kvalitet

14 Jelena Latinović, Zora Vučinić
klimatskih, već i nekih drugih faktora. Razvoj gljive C. gloeosporioides je u pozitivnoj
korelaciji sa zrelošću plodova masline (Nagorny i Eristavi, 1929; Graniti,
1956; Loprieno i Tenerini, 1960; Latinović i Vučinić, 2002), što utiče na vrijeme i
intenzitet zaraze. Temperatura utiče s jedne strane na klijanje konidija (Latinović
i Latinović, 2001), pa time i na infekciju biljke, a s druge strane na razvoj patogena
u unutrašnjosti ploda, uslovljavajući trajanje inkubacije. Uloga kiše u širenju
bolesti je dvostruka, jer doprinosi s jedne strane, disperziji parazita, a sa druge realizaciji
infekcije. Sličnu, svakako znatno manju ulogu, imaju magla i rosa. Iako relativna
vlažnost vazduha preko 93% omogućuje klijanje konidija bez kapi vode,
u praksi se brzo i obilato klijanje ostvaruje u vodi (Latinović i Latinović, 2001),
na osnovu čega možemo zaključiti da kiša predstavlja fundamentalni faktor za
razvoj epidemije C. gloeosporioides. Naravno, u širenju bolesti bitnu ulogu imaju
i vazdušna strujanja. Sastav zemljišta i ekspozicija maslinjaka imaju znatnog
uticaja na razvoj bolesti. Glinovita, teško propusna zemljišta, kao i maslinjaci podignuti
na ravnim, nedovoljno aeriranim terenima utiču na povećanje intenziteta
zaraze. Muva masline značajno doprinosi širenju epidemije, s jedne strane oštećenjem
plodova, a sa druge preuranjenom lokalnom zrelošću tkiva ploda.
Imajući u vidu prethodne konstatacije, kao i meteorološke podatke za lokalitete
Ulcinj, Bar i Budva, uz sopstvena zapažanja, analiza epidemije u 1997.,
1998. i 1999. godini nam govori sljedeće: – stadijum sazrijevanja plodova određuje
kritični period zaraze od kraja septembra do početka decembra mjeseca. Temperatura
ne predstavlja smetnju razvoju bolesti u tom periodu. Već u decembru,
niže temperature značajno usporavaju njeno napredovanje. Raspored padavina u
oktobru i novembru mjesecu je u sve tri godine bio povoljan za razvoj bolesti,
iznoseći preko 10 kišnih dana mjesečno. U 1998. godini u septembru je bio veći
broj kišnih dana nego u istom mjesecu u ostale dvije godine, te se u ovakvim
godinama kišni septembar može smatrati kao "pripremni" mjesec za epidemiju
koja svoj pun razvoj dostiže u naredna dva mjeseca. Kako su maslinjaci na crnogorskom
primorju uglavnom podignuti na lako propusnom zemljištu i nagnutim
terenima, ovi faktori ne doprinose širenju bolesti. I na kraju, intenzivan napad
muve masline, kakav je bio 1999. godine, favorizovao je razvoj bolesti.
Zaštiti masline od antraknoze, dakle, umnogome doprinose agrotehničke mjere.
Pored sastava zemljišta i ekspozicije, pojedini autori preporučuju korišćenje
rezistentnih sorti, kao i primjenu odgovarajuće rezidbe kojom se može smanjiti
inokulum i poboljšati aeracija krošnje (Civantos Lopez-Villalta, 1999; Smith et
al., 1988). Međutim, u suzbijanju prouzrokovača antraknoze većina autora navodi
da se najbolji rezultati postižu preventivnim tretiranjima preparatima na bazi
bakra, prvenstveno bordovskom čorbom (1%) ili bakarnim oksihloridom (0,2%)
(Matarese, 1976; Makris i Trimeris-Makris, 1980; Sharma i Kaul, 1990, Pennisi
et al., 1993). Prema Sharma i Kaul (1991), iako se preventivnim tretiranjima u