DRAGUTIN SCHWENDEMANN zlatar, draguljar, graver i slikar

ZAVI^AJNICI
DRAGUTIN SCHWENDEMANN
malo spominjani, pre{u}ivani i zaboravljani

ISBN 953-7116-02-6
Zahvaljujemo gospodinu Striboru Schwendemannu na vrijednoj donaciji slika
Dragutina Schwendemanna Muzeju Brodskog Posavlja i ustupljenom materijalu.

ZAVI^AJNICI
malo spominjani, pre{u}ivani i zaboravljani
DRAGUTIN SCHWENDEMANN
MUZEJ BRODSKOG POSAVLJA • SLAVONSKI BROD
TRAVANJ – LIPANJ 2005.

Autoportret, 1914., ulje na kartonu

Pri~a o Dragutinu Schwendemannu pri~a je
o jednom, u biti prevarenom, a ipak dobro
potro{enom `ivotu. Koji niti je bio ono {to
je `elio biti, niti je bio ondje gdje je mogao biti. A
ipak je znao nalaziti spokoj i radost, ljepotu i dobrotu
u onom {to je bio i tamo gdje je bio.
Andraes Riemann, Schwendemannov djed s
maj~ine strane, rodio se 16. svibnja 1817. u Torschau
(Ba~ka) zajedno s bratom blizancem Franzom.
Bio je postolar i jedno mu je oko bilo bijelo.
@ivio je 83 godine i umro u Ba~u. Na koricama
obiteljske knjige “Heilige reden” ostavio je zapis
o podrijetlu, prema kojem je njegov djed, a
~ukundjed Dragutina Schwendemanna, bio Conrad
Hütter, ro|en 12. o`ujka 1754. u Westhofenu
nedaleko Wormsa u njema~koj pokrajini Pfalz na
granici s Francuskom. O`enio je Friedericu Julianu
ro|enu Henning. Imali su k}er Barbaru koja
se 1780. rodila u Westhofenu. Osiroma{ena jo{ u
vrijeme austrijsko-pruskih ratova (1756.-1763.)
obitelj Hütter iselila se “Kelheimskim la|ama”
Dunavom iz Ulma i stigla u Ba~ku gdje se naselila.
Tu su se pridru`ili brojnim doseljenicima
iz tri velika i mnogo malih “{vapskih pohoda” u
panonski prostor, koji su, od pusto{i koju su zatekli,
stvarali budu}u `itnicu Europe. U zajednici
STRIBOR SCHWENDEMANN
DRAGUTIN SCHWENDEMANN
zlatar, draguljar, graver i slikar
(17. sije~nja 1882. – 3. studenoga 1969.)
5
Podunavskih [vaba dugo se zadr`ala gorka izreka
iz doba kolonizacije: “Prvima smrt, drugima bijeda,
a tek tre}ima kruh i blagostanje.”
Jedinica Barbara Hütter udala se, jo{ dok su bili
u Njema~koj, za Friedricha Riemanna iz Pirmasensa,
tako|er u pokrajini Pfalz. Imali su petero
djece: Sussanne (1804.-1829.), Friedericha
(1806.-1878.), Katarine (1808.-1809.) i blizance
Andreasa i Franza (1817.). Franz je umro 1850.,
a Andreas, pisac obiteljskog porijekla, umro je u
Ba~u 1900. godine. Promijenio je postolarski zanat
i otvorio gostionicu. O`enio je {velju Klaru
Strapkovi} (1816.-1886.) i imali su ~etvero djece:
Josefa (1843.-1900.) koji je bio kova~ u Neudorfu,
Georga (1845.-1905.) tesara u Ba~u, Friedricha
(1849.-1901.) diplomiranog doktora medicine
u Bulkeszu (Ba~ka) i Veronicu (1852.-1932.),
budu}u majku Dragutina Schwendemanna.
Veronica Riemann se udala po~etkom 1872. za
Lorenza, najstarijeg sina Franciscusa Schwendemanna
i Apolonije ro|ene Döffner. Schwendemanni
su bili siroma{ni. Franciscus je rano umro
od upale plu}a, rade}i na izgradnji `eljezni~ke stanice
u Bogojevu. Apolonija je umrla odmah poslije
njega. Pored Lorenza imali su jo{ sina Franza

Dragutin Schwendemann kao {esnaestogodi{nji zlatarski
{egrt u Brodu na Savi, 1898.
i k}er Mariju, kasnije udanu za knjigovesca Pfistera
u Od`acima.
I Lorenz Schwendemann i Veronica Riemann
ro|eni su u Ba~u. Lorenz je radio na ma|arskoj
`eljeznici kao bravar i umro je 1899. godine u
Budimpe{ti, gdje je i sahranjen. Veronica je umrla
1932. u Brodu u 80-toj godini `ivota. Imali su
{estero djece i sva su se rodila u Od`acima: Josef
(1872.), Franz (1875.), Hermina (1880.),
6
Karl – Dragutin (1882.), Stefan (1884.) i Marija
(1886.). Odraslo je samo troje: Franz, Karl –
Dragutin i Stefan.
Schwendemanni iz Ba~a dolaze u Brod na Savi
1890. godine. Kupuju skromnu ku}icu i imanje
na u{}u Mrsunje u Savu. Slu~ajno, njihov se
posjed nalazio to~no na lokaciji stare brodske
tvr|ave Vukovac.
U Brodu je Dragutin Schwendemann poha|ao
Vi{u pu~ku {kolu. U~itelj Mavro Markovac vrlo
brzo je zapazio njegov crta~ki talent. Nastojanje
kasnijeg brodskog gradona~elnika Karla Piskura
(1895.-1901.), da se mladom Scwendemannu
omogu}i nastavak {kolovanja u Vinkovcima
nije nai{lo na odobravanje roditelja koji su
ga 1894. dali na izu~avanje zlatarskog zanata
kod tada jedinog brodskog zlatara Mihajla Kaspara.
Majstor Kaspar imao je ku}u i du}an u
Banskoj ulici br. 45 (danas Star~evi}eva), preko
puta tada{njeg Magistrata. Iste godine prava{i
su u Brodu pokrenuli prvi lokalni list “Posavska
Hrvatska”. Ovaj zna~ajan doga|aj u gradu je
izazvao nevi|enu politi~ku senzaciju. Uredni{tvo
lista prvotno je je bilo u Jageti}evoj gostionici “K
zlatnom kri`u” koja je klju~ala od prava{kih simpatizera.
Dobiv{i {egrta, majstor Kaspar, gorljivi
Hrvat i prava{, vi{e je vremena provodio u gostionici
nego u svojoj zlatarskoj radnji. Otkriv{i
navike i ritmove svoga majstora i mladi je {egrt
po~eo sve ~e{}e izbivati iz radnje ostavljaju}i
na vratima poruku: “Dolazim odmah”. Naime,
te 1894. godine zavr{avani su radovi na obnovi
crkve Presvetog Trojstva, a ostatak od vlade do-

