Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation
Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation
Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
38<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Dio 4.<br />
Australija danas<br />
Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina.<br />
Ona je po veličini šesta država na svijetu.
Australija danas<br />
Na ovim stranicama ćete pročitati šta čini ovu državu tako posebnom. Saznat ćete više o našoj kulturi, našim pronalazačima<br />
i našem nacionalnom identitetu. Australija je dinamičan partner u poslovnom svijetu i trgovini te građanin svijeta koji uživa<br />
poštovanje. Mi cijenimo doprinos novih doseljenika stalnom razvoju i obnovi naše zemlje.<br />
Zemlja<br />
Australija je jedinstvena na mnoge načine. Od sedam svjetskih kontinenata, Australija je jedini kontinent na kojoj živi jedna<br />
nacija. Mi imamo najnižu gustoću naseljenosti na svijetu, sa samo dva stanovnika po kvadratnom kilometru.<br />
Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina. Ona je šesta najveća država na svijetu. To je također najsušniji<br />
naseljeni kontinent, pa je zbog toga u većem dijelu Australije voda vrlo dragocjen resurs.<br />
Veći dio zemlje ima neplodno zemljište, sa samo 6 odsto površine pogodnom za poljoprivredu. Suha područja u<br />
unutrašnjosti su poznata pod nazivom ’outback’ (zabačeni predjeli). Ljudi koji žive i rade u ovim udaljenim područjima sa<br />
teškim klimatskim uslovima uživaju veliko poštovanje. Mnogi od njih su postali dio australijskog folklora.<br />
Zbog činjenice što je Australija tako prostrana zemlja, klima varira u raznim dijelovima kontinenta. Na sjeveru Australije<br />
nalaze se tropska područja, a pustinje u središtu.<br />
Što se ide više prema jugu, temperature mogu varirati od vrlo niskih sa hladnim zimama i snijegom na planini, do vrlo<br />
visokih sa toplotnim udarima za vrijeme ljeta.<br />
Osim što upravlja u šest država i dvije teritorije, australijska vlada također pokriva, kao teritorije, Ashmore i Cartier ostrva,<br />
Christmas ostrvo, Cocos (Keeling) grupu ostrva, Jervis Bay teritoriju, Coral Sea ostrva, Heard ostrvo i McDonald ostrva u<br />
Australijskoj antartičkoj teritoriji, te Norfolk ostrvo.<br />
Dio 4. – Australija danas 39
40<br />
Mjesta uvrštena na Listu svjetske baštine<br />
Više od 11 odsto površine našeg kontinenta je zaštićeno domorodačko područje, rezervat ili nacionalni park koji se održava<br />
u cilju zaštite i to prema međunarodnim standardima. Sedamnaest mjesta u Australiji je uvršteno na Listu svjetske baštine<br />
UNESCO-a (UNESCO World Heritage List).<br />
Nalazišta fosila australijskih sisavaca u Južnoj<br />
Australiji i Queenslandu<br />
Fraser Island u južnom obalnom dijelu<br />
Queenslandu<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Tropske šume Gondwana u Novom južnom<br />
Velsu i Queenslandu<br />
Great Barrier Reef u Queenslandu<br />
Greater Blue Mountains zapadno od Sidneja Heard Island i McDonald Islands u Australijskoj<br />
antartičkoj teritoriji<br />
Kakadu nacionalni park u Sjevernoj teritoriji<br />
Lord Howe Island u Novom južnom Velsu<br />
Macquarie Island južno od Tasmanije
Purnululu nacionalni park u Zapadnoj Australiji<br />
Royal Exhibition Building i Carlton Gardens u<br />
Melbournu<br />
Shark Bay u Zapadnoj Australiji<br />
Zgrada Opere u Sidneju (Opera House)<br />
Tasmanian Wilderness<br />
Uluru-Kata Tjuta nacionalni park u Sjevernoj<br />
teritoriji<br />
Wet Tropics u Queenslandu<br />
Willandra Lakes u Novom južnom Velsu<br />
Preporučujemo vam da proširite<br />
svoje znanje o Australiji i posjetite<br />
ova i ostala znamenita mjesta.<br />
Možete da pješačite u pustinji<br />
ili obalom, na planinama ili u<br />
tropskim šumama. Svaki korak koji<br />
napravite znači korak bliže u smislu<br />
pripadanja ovoj nepreglednoj i<br />
uzbudljivoj zemlji.<br />
Dio 4. – Australija danas 41
42<br />
Nepregledna zemlja<br />
Prostranost Australije je potaknula ljude na inovacije i<br />
otkrića.<br />
U ranom periodu, ljudi u zabačenim predjelima ponekad<br />
su morali putovati po nekoliko dana da posjete najbližeg<br />
doktora. Mnoga djeca u zaleđu živjela su predaleko da bi<br />
svakodnevno mogli ići u školu.<br />
Porodice u zabačenim predjelima teško su se nosile sa<br />
izolacijom. Velike stočne stanice mogle su biti i hiljade<br />
kvadratnih kilometara velike. Žene i djeca koji su tu živjeli<br />
ponekad nisu vidjeli drugog čovjeka mjesecima. Nije bilo<br />
telefona pa su se ljudi osjećali vrlo izolovani i ranjivi.<br />
Ovo su bili problemi koje su veliki Australijanci riješili<br />
zahvaljujući svojoj domišljatosti i inovacijama.<br />
Radio na pedalu<br />
1929. godine, Alfred Traegar iz Adeleida, je dizajnirao<br />
prvi radio koji je funkcionisao pritiskom na pedalu.<br />
Korisnici ovog radija, koji je omogućavao obostrani<br />
razgovor, su održavali radio vezu tako što su stopalima<br />
pritiskali pedala. Usamljena imanja, udaljene stanice<br />
koje su bile na specijalnom zadatku i aborodžinske<br />
zajednice imali su koristi od ove inovacije. Izolirane žene<br />
sada su mogle sklapati prijateljstva putem radio talasa.<br />
Radio na pedalu je omogućio pokretanje dviju velikih<br />
australijskih institucija, Kraljevsku leteću doktorsku<br />
službu (Royal Flying Doctor Service) i radio školu (School<br />
of the Air).<br />
Kraljevska leteća doktorska služba<br />
(The Royal Flying Doctor Service)<br />
John Flynn, koji je bio svećenik, živio je i radio sa ljudima<br />
u udaljenim zajednicama. Njegova ideja se sastojala u<br />
tome da dovede doktora pacijentu u zabačenom predjelu<br />
što je prije moguće, i to vazdušnim putem. Pri tome je<br />
dobio pomoć od države, avio kompanije Qantas i od<br />
dobrotvornih donacija. Kraljevska leteća doktorska služba<br />
je započela sa radom 1928. godine, ali je još uvijek bilo<br />
ljudi koji nisu mogli pozvati ovu službu. Uvođenje radija<br />
na pedalu je omogućilo većem broju ljudi u zabačenim<br />
dijelovima da pozovu doktora u kratkom roku.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Radio škola (The School of the Air)<br />
U periodu do 1950.-tih, djeca koja su živjela u zabačenim<br />
predjelima morala su pohađati internate ili obavljati<br />
školske obaveze putem dopisne škole.<br />
Adelaide Miethke, potpredsjednik Kraljevske leteće<br />
doktorske službe u Južnoj Australiji, je ustanovio da<br />
leteća doktorska radio služba može također pomoći<br />
djeci kod kuće da komuniciraju sa svojim učiteljima.<br />
Služba u Alice Springsu je počela prenositi ove<br />
obostrane školske časove 1948. godine. Radio škola je<br />
službeno pokrenuta nekoliko godina kasnije. Australijska<br />
radio škola je pomogla mnogim drugim zemljama da<br />
osnuju slične programe.<br />
Umjesto starog radija na pedalu sada se koriste<br />
visokofrekventni prijemnici, ali Kraljevska leteća<br />
doktorska služba i radio škola i dalje služe ljudima u<br />
zabačenim dijelovima Australije.<br />
Djeca koja pohađaju nastavu putem radio škole u Novom južnom Velsu
Australijski identitet<br />
Australijski identitet je oblikovan našom jedinstvenom baštinom, našom kulturom i poduzetničkim duhom našeg naroda.<br />
Sport i rekreacija<br />
Mnogi Australijanci vole sport i mnogi su postigli<br />
impresivne rezultate na međunarodnom nivou.<br />
Ponosni smo na našu reputaciju kao nacija sportaša koji<br />
znaju pobjeđivati i gubiti uzdignute glave (‘good sports’).<br />
Australijski sportaši i sportašice izazivaju divljenje kao<br />
ambasadori naših vrijednosti - velikog truda, poštene igre i<br />
timskog rada.<br />
U toku naše historije, sport je istovremeno obilježavao<br />
australijski narod i ujedinjavao nas. Počevši od ranog<br />
perioda naseljavanja, sport je bio bijeg od teških<br />
uslova života. Čak i u vrijeme rata, članovi australijskih<br />
odbrambenih snaga su organizovali sportska takmičenja<br />
da bi olakšali stres na bojištima.<br />
Sport također služi kao zajednički interes koji daje<br />
mogućnost i igračima i gledaocima da se osjećaju<br />
uključenima i da su dio nečega što je važno u australijskom<br />
društvu.<br />
Mnogi Australijanci učestvuju u timskim sportovima. Kriket,<br />
bejzbol, odbojka, hokej i razne vrste fudbala su među<br />
najpopularnijim.<br />
Plivanje, tenis, atletika, golf i biciklizam su popularne<br />
rekreativne aktivnosti. To su također sportovi u kojima<br />
Australijanci briljiraju na međunarodnim takmičenjima.<br />
Ostale popularne aktivnosti uključuju pješačenje, surfanje<br />
i skijanje.<br />
Australijanci također igraju i vole gledati obični fudbal<br />
(poznat kao ‘soccer‘), ragbi ligu, ragbi savez, a australijski<br />
fudbal (‘Aussie Rules’) je jedinstvena australijska igra.<br />
Australija je posebno ponosna na međunarodni uspjeh u<br />
kriketu. Australijski i engleski kriket timovi su veliki rivali još<br />
od kasnog 19. vijeka.<br />
Melbourne Cup, ‘utrka koja zaustavlja naciju‘, jedna je od<br />
najbogatijih i najizazovnijih konjskih utrka na svijetu. Prvi<br />
Melbourne Cup se održao 1861. godine. Od 1877. godine,<br />
prvi utorak u novembru, dan kada se održava Melbourne<br />
Cup (Melbourne Cup Day), je državni praznik u Viktoriji.<br />
Ian Thorpe, osvajač pet zlatnih olimpijskih medalja<br />
Članica australijskog ženskog nacionalnog fudbalskog tima<br />
Dio 4. – Australija danas 43
44<br />
Sir Donald Bradman (1908 – 2001)<br />
Sir Donald Bradman je najveći branilac u kriketu svih vremena i australijska sportska<br />
legenda.<br />
Odrastao u Bowral-u, Novom južnom Velsu, Donald Bradman je odigrao prvu kriket<br />
utakmicu za australijski tim 1928. godine.<br />
Bio je krhke građe sa nevjerovatnom brzinom u nogama. Na svojoj prvoj turneji u<br />
Engleskoj 1930. godine, srušio je gotovo sve rekorde u odbrani. Kad mu je bila 21 godina<br />
već je bio australijska legenda.<br />
Na Bradmanovoj zadnjoj turneji 1948. godine, njegov tim je bio poznat pod nazivom<br />
’Nepobjedivi’ (The Invincibles), jer nisu izgubili ni jedan jedini meč koji su igrali protiv<br />
Engleske.<br />
Sir Donald Bradman, poznat kao ‘Don’, je priznat kao najveći svjetski udarač palicom u kriketu. Njegovo prosječno<br />
odbijanje lopte palicom je bilo 99.94.<br />
Umjetnost<br />
Australija ima šaroliku umjetničku scenu koja uključuje<br />
nacionalne domorodačke kulturne tradicije i bogatu<br />
mješavinu doseljeničkih kultura. Svi oblici australijskih<br />
vizuelnih i izvodilačkih umjetnosti uključujući film,<br />
umjetnost, pozorište, muziku i ples, izazivaju divljenje i<br />
ovdje i u inostranstvu.<br />
Književnost<br />
Australija ima jaku literarnu tradiciju koja je započela<br />
usmenim pripovijedanjem priča u domorodačkim<br />
zajednicama u Australiji i bila nastavljena u obliku usmenih<br />
priča robijaša koji su stigli u kasnom 18. vijeku.<br />
Teme većine ranih pisanih tekstova u Australiji su se<br />
odnosile na zaleđe i težak život u takvim teškim uslovima.<br />
Pisci poput Henry Lawsona i Miles Franklina su pisali<br />
poeziju i priče o takvim područjima i australijskom načinu<br />
života.<br />
Australijski romanopisac, Patrick White, je dobio Nobelovu<br />
nagradu za književnost 1973. godine. Ostali popularni<br />
moderni australijski pisci uključuju Peter Carey, Colleen<br />
McCullough i Tim Winton.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Judith Wright (1915 – 2000)<br />
Judith Wright je bila<br />
izuzetna pjesnikinja,<br />
zagovornik očuvanja<br />
prirodnih bogatstava i<br />
borac za aboridžinska<br />
prava.<br />
Ona je jedna od<br />
najomiljenijih australijskih<br />
pjesnika. U svojoj<br />
poeziji izražavala je<br />
ljubav prema Australiji<br />
i njenom narodu. Dobila je mnogo nagrada kao što<br />
su nagrada za književnost ’Encyclopaedia Britannica’ i<br />
Kraljičina zlatna medalja za poeziju. Ona je bila članica<br />
Australijskog komiteta za očuvanje prirodnih bogatstava<br />
i Aboridžinskog komiteta za pregovaranje.<br />
Judith Wright će ostati poznata po svom pjesničkom<br />
talentu, unapređenju australijske književnosti, te<br />
društvenim i ekološkim reformama.
