30.08.2015 Views

Il Principe Felice Sretni princ

Principe Felice - Vegetarijanstvo.net

Principe Felice - Vegetarijanstvo.net

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Oscar Wilde<br />

<strong>Il</strong> <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong><br />

<strong>Sretni</strong> <strong>princ</strong>


Alta sulla città, su di una possente colonna si ergeva<br />

la statua del <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>. Egli era interamente<br />

rivestivo di sottili foglie d'oro purissimo, i suoi occhi<br />

erano due fulgidi zaffiri, e un grande rubino vermiglio<br />

scintillava sull'elsa della sua spada.<br />

Era molto ammirato da tutti, senza eccezioni.<br />

"E' bello come un galletto-banderuola", osservò uno<br />

dei Consiglieri della Città, che voleva guadagnarsi la<br />

fama di uomo dotato di gusti artistici "però non è<br />

altrettanto utile", soggiunge, nel timore che la gente lo<br />

giudicasse poco pratico, ciò che in verità non era.<br />

"Non potresti assomigliare al <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>?"<br />

chiese una giovane sensibile mamma al suo bimbo,<br />

che stava piangendo perché voleva la luna. "<strong>Il</strong><br />

<strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong> non si sogna di piangere per nessuna<br />

ragione al mondo".<br />

"Sono lieto che esista su questa terra qualcuno<br />

perfettamente felice" borbottò un uomo disilluso<br />

gettando uno sguardo alla meravigliosa statua.<br />

"Sembra proprio un angelo", dissero i chierichetti<br />

uscendo dalla cattedrale con le loro mantelline di un<br />

vivido scarlatto e i lindi camici bianchi.<br />

"Come fatte a saperlo?" Chiese il Professore di<br />

Matematica. "Avete forse mai visto un angelo?"<br />

"Certo, Signore; nei nostri sogni", risposero i<br />

bambini; e il Professore di Matematica aggrottò la<br />

fronte e assunse un fiero cipiglio, poiché non<br />

approvava che i bambini sognassero.<br />

Una notte volò sulla città una piccola Rondine. Le<br />

sue compagne se n'erano partite tutte per l'Egitto già<br />

sei settimane prima, ma lei era rimasta, perché s'era<br />

innamorata del più splendido dei Giunchi che avesse<br />

ami incontrato. In primavera, un giorno che volava<br />

giù lungo il fiume inseguendo una grande falena<br />

gialla, era stata tanto colpita dalla sua snella figura<br />

che si era fermata a conversare con lui.<br />

"Mi permetti di amarti?" gli aveva chiesto la<br />

Rondine, che preferiva subito mettere le cose in<br />

chiaro; e il Giungo le aveva fatto un profondo<br />

inchino. E lei aveva continuato a svolazzargli intorno,<br />

sfiorando l'acqua di striscio con le ali e producendovi<br />

increspature d'argento. era questo il suo modo di<br />

corteggiare, ed era durato tutta l'estate.<br />

Visoko iznad grada stajao je stup s kipom<br />

sretnoga <strong>princ</strong>a. Bio je pozlaćen; dva sjajna<br />

safira bila su mu oči, a jedan veliki crveni<br />

rubin blistao se je na balčaku njegovu.<br />

Kipu su se mnogi divili.<br />

»Lijep je kao vjetreni kokot na krovu«,<br />

primijeti jedan gradski vijećnik, kojemu je<br />

mnogo bilo do toga, da ga smatraju<br />

autoritetom u umjetničkim poslovima.<br />

»Premda nam ne donosi tolike koristi, kao<br />

kokot«, doda bojeći se, da ga ne bi držali<br />

nepraktičnim, što doista nije ni bio.<br />

»Zašto se ne ugledaš u sretnoga <strong>princ</strong>a?«<br />

zapita jedna nježna majka svoga sinčića,<br />

koji je plakao, jer nije mogao dobiti mjesec.<br />

»Sretnome <strong>princ</strong>u ne pada ni na pamet, da<br />

zaplače, kad nešto ne može dobiti«.<br />

»Milo mi je, da se ipak nalazi na svijetu<br />

netko sasvim sretan«, promrmlja jedan<br />

razočarani muž, promatrajući prekrasni kip.<br />

»Izgleda upravo kao anđeo«, rekoše sirota<br />

djeca, koja su stala dolaziti iz katedrale u<br />

crvenim suknjicama i bijelim košuljicama.<br />

»Kako možete to znati?« zapita profesor<br />

matematike, - »kad anđela niste nikada<br />

vidjeli?<br />

»O, vidjeli smo ga u sanjama«, odgovoriše<br />

djeca, a profesor nabere obrve i namrgodi<br />

se, jer mu nije bilo po volji, da djeca<br />

snivaju.<br />

Jedne noći preleti preko grada jedna mala<br />

lastavica. Njene prijateljice pošle su prije<br />

šest tjedana u Egipat, a ona je zaostala, jer<br />

je osobito voljela trstiku u šikari. U rano<br />

proljeće opazila ju je, kad je poletjela niz<br />

rijeku, pa joj se trstikin tanki struk tako<br />

svidio, da je zastala ćeretajući s njom.<br />

»Hoćeš li, da te ljubim?« zapita lastavica,<br />

koja je rado polazila ravno prema cilju, a<br />

trstika joj se duboko naklonila. Onda<br />

lastavica obleti oko trstike i dotakne se<br />

krilima vode, ocrtavajući srebrne krugove<br />

na površini. Na ovaj način udvarala je trstici<br />

i to je tako trajalo cijelo ljeto.<br />

3


"E' un attaccamento ridicolo", garrivano le altre<br />

Rondinelle, "il Giungo non ha una lira, e per giunta ha<br />

un'infinità di parenti"; in effetti il fiume era pieno di<br />

