieren sollen, um den Rehabilitanden ein Praktikumund eine zukünftige Beschäftigung zu sichern.Die Abteilung für die Kontaktaufnahme mit Arbeitgebern ist eine der Fachdienste, die imModell der beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien vorgesehen ist.Die angestellten Fachleute sind für den Kontakt mit Unternehmen zuständig, um auf dieseArt ein Netzwerk von Kontakten aufzubauen. Das Netzwerk wird wegen der Berücksichtigungvon regionalen Bedürfnissen des Arbeitsmarkts auf regionalem Niveau ausgebaut. Die ständigeErhaltung von Kontakten ist sehr wichtig, da auf diese Weise die Begleitung und Unterstützung vonRehabilitanden gesichert wird. Der Fachdienst bietet folgende Leistungen: Analyse des regionalenund überregionalen Arbeitsmarktes, die Ausarbeitung von Netzwerken mit Unternehmen in demganzen Land, Unterstützung bei der Suche nach einem Praktikums- und Arbeitsplatz. Ziel ist dieUnterstützung von Rehabilitanden bei der Suche des Arbeitgebers im Prozess und nach Abschlussder beruflichen Rehabilitation (bei der beruflichen (Re)Integration in den Arbeitsmarkt).Die Sechste Projektphase – „Finanzierungselemente“Kroatische Fachleute wurden im Bereich der Finanzierung des Zentrums für beruflicheRehabilitation ausgebildet. Die Ausbildung wird als Gerüst bei der Ausarbeitung eines effizientenFinanzierungssystems für das Zentrum für berufliche Rehabilitation dienen. Außerdem wirdsie auch dem Prozess der Evaluierung von Finanzierungseffekten des Zentrums für beruflicheRehabilitation und der Aufsicht über zweckbestimmte Ausgaben von finanziellen Mittelnbeitragen.Die siebte Phase – „Elemente des Vertrags über Leistungen der beruflichen Rehabilitationzwischen dem Zentrum für berufliche Rehabilitation und dem Leistungsnutzer“Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung für vertragliche Regelungen desVerhältnisses zwischen dem Kostenträger und dem Zentrum für berufliche Rehabilitationabgeschlossen. Die Verträge werden als Rahmenverträge und in Dauer von einem Jahrabgeschlossen. Während der Ausbildung werden alle einzelnen verpflichtenden Paragraphen injedem Vertrag detailliert ausgearbeitet.Die achte Phase – „Diagnostikwoche für Menschen mit sensorischen Schädigungen“Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung über Methoden, Techniken und Verfahrender Rehabilitationseinschätzung für Menschen mit Seh- und Hörschädigungen abgeschlossen.203


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaLeistungen der beruflichen Rehabilitation sind hoch spezialisierte Leistungen. Einsolcher allumfassender Ansatz bei der beruflichen Rehabilitation ist effektiv, aber er verlangthoch gebildete Teams mit einer ganzen Reihe von zusätzlichen Kenntnissen. Geplant sind auchweitere Projektphasen, die zur Ausbildung weiterer Fachleute dienen würden, die im Bereich derberuflichen Rehabilitation tätig sein werden.Die in den einzelnen Projektphasen erlangten Kenntnisse ermöglichen Fachleuten dieAusarbeitung des Katalogs für Leistungen der beruflichen Rehabilitation, der der Grundsatz fürdie Durchführung der beruflichen Rehabilitation sein sollte. Weiterhin würde der Katalog auchTransparenz für den Staat und staatliche Systeme, aber auch für Menschen mit Behinderung undArbeitgeber sichern.5. SCHLUSSFOLGERUNGDie Strategie der Republik Österreich und anderer europäischen Länder im Bezug auf dieberufliche Rehabilitation schreibt eine systematische Herangehensweise bei der Lösung vonProblemen aus dem Bereich der beruflichen Rehabilitation und die volle Berücksichtigung desPrinzips der Individualität vor. Die schwere Situation in der beruflichen Rehabilitation in derRepublik Kroatien können wir nur überbrücken, wenn wir moderne europäische Grundprinzipienannehmen, was die vorgestellten Ergebnisse des Projekts auch ermöglichen. Die Leistungen derberuflichen Rehabilitation sind hoch spezialisierte Leistungen und bei den Verfahren darf derAnsatz nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähige einen Erfolg erleben (die Fachleutemüssen sehr flexibel sein und einen individuellen Ansatz haben), da das Einschätzungsverfahrendie Person nicht zusätzlich traumatisieren darf. Damit die Kosten der beruflichen Rehabilitationumso niedriger bleiben, ist eine starke Verbindung von verschiedenen Institutionen unddie Nutzung von allen bestehenden Ressourcen notwendig. Von der Einträglichkeit derInvestitionen in Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation, können wir erst dann sprechen,wenn die grundlegende berufliche Rehabilitation erfolgreich abgeschlossen ist, was eine vielstärkere Verbindung von allen Ressourcen in der Gesellschaft verlangt. Notwendig ist eine starkeVerbindung von Systemen die sich mit medizinischer, sozialer und beruflicher Rehabilitationbeschäftigen, damit die Kosten der Maßnahmen und Aktivitäten der beruflichen Rehabilitationso niedrig wie möglich bleiben.Leistungen der zusätzlichen Inhalte sind sehr wichtig, obwohl sie auf den ersten Blicknicht direkt mit den Qualifikations- und Bildungsmöglichkeiten verbunden sind, aber sie sindeine notwendige Unterstützung dabei. Solche zusätzlichen Inhalte sind wegen der Sicherungeiner durchführbaren beruflichen Perspektive wichtig und sind eine Art „Versicherung“, dassdie begonnenen Prozesse nicht wegen inneren Problemen der Person gefährdet werden. Dennman muss immer im Sinn behalten, dass für jede Person mit Behinderung die Behinderung einen204


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaProzess darstellt, der neben vielen persönlichen und emotionalen Schwierigkeiten, gewöhnlichauch von einem Gefühl der beruflichen Perspektivlosigkeit gezeichnet ist und deshalb ein Angebotan zusätzlichen Inhalten nötig ist.Nach den Erfahrungen der Republik Österreich und anderer entwickelten europäischenLänder, wird nur dann in Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation investiert, wenndie grundlegende berufliche Rehabilitation erfolgreich abgeschlossen ist. Deswegensehen moderne Ansätze auch spezielle Trainingsmethoden, die Optimierung von persönlichenPotenzialen und Maßnahmen zur Stabilisierung der Person vor. Solche Maßnahmen sind besondersfür langzeitarbeitslose Menschen bedeutend und werden nach der Diagnostikwoche oder derPerspektivenausarbeitung in Situationen angewandt, in denen die Person nicht über Vorbedingungen(zum Beispiel soziale Kompetenzen, Kenntnisse usw.) für die Einbeziehung in weitere Leistungender beruflichen Rehabilitation verfügt, was eine intensivere Behandlung verlangt, die im Rahmendes Arbeitstrainings nicht gesichert werden kann. Das Ziel solcher Leistungen ist, Mängel inder schulischen Ausbildung zu verringern und die Entwicklung von sozialen Fertigkeiten undFähigkeiten, die eine bessere Kommunikation mit der Umgebung ermöglichen. Die PrimärenZiele des Programmes sind: Gewöhnung an Arbeitsprozesse und Arbeitszeiten, Anpassungan Belastungen und ihre positive Bewältigung, Förderung der Selbstreflexion, Steigerung derSelbstwahrnehmung- und Einschätzung, Entwicklung von sozialen Umgangskompetenzen unddie Förderung von Mechanismen für die Lösung von Problemen im Privatleben und auf demArbeitsplatz. Ein weiteres Ziel ist, die Mängel in der schulischen Ausbildung zu verringern, umso nach der Behandlung Bedingungen für die Einbeziehung in Rehabilitationsmaßnahmen, eineder Ausbildungsaktivitäten oder die Beschäftigung zu schaffen.Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation ist auf die modernen europäischenProzesse der beruflichen Rehabilitation abgestimmt und berücksichtigt alle westeuropäischenStandards über die Position von Menschen mit Behinderung. Fast alle europäischen Länderhaben ein Netzwerk von Zentren für berufliche Rehabilitation entwickelt, in denen eine ganzeReihe an verschiedenen Leistungen durchgeführt wird. Die Entscheidung über die beruflicheRehabilitation trifft der Kostenträger. Vorgesehen ist auch eine gemeinsame Finanzierung vonzwei oder mehreren Kostenträgern. Der Kostenträger der Leistung kann und muss die Kostender Leistung kontrollieren und hat das Alleinrecht auf Entscheidungen über weitere Maßnahmen.Eine große Zahl von möglichen Kostenträgern ist auch europäischer Standard. Ein solcher Ansatzbietet die Möglichkeit, dass man sehr früh mit den Maßnahmen der beruflichen Rehabilitationbeginnen kann, falls die Behinderung im Laufe des Lebens aufgetreten ist. Das ist auch eine Pflichtgemäß der verabschiedeten und ratifizierten UN-Konvention über die Rechte von Menschen mitBehinderung. (Artikel 26, Absatz 2).Doch die Grundbedingung für die Anwendung des vorgestellten Modells ist die gesetzliche205


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaund untergesetzliche Regelung und zwar nicht nur das Gesetz zur beruflichen Rehabilitationund Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, sondern auch das Gesetz über diePensionsversicherung, das Gesetz über die Krankenversicherung und das Gesetz über dieSozialfürsorge. Besonders wichtig ist, dass die Sozialfürsorge strukturierte und anpassungsfähigeProgramme der sozialen Einbeziehung entwickelt. Das Ziel dieser Programme sollte dievollständige Betreuung in Bereichen der Arbeit und Beschäftigung sowie die ständige Beobachtungvon Menschen mit Behinderung sein, sodass sie in günstigen Umständen aus dem System dersozialen Fürsorge in das Beschäftigungssystem überschreiten können. Auf diese Weise wäre dasSystem bei der Vorbereitung für die Beschäftigung viel flexibler.Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation ist eine strategische Option, diepolitisch geschickter ist, aber eine längere Einführungszeit verlangt. Falls sie implementiert wird,hätte der Fonds die ständige Aufgabe die Leistungen der Fachleute zu entwickeln und zu fördernund neue Techniken einzuführen, da dies die einzige Formel für Effizienz und Nachhaltigkeitist und eine Garantie dafür, dass wir uns in Zukunft nie mehr von modernen Errungenschaftenentfernen werden.206


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaURIHO-vi RADNI CENTRI VIRTUALNA RADIONICA– MODELI ZA CIJELU HRVATSKU USKLAĐENI S EUSTANDARDIMAVišnja Majsec SobotaHrvatska, URIHOURIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetomiz Zagreba ima najdužu, 67-godišnju tradiciju bavljenja profesionalnom rehabilitacijom izapošljavanjem osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te s pravom nosi titulu lidera u ovompodručju rada s osobama s invaliditetom. Tijekom više od šest desetljeća postojanja osposobilismo za samostalan život i rad više tisuća osoba s invaliditetom.Evidentno je da se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj, a osobito u Gradu Zagrebu,mnogo učinilo u smislu unapređenja procesa rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom. No, uevidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nalazi se i nadalje veliki broj osoba s invaliditetomkoje karakterizira otežan pristup tržištu rada. Navest ću nekoliko osnovnih podataka koji o tomezorno govore.• Krajem veljače 2013. u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je registrirano 6.733nezaposlenih osoba s invaliditetom.• U strukturi nezaposlenih osoba s invaliditetom dominiraju osobe s mentalnomretardacijom. Slijede osobe s tjelesnim invaliditetom, kombiniranim oštećenjima,oštećenjem sluha, oštećenjem vida te ostale kategorije osoba s invaliditetom.• Nezaposlene osobe s invaliditetom imaju u prosjeku niži stupanj stručne spreme uusporedbi s općom populacijom nezaposlenih. U njihovoj kvalifikacijskoj strukturina NKV i NSS radnike bez zanimanja otpada 15%, dok 68% nezaposlenih osoba sinvaliditetom ima PKV odnosno KV. Višu i visoku stručnu spremu ima samo 3%nezaposlenih osoba s invaliditetom.• Od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom Republike Hrvatske 37% je bezradnog iskustva.• Duže od 1 godine u evidenciji nezaposlenih osoba s invaliditetom je 69% nezaposlenihosoba s invaliditetom. Njih 21% čeka posao čak duže od 8 godina. Među njima najvišeje mentalno retardiranih, slijede kombinirana oštećenja pa tjelesni invaliditet.• Veliki broj osoba s invaliditetom osposobljen je za suficitarna zanatsko – industrijskazanimanja (npr. zvanja iz područja tekstilne, kožarske, grafičke struke…), što stvaradodatne poteškoće kod uključivanja na tržište rada.Slika nezaposlenosti osoba s invaliditetom Republike Hrvatske zorno pokazuje njihovupoziciju na tržištu rada. Podatak da 30% nezaposlenih osoba s invaliditetom čeka posao dulje207


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaod 5 godina, a da je njih 37% bez ikakvog radnog iskustva, dovoljno govori. U funkciji vremenagase se stečena znanja, vještine i navike, što među ostalim slabi njihovu socijalnu uključenost.Nezaposlene osobe s invaliditetom najčešće su prepuštene brizi roditelja koji, nažalost, čestonisu dovoljan poticaj za očuvanje njihovih psihofizičkih i radnih potencijala. Postavlja se logičnopitanje koliko je u tom razdoblju ostalo prethodno stečenih znanja, vještina i navika koje bitnoutječu na njihove mogućnosti zapošljavanja? Je li došlo do promjena njihovih radnih sposobnosti?Jesu li osobe s invaliditetom uopće motivirane za traženje zaposlenja?Sve ovo potaklo je zadnjih godina URIHO - ve stručnjake na kreiranje dva nova modelarehabilitacijskih aktivnosti: Radni centar i Virtualnu radionicu (vježbeničku tvrtku) za nezaposleneosobe s invaliditetom. Osmislili smo i realizirali ove koncepte te standardizirali procedure ipostupke. U tome su aktivno sudjelovali te dali profesionalnu podršku i naši partneri: Hrvatskizavod za zapošljavanje (Središnja služba i Područna služba Zagreb), Grad Zagreb i Fond zaprofesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.Ciljevi ovih novih rehabilitacijskih aktivnosti bili su i jesu:• jačanje radnih potencijala nezaposlenih osoba s invaliditetom,• obnavljanje stručnih znanja i vještina te unapređenje komunikacijsko - socijalnihvještina,• procjena zapošljivosti nezaposlenih osoba s invaliditetom,• jačanje zapošljivosti i konkurentnosti nezaposlenih osoba s invaliditetom na tržišturada,• podrška u pronalaženju odgovarajućeg posla,• jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u život i rad zajedniceU skladu sa člankom 4. točka (4) nacrta prijedloga novog Zakona o profesionalnojrehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, a koji govori o različitim mjerama i aktivnostimaprofesionalne rehabilitacije radni centar i virtualna radionica (vježbenička tvrtka) predstavljaju„ …programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti zaneposrednu pripremu za zapošljavanje“.URIHO–v radni centar za nezaposlene osobe s invaliditetomRad u radnom centru novi je oblik rehabilitacijskih mjera i aktivnosti za nezaposlene osobe sinvaliditetom u Republici Hrvatskoj čiji je cilj održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnihvještina i sposobnosti za neposrednu pripremu za zapošljavanje osoba s invaliditetom.URIHO – v radni centar započeo je s radom 6. travnja 2009. godine. Njegov program imanaglašeno funkcionalni karakter u smislu aktualizacije svih potencijala osobe s invaliditetom.208


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaNjegova posebnost ogleda se u tome što su tempo i dometi svladavanja sadržaja programaprilagođeni sposobnostima, znanjima i vještinama svake pojedine osobe s invaliditetom. Topodrazumijeva naglašeni individualizirani pristup radu s osobama s invaliditetom.Osnovni ciljevi osnivanja radnog centra za osobe s invaliditetom bili su:• jačanje radnih potencijala nezaposlenih osoba s invaliditetom,• obnavljanje stručnih znanja i vještina te unapređenje komunikacijsko - socijalnihvještina,• procjena zapošljivosti nezaposlenih osoba s invaliditetom,• jačanje zapošljivosti i konkurentnosti nezaposlenih osoba s invaliditetom na tržišturada,• podrška u pronalaženju odgovarajućeg posla,• jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u život i rad zajedniceCiljnu skupinu radnog centra čine teže zapošljive nezaposlene osobe s invaliditetomkoje se po svojim sposobnostima te prethodno stečenim znanjima i vještinama nalaze izmeđuradne okupacije i radnog odnosa u zaštitnim radionicama i integrativnim tvrtkama, odnosno naotvorenom tržištu rada.Metode radaProgramska koncepcija predviđa sljedeće grupe aktivnosti:• selekcija korisnika,• provođenje tzv. dijagnostičkog tjedna,• provođenje programa radne dijagnostike za utvrđivanje preostalih radnih sposobnosti,znanja, vještina i navika osoba s invaliditetom stečenih u prethodnom obrazovanju iliosposobljavanju za samostalan život i rad,• izrada perspektiva,• provođenje programa i radnog treninga za održavanje i usavršavanje radnih vještina, testjecanje novih znanja, vještina i navika različitih zanimanja i radnih mjesta (krojačica,kožni galanterista, knjigoveža, bravar, obućar),• provođenje programa socijalno - komunikacijskih aktivnosti u okviru produženerehabilitacije korisnika,• praćenje korisnika uz procjenu stupnja zapošljivosti osoba s invaliditetom,• radna praksa/radna proba (on the job training) korisnika,• posredovanje pri zapošljavanju te pružanje podrške prilikom prelaženja osobe sinvaliditetom iz radnog centra u zaštitnu radionicu ili na otvoreno tržište rada (uz jobcoaching i po potrebi potpomognuto zapošljavanje).Poslove obavlja interdisciplinarni i interinstitucionalni tim stručnjaka: instruktori za različita209


zanimanja, defektolozi, socijalni radnik, psiholog, tehnolog te HZZ–ovi stručni savjetnici zazapošljavanje.9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPri tome se koriste različiti oblici i pristupi u radu kao na primjer.:• individualni rad s korisnicima (usvajanje znanja, vještina i navika, opservacija, korekcijeponašanja, intervjui),• grupni rad – radionice socijalno – komunikacijskih vještina (tzv. soft skills),• timske sjednice (krajem svakog mjeseca, prema potrebi i češće),• rad s obiteljima korisnika,• radna praksa /radna proba (on the job training) korisnika,• kontakti s poslodavcima od strane HZZ–a i predstavnika tima RC–a (nakon prvihprocjena zapošljivosti korisnika) itd.Trajanje aktivnosti RC–a za jednog korisnika za sada je 6 mjeseci. S obzirom na strukturui težinu njihovog invaliditeta, objektivno bi bilo potrebno omogućiti radno – socijalni trening utrajanju od 12 mjeseci uz osiguravanje mogućnosti iznimnog produženja daljnjih 6 mjeseci.Tijekom rada i boravka korisnika u radnom centru uočene su poteškoće koje, ukolikose na njih ne djeluje na odgovarajući način, mogu dodatno negativno djelovati na zapošljivostkorisnika, kao na primjer:• slaba motivacija,• niska razina samopouzdanja,• nedovoljna razina socijalne podrške osobi s invaliditetom,• emocionalna nadgradnja naknadno stečenog invaliditeta:Zato se paralelno provode programi psiho - socijalne podrške putem radno - socijalno -komunikacijskih treninga s ciljem uvida u osobne probleme, stjecanja i jačanja samopouzdanja,organiziranja osobnog sustava vrijednosti, korištenja postojećih radnih potencijala, jačanjamotivacije i socijalne uključenosti u svakodnevni život i sl.Radno-socijalno - komunikacijski treninzi uključuju:• sudjelovanje u radionicama „Trening životnih vještina“ – komunikacija, donošenjeodluka, rješavanje problema, kreativnost i kritičko mišljenje, prepoznavanje i izražavanjeemocija, samosvijest, samopoštovanje, empatija,• odlaske na različite manifestacije, u kazalište, kino, obilaske znamenitosti grada, posjeteudrugama osoba s invaliditetom, gledanje poučnih i zabavnih sadržaja,• rad u kreativnim radionicama, likovno izražavanje, slušanje glazbe, glazbeni izričaj,poticanje bavljenja sportom, sudjelovanje u različitim sportskim aktivnostima…210