Pozorište i film<br />
Australijske drame, filmovi i filmski redatelji su priznati i<br />
popularni i ovdje i u inostranstvu. Australijski glumci kao<br />
što su Cate Blanchett i Geoffrey Rush, i redatelji poput<br />
Peter Weira su dobili mnoge međunarodne nagrade za<br />
svoj izvanredan rad na filmu.<br />
Slikarstvo<br />
Najpriznatija australijska umjetnička djela su ikonske<br />
domorodačke slike i prizori iz zaleđa iz 19. vijeka koje su<br />
slikali Tom Roberts, Frederick McCubbin i Arthur Streeton.<br />
Sredinom 20. vijeka, slikari Russell Drysdale i Sidney Nolan<br />
su dočarali težinu života u zabačenim krajevima koristeći<br />
jake boje. U skorašnje vrijeme, Brett Whiteley je postao<br />
međunarodno priznat za svoj jedinstven i živ slikarski stil.<br />
Muzika i ples<br />
Australijanci su prihvatili razne muzičke pravce i u njima<br />
postigli veliki uspjeh. Međunarodno su priznati za svoj<br />
doprinos klasičnoj, kantri i rok muzici. Najprepoznatljiviji<br />
zvuk, koji je svojstven samo Australiji, je zvuk diđeridua,<br />
drevnog instrumenta aboridžinskog naroda.<br />
Ples u Australiji je procvjetao zahvaljujući trudu velikih<br />
plesača i koreografa kao što su Sir Robert Helpmann, Meryl<br />
Tankard i Stephen Page.<br />
Naučna dostignuća i otkrića<br />
Australijanci su ostvarili veliki broj naučnih dostignuća<br />
i napredak u područjima medicine, tehnologije,<br />
poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje.<br />
Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu za<br />
naučna i medicinska otkrića.<br />
Naučnici koji su ostvarili visoka dostignuća također su<br />
primili nagradu Australijanac godine (<strong>Australian</strong> of the Year<br />
Award). U 2005. godini nagradu je primila profesorica Fiona<br />
Wood, koja je patentirala kožu u obliku tečnog spreja za<br />
osobe koje su zadobile opekotine. U 2006. godini nagradu<br />
je dobio profesor Ian Frazer, koji je razvio vakcinu protiv<br />
raka grlića materice. U 2007. godini Tim Flannery, vodeći<br />
naučnik za pitanja čovjekove okoline, je primio nagradu.<br />
I profesor Wood i profesor Frazer su doselili u Australiju<br />
iz Britanije. Pokojni Dr Jian Zhou, koji je radio na otkriću<br />
sa profesorom Frazerom, bio je doseljenik iz Kine koji je<br />
također postao australijski državljanin.<br />
Dirigent i skorašnji uručilac potvrde državljanstva Vladimir Verbitsky sa<br />
simfonijskim orkestrom Zapadne Australije<br />
Profesor Fred Hollows<br />
(1929 – 1993)<br />
Profesor Fred Hollows<br />
je bio pasionirani<br />
oftalmolog (očni ljekar)<br />
koji je pomogao vratiti<br />
vid jednom milionu ljudi<br />
u Australiji i u zemljama u<br />
razvoju.<br />
Fred Hollows je rođen<br />
u Novom Zelandu. U<br />
1965. godini preselio se u<br />
Australiju i kasnije postao<br />
šefom očne klinike u bolnici u Sidneju.<br />
Čvrsto je vjerovao u jednakost svih ljudi i pomogao je da<br />
se osnuje prva aboridžinska medicinska služba kakvih<br />
danas ima 60 širom Australije.<br />
Do 1980. godine, Fred Hollows je putovao po cijelom<br />
svijetu da pomogne osnovati očne zdravstvene<br />
programe u zemljama u razvoju. Postao je australijski<br />
državljanin u aprilu 1989. godine.<br />
Koristan rad profesora Hollowsa nastavili su njegova<br />
supruga, Gabi i Fred Hollows fondacija.<br />
Dio 4. – Australija danas 45
46<br />
Australijanci godine (<strong>Australian</strong>s of the Year)<br />
Od 1960. godine nagrada ‘Australijanac godine’ obilježava dostignuća i doprinos vodećih Australijanaca. Svako može<br />
nominovati Australijanca bilo kojeg životnog položaja za ovu nagradu. ‘Australijanci godine’ su građani koji su pokazali<br />
izvanredne rezultate u svom poslu i koji su pri tome služili naciji.<br />
2009 Profesor Michael Dodson AM<br />
Domorodački vođa<br />
2008 Lee Kernaghan OAM<br />
Pjevač, muzičar i osnovač turneje<br />
‘Pass the Hat Around’<br />
2007 Profesor Tim Flannery<br />
Naučnik, autor i zagovornik očuvanja<br />
prirodnih bogatstava<br />
2006 Profesor Ian Frazer<br />
Klinički imunolog<br />
2005 Profesor Fiona Wood AM<br />
Plastični hirurg i specijalista za opekotine<br />
2004 Steve Waugh<br />
Kapiten u kriketu i humanitarac<br />
2003 Profesor Fiona Stanley AC<br />
Pedijatar i epidemiolog<br />
2002 Patrick Rafter<br />
Teniski šampion na US Openu i osnivač dječije<br />
humanitarne fondacije ‘Cherish the Children<br />
Foundation’<br />
2001 Lt General Peter Cosgrove AC MC<br />
Zapovjednik australijske vojske 2000-2002<br />
2000 Sir Gustav Nossal AC CBE FAA FRS<br />
Biolog istraživač<br />
1999 Mark Taylor<br />
Kapiten u kriketu<br />
1998 Cathy Freeman<br />
Svjetska i olimpijska šampionka u atletici i<br />
ambasadorica Aborodžina<br />
1997 Profesor Peter Doherty<br />
Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />
1996 Doktor John Yu AM<br />
Pedijatar<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
1995 Arthur Boyd AC OBE<br />
Umjetnik<br />
1994 Ian Kiernan OAM<br />
Predvodnik kampanje ‘Clean Up Australia’<br />
1992 Mandawuy Yunupingu<br />
Domorodački vođa<br />
1991 Nadbiskup Peter Hollingworth AO OBE<br />
Zagovornik za društvenu pravdu<br />
1990 Profesor Fred Hollows AC<br />
Oftalmolog<br />
1989 Allan Border AO<br />
Kapiten u kriketu<br />
1988 Kay Cottee AO<br />
Rekorderka u solo jedrenju<br />
1987 John Farnham<br />
Pjevač i muzičar<br />
1986 Dick Smith<br />
Pustolov i filantropist<br />
1985 Paul Hogan AM<br />
Glumac<br />
1984 Lowitja O’Donoghue CBE AM<br />
Domorodački vođa<br />
1983 Robert de Castella MBE<br />
Svjetski šampion u maratonu<br />
1982 Sir Edward Williams KCMG KBE<br />
Povjerenik, Australijska kraljevska komisija<br />
za istragu o drogama<br />
1981 Sir John Crawford AC CBE<br />
Tvorac australijskog poslijeratnog razvoja<br />
1980 Manning Clark AC<br />
Historičar
Njihovi doprinosi nas navode na razmišljanje o tome šta još možemo učiniti da doprinesemo našoj krasnoj zemlji.<br />
Sada postoje i nagrade ‘Mladi Australijanac godine’ (Young <strong>Australian</strong> of the Year), ‘Senior <strong>Australian</strong> of the Year’ (Stariji<br />
Australijanac godine) i ‘Australijski lokalni heroj’ (Australia’s Local Hero).<br />
1979* Senator Neville Bonner AO<br />
Prvi aboridžinski senator<br />
1979* Harry Butler CBE<br />
Zagovornik očuvanja prirodnih bogatstava i<br />
prirodnjak<br />
1978* Alan <strong>Bond</strong><br />
Poduzetnik<br />
1978* Galarrwuy Yunupingu AM<br />
Domorodački vođa<br />
1977* Sir Murray Tyrrell KCVO CBE<br />
Sekretar u uredu generalnog guvernera<br />
1977* Dame Raigh Roe DBE<br />
Predvodnica udruženja žena iz seoskih i udaljenih<br />
područja (Country Women’s Association)<br />
1976 Sir Edward ‘Weary’ Dunlop AC CMG OBE<br />
Vojni hirurg<br />
1975* Sir John Cornforth AC CBE<br />
Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju<br />
1975* Major General Alan Stretton AO CBE<br />
Zapovjednik humanitarne operacije u Darvinu<br />
nakon ciklona Tracy<br />
1974 Sir Bernard Heinze AC<br />
Dirigent i muzičar<br />
1973 Patrick White<br />
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost<br />
1972 Shane Gould MBE<br />
Olimpijski šampion u plivanju<br />
1971 Evonne Goolagong Cawley AO MBE<br />
Šampionka u tenisu na Wimbledon-u i<br />
French Open-u.<br />
1970 Njegova eminencija kardinal Sir Norman<br />
Gilroy KBE<br />
Prvi kardinal rođen u Australiji<br />
1969 The Rt Hon Richard Gardiner Casey Baron of<br />
Berwick, Victoria and of the City of Westminister<br />
KG GCMG CH<br />
Generalni guverner u Australiji 1965-69<br />
1968 Lionel Rose MBE<br />
Svjetski šampion u boksu<br />
1967 The Seekers<br />
Muzička grupa<br />
1966 Sir Jack Brabham OBE<br />
Svjetski šampion u auto trkama<br />
1965 Sir Robert Helpmann CBE<br />
Glumac, plesač, producent i koreograf<br />
1964 Dawn Fraser MBE<br />
Olimpijski šampion u plivanju<br />
1963 Sir John Eccles AC<br />
Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />
1962 Alexander ‘Jock’ Sturrock MBE<br />
Kapetan jahte na regati America’s Cup<br />
Challengers<br />
1961 Dame Joan Sutherland OM AC DBE<br />
Sopranistica<br />
1960 Sir MacFarlane Burnet OM AK KBE<br />
Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />
* Između 1975. i 1979. godine Vijeće za proslavu Dana<br />
Australije sa sjedištem u Kanberi također je uručivalo<br />
nagradu ‘Australijanac godine’.<br />
Odlikovanja iza imena primalaca nagrada su bila tačna u<br />
trenutku primanja nagrade.<br />
Dio 4. – Australija danas 47
48<br />
Australijska nacionalna valuta<br />
Na našoj nacionalnoj valuti nalaze se osobe i ikone koje su važne za Australiju. Čuveni Australijanci koji su odabrani da budu<br />
lik na našoj valuti su osobe koje su pokazale inicijativu i veliki talenat u područjima društvene reforme, nauke, politike, vojnih<br />
dostignuća i umjetnosti.<br />
Nova i stara zgrada Parlamenta<br />
Na novčanici od $5 nalaze se i stara i nova zgrada<br />
parlamenta u Kanberi.<br />
Dame Mary Gilmore (1865 – 1962)<br />
Dame Mary Gilmore je bila autorica, novinarka, pjesnikinja<br />
i borac za društvenu reformu. Ona je poznata po svojim<br />
tekstovima i govorima u ime žena, Australijanaca<br />
domorodaca i siromašnih ljudi.<br />
Velečasni John Flynn (1880 – 1951)<br />
Velečasni John Flynn je osnovao prvu avio medicinsku<br />
službu na svijetu, Kraljevsku leteću doktorsku službu (Royal<br />
Flying Doctor Service). On je poznat po spašavanju mnogih<br />
života zahvaljujući svom naporu da zdravstvene usluge u<br />
udaljenim područjima budu dostupne ljudima.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Kraljica Elizabeta II (rođena 1926. godine)<br />
Kraljica Elizabeta II je vrhovni državni poglavar Australije.<br />
Ona je kraljica Australije i Velike Britanije koja živi u<br />
Engleskoj. Njena čvrsta i stabilna prisutnost obilježava<br />
cijeli period njene duge i popularne vladavine.<br />
AB ‘Banjo’ Paterson (1864 – 1941)<br />
Andrew Barton Paterson je bio pjesnik, pjesmopisac i<br />
novinar. Pisao je pod imenom ‘Banjo’ Paterson i poznat je<br />
po pjesmi ‘Waltzing Matilda’, najpoznatijoj narodnoj pjesmi<br />
u Australiji.<br />
Mary Reibey (1777 – 1855)<br />
Mary Reibey je bila poslovna žena - pionirka u koloniji u<br />
Novom južnom Velsu. Nakon što je stigla u Australiju kao<br />
tinejdžerka robijašica, postala je ugledni vođa u zajednici.
Edith Cowan (1861 – 1932)<br />
Edith Cowan je bila socijalna radnica, političarka i<br />
feministkinja. Ona je bila prva žena koja je izabrana u<br />
australijski parlament.<br />
Sir John Monash (1865 – 1931)<br />
Sir John Monash je bio inžinjer, upravitelj i jedan od<br />
najvećih vojnih zapovjednika u Australiji. On je poznat po<br />
svom vođstvu, inteligenciji i rječitosti.<br />
David Unaipon (1872 – 1967)<br />
David Unaipon je bio pisac, javni govornik i pronalazač.<br />
Poznat je po svom doprinosu nauci i književnosti, te po<br />
poboljšanju uslova života za Aboridžine.<br />
Dame Nellie Melba (1861 – 1931)<br />
Dame Nellie Melba je bila svjetski poznata sopranistica.<br />
Poznata u svijetu pod nadimkom ‘Kraljica pjesme’<br />
(Queen of Song), ona je bila prvi australijski pjevač sa<br />
međunarodnim ugledom.<br />
Dio 4. – Australija danas 49
50<br />
Državni praznici i proslave<br />
Australijski državni praznici odražavaju naše jevrejsko-kršćansko naslijeđe i slave prekretnice koje su oblikovale australijski<br />
identitet od perioda evropskog naseljavanja.<br />
Fiksni datumi<br />
Nova godina, 1. januar<br />
Slavimo početak nove godine.<br />
Dan Australije (Australia Day), 26. januar<br />
Dan kada slavimo vrijednosti koje krase Australijance i<br />
obilježavanje uplovljavanja Prve flote u Sidnejski zaliv<br />
1788. godine.<br />
Dan Anzaka (Anzac Day), 25. april<br />
Prisjećamo se iskrcavanja australijskog i novozelandskog<br />
vojnog korpusa (ANZAC) u Gallipolju za vrijeme<br />
Prvog svjetskog rata. Također odajemo počast svim<br />
Australijancima koji su služili i poginuli u ratnim sukobima.<br />
Božić (Christmas Day), 25. decembar<br />
Dan kada se daju pokloni zasnovan na kršćanskom slavlju<br />
povodom rođenja Isusa Krista.<br />
Stjepanje (Boxing Day), 26. decembar<br />
Dio božićnog slavlja.<br />
Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Datumi koji se mijenjaju<br />
Dan rada ili Dan proslave osmočasovnog radnog dana<br />
Obilježavanje pobjede australijskih radnika da imaju<br />
osmočasovno radno vrijeme, u čemu su prvi u svijetu.<br />
Uskrs<br />
Komemoracija kršćanske priče o smrti i uskrsnuću Isusa Krista.<br />
Kraljičin rođendan<br />
Slavljenje rođenja Kraljice Elizabete II, vrhovnog poglavara<br />
Australije. Ovo slavlje se održava drugog ponedjeljka u<br />
mjesecu junu u svakoj državi i teritoriji osim u Zapadnoj<br />
Australiji.<br />
Drugi državni praznici<br />
U različitim saveznim državama, teritorijama i gradovima se<br />
obilježavaju i drugi državni praznici. Na primjer, na teritoriji<br />
glavnog grada se slavi Dan Kanbere (Canberra Day), u<br />
Južnoj Australiji Dan volontera (Volunteers Day), a Zapadna<br />
Australija obilježava Dan osnivanja (Foundation Day).