Giunchi.<br />

Poi, quando sopraggiunse l'autunno, le Rondini se<br />

ne volarono via tute. Quando se ne furono andate,<br />

essa si sentì molto sola, e incominciò a stancarsi del<br />

suo fidanzato. "Non è capace della minima<br />

conversazione, e temo che sia un vanesio, perché sta<br />

sempre a frascheggiare con la brezza".<br />

In verità, ogni qualvolta soffiava la brezza, il<br />

Giunco le faceva i più amabili inchini. "Ammetto che<br />

ha qualità casalinghe", rifletteva la Rondine, ma "a me<br />

piace viaggiare, e perciò anche a mio marito<br />

dovrebbero piacere i viaggi".<br />

"Verrai via con me? gli chiese alla fine, ma il<br />

Giunco scosse la testa, era troppo attaccato alla sua<br />

terra.<br />

"Ti sei preso gioco di me!" gli gridò la Rondine. "Io<br />

parto per le Piramidi. Addio!" e se ne volò via.<br />

Volò per tutto il giorno, e a notte giunse alla città.<br />

"Dove potrò sistemarmi?" si chiese. "Spero che la<br />

città abbia fatto dei preparativi".<br />

Vide allora la statua sull'alta colonna. "Prenderò<br />

alloggio lì. E' una bella posizione, con aria fresca<br />

quanta se ne vuole", e si posò proprio fra i piedi del<br />

<strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>.<br />

"Ho una camera da letto d'oro" mormorò a se stessa,<br />

e si preparò a dormire; ma proprio mentre stava<br />

ripiegando la testa sotto l'ala, una grossa goccia<br />

d'acqua cadde su di lei.<br />

"Che strano!" esclamò. Non c'è una nuvola in tutto<br />

il cielo, le stelle sono limpide e chiare, eppure piove.<br />

Nel Nord Europa il clima è veramente orribile. Al<br />

Giunco piaceva la pioggia, ma si trattava<br />

semplicemente di egoismo".<br />

In quel momento cadde una seconda goccia.<br />

"A che serve una statua se non ripara dalla pioggia?<br />

Bisogna che vada in cerca di un buon comignolo!", e<br />

decise di volarsene via.<br />

»Čudan je ovo odnos!« cvrkutale su druge<br />

lastavice. »Trstika nema novaca, a prevelika<br />

joj je rodbina«. I doista cijela rijeka bila je<br />

ševarom posuta. A kad je prispjela jesen,<br />

sve su lastavice odletjele.<br />

Kad su odletjele, osjetila se mala lastavica<br />

osamljenom, pa joj se ljubavna služba<br />

pričinila nešto dosadnom. »Teško se<br />

razgovara s trstikom, pa se bojim, da je<br />

koketna, jer uvijek flertuje s povjetarcem«.<br />

I, trstika se je doista najgracioznije<br />

savijala, kad je pirio povjetarac. »Priznajem<br />

da je kućevna«, nastavi lastavica, »no meni<br />

se mili putovanje, pa i moja žena mora<br />

zavoljeti putovanje«.<br />

»Hoćeš li poći sa mnom?«, zapita<br />

konačno trstiku; - no ova samo mahne<br />

glavicom, jer je bila prirasla uz zemlju.<br />

»Onda si se poigravala sa mnom«, cikne<br />

lastavica, - »ja odlazim prema piramidama.<br />

Ostaj mi zdravo!« - I lastavica odleti.<br />

Cijeli je dan letjela, a kad se spustila noć,<br />

došla je u grad. »Gdje ću odsjesti?« zapita<br />

se. »Nadam se, da se je grad spremio na<br />

primanje gostiju!«<br />

I lastavica ugleda kip na velikom stupu.<br />

»Ovdje ću odsjesti!« klikne. »Ovo je krasno<br />

mjesto, a ima dosta i čistoga zraka«. I spusti<br />

se baš između nogu sretnoga <strong>princ</strong>a.<br />

»Spavaonica mi je od zlata«, reče<br />

lastavica tiho u sebi, ogleda se oko sebe i<br />

spremi se za spavanje. No upravo u<br />

trenutku, kad je htjela skriti glavu pod krilo,<br />

kane jedna teška kaplja vode.<br />

»Kako je ovo čudnovato!« poviče<br />

lastavica. »Na nebu nema ni oblačka,<br />

zvijezde su jasne, a ipak prokapljuje kiša.<br />

Klima je ovdje zaista strašna. I trstika je<br />

doduše ljubila kišu, ali je to bio prosti<br />

egoizam«.<br />

Kane druga kaplja.<br />

»Čemu je onda ovaj kip, kad ne može<br />

zadržati kišu?« zapita se lastavica. »Radije<br />

ću se ogledati za zgodnijim mjestom«. I<br />

lastavica odluči poletjeti.<br />

4


Ma prima che dispiegasse le ali, ecco cadere una<br />

terza goccia. La Rondine guardò in alto, e vide… Ah,<br />

che vide allora!<br />

Gli occhi del <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong> erano pieni di lacrime,<br />

e lacrime scorrevano giù per le guance dorate. <strong>Il</strong> suo<br />

volto era così bello nell'albore lunare che la Rondine<br />

si sentì presa da una grande pietà.<br />

"Chi sei?" gli chiese.<br />

"Sono il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>".<br />

"E perché piangi allora?", chiese la Rondine. "Mi<br />

hai inzuppata tutta".<br />

"Quand'ero vivo e avevo un cuore umano", rispose<br />

la statua, "non sapevo che cosa fossero le lacrime,<br />

perché vivevo nel Palazzo della Gioia, dove al dolore<br />

non era permesso entrare. Di giorno giocavo coi miei<br />

compagni nel giardino, e la sera davo inizio alle danze<br />

nella Grande Sala. Intorno al giardino correva un<br />

muro molto alto, ma non mi preoccupai mai di<br />

chiedere cosa vi fosse al di là, tanto era meraviglioso<br />

ciò che mi circondava.<br />

I miei cortigiani mi chiamavano il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>, e<br />