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaURIHO –va virtualna radonica (vježbenička tvrtka) za nezaposlene osobes invaliditetomVirtualna radionica (vježbenička tvrtka) je također novi oblik rehabilitacijskih aktivnostiza nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj čiji je cilj održavanje i usavršavanjeradnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti za neposrednu pripremu za zapošljavanje osobas invaliditetom.U prosincu 2010. godine URIHO–v projekt „Uvođenje modela virtualne radionice(vježbeničke tvrtke) za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom s ciljem povećanja njihovezapošljivosti“ osvojio je prva bespovratna financijska sredstva iz IPA predpristupnih fondovaEuropske unije za našu Ustanovu. Nakon svih potrebnih i predviđenih projektnih aktivnostiURIHO – va virtualna radionica „Radimo – učimo“ počela je s radom 2. svibnja 2011. godine.Opći cilj projekta je jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom kroz njihovuintegraciju na tržište rada. Specifični ciljevi projekta su:1. povećati zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom grada Zagrebakoje imaju administrativna, marketinško – komercijalna i financijsko – računovodstvenazanimanja usavršavanjem njihovih znanja i vještina te stjecanjem neophodnog radnogiskustva,2. uvesti model virtualne radionice (vježbeničke učionice) za nezaposlene osobe sinvaliditetom grada Zagreba s ciljem širenja ovog modela na cijelu Hrvatsku.Aktivnostima, koje se provode u virtualnoj radionici, nezaposlenim osobama s invaliditetomtrebale bi se osnažiti profesionalne kompetencije, pomoći im prilikom uspostavljanja kontakata spotencijalnim poslodavcima te im time olakšati ulazak na tržište rada.Metode radaProgramska koncepcija predviđa sljedeće grupe aktivnosti:• selekcija korisnika,• provođenje tzv. dijagnostičkog tjedna,• ECDL edukacija korisnika,• izrada perspektiva,• učenje i rad korisnika u virtualnoj radionici (vježbeničkoj tvrtki),• provođenje radionica socijalno - komunikacijskih vještina,• stručna praksa (radna proba) kod poslodavca,• posredovanje pri zapošljavanju te pružanje asistencije prilikom prelaženja osobe sinvaliditetom iz virtualne radionice kod poslodavca.U virtualnoj radionici (vježbeničkoj tvrtki) „uči se kroz rad“. Na najsuvremenijoj211


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimainformatičkoj opremi te uz pomoć odgovarajuće softwarske podrške i posebno educiranih trenerasimuliraju se stvarne radne situacije financijskih i računovodstvenih odjela, nabave, prodaje,marketinga, skladišta sirovina i gotovih proizvoda te odgovarajući administrativni poslovi. Naovaj način korisnici, osobe s invaliditetom, praktično usavršavaju znanja i vještine potrebne zaobavljanje navedenih poslova čime jačaju osobne i profesionalne kompetencije neophodne zaefikasno zapošljavanje i adaptaciju na stvarnu radnu sredinu. URIHO – va vježbenička tvrtkaumrežena je s ostalim vježbeničkim tvrtkama Hrvatske i Europe čime osposobljavanje dobivana svrhovitosti, efikasnosti, ekonomičnosti, složenosti, sveobuhvatnosti i dinamici ciljanih aktivnosti.Ona je dio tzv. SUVT- a, Središnjeg ureda vježbeničkih tvrtki Hrvatske.Korisnici uče kako se stvarno osniva tvrtka, kako se obavljaju sve poslovnekomunikacije i financijske transakcije te kako se knjigovodstveno evidentiraju sve promjene.Dakle, korisnici postaju „zaposlenici“ u tvrtki te međusobno i s drugim tvrtkama poslujuputem interneta. Oglašavaju svoje proizvode i usluge na internetskoj stranici (http://www.vr-radimoucimo.hr/), a u što vjernijoj simulaciji stvarnih poslovnih događaja pomažuim partnerske tvrtke. Korisnici spoznaju kako djeluje gospodarski sustav naše države (ai međunarodno poslovanje) te sve prateće potrebne institucije. Razvijaju kreativnost iprofesionalizam u obavljanju pojedinoga posla, zanimanje za struku, komunikativnost,poduzetnički duh, međusobnu toleranciju. Treneri s vremenom postaju samo koordinatorinjihovih aktivnosti jer se postupno svi zadaci i odgovornosti prenose na korisnike – zaposlenike.Uz sve ovo na ciljanim radionicama socijalno - komunikacijskih vještina, uz pomoć stručnjakapsihologa i defektologa - rehabilitatora, korisnici uvježbavaju i razvijaju komunikacijske vještine,osjetljivost za timski rad, pristup rješavanju problemskih situacija, usvajanje prezentacijskihvještina, podučavanje odgovornog odlučivanja, međusobnog uvažavanja i rješavanja nesuglasicamirnim putem i sl.Jedna od specifičnosti ovog modela je da se poslodavcima nudi mogućnost da se i samiuvjere kako su se korisnici vježbeničke tvrtke praktičnim radom uvježbali za različite poslove.Primaju ih na najmanje tjedan dana na praksu i radnu probu tijekom čega imaju mogućnost odabirapotencijalnih zaposlenika. Istovremeno, naš tim stručnjaka pruža im sve potrebne informacije opoticajima koji se nude za zapošljavanje i održavanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Uz topružaju im radnu i osobnu asistenciju za osobe s invaliditetom.Sve navedene poslove obavlja interdisciplinarni i interinstitucionalni tim stručnjaka: treneri,defektolozi, socijalni radnik, psiholog te HZZ–ovi stručni savjetnici za zapošljavanje.Trajanje aktivnosti virtualne radionice za jednog korisnika za sada je 6 mjeseci. S obziromna zahtjevnost predviđenih aktivnosti, heterogenost invaliditeta korisnika te različite nivoeprethodno stečenih znanja, objektivno bi bilo potrebno omogućiti rad u vježbeničkoj tvrtki utrajanju od 12 mjeseci uz osiguravanje mogućnosti iznimnog produženja daljnjih 6 mjeseci.212


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRezultatiRadni centarDo sada je aktivnostima našeg Radnog centra bio obuhvaćen 121 korisnik. U strukturikorisnika prevladavaju dugotrajno nezaposlene osobe s kombiniranim oštećenjima i mentalnomretardacijom (79%). Slijede osobe oštećena sluha i osobe s tjelesnim invaliditetom. Njihovaduljina nezaposlenosti bila je u promatranom razdoblju u rasponu od 1 do 21 godine.Od ukupnog broja korisnika zapošljivima u zanimanju za koje su se školovali procijenjenoje njih 50%, dok je njih 50% procijenjeno nezapošljivima u zanimanju za koje su se školovali.Tijekom radno – socijalnog treninga u radnom centru grupa koja je procijenjena nezapošljivom usvom zanimanju nije ni približno postigla razinu od 50% radne učinkovitosti, što se u zaštićenimuvjetima smatra prihvatljivim minimumom. Jednako tako nije dosegla ni očekivani nivo socijalno– komunikacijskih vještina potreban za uspješnu adaptaciju u radnu sredinu. Ovaj podatak bi nassve trebao zabrinuti te poslati poruku obrazovnom sustavu iz kojeg korisnici dolaze.Od kraja 2009., kada je prva grupa korisnika završila s aktivnostima radnog centra, do danas,nakon radno - socijalnog treninga od 6 mjeseci do godine dana zaposlilo se 58% korisnika kojisu tijekom praćenja procijenjeni zapošljivima u zanimanju. Većina ih se zaposlila u zaštitnimradionicama. Naime, njihov kvantum znanja, vještina i navika, kako prethodno stečenih takoi obnovljenih treningom u radnom centru, bio je na razini njihovih pomoćnih zanimanja, štoodgovara vrsti i težini njihovog invaliditeta. Iz grupe onih koji su procijenjeni nezapošljivima uzanimanju za koje su se školovali, zaposleno je 25% korisnika na najjednostavnijim pomoćnimposlovima čišćenja i održavanja zelenih površina. Ovo je vrlo važan podatak koji govori u prilogčinjenici da se termin nezapošljiv ne smije promatrati jednodimenzionalno niti statično, kao„status quo“. On od stručnjaka zahtijeva dodatno raščlanjivanje postupka procjene s dodatnimnaglaskom na provjeri u praktičnom kriteriju. Kako je dio korisnika procijenjen nezapošljivimane samo na otvorenom tržištu rada, nego i u zaštićenim uvjetima, postavlja se pitanje što s njimadalje u sustavu. Hrvatski zavod za zapošljavanje, prema postojećem zakonu ne može ih skinutis evidencije, a socijalna skrb, prema također aktualnom zakonu, nije nadležna za njihov prihvat.S obzirom na dobra iskustva susjedne nam Slovenije o uključivanju osoba s invaliditetom kojesu procijenjene nezapošljivima, u programe tzv. socijalne uključenosti, nacrt prijedloga novogZakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u tom smislu više jenego prihvatljiv.Radno - socijalno komunikacijski treninzi postigli su: bolje zadovoljavanje individualnih izajedničkih socijalnih potreba korisnika, poboljšanje komunikacije i socijalne uključenosti većegdijela korisnika te su povećali stupanj samopouzdanja većeg dijela korisnika.Generalni stupanj zadovoljstva radom u radnom centru ocijenjen je od strane korisnika vrlovisokom prosječnom ocjenom 4,65.213


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaNa natječaju Hrvatske mreže za razvoj i kreativnost 2010. u kategoriji „Kreativni i inovativniprojekt poticanja i razvoja tolerancije prihvaćanja različitosti u poslovnom okružju“ 21. travnja2010. URIHO – v radni centar nominiran je među tri najbolja projekta i osvojio je sjajno 2.mjesto.Virtualna radionica / Vježbenička tvrtkaDo sada je njenim radom bilo obuhvaćeno 46 korisnika, dugotrajno nezaposlenih osobas različitim vrstama invaliditeta (teška slabovidnost, oštećenje sluha, tjelesni invaliditet) kojeimaju administrativna, marketinško - komercijalna ili računovodstveno - financijska zanimanja.U strukturi korisnika virtualne radionice prevladavaju dugotrajno nezaposlene osobes tjelesnim invaliditetom 50%, s kombiniranim oštećenjima 22%, s oštećenjem vida 15% i soštećenjem sluha 13%. Njihova duljina nezaposlenosti bila je u promatranom razdoblju u rasponuod 2 do 20 godina.Rezultati dosadašnjeg praćenja napredovanja korisnika tijekom praktičnog usavršavanjaznanja, vještina i navika u virtualnoj radionici pokazuju da je njih 74% spremno za ulazakna tržište rada u nekom od administrativnih, računovodstveno - financijskih ili komercijalnihzanimanja i radnih mjesta. Njih 26% bilo je procijenjeno teže zapošljivima te sposobnima zaobavljanje samo jednostavnijih administrativnih ili računovodstvenih poslova, bez pritiska brzinei uz neophodnu radnu i osobnu asistenciju. Za veći dio njih primjerenije bi bilo zapošljavanje uzaštitnim radionicama, odnosno integrativnim tvrtkama.U zadnjem dijelu profesionalne rehabilitacije na praksu/radnu probu kod poslodavaca naradna mjesta na kojima su se prethodno pokazali najuspješnijima upućeno je 48% korisnika.Time su se poslodavci mogli uvjeriti u njihove radne potencijale i kompetencije. Istovremeno suse korisnici – nezaposlene osobe s invaliditetom, mogli barem kratkotrajno okušati u adaptacijina radnu sredinu te u stvarnoj, a ne više virtualnoj, radnoj atmosferi praktično primijeniti onošto su prethodno naučili. Ovo je jedan od najboljih načina senzibiliziranja poslodavaca i jačanjainteresa za zapošljavanje osoba s invaliditetom te razvijanja njihove socijalne osjetljivosti, kao iprihvaćanja i implementacije normi društveno odgovornog poslovanja. U suradnji s Hrvatskimzavodom za zapošljavanje razvijat ćemo i proširivati ovakav pristup koji se u Europskoj unijijako preferira.Veći dio poslodavaca, kod kojih su korisnici bili na praksi, pokazao je interes za njihovimzapošljavanjem. Od onih koji su procijenjeni u potpunosti zapošljivima u okviru zanimanja,unutar 3 mjeseca od završetka profesionalne rehabilitacije, zaposlilo se 62% korisnika. Za sadanemamo informacije da je netko od korisnika ostao bez posla.Na ciljanim radionicama socijalno - komunikacijskih vještina korisnici su ojačali tzv. softskills – komunikacijske vještine, osjetljivost za timski rad te prezentacijske vještine neophodneza traženje posla. Generalni stupanj zadovoljstva radom u virtualnoj radionici ocijenjen je od214


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimastrane korisnika vrlo visokom prosječnom ocjenom 4,4.Aktivnostima profesionalne rehabilitacije u URIHO–vom radnom centru i u virtualnojradionici do sada je bilo ukupno obuhvaćeno 167 korisnika. Tijekom razdoblja nezaposlenostivećina njih je primala naknadu do zaposlenja, dio njih osobnu invalidninu, stalnu novčanunaknadu i sl. Ovome bismo trebali dodati potencijalne cijene primijenjenih usluga profesionalnerehabilitacije po korisniku (one za sada još nisu određene, niti primijenjene jer se radi o pilotprojektu). Ovako dobivene troškove trebalo bi staviti u odnos s brojem korisnika zaposlenih nakonzavršene profesionalne rehabilitacije, duljinom razdoblja unutar kojeg je došlo do zapošljavanja,bruto plaćom koju korisnik zarađuje (ako je poznata, u suprotnom uzeti ili minimalnu iliprosječnu plaću ..), porezima i doprinosima na koje vezano za plaću država ima pravo te duljinomzaposlenosti.Kako bismo došli do realne zbirne sume korištenih prava, trebali bismo imati točne podatkeo vrsti prava i duljini njegovog korištenja te o ostalim relevantnim podacima iz sustava socijalneskrbi. U slučaju naših korisnika do tog podatka nije uvijek lako doći. Jednako tako umreženi bitrebali biti i podaci o zapošljavanju korisnika radnog centra i virtualne radionice, koje nastojimoažurirati na mjesečnoj bazi. To nije uvijek lako postići budući da dolaze iz različitih ispostavaHZZ–a. Ali ipak sustavnim inter i intradisciplinarnim pristupom te umrežavanjem baza podatakato bi bilo realno moguće i jako neophodno. Samo tako bismo mogli doći do relevantnog odgovorao benefitu/isplativosti profesionalne rehabilitacije.Moramo biti svjesni velike razlike između nas i velikog broja zemalja EU u odnosu na brojprava u slučaju nezaposlenosti osoba s invaliditetom, njihovog apsolutnog iznosa, kao i relativnogodnosa prema minimalnoj i prosječnoj plaći. Stoga ne treba očekivati jako velike uštede na onomešto u svrhu materijalne zaštite nezaposlenih osoba s invaliditetom naša država za njih izdvaja.U odnosu na 6.733 nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, odnosno 1.339u Gradu Zagrebu, mislim da se skupina od 161 korisnika URIHO–vog radnog centra i virtualneradionice može opravdano tretirati kao uzorak na kojem se mogu napraviti određene statističkeanalize opravdanosti profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom. Dobiveni rezultati bivrijedili kao pokazatelj i za veliki dio ostalih osoba s invaliditetom iz evidencije nezaposlenih.Uz sve ovo važno je višestruko naglasiti da je osjećaj samopotvrđivanja i egzistencijalneneovisnosti, koje osobi s invaliditetom donosi njeno zapošljavanje, nemjerljiv u bilo kojoj mjernojjedinici pa tako i u kunama u odnosu na postavljene standarde. Ovo je vrijednost iznad svihvrijednosti pa i onih statističkih.215


