Međunarodna Škola Zlatnog Ružina Križa

Međunarodna Škola
Zlatnog Ružina Križa
Uvod
LECTORIUM ROSICRUCIANUM

International School of the Golden Rosycross
Lectorium Rosicrucianum
Headquarters
Bakenessergracht 11-15
2011 JS Haarlem, The Netherlands
© 1998 Rozekruis Pers
Haarlem, The Netherlands
2

Sadržaj
1. DIO Traženje smisla života
Dvostruka priroda ljudskoga bića
Dva poretka postojanja
Most od vremena k vječnosti
2. DIO Suština religije
Univerzalni put
Sveti gral
3. DIO Dva prirodna reda
Naš prirodni poredak - svijet "dijalektike"
Izvorni, božanski prirodni poredak
Zašto postoji dijalektički prirodni poredak?
Pad
Zadatak ljudskoga roda
Ponovno buđenje božanske iskre
4. DIO Ljudsko biće kao mikrokozmos
Mikrokozmički firmament (nebeski svod)
Dišno polje
Finotvarna tijela
Božansko sjeme
Put iskustva
5. DIO Sveta čežnja
Proces transfiguracije
Izbor pred nama
Zlatni Križ uskrsnuća
Može li to stvarno biti izvršeno?
3

1. DIO
Traženje smisla života
Zašto postoje ljudska bića? Što je stvarna svrha ljudskoga života?
Možda niste više zadovoljni uobičajenim odgovorima na ta pitanja, potaknuti ste vrlo
dubokim unutarnjim porivom da pronađete to neko nedefinirano, nedostajuće 'nešto'.
Možda to nekako nazivate - kažete, želite otkriti tko ste vi u stvari, ili želite iskusiti svjesno
jedinstvo s Bogom, ili želite postati ljudsko biće puno ljubavi - izvor iscjeljenja u svijetu -
ili želite pronaći unutarnji mir i trajnu sreću. Ili možda ne možete sasvim točno odrediti to
što tražite, ali znate da je to nešto, i da ga morate pronaći.
U stvari, poriv za traženjem toga 'nečega' je vrlo snažan u vama, dovoljno snažan da vas
udalji od uobičajenih životnih sklonosti u kojima toliki drugi ljudi izgleda uživaju, i navede
na traganje koje vas je možda već vodilo kroz knjižnice, tečajeve, radionice, grupe i
svakovrsna iskustva.
Ponekad vam se čini da se približavate cilju, ali tada, baš kada izgleda da vam je skoro na
dohvatu, ponovno vam izmiče iz ruku. Tako vi nastavljate. Pokušavate.
Ako ste i vi, također, uključeni u tu potragu, mogli biste dakle ustanoviti da vam učenje
Ružina Križa može biti od koristi. Mora se doduše naglasiti, da to što Međunarodna Škola
Zlatnog Ružina Križa naučava ne treba biti prihvaćeno 'po autoritetu'. Zapravo, njezina
namjena je probuditi u vama svijest o nečemu što ste, duboko u sebi, premda vi već znate,
barem povremeno, možda zaboravili. Kada je probuđen taj unutarnji izvor mudrosti u vama,
i vi ga učite slušati i slijediti, put oslobađanja će biti širom otvoren. Na taj način možemo
postati izvori Žive Vode za dobrobit svih naših bližnjih ljudskih bića. Objasnimo što pod
time podrazumijevamo...
Dvostruka priroda ljudskoga bića
Prije svega, postoji temeljni rosenkreuzerski uvid koji, iako se na prvi pogled može činiti
vrlo jednostavnim, u stvari može biti presudan u našoj potrazi za smislom života. Taj uvid,
ako je shvaćen i svakodnevno prakticiran, može značajno pomoći u pročišćavanju našeg
poriva za traženjem, tako da on postaje dinamičniji i sposobniji za postizanje svoga cilja.
Taj uvid je znanje da naš poriv za traženjem - naša čežnja za apsolutnom istinom,
savršenstvom, iscjeljenjem, ljubavlju - ne izvire iz onog dijela nas koji smo naviknuti
nazivati 'ja', iako može izgledati da je tako. Naša čežnjaza potpunošću izvire u stvari iz
vječnoga principa latentnoga u nama. Taj vječiti princip je sasvim odijeljen od 'ja' ili ega, i
ostaje u manje-više uspavanom stanju kod većine ljudi. Rosenkreuzeri zovu taj vječiti
princip 'Ružom', ali je također poznat pod mnogim drugim imenima, poput 'božanska iskra',
'atom iskre duha', Krist, skupocjeni biser, dragocjeni dragulj u lotosovu cvijetu, i tako dalje.
4