Australijski narod<br />
Australija ima oko 22 miliona stanovnika i jedno je od<br />
kulturno najraznolikijih društava na svijetu. Domorodačko<br />
stanovništvo u Australiji predstavlja 2.5 odsto cjelokupne<br />
populacije. Čak četvrtina australijskog stanovništva je<br />
rođena u nekoj drugoj zemlji, a doselili su se iz preko 200<br />
zemalja svijeta. Raznolikost populacije daje bogatstvo<br />
Australiji u pogledu raznovrsnosti jezika, vjerovanja,<br />
tradicija i kultura.<br />
Australijske zvanične veze sa Velikom Britanijom su oslabile<br />
tokom vremena, ali njen uticaj je opstao u australijskim<br />
institucijama. Zadržao se i u mnogim našim vrijednostima,<br />
i naravno, u našem nacionalnom jeziku. Iako se više od 200<br />
jezika govori kod kuće i u zajednici (uključujući mnoge<br />
domorodačke jezike), englesko jezik je važan dio našeg<br />
nacionalnog identiteta.<br />
Australijska ekonomija<br />
Australija ima stabilnu i konkurentnu ekonomiju. Mi<br />
cijenimo našu raznoliku i kvalifikovanu radnu snagu.<br />
Kvalitet života, koji ljudi imaju u Australiji, jedan je od<br />
najviših u svijetu.<br />
Dick Smith (rođen 1944.)<br />
Dick Smith jedan je od<br />
vodećih australijskih<br />
biznismena, pustolov i<br />
filantropist.<br />
Dick Smith se prvobitno<br />
obogatio od svog biznisa u<br />
području elektronike. On je<br />
iskoristio svoje bogatstvo<br />
u korist Australije.<br />
Osnovao je kompaniju za<br />
proizvodnju hrane koja je<br />
u potpunosti bila australijska, i uložio je milione dolara da<br />
kompanije ostanu australijsko vlasništvo.<br />
Proglašen je ‘Australijancem godine’ 1986. i dobio je<br />
nagradu za tehničko unapređenje i zaštitu okoline.<br />
On je bio prvi čovjek koji je preletio Australiju i<br />
Tasmanijsko more u letećem balonu. Poznat je po svom<br />
avanturističkom duhu, poslovnom uspjehu i velikoj<br />
ljubavi prema Australiji.<br />
Tržište<br />
Australijske stabilne i moderne finansijske institucije,<br />
strogi poreski sistem i trgovinske regulative daju sigurnost<br />
poslovnim aktivnostima. Uslužna industrija, koja uključuje<br />
turizam, obrazovanje i finansijske usluge, čini skoro<br />
70 odsto australijskog nacionalnog bruto društvenog<br />
proizvoda.<br />
Australijska ekonomska stabilnost čini je atraktivnom<br />
destinacijom za ulaganja. Australijsko berzovno tržište je<br />
drugo po veličini u azijsko-pacifičkom regionu, odmah iza<br />
Japana.<br />
Trgovina<br />
Najveći australijski trgovinski partneri su Japan, Kina,<br />
Sjedinjene Države, Južna Koreja, Nove Zeland i Ujedinjeno<br />
Kraljevstvo. Mi smo veliki izvoznici pšenice, vune, željezne<br />
rude, minerala i zlata. Također izvozimo električnu energiju<br />
u obliku tečnog prirodnog gasa i uglja. Naša ekonomija<br />
je otvorena i trgovina je uvijek bila vitalni dio našeg<br />
ekonomskog prosperiteta. Vrijednost australijskih izvezenih<br />
dobara nedavno je dosegla više od 200 milijardi dolara.<br />
Rudarstvo<br />
Australija je bogata prirodnim resursima, kao što su ugalj,<br />
bakar, tečni prirodni gas i mineralne soli. Ovi resursi su<br />
puno traženi, naročito u ekonomijama u razvoju u Aziji.<br />
Najveći australijski izvozni sektor su rude i goriva<br />
Dio 4. – Australija danas 51
52<br />
Australija kao ‘građanin svijeta’<br />
Australija je ponosna na svoju ulogu primjernog<br />
međunarodnog građanina. To pokazujemo pomažići ljudima<br />
širom svijeta koji nisu u tako dobrom položaju kao mi.<br />
Australijska međunarodna pomoć i<br />
humanitarni napori<br />
Međunarodni program pomoći australijske vlade daje<br />
podršku zemljama u razvoju da smanje siromaštvo i<br />
postignu održiv tempo razvoja. Mi pružamo ovu podršku u<br />
našem regionu i širom svijeta pomažući ljudima i vladama.<br />
Australijanci pokazuju ogromnu velikodušnost kad se<br />
dogode velike nesreće u našoj ili drugim zemljama. Mi<br />
također dajemo redovne donacije zemljama u kojima<br />
ljudi neprestano pate. Australijska obavezanost našem<br />
programu pomoći odražava osobinu australijskog<br />
karaktera.<br />
Australijska humanitarna operacija u Indoneziji nakon cunamija u<br />
Indijskom okeanu 2004. godine<br />
Australijsko aktivno učešće u<br />
međunarodnim forumima<br />
Australija je aktivna članica Ujedinjenih nacija (UN) od<br />
osnivanja ove organizacije 1945. godine. Na osnovu UN<br />
konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine, Australija pruža<br />
zaštitu osobama koje su definisane kao izbjeglice po ovoj<br />
konvenciji. Mi također doprinosimo naporima UN-a u<br />
održavanju mira, te humanitarnim i hitnim intervencijama<br />
u zemljama u razvoju, i vrlo smo aktivni u UNESCO-u.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Australija je postala punopravna članica Organizacije za<br />
ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) 1971. godine. OECD<br />
ima za cilj da poboljša ekonomske, društvene i radne uslove<br />
u 30 zemalja članica, te u drugim zemljama u razvoju.<br />
Istovremeno, OECD ima cilj da proširi svjetsku trgovinu.<br />
Australija čvrsto podržava intenzivniju saradnju u<br />
azijsko-pacifičkom regionu. Australija je aktivna članica<br />
Organizacije za ekonomsku saradnju u azijsko-pacifičkom<br />
regionu (Asia-Pacific Economic Cooperation - APEC),<br />
Samita za Istočnu Aziju (East Asia Summit - EAS),<br />
Regionalnog foruma ASEAN i Foruma pacifičkih ostrva<br />
(Pacific Islands Forum - PIF).<br />
Dr Catherine Hamlin (rođena 1924.)<br />
Dr Catherine Hamlin<br />
je ginekolog, poznata<br />
po spašavanju mladih<br />
Etiopljanki od doživotne<br />
patnje.<br />
Od 1959. godine,<br />
Catherine Hamlin radi<br />
u Addis Ababi u Etiopiji<br />
pomažući ženama koje<br />
su pretrpjele povredu<br />
pri porodu poznatu<br />
pod nazivom ‘porodiljska fistula’. Žene koje imaju ovaj<br />
problem ne mogu kontrolisati tjelesne funkcije i kao<br />
rezultat toga budu odbačene iz društva.<br />
Catherine i njen muž su osnovali bolnicu u Addis Ababi<br />
za liječenje fistule. Kao rezultat njihovih napora hiljade<br />
žena mogu se vratiti kući da vode ispunjen i zdrav život<br />
u svojim selima.<br />
U 1995. godini, Dr Catherine Hamlin je dobila priznanje<br />
Companion of the Order of Australia, najveću<br />
australijsku nagradu. Ona i dalje radi za žene u Etiopiji.<br />
Australija danas je prostrana zemlja koja se i dalje razvija,<br />
ponosna na svoja dostignuća u sportu, umjetnosti i nauci.<br />
Mi cijenimo kvalitet života naših ljudi, ali uvijek težimo da<br />
ostvarimo više.<br />
Putem međunarodne humanitarne pomoći i podrške za<br />
razvoj, Australija je unijela osjećaj poštene igre sa sportskih<br />
terena u svjetsku zajednicu.
Dobitnici Nobelove nagrade<br />
Australija je poznata po naučnom i medicinskom istraživanju. Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu u ovim<br />
područjima.<br />
Profesor William Bragg (1862 – 1942) i Lawrence Bragg (1890 – 1971), fizičari.<br />
William Bragg (otac) i Lawrence Bragg (sin) su podijelili Nobelovu nagradu iz fizike 1915.g, ‘za svoj rad na analizi kristalne<br />
strukture uz pomoć rendgenskih zraka’.<br />
Sir Howard Walter Florey (1898 – 1968), patolog.<br />
Rođen u Adelaidu, Južna Australija, Howard Florey je primio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1945. (zajednička<br />
nagrada) ‘za pronalazak pencilina kao sredstva za liječenje brojnih zaraznih bolesti’.<br />
Sir Frank Macfarlane Burnet (1899 – 1985), medicinski naučnik i biolog.<br />
Rođen u Viktoriji, Frank Burnet je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1960. (zajednička nagrada) ‘za<br />
pronalazak stečene imunološke tolerancije’.<br />
Sir John Carew Eccles (1903 – 1997), fiziolog.<br />
John Eccles je rođen u Melburnu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1963. (zajednička nagrada) ‘za<br />
pronalaske vezane sa ionskim mehanizmima za podsticaj i inhibiciju perifernih i centralnih dijelova membrane nervnih ćelija‘.<br />
Profesor John Warcup Cornforth (1917 – 2007), hemičar.<br />
John Cornforth je rođen u Sidneju i primio je Nobelovu nagradu za hemiju 1975. (zajednička nagrada) ‘za svoj rad na<br />
stereohemizmu encimima-kataliziranih reakcija’.<br />
Profesor Peter Doherty (rođen 1940.), imunolog.<br />
Peter Doherty je rođen u Kvinslendu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1996. (zajednička nagrada) ‘za<br />
pronalaske u oblasti specifičnosti imunološke odbrane posredovanjem ćelija’.<br />
Profesor Barry Marshall (rođen 1951.), gastroenterolog i Dr Robin Warren (rođen 1937.), patolog.<br />
Barry Marshall i Robin Warren su dobili zajedničku Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2005. za pronalazak ‘bakterije<br />
Helicobacter pylori i njene uloge kod gastritisa i čira na želucu‘.<br />
Profesor Elizabeth Helen Blackburn (rođena 1948.), biolog.<br />
Elizabeth Blackburn je rođena u Hobartu i primila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2009. godine (zajednička<br />
nagrada) ‘za otkriće kako telomeri i enzim telomeraze štite hromosome‘.<br />
Australija ima i jednog dobitnika Nobelove nagrade za književnost.<br />
Patrick White (1912 – 1990), romanopisac i dramaturg.<br />
Rođen u Londonu od australijskih roditelja, Patrick White je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1973. ’za epsku i<br />
psihološku narativnu umjetnost koja je uvela jedan novi kontinent u književnost’.<br />
Dio 4. – Australija danas 53
54<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Dio 5.<br />
Naša australijska priča<br />
Domorodačke kulture u Australiji<br />
su najstarije žive kulture na svijetu.
Naša australijska priča<br />
Ova kratka priča o Australiji ni u kom slučaju nije cijela<br />
priča, ali će vam dati predstavu o događajima koji su<br />
oblikovali našu državu i kulturu. Hiljadama godina ovu<br />
zemlju su naseljavali i o njoj se brinuli domorodački narodi.<br />
Dolazak Prve flote 1788. godine značio je da će im se svijet<br />
zauvijek promijeniti. Tokom 200 godina, Australija je naučila<br />
mnoge lekcije o jednakosti i ljudskim pravima na svom<br />
putu ka multikulturalizmu i pomirenju. Reforme koje smo<br />
donijeli znače da je australijska zajednica kojoj se vi sada<br />
pridružujete, vrsta zajednice u kojoj se svaka osoba osjeća<br />
uključenom i cijenjenom.<br />
Australijski domoroci<br />
Australijske domorodačke kulture su najstarije žive kulture<br />
na svijetu. Australijski domorodački narod ovdje živi<br />
između 40 000 i 60 000 godina.<br />
Kulture Aboridžina i Torres Strait ostrvljana se razlikuju<br />
jedna od druge. Oni imaju svoje jezike i tradicije.<br />
Historijski, aboridžinski narod potiče sa australijskog kopna<br />
i Tasmanije. Torres Strait ostrvljani potiču sa ostrva koja su<br />
smještena između gornjeg vrha Kvinslenda i Papua Nove<br />
Gvineje. Torres Strait ostrvljani imaju mnoge kulturološke<br />
sličnosti sa ljudima sa Papua Nove Gvineje i drugih<br />
pacifičkih ostrva.<br />
Jezici<br />
Prije britanskog naseljavanja, Aboridžini i Torres Strait<br />
ostrvljani su koristili preko 700 jezika i dijalekata. Danas<br />
se koristi oko 145 jezika. Nije bilo pisanog jezika. Oralne<br />
historije domorodačkih kultura od velike su važnosti zato<br />
što pričaju o ljudima i zemlji. Na primjer, priče poput onih<br />
koje opisuju poplavu u Port Phillip Bay-u u Viktoriji govore<br />
o stvarnom događaju koji se dogodio prije 10 000 godina.<br />
‘The Dreaming’ (Carstvo snova) i<br />
domorodačka umjetnost<br />
Razni domorodački klanovi imaju ime za ono što mi na<br />
engleskom jeziku zovemo ‘Dreaming’. ’The Dreaming’ ili<br />
’Dreamtime’ (Doba sna) predstavlja sistem znanja, vjerovanja<br />
i prakse koji služe kao vodilja u životu domorodaca. On<br />
pokazuje kako ljudi trebaju živjeti i kako se trebaju ponašati.<br />
Ljudi koji ne poštuju ta pravila budu kažnjeni.<br />
Aboridžinska umjetnost Kakadu<br />
Priče o Carstvu snova (The Dreaming) roditelji i stariji<br />
su pričali djeci. Ove priče su učile djecu o tome kako je<br />
njihova zemlja oblikovana i naseljavana, te kako se trebaju<br />
ponašati i zašto. Priče su također dale djeci dragocjene<br />
praktične životne lekcije, na primjer, o tome gdje naći<br />
hranu.<br />
Domorodačka muzika, pjesma i ples pričaju priče o Carstvu<br />
snova i svakodnevnom životu. Kada domoroci pjevaju i<br />
plešu, oni osjećaju vrlo duboku vezu sa svojim precima.<br />
Originalni oblici aboridžinske umjetnosti su bile gravure ili<br />
slike na stijenama i slikarski prikazi na zemlji. Neki od njih<br />
su stari čak 30 000 godina. Domoroci iz središnjeg dijela<br />
Australije su slikali tačkice i krugove koji su predstavljali<br />
zemlju ili priče iz Carstva snova. Ljudi na sjeveru Australije<br />
su slikali ljudske figure, životinje i duhove.<br />
‘The Dreaming’ je i danas važan sistem vrijednosti i<br />
vjerovanja za domorodački narod.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 55
56<br />
Dolazak prvih Evropljana<br />
u Australiju<br />
Rani evropski istraživači<br />
U 17. vijeku, evropski istraživači su otkrili dijelove svijeta koje<br />
su nazvali ‘Terra Australis Incognita’, što znači ‘nepoznata<br />
zemlja na jugu zemaljske kugle‘. 1606. godine Holanđanin<br />
Willem Janszoon, je pristao na zapadnoj strani Cape York<br />
poluostrva na sjevernom vrhu Australije. Skoro u isto<br />
vrijeme, španski brod kojeg je predvodio Luis Vaez de Torres<br />
je preplovio moreuz na sjeveru kontinenta.<br />
Kasnije u 17. vijeku, holandski moreplovci su istraživali<br />
obalu Zapadne Australije. Holanđani su nazvali ovu zemlju<br />
‘Nova Holandija’.<br />
Godine 1642. Abel Tasman je otkrio obalu nove zemlje koju<br />
je nazvao ‘Van Diemen’s Land’ (Van Diemenova zemlja,<br />
sadašnja Tasmanija). On je također plovio hiljade milja<br />
australijskom obalom. Njegova nepotpuna karta Nove<br />
Holandije pokazuje da je vjerovao da je ova zemlja spojena<br />
sa Papua Novom Gvinejom na sjeveru.<br />
William Dampier je bio prvi Englez koji je kročio nogom<br />
na australijsko tlo. U 1684. godini, on se iskrcao na<br />
sjevernozapadnoj obali. Zemlja je bila suha i prašnjava tako<br />
da je nije smatrao korisnom za trgovinu ili naseljavanje.<br />
Kapetan James Cook<br />
Evropljani nisu istraživali istočnu obalu Australije sve do<br />
dolaska Engleza Jamesa Cooka 1770. koji je plovio na<br />
svom brodu ‘Endeavour’ (Nastojanje). Britanska vlada je<br />
bila poslala Cooka na istraživačko putovanje na južnom<br />
Pacifiku. Plovio je istočnom obalom i uplovio u Botany Bay,<br />
u južnom dijelu današnjeg Sidneja. James Cook je nazvao<br />
ovu zemlju ‘New South Wales’ (Novi južni Vels) i proglasio<br />
ovo kopno vlasništvom Kralja George III.<br />
Abel Tasmanova karta ‘Nove Holandije’ iz 1644. godine<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Transport robijaša<br />
Australija je jedinstvena po tome što su njeni prvi evropski<br />
doseljenici bili većinom robijaši. Nakon što su Sjedinjene<br />
Države proglasile nezavisnost, Velika Britanija više nije<br />
mogla tamo slati svoje osuđenike. Britanski zatvori su<br />
postali pretrpani. Kada je broj robijaša postao prevelik,<br />
britanska vlada je morala za njih naći novo mjesto. Godine<br />
1786. Velika Britanija je odlučila poslati robijaše u novu<br />
koloniju - Novi južni Vels. Ovo prebacivanje osuđenika se<br />
zvalo ‘deportacija’.<br />
Prva kolonija<br />
Prvi guverner Novog južnog Velsa bio je kapetan Arthur<br />
Phillip. On je bezbjedno doveo svoju prvu flotu sa 11<br />
brodova iz Britanije na drugi kraj svijeta. Tako se dobro<br />
brinuo za prehranu i dobrobit robijaša da je samo mali broj<br />
umro tokom plovidbe.<br />
Kapetan Filip je uplovio sa Prvom flotom u Sidnejski zaliv<br />
26. januara 1788. Na ovaj dan svake godine slavimo Dan<br />
Australije.<br />
Prva flota je krenula iz Britanije i uplovila u Sidnejski zaliv 1788. godine<br />
Rani period<br />
Prve godine naseljavanja su bile vrlo težak period. Guverner<br />
Phillip se pobrinuo da ljudi ne umiru od gladi tako što su<br />
svi dobijali iste porcije, uključujući njega samoga i njegove<br />
službenike. Njegov zdrav razum i odlučnost pomogli su da<br />
kolonija preživi te teške rane godine.<br />
Teške poslove u ranom periodu naseljavanja je obavljala<br />
robijaška prisilna radna snaga. Bili su bičevani ako ne bi<br />
teško radili, ako bi pobjegli ili se napili. Ako bi počinili<br />
ozbiljan kriminal, bili bi poslani u udaljena mjesta ili<br />
obješeni. Robijaši koji su odslužili svoje kazne postali su<br />
slobodni muškarci i žene, te su se priključili zajednici da<br />
rade i podižu porodicu.