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaUsklađenost s EU standardima profesionalne rehabilitacijeU vrijeme sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su neke razvijene države Europskeunije, poput npr. Austrije i Italije, tek stvarale zakonsku podlogu i modele profesionalnerehabilitacije, DIOZ, čiji je URIHO pravni sljednik, imao je uređen sustav profesionalnerehabilitacije koji je pratila adekvatna i razrađena pravna regulativa te stručna podrška s različitihrazina. Žaliti za tim vremenima nije potrebno, ali sjećati ih se s ponosom i koristiti sve ono štoje dobro, obaveza je svakog ozbiljnog stručnjaka. Nakon Domovinskog rata, kao i u mnogimdrugim područjima, našli smo se i u profesionalnoj rehabilitaciji na novom početku.Zadnjih desetak godina, prepoznavši da će naša domovina postati ravnopravna članica EU,URIHO prati razvoj profesionalne rehabilitacije u europskim zemljama. Intenzivno smo se povezalisa srodnim institucijama u zemljama Europske unije te stvorili partnerske odnose. Uspoređujemokoncepcije i modele rada, standardne postupke i procedure, različite pristupe i metode, primjeredobre prakse, alate itd. Virtualna radionica/vježbenička tvrtka u mnogim zemljama Europskeunije (Austrija, Njemačka) sastavni je dio, odnosno jedna od usluga u programu profesionalnerehabilitacije. Aktivnosti profesionalne rehabilitacije, namijenjene teže zapošljivim skupinama,odvijaju se u programima i uslugama poput našeg Radnog centra (Francuska, Italija). Programeprofesionalne rehabilitacije koje provodimo u URIHO-u, pa tako i modele virtualne radionicei radnog centra, nastojimo uskladiti s preporukama i standardima koje je donijela Europskakomisija, a koji se primjenjuju u zemljama EU.Spomenut ću samo neke.• COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEA PARLIAMENT,THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THECOMMITTEE OF THE REGIONSA new impetus for European cooperation in Vocational Education and Training to supportthe Europe 2020 strategyBrussels, 9th July 2010; COM(2010) 296 final• COMMISSION STAFF WORKING DOCUMENTVocational education and training for better skills, growth and jobs Communication fromthe CommissionRethinking Education: Investing in skills for better socio-economic outcomesStrasbourg, 20th November 2012; SWD (2012) 375 final• European Bussines Forum on Vocational Training – Brussels, 7 - 8 June 2012Report: The use of work based learning for competence development – challenges and216


practices9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Work - based Vocational Training A Model for Success - Sustainably strengthening VETStructures in Europe – EVBB – European Association of Institutes for Vocational Training,19th February 2013URIHO je od 2011. godine ravnopravni član EVBB–a, Europske asocijacije institucija kojese bave profesionalnom rehabilitacijom i profesionalnim treninzima. Učlanjenju je prethodilonekoliko godina suradnje sa srodnim institucijama što im je poslužilo kao određena vrsta provjerenaših programskih i stručnih kapaciteta i dosega.Europska mreža cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja istaknula je URIHO–vuvirtualnu radionicu kao hrvatski primjer dobre prakse. (U sklopu internacionalnog rada nauspostavljanju Europske mreže politika cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja, gdje je iHrvatska ravnopravna članica, URIHO–va virtualna radionica je istaknuta i opisana kao primjerhrvatske dobre prakse.) Pod naslovom „URIHO–ov partnerski model razvoja vještina za osobes invaliditetom u Hrvatskoj“ opisana je pozadina, implementacija i dosadašnji rezultati primjenenašeg modela virtualne radionice za nezaposlene osobe s invaliditetom. Citirat ću samo jednurečenicu: „Evaluacija modela je pokazala kako su nakon šest mjeseci polaznici unaprijedili svojradni potencijal, uključujući i vještine upravljanja karijerom.“Uzimajući u obzir nezavidnu situaciju na tržištu rada, u kojoj se nalazi Republika Hrvatskau odnosu na većinu zemalja EU, rezultati ovih naših rehabilitacijskih programa u zapošljavanjuosoba s invaliditetom više su nego dobri. Oni su respektabilni i uklapaju se u kriterije uspješnostiprofesionalne rehabilitacije koji se primjenjuju, na primjer, u Republici Austriji. Prema njimazapošljavanje treba uslijediti unutar 3 mjeseca po završetku profesionalne rehabilitacije, a posaose treba zadržati najmanje 6 mjeseci.Projektom virtualne radionice/vježbeničke tvrtke postigli smo još jedan, ne manje važanrezultat. Stvarajući, pišući i provodeći ovaj projekt, financiran iz predpristupnih fondova EU,učili smo i primjenjivali pravila projektnog ciklusa koja se primjenjuju u zemljama Europskeunije. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji je pred nama, a ovo je jedan od dobrih načina kako seza to možemo pripremiti.SažetakDugotrajna nezaposlenost velikog broja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te niskarazina njihovih obrazovnih i profesionalnih kompetencija potakli su URIHO - ve stručnjakena kreiranje dva nova modela rehabilitacijskih aktivnosti: radni centar i virtualnu radionicu(vježbeničku tvrtku) za nezaposlene osobe s invaliditetom. Ciljevi ovih novih rehabilitacijskih217


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaaktivnosti su: obnavljanje znanja i vještina nezaposlenih osoba s invaliditetom, jačanje njihovihradnih potencijala kao i povećanje njihove zapošljivosti na tržištu rada.URIHO–ov radni centar organiziran je u svrhu radno - socijalnog treninga za teže zapošljiveskupine osoba s invaliditetom. Nakon radno - socijalnog treninga od 6 mjeseci do godine dana uzanatsko - industrijskim zanimanjima zaposlilo se 58% korisnika od onih koji su tijekom praćenjaprocijenjeni zapošljivima.U URIHO – voj virtualnoj radionici dugotrajno nezaposlene osobe s različitim vrstama invaliditeta(slabovidnost, oštećenje sluha, tjelesni invaliditet) koje imaju administrativna, marketinško -komercijalna ili računovodstveno - financijska zanimanja „uče kroz rad“. Na najsuvremenijojinformatičkoj opremi uz pomoć trenera simuliraju se stvarne radne situacije financijskih iračunovodstvenih odjela, nabave, prodaje, marketinga te odgovarajući administrativni poslovi.Time korisnici, osobe s invaliditetom, jačaju osobne i profesionalne kompetencije neophodne zaefikasno zapošljavanje. Od onih koji su procijenjeni u potpunosti zapošljivima u okviru zanimanja,unutar 3 mjeseca od završetka profesionalne rehabilitacije, zaposlilo se 62% korisnika.Evaluacija do sada postignutih rezultata ovih novih rehabilitacijskih aktivnosti pokazala je daoba predstavljena URIHO–va modela doprinose jačanju profesionalnih i osobnih kompetencijadugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom te njihovoj boljoj i učestalijoj integraciji na tržišterada kao i većoj socijalnoj uključenosti. Oba modela razrađena su na takav način da mogupredstavljati standardne procedure koje bi se na jednaki način provodile u cijeloj Hrvatskoj, a kojesu velikim dijelom usklađene s konceptima koji se primjenjuju u EU.Metode profesionalne rehabilitacije nezamjenjive su u procjeni preostalih radnih sposobnosti.One su vrlo logičan nastavak metoda procjene principom papir - olovka, koje se baziraju napregledima, testiranjima, intervjuima, savjetodavnom radu i informiranju.Ključne riječi: osoba s invaliditetom, profesionalna rehabilitacija, virtualna radionica, radnicentar, zapošljavanjeLITERATURA1. Lifelong Guidance Policy Development: A European Resource Kit – Finnish Institute forEducational Research, 2012.2. Vježbenička tvrtka – vrata u svijet poduzetništva - Agencija za strukovno obrazovanje,Zagreb, 2009.3. http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/vet_en.htm4. http://ec.europa.eu/education/news/rethinking_en.htm5. http://evbb.de/servise/doc4download/broschuren_folder/evbb_positionspapier_en.pdf218


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaURIHOs ARBEITSZENTRUM UND VIRTUELLEWERKSTATT – MODELLE FÜR GANZ KROATIEN IMEINKLANG MIT DEN EU STANDARDSVišnja Majsec SobotaKroatien, URIHOURIHO – Die Einrichtung für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschenmit Behinderung aus Zagreb beschäftigt sich in der Republik Kroatien am längsten, nämlichseit 67 Jahren, mit der beruflichen Rehabilitation und der Beschäftigung von Menschen mitBehinderung und spielt mit Recht die leitende Rolle in dem Bereich der Arbeit mit Menschenmit Behinderung. Während dieser sechs Jahrzehnte haben wir mehrere tausend Menschen mitBehinderung für ein selbstständiges Leben und eine Beschäftigung vorbereitet.Es ist unübersehbar, dass in der Republik Kroatien und vor allem in der Stadt Zagreb in denvergangenen Jahren viel im Sinne der Verbesserung des Arbeitsprozesses und der Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung gemacht wurde. Doch in der Evidenz des Arbeitsamtes gibtes auch weiterhin eine große Zahl von Menschen mit Behinderung, die einen sehr schlechtenZugang zum Arbeitsmarkt haben. Ich werde nun einige grundlegende Daten anführen, die klardavon zeugen.• Ende Februar 2013 waren in dem Kroatischen Arbeitsamt 6.733 arbeitslose Menschenmit Behinderung registriert• In der Struktur der arbeitslosen Menschen mit Behinderung dominieren Menschenmit geistiger Behinderung. Weiterhin folgen Menschen mit körperlicher Behinderung,kombinierten Schädigungen, Hör- und Sehschädigungen und andere Kategorien vonMenschen mit Behinderung.• Arbeitslose Menschen mit Behinderung haben im Durchschnitt niedrigereBerufsqualifikationen im Vergleich zu der allgemeinen Arbeitslosenpopulation. Inihrer Qualifikationsstruktur entfällt 15% auf unqualifizierte und niedrig qualifizierteArbeitnehmer ohne Beruf, während 68% der arbeitslosen Menschen mit Behinderunghalbqualifizierte und qualifizierte Arbeitnehmer sind. Einen Hochschulabschluss hatnur 3% der arbeitslosen Menschen mit Behinderung.• Von der gesamten Zahl der arbeitslosen Menschen mit Behinderung in der RepublikKroatien haben 37% keine Arbeitserfahrung• 69% der arbeitslosen Menschen mit Behinderung sind länger als ein Jahr in derEvidenz der arbeitslosen Menschen mit Behinderung. Davon wartet 21% länger als 8Jahre auf einen Arbeitsplatz. Dazu zählen zum größten Teil Menschen mit geistigerBehinderung, danach Menschen mit kombinierten Schädigungen und zuletzt Menschen219


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimamit körperlicher Behinderung• Eine große Zahl von Menschen mit Behinderung ist für suffiziente Handwerk- undIndustrieberufe (z.B. in den Bereichen Textil, Leder, Grafik...) qualifiziert, was weitereSchwierigkeiten bei der Einbeziehung in den Arbeitsmarkt bereitetDer Stand der Arbeitslosigkeit von Menschen mit Behinderung zeigt klar und deutlichihre Position auf dem Arbeitsmarkt. Die Angaben, dass 30% der arbeitslosen Menschen mitBehinderung länger als 5 Jahre auf einen Arbeitsplatz warten und dass 37% der Menschen mitBehinderung keine Arbeitserfahrungen haben, sprechen für sich selbst. Mit der Zeit vergessensie die erworbenen Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten, was unter anderem auch ihreSoziale Miteinbeziehung schwächt. Um arbeitslose Menschen mit Behinderung kümmernsich meistens ihre Eltern, die ihnen leider oft nicht genügend Ansporn für die Erhaltung ihrerpsychophysischen und beruflichen Potenziale bieten. Es stellt sich eine logische Frage: Wie vielevorher erworbene Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die im großen Maße Einfluss aufdie Beschäftigungsmöglichkeiten haben, sind in diesem Zeitraum noch erhalten geblieben? Istes zu Veränderungen bei ihrer Erwerbsfähigkeit gekommen? Sind Menschen mit Behinderungüberhaupt dazu motiviert einen Arbeitsplatz zu finden?Das alles hat in den letzten Jahren die Fachleute von URIHO dazu bewegt, zwei neueModelle von Rehabilitationsaktivitäten zu kreieren: Das Arbeitszentrum und die virtuelleWerkstatt (Übungsfirma) für arbeitslose Menschen mit Behinderung. Wir haben diese Konzepteentworfen und realisiert und haben die Prozeduren und Vorgänge standardisiert. Dabei haben unsauch unsere Partner professionell unterstützt und aktiv mitgewirkt: Das Arbeitsamt (Zentrale undlokale Dienststelle Zagreb), die Stadt Zagreb und der Fonds für berufliche Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit Behinderung.Ziele dieser neuen Rehabilitationsaktivitäten waren und sind:• Stärkung von Arbeitspotenzial bei arbeitslosen Menschen mit Behinderung• Erneuerung von Fachwissen und Fähigkeiten und die Verbesserung von Kommunikations-und Sozialfähigkeiten• Einschätzung der Beschäftigungschancen von Menschen mit Behinderung• Stärkung der Beschäftigungschancen und der Konkurrenzfähigkeit von arbeitslosenMenschen mit Behinderung auf dem Arbeitsmarkt• Unterstützung bei der Suche nach einem adäquaten Arbeitsplatz• Eine bessere soziale Eingliederung von Menschen mit Behinderung in das Leben und dieArbeit der GemeinschaftIm Einklang mit Artikel 4 Punkt (4) des Entwurfes des neuen Gesetzes zur beruflichenRehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, in dem es um verschiedeneMaßnahmen und Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation geht, präsentieren das Arbeitszentrumund die virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) „ ...Programme für die Erhaltung und Verbesserung220


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimavon beruflichen und –beruflich – sozialen Kompetenzen und von Fähigkeiten für die sofortigeVorbereitung für die Beschäftigung“.URIHOs ARBEITSZENTRUM FÜR ARBEITSLOSE MENSCHEN MITBEHINDERUNGDie Arbeit im Arbeitszentrum ist eine neue Form von Rehabilitationsmaßnahmen- undAktivitäten für arbeitslose Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien. Das Zieldes Zentrums ist die Erhaltung und Verbesserung von beruflichen und beruflich – sozialenKompetenzen und Fähigkeiten für die sofortige Vorbereitung für die Beschäftigung von Menschenmit Behinderung. Das Arbeitszentrum von URIHO hat am 6. April 2009 mi seiner Tätigkeitbegonnen. Im Rahmen des Programmes wird vor allem versucht alle Potenziale von Menschenmit Behinderung zu aktualisieren. Das Arbeitszentrum ist besonders, weil das Tempo und dieBewältigungsreichweite von verschiedenen Programminhalten den Fähigkeiten, Kenntnissenund Fertigkeiten jedes einzelnen Menschen mit Behinderung angepasst sind. Das bedeutet, dassein besonders individueller Ansatz bei der Arbeit mit Menschen mit Behinderung nötig ist:waren:Die grundlegenden Ziele der Gründung des Arbeitszentrums für Menschen mit Behinderung• Stärkung von Arbeitspotenzial bei arbeitslosen Menschen mit Behinderung• Erneuerung von Fachwissen und Fähigkeiten und die Verbesserung von Kommunikations-und Sozialfähigkeiten• Einschätzung der Beschäftigungschancen von Menschen mit Behinderung• Stärkung der Beschäftigungschancen und der Konkurrenzfähigkeit von arbeitslosenMenschen mit Behinderung auf dem Arbeitsmarkt• Unterstützung bei der Suche nach einem adäquaten Arbeitsplatz• Stärkung der sozialen Eingliederung von Menschen mit Behinderung in das Leben unddie Arbeit der GemeinschaftDie Zielgruppe des Arbeitszentrums sind schwer vermittelbare arbeitslose Menschen mitBehinderung, die sich nach ihren Fähigkeiten und zuvor erworbenen Kenntnissen zwischendem Arbeitstraining und dem Arbeitsverhältnis in den Schutzwerkstätten und integrativenUnternehmen, beziehungsweise auf dem offenen Arbeitsmarkt, befinden.ArbeitsmethodenDas Konzept des Programmes sieht folgende Aktivitäten vor:• Selektion von Nutzern221


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima• Durchführung der so genannten Diagnostikwoche• Durchführung des Programms der Arbeitsdiagnostik für die Feststellung der verbliebenenArbeitsfähigkeiten, Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten von Menschen mitBehinderung, die sie während der vorigen Ausbildung oder Vorbereitung für einselbstständiges Leben und eine Beschäftigung erworben haben• Ausarbeitung von Perspektiven• Durchführung des Programms und des Arbeitstrainings für die Erhaltung und Verbesserungvon Arbeitsfähigkeiten und der Erwerb von neuen Kenntnissen, Fertigkeiten undGewohnheiten für verschiedene Berufe und Arbeitsplätze (Schneiderin, Ledergalanterist,Buchbinder, Schlosser, Schuhmacher)• Durchführung des Programmes von sozial – kommunikativen Aktivitäten im Rahmen derverlängerten Rehabilitation des Nutzers• Beobachtung der Entwicklung des Nutzers mit einer Einschätzung des Grades derVermittelbarkeit von Menschen mit Behinderung• Arbeitspraktikum/Probearbeit (on the job training) des Nutzers• Vermittlung bei der Anstellung und Unterstützung während dem Übergang der Personmit Behinderung aus dem Arbeitszentrum in die Schutzwerkstatt oder auf den offenenArbeitsmarkt (mit job coaching und bei Bedarf Unterstützung bei der Anstellung)Dies erledigt ein interdisziplinäres und interinstitutionelles Team von Fachleuten: Ausbilderfür verschiedene Berufe, Sonderpädagogen, ein Sozialarbeiter, Psychologe, Technologe undBeschäftigungsberater von dem Arbeitsamt.Dabei werden verschiedene Arbeitsformen- und Ansätze verwendet, wie zum Beispiel:• Individuelle Arbeit mit den Nutzern (der Erwerb von Wissen, Fertigkeiten undGewohnheiten, Beobachtungen, Verhaltenskorrektur, Interviews)• Gruppenarbeit – Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen (so genannteSoft Skills)• Teamsitzungen (Ende jedes Monats, bei Bedarf auch häufiger)• Arbeit mit den Familien der Nutzer• Arbeitspraktikum/Probearbeit (on the job training) des Nutzers• Kontakt mit den Arbeitgebern durch das Arbeitsamt und Vertreter des Teams desArbeitszentrums (Nach ersten Einschätzungen der Beschäftigungschancen der Nutzer)usw.Die Dauer der Aktivität des Arbeitszentrums für einen Nutzer beträgt bis jetzt 6 Monate.Angesichts der Struktur und des Grades ihrer Behinderung, sollte objektiv gesehen ein beruflich– soziales Training in Dauer von 12 Monaten ermöglicht werden. Weiterhin sollte auch dieMöglichkeit für eine Verlängerung auf weitere 6 Monate in Ausnahmefällen gesichert werden.Während der Arbeit und des Aufenthalts der Nutzer im Arbeitszentrum, wurden222