Dva poretka postojanja
Dolazimo do drugog temeljnog načela Rosenkreuzera: spoznaje da je Ruža - vječiti princip
latentan u srcu - podložna jednoj grupi zakona, dok je ostatak našega bića podložan drugoj.
Te dvije grupe zakona nazivamo 'dva poretka postojanja', ili 'dva prirodna reda.'
Izuzev Ruže, naše je cijelo biće proizvod prirode, potpuno podložno zakonima vremena i
prostora. Zbog toga, sami ne možemo postići nikada ništa apsolutno i trajno, jer će naša
stvorevina uvijek biti podložna konačnosti i prolaznosti.
Ruža, u drugu ruku, kao princip vječnosti latentan u nama, podložna je zakonima vječnosti.
Zbog toga, želimo li transcendirati prostor i vrijeme, želimo li dosegnuti upotpunjenje,
vječnost, nikada nećemo biti u mogućnosti to učiniti sa ijednim dijelom sebe kakvi smo u
ovome trenutku. Želimo li utažiti našu žeđ za cjelovitošću, trebat ćemo početi sa
'distanciranjem', u odnosu na našu uobičajenu, Ja-centralnu svjesnost, i dozvoliti vječnom
principu latentnom u nama da se razvije tako da postepeno prevlada u našem sustavu.
Most od vremena k vječnosti
Kao gnostička škola, Međunarodna Škola Zlatnog Ružina Križa pomaže i podržava svoje
učenike u njihovim naporima da pomaknu ja-centralnu svjesnost s njezina položaja 'kralja' u
njezinom unutrašnjem kućanstvu i ponovno postavi u njezinu pravu ulogu: onu 'sluge'
rastućem unutarnjem Istinskom Sebstvu, Kristovom sebstvu, Ruži. Istovremeno, Ruži u
njemu je dana sva neophodna potpora potrebna za rast. Ako učenik surađuje i ustraje u tome
procesu, Ruža se sve više otvara i cvjeta; postaje unutarnji izvor svjetla i ljubavi koji širi
svoj miris i zračenje na sve, za dobrobit svih.
U sljedećim odlomcima bismo vam htjeli reći više o rosenkreuzerskom poimanju kako taj
izvor vječnosti u vama može biti oslobođen.
5

2. DIO
Suština religije
Učenja Međunarodne Škole Zlatnog Ružina Križa nisu nova. Metoda Ružina povratka u
život - izvornog, božanskog Sebstva - može se naći u suštini svih velikih svjetskih religija.
Dakako, mi ljudska bića u kojima je dominantno ja-centralno sebstvo skloni smo pogrešnom
razumijevanju, kada pokušavamo tumačiti učenja religija kao da su namijenjena običnoj jasvjesnosti.
Na taj način, poruke koje se odnose na duhovni put su iskrivljene, i kako godine
prolaze prvobitna se istina zaboravlja.
Univerzalni put
U svima velikim svjetskim religijama izražena je ideja da su, u početku, ljudska bića imala
savršenu vezu sa svojim izvorom, sa Apsolutom, Bogom. Kada su izgubila tu vezu postala
su dvostruka bića u svijetu odvojenom od Boga, nemoćna više da žive u prvobitnom Svijetu
Svjetla.
Izvorna učenja svih religija opisuju put povratka u taj Svijet Svjetla, te način ponovne
uspostave veze s Božanskim. Odatle riječ 'religion', koja dolazi od latinskog re ligare,
'ponovno povezati'.
Ta je mogućnost obnove naše veze sa Božanskim lijepo opisana, na primjer, u drevnom
egipatskom tekstu Corpus Hermeticum:
Bila je to Njegova želja da bi veza s Duhom bila postavljena unutar dosega svih duša;
dakako, kao nagrada za stremljenje. Poslao je dolje veliki Kalež, ispunjen snagama Duha i
On je odredio glasnika i naložio mu proglasiti srcima čovječjim: Zaronite u taj Kalež; vi
duše koje možete; vi koje vjerujete da ćete se uzdići Njemu koji vam je poslao dolje taj
Kalež; vi koje znate zbog čega ste stvorene.'
Sveti Gral
Nagrada za stremljenje je uranjanje, pročišćenje, krštenje vodom, vinom i duhom u Kalež,
Sveti Gral. Taj Kalež, Sveti Gral, ispunjen svim snagama i atributima potrebnim za povratak
u Svijet Svjetla, stvarno postoji. Uvijek je postojao i nastavit će postojati sve dok ostane i
jedno ljudsko biće koje još nije pronašlo put povratka kući. Dakako, ne postoji kao forma
već kao vibracija i, radi svoje čistoće, ne može nikada biti dodirnut ili okaljan nižim, jacentralnim
sebstvom.
Zbog toga klasični Rosenkreuzeri kažu, u njihovom manifestu, Fama Fraternitatis R.C.,
izdanom 1614:
'Ova naša Građevina, čak i da je tisuće vide iz blizine, zauvijek će ostati nedodirnuta,
neuništiva, nevidljiva i potpuno skrivena iskvarenom svijetu.'
6

