U

IskustvaIskustvaMeđugorje – mjesto susreta s Bogom u molitvi (XIII.)I ne uvedi nas unapast!Kako razumjeti ovaj zaziv Očenaša? Stvara nam veliketeškoće, te se pitamo: Zar Bog uvodi ili može uvoditi unapast? Sv. Jakov odgovara: „Bog ne može napastovati nitibiti napastovan“ (Jak 1,13).fra Petar LjubičićNemoj, Bože, dopustiti da padnemo unapast!Ufrancuskome namjesto „uvesti“stoji „ne pusti da padnem“. Drugimriječima, izraz „ne uvedi“ nebi značio da Bog izravno, aktivnonekoga uvodi u napast, nego da Bog nekogamože pustiti da padne u napast. Mogli bismoreći: Nemoj dopustiti da budemo uvedeni unapast! Ili bolje: Nemoj dopustiti da padnemokada budemo napastovani! Sjetimo sei Isusovih riječi učenicima u Getsemaniju:„Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40).Tako nam molitva pomaže da budemooslobođeni od napasti. Ako molimo, nećemo pasti u napast. Isus nas ovdje uči konkretnomoliti da ne padnemo u napast.Mogli bismo reći da naša molitva zapravoglasi: Oče, molimo te da ne budemo uvedeni ukušnju u kojoj bismo se mogli od tebe odijeliti!Izraz “ne uvedi nas u napast” mogao bi seprevesti “ne daj da padnemo u napast”. Smisaobi bio: Bože, ne dopusti da padnemo unapast! Moleći ovako, svojom molitvomBoga podsjećamo da bude uz nas i da nasčuva kako ne bismo pali i bili uvedeni u zlo.Naš je život prepun kušnja. Kušnja je trpljenjei nevolja u kojoj se nalazimo, ono štonam nanosi bol i patnju. Sveto pismo kažeda je čovjekov život velika borba. U kušnjimožemo postati sveti ili se protiv Boga okrenuti.Recimo, bolest može biti blagoslov, dovestido mističnih doživljaja Boga, ali istodobnomože i odvesti od Boga, u sumnju danas Bog ljubi. U kušnji također dolazi i napast.Napast je ono što nas napada, zavodi inavodi na grijeh. Pristajući na napast, čovjekmisli da će biti sretan, ali zapravo postaje nesretani nezadovoljan.Kušnja za čovjeka može biti dobra. Onanas ispituje, daje nam priliku da prokušamosvoju vjernost Bogu. Ona nas tako utvrđujeu našem uvjerenju i pomaže nam da uvijekbudemo Bogu vjerni i živimo krjeposnim životom.Zato su kušani svi proroci i svi Bogumili ljudi. U psalmu molimo: „Pronikni mesvega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me iupoznaj misli moje: pogledaj ne idem li putempogubnim i povedi me putem vječnim!“(Ps 139, 23-24). Sveti Jakov kaže: „Blago čovjekukoji trpi kušnju: prokušan, primit ćevijenac života koji je Gospodin obećao onimašto ga ljube“ (Jak 1,12).Ne zaboravimo, napasnik postoji. Đavaonas ne iskušava, nego nas napastuje. Onje zavidnik i zavodnik, lažac i ubojica ljudi,kaže Isus. Sotona nas na razne načine nagovarana zlo. Ponajprije nas želi vezati uz relativnodobro, kako bi nas odvojio od apsolutnoga.Ako se sotonskoj napasti pridružipožuda koja traži užitak, lako dolazi do grijeha.Tako se odvajamo od Boga.Poslušajmo Isusa i molimo kako bismobili oslobođeni od svake napasti i da bi Zlibio što dalje od nas. Bog će nas tako čistiti odgrijeha i liječiti naše rane. Osjećat ćemo njegovublizinu i biti radosni i sretni. Bit ćemospremni na odricanje bez kojega nema rastau duhovnome životu. Samo molitvom iuz Božju pomoć možemo pobijediti ovaj svijet,požudu i Sotonu. Sveti Pavao upozorava:“Neprestano molite!” (usp. 1 Sol 5,16).Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje, bolesti, umrijetigrijehu i s Kristom uskrsnuti. Tako smo s Kristompobjednici. Po križu pokopavamo zlo i u nama se rađanebo. Prihvaćajući križ, najjače se odupiremo Zlomu.Snimio Luka RupčićNego izbavi nas od zla“Izbavi nas od zla” zadnja je molba Očenaša.To je žarki vapaj i molitva Bogu da nasizvuče iz zla i tako spasi. Zlo od kojega nasBog treba izbaviti jest grijeh. To je temeljnozlo. Ono nas odvaja od Boga i stoga od svakogadobra. Izbavi nas od zla, želi nam rećida već jesmo u zlu. Nas treba izbaviti. Nismosamo napastovani na zlo, nego se već nalazimou zlu. Zato molimo da nas Bog oslobodiod svih zala koja muče čovječanstvo.Koliko je samo zla oko nas: psovke i bludnosti,mržnje i osvete, krađe i prijevare, zlihmisli i želja, ogovaranja i klevete, svađe i prepirke,neumjerenosti u jelu i piću, zavisti iljubomore, škrtosti i oholosti, nečistoće i lijenostii drugih zala. Svijet nas privlači, a požudazarobljava. U grijehu smo rođeni. Davidkaže: „U grijehu me zače majka moja“ (Ps51,7). Krist je naš izbavitelj i spasitelj. Došaoje očistiti nas od grijeha, opravdati nas, nadoknaditištete, isplatiti naš dug i reći kakonas Otac voli; došao je izvući nas iz zla i povestiOcu. Učinio nas je svojom braćom i sestrama,subaštinicima svoga kraljevstva. Čudesnonas spašava.