Schwierigkeiten bemerkt, die, falls auf sie nicht auf eine richtige Art und Weise eingewirkt wird,eine zusätzlich negative Wirkung auf die Beschäftigungschancen der Nutzer haben können.Auftreten könnte zum Beispiel:• Geringe Motivation• Wenig Selbstbewusstsein• Ein unzureichendes Niveau an sozialer Unterstützung für die Person mit Behinderung• Ein emotioneller Überbau für eine nachträglich erworbene Behinderung:Deswegen werden parallel Programme der psychologisch – sozialen Unterstützung durchberuflich – soziale Kommunikationstrainings durchgeführt, die das Ziel haben, Einblick in diepersönlichen Probleme zu bekommen, selbstbewusst zu werden und dieses Selbstbewusstseinzu stärken, ein persönliches Wertesystem zu entwickeln, die bestehenden Arbeitspotenzialeauszunutzen, die Motivation und die soziale Einbeziehung im alltäglichen Leben zu stärkenusw.9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBeruflich – soziale Kommunikationstrainings beinhalten:• Teilnahme an dem Workshop „Training der Lebenskompetenzen“ – Kommunikation,Entscheidungen bringen, Probleme lösen, Kreativität und kritisches Denken, Emotionenerkennen und ausdrücken, Selbstwahrnehmung, Selbstachtung, Empathie• Besuch von Manifestationen, Theatern, Kinos, Besichtigung von Sehenswürdigkeitenin der Stadt, Besuche bei Verbänden für Menschen mit Behinderung, Ansehen voninformativen und unterhaltenden Inhalten• Arbeit in kreativen Werkstätten, künstlerischer Ausdruck, Hören von Musik, musikalischerAusdruck, Förderung von sportlichen Aktivitäten, Teilnahme an verschiedenen sportlichenAktivitäten...URIHOs VIRTUELLE WERKSTATT (ÜBUNGSFIRMA) FÜR ARBEITSLOSEMENSCHEN MIT BEHINDERUNGDie virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) ist auch eine neue Form von Rehabilitationsaktivitätenfür arbeitslose Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien mit dem Ziel der Erhaltungund Verbesserung von beruflichen und beruflich – sozialen Kompetenzen und Fähigkeiten für diesofortige Vorbereitung für die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.Im Dezember 2010 hat das Projekt von URIHO „Einführung des Modells der virtuellenWerkstatt (Übungsfirma) für langzeitarbeitslose Menschen mit Behinderung mit dem Ziel desAnstiegs ihrer Beschäftigung“ die ersten rückzahlungsfreien finanziellen Mittel aus den IPA-Vorbeitrittsfonds der Europäischen Union für unsere Einrichtung bekommen. Nach allen nötigenund vorgesehenen Projektaktivitäten hat URIHOs virtuelle Werkstatt „Wir arbeiten – lernen“ am2. Mai 2011 mit seiner Arbeit begonnen.Das Hauptziel des Projekts ist die Stärkung der sozialen Einbeziehung von Menschen mit223


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaBehinderung durch ihre Integration auf dem Arbeitsmarkt. Die spezifischen Ziele des Projektessind:1. Die Beschäftigung von langzeitarbeitslosen Menschen mit Behinderung inder Stadt Zagreb zu erhöhen, die Berufe in der Administration, im Marketing,Finanzwesen und in der Rechnungslegung ausgeübt haben. Dies wird durch dieWeiterbildung ihres Wissens und ihrer Fähigkeiten und durch Erlangung dernötigen Arbeitserfahrung erzielt.2. Die Einführung von virtuellen Werkstätten (Übungsfirmen) für arbeitsloseMenschen mit Behinderung in der Stadt Zagreb mit dem Ziel dieses Modell inganz Kroatien zu verbreiten.Die Aktivitäten, die in der virtuellen Werkstatt durchgeführt werden, sollten bei Menschenmit Behinderung die professionellen Kompetenzen stärken, ihnen dabei helfen Kontakt mit dempotenziellen Arbeitgeber aufzunehmen und ihnen dadurch den Einstieg in den Arbeitsmarkterleichtern.ArbeitsmethodenDas Konzept des Programmes sieht folgende Aktivitäten vor:• Selektion von Nutzern• Durchführung der so genannten Diagnostikwoche• ECDL - Schulung der Nutzer• Ausarbeitung von Perspektiven• Lernen und Arbeit der Nutzer in der virtuellen Werkstatt (Übungsfirma)• Durchführung von Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen• Arbeitspraktikum (Probearbeit) beim Arbeitgeber• Vermittlung bei der Beschäftigung und Assistenz bei dem Übergang der Person mitBehinderung von der virtuellen Werkstatt zum ArbeitgeberIn der virtuellen Werkstatt (Übungsfirma) wird „durch Arbeit gelernt“. Mit Hilfe der neustenComputerausstattung, entsprechenden Computerprogrammen und speziell dafür ausgebildetenTrainern werden wirkliche Arbeitssituationen auf Finanz- und Rechnungslegungsabteilungen,in der Beschaffung, im Absatz, Marketing, in Lagern mit Rohstoffen und Fertigprodukten undentsprechende administrative Tätigkeiten simuliert. Auf diese Weise erweitern die Nutzer,also Menschen mit Behinderung, ihr Wissen und ihre Fähigkeiten, die für die Erledigung derangeführten Tätigkeiten nötig sind, auch in der Praxis. Außerdem stärken sie somit auch ihrepersönlichen und professionellen Kompetenzen, die für eine erfolgreiche Beschäftigung undAnpassung an die wirklichen Arbeitsbedingungen nötig sind. URIHOs Übungsfirma ist mitden anderen Übungsfirmen in Kroatien und in Europa vernetzt, wodurch die Aktivitäten nochsinnvoller, effektiver, ökonomischer, komplexer, umfassender und dynamischer werden. Sie ist224


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaTeil der so genannten SUVT – Zentralstelle der Übungsfirmen Kroatiens. Die Nutzer lernen wieman wirklich eine Firma gründet, wie geschäftliche Kommunikation und finanzielle Transaktionenabgehandelt werden und wie in der Buchhaltung alle Veränderungen verzeichnet werden. DieNutzer werden also zu „Mitarbeitern“ in der Firma und betreiben mit andren Firmen Geschäfteüber das Internet. Sie werben für ihre Produkte und Dienstleistungen auf der Internetseite (http://www.vr-radimoucimo.hr/) und bei der treuen Simulation von wirklichen Geschäftsereignissenhelfen ihnen die Partnerfirmen. Die Nutzer erfahren wie das Wirtschaftssystem der RepublikKroatien (aber auch die internationale Geschäftstätigkeit) und alle anderen nötigen Institutionenfunktionieren. Sie entwickeln ihre Kreativität und die Professionalität bei der Erledigung vonbestimmten Geschäften, das Interesse für ihren Fachbereich, ihre Kommunikationsfähigkeiten,den Unternehmergeist und gegenseitige Toleranz. Die Trainer werden mit der Zeit nur zuKoordinatoren ihrer Aktivitäten, da alle Aufgaben und Verantwortungen nach und nach auf dieNutzer – Mitarbeiter übertragen werden.Weiterhin üben und entwickeln die Nutzer auf gezielten Workshops über sozial– kommunikative Kompetenzen mit Hilfe von Psychologen und Sonderpädagogen ihreKommunikationsfähigkeiten, Sensibilität für Teamarbeit, Fähigkeiten zur Lösung vonProblemsituationen, den Erwerb von Präsentationskompetenzen, verantwortungsvolleEntscheidungstreffung, gegenseitige Respektierung und Lösung von Unstimmigkeiten auf eineruhige Art und Weise usw.Eine der Besonderheiten dieses Modells ist, dass sie den Arbeitgebern die Möglichkeit bietetsich auch selbst davon zu überzeugen, dass sich die Nutzer der Übungsfirma durch praktischeArbeit für verschiedene Berufe vorbereitet haben. Die Nutzer machen bei ihnen wenigstens eineWoche ein Arbeitspraktikum und arbeiten auf Probe und die Arbeitnehmer können währenddieser Zeit ihre potenziellen Mitarbeiter auswählen. Gleichzeitig bietet ihnen unser Team vonFachleuten alle nötigen Informationen über Fördermittel, die für die Anstellung und die Erhaltungvon Arbeitsplätzen von Menschen mit Behinderung vergeben werden. Außerdem stellen sie ihnenauch eine berufliche und persönliche Assistenz für Menschen mit Behinderung zur Verfügung.Dies wird alles von einem interdisziplinären und interinstitutionellen Team von Fachleutenerledigt: Trainer, Sonderpädagogen, Sozialarbeiter, Psychologen und Beschäftigungsberater vomArbeitsamt.Die Dauer der virtuellen Werkstatt für einen Nutzer beträgt bis jetzt 6 Monate. Hingesichtsdes Aufwandes, der für die vorgesehenen Aktivitäten nötig ist und der Verschiedenartigkeit derBehinderungen der Nutzer sowie der verschiedenen Grade der vorher erlangten Kenntnisse,sollten die Nutzer objektiv gesehen 12 Monate in der Übungsfirma arbeiten. Weiterhin sollteauch die Möglichkeit für eine Verlängerung auf weitere 6 Monate in Ausnahmefällen gesichertwerden225


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaRESULTATEArbeitszentrumBis jetzt nahmen an den Aktivitäten unseres Arbeitszentrums 121 Nutzer teil. In der Strukturder Nutzer überwiegen langzeitarbeitslose Menschen mit kombinierten Schädigungen und geistigerBehinderung (79%). Es folgen Personen mit Hörschädigungen und körperlicher Behinderung.Ihre Arbeitslosigkeit hat in dem beobachteten Zeitraum von 1 bis 21 Jahre gedauert.Von der gesamten Zahl der Nutzer sind 50%, in dem Beruf, für den sie sich ausgebildet haben,vermittelbar, während 50% der Nutzer, in dem Beruf, für den sie sich ausgebildet haben, als nichtvermittelbar eingeschätzt wird. Während des beruflich - sozialen Trainings im Arbeitszentrumhat die Gruppe, die als nicht vermittelbar in ihrem Beruf eingeschätzt wurde, nicht einmal dasNiveau von 50% der Arbeitseffizienz erreicht, was man in geschützten Bedingungen als Minimumbetrachtet. Weiterhin hat die Gruppe auch nicht das erwartete Niveau der sozial – kommunikativenKompetenzen erreicht, die für die Anpassung in der Arbeitswelt nötig sind. Diese Informationenmüssten uns allen Sorgen bereiten und eine Botschaft an das Bildungssystem verschicken, ausdem die Nutzer kommen.Seit Ende 2009, als die erste Gruppe der Nutzer mit den Aktivitäten des Arbeitszentrumsfertig war, bis heute, nach dem beruflich - sozialen Training, haben im Zeitraum von 6 Monaten biseinem Jahr 58% der Nutzer, die nach Einschätzungen in ihrem Beruf vermittelbar wären, einenArbeitsplatz gefunden. Die Meisten von ihnen wurden in den Schutzwerkstätten eingestellt.Ihr Quantum an Wissen, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die zuvor erworbenen wurden,aber auch durch das Training im Arbeitszentrum erneuert wurden, war auf dem Niveau vonHilfsarbeiten, was der Art und dem Grad ihrer Behinderung entspricht. Aus der Gruppe der Nutzerdie als nicht vermittelbar in ihrem Beruf eingeschätzt wurden, haben 25% einen Arbeitsplatz beieinfachsten Hilfsarbeiten wie Reinigungsarbeiten und der Pflege von Grünflächen bekommen. Dasist eine sehr wichtige Information, die klar zeigt, dass der Begriff „nicht vermittelbar“ nicht nureindimensional und statisch betrachtet werden darf. Dieser Begriff verlangt von den Fachleuteneine zusätzliche Analyse des Einschätzungsverfahrens mit einem zusätzlichen Akzent auf derÜberprüfung In der Praxis. Da ein Teil der Nutzer nicht nur im offenen Arbeitsmarkt, sondern auchin geschützten Bedingungen als nicht vermittelbar eingeschätzt wurde, stellt sich die Frage, wasim System weiter mit ihnen passiert? Das Arbeitsamt kann sie nach dem bestehenden Gesetz nichtaus ihrer Evidenz löschen und auch die Sozialfürsorge ist nach dem aktuellen Gesetz nicht für ihreAnnahme zuständig. Hinsichtlich der guten Erfahrungen unseres Nachbarlandes Slowenien, dasMenschen mit Behinderung, die als nicht vermittelbar eingeschätzt wurden, in Programme der sogenannten sozialen Einbeziehung miteinschließt, ist der Entwurfes des Gesetzes zur beruflichenRehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung in diesem Sinne mehr alsakzeptabel. Beruflich – soziale Kommunikationstrainings haben eine bessere Zufriedenstellung226


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimader individuellen und gemeinsamen sozialen Bedürfnisse der Nutzer sowie eine Verbesserungder Kommunikation und sozialen Einbeziehung des Großteils der Nutzer bewirkt, aber auchdas Selbstbewusstsein eines Großteils der Nutzer gesteigert. Der generelle Zufriedenheitsgradim Arbeitszentrum wurde von Seiten der Nutzer mit einer hohen Durchschnittsnote von 4,65bewertet.Im Wettbewerb des Kroatischen Netzwerks für Entwicklung und Kreativität im Jahre 2010,wurde in der Kategorie “Kreatives und innovatives Projekt zur Förderung und Entwicklungder Toleranz für Akzeptanz von Unterschiedlichkeit in der Arbeitswelt” am 21. April 2010 dasArbeitszentrum von URIHO zwischen den drei besten Projekten nominiert und hat den zweitenPlatz eingenommen.Virtuelle Werkstatt/ÜbungsfirmaBis jetzt umfasste die Arbeit der virtuellen Werkstatt 46 Nutzer, langzeitarbeitslosePersonen mit verschiedenen Arten von Behinderung (schwere Sehschwäche, Hörschädigungen,körperliche Behinderung), die Berufe in der Administration, im Marketing, Finanzwesen oder inder Rechnungslegung ausgeübt haben.In der Struktur der Nutzer der virtuellen Werkstatt überwiegen langzeitarbeitslose Menschenmit körperlicher Behinderung 50%, mit kombinierten Schädigungen 22%, Sehschädigungen 15%und Hörschädigungen 13%. Sie waren im beobachteten Zeitraum von 2 bis 20 Jahre arbeitslos.Die Resultate der Beobachtung der Fortschritte der Nutzer während der praktischenWeiterbildung ihres Wissens, ihrer Fähigkeiten und Gewohnheiten in der virtuellen Werkstatt zeigtdass 74% bereit für den Einstieg in den Arbeitsmarkt sind und zwar für Berufe und Arbeitsplätzein der Administration, Rechnungslegung und im Marketing. 26% Prozent von ihnen wurden alsschwer vermittelbar eingeschätzt und nur fähig für die Erledigung von einfacheren Tätigkeitenin der Administration oder Rechnungslegung eingestuft, bei denen es keinen Zeitdruck gibt unddie über eine notwendige Arbeits- und persönliche Assistenz verfügen. Für eine große Zahl vonihnen wäre eine Anstellung in Schutzwerkstätten beziehungsweise integrativen Unternehmenviel angemessener.48% der Nutzer wurden in dem letzten Teil der beruflichen Rehabilitation zu einemArbeitspraktikum/ Probeartbei bei einem Arbeitgeber geschickt, wo sie die Positionen einnahmen,auf denen sie sich vorher als besonders erfolgreich erwiesen haben. Auf diese Weise konnten sichdie Arbeitgeber von ihrem Arbeitspotenzial und ihren Kompetenzen überzeugen. Gleichzeitigkonnten die Nutzer – arbeitslose Menschen mit Behinderung – wenigsten kurz sehen wie dieAnpassung an richtige Arbeitsbedingungen aussieht und in einer wirklichen und nicht mehrvirtuellen Situation das, was sie gelernt haben, auch in der Praxis anwenden. Dies ist eine der227


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimabesten Möglichkeiten für die Sensibilisierung von Arbeitgebern und die Stärkung des Interessesfür die Anstellung von Menschen mit Behinderung. Außerdem wird somit auch ihre sozialeSensibilität und auch die Annahme und Implementierung von den Normen der gesellschaftlichverantwortungsvollen Geschäftstätigkeit entwickelt. In Zusammenarbeit mit dem KroatischenArbeitsamt werden wir einen solchen Ansatz, der in der Europäischen Union besonders vorgezogenwird, weiter entwickeln und verbreiten.Ein Großteil der Arbeitgeber, bei denen die Nutzer ein Praktikum gemacht haben,hat Interesse an ihrer Anstellung gezeigt. Aus der Gruppe, die im Rahmen ihres Berufes alsvollkommen vermittelbar eingeschätzt wurden, haben binnen 3 Monate seit Abschluss derberuflichen Rehabilitation 62% der Nutzer einen Arbeitsplatz gefunden. Bis jetzt haben wir nochkeine Informationen darüber, dass jemand von den Nutzern seinen Arbeitsplatz verloren hat.Auf gezielten Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen haben die Nutzer ihreso genannten Soft Skills – Kommunikationskompetenzen, die Sensibilität für Teamarbeit undPräsentationskompetenzen gestärkt, die für die Suche eines Arbeitsplatzes notwendig sind. Dergenerelle Zufriedenheitsgrad in der virtuellen Werkstatt wurde von Seiten der Nutzer mit einerhohen Durchschnittsnote von 4,4 bewertet.Die Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation in dem Arbeitszentrum und der virtuellenWerkstatt von URIHO umfasst insgesamt 167 Nutzer. Während des Zeitraums der Arbeitslosigkeitbekamen die meisten von ihnen Arbeitslosengeld bis zu ihrer Einstellung, ein Teil von ihnenBehindertengeld, ständige Geldleistungen usw. Hier müssten wir auch noch die potenziellenKosten für die angewandten Leistungen der beruflichen Rehabilitation pro Nutzer anrechnen(sie sind bis jetzt noch nicht bestimmt und sie werden auch nicht angewandt, da es sich um einPilotprojekt handelt). Die auf diese Weise entstandenen Kosten müsste man mit der Anzahl derNutzer, die nach der beruflichen Rehabilitation einen Arbeitsplatz bekommen haben, mit demZeitraum innerhalb dessen es zur Anstellung gekommen ist, dem Bruttogehalt, das der Nutzer erhält(falls das Gehalt bekannt ist, sonst wird das Minimal- oder Durchschnittsgehalt genommen...),mit den Steuern und Beiträgen, auf die der Staat im Bezug auf das Gehalt Anspruch hat, und mitder Länge der Beschäftigung vergleichen.Um zu dem realen Sammelbetrag der genutzten Rechte zu kommen, müssten wir überdie genauen Angaben über die Art des Rechtes und die Länge seiner Inanspruchnahme sowieüber die übrigen relevanten Angaben aus dem Sozialfürsorgesystem verfügen. Im Fall unsererNutzer ist es nicht immer einfach zu diesen Angaben zu kommen. Genau so vernetzt solltenauch die Angaben über die Beschäftigung von Nutzern des Arbeitszentrums und der virtuellenWerkstatt sein, die wir versuchen monatlich zu aktualisieren. Das ist nicht immer so leicht, da sieaus verschiedenen Geschäftsstellen des Arbeitsamtes kommen. Aber durch einen systematischeninter- aber auch intradisziplinären Ansatz und durch die Vernetzung von Datenbanken wäre dasreal gesehen möglich und sehr notwendig. Nur so könnten wir eine relevante Angabe über denNutzen/Einträglichkeit der beruflichen Rehabilitation bekommen.228