Nove mogućnosti<br />
Prvu evropsku populaciju u Australiji su sačinjavali Englezi,<br />
Škoti, Velšani i Irci. Škoti, Velšani i Irci su u prošlosti često bili<br />
u ratnom sukobu sa Englezima, međutim u Australiji, ove<br />
četiri grupe živjele su i radile zajedno.<br />
Robijaši i bivši robijaši su pronašli nove mogućnosti u ovoj<br />
koloniji. Vojni oficiri su iskoristili vrijeme i počeli se baviti<br />
trgovinom pri čemu su zaposlili robijaše i bivše robijaše<br />
da im pomognu. Ubrzo nakon toga, neki bivši robijaši<br />
su započeli svoje biznise kao trgovci. Ostali su se dobro<br />
snašli kao farmeri, trgovci, vlasnici prodavnica i poreznici.<br />
Žene, bivše robijašice, također su bile uspješne u poslu i na<br />
mnoge načine imale više slobode nego žene u Engleskoj.<br />
Caroline Chisholm (1808 – 1877)<br />
Caroline Chisholm je<br />
bila vodeći društveni<br />
reformator koja je<br />
poboljšala život djevojaka<br />
u ranim kolonijama.<br />
Caroline je stigla u<br />
Australiju sa mužem,<br />
vojnim oficirom, i petero<br />
djece 1838. godine.<br />
Pomagala je ženama<br />
doseljenicama koje su<br />
živjele na ulicama Sidneja. U toku nekoliko godina<br />
osnovala je 16 hostela za žene doseljenice širom<br />
kolonije.<br />
Caroline je uložila puno truda da poboljša život na brodu<br />
za ljude koji su putovali u kolonije. Osnovala je i kreditni<br />
plan za ljude koji su živjeli u neimaštini da se prekine<br />
ciklus zavisnosti od siromaštva.<br />
Danas, mnoge škole u Australiji nose ime po Caroline<br />
Chisholm. Bila je poznata kao ‘prijateljica doseljenika’<br />
koja se beskrajno trudila da pomogne ljudima da<br />
započnu novi život.<br />
Prosvijećeni guverner<br />
Poput guvernera Phillipa, guverner Lachlan Macquarie<br />
ima važno mjesto u našoj ranoj historiji. On je upravljao<br />
kolonijom Novi južni Vels između 1810. i 1821. godine. On je<br />
razvio koloniju za slobodno naseljavanje, a ne kao robijašku<br />
koloniju. Unaprijedio je rad na farmama, izgradio nove<br />
puteve i javne sadržaje. On je poticao istraživanje Australije.<br />
Macquarie je također ulagao novac u obrazovanje i<br />
poštovao prava bivših robijaša. Nekim bivšim osuđenicima<br />
je dao posao da budu suci ili državni službenici.<br />
Guverner Macquarie je priznat u našoj historiji kao čovjek<br />
koji je donio pozitivne promjene u koloniji. Univerzitet<br />
Macquarie u Novom južnom Velsu je po njemu dobio ime.<br />
Naše robijaško naslijeđe<br />
Nakon što je je Macquarie stupio sa dužnosti, počelo je<br />
vladati mišljenje da guvernerova pozicija daje previše<br />
moći jednom čovjeku, pa je stoga 1823. godine formirano<br />
Zakonodavne vijeće Novog južnog Velsa, čiji je zadatak bio da<br />
daje savjete novoizabranom guverneru. Zakonodavno vijeće<br />
je pokušalo uvesti reforme u koloniji u okviru kojih su robijaši<br />
trebali biti adekvatno kažnjeni i da ne žive previše dobro.<br />
Međutim, Vijeće nije moglo ugasiti sve postojeće mogućnosti<br />
za robijaše koji su živjeli u Novom južnom Velsu i drugim<br />
kolonijama koje se osnovane u Australiji u ranom 19. vijeku.<br />
Sve ukupno, više od 160 000 robijaša je bilo deportovano<br />
u Australiju. Velika Britanija je prestala slati robijaše u Novi<br />
južni Vels 1840., u Tasmaniju 1852., a u Zapadnu Australiju<br />
1868. godine.<br />
Djeca osuđenika su uvijek bila slobodna, tako da je podjela<br />
između robijaša i doseljenika postepeno počela nestajati.<br />
Od 1850.-tih godina, naseljenici su upravljali kolonijama i<br />
željeli su izgraditi ugledna društva. Počeli su se stiditi svoje<br />
robijaške prošlosti i nisu o tome pričali. Nekih sto godina<br />
kasnije, ovaj osjećaj srama se promijenio. Australijanci su<br />
počeli biti ponosni na svoju robijašku prošlost i mnogim<br />
ljudima sada je drago kad pronađu pretka robijaša.<br />
U duhu ovog prihvatanja, Australijanci su postali narod<br />
kojem nije važna nečija porodična prošlost ili prijašnje<br />
ponašanje. Mi prihvatamo ljude onakve kakve ih<br />
upoznamo i dajemo im jednaku šansu (‘fair go’).<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 57
58<br />
Domorodački narod nakon<br />
evropskog naseljavanja<br />
Procjenjuje se da je bilo između 750 000 i 1.4 miliona<br />
Aboridžina i Torres Strait ostrvljana u Australiji u trenutku<br />
kada je počelo evropsko naseljavanje. Njihov broj je<br />
uključivao oko 250 različitih naroda i preko 700 jezičkih<br />
grupa.<br />
Odmah po naseljavanju u Australiji, britanska vlada nije<br />
sklopila nikakav sporazum sa aboridžinskim narodom.<br />
Domorodački narodi su imali svoju privredu i drevnu vezu<br />
sa zemljom. Vlada nije mogla to priznati jer takvi sistemi i<br />
vjerovanja nisu postojali u Evropi. Aboridžini nisu uzgajali<br />
prirodne kulture niti su izgrađivali domove da bi živjeli na<br />
jednom mjestu, kao što su to radili Britanci, pa je vlada<br />
smatrala da oni nemaju nikakav osjećaj za vlasništvo. Vlada<br />
se osjećala slobodnom da preuzme zemlju.<br />
Presudni uticaj<br />
Prvi guverneri su dobili naredbu da ne nanose štetu<br />
aboridžinskom narodu, ali britanski doseljenici su se naselili<br />
na aboridžinsku zemlju pri čemu su mnogi Aboridžini bili<br />
pobijeni. Naseljenici obično nisu bili kažnjavani za takav<br />
kriminal.<br />
Neki Aboridžini i evropski naseljenici su mogli živjeti zajedno<br />
u miru. Neki su zaposlili Aboridžine na ovčijim i stočnim<br />
farmama. Guverner Macquarie je ponudio Aboridžinima<br />
njihovu vlastitu zemlju da se na njoj bave poljoprivredom i<br />
da osnuju školu za aboridžinsku djecu. Međutim, vrlo mali<br />
broj Aboridžina je želio živjeti poput ostalih doseljenika. Nisu<br />
željeli izgubiti svoje kulturne tradicije.<br />
Ne znamo tačno koliko je domorodaca ubijeno u bitkama<br />
za zemlju, ali znamo da je pri tome poginulo stotine<br />
hiljada Aboridžina. Najveće ubice aboridžinskog naroda su<br />
bile bolesti koje su Evropljani donijeli sa sobom. Gubitak<br />
aboridžinskih života je bio katastrofalan. U Viktoriji 1830.tih<br />
godina, aboridžinska populacija je brojala 10 000 ljudi.<br />
1853. godine, zabilježeno je samo 1907 Aboridžina.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Historijske prekretnice<br />
Istraživanja u unutrašnjosti Australije<br />
U Novom južnom Velsu, rani naseljenici su se suočili sa<br />
vrlo teškim uslovima života. Vrlo mali dio Australije ima<br />
plodnu zemlju. Aboridžini su naučili da se nose sa ovakvim<br />
uslovima života i žive u takvoj okolini, iako je i njima bilo<br />
teško u toku suše.<br />
Prva velika prepreka na koju su naišli naseljenici iz Sidneja,<br />
koji su istraživali unutrašnjost, bio je planinski lanac koji<br />
se proteže 50 kilometara zapadno od Sidneja - Blue<br />
Mountains (Plave planine). 1813. godine, trojica istraživača,<br />
Blaxland, Wentworth i Lawson, konačno su prešli planinu.<br />
Cesta i željeznička pruga kroz Plave planine i danas slijede<br />
njihovu rutu.<br />
Iza planina istraživači su otkrili otvorenu ravnicu<br />
pogodnu za uzgoj ovaca i stoke. Međutim, malo dublje u<br />
unutrašnjosti, naišli su na suhe pustinjske predjele. Imali<br />
su poteškoća da nađu vodu i da nose dovoljno hrane<br />
ze preživljavanje. Istraživač njemačkog porijekla Ludwig<br />
Leichhardt je nestao 1848. pokušavajući preći kontinent od<br />
istoka do zapada.<br />
1860. godine, Burke i Wills se krenuli iz Melbourna da<br />
pređu Australiju od juga do sjevera. Predvodili su veliku<br />
ekspediciju, ali su se na putovanju suočili sa velikim<br />
poteškoćama. Bourke i Wills nisu bili iskusni za takvo<br />
putovanje. Dobili su stručnu pomoć od aboridžinskog<br />
naroda Yandruwandha, ali oba istraživača su umrla na<br />
povratku ekspedicije. Iako Burke i Wills nisu uspjeli završiti<br />
svoju ekspediciju, njihova priča je zabilježena u umjetnosti<br />
i književnosti. Ona predstavlja tragičan primjer prirodne<br />
surovosti naše zemlje.<br />
Istraživačka ekspedicija kroz Australiju koju su predvodili Burke i Wills<br />
1860. godine
Naseljenici i pioniri<br />
Čak i kad su naseljenici imali komad plodne zemlje, život<br />
je bio težak. Nakon poplava i suša, farmeri su obično<br />
morali započinjati sve ispočetka. Do 1838. godine, vuna<br />
je bila glavna izvozna roba pa bi u sušnim periodima, ili<br />
ako bi pale svjetske cijene vune, naseljenici bankrotirali.<br />
Međutim, ljudi su se oporavljali i nastavljali dalje boriti.<br />
’Australijski borac’ (‘Aussie battler’) je naziv koji dajemo<br />
osobi koja preživi takva teška vremena. Naziv ‘Aussie battler’<br />
simbolizuje australijski borilački duh i otpornost. Pioniri,<br />
među kojima su bili muškarci i žene, dobili su priznanje za<br />
svoju hrabrost koju su iskazali tokom teških vremena. Žene<br />
su obično morale voditi biznis ili farmu dok su im muževi<br />
bili odsutni ili kad bi umrli.<br />
U toku ovih prvih okrutnih godina rodio se australijski<br />
‘drugarski duh’ (mateship). On je bio jako izražen među<br />
muškarcima koji su putovali kroz zabačene krajeve, šišajući<br />
vunu i tjerajući stoku. Naseljenici su također pomagali jedni<br />
drugima da izađu iz nevolje. Ova tradicija je još uvijek dio<br />
australijskog života. Na primjer, hiljade ljudi dobrovoljno<br />
gasi šumske požare svake godine.<br />
Zlatna groznica<br />
Otkriće zlata u Novom južnom Velsu početkom 1851.<br />
godine je opisano kao ‘otkriće koje je promijenilo naciju’.<br />
Ubrzo nakon toga, zlato je također pronađeno u Viktoriji,<br />
novoj nezavisnoj koloniji.<br />
Do kraja 1852. godine, 90 000 ljudi iz cijele Australije i drugih<br />
dijelova svijeta je došlo u Viktoriju u potrazi za zlatom.<br />
Zlato je pronađeno u Novom Južnom Velsu i Viktoriji 1851. godine<br />
Protest na rudarskom nalazištu Eureka je zabilježen kao<br />
veliki demokratski trenutak u australijskoj historiji. Na<br />
nalazištu zlata u Ballaratu 1854. godine, kopači zlata su<br />
održali veliki protest protiv okrutnog načina na koji su<br />
državni službenici upravljali nalazištem zlata.<br />
Vladine trupe strogo su postupale sa kopačima zlata<br />
kada su ubirali pristojbu za dozvolu za kopanje. Dana<br />
11. novembra 1854. godine, 10 000 ljudi skupilo se na<br />
Bakery Hill-u u Ballaratu da usvoje povelju o osnovnim<br />
demokratskim pravima. Htjeli su da mogu kopati zlato, a<br />
da ne moraju plaćati visoke pristojbe za dozvolu. Također<br />
su htjeli da mogu glasati za ljude da ih predstavljaju u<br />
parlamentu u Viktoriji.<br />
Jedna mala grupa je izgradila utvrdu od palisada na<br />
rudarskom nalazištu Eureka gdje su istaknuli svoju<br />
buntovničku zastavu na kojoj se nalazio južni križ. Vladini<br />
službenici su poslali vojsku da napadnu utvrdu u jutro 3.<br />
decembra 1854. godine. Kopači zlata su ubrzo bili poraženi<br />
i oko 30 ih je bilo ubijeno.<br />
Eureka zastava<br />
Kada su buntovničke vođe bile stavljene pred sud zbog<br />
veleizdaje, nijedna porota ih nije htjela osuditi. Kraljevska<br />
komisija je ustanovila da vlada nije imala pravo i mnogi<br />
zahtjevi rudara bili su ispunjeni. Njihovoj želji da imaju<br />
političkog zastupnika bilo je takođe udovoljeno. U roku od<br />
godinu dana, Peter Lalor, vođa pobunjenika, je postao član<br />
parlamenta u Viktoriji.<br />
Tokom narednih godina, pobuna na Eureci je postala<br />
simbolom protesta i našeg vjerovanja u jednaku šansu.<br />
Zlatna groznica je izmijenila Australiju na mnoge načine.<br />