Dakle postoji Božanska snaga pomoću koje latentno duhovno Jastvo u nama može biti
oživljeno. Na taj je način ljudska veza s Apsolutom ponovno uspostavljena. Ta božanska
snaga - snaga Duha, ili 'Tao', kako ga nazivaju Kinezi - dostupna je svima. Ipak, pristup njoj
je jedan od najdubljih životnih misterija, jer ne može biti dodirnuta niti jednom sposobnošću
sadržanom u ja-centralnom sebstvu.
Znanje koje u nama omogućava djelovanje te snage, tako da istinsko, prvobitno Sebstvo
može rasti, dok sebstvo iluzije - ja-centralno sebstvo - može biti pročišćeno u tišini, jest
znanje naučavano u Međunarodnoj Školi Zlatnog Ružina Križa.
7

3. DIO
Dva prirodna reda
Sada kad smo dali kratki opis nekih osnovnih načela rosenkreuzerske filozofije, željeli
bismo razmotriti neke od tih ideja malo detaljnije. Prva ideja koju bismo htjeli razmotriti je
koncept o dva poretka postojanja - dva različita sustava zakonitosti i uvjeta koje nazivamo
'dva prirodna reda'. Ako shvatimo kako ta dva sustava djeluju, moći ćemo mnogo jasnije
razumjeti zašto se naše traženje apsolutnih vrijednosti - istine, čiste ljubavi, apsolutne
mudrosti i tako dalje - nije do sada pokazalo uspješnim.
Naš prirodni poredak - svijet 'dijalektike'
Svjedočanstvo naših osjetila govori nam da će se sve što postoji u svijetu koji vidimo oko
nas jednom okrenuti u svoju suprotnost. To stalno izmjenjivanje suprotnosti je temeljna bit
našega svijeta. U našoj čežnji za apsolutnim vrijednostima - za trajnim mirom, ljubavlju i
istinom - često naginjemo previđanju te neizbježne činjenice. Ipak, sama logika je dovoljna
da nam kaže da će sve što postoji jednog dana nestati; samo je prelazno, nikad apsolutno.
Razmislite o tome na trenutak. Ništa od onoga što jesmo, ništa što činimo, ništa što možemo
stvoriti neće potrajati; prije ili kasnije, sve će se to raspasti i vratiti tamo odakle je došlo. Mi
smo prolazna bića u uvijek promjenljivom svijetu. Počinjemo stariti i propadati čak prije no
što napustimo majčinu utrobu. Ništa nije savršeno u ovome svijetu. Ništa ne može potrajati
u ovome svijetu. Promjena i smrt su jedina dva zakona u koje se možemo apsolutno
pouzdati. Okružuju nas neumoljivo, poput zatvorskih zidova. Ta je činjenica potvrđena od
Lao Cea, Buddhe i svih velikih svjetskih religijskih učitelja.
Zar vam se nije uvijek činilo čudnim da, unatoč neizbježnosti nesavršenstva, promjene, i
propadanja, i dalje težimo savršenom životu? Niste li se uvijek pitali kako je moguće, s
obzirom na životne činjenice, da ljudska bića mogu uopće imati ikakva poimanja apsolutnih
vrijednosti? Kako je ideja potpunosti, savršenstva, uopće ušla u naše glave? Odakle je
došla? Sigurno ne iz svijeta koji vidimo oko nas.
Vidite, jednoga dana, svatko od nas će umrijeti, a mi ipak održavamo neku vrst
zataškavanja, podijeljene uobrazilje, u kojoj živimo naše živote kao da smrt ne postoji! Ali
ako ste ikada iskusili gubitak neke vama bliske osobe, mogli ste primijetiti da postoji dio
vas koji nikada neće prihvatiti da je ta osoba otišla, neovisno o vašim vjerovanjima koje
imate ili nemate o životu nakon smrti. Odakle nam dolazi ta strastvena čežnja za vječnim,
apsolutnim, kada nam svi pokazatelji naših čula govore da oni ne postoje?
Koncept 'dva prirodna reda' nudi odgovor na to pitanje. U Međunarodnoj Školi Zlatnog
Ružina Križa nazivamo prirodni poredak u kojemu živimo svijetom 'dijalektike'. Koristimo
riječ 'dijalektika' jer je naš svijet karakteriziran stalnim izmjenama suprotnosti. Taj
'dijalektički svijet' ne sadrži samo materijalni, vidljivi svijet koji vidimo oko nas, nego
8