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaWir müssen uns über den großen Unterschied zwischen uns und einer großen Zahle derEU-Länder im Bezug auf die Anzahl der Rechte im Falle der Arbeitslosigkeit von Menschenmit Behinderung, ihres absoluten Betrages, aber auch des relativen Verhältnisses gegenüber demMinimal- und Durchschnittsgehalt bewusst sein. Deswegen dürfen keine großen Einsparungenbei den Mitteln gemacht werden, die der Staat, mit dem Ziel des materiellen Schutzes vonarbeitslosen Menschen mit Behinderung, ausgibt.Im Verhältnis zu 6.733 arbeitslosen Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien,beziehungsweise 1.339 in der Stadt Zagreb, denke ich dass die Gruppe von 161 Nutzern desArbeitszentrums und der virtuellen Werkstatt von URIHO mit Recht als Vorlage behandelt werdenkann, an der bestimmte statistische Analysen der Rechtfertigung der beruflichen Rehabilitationvon Menschen mit Behinderung gemacht werden können. Die erhaltenen Resultate präsentierenauch einen Großteil der anderen Menschen mit Behinderung aus der Evidenz der Arbeitslosen.Neben all diesen Tatsachen muss noch einige Male betont werden, dass das Gefühl derSelbstbestätigung und der existenziellen Unabhängigkeit, das eine Person mit Behinderungdurch einen Arbeitsplatz bekommt, in keiner Maßeinheit messbar ist, sogar nicht in Kuna imVerhältnis zu den gegebenen Standards. Dies ist ein Wert der über allen Werten steht, sogar überden statistischen.ANPASSUNG AN DIE EU STANDARDS DER BERUFLICHEN REHABILITATIONIn den siebziger Jahren des letzten Jahrhunderts, als einige entwickelte Länder derEuropäischen Union wie z.B. Österreich und Italien erst an den gesetzlichen Grundlagen undModellen der beruflichen Rehabilitation arbeiteten, hatte DIOZ, dessen RechtsnachfolgerURIHO ist, ein eingerichtetes System der beruflichen Rehabilitation, das eine entsprechendeRechtsregulative und eine professionelle Unterstützung auf verschiedenen Niveaus hatte. Es istnicht nötig alten Zeiten nachzutrauern, doch jeder ernsthafte Fachmann muss sich mit Stolz ansie erinnern und alles, was gut war ausnutzen. Nach dem Krieg in Kroatien, waren wir, genau wieauch Fachleute in anderen Bereichen, wieder an den Anfängen der beruflichen Rehabilitation.In den letzten zehn Jahren, als klar wurde, dass auch Kroatien ein gleichberechtigtes Mitgliedder Europäischen Union wird, hat URIHO damit angefangen die Entwicklung der beruflichenRehabilitation in europäischen Ländern zu verfolgen. Wir haben eine intensive Verbindung mitähnlichen Institutionen in den Ländern der Europäischen Union und haben eine Partnerschaftentwickelt. Wir vergleichen die Konzepte und Arbeitsmodele, Standardvorgänge- und Prozeduren,verschiedene Ansätze und Methoden, Beispiele einer guten Praxis, Werkzeuge usw. Die virtuelleWerkstatt/Übungsfirma ist in vielen Ländern der Europäischen Union (Österreich, Deutschland)ein Bestandteil, beziehungsweise eine der Leistungen im Programm der beruflichen Rehabilitation.Die Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation, die für schwer vermittelbare Gruppen gedacht229


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimasind, werden durch Programme und Leistungen wie in unserem Arbeitszentrum (Frankreich,Italien) durchgeführt. Die Programme der beruflichen Rehabilitation, aber auch die Modelle dervirtuellen Werkstatt und des Arbeitszentrums, die wir in URIHO durchführen, versuchen wir mitden Empfehlungen und Standards der Europäischen Kommission, die auch in anderen Ländernder Europäischen Union angewandt werden, abzugleichen.Ich erwähne nur einige von ihnen.• COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT,THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THECOMMITTEE OF THE REGIONSA new impetus for European cooperation in Vocational Education and Training to supportthe Europe 2020 strategyBrussels, 9th July 2010; COM(2010) 296 final• COMMISSION STAFF WORKING DOCUMENTVocational education and training for better skills, growth and jobs Communication fromthe CommissionRethinking Education: Investing in skills for better socio-economic outcomesStrasbourg, 20th November2012; SWD(2012) 375 final• European Bussines Forum on Vocational Training – Brussels, 7 - 8 June 2012Report: The use of work based learning for competence development – challenges andpractices• Work- based Vocational Training A Model for Success - Sustainably strengthening VETStructures in Europe – EVBB – European Association of Institutes for Vocational Training,19th February 2013URIHO ist seit 2011 ein gleichberechtigtes Mitglied im EVBB – einer europäischenAssoziation von Institutionen, die sich mit beruflicher Rehabilitation und professionellenTrainings beschäftigt. Vor der Mitgliedschaft erfolgten erst einige Jahre Zusammenarbeit mitähnlichen Institutionen, was als eine Art Überprüfung unserer Programm- und Fachkapazitätensowie unserer Reichweite diente.Das Europäische Netzwerk der lebensbegleitenden beruflichen Beratung hat URIHOsvirtuelle Werkstatt als kroatisches Beispiel einer guten Praxis im Rahmen der internationalenBemühungen um die Erstellung des Europäischen Netzwerkes für eine Politik der lebensbeg-230


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaleitenden Beratung, in dem auch Kroatien ein gleichberechtigtes Mitglied ist, hervorgehoben.URIHOs virtuelle Werkstatt wurde als gute kroatische Praxis hervorgehoben und beschrieben.Unter dem Titel „URIHOs Partnermodell der Entwicklung der Fähigkeiten für Menschen mitBehinderung“ wurden der Hintergrund, die Implementierung und die jetzigen Resultate derAnwendung unseres Modells der virtuellen Werkstatt für arbeitslose Menschen mit Behinderungbeschrieben. Ich werde nur einen Satz zitieren: „Die Evaluierung des Modelles hat gezeigt,dass die Teilnehmer nach sechs Monaten ihr Arbeitspotenzial, einschließlich der Fähigkeit derSteuerung ihrer Karriere weiterentwickelt haben.“Wenn man die nicht gerade vorteilhafte Situation auf dem Arbeitsmarkt, in der sich dieRepublik Kroatien im Vergleich zu den meisten Ländern der Europäischen Union befindet, inBetracht zieht, sind die Resultate unserer Rehabilitationsprogramme für die Beschäftigungvon Menschen mit Behinderung sogar mehr als gut. Sie sind respektabel und stimmen mit denErfolgskriterien der beruflichen Rehabilitation, die beispielsweise in der Republik Österreichangewandt werden, überein. Nach diesen Kriterien muss es binnen 3 Monate von der Abschließungder beruflichen Rehabilitation zu einer Anstellung kommen und der Arbeitsplatz soll mindestens6 Monate behalten werden.Mit dem Projekt virtuelle Werkstatt/Übungsfirma haben wir noch ein, nicht so unwichtiges,Resultat erzielt. Während wir dieses aus den Vorbeitrittsfonds der Europäischen Union finanziertesProjekt geschaffen, geschrieben und durchgeführt haben, haben wir die Regeln des Projektzyklus,die in den Ländern der Europäischen Union angewandt werden, gelernt und angewandt. DieMitgliedschaft Kroatiens in der Europäischen Union steht uns bevor und das ist eine guteMöglichkeit uns darauf vorzubereiten.ZusammenfassungDie Langzeitarbeitslosigkeit einer großen Anzahl von Menschen mit Behinderung inder Republik Kroatien und ein niedriges Niveau ihrer Bildungs- und Berufskompetenzen, hatURIHOs Fachleute dazu bewogen zwei neue Modelle von Rehabilitationsaktivitäten zu kreieren:das Arbeitszentrum und die virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) für arbeitslose Menschen mitBehinderung. Ziele dieser neuern Rehabilitationsaktivitäten sind: die Erneuerung von Wissen undFähigkeiten von arbeitslosen Menschen mit Behinderung, die Stärkung ihrer Arbeitspotenzialeund die Steigerung ihrer Beschäftigungschancen auf dem Arbeitsmarkt.URIHOs Arbeitszentrum wurde mit dem Ziel organisiert, beruflich – soziale Trainings fürschwer vermittelbare Menschen mit Behinderungen abzuhalten. Nach dem beruflich – sozialemTraining in Dauer von 6 Monaten bis zu einem Jahr, haben 58% der Nutzer, die während derBeobachtungen als leicht vermittelbar eingeschätzt wurden, einen Arbeitsplatz in Handwerk- undIndustrieberufen gefunden.231


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIn URIHOs virtueller Werkstatt lernen langezeitarbeitslose Menschen mit verschiedenenArten von Behinderung (Sehschwäche, Hörschädigung, körperliche Behinderung), dieBerufe in der Administration, im Marketing, Finanzwesen oder in der Rechnungslegungausgeübt haben, „durch Arbeit“. Mit Hilfe der neusten Computerausstattung und Trainernwerden wirkliche Arbeitssituationen auf Finanz- und Rechnungslegungsabteilungen, in derBeschaffung, im Absatz, Marketing und entsprechende administrative Tätigkeiten simuliert.Auf diese Weise stärken die Nutzer, also Menschen mit Behinderung, ihre persönlichenund professionellen Kompetenzen, die notwendig für eine erfolgreiche Beschäftigung sind.Aus der Gruppe, die im Rahmen ihres Berufes als gut vermittelbar eingeschätzt wurde,haben binnen 3 Monate seit Ende der beruflichen Rehabilitation 62% der Nutzer einenArbeitsplatz gefunden.Die Evaluierung der erreichten Resultate dieser neuen Rehabilitationsaktivitäten hat gezeigt,dass beide Modelle, die URIHO vorgestellt hat, nicht nur zu der Stärkung von professionellenund persönlichen Kompetenzen von langzeitarbeitslosen Menschen mit Behinderung, sondernauch zu ihrer besseren und öfteren Anpassung an den Arbeitsmarkt sowie zu ihrer besserensozialen Einbeziehung beitragen haben. Beide Modelle wurden so ausgearbeitet, dass sieStandardprozeduren vorstellen können, die auf gleiche Weise in ganz Kroatien durchgeführtwerden und die zum Großteil mit den in der Europäischen Union angewandten Prozessenübereinstimmen.Die Methoden der beruflichen Rehabilitation sind in der Einschätzung der verbliebenenArbeitsfähigkeiten unersetzbar. Sie sind eine sehr logische Fortsetzung der Einschätzungsmethodennach dem Prinzip Papier – Stift, die auf Untersuchungen, Tests, Interviews, Beratungstätigkeitenund Informierung basieren.Schlüsselwörter: Menschen mit Behinderung, berufliche Rehabilitation, virtuelle Werkstatt,Arbeitszentrum, BeschäftigungLITERATURVERZEICHNIS:1. Lifelong Guidance Policy Development: A European Resource Kit – Finnish Institute forEducational Research, 2012.2. Vježbenička tvrtka – vrata u svijet poduzetništva - Agencija za strukovno obrazovanje,Zagreb, 2009.3. http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/vet_en.htm4. http://ec.europa.eu/education/news/rethinking_en.htm5. http://evbb.de/servise/doc4download/broschuren_folder/evbb_positionspapier_en.pdf232


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPRIMJENA CASE MANAGEMENTA U PROFESIONALNOJREHABILITACIJIDamira Benc, dipl. iur.Hrvatska,Fond za profesionalnu rehabilitaciju izapošljavanje osoba s invaliditetomSažetakU uvodnom dijelu dan je kratak prikaz osnova Case Managementa kao pristupa pružanjuusluga za provođenje ciljanih aktivnosti u različitim aspektima života klijenta na koje utječenjegov invaliditet, kako bi se klijentu pružila prava i konkretna usluga u skladu s njegovimstvarnim potrebama. Kratak osvrt dan je na važnost procesa Case Managementa ne samo kaopristupa pružanju konkretnih usluga za konkretnog klijenta već i kao načina da se upravlja iunapređuje sustav u cjelini. Također je dan osvrt i na profil kompetencija Case Managera tenačela profesionalne etike u radu Case Managera. Posebna pažnja usmjerena je na proces CaseManagementa i ključne elemente Case Managementa: 1. procjenu stanja; 2. izradu plana pomoći/mjera; 3. provebu; 4. evaluaciju.1. UvodCase Management je skup multidisciplinarnih aktivnosti u cilju stvaranja uvjeta za socijalnouključivanje na svim razinama klijenta s kompleksnim i višestrukim potrebama, uz minimumtroškova kroz koje se te aktivnosti mogu ostvariti. Case Management omogućava pristup pružanjuusluga koji je fokusiran na određenog klijenta, uvažavajući njegove individualne potrebe.Case Management kao cjelovit pristup pružanju usluga klijentu razvijao se u SjedinjenimAmeričkim Državama u okviru zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi. Metoda CaseManagementa prihvaćena je i primjenjuje se u Europskoj uniji i cijelom svijetu.Koristi se više definicija Case Managementa, a svaki stručnjak koji ga provodi primjenjujeonu koja je najbolje usklađena s njegovim radnim mjestom i sferom djelovanja. Kroz pristup CaseManagementa stručnjak koji vodi slučaj primjenjuje svoju cjelokupnu naobrazbu u cilju rješenjakonkretnog slučaja. U procesu profesionalne rehabilitacije Case Manager je ključna osoba kojaupravlja svim aktivnostima vezanim uz klijenta - rehabilitanta, vodeći računa o interesu klijenta,interesu institucije te interesu čitavog društva.233


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCilj procesa Case Managementa je osiguranje pružanja usluga potrebnih klijentu bez zastojai zapreka. Krajnji cilj u odnosu na klijenta je samostalan život i potpuna socijalna uključenost.Osim ostvarenja ovog cilja za društvo je važan jedan, da se za što manje uloženih sredstava uproces, učini što više i što efikasnije. I upravo tu sustav prepoznaje značaj Case Managementakoji kroz svoje aktivnosti i mjere postiže najbolje i najisplativije rezultate. Case Manager djelujeu procesu kao dobar gospodar i štedi novac naručitelja usluge jer klijenta upućuje ciljano udruge sustave u skladu s njegovim individualnim potrebama. U procesu Case Managementafokus je na individualnim potrebama određenog klijenta, uz uvažavanje bio-psiho-socijalnogmodela procjene potreba za stvaranje uvjeta, kako klijentu, tako i Case Manageru, za provođenjeciljanih aktivnosti u različitim aspektima života klijenta na koje utječe njegov invaliditet. Sveje to važno kako bi se klijentu pružila prava i konkretna usluga u skladu s njegovim stvarnimpotrebama. Case Management kao pristup pružanju usluga, ulazi u segmente sustava zdravstva,sustava socijalne skrbi te sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja. Case Manager,pri susretu s konkretnim problemom klijenta, kroz proces Case Mangementa, vodeći računa orealnim potrebama klijenta, umrežava sve ove sustave u cilju organiziranja pružanja konkretnihusluga orijentiranih prema klijentu, ali i vodi računa o prioritetima naručitelja usluga. Takavpristup zahtijeva standardizirana pravila postupanja, adekvatnu organizacijsku strukturu podrškepružanja usluga, Case Managere – osoblje koje ima osnovno obrazovanje iz društvenih znanosti teprograme i planove koji omogućavaju organizaciji, u kojoj Case Manager radi, da prati i analizirarezultate svakog konkretnog slučaja Case Managementa u cilju daljnjeg razvoja same organizacije,ali i kao poticaj za iniciranje promjena politika na nacionalnoj razini. Nadalje, Case Manager iorganizacija u kojoj rad moraju održavati ujednačenu razinu kvalitete u pružanju usluga svakompojedinom klijentu, ali i prema široj populaciji. Dakle, Case Management možemo promatrati snekoliko različitih stajališta:1. organizacijskog – jedan voditelj slučaja – stručnjak, koji je institucionalno pozicioniran;2. interdisciplinarnog – sudjelovanje specijaliziranih stručnjaka (unutar institucije CaseManagera i unutar sustava koji djeluju u procesu Case Managementa, što zahtijeva koordinacijui kooperaciju između sustava)3. administrativnog – transparentno i učinkovito postupanje kroz standardizaciju svihpostupaka unutar svih institucija uključenih u cijeli proces4. stručnog – orijentiran prema klijentu i prema ostvarenju zajednički utvrđenog cilja.Klijentu se pruža potpora, osnažuje ga se i motivira tijekom cijelog procesa. Također je potrebnokontinuirano vršiti koordinaciju i jačati kooperaciju klijenta i institucija5. socijalno-političkog – senzibiliziranje neposredne okoline i društva u cjelini na problemekoji se javljaju tijekom provođenja procesa kako bi se mijenjanjem postojećih politika i ciljevana lokalnoj i državnoj razini utjecalo na stvaranje povoljnih uvjeta za rješavanje tih problema.Ovakav način organiziranja procesa Case Mangementa osigurava ujednačenu kvalitetu pružanjausluga svakom pojedinom klijentu, transparentnost načina pružanja usluga, uz učinkovitost234


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima(efektivnost) i djelotvornost (efikasnost). U procesu Case Managementa posebno moramo voditiračuna o korelaciji cijene i učinkovitosti procesa u odnosu na individualne potrebe klijenta, kao iprioritete i politike naručitelja usluge.Case Management je posebno značajan u pružanju usluga klijentima koji imaju kompleksnepotrebe i kojima je potreban pristup širokom spektru usluga kao i različitih načina pružanja usluga.Za klijenta su ostvarive, između ostalih, sljedeće koristi: bolja kvaliteta usluge koja utječei na bolje sveukupne rezultate; kontinuirano osnaživanje i praćenja napretka klijenta; direktnouključivanje klijenta u donošenje odluka; olakšan pristup raspoloživim uslugama. Osim za klijenta,Case Management donosi koristi i za pružatelja usluga, i to: standardiziran postupak, podijeljenuodgovornost za rezultate, u skladu sa svojim nadležnostima i mogućnostima; interakcija izmeđuklijenta i stručnjaka je fokusiranija te omogućuje bolje korištenje radnog vremena stručnjaka i dr.Kako bi se omogućilo pružatelju usluge da pruži najbolju moguću uslugu, Case Manager treba snjim razviti odnos koji je baziran na međusobnom povjerenju .Iako Case Management donosi značajne rezultate i koristi, postoje i situacije u kojima nijeučinkovit i kada njegova primjena ne daje željene rezultate:1. kada klijent nema volju i motiv za sudjelovanje u procesu2. kada se radi o uslugama koje imaju izrazito veliki broj klijenata unutar institucije3. kada klijenti iskoriste uslugu u vrlo kratkom vremenuU slučaju navedenom pod 2. i 3. mogu se koristiti neki od elemenata Case Managementa uradu s klijentima.Kroz proces Case Managementa, uvažavajući prethodno navedene principe, upravljamo nesamo problemom koji je predmet konkretnog Case Managementa već i sustavom u cjelini.Case Management primjenjiv je u društvenoj zajednici na tri razine:1. mikro razina – konkretan pristup Case Managera klijentu u konkretnom postupku2. mezo razina – pristup procesu Case Mangementa unutar institucije u kojoj radi CaseManager3. makro razina – razvijanje strategija na lokalnoj i nacionalnoj razini u cilju promjenepolitika i senzibiliziranja društva u cjeliniUpravo ovakva rasprostranjenost Case Managementa u svim razinama društva omogućava,kroz praksu i rezultate Case Managementa u konkretnim slučajevima, utjecanje na promjenei razvoj politika u širem kontekstu, kao i senzibiliziranje društva o korisnim učincima CaseManagementa putem ciljanog i učinkovitog trošenja proračunskih sredstava koje rezultiraefikasnim socijalnim uključivanjem osoba s invaliditetom u sve sfere društva.235