U toku ovog perioda, cjelokupna populacija u Australiji<br />
se povećala sa 43 000 u 1851. godini do 1.7 miliona 1870.<br />
godine. Prve željezničke pruge i telegrafi su stavljeni u<br />
funkciju 1850.-tih godina da bi povezali rastuću populaciju.<br />
Velike naslage zlata su pronađene u svim kolonijama<br />
osim u Južnoj Australiji. Ekonomija je cvjetala, a zlato je<br />
postalo dragocijenija izvozna roba od vune. Do otprilike<br />
1890. godine, Australija je vjerovatno imala najviši životni<br />
standard na svijetu.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 59
60<br />
‘Divlji vlasnici zemlje‘ i farmeri<br />
Počevši od ranog kolonijalnog perioda, ljudi poznati<br />
pod nazivom ‘squatters’ (divlji vlasnici zemlje) su preuzeli<br />
ogromne komade zemlje da bi se bavili farmerstvom. Mada<br />
je bio slučaj da za tu zemlju obično nisu morali plaćati, ‘divlji<br />
vlasnici’ su smatrali da je ona njihova. Nakon perioda zlatne<br />
groznice, bilo je vrlo teško vratiti natrag ovu zemlju.<br />
1860.-tih, vlada je htjela prodati zemlju, koju su ‘divlji<br />
vlasnici’ zaposjeli, muškim radnicima i njihovim porodicma<br />
da osnuju farme. Međutim, oni su pokušali za sebe zadržati<br />
što veće komade zemlje uzimajući je u najam, posebno<br />
komade na najboljim mjestima.<br />
Novi farmeri su se sočili sa teškom klimom i dok nisu<br />
izgrađene željeznice, bili su daleko od tržnica. Prilika za<br />
većom zaradom u gradovima uvijek je činila rad na zemlji<br />
neprivlačnim.<br />
Međutim, farmeri u Južnoj Australiji su bili uspješni, i tu<br />
je započela australijska tradicja inovacija sa pronalascima<br />
mašina koje olakšavaju rad na farmi. Plug za iskopavanje<br />
panjeva (iz 1870.-tih), na primjer, omogućavao je da<br />
korjenita zemlja bude lako raščišćena za sadnju usjeva.<br />
Doseljavanje 1800.-tih godina<br />
Ranih 1800.-tih godina, glavni doseljenici su bili Englezi,<br />
Škoti, Velšani i Irci. Njihova baština je služila kao osnova<br />
za izgradnju naše nacije. Način provođenja slobodnog<br />
vremena, kulturne aktivnosti i vjerski običaji su bili isti<br />
kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, pristigle su i<br />
male grupe doseljenika iz Evrope i Azije. Tokom 1800.-tih<br />
među evropskim doseljenicima su bili Italijani, Grci, Rusi,<br />
Maltežani, Poljaci, te Francuzi koji su radili na proizvodnji<br />
vina. Radilo se uglavnom o mlađim muškarcima koji su bili<br />
u potrazi za poslom i bogatstvom, te mornarima koji su<br />
napustili svoje brodove.<br />
Kineski doseljenici su počeli stizati u Australiju nakon 1842.<br />
godine. Njihov broj se povećao nakon pronalaska zlata, a<br />
na nalazištima su se počele javljati rasne tenzije. One su<br />
ponekad dovodile do nereda usmjerenih protiv Kineza,<br />
kao što su oni u Bendigu 1854. Rasne tenzije su rezultirale<br />
u prvim useljeničkim ograničenjima u Viktoriji 1855. i u<br />
Novom južnom Velsu 1861. godine.<br />
Nakon zlatne groznice 1850.-tih godina, većina Kineza se<br />
vratila kući. Među onima koji su ostali bili su radnici na<br />
tržnici koji su dobavljali svježe voće i povrće, vrlo potrebne<br />
namirnice u sušnim područjima.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Od 1860.-tih godina, doseljenici iz Irana, Egipta i Turske<br />
vodili su karavane kamila u zabačenim dijelovima<br />
Australije. Osim naziva ’indijski goniči kamila’, bili su poznati<br />
i kao ‘Afghans’ (Afganistanci), uglavnom zbog slične odjeće<br />
i zajedničkog vjerovanja u islam. Ovi goniči kamila smatrani<br />
su pionirima u unutrašnjosti Australije. Oko 4000 Indijaca i<br />
6000 ostrvljana iz pacifičkog područja su također radili na<br />
proizvodnji šećera i uzgoju banana u Kvinslendu.<br />
Od 1880.-tih, radnici iz Libana su stigli u Australiju. Mnogi<br />
Libanci su se bavili proizvodnjom tekstila i odjeće. Libanske<br />
porodice su bile vlasnici većine prodavnica tekstila u<br />
unutrašnjosti Australije, tradicija koja se i danas zadržala.<br />
‘Afganski’ goniči kamila u zabačenom dijelu Australije<br />
Rezervati za Aboridžine<br />
Nakon prvih bitaka između aboridžinskog naroda i<br />
doseljenika, Aboridžini su živjeli na ivici društva. Neki<br />
su radili na ovčijim i stočnim stanicama u zabačenim<br />
krajevima za vrlo niske nadnice. Kolonijalne vlade su<br />
otvorile rezervate gdje su Aboridžini mogli živjeti, ali u<br />
njima nisu mogli voditi svoj tradicionalni život. Nisu mogli<br />
loviti životinje i skupljati hranu kao što su željeli.<br />
Kasnih 1800.-tih, kolonijalne vlade su oduzele Aboridžinima<br />
prava. Rekli su aborddžinskom narodu gdje će živjeti, sa<br />
kim mogu stupiti u brak i mnogim roditeljima su oduzeli<br />
djecu. Ova djeca su poslana ‘bijelim’ porodicama ili u<br />
državna sirotišta. Ova praksa se više ne primjenjuje, ali je<br />
ostavila dubok osjećaj tuge među aboridžinskim narodom<br />
i mnogim Australijancima.
Pravo glasa<br />
‘Suffragettes’ (pobornice za žensko pravo glasa) je bio<br />
termin koji se koristio širom svijeta za žene koje su se borile<br />
za pravo glasa na izborima. U toku 1880.-tih i 1890.-tih,<br />
svaka kolonija je imala najmanje jedno društvo za borbu<br />
za pravo glasa. ‘Suffragettes’ su prikupile hiljade potpisa na<br />
peticijama da ih predoče parlamentima u kolonijama.<br />
1895. godine, žene u Južnoj Australiji su dobile pravo glasa,<br />
kao i pravo da se kandiduju za parlament. Žene u Zapadnoj<br />
Australiji su dobile pravo glasa 1899. godine.<br />
1902. godine, Australija je bila prva zemlja koja je<br />
istovremeno dala ženama pravo da glasaju i da se<br />
kandiduju za australijski parlament. Domorodačke žene<br />
(i muškarci) nisu imali pravo glasa sve do 1962. godine.<br />
Edith Cowan je postala prva žena parlamentarac kad je<br />
izabrana u parlament Zapadne Australije 1923. godine.<br />
Tek 1943. godine prva žena, Enid Lyons, je postala član<br />
australijskog saveznog parlamenta.<br />
Catherine Spence (1825 – 1910)<br />
Catherine Spence je bila<br />
pisac, propovjednica,<br />
feministkinja i borac za<br />
žensko pravo glasa.<br />
Catherine Spence se<br />
doselila u Australiju<br />
iz Škotske. Ona je bila<br />
dobitnica nagrada za<br />
romane koji su opisivali<br />
život u Australiji, a pisala<br />
je i školske knjige.<br />
Pomogla je u osnivanju organizacije koja je pomagala<br />
djeci beskućnicima, te davala podršku novim<br />
obdaništima i državnim srednjim ženskim školama.<br />
Ona je bila prva žena koja se kandidovala za parlament.<br />
Dobila je mnogo glasova, ali nije osvojila mjesto<br />
parlamentarca. Godine 1891. postala je potpredsjednica<br />
Ženske lige za pravo glasa žena u Južnoj Australiji.<br />
Catherine Spence predstavlja simbol svega onoga šta<br />
žena može da postigne, čak i tokom vremena kad su na<br />
snazi ograničenja.<br />
Federacija<br />
Kolonije su se samostalno razvijale, ali krajem 19. vijeka<br />
razvio se zajednički osjećaj nacionalnog pripadanja. Ovaj<br />
osjećaj je izražen u riječima himne ‘Advance Australia<br />
Fair‘. Pjesmu je napisao Peter Dodds McCormick i prvi put<br />
je otpjevana u Sidneju 1878. godine. Ona je sada naša<br />
državna himna.<br />
Pred kraj 19. vijeka, učinjena su dva pokušaja da se kolonije<br />
ujedine. U 1889. Sir Henry Parkes je pozvao na formiranje<br />
nove nacije. Australazijska federacijska konferencija je<br />
održana 1890. godine da raspravi o ideji da Australija<br />
postane federacija.<br />
Nakon izvjesnog odlaganja, koraci ka fomiranju federacije<br />
su postali sve brži 1893. godine. Izbornici su birali članove<br />
za narednu ustavnu konvenciju. Birači su glasali u dva<br />
kruga referenduma da prihvate ustav. Činjenica što je<br />
proces stvaranja federacije bio zasnovan na željama naroda<br />
pokazuje koliko je Australija bila napredna.<br />
Dan Federacije u Brisbane-u 1901. godine<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 61
62<br />
Britanska vlada se složila da Australija može upravljati<br />
sobom i prva vlada je položila zakletvu pred velikim<br />
mnoštvom u sidnejskom Centennial parku 1. januara<br />
1901. godine. Savezni premijer nove nacije je bio Edmund<br />
Barton, koji je predvodio federacijski pokret u Novom<br />
južnom Velsu.<br />
Australija je sada bila nacija, ali još uvijek kao dio britanske<br />
imperije. Nije imala punu ovlast što se tiče odbrane i<br />
inostranih poslova sve do 1931. godine. Iako je nacionalni<br />
osjećaj bio sve izraženiji, britanski duh je još uvijek bio vrlo<br />
prisutan.<br />
Sir Edmund Barton<br />
Rađanje političkih stranaka<br />
U periodu do 1880.-tih, radnici u Australiji su oformili jak<br />
sindikat. U teškim vremenima kada je vladala ekonomska<br />
depresija i suša, ovi sindikati su organizovali štrajkove da<br />
zaštite svoje nadnice i uslove rada. Radnici su se potom<br />
okrenuli politici. Godine 1891. stvorili su Laburističku<br />
stranku (Labor Party).<br />
Prvi zadatak Laburističke stranke bio je da vrate i poboljšaju<br />
radničke nadnice i uslove rada. Ljudi srednje klase su imali<br />
komotniji život, ali su razumjeli situaciju radnika. Formirani<br />
su službeni odbori koji su imali zadatak da odrede<br />
nadnice i spriječe štrajkove. U 1907. godini Federalni sud<br />
za pomirenje i arbitražu je odredio minimalnu nadnicu<br />
da bi radni čovjek sa ženom i troje djece mogao živjeti u<br />
‘skromnom’ komforu.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Kako se Laburistička stranka širila, sve ostale stranke<br />
su se udružile u Liberalnu stranku 1910. Ova stranka je<br />
imala više naziva. Između dva rata, postala je Nacionalna<br />
stranka, zatim Ujedinjena australijska stranka, a 1944.<br />
godine osnovana je Liberalna stranka (Liberal party) koju<br />
znamo danas. To se dogodilo nakon konferencije koju<br />
je predvodio Robert Menzies i koja je uključivala mnoge<br />
nelaburističke stranke. Sir Robert Menzies je postao savezni<br />
premijer sa najdužim stažom na vlasti.<br />
Nakon Prvog svjetskog rata, osnovana je Seljačka stranka<br />
(Country Party) da bi se borila za prava farmera. Danas<br />
poznata kao Nacionalna stranka (Nationals), obično je u<br />
koaliciji sa Liberalnom strankom.<br />
Zakon o ograničenju useljavanja iz<br />
1901. godine<br />
Politika ‘Bijela Australija’ je prevedena u zakon kada je<br />
usvojen Zakon o ograničenju useljavanja u decembru<br />
1901. godine (Immigration Restrictions Act 1901). To je bila<br />
prepreka doseljenicima da rade u Australiji i ograničavalo je<br />
useljavanje doseljenika koji nisu bili bijelci.<br />
Svi oni koji su bili ne-evropskog porijekla morali su polagati<br />
test koji se sastojao u diktiranju 50 riječi na evropskom<br />
jeziku. Članovi Kineske trgovačke komore, advokat William<br />
Ah Ket i vodeći kineski biznismeni, javno su protestovali<br />
zbog toga, ali to nije rezultiralo u izmjeni zakona.<br />
Kineze, Indijce, ostrvljane iz Pacifika i ljude sa Srednjeg<br />
istoka uveliko su zamijenili doseljenici iz južne Evrope u<br />
novoj australijskoj federativnoj državi, ali njihov kulturni<br />
doprinos već je bio postao dio australijskog društvenog<br />
identiteta.<br />
Prvi svjetski rat, 1914 - 1918<br />
Izuzevši manje sukobe između doseljenika i Aboridžina,<br />
Australija je u cijelom periodu bila vrlo mirna država. Nije<br />
bilo građanskih ratova ni revolucija. Prvi naseljenici su bili<br />
vrlo odani britanskoj imperiji.