također kraljevstvo koje nastanjuju naša suptilna tijela dok spavamo, pa čak i u stanju nakon
smrti.
Izvorni, božanski prirodni poredak
Posebno, odvojen od ovoga 'dijalektičkog svijeta', ali zauzimajući isti prostor, drugi je,
potpuno drugačiji prirodni poredak. Taj drugi prirodni poredak karakterizira savršenstvo,
potpunost, vječnost. Rosenkreuzeri nazivaju taj drugi prirodni poredak 'nepokretnim
kraljevstvom', jer u njemu dualnost i izmjena suprotnosti ne postoje. Postoje samo unutarnji
rast i razvoj, od slave k slavi, od snage k snazi.
Vidite, vječne vrijednosti, potpuna istina, sloboda i ljubav za kojima čeznemo stvarno
postoje, ali ne u našem svijetu, ne u svijetu kojem pripadamo, dijalektičkom svijetu.
Zašto postoji dijalektički prirodni poredak?
Razumijevanju zašto postoji ovaj dijalektički poredak, pomaže prisjećenje da postoji plan
kao podloga stvaranju. Međunarodnana Škola Zlatnog Ružina Križa ga naziva 'božanski
plan'. Možete zamisliti božanski plan koji teče poput potoka, određenim smjerom, brzinom,
i ciljem. Svako je stvorenje slobodno kretati se po volji unutar ili izvan struje, sakupljajući
iskustva na putu. Dakako, tako dugo dok se stvorenja vraćaju u strujanje i ostaju, potpuno, u
harmoniji s njime, bit će nošena dalje strujom, i sve će biti dobro. Ali ako, po vlastitoj volji,
stvorenje želi ustrajati permanentno u stanju nesklada sa strujom božje ideje, što se tada
događa? Pokušajmo naći logičan odgovor na to pitanje.
Možemo zamisliti što se događa ako nastavimo s našom analogijom sa strujom tekuće vode.
Ako stvorenje traži da se izdvoji iz toka božanske struje, jer se želi zadržati u nekom
njegovom aspektu, i učiniti ga permanentnim radije nego dopustiti da otplovi, može to
učiniti samo postajući kristalizirano, poput teške stijene u vodi. Tada, jer je kristalizirano,
tromo, ne može više iskusiti pomagajući, noseći efekt struje, nego će osjetiti njen tok kao
niz udaraca, poput svake prepreke smještene u tekućoj vodi.
To je jako pojednostavljena slika o tome kako su nastala dva prirodna reda: božanski
prirodni poredak - gdje se osjećaju pomažući, noseći, neprestano razvijajući efekti; i
dijalektički prirodni poredak - svijet koji poznajemo - u kojem se osjećaju ispravljajući
efekti božanske struje, tako da ničemu nije dozvoljeno da traje i sve se neprestano vraća
natrag na svoj početak.
Pad
Možete li sada uvidjeti da se postajanjem podložnim drugom sustavu zakona -
ispravljajućem sustavu - stvorenje efektivno izolira od svijeta u kojem prvi sustav zakona -
božanski sustav - djeluje? I možete li shvatiti da će takvo stvorenje, koje je skrenulo sa svog
utvrđenog plana, ostati izolirano od prirodnoga poretka kojem je prvobitno pripadalo do
onoga časa dok ne izabere vratiti se božanskom planu?
9

Univerzalna Filozofija naučava da je, u dalekoj prošlosti, velika grupa pripadnika ljudskoga
životnog vala zaista odlučila, slobodnom voljom, zastraniti s plana predviđenog za njihovo
postojanje. Na taj način, izolirali su se od božanskog prirodnog poretka i postali podložni
dijalektičkom poretku postojanja. Rezultat je bio da su, na koncu, sve sposobnosti koje su
mogli koristiti dok su još bili podložni prvom, božanskom sustavu zakona, atrofirale, i pale
u uspavljujuće stanje u kojem ne mogu umrijeti, jer su bile vječne, ali u kojem su neaktivne,
uspavane.
Zadatak ljudskoga roda
Ako ste nas do sada pratili, moći ćete uvidjeti vašim umnim okom da su uspavane iskre
palog, božanskog čovječanstva, poput sjemenki, u nemogućnosti da žive, ali i u
nemogućnosti da umru. Što može biti učinjeno za spašavanje tih uspavanih stvorenja? Za
njihovo ponovno vraćanje natrag u istinski život?
Svjesnost i volja su potrebni za taj zadatak, ali pala ih božanska stvorenja više nemaju, u
svome uspavanom stanju. Odakle može ta svjesnost, ta volja, doći? Dakle, Rosenkreuzeri
naučavaju da je ljudska rasa, kao što znamo, stvorena točno iz tog jednog razloga - da
djeluje, svjesno i voljno, služeći u obnavljanju prvobitnog, božanskog stvorenja. To je
zadatak, poziv, svakog ljudskog bića, i ako uspijemo u tome, imat ćemo udjela u vječnome
životu.
Mi, smrtnici, nismo ta božanska stvorenja, ali ih nosimo u nama, kao uspavane iskre. I u
našoj je moći dozvoliti toj uspavanoj iskri da ponovno oživi, i da se vrati iz svoga stanja
izgnanstva u božanski svijet, svoj dom, 'Očevu Kuću.'
Ponovno buđenje božanske iskre
Uzrok zašto osjećamo čežnju za upotpunjenjem, za istinom, za božanskim, sada bi mogao
biti mnogo jasniji. Kao što smo rekli u 1. dijelu, ta čežnja ne proizlazi iz nas, prolaznih
stvorenja, nego iz božanske iskre koju nosimo u nama. To su žudnje božanske iskre za
izgubljenim domom, božanskim poretkom postojanja koje je nekoć poznavala i nastanjivala.
Te čežnje, koje se mogu - kao što ste možda iskusili - razviti u sve-konzumirajuću glad i
žeđ, predstavljaju prve pokrete uspavane božanske iskre u nama. Tako je taj unutarnji
nemir, ta želja koja vas, možda, motivira na čitanje ovoga uvoda, u stvari najvažnija
sposobnost koju imate kao duhovni tragalac; to je 'Ariadnina nit' koja vas može, ako
reagirate na nju na pravi način, izvesti ravno van iz labirinta. Možda 'Uspavana Ljepotica'
nije još budna, ali je nemirna (miče se) u svome snu - daje znak života! A gdje je život, tu je
i nada!
10

4. DIO
Ljudsko biće kao mikrokozmos
U ovom odlomku htjeli bismo vam dati kratak opis sustava ljudskih nosača kako ih
razumijevaju Rosenkreuzeri. Tada ćete moći jasnije vidjeti ulogu božanske iskre koju igra u
vašem tjelesnom sustavu u cjelini.
U Međunarodnoj Školi Zlatnog Ružina Križa, pod ljudskim se bićem ne smatra samo
fizičko tijelo već puno više. U stvarnosti, ljudsko biće je 'mikrokozmos', ili kozmos u
malome.
Mikrokozmički firmament (nebeski svod)
Vanjski sloj ljudskog mikrokozmosa, okružujući nas poput ljuske jajeta, sastoji se od
magnetskog polja koje nazivamo 'lipika'. Na lipiku se može gledati, ako želite, kao na 'nebo'
našeg vlastitog minijaturnog kozmosa, ili naš osobni zodijak, jer je posuta s mnogim
magnetskim točkama poput zvijezda. Te magnetske točke djeluju kao filteri, propuštajući iz
kozmosa u mikrokozmos samo one energije koje rezoniraju s njime. U većine ljudi, te su
magnetske točke podešene samo za dijalektički poredak postojanja, svemir odvojenosti i
smrti.
Dišno polje
Unutar magnetske kugle je prostor nazvan 'dišno polje'. Taj je prostor ispunjen magnetskim
silnicama koje se protežu od magnetskih točki na lipici k materijalnom tijelu prolazne,
smrtne osobnosti kakve smo vi ili ja.
Finotvarna tijela
Kao što je danas široko prihvaćeno, ovo se materijalno tijelo ne sastoji samo od fizičkog
tijela koje možemo vidjeti i dodirnuti, već također i od više finotvarnih tijela. Sve zajedno
su - u današnjem ljudskom biću - četiri fizička tijela, svako drugog stupnja suptilnosti, sva
se međusobno prožimajući. Tako je naše vidljivo, materijalno tijelo prožeto i okruženo prvo
s eterskim ili životnim tijelom, koje vodi i kontrolira životne procese koji se odvijaju u
materijalnom tijelu.
Prožimajući eterska i materijalna tijela i protežući se na neku udaljenost izvan njih je
astralno tijelo. U tome tijelu se naše želje i emocije, te naši osjećaji privlačenja i odbijanja,
manifestiraju i zrače prema van.
Zatim je tu i mentalno tijelo. Koncentrirano je uglavnom oko glave i uključeno u privlačenje
i zračenje svih sila koje učestvuju u našem procesu mišljenja. Ono još nije stvarno razvijeno
kod većine ljudskih bića, tako da je kod većine ljudi teško moguće govoriti kao o 'tijelu' kao
takvome.
11