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2. Case Manager (voditelj slučaja)Case Manager je educirani stručnjak koji vodi proces Case Managementa. On ne pružapotrebne usluge klijentu već posreduje između klijenta i pružatelja usluge. Osnovna načela radaCase Managera su komunikacija - kooperacija - koordinacija.U odnosu na klijenta Case Manager mora: utvrditi i znati što je klijentu potrebno; voditiračuna o cijenama i kvalitetama usluga na tržištu; kontrolirati usluge – evaluiranje uslugau odnosu na napredak koji je klijent ostvario radi korištenja određene usluge (postignut cilj/djelomično postignut cilj/nije postignut cilj); razvijati partnerski odnos s klijentom (prava iobveze propisana ugovorom); u svakom trenutku biti usmjeren na cilj. U odnosu na pružateljausluge Case Manager mora: prevladati probleme vezane uz nedostatke usluga (važnost mikromezo-makrokomunikacije); razvijati partnerski odnos u kojem će naći zajedničke poveznice irazmjenjivati relevantne informacije.2.1. Razine potpore klijentuU kontaktu s klijentom Case Manager pruža sljedeće razine potpore:1. Informacija – Case Manager prikuplja općenite informacije o klijentu i upućuje ga uprava i mogućnosti na općoj razini2. Savjetovanje – vodi se kao detaljan razgovor s klijentom u kojem se sagledava njegovasituacija. Case Manager ne ulazi u kompleksnost klijentova problema već ga usmjerava premainstitucijama gdje može ostvariti prava . Nadalje, daje klijentu jasan pregled situacije i procjenusvega što klijentu treba, bez obzira da li postoje sredstva za pomoć. Također, Case Manager dajeklijentu informaciju o tome što treba očekivati ako uđe u proces Case Managementa.3. Intervencija u slučaju krize – odnosi se na izvanredne situacije koje se ne mogu predvidjeti,ali kada se dogode, potrebno je brzo djelovanje. U ovakvom slučaju dolazi do zastoja urješavanju osnovnog problema, dok se ne riješi kriza.4. Osiguranje egzistencije (materijalna potpora) – klijenta se informira o pravima u vezifinancijske potpore, te od kojih institucija može ostvariti financijsku potporu za vrijeme trajanjapostupka Case Managementa.5. Case Management – obuhvaća sve prethodne razine potpore klijentu2.2. Ključne funkcije Case ManageraU procesu Case Manager ima tri ključne funkcije (tzv. „magični trokut“) koje su umeđusobnoj korelaciji: zastupnik (zastupanje interesa klijenta, a ne zastupanje klijenta) – agent(pronalazak rješenja koja su klijentu potrebna i posredovanje za pružanje potrebnih usluga) –izbacivač (olakšava pristup uslugama i istovremeno prati učinkovitost i troškove usluga).236


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2.3. Profil kompetencija Case ManageraCase Manager mora imati dobra temeljna znanja u vlastitom zanimanju uz usavršavanjekroz rad i praksu. Profil kompetencija Case Managera mora imati četiri osnovna aspekta:1. stvarna profesionalna kompetencija (komunikacijske vještine, organizacijske vještine,poznavanje organizacijskih struktura, poznavanje socijalnih infrastruktura i strukturaopskrbe i dr.)2. osobna kompetencija (izgradnja mreže poznanstava, sposobnost izgradnje menadžmentaznanja, podučavanje)3. socijalna kompetencija (sposobnost komunikacije, kooperacije, koordinacije, rješavanjakonflikata)4. metodička kompetencija (sposobnost i spremnost za osobni razvoj).2.4. Case Manager i profesionalna etikaU svom radu Case Manager mora se voditi načelima profesionalne etike koja se očitujukroz opća načela profesionalnog djelovanja (načelo nediskriminacije; poštivanje pravila struke;izvršavanje radnih zadataka u roku i točno); odnos prema klijentima (klijenta držati u granicamarealiteta; partnerski odnos; otvorenost; „pomoć za samopomoć“); odnos prema suradnicima(tolerancija – uvažavanje različitih mišljenja; kolegijalnost; komunikacija; razvijanje timskograda); odnos prema pripadnicima drugih zanimanja (uvažavanje različitih mišljenja, razvijanjekolegijalnosti, spoznaja vlastitih ograničenja); odnos prema institucijama (razvijanje partnerskogodnosa; komunikacija; koordinacija aktivnosti između različitih institucija te između institucije iklijenta) i ponašanje u javnosti.3. Temeljni elementi Case ManagementaTemeljni elementi procesa Case Managementa su: 1. procjena, 2. plan mjera, 3. provedba,4. evaluacija. Navedeni elementi provode se u šest koraka: primanje, procjena, planiranje pomoći,provedba, praćenje i evaluacija. Za uspješnu provedbu procesa moraju se primjenjivati svielementi. Elementi Case Managementa mogu se u praksi primjenjivati različito u odnosu narazličite usluge koje se pružaju klijentu. Proces može biti relativno kratak i orijentiran na pojedinizadatak ili može biti duži i orijentiran na cijeli proces. Fokus procesa može biti usmjeren premaosnaživanju klijenta ili rješavanju njegovog problema.Prije početka procjena stanja i potreba klijenta, nakon ulaza klijenta u sustav, potrebno jedefinirati sljedeće:237


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima- da li je Case Management u konkretnom slučaju doista potreban- tko ocjenjuje potrebu za Case Managementom- koje uvjete osoba treba ispuniti da bi ušla u proces Case Managementa- tko procjenjuje osobu koja ulazi u proces Case Managementa- kakva su očekivanja klijenta od ulaska u Case Management- tko plaća uslugu Case Managementa u konkretnom slučaju- kakva je funkcionalna sposobnost klijenta, te razina njegove dijagnoze- koliko je drugih institucija nadležno u pružanju potpore klijentu- kakva je socijalna okolina klijenta- koliko je aktera uključeno u rješavanje problema (institucije i osobna okolinaklijenta)Tijekom primanja klijenta u sustav potrebno je pravovremeno djelovati i klijentu uputitipodršku koja mu je potrebna; obavijestiti ga o samom procesu primanja; svaku osobu koja nećebiti prihvaćena kao klijent, informirati o drugim mogućnostima, odnosno kada je god to mogućeuputiti ga u službe koje će mu moći pružiti potrebne usluge; svakom klijentu dati sve informacijeo uslugama koje će se provesti, kao i pravima i obvezama klijenta i pružatelja usluge.Nakon što se utvrde odgovori na navedena pitanja, započinje se s procjenom stanja i potrebaklijenta.3.1. Procjena stanjaProcjena stanja je proces koji se kontinuirano ponavlja tijekom procesa. Stoga valja razlikovatiprocjenu koja se vrši u kriznim situacijama za potrebe krizne intervencije, dodatne procjenekoje se vrše tijekom procesa, ako se za to pokaže potreba, i početne procjene koja se poduzimau svrhu izrade plana pomoći. Pri procjeni vrši se detaljno i sistematsko ispitivanje stanja klijenta(financijska situacija, zdravstvene potrebe, samostalnost u životu, razina socijalne uključenosti,stanovanje, emocionalne potrebe i sl.) te se posebna pažnja obraća potrebama i željama klijenta(klijent je aktivno uključen u proces procjene i donošenja odluka). Procjena se provodi temeljemMeđunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja. Procjena stanja jekompleksan proces kojemu se teško može predvidjeti trajanje. Case Manager mora pozornopratiti ponašanje, držanje i način govora klijenta kako bi mogao što pravilnije ocijeniti njegovostanje. Od presudne važnosti je volja klijenta za sudjelovanje u procesu Case Managementa. CaseManager treba u svakom trenutku imati na umu kako proces Case Managementa nije obvezan– klijent može samo tražiti određene informacije ili određene usluge te nema želju sudjelovatiu cjelovitoj procjeni stanja ili planiranju pomoći. Klijent mora imati volju i biti motiviran zasudjelovanje u procesu. Ako je klijent u krizi, treba mu pomoći oko izlaska iz krizne situacije pase onda preusmjeriti na procjenu stanja. U ovom koraku Case Manager dobije puno informacija,ali mora ostati orijentiran isključivo prema zadanom cilju kako bi uz suradnju s klijentom što238


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimabolje definirao sve zadatke koji se trebaju poduzeti. Nakon definiranja zadataka, Case Managerprezentira cijeli slučaj timu stručnjaka unutar svoje organizacije/institucije. Sastav tima ovisio individualnim potrebama klijenta. Cilj prezentacije je dogovor o mogućnostima provedbeCase Managementa. Na završnoj sjednici tima, na kojoj se odlučuje o potrebi provođenja CaseManagementa u konkretnom slučaju, mora biti prisutan i klijent. Najčešći razlog za odustajanjeod postupka Case Managementa je odustajanje klijenta od procesa jer uviđa kako kroz procesCase Managementa stječe određena prava, ali i određene obveze. Posebno je važna temeljitapriprema u fazi procjene za učinkovito izvršenje daljnjih faza u procesu Case Managementa.3.2. Izrada plana pomoći/mjeraNakon procjene i zajedničke odluke (klijent - Case Manager - stručni tim) slijedi izradaplana pomoći. U ovoj fazi Case Manager mora biti fokusiran na utvrđeni cilj kako bi što boljemogao utvrditi koje mjere, odnosno aktivnosti imaju prioritet u provođenju, imajući u vidu socioekonomskookruženje klijenta i u kojem opsegu ono utječe na njegov rad, odnosno rehabilitaciju.Case Manager, uz pomoć tima, priprema plan pomoći, ali ga mora završiti uz sudjelovanjeklijenta (klijent mora aktivno sudjelovati). Klijent mora znati svoje prioritete, ali mora bitiupoznat sa svime onime što sam mora učiniti, kako bi se ciljevi ispunili. Cilj/ciljevi mogu bitimali, konkretni i kratkoročni ili veliki i oni koji se trebaju realizirati dugoročno, ali je bitno dase u planu pomoći postavljaju ostvarivi ciljevi. Ako su preširoko postavljeni, treba ih podijeliti umanje korake. Ovakav individualan pristup omogućuje Case Manageru da uvidi sve barijere (malei velike) koje stoje na putu ostvarenja cilja kako bi mogao izraditi što realiniji i što učinkovitijiplan. U ovoj fazi planiranja nije moguće predvidjeti hoće li se za sve zadane mjere/aktivnostimoći ostvariti potrebne usluge stoga je vrlo važno osmisliti alternative. Dva osnova cilja kojasu potrebna u planiranju su ostvarivanje financijske potpore i ostvarivanje socijalne potpore,uz postavljanje ostalih ciljeva koji su u skladu s individualnim potrebama klijenta, primjericemobilitet ili način komunikacije. Potrebno je pružiti klijentu osjećaj uključenosti u izradu plana iosigurati sve kako bi klijent u potpunosti razumio plan i sve što on podrazumijeva. Moguće je dai neki drugi pružatelj usluga provodi postupak Case Managementa u odnosu na aktivnosti iz svojenadležnosti, te je potrebno paziti kako ne bi došlo do paralelnog provođenja istih aktivnosti. Stogase mora kontaktirati takvog pružatelja usluge i u koordinaciji s njim uskladiti plan pomoći. Izradaplana pomoći završava sklapanjem ugovora s klijentom o međusobnim pravima i obvezama.Plan pomoći treba biti usmjeren na postizanje vještina koje će klijentu omogućiti samostalnost,uključivanje na tržište rada te zaključenje slučaja od strane Case Managera.3.3. ProvedbaU fazi provedbe, izvršavaju se sve aktivnosti sukladno utvrđenom planu iako se i za vrijeme239


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaplaniranja već počinje s provedbom nekih mjera. Case Manager mora pratiti što partneri iz drugihinstitucija rade za klijenta. Određene usluge može pružiti Case Manager, ali na veliku većinu nemautjecaja već samo posreduje između klijenta i pružatelja usluge. Direktna usluga odnosi se nakonkretan rad s klijentom, kao i rad za klijenta, na način da mu se omogući pristup informacijama,uslugama (ovisno o individualnim potrebama klijenta) i upućivanjem u nadležne institucije.Svakom klijentu se daje potpora u kriznim situacijama, kako bi se osigurala sigurnost klijenta isigurnost drugih. Također, klijentu se treba pružiti podrška kako bi ostvario svoj individualni plante mu se treba omogućiti pristup svim bitnim informacijama koje su vezane uz njegove potrebei opcije.U fazi provedbe, dolazi do izražaja koordinacija između sustava koji vrše usluge, kojapodrazumijeva poznavanje uloge drugih pružatelja usluga, kako bi se stvorilo radno okruženje imeđusobna suradnja. Također, kroz koordinaciju mogu se lakše i jednostavnije identificirati čestanerazriješena pitanja, kao i mogući nedostaci, te dupliciranje usluga.Uz provedbu mjera kontinuirano se provodi nadzor, koji prvenstveno služi usklađivanju planamjera s razvojem situacije i napretkom procesa. U nadzoru dolazi do izražaja i odnos koordinacijei kooperacije (klijent - Case Manager - institucije) te sve mane i prednosti tog odnosa. Takođervažno je voditi računa i o konkretnim željama i idejama klijenta, kao i konstantno osnaživati imotivirati klijenta. Kroz konkretni slučaj, osim individualne strane vezane uz određenog klijenta,utvrđuju se slabosti i prednosti sustava. Dakle, Case Management ne upravlja samo konkretnimproblemom klijenta već i čitavim sustavom. Pomoćni plan se konstantno nadzire kako bi seutvrdili ostvareni ciljevi i uklonile eventualne prepreke koje su se pojavile. Nadalje, kontinuiranose vodi evidencija kontakata s klijentom i komunikacije s drugim pružateljima usluga, u odnosuna individualne potrebe klijenta koja također olakšava nadzor procesa.Kako se slučaj privodi kraju, klijentu se mora omogućiti sudjelovanje u izradi plana oizvršenju kao i o potrebi dodatnih nadzora i kontrola. Završna izvješća trebaju se izraditi u suradnjis klijentom, što omogućava dobivanje korisnih povratnih informacija, daje priliku klijentu da sekritički osvrne na čitav proces, na sve ostvarene ciljeve te da se identificira eventualna potrebapraćenja i nakon što proces završi.3.4. EvaluacijaU posljednjoj fazi procesa provodi se završna evaluacija te se procjenjuju svi dobivenirezultati. Ocjenjuju se sve poduzete mjere, cijeli proces te na koji način i u kom opsegu je postignutcilj. Svi koraci, sve aktivnosti u procesu moraju biti dokumentirani. Iz dokumentacije morajubiti razvidni svi detalji vezani uz proces (npr. koja institucija je nadležna za provođenje koje mjere).I u procesu evaluacije koristi se Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i240


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimazdravlja. U odnosu na cilj, kroz evaluaciju se utvrđuje da li je postignut u cijelosti, djelomičnoili nije postignut. Evaluacija se, osim u konačnoj fazi, mora raditi konstantno kroz čitav proces(periodično – po isteku vremenskog razdoblja ili nakon provedene mjere) te jedan cilj može bitievaluiran nekoliko puta tijekom procesa. Cilj se ne može uvijek ispuniti (ali to ne znači neuspjehprocesa Case Managementa, niti Case Managera) jer su se tijekom procesa mijenjali određeniuvjeti vezani uz klijenta i njegovu neposrednu i širu socio-ekonomsku okolinu.Pismenim izvješćem, kojeg potpisuju klijent i Case Manager, završava proces. Klijentutreba omogućiti da sudjeluje u evaluaciji svih pruženih usluga. Završno evaluiranje provodi senakon provedbe svih mjera. Obavezno se moraju obuhvatiti i svi propusti u procesu, koji biomogućili bolje rezultate, kako bi se isti mogli ispraviti i izbjeći u novim slučajevima.4. ZaključakBudućnost profesionalne rehabilitacije je u individualizaciji mjera usmjerenih ka pojedincukoji je dodatno motiviran, čime se ostvaruju uštede u sustavu. Upravo u tome je vrijednost CaseManagementa kao sustava upravljanja procesom profesionalne rehabilitacije, koji vodi računa oispunjavanju individualnih potreba klijenta uz maksimalnu učinkovitost (efektivnost – odabratiprave cijene – jeftino, ne znači uvijek i povoljno) i djelotvornost (efikasnost – raditi prave stvarina pravi način).Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je u suradnjis partnerima (BBRZ, HZZ, Udruga OSVIT) razvio prijedlog hrvatskog modela profesionalnerehabilitacije te su ojačani kapaciteti stručnih radnika koji će raditi u profesionalnoj rehabilitacijičime je Fond ispunio jednu od svojih glavnih zakonskih nadležnosti. Izrađeni prijedlog modelaprofesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku vodi računa o ekonomičnosti i učinkovitostiuloženih sredstava, između ostaloga i uvođenjem procesa Case Managementa, te je u skladus Konvencijom UN–a o pravima osoba s invaliditetom. Donošenjem Zakona o profesionalnojrehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (čije se donošenje očekuje tijekom 2013.)stvorit će se preduvjeti za uspostavu sustava profesionalne rehabilitacije. Ono o čemu će trebativoditi računa prilikom uvođenja sustava profesionalne rehabilitacije i provođenja procesa CaseManagementa je potreba da se osigura Case Management kao pozitivno iskustvo za klijenta, kojemu omogućava postizanje zadanih ciljeva, alternative u slučaju kad se utvrde određene prepreke,a s druge strane, da se društvu osigura ekonomično i efikasno trošenje sredstava.241