Međutim, kao evropska zemlja koja je imala istureni<br />
položaj u blizini Azije, Australija je bila ranjiva, naročito<br />
nakon što je Japan postao velika sila. Australija se oslanjala<br />
na britansku imperiju i jačinu njene mornarice u svojoj<br />
odbrani. Australija se borila u oba svjetska rata da bi<br />
održala britansku imperiju jakom i da zaštitimo sami sebe.<br />
Australijski vojnici su ušli u Prvi svjetski rat 1915. godine<br />
napadom na njemačkog saveznika, Tursku. Australijanski<br />
i novozelandski korpusi su dobili svoje dijelove na<br />
Gallipoljskom poluostrvu koje je trebalo napadati.<br />
Iskrcani na pogrešnom mjestu, morali su se penjati uz<br />
strme stijene dok su na njih pucale turske trupe. Nekako<br />
su se uspjeli uspeti uz stijene i ukopati u rovove, iako<br />
je mnogo mladih vojnika izginulo. Australijanci su vrlo<br />
ponosni na duh anzaških vojnika.<br />
Gallipoljsko poluostrvo za vrijeme Prvog svjetskog rata<br />
Datum iskrcavanja u Gallipolju (25. april) je nacionalni<br />
praznik. Dan nosi naziv Anzac Day (Dan Anzaka), što je<br />
kratica za australijski i novozelandski vojni korpus.<br />
Nakon Gallipolja, australijske snage su se borile na<br />
zapadnom frontu u Francuskoj. Ovdje su dobili naziv<br />
‘kopači’ zato što su provodili puno vremena kopajući<br />
i praveći rovove. Predvođeni svojim komandirom,<br />
generalom John Monashom, australijski ‘kopači’ su osvojili<br />
velike pobjede u bitkama protiv Njemačke.<br />
Australijski vojnici i žene su također služili na Srednjem<br />
istoku, učestvujući u odbrani Seuckog kanala i<br />
savezničkom osvajanju Sinajskog poluostrva.<br />
Simpson i njegov magarac - John<br />
Simpson Kirkpatrick (1892 – 1915)<br />
John Simpson Kirkpatrick<br />
je bio vojnik koji je ušao u<br />
australijsku legendu.<br />
Kao običan vojnik, John<br />
Simpson je služio u vojnoj<br />
ambulantnoj službi kao<br />
nosilac ranjenika na<br />
nosilima. Bilo je teško<br />
nositi nosila preko brda<br />
i dolina. U suprotnosti<br />
sa vojnim naredbama,<br />
koristio je magarca, koji se zvao Duffy, da bi pomogao<br />
odvesti ranjene vojnike na sigurno mjesto.<br />
Danju i noću, iz sata u sat, rizikovali su svoje živote<br />
putujući između ratnog fronta i vojne baze na plaži.<br />
Redov Simpson je stigao u Galipolje 25. aprila 1915.<br />
godine. Poginuo je samo četiri sedmice kasnije od<br />
neprijateljskog metka . Vojnici u bazi na plaži gledali su<br />
u nijemoj žalosti dok je Duffy, još uvijek noseći ranjenog<br />
vojnika, kaskao plažom bez svog mladog gospodara.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 63
64<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Legenda o Anzaku<br />
Anzak tradicija je započeta 25. aprila 1915. godine kada su se jedinice australijskog i novozelandskog vojnog korpusa<br />
(<strong>Australian</strong> and New Zealand Army Corps - ANZAC) iskrcale na poluostrvu Gallipolje u Turskoj.<br />
Taj dan je označio početak vojne akcije koja je trajala osam mjeseci i završila sa oko 25 000 australijskih žrtava,<br />
uključujući 8700 poginulih ili onih koji su kasnije podlegli ranama ili bolestima. Hrabrost i srčanost vojnika na Gallipolju<br />
je postala legendarna, a riječ ‘Anzac’ je postala ustaljeni izraz u jeziku u Australiji i Novom Zelandu.<br />
Prva godišnjica tog iskrcavanja je obilježena 1916. godine u Australiji, Novom Zelandu i Engleskoj, kao i među trupama<br />
u Egiptu. Te je godine 25. april proglašen kao Dan Anzaka (Anzac Day).<br />
Već tokom 1920.-tih godina, svečanosti povodom Dana Anzaka su održavane širom Australije, a savezne države su<br />
proglasile Dan Anzaka državnim praznikom. U glavnim gradovima su podignuti veliki spomenici palima u ratu, a u<br />
gradovima i gradićima širom zemlje su izgrađene spomen ploče u znak sjećanja na mlade muškarce i žene ubijene u<br />
tom ratu i u kasnijim sukobima.<br />
Danas se Dan Anzaka obilježava u čast onima koji su služili u ratovima, sukobima i mirovnim operacijama. To nije<br />
vojna svečanost u pravom smislu. Ona ne slavi pobjedu – vojna akcija u Gallipolju je završila porazom. Na ovaj dan<br />
odajemo počast vrlinama običnih vojnika i žena kao što su drugarski duh, izdržljivost te zadržavanje smisla za humor u<br />
nevolji. Danas, Dan Anzaka se obilježava u Australiji i svuda u svijetu. Australijski vojnici i žene koji su služili u drugom<br />
svjetskom ratu i ostalim sukobima, kao i vojnici iz mirovnih misija i veterani iz savezničkih zemalja, svi zajedno ponosno<br />
marširaju na paradama na Dan Anzaka.<br />
Vojna služba u zoru na Dan Anzaka u Gallipolju
Velika depresija (The Great Depression), 1929 – 1932<br />
Velika depresija je bio period vrlo teškog života za ljude u Australiji. Ona je započela istovremeno kada je pala tržišna berza u<br />
Njujorku, ali postojali su i drugi faktori koji su doveli do depresije - pad izvoznih cijena robe i prodaje, manje inostranih kredita,<br />
pad državne potrošnje i građevinske industrije. Do sredine 1932. godine, skoro 32 posto Australijanaca je bilo bez posla.<br />
Posljedice depresije na australijsko društvo bile su<br />
poražavajuće. Bez zaposlenja i redovnih prihoda, mnogi<br />
ljudi su izgubili svoje domove. Bili su prisiljeni da žive u<br />
improvizovanim skloništima bez grijanja i sanitarija. Neki<br />
očevi su napustili porodice ili se okrenuli alkoholu. Radnička<br />
djeca su počela napuštati školu sa 13 ili 14 godina. Mnoge<br />
žene su obavljale obične poslove van kuće uz podizanje<br />
djece i brigu o domaćinstvu za što nisu imale pomoć.<br />
U periodu prije depresije, australijska vlada nije imala<br />
jedinstven program za nezaposlene. Osim na dobrotvorne i<br />
neke privatne organizacije, siromašni svijet se morao oslanjati<br />
na programe zapošljavanja te projekte javnih radova.<br />
Ekonomija se počela oporavljati 1932. godine ali, u<br />
mnogim slučajevima, šteta nanesena porodicama se<br />
nije mogla popraviti. Za vrijeme Velike depresije, bila<br />
je naglašena vitalna uloga australijskih dobrotvornih<br />
organizacija i volontera.<br />
Sir Charles Kingsford Smith (1897 – 1935)<br />
Narodna kuhinja u doba Velike depresije<br />
Sir Charles Kingsford Smith je bio hrabri pilot, avijatičarski pionir i australijski heroj.<br />
U Prvom svjetskom ratu, Charles Kingsford Smith, se borio na Gallipolju i letio je sa<br />
britanskim kraljevskim vazduhoplovnim jedinicama.<br />
Svoje najveće dostignuće je ostvario kada je prvi put preletio Pacifik od Kalifornije do<br />
Kvinslenda 1928. godine. Kada je njegov avion, Southern Cross (Južni križ), konačno<br />
stigao u Australiju, 25 000 razdraganih obožavalaca dočekalo je svog heroja koga su zvali<br />
‘Smithy’. Dobio je vitešku nagradu za služenje u avijaciji 1932. godine.<br />
Poginuo je tragično 1935. godine kada se njegov avion srušio na letu od Engleske do<br />
Australije i nakon toga nikad nije pronađen.<br />
Sir Charles Kingsford Smith je nazvan najvećim svjetskim avijatičarem, a poznat je i po tome što je u sred depresije<br />
imao ulogu istinskog australijskog heroja kojeg su ljudi poštovali.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 65
66<br />
Drugi svjetski rat, 1939 - 1945<br />
U Drugom svjetskom ratu, Australijanci su se borili na strani<br />
savezničkih trupa u pustinjama Sjeverne Afrike i mnogim<br />
drugim područjima. U Sjevernoj Africi, u gradu Tobruku,<br />
dugo su odolijevali opsadi Nijemaca i Italijana. Neprijatelji<br />
su ih nazvali ‘Pacovi iz Tobruka‘ (Rats of Tobruk) jer su<br />
bili satjerani u bezizlaznu situaciju i hranili se otpacima.<br />
Australijanci su se borili i opstali u tim strašnim uslovima,<br />
pa su i sami prihvatili to ime. Njihovo odolijevanje opsadi<br />
je pokazalo da su ti muškarci i žene imali borbeni duh kao<br />
i ‘kopači’ iz Prvog svjetskog rata. Vojnici su i sami bili svjesni<br />
da moraju opravdati tu veliku tradiciju.<br />
Kad je Japan započeo vojne operacije u Pacifiku, australijski<br />
vojnici i žene su se vratili kući. Međutim, prije nego što su<br />
se mogli vratiti, morali su odbraniti Papua i Novu Gvineju.<br />
Ovaj ogromni zadatak trebali su izvršiti redovni vojnici i<br />
slabo obučeni mladi regruti. Borili su se protiv neprijatelja<br />
u džungli duž strmog i blatnjavog puta poznatog pod<br />
nazivom Kokoda Track. Australijske trupe spriječile su<br />
Japance da napreduju, pa je Kokoda Track zajedno sa<br />
Ancac Cove u Gallipolju postalo mjesto hodočašća za<br />
mnoge Australijance.<br />
Papuanski nosač pomaže ranjenom vojniku na stazi Kokoda Track<br />
Kada su Japanci zauzeli veliku britansku bazu u Singapuru<br />
1942. godine, 15 000 australijskih vojnika je bilo poslano<br />
na prisilni rad na tajlandsko-burmanskoj željeznici. Za<br />
vrijeme izgradnje ove željeznice pod Japancima u Drugom<br />
svjetskom ratu, umrlo je hiljade australijskih i britanskih<br />
zatvorenika.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Jedna od natežih australijskih ratnih uspomena bila je<br />
japanska okrutnost prema ovim zatvorenicima. Iako su<br />
australijski ratni zarobljenici dali sve od sebe da se brinu<br />
jedan za drugoga, nepraveći razliku između oficira i običnih<br />
vojnika, mnogi Australijanci su umrli.<br />
Dan sjećanja na poginule u ratu<br />
(Remembrance Day)<br />
Osim svečanosti na Dan Anzaka, Dan sjećanja je također<br />
dan kad se Australijanci sjećaju svih onih koji su služili i<br />
poginuli u ratu. U 11 sati ujutro 11. novembra (11. mjeseca)<br />
svake godine, Australijanci zastanu da odaju počast<br />
žrtvama, muškarcima i ženama, koji su poginuli ili patili u<br />
ratovima i sukobima, kao i onima koji su služili u vojsci. Na<br />
ovaj dan nosimo crveni mak.<br />
Crveni makovi se od Prvog svjetskog rata koriste kao simbol sjećanja na<br />
pale vojnike<br />
Australijske odbrambene snage su u skorašnje vrijeme<br />
bile uključene u sukobe u Istočnom Timoru, Iraku, Sudanu<br />
i Afganistanu, a učestovali su i u mirovnim UN misijama u<br />
mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Srednji istok<br />
te azijsko pacifički region.
Sir Edward ‘Weary’ Dunlop<br />
(1907 – 1993)<br />
Sir Edward ‘Weary’ Dunlop<br />
je bio hrabar, brižljiv ljekar<br />
i australijski ratni heroj.<br />
Za vrijeme Drugog<br />
svjetskog rata, Weary je<br />
bio vojni ljekar. Njega i<br />
njegove suborce zarobili<br />
su Japanci i odveli ih<br />
u Burmu da rade na<br />
tajlandsko-burmanskoj<br />
željeznici. Ovo je bio vrlo<br />
dug i težak posao.<br />
Kao njihov zapovjednik, Weary je govorio u ime svojih<br />
ljudi i bio njihov ljekar provodeći sate i sate liječeći im<br />
rane. Bio je mučen u kampu, ali je prkosno nastavio<br />
obavljati svoju dužnost.<br />
1969. godine dobio je odlikovanje viteza za svoj<br />
doprinos medicini. Kada je umro, 10 000 ljudi je izašlo na<br />
ulice Melbourna za vrijeme državnog sprovoda heroja<br />
koga su zvali ‘The Surgeon of the Railway’ (Ljekar sa<br />
željeznice).<br />
Doseljavanje ranih 1900.-tih godina<br />
U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata, ostala su<br />
na snazi uvedena ograničenja za useljavanje u Australiju.<br />
Međutim, došlo je do porasta broja doseljenika, posebno<br />
muškaraca, iz južne Evrope. Sa sobom su donijeli vještine,<br />
obrazovanje i svoje kulturne vrijednosti. Oni su doprinijeli<br />
razvoju prirodnih grana u seoskim područjima i izgradnji<br />
puteva i željeznica. Vješti italijanski kamenoresci su dali<br />
značajan doprinos u izgradnji javnih zgrada i rezidencija.<br />
Krajem 1930.- tih godina, Jevreji izbjeglice su počele<br />
dolaziti iz Evrope. Bježali su od prijetnji nacističke<br />
Njemačke. Doseljavali su se iz Njemačke, Austrije,<br />
Čehoslovačke, Mađarske i Poljske. Mnogi su bili<br />
visokoobrazovani i telentovani i uveliko doprinijeli<br />
australijskom kulturnom životu.<br />
Sedamnaest hiljada italijanskih vojnika, koji su bili zarobljeni<br />
u Drugom svjetskom ratu, bili su smješteni u ratnim<br />
logorima u Australiji. Prema njima se pravedno postupalo.<br />
U logoru su ostali vrlo kratko vrijeme, ali su naučili nešto<br />
o ovoj zemlji i narodu. Nakon rata, mnogi su se vratili u<br />
Australiju kao doseljenici.<br />
Evropski doseljenik stiže u Australiju<br />
Poslijeratne izbjeglice<br />
Nakon rata, Australija je privukla doseljenike iz ostalih<br />
evropskih zemalja da bi povećala populaciju. Milioni ljudi<br />
su pobjegli iz nacističke Njemačke ili se nisu mogli vratiti<br />
na svoja ognjišta koje je tada okupirala sovjetska Rusija.<br />
Otprilike 170 000 prognanih osoba je dobilo dozvolu za<br />
useljenje u Australiju da započnu novi život.<br />
U Australiji je također bio veliki manjak radne snage.<br />
Australijska vlada je vjerovala da je povećanje stanovništva<br />
od presudnog značaja za budućnost države. Zdravi odrasli<br />
doseljenici ispod 45 godina starosti su mogli putovati<br />
u Australiju za £10, a njihova djeca su mogla besplatno<br />
putovati. Međutim, još su uvijek postojala ograničenja<br />
što se tiče nacionalnosti pa su doseljenici još uvijek bili iz<br />
Ujedinjenog Kraljevstva i Evrope.<br />
Da bi oživjeli Australiju, australijska vlada je 1949. godine<br />
započela rad na odvažnom projektu za akumulaciju<br />
vode rijeke Snowy River prije nego što ona otekne u<br />
more u istočnoj Viktoriji. Ove vode su bile preusmjerene<br />
u unutrašnjost da navodnjavaju zemlju i za proizvodnju<br />
električne energije. To je bio ogroman projekat koji je trajao<br />
25 godina. Sedamdeset odsto radnika na ovom projektu su<br />
bili doseljenici.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 67
68<br />
Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains<br />
Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains predstavlja važan simbol australijskog identiteta kao nezavisne,<br />
multikulturalne i bogate zemlje.<br />
To je bio najveći inžinjerski poduhvat u Australiji. On je također jedan od najvećih projekata izgradnje hidroelektrana<br />
na svijetu.<br />
Ovaj sistem hidroelektrana daje vodu koja je od vitalnog značaja za privredu u unutrašnjim područjima Novog južnog<br />
Velsa i Viktorije. Njene elektrane proizvode do 10 odsto sveukupne električne energije u Novom južnom Velsu.<br />
Samo 2 odsto ovog sistema hidroelektrana je vidljivo iznad zemlje. On se sastoji od 16 velikih brana, sedam elektrana,<br />
stanice za pumpanje vode i 225 km tunela, cjevovoda i vodovoda.<br />
Rad na projektu je počeo 1949. godine i završio 1974. Više od 100 000 doseljenika iz preko 30 zemalja je radilo na ovom<br />