U Be~u, srpnja 1907.
7
bivenog novca utro{en je za oslikavanje crkve.
Za malog i znanja `eljnog slikarskog talenta bio
je to jedinstven do`ivljaj. Majstori obrtnici pustili
su ga da se penje po skelama i gleda kako
precrtavaju predlo`ak slike na zidove tehnikom
uve}avanja mre`om ~etverokuta. S tim otkri}em
Dragutin Schwendemann ubrzo postaje gradska
slikarska senzacija. Prvo je olovkom preslikao
sve obiteljske fotoportrete, a potom je, ohrabren
izazvanim efektom kod publike, pre{ao u “profesionalce”.
U to se vrijeme glavni tjedni sajam
odr`avao nedjeljom i bio izuzetno posje}en. U
raznovrsnoj i bogatoj sajamskoj ponudi su bili
i tzv. schnell-fotografi. Njihove male, mutne i
lo{e fotografije Schwendemann je brzo i spretno
uve}avao krajonom, uklanjaju}i tehni~ke
nedostatke brze fotografije i na tome pristojno
zara|ivao - od pet kruna u srebru do deset kruna
u zlatu po portretu. Njegovo umije}e ubrzo
se pro~ulo po Brodu i narud`be su stizale sa svih
strana 1 .
Zara|enim novcem Dragutin je kupio {tafelaj i
boje. Po~eo je sve vi{e zapostavljati Gra|ansku
{kolu u kojoj je poha|ao trgova~ko-gospodarski
smjer, a kod majstora Kaspara, koji je samo
1 Pogotovu nakon sudskog spora koji su mali Dragutin i njegova
majka Veronica dobili tu`iv{i @idova Morica Kleina koji je,
prigovaraju}i naru~enom portretu svoje majke, odbio platiti
pet kruna i dao samo tri. Ponosna Schwendemannka, u obrani
obiteljske ~asti, tu`ila ga je i dobila spor. Sudac i gradski senator
Radini} upitao je tada Kleina za{to je platio sliku tri krune kad
tvrdi da nije “pogo|ena”. Ovaj se uzvrpoljio, a potom je sudac na
njega zagrmio: “Dakle, po vama je za tri krune portret va{e majke
pogo|en, a za pet nije! Izvolite odmah isplatiti Schwendemannima
jo{ dvije krune”.

Rukom crtani predlo{ci secesijskog nakita 1901. u Budimpe{ti
povremeno dolazio u svoju radnju, ionako vi{e
nije imao {to nau~iti. 2 Godine 1899. “oslobodio”
se kao {egrt. Iste godine umro mu je otac Lorenz i
on odlazi na njegovu sahranu u Budimpe{tu. Tamo
i ostaje. Zaposlio se kao kalfa kod vrsnog majstora
M. Saltzera i predano u~io komplicirane vje{tine
zlatarskog obrta. Nestrpljivo je ~ekao svaku slobodnu
nedjelju, da u Nacionalnoj galeriji likovnih
umjetnosti precrtava slike Fesztyja Arada,
koji ga je nevjerojatno impresionirao i obavezno
posjeti “Damu u ljubi~astom” Paula Szinyeia Mersea.
Aradovu Rundgemälde “Magyarokbejövetele”
otkrit }e tek kasnije, a {est metara duga~ku
2 Mihael Kaspar ro|en je 1861. godine u Brodu. Zlatarski zanat
izu~io je u Zagrebu, gdje se za vrijeme naukovanja odu{evio
Antom Star~evi}em i njegovim politi~kim naukom. U Brodu je
bio jedan od `estokih prava{a. Do pojave Maxa Sesslera bio je
jedini zlatar u Brodu. Konkurencija bogatog, spretnog i sposobnog
@idova ga je poslovno uni{tila i osiroma{ila. Supruga Fanika
ro|ena Kunz umrla mu je 10. lipnja 1908. od raka i ostavila ga sa
~etvero malodobne djece. Zbog dugova prodao je ku}u s lokalom
u Banskoj 45 i iznajmio lokal bli`e glavnom gradskom trgovi{tu
u Dottermannovoj ku}i (danas poslovni centar “Hlapi}”), no sve
to ni{ta nije pomoglo. Objesio se 31. kolovoza 1910. u vinogradu
udove Bauer. Imao je tada 49 godina. O siro~adi je skrb preuzeo
grad. Zadnji trag o Kasparovima je vijest u “Posavskoj Hrvatskoj”
kako je 7. studenoga 1911. Marija Kaspar dobila nov~anu potporu
od 6 kruna za poha|anje {kole…
8
Sastavljeni i rastavljeni prsten, koji je na “Werkstälen
Austelungu” 1905. u Be~u dobio Zlatnu medalju.

eprodukciju ~uvat }e do kraja `ivota… Kod Saltzera
upoznaje studente likovne akademije koji
zara|uju crtaju}i minijaturne predlo{ke za izradu
nakita, prete`ito u secesijskom stilu. Poku{ava to i
sam raditi i kako je imao vje{tu, mirnu i suhu graversku
ruku to mu uspijeva. Ubrzo prelazi u veliku
Grünwaldovu radionicu kao “Juvelier arbeiter”.
Uo~iv{i njegov crta~ki talent Grünwald ga
je odmah uklju~io u izradbu zahtjevne narud`be
“Ma|arske dr`avne lutrije” – za glavni zgoditak.
Dao mu je da izradi secesijski dijamantni colier
u platini koji se mo`e rastaviti na dijelove - par
nau{nica, bro{ i narukvicu. Za uspje{no rije{en
predlo`ak, na kojem je nekoliko ljudi radilo dva
tjedna, Grünwald je Schwendemanna nagradio
s trideset kruna u zlatu. Od kolege Be~anina, s
kojim je bio bli`i nego s Ma|arima ~iji jezik nije
te~no govorio, saznaje kako bi za takav pothvat
u Be~u sigurno dobio vi{e nego duplo. To ga je
mu~ilo te potajno po~inje raditi za “Bachruch”,
jednu od najja~ih zlatarskih tvrtki u Budimpe{ti
koja ga je pla}ala trostruko, te za tvrtke Marosi &
comp, Stern & Bruder i druge.
Krajem kolovoza 1902. odlazi na slu`enje vojnog
roka u Szabatku (Subotica), potom u Budimpe{tu
s ~inom Landwehr Honved Zugsführera. Ondje
je u re`imu austro-ugarske vojske imao slobodna
popodneva koja je koristio za poha|anje “Vojno-
umjetni~ko tehni~ke {kole”. Nakon dvije godine
i tri mjeseca, krajem 1904., je razvoja~en i
odlazi u Be~. U velikoj zlatarskoj radionici Ignaca
Gerstmanna u Kleeblattgasse 11 u kojoj je radilo
dvanaest majstora ubrzo postaje kabinet {ef.
9
Na izlo`bi “Werkstälen Austelungu” be~kih zlatara
1905. godine Schwendemannov prsten iz
~etiri dijela nagra|en je zlatnom kolajnom. Ovaj
doga|aj, proslavljen u u`em krugu u poznatom i
otmjenom “Sacher” restoranu, opisao je u svojim
uspomenama: “Sve je bilo comme il faut. Nakon
torte pili smo “Kessler sekt”, pu{ile su se najfinije
cigarete “Mädler Koffer” i “Nestor mit Gold”, a
Zlatna medalja osvojena na Me|unarodnoj
izlo`bi u Richmondu – London 1911.

Diploma za Grand Prix i Zlatnu medalju osvojene na
Me|unarodnoj izlo`bi u Richmondu – London 1911.
Diploma za Zlatnu medalju dobivenu na Tre}oj
internacionalnoj izlo`bi modernog progresa u Parizu 1911.
10
na kraju smo pili kafu “Haag” sa {lagom i “Igeha”
~okoladicom. Raspolo`enje je bilo odli~no i jedino
su ga meni kvarile nove “Salamander” cipele
koje su me nepodno{ljivo `uljale.”
Schwendemannov uspjeh izazvao je zavist njegovih
kolega, be~kih majstora, kojima je smetala
nagla afirmacija “Crovota”, pa su mu raznim
smicalicama zagor~avali i posao i `ivot. Kad je situacija
postala nepodno{ljiva, pre{ao je u jo{ ve}u
radionicu “Pekarek & Weiss”, no ondje su zbog
poslovnog ugleda tvrtke minijature predlo`aka
za nakit radili samo afirmirani akademski slikari.
Na poziv prijatelja Schwendemann napu{ta Be~
i u o`ujku 1905. odlazi u München, tada{nju europsku
slikarsku Meku. Nimalo slu~ajno iznajmio
je stan u blizini “Glasspalasta” iz kojeg, kao i iz
“Moderne Bilder Galerie”, prvih dana boravka u
Münchenu nije izlazio. Zaposlio se u maloj zlatarskoj
tvornici u Leopold Strasse na dosadnom
i jednoli~nom poslu proizvodnje rastezljivih zlatnih
i srebrenih narukvica koje su tada bile u modi.
Tek nakon nekog vremena otkriva kako kat iznad
njegovog stana postoji slikarski atelijer u to vrijeme
poznatog münchenskog slikarskog umjetnika,
pedagoga i organizatora Alberta Knaba. 3
3 Albert Knab ro|en je 26. travnja 1870. u Oberlaulingenu (Bavarska).
Izu~io je bakroreza~ku vje{tinu u Nürenbergu i zavr{io
Kunstgewerbe Schule. Bio je litograf i slikar. U Berlinu je svrstan
u vrh njema~kog plakaterstva, a Prva njema~ka izlo`ba plakata
1898. godine u~vrstila je njegovo mjesto. Njegovi plakati za
zoolo{ke vrtove i brodsku liniju Hamburg-Amerika smatraju se
remek djelima. Izdavao je “Monatshefte für Graphische Kunstgewerbe”
i “Graphische Werkstätten”. Bio je predsjednik Saveza
njema~kih ilustratora i organizator brojnih izlo`aba. Umro je 2.
prosinca 1911. u Münchenu.

Poznanstvo s afirmiranim münchenskim slikarom
i krugom ljudi iz njegovog slikarskog atelijera,
toliko je impresioniralo Schwendemanna, da
je odlu~io napustiti zlatarski obrt i posvetiti se
slikarstvu. Knab ga je pa`ljivo saslu{ao, pogledao
neke njegove ranije radove i pristao ga pou~avati.
No, bio je to tragi~an nesporazum Knaba potpuno
nesklonog “schönbilderei-u” i Schwendemanna
“self made” pripadnika gra|an{tine koja je u `ivotu
znala i po{tivala pravila, skromnost, mjeru,
zakone i zadanu rije~, a u umjetnosti te`ila nje`nosti,
toplini, skladu, ~ednosti, jednostavnosti i
miru. Knab je bio pripadnik internacionale duha
i pokreta kreativnog odbacivanja preidealisti~kih
i preestetiziranih konvencija stare generacije, a
Schwendemann je intimno bio vjeran idealima
to~nog reproduciranja oblika i akademskom realizmu
koji ilustrira miran `ivot i stabilan svijet i
javno potvr|uje eti~ke norme sitne bur`oazije.
Njegovo slikarstvo je slikarstvo s misijom da i
samu stvarnost u~ini privla~nijom. A slike mu ne
zna~e ni{ta drugo doli ono {to prikazuju.
Knab je bio blizak Georgu Hirthu, izdava~u
~asopisa “Jugend”, koji je svojim kolor stranicama
dominirao u sivilu tada{njeg tiska. To nije bila
revija za estete, nego za ljubitelje {okantnih karikatura,
popularnih pjesmica i pikantnih pri~ica.
“Jugend” je bio nepodno{ljiv vladaju}em duhu
vremena, pogotovo nakon {to bude porodio poznati
politi~ki i satiri~ki list “Siplizissimus”.
U Knabovom atelijeru Schwendemann je upoznao
mladog Karla Arnolda, kasnije vrsnog slikara
i poznatog karikaturista, Maxa Feldbauera,
11
Nakon vjen~anja s Josefinom Teufel 19. rujna 1910.
u Brodu na Savi
profesora na “Damenakademie”, Otta Flechtnera,
grafi~ara i plakatera i brojne druge karikaturiste
i ilustratore iz “Meggendorfer Blätter” –
~asopisa za humor i umjetnost (Maier, Bluhm,
Kempf, Lauterner i dr.). Sve ga je to zbunjivalo.
Njegov ugled vje{tog crta~a koji “pogodi”,
do{ao je pod veliki upitnik, a njegovim radovima
u Knabovom atelijeru otvoreno je prigovarana
sladunjavost motiva, izmi{ljena romantika,
lo{a kompozicija… Lutao je kroz tamu slikar-

skog zanata i slikarske imaginacije. Dok je sam
osvajao slikarstvo, uz ogroman trud i vrijeme,
bilo mu je lak{e nego sad kad su mu toliki oko
njega pokazivali. Imao je dojam kako su to sve
ljudi koji se u`asavaju elegancije, ljepote i preciznosti.
^ak i kad je ne{to dobro naslikao prigovarali
su mu kako njegovo slikarstvo “ni{ta ne
govori” i da slika “ne radi u njemu”. Me|utim,
u skladu s nepisanim pravilom bavarske “Visoke
kraljevske akademije” nikom u atelijeru nije palo
na pamet da vr{i utjecaj na slikarsku orijentaciju
i opredjeljenje onih koji su u~ili slikati.
U tri mjeseca rada s Knabom nije uspio prodati
niti jednu sliku. Jedina zarada bio je novac {to ga
je dobio za ispomo} u oslikavanju crkve u Spandau
Closteru. Kako je za kratko vrijeme potro{io
Srebrna plaketa s likom D. Schwendemanna, rad
akademskog kipara @elimira Jane{a 1967.
12
skromnu u{te|evinu, bio je prinu|en vratiti se
zlatarskom obrtu. Zbog toga je njegov slikarski
opus ostao skroman i on definitivno pripada
zanemarenom slikarskom smjeru bur`oaskog
realizma – pravca napu{tenog i od kritike i od
povjesni~ara umjetnosti. To je vrsta realisti~kog
slikarstva koje je {iroka publika razumijevala i
voljela, a kritika ~esto svrstavala u ki~ i eklekticizam,
ne osporavaju}i po{tenu slikarsku tehniku,
preciznost zanata koja je slu`ila fabuli, solidnu
crta~ku potku i esteti~ki vitalizam. Bur`oaski
realizam, kao slikarski pravac, naj{ire se i najraznovrsnije
anga`irao u prikazivanju dru{tvenog i
obiteljskog `ivota (Adolf von Menzel, Albert von
Keller) i sklada izme|u stvarnosti i unutra{njeg
autorova `ivota (Sandor Bihari). Schwendemann
}e kasnije, u intimitetu svog doma, slikati
majku, oca, `enu i djecu i oni }e biti ogledalo
standarda, stabilnosti i obiteljske sre}e – harmonije
i blagostanja u sre|enom obiteljskom domu.
Na svojim slikama, on }e vjerno podra`avati prirodu;
drve}e, cvije}e, vo}e i `ivotinje slu`it }e
mu kao ukras i simbol. Svjetlost mu je kazali{na,
a crta~ka o{trina to~na. Brojni obiteljski portreti
imat }e za cilj ovjekovje~iti u odre|enom uzrastu,
na ve}oj povr{ini i uvjerljivijim sredstvima
od fotografskih. Njegove slike bit }e izraz te`nje
za pobjedom vremena i zaborava…
U listopadu 1905. Dragutin Schwendemann
vra}a se u Be~ kod zlatara Gerstmanna. No, ve} u
prolje}e 1906., stariji brat Franz, urar i zlatar, koji
je u me|uvremenu, nakon Budimpe{te, Fünfkirchena
i Subotice, do{ao u Brod, poziva ga da mu

pomogne u radnji, jer on zbog bolesti zglobova,
mora na vi{emjese~no lije~enje. Do{av{i u Brod
saznaje kako bratov glavni i jedini konkurent u
Brodu, Max Sessler, prodaje svoju zlatarsku radnju
s inventarom i odlazi iz Broda. Na nagovor
obitelji napu{ta Be~ i osamostaljuje se otkupom
Sesslerove zlatare koja se nalazila u ku}i Mihaela
Lackovi}a na glavnom gradskom trgu (danas
caffe “Gem”). Kreditirala su ga bra}a, a najmla|i
Stjepan, koji je bio “Kunsttischler”, napravio je
Ostaci gromom sru{enog Skali~inog hrasta na putu za
sv. Petku u Brodskom Brdu, tu{, 1935.
13
“Moja majka”, tu{ 1932.
tada moderni “portal” za radnju u secesijskom
stilu.
Budimpe{tanska, be~ka i münchenska iskustva
u~inila su Dragutina Schwendemanna ~ovjekom
estetske imaginacije u obrtu. Njegovo zlatarstvo
i draguljarstvo uvijek je te`ilo oplemenjenom
zami{ljaju. Umovanjem, koje se zanosilo lijepim,
postizao je sjajne rezultate u svojoj zanatskoj
praksi. Po njegovom shva}anju obrtnik je borac za
ljepotu, pa je po toj svojoj sklonosti rodona~elnik
brodskog “Gesamtkunsta” – obrtni~ke tradicije u
estetskoj dru{tvenoj funkciji.
Takav majstor zanata u Brodu je dugo ostao bez
prave konkurencije. U stvari, za vrijeme ~itavog
svog dugog `ivota i zlatarskog rada, njegovi prvi
konkurenti bili su tek u Osijeku ili Zagrebu…

Katnica na glavnom gradskom trgu koju je
Schwendemann kupio 1918. (u sredini). Lijevo je
katnica koju }e kupiti 1931.
Godine 1910. o`enio je Josefinu Teufel (1889.-
1963.) k}er imu}nog mesara, pekara i gostioni~ara
Johana Teufela (Teufelovi su u Brodu imali
gostionicu “K bielom kurjaku” jo{ od sredine
19. stolje}a). Bio je to brak sazdan od ljubavi
i po{tovanja, pa`nje i harmonije, u kojem su se
uzajamno izvr{avala obe}anja. Kad su dvoje blizanaca,
Ella i Karl, napunili tri godine, Schwendemann
je regrutiran u Prvi svjetski rat.
Dvanaestog kolovoza 1914. na pontonima prelazi
Drinu, nakon {to su Srbi, pucaju}i preko Drine
ubili pukovnika koji je vr{io smotru 36. divizije
Pete austrijske armije. Sudionik je bitke na Ceru
kod Le{nice i na Zlatiboru kod Crnog vrha. Godine
1915. preba~en je na galicijski front i tamo
ostaje do kraja rata. Kao vojnik u ratu je proveo
~etiri godine i dva mjeseca.
Po povratku u Brod 1918., odvaja se od brata koji
je za njegove odsutnosti, oslobo|en vojne obveze,
vodio njihovu radnju. Dobivenim novcem
14
kupuju katnicu mesara Pere Perina na glavnom
gradskom trgu, koju je oko 1880. godine dala zidati
Rozina Muravi}, dugogodi{nja vlasnica brodske
“Kasine”.
Budu}i je u lokalu zgrade dugogodi{nji ugovor
o najmu imao knji`ar Isidor Steiner, Schwendemann
je iznajmio lokal u susjednoj ku}i, tada u
vlasni{tvu dr. Josefa Abramhamsona, jer mu je
onaj nasuprot u Lackovi}evoj ku}i bio premalen.
Godine 1931. kupio je od dr. Josipa Abramovi}a
(Abramhamson je u me|uvremenu pohrvatio
ime i prezime) ku}u s lokalom i izvr{io adaptaciju,
kojom lokal poprima dana{nji vanjski izgled
(caffe “Hemingway”).
Izme|u dva svjetska rata Dragutin Schwendemann
jedan je od stupova brodske gra|an{tine.
Polaze}i od ~injenice da je dnevno i do deset
sati radio u svojoj radionici i trgovini, njegov
anga`man u dru{tvenom, kulturnom i sportskom
`ivotu Broda je izuzetno zna~ajan. Uza sve to
Obitelj Schwendemann 1924.

Kukci, crayon
15

^lanovi mjesnog odbora brodske podru`nice “Saveza hrvatskih obrtnika” 1932. Sjede s lijeva na desno: Milan Reli}
ba~var, Josip Vilago{ kroja~, Dragutin Schwendemann zlatar, Antun Ger{i} brija~, Petar Hrycak stolar, Bla` Rogi}
kroja~. Stoje u sredini s lijeva na desno: Vilim Buck tiskar, Josip Kuhner kroja~, Stjepan Kirchofer kroja~, \uro
Kutuzovi} sodar, Ivan Giser soboslikar, Ljudevit Kempfner krznar, Andrija Ga{parac licitar. Stoje na postolju s lijeva
na desno: Josip Weiss tiskar, Stjepan Josif~ak ili Ivan Sekler, Josip Etinger bojadisar.
uspio je u rijetkim slobodnim trenucima i slikati.
Od rane mladosti aktivan sporta{ (gomba~) za
vrijeme odmora u Brodu 1905. sudjelovao je
u osnivanju organizacije “Hrvatski sokol”, a od
1906. jedan je od njegovih najagilnijih ~lanova.
Uz slikanje, {ah, filatelija i numizmatika bile su
mu glavna razonoda. [ahovski klub utemeljio je
16
s Ottonom Popovi}em i Fedorom Bilj~evi}em 26.
velja~e 1922. Kao natjecatelj i predsjednik kluba
postao je 1938. ~lan Glavnog upravnog odbora
“[ahovskog saveza Jugoslavije”, a 1939. i ~lan
privremenog upravnog odbora “[ahovskog saveza
Hrvatske” u Zagrebu. U filatelisti~kom klubu
biran je osam puta za potpredsjednika, a u Hr-

Povelja Sredi{njice “Saveza hrvatskih obrtnika” kojom se
1935. Schwendemann progla{ava “za~asnim ~lanom”
vatskom numizmati~kom dru{tvu bio je uva`eni
~lan s tada najve}om privatnom kolekcijom medalja
i plaketa u Hrvatskoj (zbirka se sastojala od
1500 komada od kojih preko 600 u srebru). No,
stigao je biti i utemeljitelj i ~lan uprave Brodskog
{portskog kluba “Marsonija” (1923.) i Aerokluba
“Na{a krila” (1934.).
Dragutin Schwendemann bio je jedan od inicijatora
osnivanja Gradskog muzeja (1934.), davao
mu potporu, donirao u njegove zbirke i bio aktivan
~lan Muzejskog dru{tva. Jedan je od utemeljitelja
Hrvatskog kulturnog dru{tva “Berislavi}” (1942.).
^lan je zaklade “Hrvatske obrtne omladine”, a
utemeljio je 1942. godine i svoju zakladu (“…u
spomen na prvu godi{njicu uzpostave i osnutka
Nezavisne Dr`ave Hrvatske…”) za siroma{ne i
vrijedne u~enike Stru~no produ`ne {kole, na kojoj
je bio honorarni nastavnik crtanja.
17
Bio je po~asni ~lan Hrvatskog pjeva~kog dru{tva
“Davor” i brodskog Dobrovoljnog vatrogasnog
dru{tva. Kao aktivan ~lan i pomaga~ “Matice hrvatske”
dobio je spomenicu o njezinoj stogodi{njici
1942. godine. U brodskoj crkvi Presvetog Trojstva,
postavljena je plo~ica zahvalnosti za pomo} koju
je kao dobrotvor crkve davao, posebice u prilikama
kad su na njoj vr{eni radovi obnove.
S odvjetnikom dr. Eduardom Dandom, ljekarnikom
Eugenom Schrepelom, ravnateljem drvne
industrije “Slavonija” Maxom Bosni}em,
kroja~em Josipom Kuhnerom i tiskarom Vilimom
Buckom utemeljitelj je i ~lan brodskog “Rotary
cluba” (1935.). Jedan je od osniva~a Radnog
odbora “Hrvatskog radi{e” u Brodu, ~lan utemeljitelj
Fotokluba “Brod”, Dru{tva ku}evlasnika
i zemljoposjednika, odbornik Hrvatskog planinarskog
dru{tva “Dilj”, ~lan podru`nice “Crvenog
kri`a”, potpredsjednik “Lige za borbu protiv
tuberkuloze”.
Sudjelovao je u osnivanju brodske podru`nice
“Saveza hrvatskih obrtnika” 12. velja~e 1909.
godine 4 i bio njezin predsjednik 1931.-1939. godine.
Od lipnja 1933. ~lan je Sredi{njeg upravnog
odbora “Saveza hrvatskih obrtnika” u Zagrebu,
od 9. lipnja 1935. je po~asni ~lan Sredi{njice
“Saveza hrvatskih obrtnika”. Za do`ivotnog
po~asnog predsjednika obrtni~ke podru`nice u
Brodu izabran je 19. o`ujka 1939.
4 Podru`nicu su utemeljili Josip Bo`i~evi} kolar, [andor Holujevi}
brija~, Emanuel Vil~ek dimnja~ar, David Frank soboslikar,
Dragutin Schwendemann zlatar, Josip Vilago{ kroja~, Andrija
Hauer stolar, Josip Prosch graditelj i Marko Prpi} klobu~ar.