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaDER EINSATZ VON CASE MANAGEMENT IN DERPROFESSIONELLEN REHABILITATIONDamira Benc, dipl. iur.Kroatien,Fond für professionelle Rehabilitation undBeschäftigung von Menschen mit BehinderungZusammenfassungDer einleitenden Teil enthält eine kurze Darstellung der Grundlagen des CaseManagements als Ansatz für Dienstleistungen im Rahmen der Durchführung gezielter Aktivitätenin unterschiedlichen, durch ihre Behinderung beeinflussten, Lebensbereichen der Klienten, umihnen Rechte und konkrete Dienstleitungen in Einklang mit ihren tatsächlichen Bedürfnissen zugewähren. Es folgt eine kurze Betrachtung der Wichtigkeit des Case Management Prozesses, nichtnur als Ansatz im Rahmen konkreter Dienstleistungen für bestimmte Klienten, sondern auch alsVerfahren zur Steuerung und Weiterentwicklung des Systems als Ganzes. Des Weiteren wird aufdas Profil der Kompetenzen des Case Managers sowie auf die Grundsätze professioneller Ethikim Rahmen der Arbeit des Case Managers eingegangen. Besondere Aufmerksamkeit gilt demCase Management Prozess und seinen Schlüsselelementen: 1. Fallaufnahme; 2. Hilfeplanung/Maβnahme; 3. Durchführung; 4. Evaluation.1. EinleitungCase Management ist ein Komplex multidisziplinärer Aktivitäten mit dem Ziel, Bedingungenfür die soziale Eingliederung des Klienten mit komplexen und multiplen Bedürfnissen auf allenEbenen zu schaffen, unter minimalem Kostenaufwand für die Verwirklichung der Aktivitäten.Case Management ermöglicht einen Dienstleistungsansatz, der auf einen bestimmten Klientenfokussiert ist und auf seine individuellen Bedürfnisse eingeht.Case Management als ganzheitlicher Dienstleistungsansatz für Klienten wurde in denVereinigten Staaten von Amerika im Rahmen des Gesundheits- und Sozialfürsorgesystemsentwickelt. Die Methode des Case Managements genieβt Akzeptanz und wird in der gesamtenEuropäischen Union sowie in der ganzen Welt angewandt.Es werden mehrere Definitionen des Case Managements verwendet, wobei jeder Experteder es durchführt diejenige anwendet, die am besten an seinen Arbeitsplatz und Tätigkeitsbereich242


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaangepasst ist. Durch den Case Management Ansatz wendet der Experte der den Fall betreutseine gesamte Fachausbildung mit dem Ziel an, den konkreten Fall zu lösen. Im Prozess derprofessionellen Rehabilitation ist der Case Manager die Schlüsselperson, die alle Aktivitätenim Bezug auf den Klienten-Rehabilitanden steuert und dabei die Interessen des Klienten, derInstitution und der gesamten Gesellschaft berücksichtigt.Ziel des Case Management Prozesses ist die Sicherstellung der vom Klienten benötigtenDienstleistungen ohne Verzögerung und Erschwernisse. Das letztendliche Ziel im Bezug aufden Klienten ist eine eigenständige Lebensführung und eine komplette soziale Integration.Auβer der Verwirklichung diese Ziels, ist für die Gesellschaft ein wichtiges Ziel, mit möglichstgeringem Mitteleinsatz im Prozess soviel und so effizient wie möglich zu bewirken. Geradehier erkennt das System die Bedeutung des Case Managements, das durch seine Aktivitäten undMaβnahmen die besten und kostenwirksamsten Resultate erzielt. Der Case Manager handeltim Prozess als guter Ökonom und spart dem Auftraggeber der Dienstleistung Geld, da er denKlienten in Übereinstimmung mit seinen Bedürfnissen gezielt an andere Systeme verweist. ImCase Management Prozess liegt der Fokus auf den individuellen Bedürfnissen eines bestimmtenKlienten, unter Berücksichtigung des Bio-Psycho-Sozialen Modells zur Fallbeurteilung, umfür den Klienten und den Case Manager Bedingungen zur Durchführung gezielter Aktivitätenin unterschiedlichen Lebensbereichen des Klienten, die dessen Behinderung beeinflusst, zuschaffen, um so dem Klienten seine Rechte und konkrete Dienstleitungen in Einklang mit seinentatsächlichen Bedürfnissen gewähren zu können. Case Management als Dienstleistungsansatzflieβt ein in das Segment des Gesundheitsystems, das Sozialfürsorgesystem sowie das Systemzur professionellen Rehabilitation und Beschäftigung. Der Case Manager vernetzt bei derBegegnung mit konkreten Problemen des Klienten durch den Case Management Prozess undunter Berücksichtigung der tatsächlichen Bedürfnisse des Klienten all diese Systeme mit demZiel, konkrete, auf den Klienten ausgerichtete, Dienstleistungen zu organisieren, wobei er auchdie Prioritäten des Auftraggebers der Dienstleistung berücksichtigt. Dieser Ansatz verlangtstandardisierte Verfahrensregeln, eine adäquate Organisationsstruktur zur Unterstützung derDienstleistung, Case Manager – Personal mit einer grundlegenden Ausbildung im Bereich derGesellschaftswissenschaften sowie Programme und Pläne, die der Einrichtung in der der CaseManager beschäftigt ist ermöglichen, die Resultate jedes konkreten Case Management Falls zuverfolgen und zu analysieren, mit dem Ziel der Weiterentwicklung der Einrichtung an sich, aberauch zur Anregung für die Initiierung einer Änderung der Politikinhalte auf nationaler Ebene. DesWeiteren müssen der Case Manager und die Einrichtung in der er beschäftigt ist ein einheitlichesQualitätsniveau bei der Dienstleistung für jeden einzelnen Klienten, aber auch gegenüber einerbreiteren Population, wahren. Daher können wir Case Management unter unterschiedlichenGesichtspunkten betrachten:1. organisatorisch – ein Fallmanager – institutionell positionierter Experte;2. interdisziplinär – Beteiligung spezialisierter Experten (innerhalb der Einrichtung des243


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaCase Managers und innerhalb des Systems das im Case Management Prozess fungiert, was eineKoordinierung und Zusammenarbeit zwischen den Systemen erfordert)3. verwaltungstechnisch – transparentes und effizientes Vorgehen mittels Standardisierungaller Verfahren innerhalb aller in den ganzen Prozess involvierten Einrichtungen4. fachlich – ausgerichtet auf den Klienten und auf die Verwirklichung des gemeinsamdefinierten Ziels. Dem Klienten wird Unterstützung gewährt und er wird während des ganzenProzesses gestärkt und motiviert. Auβerdem besteht die Notwendigkeit, eine kontinuierlicheKoordination vorzunehmen und die Zusammenarbeit zwischen Klient und Einrichtung zustärken5. sozial-politisch – Sensibilisierung der unmittelbaren Umgebung und der Gesellschaftals Ganzes bezüglich der bei der Durchführung des Prozesses auftretenden Probleme, um durchÄnderung der bestehenden Politik und der Ziele auf lokaler und stattlicher Ebene Einfluβ zunehmen auf die Schaffung günstiger Bedingungen für eine Lösung dieser Probleme. Einederartige Organisation des Case Management Prozesses sichert eine einheitliche Qualitätder Dienstleistungen für jeden einzelnen Klienten sowie Transparenz bei der Ausführung derDienstleistung, einhergehend mit Effizienz und Effektivität. Im Case Management Prozessmüssen wir insbesondere auf die Korrelation des Preises und der Effektivität des Prozesses imHinblick auf die individuellen Bedürfnisse des Klienten achten sowie auf die Prioritäten und diePolitikinhalte des Auftraggebers der Dienstleistung.Case Management ist besonders bedeutend bei Dienstleistungen für Klienten mitkomplexen Bedürfnissen, die einen Ansatz mit einem breiten Spektrum an Dienstleistungen undunterschiedlichen Arten der Dienstleistungserbringung benötigen.Für den Klienten ist u.a. folgender Nutzen verwirklichbar: bessere Qualität der Dienstleistung,die auch bessere Gesamtresultate beeinflusst; kontinuierliche Stärkung und Begleitung derFortschritte des Klienten; direkte Einbindung des Klienten in die Entscheidungsfindung;Erleichterung des Zugangs zu verfügbaren Dienstleistungen. Auβer für den Klienten bringtdas Case Management auch dem Dienstleister Nutzen, und zwar: Verfahrensstandardisierung:geteilte Verantwortung für die Resultate in Übereinstimmung mit den eigenen Zuständigkeitenund Möglichkeiten; die Interaktion zwischen Klient und Experte ist fokussiert und ermöglichteine bessere Nutzung der Arbeitszeit des Experten u.a. Um dem Dienstleister eine bestmöglicheErbringung der Dienstleistung zu ermöglichen, muss der Case Manager mit ihm ein aufbeidseitigem Vertrauen basiertes Verhältnis aufbauen.Auch wenn der Case Manager bedeutende Resultate und Nutzen bringt, gibt es auchSituationen in denen er nicht effektiv ist und sein Einsatz keine gewünschten Resultate erzielt:1. wenn der Klient keinen Willen und kein Motiv für die Beteiligung am Prozess hat2. wenn es sich um Dienstleistungen handelt, für die es eine ausgesprochen groβe Zahl anKlienten innerhalb der Einrichtung gibt3. wenn der Klient die Dienstleistung innerhalb sehr kurzer Zeit beansprucht244


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaIn den Fällen unter Punkt 2 und 3 können einige Elemente des Case Managements bei derArbeit mit den Klienten angewandt werden.Unter Berücksichtigung der zuvor aufgeführten Prinzipien, steuern wir durch den CaseManagement Prozess nicht nur das gegenständliche Problem eines konkreten Case Managements,sondern auch das System als Ganzes.Case Management ist in der Gesellschaft auf drei Ebenen anwendbar:1. Mikroebene – konkreter Zugang des Case Managers zum Klienten in einem konkretenVerfahren2. Mesoebene – Zugang zum Case Management Prozess innerhalb einer Einrichtung inder der Case Manager beschäftigt ist3. Makroebene – Entwicklung einer Strategie auf lokaler und nationaler Ebene mit demZiel, Politikinhalte zu ändern und die Gesellschaft als Ganzes zu sensibilisierenGerade diese derartige Verbreitung des Case Managements auf allen Gesellschaftsebenenermöglicht durch Praxis und Resultate des Case Managements in konkreten Fällen eineEinflussnahme auf Änderungen und Entwicklungen von Politikinhalten in einem breiterenKontext sowie eine Sesibilisierung der Gesellschaft bezüglich der nützlichen Leistungen desCase Managements durch gezielte und effiziente Ausgaben von Haushaltsmitteln, was zu einereffizienten sozialen Einbindung von Menschen mit Behinderungen in allen Gesellschaftssphärenführt.2. Case Manager (Fallmanager)Der Case Manager ist ein ausgebildeter Experte, der den Case Management Prozess leitet.Er erbringt nicht die vom Klienten benötigten Dienstleistungen, sondern vermittelt zwischen demKlienten und dem Dienstleister. Die grundlegenden Grundsätze der Tätigkeit des Case Managerssind Kommunikation – Kooperation – Koordination.Im Bezug auf den Klienten muss der Case Manager: feststellen und wissen, was der Klientbenötigt; die Preise und die Qualität der am Markt verfügbaren Dienstleistungen berücksichtigen;die Dienstleistungen kontrollieren – die Dienstleistungen evaluieren im Bezug auf den vomKlienten durch die Nutzung einer bestimmten Dienstleistung erzielten Fortschritt (erreichtesZiel / teilweise erreichtes Ziel / nicht erreichtes Ziel); eine partnerschaftliche Beziehung mit dmKlienten entwickeln (Rechte und Pflichten werden vertraglich festgelegt); zu jedem Zeitpunktzielorientiert arbeiten. Im Bezug auf den Dienstleister muss der Case Manager: Problemebezüglich eines Mangels der Dienstleistung bewältigen (Bedeutung der Mikro-Mezo-Makro-Kommunikation); eine partnerschaftliche Beziehung entwickeln, innerhalb derer er gemeinsameVerbindungen pflegt und relevante Informationen austauscht.245


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima2.1. Ebenen der Unterstützung des KlientenIm Kontakt mit dem Klienten gewährt der Case Manager folgende Unterstützungsebenen:1. Information – der Case Manager sammelt allgemeine Informationen über den Klientenund klärt ihn über seine Rechte und Möglichkeiten auf allgemeiner Ebene auf2. Beratung – wird im Rahmen eines detaillierten Gesprächs mit dem Klienten geleistet, indem dessen Situation erfasst wird. Der Case Manager geht hierbei nicht auf die Komplexität desProblems des Klienten ein, sondern verweist ihn an die Einrichtungen bei denen er seine Rechteverwirklichen kann. Des Weiteren gibt er dem Klienten eine klare Übersicht der Situation undeine Beurteilung dessen was der Klient benötigt, unabhängig davon ob Hilfsmittel zur Verfügungstehen. Auβerdem gibt der Case Manager dem Klienten Informationen darüber, was ihn erwartet,wenn er in den Case Management Prozess einsteigt.3. Intervention im Krisenfall – bezieht sich auf nicht vorhersehbare Ausnahmesituationen,bei denen nach ihrem Eintreten schnelles Handeln geboten ist. In so einem Fall kommt es zueinem Stillstand bei der Lösung des grundlegenden Problems, bis die Krise gelöst wird.4. Existenzsicherung (materielle Unterstützung) – der Klient wir über seine Rechte bezüglichfinanzieller Unterstützung informiert sowie darüber, bei welchen Einrichtungen er während derDauer des Case Management Prozesses finanzielle Unterstützung bekommen kann.5. Case Management – umfasst alle vorherigen Ebenen zur Unterstützung des Klienten2.2. Schlüsselfunktionen des Case ManagersIm Prozess hat der Case Manager drei Schlüsselfunktionen (das sogenannte „magischeDreieck“), die untereinander in Korrelation stehen: Anwalt (Interessenvertretung des Klienten,nicht die Vertretung des Klienten) – Vermittler (Lösungsfindungen die der Klient benötigtund Vermittlung von benötigten Dienstleistungen) – Torwart (erleichtert den Zugang zuDienstleistungen und verfolgt gleichzeitig die Effizienz und die Kosten der Dienstleistung).2.3. Profil der Kompetenzen des Case ManagersDer Case Manager muss über gute grundlegende Kenntnisse des eigenen Berufsfeldesverfügen, nebst Fortbildung durch Arbeit und Praxis. Das Kompetenzprofil des Case Managersmuss vier grundlegende Aspekte erfüllen:1. Tatsächliche professionelle Kompetenz (Kommunikationsfertigkeit, Organisationsfertigkeit,Kenntnisse der Organisationsstrukturen, Kenntnisse der sozialen Infrastruktur undder Versorgungsstruktur u.a.)2. Persönliche Kompetenz (Aufbau eines Beziehungsnetzwerks, Fähigkeit zum Aufbau vonManagementwissen, anlernen)246


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima3. Soziale Kompetenz (Kommunikationsfähigkeit, Kooperationsfähigkeit, Problemlösungsfähigkeit)4. Methodische Kompetenz (Fähigkeit und Bereitschaft zur persönlichen Entwicklung).2.4. Case Manager und professionelle EthikBei seiner Arbeit muss sich der Case Manager nach den Grundsätzen der professionellenEthik richten, die sich durch allgemeine Grundsätze der professionellen Tätigkeit offenbaren(Grundsatz der Nichtdiskriminierung; Achtung der Fachregeln; fristgerechte und korrekteAusführung der Arbeitsaufgaben); Beziehung zu den Klienten (dem Klienten verdeutlichenwas im Rahmen der Realität möglich ist; partnerschaftliches Verhältnis; Offenheit; „Hilfezur Selbsthilfe“); Beziehung zu Mitarbeitern (Toleranz – Akzeptanz unterschiedlicherMeinungen; Kollegialität; Kommunikation; Entwicklung von Teamarbeit); Beziehungen zuanderen Berufsgruppenzugehörigen (Akzeptanz unterschiedlicher Meinungen, Entwicklungvon Kollegialität, Erkennen eigener Einschränkungen); Beziehungen zu Einrichtungen(Entwicklung partnerschaftlicher Verhältnisse; Kommunikation; Koordinierung von Aktivitätenunterschiedlicher Einrichtungen sowie von gemeinsamen Aktivitäten von Einrichtung und Klient)und Verhalten in der Öffentlichkeit.3. Grundlegende Elemente des Case ManagementsDie grundlegenden Elemente des Case Managements sind:1. Assessment, 2. Maβnahmenplanung, 3. Durchführung, 4. Evaluation. Die genanntenElemente werden in sechs Schritten durchgeführt: Aufnahme, Assessment, Hilfeplanung,Durchführung, Monitoring und Evaluation. Für eine erfolgreiche Durchführung des Prozessesmüssen alle Elemente angewandt werden. Die Elemente des Case Managements können in derPraxis unterschiedlich eingesetzt werden bezüglich unterschiedlicher Dienstleistungen die für denKlienten erbracht werden. Der Prozess kann relativ kurz und auf eine einzelne Aufgabe gerichtetsein oder er kann lang und auf den gesamten Prozess ausgerichtet sein. Der Fokus des Prozesseskann auf die Stärkung des Klienten oder auf die Lösung seines Problems gerichtet sein.Nach dem Eintritt des Klienten ins System muss vor dem Beginn des Assessments derSituation und des Bedarfs des Klienten folgendes definiert werden:- ist Case Management im konkreten Fall wirklich notwendig- wer schätzt die Notwendigkeit eines Case Managements ein- welche Bedingungen muss die Person erfüllen, damit sie in den Case ManagementProzess aufgenommen werden kann- wer übernimmt das Profiling der in den Case Management Prozess eintretenden247