Božansko sjeme
A sada je tu posljednji aspekt mikrokozmosa kojeg bismo željeli spomenuti - Ruža Srca, ili
prije spomenuta duhovna iskra. Ta je Ruža Srca smještena točno u centru mikrokozmosa u
točki koja se podudara s gornjom desnom srčanom komorom. Ruža Srca - kao posljednji
ostatak u mikrokozmosu od njegova početka, božanskog stanja - nije pod utjecajem niti
jedne snage koja djeluje u dijalektičkom prirodnom poretku, svijetu vremena i prostora. Ona
može reagirati samo na sile iz izvornog, božanskog prirodnog poretka. Tako, dok ne može
biti dodirnuta od božanskih sila ostaje spavati, uspavana, poput sjemena. I poput sjemena,
sadrži cjelokupni plan, potpunu matricu, izvornog, božanskog mikrokozmosa. Ona samo
čeka na božansku svjetlost da je dodirne, i tada, uz suradnju ljudske osobnosti, moći će se
razvijati i cijeli mikrokozmos će postepeno biti obnavljan do svoga izvornoga, božanskog
stanja. Ali mnogo se toga ima dogoditi prije nego ljudska osobnost bude voljna i sposobna
dozvoliti božanskom svjetlu da dopre do Ruže Srca.
Put iskustva
Mi živimo naše živote, skupljamo iskustva, mnoga od njih bolna, i na koncu umiremo. Kada
fizičko tijelo umre, finotvarna se tijela, također, rastvaraju nakon nekog vremenskog
perioda, ostavljajući samo zbroj svih iskustava sakupljenih u tom životu, koje je utisnuto u
lipici. Mikrokozmos zatim prihvaća novi sustav fizičkih nosača kroz proces rođenja. To je
ciklus rođenja i smrti, koji se ponavlja, život za životom, sve dok postupno - uglavnom kroz
patnju, ali ponekad i kroz intenzivnu radost, također - naša svjesnost i naše želje nisu
pročišćene. Napokon se prepoznavanje rađa u nama tako da uviđamo da najdublja tuga naše
duše neće nikada biti olakšana ničime što bismo mogli naći na ovome svijetu. Može nam
također doći nagovještaj da naši najdublji trenuci sreće uopće ne pripadaju sebstvu koje
običavamo nazivati 'Ja', već nečemu mnogo višem. I tada, napokon, stojimo pred
Nepoznatim, s otvorenim, praznim rukama. Još čekajući, još se nadajući, ali ne više
očekujući sve od Ja-centralnog sebstva i njegovog svijeta. I na tome nam se mjestu može
pomoći…
12

5. DIO
Sveta čežnja
Vrlo je važno, kada duša dosegne tu točku otvorenosti, razumjeti da naša čežnja za
savršenstvom, ljubavlju, dobrotom i sličnim, u konačnoj analizi, ne potječe iz naše Jacentralne
svjesnosti već od posljednjeg ostatka božanskog u nama, Ruže Srca. Zato tada,
kada srce šalje van svoj čisti krik čežnje, kada daje glas svojoj čistoj žudnji, svojoj čistoj
žeđi, nećemo je pokušati utažiti octom, sa svim tehnikama i sredstvima za ublažavanje boli
koje je naš mikrokozmos sakupio tijekom mnogih života. Umjesto toga, naše će Jacentralno
sebstvo ostati tiho, i u toj tišini čut će se samo četiri jednostavne riječi: 'Neka bude
volja tvoja...' i to je 'Sezame otvori se'.
Kada se, iscrpivši sve mogućnosti za koje smo mislili da ih imamo, napokon prestanemo
boriti i predamo se Onome Božanskome u nama; kada smo ispunjeni samo sa jednom
čežnjom, izraženom u riječima, 'Neka bude volja tvoja', to je kao da se kapija pojavljuje gdje
je prije bio samo bijeli kameni zid. Tako je sada put naprijed ponovno otvoren. To je put ka
onome što Rosenkreuzeri nazivaju 'transfiguracija.'
Proces transfiguracije
Taj je proces transfiguracije mnogo više nego metafizički ili mistični proces. To je vrlo
stvaran, strukturalni proces. Često je bio nazivan alkemijskim procesom. Da bismo vam dali
predodžbu o tome kako je moguće da se tako radikalan proces odvije u ljudskom sustavu,
sjetite se da je ljudsko tijelo - sa svojim materijalnim, eterskim, astralnim i mentalnim
slojevima - održavano na životu unošenjem u svoj sustav i asimiliranjem stvarnih substanci
- hrana - koje također imaju svoje materijalne, eterske, astralne i mentalne komponente.
Te hrane ulaze u tijelo, kao što znamo, kroz probavni i dišni sustav. Suptilnije, finije
substance također ulaze u tijelo direktno kroz sustav čakri. A kvaliteta apsorbirane hrane, i
način na koji je asimilirana je određena svjesnošću. Jer svjesnost, s njezinim mislima i
željama, kondicionira sustav čakri tako da on privlači ono što je u harmoniji s njim i odbija
što nije.
Zato zamislite da se, zbog vaše predanosti Ruži Srca, zbog čistoće vaše svete čežnje, Ruža
Srca počinje otvarati u vama. Ruža Srca, za razliku od bilo kojeg drugog dijela vašeg
sustava, je sposobna privlačiti i apsorbirati eterske, astralne i mentalne substance izvornog,
božanskog prirodnog poretka. To su snage Duha, snage Svetoga Grala spomenute u 1.
dijelu.
Tako sada možete vidjeti kako otvorena Ruža Srca može postati 'izvor Žive Vode' - da
upotrijebimo frazu spomenutu u 1. dijelu. Što manje 'Ja-centrični', i zbog toga više 'Ružacentrični'
postajemo, to više Ruža Srca može postati točka kojom su božanske energije
privučene, probavljene (metabolizirane), i zračene. Ta transmutacija i zračenje božanskih
energija može tada biti od pomoći svima kojima je to potrebno.
13