felice io ero infatti, se il piacere è felicità. Così sono<br />

vissuto, e così sono morto. E ora che sono morto, mi<br />

hanno posto quassù, tanto in alto che posso vedere<br />

tutte le brutture e le miserie della mia città, e sebbene<br />

il mio cuore sia di piombo, non posso fare altro che<br />

piangere".<br />

"Come? Non è d'oro massiccio?, disse fra sé la<br />

Rondine. Era troppo educata per fare osservazioni<br />

personali ad alta voce.<br />

"Lontano laggiù", continuò la statua con voce<br />

sommessa e melodiosa, "in una piccola strada vi è una<br />

povera casa. Una delle finestre è aperta, e attraverso<br />

di essa vedo una donna seduta davanti a una tavola. <strong>Il</strong><br />

suo volto è magro e consunto, le mani sono ruvide e<br />

arrossate, tutte segnate dalle punture dell'ago, poiché<br />

fa la cucitrice. Sta ricamando delle passiflore su una<br />

veste di seta che la più leggiadra delle damigelle<br />

d'onore della Regina indosserà al prossimo ballo di<br />

Corte. Su un letto in un angolo della stanza giace il<br />

suo piccolo figlio malato. Ha la febbre, e chiede delle<br />

arance. La mamma non ha altro da offrirgli che acqua<br />

di fiume, e così il bimbo piange. Rondine, Rondine,<br />

piccola Rondine, non vorresti portarle il rubino che<br />

sta sull'elsa della mia spada? Oh i miei piedi sono<br />

fissati a questo piedistallo e io non posso muovermi".<br />

No prije nego što je razvila svoja krilašca,<br />

kane treća kaplja. Ona podigne oči, no<br />

imala je što vidjeti.<br />

Oči sretnoga <strong>princ</strong>a bile su pune suza,<br />

koje su se spuštale niz zlatne obraze. A lice<br />

mu je bilo tako lijepo u mjesečini, da je<br />

lastavica osjetila u srcu duboku samilost.<br />

»Tko si ti?« zapita.<br />

»<strong>Sretni</strong> <strong>princ</strong>«.<br />

»Zašto onda plačeš, da sam sva<br />

promočena?«<br />

»Dok sam bio u životu i imao ljudsko<br />

srce«, odgovori kip, »nisam znao, što su<br />

suze, jer sam živio u palači Sanssouci, kojoj<br />

praga nikada nije prelazila tuga. Tijekom<br />

dana igrao sam se s prijateljima u vrtu, a<br />

navečer počinjao sam ples u velikoj<br />

dvorani. Oko vrta dizao se je visok zid, no<br />

ja se nisam brinuo za ono, što je ležalo<br />

izvan zida, jer je oko mene sve sjalo<br />

ljepotom.<br />

Moji su me dvorjanici zvali sretnim<br />

<strong>princ</strong>em, pa sam doista i bio sretan, ako se<br />

zabava može nazvati srećom. Tako sam<br />

živio i tako umro. A pošto sam umro,<br />

postavili su me ovako visoko, da mogu vidjeti<br />

svu rugobu i svu bijedu ovoga grada,<br />

pa premda mi je srce od olova, ne mogu<br />

ništa drugo nego plakati«.<br />

»Gle, pa on nije sav od zlata«, reče<br />

lastavica sama u sebi. No bila je odviše<br />

uljudna, a da bi na glas išta primijetila.<br />

»Daleko odavde«, nastavi kip dubokim i<br />

zvučnim glasom, - »daleko odavde stoji<br />

jedna sirotinjska kućica u maloj ulici. Jedan<br />

joj je prozor otvoren, pa vidim ženu, koja<br />

sjedi za stolom. Lice joj je usko i ojađeno, a<br />

ruke hrapave i crvene, sve izbodene od igle,<br />

jer je švalja. Veze cvijeće u svileno ruho za<br />

najmiliju počasnu gospođicu kraljičinu, što<br />

će ga obući na prvom dvorskom plesu. Na<br />

postelji u kutu sobe leži joj bolesni sinčić.<br />

Trese ga groznica, pa bi htio piti<br />

jabukovače. No ne može mu ništa dati osim<br />

vode iz potoka, pa zato plače. Lastavice,<br />

mala lastavice, ne bi li joj ti htjela odnijeti<br />

rubin iz moga balčaka? Moje su noge<br />

prikovane na pijedestalu, pa se ne mogu<br />

maknuti«.<br />

5


"Sono attesa in Egitto", disse la Rondine. Le mie<br />

amiche volano su e giù lungo il Nilo, e parlano ai<br />

grandi fiori di loto. Fra poco andranno a dormire nella<br />

tomba del gran Re. <strong>Il</strong> Re in persona vi giace, richiuso<br />

nel suo cofano dipinto. E' avvolto in bende di lino<br />

giallo, e imbalsamato con spezie e aromi. Intorno al<br />

collo ha una catena di giada verde-pallido e le sue<br />

mani sembrano foglie avvizzite".<br />

"Rondine, Rondine, piccola Rondine, disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "non vuoi prestare con me per una notte, ed<br />

essere la mia messaggera? Quel bimbo ha tanta sete, e<br />

la sua mamma è tanto triste".<br />

"Non credo che mi piacciano i bambini", rispose la<br />

Rondine. "L'estate scorsa, quando stavo nei pressi del<br />

fiume, c'erano due ragazzi molto villani, i figli del<br />

mugnaio, che mi lanciavano sempre delle pietre.<br />

Naturalmente non riuscivano a colpirmi, noi rondini<br />

voliamo troppo bene per lasciarci colpire, e poi io<br />

vengo da una famiglia famosa per la sua agilità; ma,<br />

in ogni caso, era una vera e propria mancanza di<br />

rispetto".<br />

Ma il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong> sembrava così triste che la<br />