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaPerson- was erwartet der Klient von der Aufnahme in das Case Management- wer bezahlt die Dienstleistung des Case Managements im konkreten Fall- wie ist die funktionelle Fähigkeit des Klienten und wie lautet seine Diagnoseebene- wieviele andere Einrichtungen sind zuständig für Unterstützungsleistungen an denKlienten- wie ist das soziale Umfeld des Klienten- wieviele Akteure sind in die Problemlösung involviert (Einrichtungen und daspersönliche Umfeld des Klienten)Während der Aufnahme des Klienten in das System ist es notwendig, rechtzeitig tätigzu werden und dem Klienten die von ihm benötigte Unterstützung zu gewährleisten; ihn überden Aufnahmeprozess an sich zu informieren; jede Person die nicht als Klient aufgenommenwerden kann über andere Möglichkeiten informieren, bzw. wann immer es möglich ist die Personan Einrichtungen zu verweisen, die die benötigten Dienstleistungen erbringen können; jedemKlienten alle Informationen über Dienstleistungen die durchgeführt werden geben sowie über dieRechte und Pflichten des Klienten und des Dienstleister.Nachdem die Antworten auf die genannten Fragen erfasst sind, wird mit dem Assessmentder Situation und des Bedarfs des Klienten begonnen.3.1. FallaufnahmeDas Assessment der Situation ist ein Teilprozess der während des ganzen Prozesseskontinuierlich wiederholt wird. Daher muss unterschieden werden zwischen dem Assessmentin Krisensituationen als Interventionsmaβnahme, einem zusätzlichen Assessment je nach Bedarfdas während des Prozesses durchgeführt wird und dem Assessment am Beginn das zu Zweckender Erstellung des Hilfeplans durchgeführt wird. Bei dem Assessment wird eine detaillierte undsystematische Befragung des Klienten vorgenommen (finanzielle Situation, gesundheitlicherBedarf, Selbstständigkeit im Lebensalltag, Niveau der sozialen Integration, Wohnsituation,emotioneller Bedarf u.ä.) und es wird ein besonderes Augenmerk auf den Bedarf und die Wünschedes Klienten gelegt (der Klient ist aktiv in den Assessmentprozess und die Entscheidungsfindungeingebunden). Das Assessment erfolgt auf Grundlage der Internationalen Klassifikationder Funktionsfähigkeit, Behinderung und Gesundheit. Das Assessment der Situation ist einkomplexer Prozess, dessen Dauer nur schwer vorhergesehen werden kann. Der Case Managermuss das Verhalten, die Haltung und die Sprechweise des Klienten aufmerksam verfolgen, umseinen Zustand bestmöglich einzuschätzen. Von ausschlaggebender Bedeutung ist hierbei derWille des Klienten, sich am Case Management Prozess zu beteiligen. Der Case Manager musssich zu jedem Zeitpunkt bewusst sein, dass der Case Management Prozess nicht verpflichtendist – der Klient kann auch nur nach bestimmten Informationen oder Dienstleistungen verlangen248


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaund dabei keinen Wunsch danach hegen, bei einem ganzheitlichen Assessmentprozess oderbei der Ausarbeitung eines Hilfeplans mitzuwirken. Der Klient muss den Wunsch haben undmotiviert sein zur Beteiligung am Prozess. Wenn der Klient eine Krise durchlebt, muss ihm beimAusweg aus der Krisensituation geholfen werden und erst danach erfolgt das Assessment desZustands. In diesem Schritt bekommt der Case Manager viele Informationen, jedoch muss erausschlieβlich auf das gesteckte Ziel fokussiert bleiben, um in Zusammenarbeit mit dem Klientenalle Aufgaben die erledigt werden müssen bestmöglich zu definieren. Nach der Aufgabendefinitionpräsentiert der Case Manager den ganzen Fall einem Expertenteam innerhalb seiner Einrichtung.Die Zusammensetzung des Teams hängt vom individuellen Bedarf des Klienten ab. Ziel derPräsentation ist eine Absprache über die Möglichkeit der Durchführung eines Case Managements.Bei der Abschlusssitzung des Teams, bei der über den Bedarf der Durchführung eines CaseManagements im konkreten Fall beschlossen wird, muss auch der Klient anwesend sein. Derhäufigste Grund für eine Abstandnahme vom Case Management Prozess ist der Verzicht desKlienten, da er erkennt, dass er durch den Case Management Prozess bestimmte Rechte erwirbt,aber auch bestimmte Pflichten. Besonders wichtig für eine effiziente Durchführung der weiterenPhasen im Case Management Prozess ist eine gründliche Vorbereitung in der Assessmentphase.3.2. Hilfeplanung/MaβnahmeNach dem Assessment und der gemeinsamen Entscheidung (Klient – Case Manager –Expertenteam) folgt die Ausarbeitung eines Hilfeplans. In dieser Phase muss der Case Managerauf das gesteckte Ziel fokussiert sein, um bestmöglich feststellen zu können, welche Maβnahmenbzw. Aktivitäten bei der Durchführung Priorität haben, wobei er dabei immer das sozioökonomischeUmfeld des Klienten und dessen Einfluβ auf seine Arbeit bzw. die Rehabilitationim Blick behalten muss. Der Case Manager bereitet mit Hilfe des Teams einen Hilfeplan vorund stellt ihn unter Beteiligung des Klienten fertig (der Klient muss sich aktiv beteiligen). DerKlient muss seine Prioritäten kennen und muss auch mit Allem was er alleine bewältigen mussvertraut sein, damit die Ziele erreicht werden können. Das Ziel/ die Ziele können klein sein,konkret und kurzfristig oder groβ und langfristig realisierbar, aber wichtig ist, dass im Hilfeplanerreichbare Ziele gesteckt werden. Wenn sie zu breit angelegt werden, müssen sie in kleinereSchritte eingeteilt werden. So ein individueller Ansatz ermöglicht dem Case Manager, alleBarrieren (groβe und kleine) zu erkennen, die dem Erreichen des Zieles im Weg stehen und einenmöglichst realistischen und effizienten Plan zu erarbeiten. In dieser Planungsphase ist es nichtmöglich vorherzusehen, ob für alle vorgegebenen Maβnahmen/Aktivitäten auch die notwendigenDienstleistungen realisiert werden können und daher ist es sehr wichtig, Alternativen zuentwerfen. Zwei grundlegende Ziele die bei der Planung unabdingbar sind, sind die Realisierungder finanziellen Unterstützung und die Realisierung der sozialen Unterstützung, unter Vorgabeder übrigen Ziele, die in Übereinstimmung mit dem individuellen Bedarf des Klienten sind, so249


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimawie z.B. Mobilität oder Kommunikationsweise. Es ist notwendig, dem Klienten ein Gefühl derBeteiligung bei der Ausarbeitung des Plans zu vermitteln und alles sicherzustellen, damit derKlient den Plan und alles was aus ihm hervorgeht komplett versteht. Es ist Möglich, dass auchandere Dienstleister ein Case Management Prozess durchführen im Bezug auf Aktivitäten inihrem Zuständigkeitsbereich und daher ist es notwendig darauf zu achten, dass es nicht zu einerparallelen Durchführung der gleichen Aktivitäten kommt. Aus diesem Grunde muss ein solcherDienstleister kontaktiert und der Hilfeplan in Zusammenarbeit mit ihm abgestimmt werden.Die Ausarbeitung des Hilfeplans endet mit dem Vertragsschluss mit dem Klienten über diegegenseitigen Rechte und Pflichten. Der Hilfeplan muss ausgerichtet sein auf das Erlangen vonFertigkeiten die dem Klienten Selbstständigkeit ermöglichen sowie Integration in den Arbeitmarktund die Schlieβung des Falls seitens des Case Managers.3.3. DurchführungIn der Durchführungsphase werden alle Aktivitäten in Übereinstimmung mit dem festgelegtenPlan ausgeführt, auch wenn schon während der Planung mit der Durchführung von Maβnahmenbegonnen wird. Der Case Manager muss mitverfolgen, was Partner anderer Einrichtungen für denKlienten unternehmen. Bestimmte Dienstleistungen kann der Case Manager erbringen, jedochhat er auf den Groβteil keinen Einfluβ, sondern vermittelt nur zwischen Klient und Dienstleister.Eine direkte Dienstleistung bezieht sich auf die konkrete Arbeit mit dem Klienten sowie aufdie Arbeit für den Klienten und zwar auf die Art, dass man ihm Zugang zu Informationen undDienstleistungen gewährt (abhängig vom individuellen Bedarf des Klienten) und durch Verweisenan zuständige Einrichtungen. Jedem Klienten wird Unterstützung in Krisensituationen gewährt,um die Sicherheit des Klienten und Anderer sicherzustellen. Auβerdem muss dem KlientenUnterstützung gewährt werden, damit dieser seinen individuellen Plan verwirklichen kann undes muss ihm Zugang zu allen wichtigen Informationen im Bezug auf seinen Bedarf und dieOptionen gewährt werden.In der Durchführungsphase kommt die Koordination zwischen den dienstleistendenSystemen zum tragen, die ein Verständnis der Rolle anderer Dienstleister verlangt, damit einArbeitsumfeld und Zusammenarbeit entstehen kann. Zudem können durch Koordination häufigenicht geklärte Fragen, mögliche Mängel und doppelte Dienstleistungen leichter identifiziertwerden.Neben der Durchführung von Maβnahmen wird eine kontinuierliche Kontrolle durchgeführt,die vorallem der Abstimmung des Maβnahmenplans mit der Situationsentwicklung und demProzessfortschritt dient. Bei der Kontrolle kommt auch die Beziehung der Koordination und derZusammenarbeit zum tragen (Klient – Case Manager – Einrichtungen) sowie alle Nach- undVorteile dieser Beziehung. Zudem ist wichtig, die konkreten Wünsche und Ideen des Klienten zu250


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaberücksichtigen sowie den Klienten konstant zu stärken und zu motivieren. Durch einen konkretenFall werden, mit Ausnahme der individuellen Aspekte bezüglich eines bestimmten Klienten, dieSchwachstellen und Vorteile des Systems festgestellt. Case Management steuert somit nicht nurdie konkreten Probleme des Klienten, sondern auch das gesamte System. Der Hilfeplan wirdkontinuierlich kontrolliert, um erreichte Ziele zu eruieren und eventuell aufgetauchte Hindernissezu beseitigen. Des Weiteren werden kontinuierlich Aufzeichnungen über die Kontakte mit demKlienten und der Kommunikation mit anderen Dienstleistern geführt, was den Kontrollprozesserleichtert.Vor Abschluss des Falls muss dem Klienten eine Beteiligung ermöglicht werden bei derErarbeitung eines Plans für den Vollzug sowie für den Bedarf zusätzlicher Kontrollmaβnahmen.Die Abschluβberichte müssen in Zusammenarbeit mit dem Klienten erarbeitet werden, was denZugang zu nützlichen Rückmeldungen ermöglicht, dem Klienten die Chance gibt sich kritischzum Gesamtprozess und zu den erreichten Zielen zu äuβern sowie eine Identifizierung eineseventuellen Monitoringbedarfs nach Beendigung des Prozesses.3.4. EvaluationIn der letzten Prozessphase wird eine abschlieβende Evaluation vorgenommen und einAssessment der erlangten Resultate. Die durchgeführten Maβnahmen und der Gesamtprozesswerden bewertet sowie die Art und der Umfang der Zielverwirklichung. Alle Schritte, alleAktivitäten im Prozess müssen dokumentiert sein. Aus der Dokumentation müssen alle Detailsbezüglich des Prozesses hervorgehen (z.B. welche Einrichtung ist zuständig für die Durchführungeiner bestimmten Maβnahme). Auch im Evaluationsprozess wird die Internationale Klassifikationder Funktionsfähigkeit, Behinderung und Gesundheit angewandt. Im Bezug auf das Ziel wirddurch die Evaluation festgestellt, ob das Ziel insgesamt, teilweise oder garnicht erreicht wurde.Die Evaluation muss auβer in der Endphase auch während des gesamten Prozesse durchgeführtwerden (periodisch – nach einem bestimmten Zeitraum oder nach Beendigung der Maβnahme)und ein Ziel kann während des Prozesses mehrfach evaluiert werden. Ein Ziel kann nicht immererfüllt werden (aber das bedeutet keinen Miβerfolg des Case Management Prozesses oder desCase Managers), da sich während des Prozesses bestimmte Bedingungen bezüglich des Klientenoder dessen unmittelbaren oder weiteren sozio-ökonomischen Umfelds geändert haben.Der Prozess endet mit einem vom Klienten und dem Case Manager unterzeichnetenschriftlichen Bericht. Dem Klienten ist die Beteiligung an der Evaluation aller erbrachtenDienstleistungen zu ermöglichen. Die abschlieβende Evaluation wird nach der Durchführungaller Maβnahmen vorgenommen. Alle Versäumnisse im Prozess müssen ebenfalls berücksichtigtwerden, um diese korrigieren und bei neuen Fällen vermeiden zu können.251


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima4. SchluβfolgerungDie Zukunft der professionellen Rehabilitation liegt in der Individualisierung derMaβnahmen, der Ausrichtung auf zusätzlich motivierte Einzelpersonen, womit Einsparungenim System erzielt werden. Gerade hier liegt der Wert des Case Managements als System zurSteuerung des professionellen Rehabilitationsprozesses unter Berücksichtigung der Erfüllungdes individuellen Bedarfs des Klienten mit maximaler Effizienz (Auswahl des richtigen Preises– denn billig ist nicht immer günstig) und Effektivität (das Richtige auf die richtige Art und weisetun).Der Fond für professionelle Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mitBehinderung hat in Zusammenarbeit mit Partnern (BBRZ, HZZ, Verein OSVIT) einen Vorschlagfür ein kroatisches Modell zur professionellen Rehabilitation entwickelt sowie die Kapazitäten vonExperten die in der professionellen Rehabilitation tätig sein werden gestärkt, womit der Fond eineseiner gesetzlich festgelegten Hauptaufgaben erfüllt hat. Der erarbeitete Vorschlag für ein Modellzur professionellen Rehabilitation für die Republik Kroatien berücksichtigt die Wirtschaftlichkeitund Effizienz der eingesetzten Mittel u.a. durch die Einführung des Case Management Prozessesund er ist in Einklang mit der UN Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung.Durch den Erlass des Gesetzes über professionelle Rehabilitation und die Beschäftigung vonMenschen mit Behinderung (dessen Erlass im Laufe des Jahres 2013 erwartet wird) werden dieBedingungen für die Einrichtung eines Systems für professionelle Rehabilitation geschaffen. Beider Einführung des Systems für professionelle Rehabilitation und der Durchführung des CaseManagement Prozesses muss darauf geachtet werden, dass das Case Management als positiveErfahrung vom Klienten wahrgenommen wird und ihm dieses die Verwirklichung der gestecktenZiele ermöglicht sowie Alternativen im Falle des Auftretens von bestimmten Hindernissen,wobei andererseits ein wirtschaftlicher und effizienter Verbrauch von Mitteln für die Gesellschaftsichergestellt wird.252


9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostimaNakon izlaganja i rasprave sudionika 9. međunarodnog stručnog skupaprihvaćeni su sljedeći:Zaključci1. Svi dosadašnji Međunarodni stručni skupovi održani u Zadru u okviru Nacionalnestrategije u izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom, a sukladno Konvencijom UNao pravima osoba s invaliditetom, uvažavajući pozitivne propise predložene su promjene uskladu s međunarodnom praksom i ciljevima profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sinvaliditetom.U provedbi navedenog zalažemo se za:• jačanje uloge Fonda za profesionalnu rehabilitaciju• uvođenje kvotne obveze za poslodavce• registar/očevidnik/OSI• sustav cjelovite rehabilitacije u zajednici• jedinstveno tijelo vještačenja• različte oblike zapošljavanja OSI• sustavno financiranje zaštitnih radionica, radnih centara i integrativnih institucija• jačanje podrške sredstava javnog informiranja• korištenje sredstava iz EU fondova• Europski institut za profesionalnu rehabilitaciju i integraciju OSI2. Rezultati projekta „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba sinvaliditetom na tržište rada u RH“ dali su model profesionalne rehabilitacije, zasnovan naeuropskim standardima, koji se temelji na multidisciplinarnom pristupu uvažavajući individualnepotrebe i mogućnosti svake osobe s invaliditetom, kao i potrebe lokalnog tržišta rada i mogućnostifinanciranja naručitelja usluge profesionalne rehabilitacije te bi se kao takav trebao u cijelostiprimijeniti u RH.3. Institut Case Managementa, kao inovativni pristup u upravljanju konkretnim postupkomprofesionalne rehabilitacije, omogućava kontrolu i sigurnost čitavog procesa rehabilitacije.Kako bi se osigurao maksimalni učinak mjera profesionalne rehabilitacije, uz najmanje mogućetroškove treba biti sastavni dio procesa profesionalne rehabilitacije, uz osiguravanje edukacije iztog područja, stručnjacima koji sudjeluju u procesu profesionalne rehabilitacije.253


9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalnarehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima4. Modeli radnog centra i virtualne radionice (vježbeničke tvrtke) predstavljaju programe zaodržavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti za neposrednu pripremuza zapošljavanje nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je u skladu sa člankom 4. točka (4) nacrtaprijedloga novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.Evaluacija do sada postignutih rezultata ovih novih rehabilitacijskih programa pokazala je da obamodela znatno doprinose jačanju profesionalnih i osobnih kompetencija dugotrajno nezaposlenihosoba s ivaliditetom, njihovoj boljoj integraciji na tržište rada te većoj socijalnoj uključenosti.Stoga ih treba uvrstiti u budući katalog usluga profesionalne rehabilitacije.5. U procesu edukacije, osim samih korisnika, treba uključiti i sve relevantne subjektekako bi razina obrazovanja, stručnog osposobljavanja i vještine uključivanje u procese rada bilazadovoljavajuća kako za korisnike tako i za poslodavce.6. Nastavljući podršku koju dobivamo od sredstava javnog informiranja preko pisanihi elektroničkih medija pokrenut je i In-Portal za osobe s invaliditetom s ciljem potpunijeginformiranja o svim problemima vezanim za život i rad osoba s invaliditetom.7. Višegodišnja inicijativa oko osnivanja Europskog instituta za profesionalnu rehabilitacijui integraciju osoba s invaliditetom na ovome Međunarodnom stručnom skupu trebala bi bitipretočena u konkretnu aktivnost kroz imenovanje Radne skupine, sastavljene od domaćih iinozemnih predstavnika, za osnivanje gore navedenog instituta.8. Uvažavajući donošenje novog zakona, polazeći od prava osoba s invaliditetom, zalažemose za sve ono što će svojim odredbama unaprijediti nova zakonska regulativa, a da se pri tomene dovode u pitanje postignuti standardi s područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanjaosoba s invaliditetom.9. Nakon 9. međunarodnog stručnog skupa nužno je organizirati okrugle stolove, seminare,koordinacije, razmjene iskustava i slično, na kojima bi se konkretiziralo provođenje pojedinihtematskih oblasti, ali i informiralo o dionicima, odnosno procesima reformi koje unose novirelevantni pravni akti.Organizator ili suorganizator navedenih skupova biti će OSVIT, a sudionici bi trebali bitipredstavnici civilnog društva, vladinog i poduzetničkog sektora kako bi se postigla djelotvornasinergija u provedbi profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, njihovazapošljavanja i integracije.254


Republika HrvatskaFond za profesionalnu rehabilitacijui zapošljavanje osoba s invaliditetomHebrangova 4, 10000 ZagrebZahvaljujemo na potpori i suradnjiRepublika HrvatskaMinistarstvo rada imirovinskog sustavabmaskbundesministerium fürarbeit, soziales undkonsumentenschutzGrad Zagreb

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!