Uz pomoć tih božanskih energija, Ruži Srca je omogućeno da se otvori i raste, sve više i
više. Postepeno, ona ocrtava oko sebe novu formu, sastavljenu iz čistih eterskih, astralnih i
mentalnih substanci Duha. Ta nova asimilacija je temelj transfiguracije, i kroz nju, smrt je
nadvladana dobrim. Molitva, 'Neka bude volja tvoja' je ispunjena što se tiče mikrokozmosa,
i on se ponovno priključuje struji Onoga Sjajećeg, putujući natrag u jedinstvo s božanskim.
Očigledno, ima puno, puno više toga što bi vam Međunarodna Škola Zlatnog Ružina Križa
mogla ispričati o transfiguraciji, ali je otpočinjanje procesa najvažnija stvar za nas, ovdje i
sada. Ako započnemo, ostalo će slijediti. A početak je odluka samopredaje Ruži Srca.
Izbor pred nama
Za kraj ovoga uvoda, htjeli bismo vas podsjetiti na izbor koji ima osoba koja je počela
osjećati svetu čežnju. Ako, kad se sveta čežnja (koju ponekad nazivamo čežnja za spasom)
osjeti, naša Ja-svjesnost misli: Želim biti savršena, želim biti slobodna, želim iskusiti
Nirvanu, i radit ću na sebi vlastitim snagama, ali bez ikakve temeljne promjene usmjerenosti
naše svjesnosti, ma kakve vježbe ili tehnike samorazvoja koristili, Ruža Srca neće još uvijek
primati nikakvu hranu jer je Ja-svjesnost sposobna privlačiti u sustav samo snage ovoga
dijalektičkog prirodnog poretka. Tako umjesto potpomaganja čežnje za spasom, i stoga
Ruže Srca, da raste, sve te tehnike zamišljene i prakticirane od Ja-svjesnosti služiti će samo
jačanju sustava-osobnosti i njegovu će zabludu još više osnažiti.
Ako, u drugu ruku, jasno shvatimo da naša čežnja za spasom ne pripada nama, smrtnima,
ograničenim bićima, nego božanskoj Ruži u nama, napraviti ćemo naš prvi revolucionarni
korak na putu koji će nas odvesti zadovoljenju želje našega srca. I ako shvatimo da Ruža ne
može biti hranjena energijama koje smo, kao smrtna bića, sposobni privući, nego samo
energijama izvornoga, božanskog kraljevstva, htjet ćemo predati naše cijelo biće Ruži, tako
da u naš mikrokozmos može privući energije potrebne za rast.
Zlatni Križ uskrsnuća
Što to znači, 'predati naše cijelo biće Ruži'? To nije puko mistično obožavanje.
Rosekreuzerski učenici postaju graditelji, slobodni zidari u izvornom smislu te riječi. Svom
svojom vjerom, ljubavlju, ustrajnošću i inteligencijom, nastoje surađivati sa oslobađajućom
snagom oslobođenom u njima od Ruže, dozvoljavajući joj da izvrši rušenje staroga i
izgradnju novoga. Što je 'staro', a što je 'novo'? Staro je križ materije, Ja-centralno sebstvo i
sve njegove posljedice u mikrokozmosu. Proces samopredaje omogućuje uspostavljanje
žive veze između Ruže i istinskog središta toga križa. Tada, u opsegu u kojem je staro
srušeno, novo može biti izgrađeno. Novo je Zlatni Križ uskrsnuća, plameni križ čija je
okomita greda energija više, božanske prirode, koje teče kroz obnovljeni mikrokozmos i širi
se vodoravno, kroz otvorenu Ružu, po cijelome svijetu.
14