projektu. Sedamdeset odsto ovih radnika su bili doseljenici. Nakon završetka projekta, većina evropskih radnika je<br />
ostala da živi u Australiji, dajući značajan doprinos australijskom multikulturalnom društvu.<br />
Hidroelektrana Snowy Mountains je smještena u nacionalnom parku Kosciuszko u Novom južnom Velsu. Uticaj<br />
projekta na čovjekovu okolinu budno se prati. Po ovom projektu, na nekim mjestima, Snowy River nosi samo 1 odsto<br />
vode u poređenju sa stanjem prije ovog projekta.<br />
Za dobrobit čovjekove okoline, vlade u Viktoriji i Novom južnom Vlesu su se složile da povećaju riječni tok na 28 odsto.<br />
Radnici na projektu Snowy Mountains<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza
Postupanje prema domorodačkom narodu<br />
Tokom 1940.-tih i 1950.-tih godina, australijska vlada je<br />
započela politiku asimilacije Aboridžina. To znači da se od<br />
domorodačkog naroda tražilo da žive kao drugi doseljenici.<br />
Ovo nije funkcionisalo u praksi zato što Aboridžini nisu<br />
željeli izgubiti svoju tradicionalnu kulturu.<br />
Tokom 1960.-tih godina, ova politika asimilacije se<br />
pretvorila u integraciju. Većina muškog stanovništva u<br />
Australiji je mogla glasati tokom 1850.-tih godina, ali<br />
australijski domoroci nisu dobili pravo glasa u Komonveltu<br />
sve do 1962. godine. Integracija je donijela aboridžinskom<br />
narodu građanska prava, ali se od njih još uvijek očekivalo<br />
da se prilagode nedomorodačkoj australijskoj kulturi.<br />
Druga promjena je nastupila 1967. godine kada je više<br />
od 90 odsto Australijanaca glasalo DA za prijedlog da se<br />
Aboridžini uključe u popis stanovništva. Ovaj referendum<br />
je bio historijska prekretnica. Dokazao je da većina<br />
Australijanaca želi da domorodački narod bude uključen i<br />
da ima ista prava kao i svi drugi.<br />
Ova napredna australijska stajališta i jaki aboridžinski<br />
protesti u to vrijeme, otvorili su put ka politici<br />
domorodačkog samoodlučivanja 1970.-tih godina.<br />
Australijska vlada je priznala i složila se da domorodačko<br />
stanovništvo u Australiji treba da odlučuje o svom<br />
političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju.<br />
Useljavanje – Postepena promjena<br />
Tokom 1950.-tih i 1960.-tih godina, azijska zajednica, crkve<br />
i društvene grupe su protestovale i tražile ukidanje politike<br />
‘Bijela Australija. ’<br />
Godine 1958. australijska vlada je ukinula test iz diktata<br />
i 1966. godine Australija je započela selektivni proces<br />
primanja doseljenika iz neevropskih država i kvalifikovanih<br />
azijskih doseljenika. Konačno, Australijanci su počeli<br />
priznavati vrijednost uključivanja svih nacija u naš<br />
useljenički program. Godine1973. politici ‘Bijela Australija’<br />
došao je kraj i država je bila na putu za multikulturalizam.<br />
U 1973. godini australijska vlada je izbacila sve rasne<br />
kvalifikacijske uslove za useljavanje.1975. godine, nakon<br />
rata u Vijetnamu, Australija je prihvatila rekordan broj<br />
azijskih izbjeglica i doseljenika.<br />
Ovi ljudi su bili uglavnom iz Vijetnama, ali kineski i indijski<br />
doseljenici su također počeli dolaziti u velikom broju.<br />
Od 1975. godine Australija je primala izbjeglice iz mnogih<br />
ratom zahvaćenih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu,<br />
i države na Srednjem istoku i Africi. Danas naši doseljenici<br />
dolaze iz svih krajeva svijeta.<br />
Australija je postala nacija svih zemalja, što predstavlja<br />
jedan od velikih uspjeha modernog svijeta. Od 1945.<br />
godine, 6.5 miliona ljudi se doselilo u Australiju. Preko<br />
jedne četvrtine australijskog stanovništva je rođeno u<br />
nekoj drugoj zemlji.<br />
Doseljenici su odlučili da dođu u Australiju i sa nama<br />
dijele naše zajedničke vrijednosti. Oni daju pečat bogatoj<br />
tapiseriji australijskog života.<br />
Uključenost<br />
Australija je danas multikulturalno društvo u kojem se<br />
poštiva i štiti pravo svakog pojedinca da praktikuje svoja<br />
uvjerenja i slijedi svoje kulturne tradicije u zakonskim<br />
okvirima.<br />
Australija danas provodi aktivnu politiku uključenosti<br />
što znači da se svaka osoba bilo koje rase osjeća dijelom<br />
našeg društva. Ova politika se provlači kroz sve aspekte<br />
australijske kulture. Ona je dio našeg obrazovnog školskog<br />
programa od ranog djetinjstva do fakulteta, a primjenjuje<br />
se u našim radnim sredinama i uslužnoj industriji.<br />
Pravo svakog pojedinca da bude jednako tretiran i da ne<br />
bude diskriminisan štiti Australijska komisija za ljudska<br />
prava (<strong>Australian</strong> Human Rights Commission) i vladine<br />
agencije za antidiskriminaciju u svakoj saveznoj državi i<br />
teritoriji. Rasna diskriminacija se javno osuđuje i po zakonu<br />
predstavlja kriminal.<br />
Australija je postala multikulturalno društvo koje krasi<br />
sloga i prihvatanje. To je zemlja u kojoj se doseljenici,<br />
domorodački narod i ostali ljudi rođeni u Australiji mogu<br />
osjećati slobodnim da u miru ostvaruju svoje životne<br />
ciljeve. To je mjesto gdje se sukobi i mržnja iz prošlosti<br />
mogu zaboraviti.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 69
70<br />
Dr Victor Chang (1936 – 1991)<br />
Dr Victor Chang je bio jedan od najboljih australijskih kardiohirurga.<br />
Victor Peter Chang Yam Him je rođen u Kini 1936. godine i doselio se u Australiju kada mu<br />
je bilo 15 godina.<br />
Radio je u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sidneju gdje je 1984. godine osnovao prvi<br />
centar za presađivanje srca u Australiji. Godine 1986. uručena mu je najviša nagrada u<br />
Australiji, Companion of the Order of Australia.<br />
Victora je brinuo manjak donatora pa je počeo raditi na izradi vještačkog srca, koje je bilo<br />
gotovo završeno kada je tragično poginuo 1991. godine.<br />
Novi istraživački centar je osnovan njemu u spomen. Ostao je u sjećanju po svojoj<br />
stručnosti, optimizmu i inovaciji.<br />
Albert Namatjira (1902 – 1959)<br />
Albert Namatjira je jedan<br />
od najvećih australijskih<br />
umjetnika koji je osnovao<br />
školu slikanja koja i danas<br />
radi.<br />
Kao mlad pripadnik<br />
aboridžinskog naroda<br />
Arrernte, Albert je<br />
pokazao prirodni talenat<br />
za slikanje.<br />
Iako je imao vrlo<br />
ograničeno obrazovanje iz umjetnosti, njegovi akvareli,<br />
koji su prikazivali život i pejzaž u unutrašnjosti Australije,<br />
bili su vrlo popularni i brzo se prodavali.<br />
On i njegova supruga su bili prvi Aboridžini u Australiji<br />
kojima je bilo dozvoljeno da postanu državljani. To je<br />
značilo da su mogli glasati, ući u hotel i graditi kuću<br />
gdje su htjeli. Albertovo australijsko državljanstvo<br />
naglašavalo je činjenicu da ostali Aboridžini nisu imali<br />
ova prava.<br />
Njegov život je pokazao ostalim Australijancima, koji nisu<br />
bili domoroci, nepravdu rasističkih zakona te je doprinio<br />
promjenama koje su se ticale aboridžinskog naroda.<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />
Eddie Mabo (1936 – 1992)<br />
Eddie Mabo je bio aktivista i<br />
zagovornik domorodačkog<br />
prava na zemlju.<br />
Eddie Koiki Mabo je<br />
rođen na Murray ostrvu,<br />
tradicionalnoj zemlji Mabo<br />
klana. Od rane dobi, učio<br />
je koje drveće i koje stijene<br />
su označavale granicu<br />
zemlje koja je pripadala<br />
njegovoj porodici.<br />
Tek nakon mnogo godina Eddie je saznao da je njegova<br />
zemlja smatrana krunskom zemljom po australijskom<br />
zakonu i da nije pripadala njegovoj porodici. Svoju<br />
ljutnju pretvorio je u akciju tako što je uputio svoj slučaj<br />
sudu u ime cijelog naroda sa ostrva Murray.<br />
Nakon mnogo vremena, 1992. godine, Eddie je dobio<br />
parnicu na Vrhovnom sudu. Na osnovu Mabo odluke<br />
domorodački narod je mogao vratiti svoju zemlju, ako<br />
nije bila ustupljena na korištenje i pod uslovom da mogu<br />
dokazati da su sa tom zemljom održavali historijske<br />
i tradicionalne veze. Nakon ove odluke veliki komadi<br />
zemlje vraćeni su prvobitnim vlasnicima.<br />
Eddie Mabo je ostao u sjećanju po svojoj hrabrosti i<br />
činjenici da se izborio za zemljišna prava australijskog<br />
domorodačkog stanovništva.
Domorodački narod –<br />
dvadeset godina promjena<br />
Aboridžinski protesti o pravima na zemlju privukli su<br />
pažnju javnosti 1960.-tih godina kada je izbio štrajk<br />
aboridžinskog naroda Gurindji u Wave Hillu, stočnoj stanici<br />
u Sjevernoj teritoriji. Australijski uzgajivači stoke, koje je<br />
predvodio Vincent Lingiari, napustili su svoje poslove u<br />
ovoj stočnoj stanici. Njihov protest bio je vezan za nadnice<br />
i radne uslove, ali se na kraju pretvorio u zahtjeve za<br />
prava na zemlju. Njihovi protesti otvorili su put u borbi za<br />
domorodačka prava na zemlju koju su predvodili Eddie<br />
Mabo i ostali aktivisti.<br />
Po Zakonu kojim se regulišu aboridžinska prava na zemlju<br />
u Sjevernoj teritoriji usvojenog 1976. godine (Aboriginal<br />
Land Rights (Northern Territory) Act 1976), Aboridžinima su<br />
vraćeni ogromni komadi zemlje u zabačenim dijelovima<br />
Australije. Početkon 1990.-tih godina, Mabo odluka<br />
Vrhovnog suda i Zakon o pravu vlasništva domorodačkog<br />
naroda na zemlju iz 1993. godine (Native Title Act 1993)<br />
priznali su pravo aboridžinskog naroda na zemlju koje je<br />
bilo zasnovano na njihovim tradicionalnim zakonima i<br />
običajima. Preko 10 odsto kopnene površine u Australiji<br />
je trenutno vraćeno na osnovu odluka o domorodačkom<br />
pravu na povrat zemlje.<br />
U maju 1997. godine, izvještaj pod nazivom ‘Bringing<br />
them home’ (Vraćajući ih kući) stavljen je na diskusiju u<br />
australijskom parlamentu. Izvještaj je bio rezultat istrage<br />
o velikom broju djece koja su bila oduzeta porodicama<br />
u aboridžinskim zajednicima i na Torres Strait ostrvima.<br />
Ova djeca su postala poznata pod nazivom ‘Ukradene<br />
generacije’ (Stolen Generations). Kao rezultat ovog<br />
izvještaja, hiljade Australijanaca su dali podršku svojim<br />
sugrađanima domorocima u povorci na prvi državni Dan<br />
izvinjenja (‘Sorry Day’) 1998. godine.<br />
Izvinjenje ’Ukradenim generacijama’<br />
2008. godine<br />
Dana 13. februara 2008. godine, australijski savezni premijer<br />
je u australijskom parlamentu u ime cijele države uputio<br />
izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ (Stolen Generations).<br />
Govorio je u ime svih Australijanaca. Izrazio je žaljenje<br />
zbog načina na koji su australijski domoroci bili tretirani u<br />
prošlosti. Posebno je izrazio žaljenje zbog načina na koji su<br />
domorodačka djeca bila oduzeta svojim porodicama.<br />
Ovaj govor su prenosili televizija i radio stanice. Hiljade<br />
Australijanaca se bilo okupilo na javnim i radnim mjestima<br />
da slušaju govor izvinjenja (’Sorry’ speech). U njemu su<br />
bile navedene nepravde iz prošlosti za koje je upućeno<br />
izvinjenje. Ovo je bio značajan korak ka liječenju rana<br />
nanešenim aboridžinskom narodu i da se obezbijedi da<br />
se slične nepravde više ne ponove. Govor izvinjenja je bio<br />
važan korak naprijed za sve Australijance.<br />
Neprocijenjiv doprinos domorodačkog naroda australijskom<br />
identitetu danas je priznat i slavljen. Aboridžini i domoroci<br />
sa Torres Strait ostrva nalaze se na vodećim položajima u<br />
australijskim radnim sredinama, uključujući pravni sistem,<br />
politiku, umjetnost i sport. Program digitalne animacije<br />
MARVIN, koji je aboridžinski izum, dobio je mnoge nagrade<br />
i koristi se u edukativnim i poslovnim institucijama u preko<br />
dvadeset zemalja u svijetu.<br />
Avion za ispisivanje poruka piše ‘Sorry’ iznad Sidneja<br />
Zaključak<br />
Ove stranice su opisale samo djelić naše australijske priče.<br />
Možda ćete shvatiti da vam je novo znanje približilo vašu<br />
okolinu. Možda ćete početi gledati datume na starim<br />
zgradama i stavljati ih u historijski kontekst. Kada vam budu<br />
ponudili da stavite na rever crveni mak 11. novembra, znat<br />
ćete da se na taj način prisjećamo palih boraca i žena.<br />
Kada sretnete australijske domoroce, imat ćete predstavu<br />
o drevnim kulturama koje im služe kao vodilja. Potičemo<br />
vas da proširite svoje znanje koristeći materijale koji su<br />
dostupni u vašoj zajednici i kroz putovanja. Što više znate,<br />
više ćete primjećivati.<br />
Želimo vam dobrodošlicu u australijsko državljanstvo i<br />
pozivamo vas da u potpunosti učestvujete u našoj mirnoj<br />
demokratskoj državi.<br />
Dio 5. – Naša australijska priča 71
72<br />
Rječnik pojmova za dio koji se ne testira<br />
ambassador<br />
osoba koja predstavlja ili promoviše državu ili aktivnost<br />
odbor<br />
grupa ljudi koji su odabrani da donose odluke, na primjer, o tome kako treba voditi firmu<br />
internat<br />
škola gdje učenici žive i pri tome se ne vraćaju kući cijelo tromjesečje<br />
zaleđe<br />
područja u unutrašnjosti Australije još u prirodnom stanju<br />
stočna stanica<br />
velika farma gdje se drži stoka za proizvodnju govedine<br />
povelja<br />
službeni pisani tekst o pravima i obavezama<br />
klan<br />
grupa ljudi koji su povezani krvnim srodstvom ili brakom i koji dijele istu teritoriju<br />
zajednički interes<br />
područje od obostranog interesa<br />
regrutovani vojnik<br />
vojnik koji nije samovoljno stupio u odbrambene jedinice i koji je morao ići u vojsku u vrijeme rata<br />
krunska zemlja<br />
zemlja u državnom vlasništvu<br />
školski program<br />
nastavni program po kojem se uči<br />
živjeti u neimaštini<br />
biti bez novca ili načina da se dođe do novca<br />
diđeridu<br />
muzički instrument australijskih Aboridžina napravljen od dugog šupljeg drveta<br />
jednaka šansa<br />
realan i isti izgled za uspjeh za svakoga<br />
poštena igra<br />
učestvovanje u grupnom trudu, slijedeći pravila za dobrobit svakog člana, dobar timski rad<br />
pali ratni borci i žene<br />
ratni borci i žene poginuli u ratu ili bici<br />
skovati<br />
graditi ili napraviti<br />
bruto društveni proizvod<br />
vrijednost svih dobara i usluga ostvarena u jednoj državi u toku godine dana<br />
toplotni udar<br />
vrlo vruće vrijeme koje traje više od dva dana zaredom<br />
veleizdaja<br />
ozbiljan kriminalni prekršaj koji uključuje pokušaj da se svrgne vlada<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza
ikonske domorodačke umjetničke slike<br />
umjetnost koja je svojstvena domorodačkim narodu i koja njih predstavlja<br />