piccola Rondine si impietosì. "Fa molto freddo qua",<br />

disse, "ma resterò con te per una notte, e sarò la tua<br />

messaggera".<br />

"Grazie piccola rondine", disse il <strong>Principe</strong>.<br />

Così la Rondine spiccò il grande rubino dalla spada<br />

del <strong>Principe</strong>, e volò via tenendolo nel becco sopra i<br />

tetti della città.<br />

Passò vicino al campanile della cattedrale, dove<br />

erano scolpiti gli angeli di marmo bianco. Passò a lato<br />

del palazzo e udì i suoni delle danze.<br />

Una bellissima fanciulla uscì sul balcone col suo<br />

innamorato. "Come sono meravigliose le stelle!",<br />

stava dicendole lui. "E com'è meravigliosa la potenza<br />

dell'amore!"<br />

"Spero che il mio vestito sia pronto in tempo per il<br />

ballo di Corte", diceva in risposta lei. "Ho ordinato di<br />

ricamarvi sopra delle passiflore, ma le cucitrici sono<br />

così pigre!"<br />

La Rondine passò sopra il fiume, e vide le lanterne<br />

accese agli alberi delle navi. Passò sopra il Ghetto, e<br />

vide i vecchi Ebrei intenti a negoziare e a pesare il<br />

denaro su bilance di rame, Infine giunse alla povera<br />

casa e guardò dentro.<br />

6<br />

»Čekaju me u Egiptu«, odgovori lastavica.<br />

»Moji drugovi lete niz Nil i razgovaraju s<br />

velikim cvjetovima lotosa. Uskoro će poći<br />

na spavanje u grob velikoga kralja. On leži<br />

glavom u jednom obojenom sanduku.<br />

Omotan je žutim lanenim platnom, a balzamiran<br />

mirodijama. Oko vrata mu je ovijen<br />

lanac od blijedog i zelenog nefrita, a ruke<br />

mu naliče na uvenulo lišće«.<br />

»Lastavice, mala lastavice«, opet će <strong>princ</strong>,<br />

»ne bi li se htjela kod mene zadržati jednu<br />

noć i biti mi glasnikom? Dječak je tako<br />

žedan, a mati žalosna«.<br />

»Znaš, ja baš mnogo ne volim dječake«,<br />

odgovori lastavica. »Kad sam ljetos<br />

stanovala uz rijeku, bila su ondje dva surova<br />

mlinarova sina, koja su se kamenjem na<br />

mene nabacivala. Dakako da me nisu<br />

pogodili. Mi, lastavice, vrlo brzo letimo, a<br />

povrh toga ja još potječem od porodice,<br />

koja je čuvena po svojoj hitrini. No pored<br />

svega toga bio je to znak nedovoljne pažnje<br />

prema meni«.<br />

No sretni <strong>princ</strong> gledao je tako turobno, da<br />

je rastužio i lastavicu. »Ovdje je doduše<br />

hladno«, reče ona, »no ja ću ipak ostati<br />

jednu noć uz tebe i postati tvojim<br />

glasnikom«.<br />

»Hvala ti, mala lastavice«, reče <strong>princ</strong>.<br />

I lastavica udari kljunom u veliki rubin na<br />

prinčevu balčaku, izvadi ga i ponese iznad<br />

gradskih krovova.<br />

Proletjela je pokraj tornja katedrale, gdje<br />

se nalaze bijeli anđeli od mramora, i<br />

doletjela do palače, iz koje se čula glazba i<br />

ples.<br />

Jedna lijepa djevojka izašla je sa svojim<br />

ljubavnikom na balkon. »Kako su krasne<br />

zvijezde«, reče joj on, - »a kako je krasna<br />

moć ljubavi!«<br />

»Nadam se, da će moja oprava biti na<br />

vrijeme dogotovljena za dvorski ples«,<br />

odgovori ona: »Dala sam uvesti cvijetove u<br />

nju, ali švelje su tako lijene«.<br />

Preletjela je preko rijeke i vidjela lanterne<br />

na jarbolima brodova. Preletjela je preko<br />

Ghetta i opazila, kako se stari Židovi<br />

cjenkaju i mjere novce na bakrenim<br />

kantarima. Onda dođe do sirotinjske kućice<br />

i pogleda u nju.


<strong>Il</strong> bambino si agitava febbrilmente nel letto e, la<br />

madre si era addormentata, tant'era stanca. La<br />

Rondine si tuffò nella stanza e posò il grosso rubino<br />

sul tavolo, vicino al ditale della donna. Poi volò lieve<br />

intorno al letto, ventilando con le ali la fronte del<br />

fanciullo. "Che bel fresco sento!", disse il bimbo. Si<br />

vede che sto meglio", e sprofondò in un delizioso<br />

sopore.<br />

Allora la Rondine ritornò a volo dal <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>,<br />

ed egli le chiese che cosa avesse fatto. "E' strano",<br />

osservò lei, "ma sento un gran caldo ora, sebbene<br />

faccia tanto freddo".<br />

"E' perché hai compiuto una buona azione", disse il<br />

<strong>Principe</strong>. E la piccola Rondine incominciò a pensare,<br />

e poi si addormentò. Pensare le faceva sempre venir<br />

sonno.<br />

Quando s'affacciò il giorno, volò al fiume e si fece<br />

un bel bagno. "Che fenomeno interessante!" disse il<br />

Professore di Ornitologia, osservando lo spettacolo<br />

dal ponte. "Una rondine d'inverno!" E scrisse una<br />

lunga lettera in proposito al giornale locale. Tutti la<br />

citarono, era piena zeppa di parole che nessuno<br />

riusciva a capire.<br />

"Stasera vado in Egitto", pensava ad alta voce la<br />

Rondine, sentendosi rianimare a quell'idea. Visitò<br />

tutti i monumenti della città, indugiando a lungo sulla<br />

cuspide del campanile della chiesa. Ovunque andasse,<br />

i Passeri cinguettavano dicendosi l'un l'altro: "Che<br />

forestiera raffinata!" e ciò la lusingava oltremodo.<br />

Quando spuntò la luna, la Rondine ritornò a volo dal<br />

<strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>. "Hai qualche incarico da affidarmi<br />

per l'Egitto?" , gli disse. "Sono in partenza".<br />

"Rondine, Rondine, piccola rondine", disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "non vuoi restare con me ancora una notte?"<br />

"Sono attesa in Egitto", rispose la Rondine.<br />

"Domani le mie amiche voleranno su fino alla<br />

Seconda Cataratta, Là giacciono gli ippopotami fra i<br />

giunchi, e su un ampio trono di granito siede il Dio<br />

Memnone. Tutta la notte egli fissa le stelle; quando<br />

appare la stella del mattino egli manda un grido di<br />

gioia, e poi torna al suo silenzio. A Mezzogiorno i<br />

leoni gialli scendono sull'orlo dell'acqua per<br />

abbeverarsi. Hanno occhi simili a verdi berilli, e il<br />

loro ruggito è più forte del ruggito della cataratta.<br />

Dječak je grozničavo kašljucao u krevetu,<br />

a mati je od umora zaspala. Lastavica<br />

odskakuće u sobu i postavi veliki rubin na<br />

stol baš pokraj naprska ženina. Onda obleti<br />

lakim zamahom krila oko kreveta, a krila joj<br />

ohladiše čelo dječakovo. »Ah, kako je ova<br />

hladovina prijatna«, reče dječak, »sada mi je<br />

zacijelo bolje«. I dječak zapadne u laki san.<br />

Onda lastavica odleti natrag sretnom<br />

<strong>princ</strong>u i ispripovjedi mu, što je uradila.<br />

»Malo je čudno«, doda ona, »da mi je sada<br />

sasvim toplo, premda je dosta hladno«.<br />

»To je poradi toga, što si učinila dobro<br />

djelo«, prihvati <strong>princ</strong>. Mala lastavica počne<br />

o tom razmišljati, a onda usne: Mišljenje<br />

uvijek uspavljuje.<br />

Kad je stalo svitati, odleti do rijeke i<br />

okupa se. »Kako je ovo čudan fenomen«,<br />

reče profesor ornitologije, koji je upravo<br />

prelazio preko mosta. »Lastavica po zimi!«<br />

I o tom napiše dugo pismo za jedne novine.<br />

Svi su o tom govorili; ali je pismo bilo tako<br />

učeno složeno, da ga nitko nije pravo<br />

razumio.<br />

»Noćas polazim u Egipat«, reče lastavica,<br />

pa je bila vrlo radosna, kad je i pomišljala<br />

na svoj put. Posjetila je još sve javne<br />

spomenike i odsjedila duže vremena na<br />

vršku crkvenoga tornja. Kudgod je dolazila,<br />

cvrkutali su vrapci i govorili jedan<br />

drugome: »Kako je ovo odličan tuđinac!« I<br />

lastavica se tome veoma radovala.<br />

Kad se digao mjesec, odleti lastavica<br />

natrag sretnome <strong>princ</strong>u. »Imaš li što poručiti<br />

u Egipat?« dovikne mu. »Ja putujem«.<br />

»Lastavice, mala lastavice!« reče <strong>princ</strong>, ne<br />

bi li se htjela još jednu noć zadržati kod<br />

mene?«<br />

»Očekuju me u Egiptu«, odgovori<br />

lastavica.<br />

»Sutra će moji drugovi poletjeti do<br />

drugoga katarakta. Tamo leži nosorog u<br />

visokom ševaru, a na sjajnom prijestolju od<br />

granita sjedi bog Memnon. Svaku noć čuva<br />

zvijezde, a kad se pojavi Danica na nebu, on<br />

krikne od veselja i onda zamukne. A o<br />

podne dolaze žuti lavovi na vodu. Oči su im<br />

zelene, a rikanje njihovo jače je od rikanja<br />

katarakta«.<br />

7


"Rondine, Rondine, piccola Rondine", disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "laggiù all'estremo lembo della città, vedo<br />

un giovane in una soffitta. E' chino su uno scrittoio<br />

ingombro di carte, e in una coppa accanto a lui c'è un<br />

mazzo di violette appassite. I suoi capelli sono<br />

un'onda bruna, le sue labbra una rossa melagrana, gli<br />

occhi grandi e sognanti. Egli sta cercando di terminare<br />

una commedia per il Direttore del Teatro, ma ha tropo<br />

freddo per poter continuare a scrivere. Nel caminetto<br />

non c'è più fuoco, e la fame lo ha smagrito".<br />

"Resterò con te un'altra notte", disse la Rondine, che<br />

in verità aveva buon cuore. "Devo portargli un altro<br />

rubino?"<br />

"Ahimé! Non ho più rubini" disse il <strong>Principe</strong>. "Mi<br />

restano solo gli occhi. sono fatti di zaffiri rari, portati<br />

dall'India mille anni fa. Spiccamene uno e<br />

portarglielo. Egli lo venderà al gioielliere, e comprerà<br />

del cibo e della legna, e finirà la sua commedia".<br />

"Caro <strong>Principe</strong>", disse la rondine, "non posso far<br />

questo", e cominciò a piangere.<br />

"Rondine, Rondine, piccola Rondine", disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "fa' quello che ti ordino".<br />

Così la Rondine spiccò un occhio al <strong>Principe</strong> e volò<br />

via, verso la soffitta dello studente. era piuttosto facile<br />

entrarvi, perché c'era un buco nel soffitto; essa vi si<br />

tuffò ed entrò nella stanza. <strong>Il</strong> giovane si teneva il capo<br />

fra le mani, sicché non udì il frullo delle sue ali, e<br />

quando sollevò lo sguardo vide lo splendido zaffiro<br />

fra le violette appassite.<br />

"Comincio a esser apprezzato", esclamò, "questo è<br />

certo il dono di qualche grande ammiratore. Ora posso<br />

completare la mia commedia", e il suo volto si<br />

illuminò di gioia.<br />

<strong>Il</strong> giorno seguente la Rondine volò giù al porto. Si<br />

posò sull'albero maestro di un grande vascello e<br />

osservò attentamente i marinai che con funi tiravano<br />

grosse casse dalla stiva.<br />

"Issa, oh!", urlavano a ogni cassa che veniva alla<br />

luce.<br />

"Sto partendo per l'Egitto!" gridò la rondine, ma<br />

nessuno le badò, e quando spuntò la luna essa ritornò<br />

a volo dal <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>.<br />

»Lastavice, mala lastavice«, opet počne<br />

<strong>princ</strong>, - »daleko, daleko na drugom kraju<br />

grada vidim mladog čovjeka u jednoj<br />

potkrovnici. Sjedi za pisaćim stolom, koji je<br />

sav pokriven papirima, a u jednoj čaši<br />

pokraj njega nalazi se stručak uvenulih<br />

ljubica. Kosa mu je smeđa i kovrčava,<br />

usnice crvene kao granatna jabuka, a oči<br />

velike i sanjarske. Pokušava složiti djelo za<br />

upravitelja kazališta, ali od zime ne može<br />

pisati. U kaminu nema više vatre, a glad ga<br />

je sasvim izmorila«.<br />

»Ostat ću dakle još jednu noć uz tebe«,<br />

reče lastavica, koja je zaista bila dobroga<br />

srca. - »Da li da i njemu odnesem rubin?«<br />

»Ah, nemam više rubina«, odgovori <strong>princ</strong>,<br />

»moje su oči još jedino, što mi je preostalo.<br />

Učinjene su od skupocjenih safira, koji su<br />

doneseni prije mnogo tisuća godina iz<br />

Indije. Iščupaj mi jedno oko i odnesi mu ga.<br />

On će ga odnijeti draguljaru, kupit će drva i<br />

hrane, pa će dovršiti svoje djelo«.<br />

»Dragi prinče!« reče lastavica, »ja to ne<br />

mogu učiniti«. I počne plakati.<br />

»Lastavice, mala lastavice!« zamoli <strong>princ</strong>,<br />

- »učini, kako sam ti naložio!«<br />

I lastavica iščupa <strong>princ</strong>u oko, pa poleti s<br />

njim u potkrovnicu mladićevu. Lako je<br />

mogla doći do njega, jer je na krovu bila<br />

probijena rupa. Tom rupom dakle uđe ona<br />

unutra i dođe u sobu. Mladić je bio glavu<br />

zakopao među ruke i tako nije čuo lepršanje<br />

njenih krila, a kad je digao oči, našao je<br />

krasni safir na uvenulim ljubicama.<br />

»Počeli su me cijeniti«, povikne. »Ovaj mi<br />

je kamen poslao neki moj poštovatelj. Sada<br />

ću moći dovršiti djelo!« I, lice mu se oblije<br />

srećom.<br />

Sutradan odleti lastavica prema luci,<br />

sjedne na jarbol jedne velike lađe i počne<br />

gledati kako mornari izvlače užadima velike<br />

sanduke iz unutrašnjosti.<br />

»Ahoj! « vikali su, kadgod je koji sanduk<br />

izišao na površinu.<br />

»Putujem u Egipat«, zacvrkuće lastavica,<br />

ali se nitko nije obazirao na njen cvrkut, pa<br />

kad se digao mjesec, odletjela je opet k<br />

sretnome <strong>princ</strong>u.<br />

8


"Sono venuta a dirti addio", gli disse con voce di<br />

pianto.<br />

"Rondine, Rondine, piccola Rondine", disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "non vuoi restare con me ancora una notte?"<br />