Može li to stvarno biti izvršeno?
Možda sada mislite da je ključ toga puta transfiguracije - sveta čežnja, ili čežnja za spasom -
još jako daleko od vas. Ali htjeli bismo vas zamoliti da još jednom pogledate u sebe. Možda
čežnja vašega srca za spasom nije tako daleko kao što mislite. Možda je to, u stvari, nešto
što vas je tako blisko pratilo godinama da to više ne možete primijetiti, poput dragocjenog
dragulja kojeg nosite uokolo u svome džepu, misleći da je samo kamen. Što vas to nagoni
da čitate ovaj uvod? To je sasvim sigurno unutrašnja svjesnost koja je rasla godinama,
svjesnost da stvari nisu kakve bi trebale biti; svjesnost o nečemu temeljno pogrešnom
unutar nas što mora biti iscijeljeno; čežnja za apsolutnim vrijednostima, za ljubavlju koja
nije uvjetna, već bezuvjetna, za dobrotom koja nije djelomična, već potpuna, za istinom koja
ne vrijedi samo danas, nego zauvijek. Na puno načina bismo to mogli iskazati, ali ako
pogledate u sebe, prepoznajete li čežnju u sebi? Dobro, čak i ako nije još čista, čak ako je
još ukaljana našim krivim mentalnim shvaćanjima i prirodnim nagonom ega da poseže za
svačime, ta čežnja je nešto. To je početak! Ta je čežnja stvarna, i može biti naša polazna
točka.
Kako? Dobro, možda će vam jedna slika pomoći da to razumijete. Zamislite
srednjovjekovnog viteza. Odjeven je u oklop i, iako dobro zna kako se boriti, on to ne čini.
Umjesto toga, na mjestu gdje mu je srce, on drži svijeću. Cijela je njegova pažnja usmjerena
na čuvanje te svijeće da održi plamen, svjetlo, čuvanju njezina svjetla od svega što bi mu
moglo zasmetati, ili ga ugasiti. On čuva svoje krhko svjetlo zapaljeno usred svjetskog
meteža.
Dakle, to je svjetlo naša čežnja za spasom, naša sveta čežnja, prvo slabašno treperenje
svjetla i života u Ruži. I, poput viteza, možemo, ako hoćemo, staviti to slabašno svjetlo na
prvo mjesto, ne samo u nama već također i u drugima. Što točno pod time mislimo? Jan van
Rijckenborgh i Catharose de Petri, utemeljitelji Međunarodne Škole Zlatnog Ružina Križa,
izrazili su to na slijedeći način:
'To je stanje bića, nešto poput zaljubljenosti. Ako ste ikada stvarno nekoga voljeli, ili bili
voljeni, znati ćete da cijelo srce može biti zaokupljeno i uzdignuto time. To pobuđuje
zračenje, koje zrači iz srca i uspostavlja vezu. Dakle, s takvom ljubavlju se srce mora
posvetiti duhovnoj Ruži, koja je prisutna u srcu, u središtu vašega bića. I tada, jer je Ruža
vama tako blizu i tako vas je dugo očekivala, nastat će snažna veza među vama. Tada će
temelj ponovnog rođenja biti postavljen. I zbog toga Biblija kaže da vas samo ljubav može
osloboditi.'*
Kada je najviši prioritet u našim životima nastojanje da se posvetimo, mislima, riječju i
djelom, Ruži i njezinoj čežnji, moć Ja-centralnog ega nad mikrokozmosom slabi. I, premda
još može biti vrlo dug put do transfiguracije, sjekira je 'postavljena uz korijen drveta'.
Taj je korak, tada, onaj koji će vam otvoriti Put. A to je tek početak. Još puno će koraka
trebati poduzeti, puno lekcija naučiti. Ako želite otkriti više o tome što taj put
transfiguracije za sobom povlači, ili osjećate da biste stvarno voljeli ići putem kao učenik,
Međunarodna Škola Zlatnog Ružina Križa bi vam htjela biti od pomoći.
* Iz Kineske Gnoze, str. 223 (Rozekruis Pers, Haarlem, Nizozemska 1996).
15