Portret Teodore Schwendemann, ulje na platnu 32,5x26
Na Svjetskoj izlo`bi modernog progresa u Parizu
1911. godine nagra|en je za zlatarsko umije}e
i izlo`ene radove, a na me|unarodnoj izlo`bi
“Works of art” u Londonu, iste godine, dobit-
nik je Grand prixa. Na velikoj Zanatskoj izlo`bi
“Saveza hrvatskih obrtnika” 1933. godine osvaja
drugo mjesto i srebrnu plaketu za “… izlo`eno re-
mek djelo majstorske vje{tine” – ru`u ra|enu u
18
srebru – “koja je umije}e koje zaslu`uje osobitu
pa`nju i na{e veliko priznanje.”
Svoje slikarske radove izlagao je u Brodu na {est
skupnih izlo`aba (1934., 1940., 1941., 1949.,
1950. i 1957.) i jedanput samostalno 1937. u
Gradskom muzeju.
Bavljenje slikarstvom dr`ao je svojom privilegijom.
^ija se su{tina sastojala u tome da radi
ono {to najvi{e voli. @ivot mu to, me|utim, nije
dozvoljavao. Za slikarstvo nije potreban samo
dar, ve} upornost i snaga da se postane slikar
i umije}e da se od prodaje svojih slika `ivi. To
~esto nije uspijevalo ni genijalnim slikarima, ako
je suditi po njihovim `ivotima, o kojima tako dobro
svjedo~e sa~uvana pisma obitelji i prijateljima,
u kojima se uglavnom govori o novcu – kojeg
nema. Schwendemann nije uspio postati profesionalni
slikar, ali je uspio sa~uvati veliku ljubav
prema slikanju.
Kako bi odr`avao formu zavr{io je dvije zahtjevne
dopisne slikarske {kole. Godine 1922. “Mal und
Zeichen Unterricht G.M.B.H.” u Berlinu, Linkstrasse
12, a potom i “Fernakademie Paul Linke”
u Karlsruhe, Kaiser Alle 16 – koje su ga jo{ vi{e
u~vrstile u vjernosti gra|anskom slikarskom
izrazu, intimizmu sklada i spokojstva i nagnu}u
pretvaranja dobrote u ljepotu.
Radio je u svim tehnikama: ulje, pastel, tu{,
crayon, olovka, ugljen, akvarel, gva{, kola`, leporelo…
Najradije se borio s portretima, no,
slikao je i crte`e, pejza`e, mrtve prirode, vedute,
karikature… Na brojnim sastancima, kojih se
u`asavao, te najdu`e sate u `ivotu ispunjavao je

crtanjem portreta i karikatura nazo~nih, koji su
uglavnom dr`ali kako on hvata bilje{ke iz njihovih
mudrih izlaganja.
Njegov zlatarski du}an na glavnom gradskom
trgu, bio je prostor u koji se rado navra}alo “bez
obzira na kupnju”. Tu je uvijek bio netko od njegovih
slikarskih kolega i prijatelja, a naj~e{}e besposleni
ruski emigranti Antipov, Kolesnikov,
Kamburov, Asovov... Navra}ali su i svi predratni
profesori crtanja na brodskoj Gimnaziji: Milan
Cindri}, Ivan Domac, Jerolim Mi{e, Olaf
Globo~nik, Julije Tomi}, Rizah [teti}. Od brodskih
slikara obavezni Albert Gruber, a ponekad
i Josip Muravi}. Slavko Tomerlin i Joso Bu`an
bili su mu ku}ni prijatelji s kojima je razmjenjivao
radove. Od ljudi od pera Schwendemannu
su navra}ali Sofija Hirtz Marakovi}, Ivan Belan,
dr. Ivo Rubi}, Josip Kopriv~evi}, a od glazbenika
Slavko Modrijan, Franjo Pokas, Emanuel
Glücksmann, Zlata Fuchs, Dora Majevska
i njen zet Zvonimir Stopi}. Julije Hoffmann, ravnatelj
muzeja, dolazio je svakodnevno, a Zvonko
i Zdenka Ben~evi}, dr. Zora Klas, Tomislav Mesi},
Vilim Buck, Beta Dujani} – ~esto. Iako se
Schwendemann politi~ki osje}ao Hrvatom nije
se strana~ki svrstavao, ali je bio u prijateljskim
odnosima s dr. Vilimom Vrkljanom, dr. Filipom
Markoti}em, dr. Vladimirom Prebegom, dr. Henrikom
Duffekom i Mijom Marbachom. U brodskoj
`idovskoj zajednici je imao veliki ugled.
Rabin Saoul Stern i kantor Isac Mandel bili su
mu dobri prijatelji i naj~e{}i {ahovski partneri.
Kada je 14. travnja 1941, na poticaj s njema~ke
19
strane, demolirana brodska sinagoga, kad su razbijane
i plja~kane `idovske trgovine, @idovi maltretirani
i hap{eni, a direktor “Slavonije” drvne
industrije Aleksandar [andor Adler zaklan
u migalova~koj {umi, Schwendemann je u svom
stanu skrivao prijatelje – `idovskog rabina i kantora.
Tek kasnije, razvojem doga|aja, saznao je
koliko je tim ~inom ugrozio i sebe i svoju obitelj,
jer se u malom gradu ubrzo sve saznalo. Na
sre}u nitko ga nije dirao. Njegov veliki ugled
uva`avali su i ~asnici njema~ke Standortskommande,
koja je bila preko puta Schwendemannove
ku}e i usta{ke vlasti s gradona~elnikom i starim
znancem Slavkom Vrgo~em. Rat mu je ipak
odnio najbli`e. Sin Karl, tako|er zlatar sa specijalizacijom
u Pfortzheimu ubijen je kao domobran
na Bleiburgu. Mu` k}eri Elle, Stjepan Tropsch,
ubijen je 1944. godine kao domobranski ~asnik
u Zemunu. K}i Ella poginula je u usta{kom zatvoru
koji je bombardiran 19. sije~nja 1945. Bila
je uhap{ena kao ~lan brodske grupe engleske
obavje{tajne slu`be (Vasilj Antipov, Albert Gruber,
Mata [iki}). Brat Franz i njegova `ena Julika
ro|ena Becherer skon~ali su 1946. u koncentracijskim
logorima za pripadnike njema~ke nacionalne
manjine Krndija i Kni~anin. Snaha Fanika,
ro|ena Ra~ki, emigrirala je s unukom Draganom
1944. godine u Australiju, {ogorica Otilla Mazourek
1945. godine s ~itavom obitelji u Latinsku
Ameriku, ne}aci Vilma i Eduard Schwendemann
1946. u Austriju, {ogor Lujo Teufel 1952.
u Njema~ku…

Srebrna plaketa sa Zanatske izlo`be u Zagrebu 1933.
Po ulasku partizana u Brod 21. travnja 1945.
Schwendemann je uhap{en i vezanih ruku, s
plo~om oko vrata na kojoj je pisalo “ratni profiter”,
vo|en brodskim ulicama. Bila je to izlika
za plja~ku robe u njegovoj radnji i trgovini.
Po~etkom 1946. osu|en je na godinu dana zatvora
u Staroj Gradi{ci. Zahvaljuju}i odvjetniku,
dr. Josipu Kopriv~evi}u, smanjena mu je kazna
na {est mjeseci. Odle`ao ju je na slamarici do velikog
hrvatskog glazbenika i dirigenta maestra
20
Lovre Mata~i}a. U zatvoru je, u rijetkim slobodnim
trenutcima, nakon prinudnog cjelodnevnog
fizi~kog rada, skromnim priru~nim alatom, umjesto
u zlatu i srebru, rezbario u drvu cigaret-doze,
mu{tikle, ukrasne kutijice…
Nakon izlaska iz zatvora oduzimaju mu i lokal pa
se u 64. godini `ivota zapo{ljava u Trgova~kom
poduze}u “Granap”. U vlastitoj, ali oduzetoj radnji,
nastavlja s obrtom uz bijednu pla}u. Liberalizacijom
koja je uslijedila pedesetih godina,
omogu}eno mu je da privatno radi. No, za uzvrat
su ga delo`irali iz lokala. Do kraja `ivota radio je
u jednoj od soba, na prvom katu, svoje ku}e na
glavnom gradskom trgu. Supruga Josefina, njegov
glavni `ivotni oslonac (koja je bolje od njega
igrala {ah) umrla je 1963. godine. Nad`ivio ju
je {est godina. Umro je 3. studenoga 1969. u Slavonskom
Brodu. Na gradskom groblju u sve~anoj
postsvisvetskoj atmosferi ispratio ga je “~itav
Brod”. Uz zvuke njegove omiljene glazbe “Dichter
und Bauer” Franza von Suppeéa. Tako je
stavljena to~ka na jedan vrijedan `ivot u kojem
je slikarstvo bila samo jedna od mnogih, ali zato
najdra`a preokupacija.
Dragutin Schwendemann bio je prvom redu
vrhunski majstor svog zanata. Umjetnik u zlatarskom
obrtu i obrtnik u slikarskoj umjetnosti.
Obiteljska i poslovna usidrenost u Brodu uvjetovali
su da se srce, jezik i tehnika izra`avanja
nikad ne probiju do svog autenti~nog stila. Pomanjkanje
stila i istinske umjetni~ke imaginacije,
on je nadomje{tao obrtni~kom virtuozno{}u
i sigurnom rukom, dobrim opti~kim do`ivljajem,

Ru`a izra|ena od srebra – izlo`ena na Zanatskoj izlo`bi “Saveza hrvatskih obrtnika”
1933. i ocijenjena kao “remek-djelo zanatske vje{tine”
21

Vaze i zdjela slotani od komada srebrnog novca. Izlo{ci
sa zanatske izlo`be odr`ane 1932. u prizemlju brodske
Gimnazije.
korektno{}u i to~nom reprodukcijom motiva,
estetskom `ivotno{}u i dopadljivim odbljescima
svojih vjerovanja i `elja.
Da je ostao u Münchenu, zasigurno bi uspio,
jer je imao sve predispozicije: jak nagon za
slikanjem, beskrajnu ljubav za mirisom cinkove
bijele boje, sikativa, terpentina i lanenog ulja te
neograni~enu `elju i volju da postane slikar. Godine
1906. kad se on, iz Münchena preko Be~a,
stjecajem okolnosti vra}a u Brod, Zagrep~anin
22
Josip Ra~i} postaje |ak profesora Huge Habermanna
na münchenskoj akademiji, Bro|anin
Vladimir Beci} poha|a privatnu slikarsku {kolu
V. Knürra, jo{ jedan Zagrep~anin Oskar Herman,
isto Habermannov |ak, radi u zajedni~kom atelijeru
u Hiltenspergerstrasse 10 s Poljakom Romanom
Kramstykom, a Gospi}anin Miroslav
Kraljevi} napu{ta studij prava i dolazi u München
u privatnu {kolu Moritza Heymanna. Iako
ne{to mla|i od Schwendemanna, ova ~etvorica
velikih hrvatskih slikara tzv. “münchenskog kruga”,
te 1906. godine bili su potpuno nepoznati
hrvatskoj javnosti…

IZVORI I LITERATURA
1. D. Schwendemann: “Gedenk Blatt”
2. D. Schwendemann: “Gedenk Schrift” – Uhnentafel
der Familie
3. D. Schwendemann: “Dnevnik 1930.-1969.
godine”
4. Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler
des 20. Jahrhunderts – Leipzig 1958.
5. “Studienblätter” Verlag Mal und Zeichen –
Unterricht G.M.B.H., Berlin 1929, broj 12
6. Darko Schneider: “Likovni `ivot Broda u 19.
stolje}u i prvoj polovini 20. stolje}a”
7. Aleksa ^elebonovi}: “Slikarstvo bur`oaskog
realizma 1860.-1914., Beograd 1974.
8. “Slikarstvo münchenskog kruga” – katalog
izlo`be travanj/svibanj 1973.
23
9. Deziderij Dimitrovi}: “Pregled likovnog
amaterizma Broda” I i II dio, Slavonski Brod
1996. i 2002.
10. “Hrvatski list” od 26. velja~e 1935.
11. “Hrvatski list” od 24. o`ujka 1939.
12. “Obrtni~ki vjesnik” broj 11 od 1930.
13. “Obrtni~ki vjesnik” broj 9 od 27. velja~e
1932.
14. “Obrtni~ki vjesnik” broj 24 od 1933.
15. “Obrtni~ki vjesnik” broj 14 od 8. travnja
1939.
16. “Brodske novine” broj 28 od 1935.
17. “Jutarnji list” od 11. kolovoza 1939.
18. “Godi{nji izvje{taj” Stru~ne podru~ne mje{ovite
({egrtske) {kole u Brodu n/S za 1941. i
1942. godinu i 1942. i 1943. godinu.

Blizanci Ella i Karl, ulje na platnu, 1913., 90,5x75 cm
24

Bio sam povla{ten poznavati gospodina
Dragutina Schwendemanna, (bio je on
za nas, brodske gimnazijalce, jednostavno
“~ika Schwendemann”) i ne samo to - kao brodski
slikar - amater (“rani radovi”) izlagao sam
dvaput na skupnoj izlo`bi brodskih likovnih amatera
s D. Schwendemannom.
Znali smo tada, malo ili ni{ta o tom `ivotu, koji
je, danas, u idealnom srazmjeru ~injenica i
pjesni~ke evokacije onoga “iza vidljivog” napisao
zahvalni potomak, gospodin Stribor Uzelac
Schwendemann.
Nismo niti slutili, da se iza tog finog i otmjenog
~ovjeka, gospodina par exélence, krije prava i velika
europska pri~a, pri~a o rijetkom i osobitom
talentu, koji prije nego je do{ao u Brod na Savi,
pro{ao elitna europska u~ili{ta, radionice (graver,
zlatar) galerije i muzeje Budimpe{te, Be~a i Münchena.
To se je vidjelo odmah na po~etku – 1905. zlatna
kolajna u Be~u, 1911. nagrada na Svjetskoj
izlo`bi modernog progresa (zlatarsko umije}e),
1911. u Londonu Grand Prix (“Works of art”),
PREDRAG GOLL
25
“Blagost je jedan od najsuptilnijih znakova
otmjenog i plemenitog ~ovjeka.”
Smiles
1933. nagrada – Zanatska izlo`ba Saveza hrvatskih
obrtnika, srebrna plaketa.
Schwendemannove umjetnine u zlatu i srebru,
bile su, naime, izra|ene po estetskom kriteriju
najvi{e europske oblikovne kulture.
Stari Bosanac, tu{, 1922.

Crte` ruke Dragutina Schwendemanna
Njegov `ivot, kao da je “prepisao” `ivote Cellinia
i Dürera – sigurnom i preciznom rukom gravera
i zlatara u{ao je u slikarstvo, njegovu prvu i trajnu
veliku ljubav. Unio je u svoje crte`e, grafike i
ulja smisao za preciznost, stilsku ~isto}u i visoku
razinu izvedbe. Bio je upravo idealan spoj obrtnika
(“umjetni obrt”) i umjetnika, umjetni~kog
i prakti~nog.
Nikada nije dozvolio da njegovi radovi (graver,
zlatar) imaju samo utilitarnu dimenziju, ve} je
26
uvijek bila na prvom mjestu umjetni~ka forma,
koja je bila iznad ~iste svrhe.
@ivot i djelo Dragutina Schwendemanna pokazuje
da je umjetni~ko obrazovanje – temeljno
obrazovanje, te se je, ba{ u ovom slu~aju jasno
pokazala i njegova integriraju}a funkcija.
Do{av{i u Brod na Savi, Schwendemann se na{ao
na “sporednom mjestu”.
^ovjek jake volje i zavidnog talenta, ubrzo je postao
jedan od temeljnih stupova brodskog kul-

turnog i umjetni~kog `ivota, aktivist na mnogim
poljima dru{tvenog `ivota. Bio je Hrvat po
svojim najdubljim osje}ajima, najbolji dio svoga
`ivota dao je malom Brodu na Savi, donijev{i sobom,
kao najljep{i dar, povijesno znanje i kozmopolitsku
kulturu. Njegovo djelo pohvala je duhu,
ali i ruci (koju upravo gledate na izlo`bi).
Dr`im da smo sposobni, danas, odmjeriti {to je
umjetnik Dragutin Schwendemann sredini dao
i {to je od nje dobio. @ive}i u Brodu (kao i mno-
Rabin Saoul Stern, tu{, 1922. Gradona~elnik Stjepan Ben~evi}, tu{, 1917.
27
gi drugi) `ivot u neprestanom sukobu kulturnog
idealizma i politi~kog realizma, izdr`ao je – plativ{i
visoku cijenu i “juna~kom” i “nejuna~kom” vremenu,
ali nije izdao ideale svoje mladosti. Ono
{to je bilo smrtno ispratio je “~itav Brod“, 3. studenoga
1969. na gradskom groblju, a danas “~itav
Brod“ treba biti ponosan, {to je u njemu `ivio i
radio Dragutin Schwendemann i bri`no sa~uvati
uspomenu na toga ~ovjeka i Djelo njegovo.
listopad, 2004.

Ako promi{ljamo slikarstvo Dragutina
Schwendemanna unutar konteksta nacionalne
povijesti umjetnosti, te{ko }e
biti odrediti njegovo mjesto. Izbjegavanje pozicioniranja
unutar linearne povijesno- umjetni~ke
koncepcije najbolje obja{njava razmi{ljanje prof.
Igora Zidi}a : “…ne mo`emo po{to poto tra`iti
nacionalni stil u pro{losti, ni nacionalni izraz u
sada{njosti; uostalom, svi su takvi poku{aji – a bio
ih je lijep broj – neslavno propali: jedni na putu
u folklor, drugi na stazi politiziranja umjetnosti,
na stazi ideologizacije. Najvi{e {to, u tom smislu,
mo`emo na}i bit }e tragovi kakve lokalne tradicije,
kakve regionalne {kole, mjesnog stila `ivota.
Locus, regio, urbs ili burg jesu na{e povijesne realije
i kao takve jesu i hrvatska zbilja…” 1
Slikarstvo Dragutina Schwendemanna promatrat
}emo u kontekstu individualnog u kojemu
se ogleda op}e. Ako `elimo podvu}i zajedni~ki
nazivnik njegovog likovnog stvarala{tva osvijestit
}emo da je autor dobar poznavatelj umjetnosti,
poglavito slikarstva, koji racionalno eklekti~ki
uzima potrebne likovne citate ili cjelovite
1 Igor Zidi}, Granica i obostrano, studije i ogledi o hrvatskoj
umjetnosti 20. st., strana 21, Art studio Azinovi}, 1996.
DANIJELA LJUBI^I] MITROVI]
28
forme, bilo da se radi o stilu, kompoziciji ili odabiru
teme. Namjera odgovara postignutom rezultatu.
Neupitno je da bi druk~iji stav rezultirao
ja~om umjetni~kom kvalitetom opusa – jer
su senzibilizirano oko te uvje`bana, sigurna ruka
bili dobar temelj osobnog umjetni~kog razvoja.
Ono {to nedostaje, da bismo govorili isklju~ivo o
umjetni~kom u slikarstvu Dragutina Schwendemanna
je prepoznatljiv osobni rukopis kao odraz
emotivnog pro`ivljavanja tj. ono {to je sublimirano
u re~enici “… kad nadahnu}e nadvlada tehniku
i stil …” 2
Schwendemann `ivi i radi u vremenu kada paralelno
egzistiraju realizam, postimpresionizam,
simbolizam i Jugendstil. Njegov izbor bilo je
prakti~no slikarstvo na tradiciji akademskog realizma
racionalno odabrano kao najpogodniji instrument
~iste opservacije. Iako neveliki opus,
te eklekti~ki pristup ne pru`a cjelovit pogled u
Schwendemannove mogu}nosti, one se daju naslutiti
u istan~anom osje}aju za kompoziciju i
odnosu prema detaljima, kadriranju, modelaciji
volumena, odnosima boja, te u stavu prema
2 G. Gamulin ,Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz 19. u 20. st.,
str. 307.

slikarskoj tradiciji, bilo da je to realizam, secesija
ili renesansa (Bogorodica s djetetom). Zanimljivo
je da jednako uspje{no savladava velike kompozicije
kao i sasvim male formate (U Karpatima,1915.,
Vojni~ki autoportret).
Posebnom ljupko{}u izdvajaju se dje~ji portreti,
u kojima se naslu}uje bidermajerski utjecaj.
Odabir slikanih motiva – dje~ji dopojasni portret
s ma~kom ili psi}em (Ella Schwendemann
s ma~kom, Karl Schwendemann sa psom) bidermajerska
je invencija kao i jednostavni realizam
te prisno promatranje modela bez geste s minimumom
dekorativnog anga`mana (Blizanci Ella i
Karl Schwendemann). Sve to upu}uje na autorovo
poznavanje slikarstva Vjekoslava Karasa, Christiana
von Mayera, Ferdinanda G. Waldmüllera,
Matije Brodnika te drugih slikara kojima je jedno
od podru~ja interesa bio dje~ji portret. U kasnije
slikanim portretima - portretu Teodore Schwendemann
ro|ene Teufel te portretu Stribora Uzelca
Schwendemanna vidljiva je ista ~isto}a i svje`ina
izraza. U ovim radovima slikar materijalizira trenutak
tako da nasuprot prija{njim reinterpretacijama
stilova uspijeva biti originalan te izraziti
osje}anje vlastitog vremena. Vidljivo je da je autor
kod slikanja dje~jih portreta u do`ivljaju najneposredniji,
a samim time je osigurano kvalitetnije
slikarstvo.
Eklekticizmu i anakronizmu u prilog govori
`enski portret - Portret Jozefine Schwendemann
ro|. Teufel koji se u slikarskom tretmanu podudara
s ostalim radovima, me|utim svojom formom
te kompozicijom odi{e duhom secesijskog
29
Portret Josefine Schwendemann ro|. Teufel, ulje na
platnu 47,5x50,5
slikarstva. Lik `ene u punom je profilu, te se granica
izme|u obrisa lica, kose te neutralne pozadine
~ita kao o{tra linija {to pridonosi dojmu
plo{nosti, koja kao i florealni motiv u donjem
dijelu slike upu}uje na secesiju.
Iako portret - Vojni~ki autoportret posve je
neuobi~ajeno komponiran: u prvom planu, kadriran
sku~eno unutar formata nalazi se portret vojnika
(autoportret) bez tragova emotivnog anga`mana,
dok preostali prostor slike ispunjava neutralna pozadina,
koja se doima kao isje~ak neba s naznaka-

ma pejza`a u daljini. Upravo u toj neuobi~ajenoj inverziji
odnosa prouzro~enog isklju~ivo kadriranjem
- velikog portreta naspram uokvirene, pritisnute
a istovremeno dilatiraju}e plohe neba, stvara se
nadrealan i magi~an dojam. Mo`emo re}i da autor
ovim djelom najavljuje slikarstvo nadrealizma
koje }e tek postati dominantan pravac u umjetnosti
kroz nekoliko godina.
Odabir svjetlije palete karakteristi~ne za hrvatsko
slikarstvo s prijelaza stolje}a vidljiv je na
Schwendemannovim slikama Portret Jozefine
Schwendemann te u portretu Veronike Schwendemann
ro|. Rieman ra|enim u maniri akademskog
realizma. Svjetlija paleta boja bit }e slikarev izbor
i u kasnijim radovima {to je vidljivo na oba portreta
Teodore Schwendemann. 3
Izlet u romanti~arsku tematiku egzoti~nih motiva
predstavlja povr{inom najve}a Schwendemannova
kompozicija - Lavovi na jezeru Tanganjika,
te se pretpostavlja da ju je autor kopirao
po predlo{ku. 4
Prema kojem je predlo{ku autor radio nije poznato.
Najvjerojatnije je kopirao i sliku Vr{idba
koja se stilski i kompozicijski razlikuje od ostalih
njegovih radova. Na taj na~in nastala je i Mado-
3 Slike su o~i{}ene i restaurirane za prigodu izlo`be Dragutin
Schwendemann u Preparatorskoj radionici Muzeja Brodskog
Posavlja.Tek ~i{}enjem tamnih slojeva bilo je mogu}e prosu|ivati
izvorni kolorit. Prilikom restauracije uo~eno je da je slikama
smanjen izvorni format prilikom uramljivanja u novi okvir.
Restauratorske zahvate na slikama izveo je @eljko ^av~i},
preparator Muzeja Brodskog Posavlja.
4 Na slici se uz potpis autora nalazi skra}enica cop. {to upu}uje
na kopiju.
30
na s djetetom koja je izrazito mek{e modelacije te
je kompozicijski zahtjevnija.
Posebnu grupu unutar Schwendemannovog
slikarskog opusa ~ine mrtve prirode (Mrtva priroda
s lubenicom, Mrtva priroda s dinjom, Mrtva
priroda s ananasom, Mrtva priroda s vinom).
Na~injene su u razdoblju od 1911. do 1925. godine.
Mada ovaj odabir motiva sa sobom nosi i
namjeru dekorativnosti, skrivene “poruke” nalaze
se u me|usobnim odnosima elemenata forme.
U ranije nastalim kompozicijama motiv vo}a
realisti~no je slikan, te se `ivopisnom prikazu tek
ubranog, svje`eg vo}a suprotstavlja ravnomjerno
oslikana, neutralna pozadina s prigu{enim
neodre|enim osvjetljenjem. Iz tog odnosa, u
su~eljavanju materijalnog i nematerijalnog, vidljivog
i skrivenog, izbija atmosfera nadnaravne
ti{ine i napetosti. Tek u Mrtvoj prirodi s vinom ravnopravno
je tretiran cijeli prostor slike. Vidljive
su i promjene u stilu: linije su postale ~vr{}e i jasnije.
Slikar nadalje ostaje vjeran neutraliziranom
potezu. Osvjetljenje je ravnomjerno, o~i{}eno.
Vje{to postavljenu, uravnote`enu kompoziciju
u~vr{}uje suprotstavljaju}i komplementarne boje
jednakog intenziteta. Kasnije Schwendemanovo
slikarstvo dobiva primjese materi~nosti kroz vidljiv
potez iako reduciran isklju~ivo na pojedine
partije slike ([uma s jezerom).
Schwendemannov slikarski opus po svom
zna~enju pridru`uje se slikarskoj ostav{tini Josipa
Muravi}a, Karla Feketea, Alberta Grubera,
Radoslava Kerna te Vasilija Antipova, koji ~ine
jezgru brodske likovnosti dvadesetog stolje}a.

Lavovi na obali jezera Tanganjika, ulje na platnu 86x117 cm
Njihovo slikarsko djelovanje uvelike prema{uje
granice amaterizma iako ih je profesionalizam
kojemu su te`ili na neki na~in limitirao. Slike ih
predstavljaju kao likovno osvje{tene i obrazovane
autore, a mnoga druga polja djelovanja na
31
kojima su bili bar jednako tako uspje{ni pretpostavljala
su istan~an osje}aj za lijepo i skladno.
Sve to govori u prilog vremenu i prostoru koje je
njegovalo i cijenilo upravo te vrijednosti.

1. Portret Veronike
Schwendemann ro|ene
Rieman, 1930, ulje na
platnu, 43 x 52
2. Autoportret, ulje na
platnu, 33,5 x 45,5
3. Josefina Schwendemann
ro|ena Teufel, ulje na
platnu, 47,5 x 50,5
4. Teodora Schwendemann
udana Uzelac, ulje na
platnu, 95,5 x 74,5
5. Jozefina Schwendemann,
ulje na platnu,
70,5 x 100,5
6. Stribor Uzelac
Schwendemann, ulje na
platnu, 40,5 x 61
7. Rat u Srbiji, 1914, ulje na
platnu, 60,5 x 80,5
8. Mrtva priroda s
lubenicom, 1913, ulje na
platnu, 60,5 x 58,5
9. Mrtva priroda s dinjom,
1913, ulje na platnu,
60,5 x 58,5
POPIS IZLOŽENIH SLIKA
10. Blizanci Ella i Karl
Schwendemann, ulje na
platnu, 75 x 90,5
11. Autoportret, 1924, ulje na
platnu, 89,5 x 116
12. Lavovi na jezeru
Tanganjika, ulje na
platnu, 86 x 117
13. [uma s jezerom, ulje na
lesonitu, 52 x 54
14. Lorenz Schwendemann,
ulje na platnu, 40 x 29,5
15. Dragutin Schwendemann,
ulje na platnu, 39,5 x 36,5
16. Mrtva priroda s
ananasom, 1911, ulje na
platnu, 40 x 30
17. Portret gospo|e Teodore
Schwendemann, ulje na
platnu, 32,5 x 26
18. Ella Schwendemann s
ma~kom, ulje na platnu,
31 x 26,5
19. Vr{idba, ulje na platnu,
35 x 25,5
32
20. Karl Schwendemann s
psom, ulje na platnu,
26 x 21
21. Portret gospo|e Teodore
Schwendemann, 1940,
ulje na platnu, 35 x 24
22. Portret gospodina Mirka
Uzelca, ulje na lesonitu,
31,5 x 42,5
23. Mrtva priroda s vinom,
1925, ulje na platnu,
55,5 x 40,5
24. Autoportret (vojni~ki),
1914, ulje na platnu,
13 x 18
25. Bogorodica s Kristom, ulje
na platnu, 57 x 70
26. Portret Goethea, 1922,
pastel, 26,5 x 32
27. U Karpatima, 1915, ulje
na platnu, 21,5 x 16,5
28. Pejza`, ulje na platnu,
28 x 20

EDICIJA
ZAVI^AJNICI
malo spominjani, pre{u}ivani i zaboravljani:
JOSIP GUN^EVI], JOSIP MIRKOVI], JOSIP PUSZTAY, 1995.
TOMISLAV vitez PRACNY,1997.
VILIM BUK, 1998.
VLADIMIR PREBEG, 2001.
DRAGUTIN SCHWENDEMANN, 2005.
NAKLADNIK MUZEJ BRODSKOG POSAVLJA
ZA NAKLADNIKA IVANKA BUNČIĆ
AUTORI IZLOŽBE STRIBOR SCHWENDEMANN, DANIJELA LJUBIČIĆ MITROVIĆ
AUTORI TEKSTOVA STRIBOR SCHWENDEMANN, PREDRAG GOLL, DANIJELA LJUBIČIĆ MITROVIĆ
RESTAURATORSKI RADOVI PREPARATORSKA RADIONICA MBP
OBLIKOVANJE KORICA PREDRAG GOLL
FOTOGRAFIJE DAMIR FAJDETIĆ
LEKTURA SUZANA BILIĆ VARDIĆ
GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK GRAFIKA d.o.o. OSIJEK
NAKLADA 300
Tekstualne i slikovne priloge moguće je preuzeti
isključivo uz dopuštenje nakladnika i navođenje izvora.