"E' inverno", rispose la rondine, "presto sarà qui la<br />

gelida neve. In Egitto il sole è caldo sui verdi palmeti,<br />

e i coccodrilli giacciono nella mota e si guardano<br />

intorno pigramente. Le mie compagne si fabbricano il<br />

nido nel Tempio di Baalbec, e le colombe rosee e<br />

bianche le stanno guardando, e tubano tra loro. Mio<br />

caro <strong>Principe</strong>, io devo lasciarti, ma non ti scorderò<br />

mai, e la prossima primavera ti porterò due<br />

magnifiche gemme al posto di quelle che hai regalato.<br />

<strong>Il</strong> rubino sarà più rosso di una rosa rossa, e lo zaffiro<br />

sarà azzurro come il vasto mare".<br />

"Nella piazza qua sotto", disse il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>,<br />

"c'è una piccola fiammiferaia. Ha lasciato cadere i<br />

suoi fiammiferi nel rigagnolo e si sono tutti rovinati.<br />

Suo padre la picchierà se non porta a casa del denaro,<br />

e la bimba sta piangendo. Non ha scarpe, né calze, e<br />

la sua piccola testa è nuda. Spiccami l'altro occhio e<br />

portaglielo, così suo padre non la picchierà".<br />

"Io resterò con te un'altra notte", disse la rondine,<br />

"ma non posso toglierti l'occhio. Diverresti<br />

completamente cieco".<br />

"Rondine, Rondine, piccola Rondine", disse il<br />

<strong>Principe</strong>, "fa' quello che ti ordino".<br />

Così la rondine spiccò l'altro occhio al <strong>Principe</strong>, e<br />

saettò via con esso. Si calò giù in volo accanto alla<br />

piccola fiammiferaia, e le lasciò cadere la gemma nel<br />

palmo della mano. "Che grazioso pezzetto di vetro!"<br />

esclamò la bimba; e corse a casa tutta contenta.<br />

Allora la rondine tornò dal <strong>Principe</strong>. "Tu sei cieco<br />

ora", gli disse, "e così resterò con te per sempre".<br />

"No, piccola Rondine", disse il povero <strong>Principe</strong>, "tu<br />

devi andare in Egitto".<br />

"Resterò con te, per sempre", disse la Rondine, e si<br />

addormentò ai piedi del <strong>Principe</strong>.<br />

<strong>Il</strong> giorno seguente si posò sulla spalla di lui, e gli<br />

raccontò di tutto quello che aveva visto nei paesi più<br />

remoti.<br />

»Dolazim da se oprostim od tebe«, reče<br />

mu.<br />

»Lastavice, mala lastavice, ne bi li htjela<br />

ostati kod mene još jednu noć?«<br />

»Zima je«, odgovori lastavica, - »pa će<br />

uskoro zapasti snijeg. U Egiptu je sunce<br />

toplo, palme su zelene, a krokodili leže u<br />

mulju i lijeno se ogledaju oko sebe. Moje<br />

prijateljice grade gnijezdo u hramu<br />

Baalbekovu, a crveni i bijeli golubovi<br />

promatraju ih i guču. Dragi prinče, ja te<br />

moram ostaviti, ali te neću nikada<br />

zaboraviti, nego ću ti u proljeće donijeti dva<br />

velika draga kamena umjesto onih, koje si<br />

raspoklanjao. Rubin će biti crveniji od<br />

crvene ruže, a safir će biti plavetan kao<br />

široko more«.<br />

»Dolje na tržnici«, reče sretni <strong>princ</strong>, »stoji<br />

mala prodavačica žigica. Pale su joj u jarak,<br />

pa su se sve promočile: Otac će je tući ako<br />

ne donese kući novaca, pa zato plače. Nema<br />

cipela ni čarapa, a mala joj je glavica bez<br />

marame. Iščupaj mi drugo oko, daj ga<br />

djevojčici, pa je otac neće tući«.<br />

»Ostat ću dakle kod tebe još ovu noć«;<br />

odgovori lastavica, - »ali ti neću i drugo oko<br />

iščupati, jer bi onda ostao sasvim slijep«.<br />

»Lastavice, mala lastavice«, reče <strong>princ</strong>, -<br />

»učini kako sam ti zapovjedio«.<br />

I lastavica iščupa drugo oko prinčevo, i<br />

odleti s njim. Preleti preko male<br />

prodavačice i spusti joj dragulj u ruku.<br />

»Kako je ovo staklo krasno!« poviče<br />

djevojčica i smijući se pojuri kući.<br />

Onda se lastavica vrati sretnom <strong>princ</strong>u.<br />

»Sada si slijep«, reče, »pa ću sasvim ostati<br />

kod tebe«.<br />

»Ne, mala lastavice«, odgovori <strong>princ</strong>, -<br />

»moraš u Egipat«.<br />

»Ostat ću uvijek uz tebe«, reče lastavica i<br />

zaspi do njegovih nogu.<br />

Cijeli sutrašnji dan sjedila je na ramenu<br />

prinčevu i pripovijedala mu pripovijesti o<br />

dalekim zemljama, što ih je već vidjela.<br />

9


Gli raccontò degli ibis rossi, che stanno in lunghe<br />

file sui banchi del Nilo, e prendono col becco pesci<br />

d'oro; della Sfinge che è vecchia quanto il mondo e<br />

vive nel deserto e sa ogni cosa; dei mercanti che<br />

seguono passo passo i loro cammelli portando in<br />

mano chicchi d'ambra; del Re delle Montagne della<br />

Luna, che è nero come l'ebano, e adora un enorme<br />

cristallo; del grande serpente verde che dorme in un<br />

palmizio, e ha venti sacerdoti che lo nutrono con<br />

focacce al miele; e dei pigmei che navigano su un<br />

vasto lago, sopra ampie foglie piatte, e sono sempre in<br />

lotta con le farfalle.<br />

"Cara piccola Rondine", disse il <strong>Principe</strong>, "tu mi<br />

racconti cose meravigliose, ma non vi è cosa più<br />

meravigliosa della sofferenza degli esseri umani. C'è<br />

un Mistero più grande del Dolore. Vola sulla mia<br />

città, piccola Rondine, e poi dimmi ciò che hai<br />

veduto".<br />

Così la Rondine volò sopra la vasta città, e vide i<br />

ricchi che se la spassavano nelle loro sontuose<br />

dimore, mentre i mendicanti sedevano ai cancelli.<br />

Volò nei vicoli tetri, e vide i volti pallidi dei bambini<br />

macilenti che guardavano fuori, svogliatamente, nelle<br />

strade nere. Sotto l'arco di un ponte due fanciullini<br />

stavano distesi abbracciati, stringendosi l'uno all'altro<br />

per procurarsi un po' di calore.<br />

"Abbiamo fame!", gemevano. "Non potete stare lì!",<br />

gridò la Guardia Notturna, ed essi se ne andarono<br />

raminghi sotto la pioggia.<br />

Allora la Rondine ritornò a volo dal <strong>Principe</strong> e gli<br />

raccontò quel che aveva veduto.<br />

"Io sono ricoperto d'oro fino", disse il <strong>Principe</strong>, "tu<br />

devi togliermelo foglia a foglia, e portarlo ai miei<br />

poveri; i vivi pensano sempre che l'oro possa renderli<br />

felici".<br />

Foglia a foglia la Rondine tolse col becco l'oro che<br />

rivestiva il <strong>Principe</strong>, finché egli apparve del tutto<br />

opaco e grigio. Foglia a foglia essa portò ai poveri<br />

l'oro, e i volti dei bimbi si fecero rosei, ed essi risero e<br />

andarono a giocare per le vie. "Abbiamo il pane,<br />

adesso!", gridavano, esultanti.<br />

Poi venne la neve, e dopo la neve il gelo. Le strade<br />

sembravano d'argento, così candide e scintillanti;<br />

lunghi ghiaccioli, simili a pugnali di cristallo,<br />

pendevano giù dalle grondaie delle case, la gente<br />

usciva in pelliccia e i ragazzi indossavano cappuccetti<br />

rossi e pattinavano sul ghiaccio.<br />

Pričala mu je o crvenim ždralovima, koji<br />

stoje u dugim redovima na obali Nila, pa<br />

kljunom svojim hvataju zlatne ribice; - o<br />

Sfingi, koja je stara kao što je svijet star, pa<br />

živi u pustari i sve zna; - o trgovcima, koji<br />

lagano stupaju pokraj svojih deva i promiču<br />

kroz prste kuglice od ambre; - o kralju<br />

mjesečevih gora, koji je crn kao ebanovina,<br />

pa se klanja jednom velikom kristalu; - o<br />

velikoj zelenoj zmiji, koja živi u palminu<br />

stablu, pa ima dvadeset svećenika, koji je<br />

hrane medenjacima; - i o patuljcima, koji<br />

jedre preko jezera na širokom lišću i<br />

neprestano s leptirima boj vode.<br />

»Draga, mila lastavice«, reče <strong>princ</strong>, - »ti<br />

mi pripovijedaš o čudesnim stvarima, no još<br />

je čudesnija bol muškaraca i žena. Misterij<br />

bijede najveći je od sviju. Poleti, mala<br />

lastavica, iznad moga grada, pa mi onda<br />

ispripovijedaj, što si vidjela«.<br />

I lastavica poleti iznad grada. Razabra,<br />

kako su bogataši sretni u svojim kućama, a<br />

prosjaci stoje pred vratima. Poleti u tamne<br />

ulice i ugleda blijeda lišca gladne djece,<br />

koja su tužnim pogledima gledala niz crnu<br />

ulicu. Pod svodovljem mosta sjedila su dva<br />

mala dječačića, pa se zagrlila, da im bude<br />

toplije.<br />

»Tako smo gladni!« govorili su. »Ovdje<br />

ne smijete ležati!« izdere se na njih stražar,<br />

pa su izašli na kišu.<br />

Lastavica okrene natrag i ispripovjedi<br />

<strong>princ</strong>u sve, što je vidjela.<br />

»Oličen sam tankim zlatom«, reče <strong>princ</strong>,<br />

»trebaš mi skinuti listić po listić i dati zlato<br />

mojim siromasima. Živi ljudi uvijek<br />

vjeruju, da ih zlato čini sretnima«.<br />

Lastavica olupi listić po listić tankoga<br />

zlata, dok <strong>princ</strong> nije dobio sasvim siv i<br />

oguljen izgled. I lastavica odnese listić po<br />

listić siromasima, a lišca se malih dječaka<br />

zarumenješe i oni se stadoše smijati i igrati<br />

po ulicama govoreći: »Sada imamo kruha!«<br />

Onda dođe snijeg, a za snijegom mraz.<br />

Ulice su izgledale kao da su srebrom<br />

prelivene, sjale su se i caklile. Dugi<br />

ledenjaci visjeli su poput kristalnih bodeža s<br />

krovova, a mali dječaci obukoše crvene<br />

kapute i pođoše na led klizati se.<br />

10


La povera piccola rondine sentiva sempre più<br />

freddo, ma non riusciva ad abbandonare il suo<br />

<strong>Principe</strong>, gli voleva troppo bene. Beccava briciole qua<br />

e là, davanti all'uscio del fornaio quando lui non<br />

vedeva, e cercava di tenersi calda sbattendo le ali.<br />

Ma alla fine capì che stava per morire. Trovò ancora<br />

la forza per volare un'ultima volta sulla spalla del<br />

<strong>Principe</strong>. "Addio, mio caro <strong>Principe</strong>", mormorò. "Mi<br />

permetti di baciarti la mano?"<br />

"Sono contento che tu vada in Egitto, finalmente,<br />

piccola Rondine", disse il <strong>Principe</strong>, "£sei rimasta qui<br />

troppo a lungo; ma devi baciarmi sulle labbra, perché<br />

io ti amo".<br />

"Non è l'Egitto il luogo in cui sto andando", rispose<br />

la Rondine. "Sto andando alla Casa della Morte. La<br />

morte è la sorella del Sonno, non è così?"<br />

E baciò il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong> sulle labbra, e cadde<br />