„Zlo nas okružuje sa svih strana te nas želiuvjeriti kako nam nema spasa. Pomisliti daje zlo jače od dobra jest očaj. Iz toga očajatreba nas izbaviti Bog. Ne smijemo nikadazaboraviti da je dobro apsolutno, a zlo relativno;da je dobro svemoćno, a zlo nemoćno;da je Bog Stvoritelj, a Zli i zlo samo stvorenja.Bog je jači. I kad dođe Jaki da nas lukavošćuzavodi, pobjeđujemo čim se uteknemoBogu“ (Tomislav Ivančić, A vi ovakomolite, str. 143).Zloga možemo pobijediti samo dobrim,a dobar je jedino Bog. Od njega dolazi svakodobro i trebamo ga kako bismo pobijedilizlo. Isus je križem pobijedio Zloga. Uzimajućina sebe patnje i bolesti, zla i muke, prokletstvoi naše grješno tijelo, dopuštajući daga sile zla izmrcvare i izrugaju – Isus je pobijediozlo. Zato i nama kaže: „Tko god hoćeići za mnom, neka se odreče samoga sebe,neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi“(Lk 9,23).Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje,bolesti, umrijeti grijehu i s Kristom uskrsnuti.Tako smo s Kristom pobjednici. Po križupokopavamo zlo i u nama se rađa nebo. Prihvaćajućikriž, najjače se odupiremo Zlomu.Bez Boga ne možemo ništa. Trebamo ga usvakome trenutku. Spreman nam je pomoći,jer poznaje naše nevolje. Ako znamo dasu bolesti i zlo u svijetu posljedica grijehačovječanstva, potrebno je da stalno vapimoi molimo: Bože, budi nam milostiv! Oslobodinas od Zloga! Oprosti nam sve naše grijehe,iscijeli sve rane i spasi nas!Moleći Očenaš, molimo da nas očuvaod svakoga zla i nesreće, svih vrsta nevoljai muka, mržnje i ratova, ubojstva, prijevarei laži, oholosti i zavisti. Nikada nam nisu bilipotrebni molitelji kao danas. Molitelji su najvećiblagoslov zemlje, čovjeka i svega čovječanstva.Oni su svjetiljke, liječnici čovječanstva,pomoćnici svim nevoljnima, po njimaBog liječi.Molimo Očenaš radosno i srcem, tj. s ljubavlju!Molimo meditativno, polako, kako bišto više zahvatio naše srce i dušu. I bit ćemouslišani. Amen.„Bog te sada zove,da činiš dobro. Počni već danas!Možda sutra ne ćeš više imati vremena.Ili možda te Bog ne će više zvati!“(Alfonso Maria de Liguori)Moleći pred križem Bog me oslobodioboli i ovisnostiMladić Marcel priznaje da je najprije tražiosreću u lakšim drogama, a onda je malopomalopostao ovisan i o teškim drogama.Shvatio je da više nema povratka. Njegov ježivotni cilj bio okončati si život s dvadesetsedam godina. Želio je kratko živjeti, ali intenzivnoda bi onda od prevelike doze drogeumro.Kad mu je zabrinuta majka pričala o događajimau Međugorju, on ju je samo ismijavaoi rugao joj se. Ipak je iz prkosa otišao uMeđugorje da bi majci pokazao kako se onne će i ne može promijeniti. Na Brdu ukazanjaotišao je do križa i molio da ga Bog oslobodiboli i droge. Istoga je trenutka osjetiokako neopisiva struja prolazi njegovim tijelom.Priznaje da je prvi put u svom životuosjetio Božju ljubav.On je sam rekao: „Ništa ne može dosećiljubav Božju. Ne postoji ništa što bi moglobiti uzvišenije; nema ljepšeg ili boljeg stanjaod onoga kada te Bog ljubi i to osjećaš.Duh Sveti temeljito me očistio. Nisam višeimao potrebu uzimati drogu. Bio sam slobodan,zaista slobodan! Mir se vratio u mojesrce i nakon devetnaest godina mogao samreći da volim svoje roditelje i braću te im zahvaljujemna svemu!“ Životna ispovijed donijelamu je konačno obraćenje, oslobođenjei duševni mir (Klaus Ziegler, Der sichere Wegzum Weltfrieden).Marija nam je dala Kristakoji je naš život.Ona će nam priskrbiti iposljednju milost ustrajnostikoja će nas dovesti iz ovog zemaljskog životau vječno blaženstvo.10 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 11