Pregled metoda za automatsku detekciju i prepoznavanje ... - FESB

dances) [16], odnosno interakcija koje se mogu postići njegovim korištenjem.
Goldstein je u [16] naveo da je Gibson naglašavao činjenicu da promatrači u stvarnome
svijetu nisu statični, već da neprestalno pomiču svoje oči, glavu ili tijelo. Kao posljedica tih
pomaka i slike na retinama njihovih očiju se neprestalno mijenjaju. Unatoč tim promjenama,
informacije na retinama očiju ostaju konstantne. Gibson je tu statičnost objasnio invarijantnim
značajkama (engl. invariant features) slike, tj. odre ¯denim svojstvima slike koja su invarijantna
na transformacije slike ili na promjene u njezinom osvjetljenju. Primjeri takvih značajki
uključuju ravne linije, točke, proporcije, gradijente teksture, itd.
Gibsonov znanstveni rad, često kontroverzan, imao je dubok utjecaj na današnju znanost.
2.1.3 Konstruktivistički pristup percepciji
Po konstruktivističkom pristupu percepciji, percepcija je mnogo složenija no što je to pretpostavio
Gibson [17] u svom ekološkom pristupu percepciji. U kritične dijelove percepcije
spadaju očekivanja koja ljudi imaju, znanje, motivacije i osjećaji (tj. kontekst) [17], a ne samo
stimulansi koje dolaze do njihovih očiju i mozga. Za percepciju je dakle potrebno nešto više
od onoga što je predstavljeno u ekološkom pristupu percepciji.
Percepcija i inteligencija su u filozofiji i znanosti tradicionalno bile odvojene [18], no u
novije vrijeme granica izme ¯du njih se je počela brisati. Jedna od novijih (i kontroverznih)
ideja koja prkosi tradicionalnom mišljenju jest da percepcija zahtijeva inteligentno rješavanje
problema utemeljeno na znanju [18].
Britanski psiholog Richard Gregory (1923–2010) bio je zagovornik teorije ljudske percepcije
u kojoj nije važno samo ono što čovjek trenutno vidi (tj. stimulansi koji dolaze do njegovih
očiju i mozga), već i znanje koje je prikupio u prošlosti. Svojom se je teorijom nadovezao
na rad Hermanna von Helmholtza (koji se je zagovarao za to da je ljudima potrebno znanje o
svijetu da bi mogli razumijeti signale koji im dolaze do očiju [18]), te se usprotivio onoj koju
je predložio James Gibson. Smatrao je da je Gibson nijekao fenomene optičkih iluzija te da
po njegovoj teoriji nije jasno kako ljudi mogu prepoznati nove objekte bez prethodnog znanja
[18].
Gregory je, prilikom pokušaja razjašnjavanja načina na koji ljudi vide, u [18] opisao dva
tipa ljudske ’inteligencije’. Prvi tip takve inteligencije nazvao je potencijalna inteligencija,
i ona se odnosi na znanje koje je čovjek prikupio u prošlosti. Drugi tip takve inteligencije
nazvao je kinetička inteligencija, i ona se odnosi na aktivnu obradu informacija. Što čovjek
posjeduje više znanja, tj. što mu je potencijalna inteligencija viša, za rješavanje problema
potrebno mu je manje kinetičke inteligencije. U situacijama u kojima čovjek posjeduje gotovo
potpune odgovore na probleme, potencijalna inteligencija postaje dominantna. Tada proces
zaključivanja kod kojega se od cjeline zaključuje o dijelovima (tzv. pristup odozgo prema
dolje) (engl. top-bottom approach) postaje dominantan nad pristupom kod kojeg se na temelju
dijelova zaključuje o cjelini (tzv. pristup odozdo prema gore) (engl. bottom-up approach), što
je možda upravo ono što se doga ¯da i u ljudskom vidu.
Gregory je u svom znanstvenom radu veliku pažnju poklonio i pogreškama u percepciji
(tzv. optičkim iluzijama ili varkama). U [18] je objasnio da do takvih pogrešaka može doći
kada je znanje koje čovjek posjeduje neprimjereno ili primijenjeno na pogrešan način. Primjer
neprimjerenog znanja i rezultirajuće optičke iluzije prikazani su na slici 2.2, gdje znanje o tome
da su lica u prirodi gotovo uvijek konveksna nije primjereno u situaciji u kojoj se promatra
rotirajuća maska. Detaljnije informacije o optičkim iluzijama mogu se pronaći u [18, 19].
7