morta ai suoi piedi.<br />

In quello stesso momento uno strano schianto<br />

risuonò all'interno della statua, come se qualcosa si<br />

fosse spezzato. Di fatto, il cuore dei piombo si era<br />

rotto in due. Senza dubbio, c'era un gelo tremendo.<br />

La mattina seguente, di buon'ora, il Sindaco<br />

attraversava la piazza in compagnia dei Consiglieri<br />

della Città. Quando furono nei pressi della colonna,<br />

egli guardò in su verso la statua.<br />

"Oh povero me!", esclamò. "Com'è malridotto il<br />

<strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong>!".<br />

"Malridotto davvero!", fecero i Consiglieri, che<br />

erano sempre d'accordo col Sindaco; e l'osservarono<br />

anch'essi con attenzione.<br />

"<strong>Il</strong> rubino è caduto dall'elsa della spada, gli occhi<br />

sono spariti, e non c'è più un filo d'oro", disse il<br />

Sindaco. "In verità, sembra quasi un mendicante".<br />

"Quasi un mendicante!", fecero eco i Consiglieri.<br />

"E c'è perfino un uccello morto ai suoi piedi!",<br />

continuò il Sindaco. "Dobbiamo proprio bandire un<br />

proclama affinché agli uccelli non sia consentito di<br />

morire qui". E il Segretario Comunale prese gli<br />

appunti del caso.<br />

Così la statua del <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong> fu abbattuta.<br />

" Non è più bella, dunque non ha più alcuna utilità",<br />

disse il Professore d'Arte dell'Accademia.<br />

Bijednoj lastavici bivalo je sve hladnije,<br />

ali nije htjela ostaviti <strong>princ</strong>a, jer ga je vrlo<br />

ljubila. Kupila je mrvice ispred pekarovih<br />

vrata, kad pekar nije gledao, i pokuša se<br />

ugrijati lepećući krilima.<br />

Napokon se lastavica uvjeri, da će morat<br />

umrijeti. Imala je još samo toliko snage, da<br />

se uzvine na rame prinčevo. »Ostani mi<br />

zdravo, prinče!« zacvrkuće lastavica, -<br />

»hoćeš li mi dopustiti da ti poljubim ruku?«<br />

»No, milo mi je, da si se konačno odlučila<br />

na put u Egipat!« reče <strong>princ</strong>. »Predugo si se<br />

ovdje zadržala. No morat ćeš me poljubiti u<br />

usta, jer te ja ljubim«.<br />

»Ne polazim u Egipat«, reče lastavica.<br />

»Polazim u kuću smrti. Smrt je sestra snu,<br />

zar ne?«<br />

I lastavica poljubi <strong>princ</strong>a u usta i padne<br />

mrtva do njegovih nogu.<br />

U tom trenutku nešto čudnovato kvrcne u<br />

kipu, kao da je nešto puklo. I doista, olovno<br />

je srce prepuklo. Zima je bila uistinu velika.<br />

Rano ujutro šetao se načelnik trgom u<br />

društvu sa svojim vijećnicima. Kad su došli<br />

do kamenitoga stupa, pogleda u kip.<br />

»O, bože sveti!« reče on, - »kako nam je<br />

<strong>princ</strong> pohaban«.<br />

»Užasno pohaban!« povikaše gradski<br />

vijećnici, koji su uvijek bili iste misli s<br />

načelnikom. I popeše se kamenitim<br />

stepenicama, da kip bolje promotre.<br />

»Rubin je ispao iz balčaka, očiju mu je<br />

nestalo, a zlato se istrlo«, reče načelnik.<br />

»Doista izgleda kao prosjak.<br />

»Sasvim kao prosjak«, potvrdiše vijećnici.<br />

»A evo i mrtva ptica do njegovih nogu«,<br />

nastavi načelnik. »Morat ćemo izdati ukaz,<br />

da ptice ovdje ne smiju umirati«. I gradski<br />

pisar zapiše ovu napomenu.<br />

I tako skidoše kip sretnoga <strong>princ</strong>a s<br />

kamenitoga stupa.<br />

»Budući da kip više nije ništa lijep, nema<br />

više svrhe«, reče sveučilišni profesor<br />

umjetnosti.<br />

11


Fecero fondere la statua in una fornace, e il Sindaco<br />

riunì i Consiglieri. in assemblea per decidere cosa si<br />

dovesse fare del metallo.<br />

"Un'altra statua, naturalmente", egli concluse, "e<br />

sarà la mia".<br />

"La mia", ripeté ciascuno dei Consiglieri, e si<br />

misero a litigare. L'ultima volta che sentii parlare di<br />

loro, stavano ancora litigando.<br />

"Incredibile! Questo cuore di piombo non si vuole<br />

fondere nella fornace. Bisognerà gettarlo via".Così lo<br />

gettarono su un mucchio di immondizie, dove anche<br />

la Rondine morta era finita a giacere.<br />

"Portami le due cose più preziose della città", disse<br />

Dio a uno dei suoi Angeli; e l'Angelo gli portò il<br />

cuore di piombo e l'uccellino morto.<br />

"Hai scelto bene" disse Dio, "perché nel mio<br />

giardino in Paradiso questo uccellino canterà per<br />

sempre e nella mia città d'oro il <strong>Principe</strong> <strong>Felice</strong><br />

reciterà in eterno le mie lodi".<br />

Onda rastopiše kip u jednoj peći, a<br />

načelnik sazove vijeće, da se odluči, što bi<br />

se imalo učiniti s metalom.<br />

»Moramo, dakako, načiniti novi kip«, reče<br />

on, - »a to bi imalo biti moje poprsje«.<br />

»Moje poprsje!« reče svaki vijećnik za<br />

sebe i oni se uzeše prepirati. Kad sam ih<br />

posljednji put čuo, prepirali su se još uvijek.<br />

»Kako je ovo čudno!« reče nadglednik<br />

talionice. »Prepuklo srce se neće nikako<br />

rastaliti. Morat ćemo ga baciti«. I baciše ga<br />

na smetlište, gdje je ležala već mrtva<br />

lastavica.<br />

»Donesi mi dvije najdragocjenije stvari iz<br />

grada!« naloži Bog jednome anđelu: I anđeo<br />

mu donese olovno srce i mrtvu pticu.<br />

»Dobro si odabrao!« reče Bog. »U<br />

rajskom vrtu pjevat će odsada uvijek mala<br />

ptica, a u mom zlatnom gradu neka me<br />

sretni <strong>princ</strong> dovijeka slavi!«<br />

12

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!