kopnena površina<br />
zemljišno područje<br />
prekretnica<br />
važan događaj u historiji<br />
pravo vlasništva domorodačkog naroda na zemlju<br />
tradicionalna prava domorodačkog naroda na zemlju i vodene površine, o čemu odlučuje australijski zakonski sistem<br />
usmena historija<br />
sjećanja izražena usmenim putem o događajima iz prošlosti<br />
pionir<br />
jedan od prvih doseljenika, uspješni pojedinac u ranom periodu kolonijalnog naseljavanja<br />
političko zastupanje<br />
biti zastupan od strane političara u parlamentu<br />
rezervat<br />
dio zemlje koji je država namijenila Aboridžinima da na njoj žive<br />
kazna<br />
vremenski period na koji je kriminalac osuđen da služi kaznu<br />
odrediti nadnice<br />
odlučiti koliko će zaposlenici biti plaćeni za svoj rad<br />
društvena reforma<br />
uvođenje poboljšanja u društvo, postepeno a ne revolucijom<br />
državni sprovod<br />
sprovod koji plaća vlada u čast građanina koji je dao važan doprinos naciji<br />
utvrda od palisada<br />
zaštitna ograda napravljena od drvenih stupova i kolaca<br />
uzgajivači stoke<br />
muškarci zaposleni da se brinu o stoci<br />
štrajk<br />
kad zaposlenici prestanu raditi, na primjer, da bi protestovali protiv odluke poslodavca<br />
pravo glasa<br />
pravo glasanja na javnim izborima<br />
dati zakletvu pri stupanju na novu dužnost<br />
biti prihvaćen na javnu dužnost na službenoj ceremoniji<br />
stavljen na diskusiju<br />
biti službeno predstavljen za diskusiju ili odobrenje u parlamentu, npr. izvještaj je stavljen na diskusiju<br />
životni položaj<br />
društvena klasa ili porijeklo, posao, pozicija<br />
Rječnik pojmova za dio koji se ne testira 73
74<br />
Više informacija<br />
Australijsko državljanstvo<br />
Za više informacija o tome kako postati australijski državljanin, posjetite internet stranicu australijskog državljanstva<br />
www.citizenship.gov.au.<br />
Australija<br />
Više informacija o Australiji možete naći u vašoj mjesnoj biblioteci. Na sljedećim internet stranicama također možete naći<br />
više informacija:<br />
• Australia in Brief www.dfat.gov.au/aib<br />
(Ukratko o Australiji)<br />
• Culture and Recreation Portal www.cultureandrecreation.gov.au<br />
(Portal za kulturu i rekreaciju)<br />
Programi i usluge australijske vlade<br />
Za informacije o programima i uslugama australijske vlade posjetite stranicu www.australia.gov.au.<br />
Član saveznog parlamenta (MP) ili senator<br />
Vaš lokalni član saveznog parlamenta (MP) ili senator za vašu državu ili teritoriju ima niz informacija o programima i<br />
uslugama australijske vlade.<br />
Popis članova parlamenta i senatora možete naći na stranici www.aph.gov.au.<br />
Organizacije australijske vlade<br />
Više informacija o organizacijama australijske vlade, koje se spominju u ovoj knjižici, možete naći na sljedećim stranicama:<br />
• <strong>Australian</strong> Defence Force www.defence.gov.au<br />
(Australijske odbrambene snage)<br />
• <strong>Australian</strong> Electoral Commission www.aec.gov.au<br />
(Australijska izborna komisija)<br />
• <strong>Australian</strong> Federal Police www.afp.gov.au<br />
(Australijska savezna policija)<br />
• <strong>Australian</strong> Human Rights Commission www.humanrights.gov.au<br />
(Australijska komisija za ljudska prava)<br />
• <strong>Australian</strong> Sports Commission www.ausport.gov.au<br />
(Australijska komisija za sport)<br />
• <strong>Australian</strong> Taxation Office www.ato.gov.au<br />
(Australijski poreski ured)<br />
• <strong>Australian</strong> War Memorial www.awm.gov.au<br />
(Australijska spomen na pale u ratu)<br />
• Reserve Bank of Australia www.rba.gov.au<br />
(Narodna banka Australije)<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza
Nevladine organizacije<br />
Više informacija o nevladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim stranicama:<br />
• Bradman Foundation Australia www.bradman.com.au<br />
• Hamlin Fistula International www.fistulatrust.org<br />
• Royal Flying Doctor Service of Australia www.flyingdoctor.net<br />
• School of the Air www.schoolair-p.schools.nsw.edu.au<br />
• Snowy Mountains Hydro-Electric Authority www.snowyhydro.com.au<br />
• The Fred Hollows Foundation www.hollows.org.au<br />
• UNESCO World Heritage Centre whc.unesco.org<br />
• United Nations www.un.org<br />
• Victor Chang Cardiac Research Institute www.victorchang.edu.au<br />
• Volunteering Australia www.volunteeringaustralia.org<br />
Ostale teme<br />
Pretražite sljedeće stranice za više informacija o navedenim temama:<br />
• Australijski Ustav www.aph.gov.au/senate/general/constitution<br />
(<strong>Australian</strong> Constitution)<br />
• Nagrada ‘Australijanac godine’ www.australianoftheyear.org.au<br />
(<strong>Australian</strong> of the Year Awards)<br />
• Izvještaj ‘Vraćajući ih kući’ www.humanrights.gov.au/social_justice/bth_report/<br />
(‘Bringing them home’) index.html<br />
• Parkovi i rezervati www.environment.gov.au/parks/index.html<br />
(<strong>Common</strong>wealth parks and reserves)<br />
• Poznati Australijanci: Australijski biografski rječnik, http://adbonline.anu.edu.au/adbonline.htm<br />
internet izdanje (Famous <strong>Australian</strong>s: The <strong>Australian</strong><br />
Dictionary of Biography Online Edition)<br />
• Lista zakonskih prijedloga koje parlament trenutno www.aph.gov.au/bills/index.htm<br />
razmatra (List of Bills currently before Parliament)<br />
• Australijski parlament www.aph.gov.au<br />
(Parliament of Australia)<br />
• Parlamentarne obrazovne usluge www.peo.gov.au<br />
(Parliamentary education services)<br />
• Državni praznici www.australia.gov.au/topics/australian-facts-and<br />
(Public Holidays) figures/public-holidays<br />
• Izvinjenje Ukradenim generacijama www.abc.net.au/news/events/apology/text.htm<br />
(The Apology to the Stolen Generations)<br />
Više informacija 75
76<br />
Zahvale<br />
Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Archives of Australia:<br />
s.42 - Djeca na ovčijoj farmi NSW – Radio škola (School of the Air), fotografija iz 1962. (ref: A1200:L42511)<br />
s.51 - Ličnosti – Dick Smith, Predsjednik tijela odgovornog za civilnu avijaciju (Chairman of Civil Aviation Authority),<br />
1991.(ref: A6135:K23/5/91/1)<br />
s.56 - Tasmanova karta Australije (Tasman’s map of Australia), 1644 (ref: A1200:L13381)<br />
s.59 - Historijske fotografije zlatne groznice u Australiji 1851. (ref: A1200:L84868)<br />
s.60 - ‘Afganistanci’ i njihove kamile na radu u unutrašnjosti Australije (‘Afghans’ and their camels working in inland Australia)<br />
(ref: A6180:25/5/78/62)<br />
s.67 - Ličnosti - Sir Edward ‘Weary’ Dunlop u svom uredu (Sir Edward ‘Weary’ Dunlop in his office), 1986 (ref: A6180:1/9/86/12)<br />
s.67 - Useljeništvo – Dolazak doseljenika u Australiju – Talijanski berači šećerne trske na brodu Flaminia u Cairnsu (Italian<br />
canecutters aboard the Flaminia in Cairns), 1955 (ref: A12111:1/1955/4/97)<br />
Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Library of Australia:<br />
s.18 - Okupljeni demonstratori slušaju govornike na antiratnom protestnom skupu u Garema Placeu, Civic, Canberra, 15.<br />
februar 2003., fotografija Greg Power (Demonstrators assembled to hear speakers at the Anti War Protest Rally held at<br />
Garema Place, Civic, Canberra) (ref: nla.pic-vn3063592)<br />
s.44 - Portret Judith Wright, objavljen 1940.-tih (ref: nla.pic-an29529596)<br />
s.52 - Indonežanke pozdravljaju australijske odbrambene snage za vrijeme humanitarne operacije u Acehu, Indonezija<br />
nakon cunamija, 30. decembar 2004., fotografija Dan Hunt (Indonesian women greeting <strong>Australian</strong> Defence Force<br />
personnel during the relief operation in Aceh, Indonesia after the tsunami) (ref: nla.pic-vn3510861)<br />
s.56 - Prva flota u Sidnejskom zalivu, 27. januar 1788., autor John Allcot 1888 – 1973 (The First Fleet in Sydney Cove)<br />
(ref: nla.pic-an7891482)<br />
s.57 - Portret Caroline Chisholm, objavio Thomas Fairland 1804 – 1852 (ref: nla.pic-an9193363)<br />
s.58 - Povratak Burkea i Willsa u Coopers Creek (Return of Burke and Wills to Coopers Creek), autor Nicholas Chevalier 1828 –<br />
1902., objavljeno 1868. (ref: nla.pic-an2265463)<br />
s.61 - Portret Catherine Helen Spence, objavljen 1890.-tih (ref: nla.pic-an14617296)<br />
s.63 - John Simpson Kirkpatrick i njegov magarac (John Simpson Kirkpatrick and his donkey), Gallipoli, 1915.,<br />
(ref: nla.pic-an24601465)<br />
s.65 - Portret Sir Charles Edward Kingsford Smith, objavljen između 1919. i 1927., (ref: nla.pic-vn3302805)<br />
s.70 - Portret Albert Namatjira na Hermannsburg misiji, Sjeverna teritorija, objavio Arthur Groom 1946. ili 1947.<br />
(ref: nla.pic-an23165034)<br />
Četrnaest fotografija mjesta sa Liste zaštićene svjetske baštine (World Heritage) su korištene<br />
zahvaljujući Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts i sljedećim osobama:<br />
s.40 - <strong>Australian</strong> Fossil Mammal Sites, fotografija Colin Totterdell<br />
s.40 - Blue Mountains National Park, fotografija Mark Mohell<br />
s.40 - Fraser Island, fotografija Shannon Muir<br />
s.40 - Gondwana Rainforests of Australia, fotografija Paul Candlin<br />
s.40 - Kakadu National Park, fotografija Sally Greenaway<br />
s.40 - Lord Howe Island, fotografija Melinda Brouwer<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza
s.40 - Macquarie Island, fotografija Melinda Brouwer<br />
s.41 - Purnululu National Park, fotografija Rod Hartvigsen<br />
s.41 - Royal Exhibition Building i Carlton Gardens, fotografija Michelle McAulay<br />
s.41 - Shark Bay, fotografija Kelly Mullen<br />
s.41 - Tasmanian Wilderness, fotografija Nicola Bryden<br />
s.41 - Uluru-Kata Tjuta National Park, fotografija Andrew Hutchinson<br />
s.41 - Wet Tropics of Queensland, fotografija Colin Totterdell<br />
s.41 - Willandra Lakes Region, fotografija Mark Mohell<br />
Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući iStockphoto:<br />
Naslovna stranica - Mimoza, ©iStockphoto.com/Ressy (ref: 3322510)<br />
s.14 - Australijski crni opal, ©iStockphoto.com/Alicat (ref: 8323912)<br />
s.22 - Zgrada parlamenta, ©iStockphoto.com/Tim Starkey (ref: 2256743)<br />
s.22 - Drveni čekić i knjiga (Gavel and book), ©iStockphoto.com/Dem10 (ref: 2397687)<br />
s.27 - Kovanice na finansijskom grafu (Coins on finance graph), ©iStockphoto.com/Robyn Mackenzie (ref: 2335549)<br />
s.27 - Ljekar piše (Doctor writing), ©iStockphoto.com/Carlos Arranz (ref: 6498434)<br />
s.38 - <strong>Bond</strong>i plaža (<strong>Bond</strong>i Beach), ©iStockphoto.com/Edd Westmacott (ref: 3048786)<br />
s.38 - Kings Canyon, ©iStockphoto.com/Francois Marclay (ref: 5733853)<br />
s.51 - Mašinerija za krčenje na rudarskom nalazištu željezne rudače (Reclaimer on iron ore mine site) ©iStockphoto.com/<br />
Christian Uhrig (ref: 9819736)<br />
s.54 - Didgeridoos (australijski instrument diđeridu), ©iStockphoto.com/Adam Booth (ref: 834207)<br />
s.55 - Aboridžinska umjetnost na stijeni – Saratoga riba (Aboriginal rock art – Saratoga fish), ©iStockphoto.com/Alpen<br />
Gluehen (ref: 2761924)<br />
Sve ostale fotografije su korištene zahvaljujući sljedećim organizacijama i osobama:<br />
s.8 - Drvo gumovac sa tačkicama i Burrawang palmama koje pokrivaju zemlju (Spotted gums with a floor covering of<br />
Burrawang palms), Murramarang National Park, NSW, fotografija Dario Postai<br />
s.20 - Birač stavlja svoj glas u glasačku kutiju (Person placing their vote into the ballot box), fotografija korištena zahvaljujući<br />
Victorian Electoral Commission<br />
s.24 - Ustavni zakon australijskog Komonvelta iz 1900., (<strong>Common</strong>wealth of Australia Constitution Act 1900): Originalna kopija<br />
iz javnog arhiva, fotografija korištena zahvaljujući Gifts Collection, Parliament House Art Collection, Department of<br />
Parliamentary Services, Canberra ACT<br />
s.27 - Djeca sjede u redu (Children sitting in a row), fotografija korištena zahvaljujući Getty Images, fotografija Mel Yates<br />
s.28 - Vrhovni sud (High Court) fotografija korištena zahvaljujući High Court of Australia<br />
s.40 - Big Ben Heard Island, fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> Antarctic Division © <strong>Common</strong>wealth of Australia,<br />
fotografija L. E. Large (ref:1892A2)<br />
s.40 - Great Barrier Reef, fotografija korištena zahvaljujući Great Barrier Reef Marine Park Authority<br />
s.41 - Zgrada Opere u Sidneju (Sydney Opera House), fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney, fotografija Patrick<br />
Bingham-Hall<br />
Zahvale 77
78<br />
Zahvale<br />
s.43 - Članica australijskog ženskog nacionalnog futbalskog tima (Team member from the <strong>Australian</strong> women’s national<br />
football team (Matildas)), fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> Sports Commission<br />
s.44 - Sir Donald Bradman, fotografija korištena zahvaljujući Bradman Museum of Cricket. Sir Donald Bradman nosi svoju<br />
australijsku kapu za kriket (Sir Donald Bradman wearing his <strong>Australian</strong> Test cap), fotografija datira iz kriket sezone 1931-32<br />
s.45 - Profesor Fred Hollows, fotografija korištena zahvaljujući Fred Hollows Foundation, fotografija Frank Violi<br />
s.50 - Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine (New Year’s Eve fireworks over Sydney Harbour)<br />
fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney<br />
s.52 - Dr Catherine Hamlin AC, fotografija korištena zahvaljujući Hamlin Fistula Relief i Aid Fund<br />
s.61 - Lord Lamington se obraća okupljenima na Dan federacije (Lord Lamington addresses Federation Day crowds),<br />
Brisbane, 1901, fotografija korištena zahvaljujući State Library of Queensland, fotografija H.W. Mobsby (ref: 47417)<br />
s.65 - Narodna kuhinja (Soup kitchen) fotografija korištena zahvaljujući State Library of New South Wales (Mitchell Library).<br />
Djeca čekaju u redu na besplatnu supu i komad hljeba (School children line up for free issue of soup and a slice of<br />
bread), Belmore North Public School, NSW, 2. avgust 1934., fotografija Sam Hood (ref: H&A 4368)<br />
s.66 - Kokoda Track, fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> War Memorial (ref: 014028)<br />
s.66 - Crveni makovi na spomen ploči (Red poppies at the <strong>Australian</strong> War Memorial), fotografija Torie Brims<br />
s.70 - Dr Victor Chang, i fotografija korištena zahvaljujući Victor Chang Cardiac Research Institute<br />
s.70 - Eddie Mabo, fotografija korištena uz odobrenje Bernita i Gail Mabo<br />
Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza