Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation

38 

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza 

Dio 4. 

Australija danas 

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina. 

Ona je po veličini šesta država na svijetu.

Australija danas 

Na ovim stranicama ćete pročitati šta čini ovu državu tako posebnom. Saznat ćete više o našoj kulturi, našim pronalazačima 

i našem nacionalnom identitetu. Australija je dinamičan partner u poslovnom svijetu i trgovini te građanin svijeta koji uživa 

poštovanje. Mi cijenimo doprinos novih doseljenika stalnom razvoju i obnovi naše zemlje. 

Zemlja 

Australija je jedinstvena na mnoge načine. Od sedam svjetskih kontinenata, Australija je jedini kontinent na kojoj živi jedna 

nacija. Mi imamo najnižu gustoću naseljenosti na svijetu, sa samo dva stanovnika po kvadratnom kilometru. 

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina. Ona je šesta najveća država na svijetu. To je također najsušniji 

naseljeni kontinent, pa je zbog toga u većem dijelu Australije voda vrlo dragocjen resurs. 

Veći dio zemlje ima neplodno zemljište, sa samo 6 odsto površine pogodnom za poljoprivredu. Suha područja u 

unutrašnjosti su poznata pod nazivom ’outback’ (zabačeni predjeli). Ljudi koji žive i rade u ovim udaljenim područjima sa 

teškim klimatskim uslovima uživaju veliko poštovanje. Mnogi od njih su postali dio australijskog folklora. 

Zbog činjenice što je Australija tako prostrana zemlja, klima varira u raznim dijelovima kontinenta. Na sjeveru Australije 

nalaze se tropska područja, a pustinje u središtu. 

Što se ide više prema jugu, temperature mogu varirati od vrlo niskih sa hladnim zimama i snijegom na planini, do vrlo 

visokih sa toplotnim udarima za vrijeme ljeta. 

Osim što upravlja u šest država i dvije teritorije, australijska vlada također pokriva, kao teritorije, Ashmore i Cartier ostrva, 

Christmas ostrvo, Cocos (Keeling) grupu ostrva, Jervis Bay teritoriju, Coral Sea ostrva, Heard ostrvo i McDonald ostrva u 

Australijskoj antartičkoj teritoriji, te Norfolk ostrvo. 

Dio 4. – Australija danas 39

40 

Mjesta uvrštena na Listu svjetske baštine 

Više od 11 odsto površine našeg kontinenta je zaštićeno domorodačko područje, rezervat ili nacionalni park koji se održava 

u cilju zaštite i to prema međunarodnim standardima. Sedamnaest mjesta u Australiji je uvršteno na Listu svjetske baštine 

UNESCO-a (UNESCO World Heritage List). 

Nalazišta fosila australijskih sisavaca u Južnoj 

Australiji i Queenslandu 

Fraser Island u južnom obalnom dijelu 

Queenslandu 


Tropske šume Gondwana u Novom južnom 

Velsu i Queenslandu 

Great Barrier Reef u Queenslandu 

Greater Blue Mountains zapadno od Sidneja Heard Island i McDonald Islands u Australijskoj 

antartičkoj teritoriji 

Kakadu nacionalni park u Sjevernoj teritoriji 

Lord Howe Island u Novom južnom Velsu 

Macquarie Island južno od Tasmanije

Purnululu nacionalni park u Zapadnoj Australiji 

Royal Exhibition Building i Carlton Gardens u 

Melbournu 

Shark Bay u Zapadnoj Australiji 

Zgrada Opere u Sidneju (Opera House) 

Tasmanian Wilderness 

Uluru-Kata Tjuta nacionalni park u Sjevernoj 

teritoriji 

Wet Tropics u Queenslandu 

Willandra Lakes u Novom južnom Velsu 

Preporučujemo vam da proširite 

svoje znanje o Australiji i posjetite 

ova i ostala znamenita mjesta. 

Možete da pješačite u pustinji 

ili obalom, na planinama ili u 

tropskim šumama. Svaki korak koji 

napravite znači korak bliže u smislu 

pripadanja ovoj nepreglednoj i 

uzbudljivoj zemlji. 


42 

Nepregledna zemlja 

Prostranost Australije je potaknula ljude na inovacije i 

otkrića. 

U ranom periodu, ljudi u zabačenim predjelima ponekad 

su morali putovati po nekoliko dana da posjete najbližeg 

doktora. Mnoga djeca u zaleđu živjela su predaleko da bi 

svakodnevno mogli ići u školu. 

Porodice u zabačenim predjelima teško su se nosile sa 

izolacijom. Velike stočne stanice mogle su biti i hiljade 

kvadratnih kilometara velike. Žene i djeca koji su tu živjeli 

ponekad nisu vidjeli drugog čovjeka mjesecima. Nije bilo 

telefona pa su se ljudi osjećali vrlo izolovani i ranjivi. 

Ovo su bili problemi koje su veliki Australijanci riješili 

zahvaljujući svojoj domišljatosti i inovacijama. 

Radio na pedalu 

1929. godine, Alfred Traegar iz Adeleida, je dizajnirao 

prvi radio koji je funkcionisao pritiskom na pedalu. 

Korisnici ovog radija, koji je omogućavao obostrani 

razgovor, su održavali radio vezu tako što su stopalima 

pritiskali pedala. Usamljena imanja, udaljene stanice 

koje su bile na specijalnom zadatku i aborodžinske 

zajednice imali su koristi od ove inovacije. Izolirane žene 

sada su mogle sklapati prijateljstva putem radio talasa. 

Radio na pedalu je omogućio pokretanje dviju velikih 

australijskih institucija, Kraljevsku leteću doktorsku 

službu (Royal Flying Doctor Service) i radio školu (School 

of the Air). 

Kraljevska leteća doktorska služba 

(The Royal Flying Doctor Service) 

John Flynn, koji je bio svećenik, živio je i radio sa ljudima 

u udaljenim zajednicama. Njegova ideja se sastojala u 

tome da dovede doktora pacijentu u zabačenom predjelu 

što je prije moguće, i to vazdušnim putem. Pri tome je 

dobio pomoć od države, avio kompanije Qantas i od 

dobrotvornih donacija. Kraljevska leteća doktorska služba 

je započela sa radom 1928. godine, ali je još uvijek bilo 

ljudi koji nisu mogli pozvati ovu službu. Uvođenje radija 

na pedalu je omogućilo većem broju ljudi u zabačenim 

dijelovima da pozovu doktora u kratkom roku. 


Radio škola (The School of the Air) 

U periodu do 1950.-tih, djeca koja su živjela u zabačenim 

predjelima morala su pohađati internate ili obavljati 

školske obaveze putem dopisne škole. 

Adelaide Miethke, potpredsjednik Kraljevske leteće 

doktorske službe u Južnoj Australiji, je ustanovio da 

leteća doktorska radio služba može također pomoći 

djeci kod kuće da komuniciraju sa svojim učiteljima. 

Služba u Alice Springsu je počela prenositi ove 

obostrane školske časove 1948. godine. Radio škola je 

službeno pokrenuta nekoliko godina kasnije. Australijska 

radio škola je pomogla mnogim drugim zemljama da 

osnuju slične programe. 

Umjesto starog radija na pedalu sada se koriste 

visokofrekventni prijemnici, ali Kraljevska leteća 

doktorska služba i radio škola i dalje služe ljudima u 

zabačenim dijelovima Australije. 

Djeca koja pohađaju nastavu putem radio škole u Novom južnom Velsu

Australijski identitet 

Australijski identitet je oblikovan našom jedinstvenom baštinom, našom kulturom i poduzetničkim duhom našeg naroda. 

Sport i rekreacija 

Mnogi Australijanci vole sport i mnogi su postigli 

impresivne rezultate na međunarodnom nivou. 

Ponosni smo na našu reputaciju kao nacija sportaša koji 

znaju pobjeđivati i gubiti uzdignute glave (‘good sports’). 

Australijski sportaši i sportašice izazivaju divljenje kao 

ambasadori naših vrijednosti - velikog truda, poštene igre i 

timskog rada. 

U toku naše historije, sport je istovremeno obilježavao 

australijski narod i ujedinjavao nas. Počevši od ranog 

perioda naseljavanja, sport je bio bijeg od teških 

uslova života. Čak i u vrijeme rata, članovi australijskih 

odbrambenih snaga su organizovali sportska takmičenja 

da bi olakšali stres na bojištima. 

Sport također služi kao zajednički interes koji daje 

mogućnost i igračima i gledaocima da se osjećaju 

uključenima i da su dio nečega što je važno u australijskom 

društvu. 

Mnogi Australijanci učestvuju u timskim sportovima. Kriket, 

bejzbol, odbojka, hokej i razne vrste fudbala su među 

najpopularnijim. 

Plivanje, tenis, atletika, golf i biciklizam su popularne 

rekreativne aktivnosti. To su također sportovi u kojima 

Australijanci briljiraju na međunarodnim takmičenjima. 

Ostale popularne aktivnosti uključuju pješačenje, surfanje 

i skijanje. 

Australijanci također igraju i vole gledati obični fudbal 

(poznat kao ‘soccer‘), ragbi ligu, ragbi savez, a australijski 

fudbal (‘Aussie Rules’) je jedinstvena australijska igra. 

Australija je posebno ponosna na međunarodni uspjeh u 

kriketu. Australijski i engleski kriket timovi su veliki rivali još 

od kasnog 19. vijeka. 

Melbourne Cup, ‘utrka koja zaustavlja naciju‘, jedna je od 

najbogatijih i najizazovnijih konjskih utrka na svijetu. Prvi 

Melbourne Cup se održao 1861. godine. Od 1877. godine, 

prvi utorak u novembru, dan kada se održava Melbourne 

Cup (Melbourne Cup Day), je državni praznik u Viktoriji. 

Ian Thorpe, osvajač pet zlatnih olimpijskih medalja 

Članica australijskog ženskog nacionalnog fudbalskog tima 


44 

Sir Donald Bradman (1908 – 2001) 

Sir Donald Bradman je najveći branilac u kriketu svih vremena i australijska sportska 

legenda. 

Odrastao u Bowral-u, Novom južnom Velsu, Donald Bradman je odigrao prvu kriket 

utakmicu za australijski tim 1928. godine. 

Bio je krhke građe sa nevjerovatnom brzinom u nogama. Na svojoj prvoj turneji u 

Engleskoj 1930. godine, srušio je gotovo sve rekorde u odbrani. Kad mu je bila 21 godina 

već je bio australijska legenda. 

Na Bradmanovoj zadnjoj turneji 1948. godine, njegov tim je bio poznat pod nazivom 

’Nepobjedivi’ (The Invincibles), jer nisu izgubili ni jedan jedini meč koji su igrali protiv 

Engleske. 

Sir Donald Bradman, poznat kao ‘Don’, je priznat kao najveći svjetski udarač palicom u kriketu. Njegovo prosječno 

odbijanje lopte palicom je bilo 99.94. 

Umjetnost 

Australija ima šaroliku umjetničku scenu koja uključuje 

nacionalne domorodačke kulturne tradicije i bogatu 

mješavinu doseljeničkih kultura. Svi oblici australijskih 

vizuelnih i izvodilačkih umjetnosti uključujući film, 

umjetnost, pozorište, muziku i ples, izazivaju divljenje i 

ovdje i u inostranstvu. 

Književnost 

Australija ima jaku literarnu tradiciju koja je započela 

usmenim pripovijedanjem priča u domorodačkim 

zajednicama u Australiji i bila nastavljena u obliku usmenih 

priča robijaša koji su stigli u kasnom 18. vijeku. 

Teme većine ranih pisanih tekstova u Australiji su se 

odnosile na zaleđe i težak život u takvim teškim uslovima. 

Pisci poput Henry Lawsona i Miles Franklina su pisali 

poeziju i priče o takvim područjima i australijskom načinu 

života. 

Australijski romanopisac, Patrick White, je dobio Nobelovu 

nagradu za književnost 1973. godine. Ostali popularni 

moderni australijski pisci uključuju Peter Carey, Colleen 

McCullough i Tim Winton. 


Judith Wright (1915 – 2000) 

Judith Wright je bila 

izuzetna pjesnikinja, 

zagovornik očuvanja 

prirodnih bogatstava i 

borac za aboridžinska 

prava. 

Ona je jedna od 

najomiljenijih australijskih 

pjesnika. U svojoj 

poeziji izražavala je 

ljubav prema Australiji 

i njenom narodu. Dobila je mnogo nagrada kao što 

su nagrada za književnost ’Encyclopaedia Britannica’ i 

Kraljičina zlatna medalja za poeziju. Ona je bila članica 

Australijskog komiteta za očuvanje prirodnih bogatstava 

i Aboridžinskog komiteta za pregovaranje. 

Judith Wright će ostati poznata po svom pjesničkom 

talentu, unapređenju australijske književnosti, te 

društvenim i ekološkim reformama.

Pozorište i film 

Australijske drame, filmovi i filmski redatelji su priznati i 

popularni i ovdje i u inostranstvu. Australijski glumci kao 

što su Cate Blanchett i Geoffrey Rush, i redatelji poput 

Peter Weira su dobili mnoge međunarodne nagrade za 

svoj izvanredan rad na filmu. 

Slikarstvo 

Najpriznatija australijska umjetnička djela su ikonske 

domorodačke slike i prizori iz zaleđa iz 19. vijeka koje su 

slikali Tom Roberts, Frederick McCubbin i Arthur Streeton. 

Sredinom 20. vijeka, slikari Russell Drysdale i Sidney Nolan 

su dočarali težinu života u zabačenim krajevima koristeći 

jake boje. U skorašnje vrijeme, Brett Whiteley je postao 

međunarodno priznat za svoj jedinstven i živ slikarski stil. 

Muzika i ples 

Australijanci su prihvatili razne muzičke pravce i u njima 

postigli veliki uspjeh. Međunarodno su priznati za svoj 

doprinos klasičnoj, kantri i rok muzici. Najprepoznatljiviji 

zvuk, koji je svojstven samo Australiji, je zvuk diđeridua, 

drevnog instrumenta aboridžinskog naroda. 

Ples u Australiji je procvjetao zahvaljujući trudu velikih 

plesača i koreografa kao što su Sir Robert Helpmann, Meryl 

Tankard i Stephen Page. 

Naučna dostignuća i otkrića 

Australijanci su ostvarili veliki broj naučnih dostignuća 

i napredak u područjima medicine, tehnologije, 

poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje. 

Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu za 

naučna i medicinska otkrića. 

Naučnici koji su ostvarili visoka dostignuća također su 

primili nagradu Australijanac godine (Australian of the Year 

Award). U 2005. godini nagradu je primila profesorica Fiona 

Wood, koja je patentirala kožu u obliku tečnog spreja za 

osobe koje su zadobile opekotine. U 2006. godini nagradu 

je dobio profesor Ian Frazer, koji je razvio vakcinu protiv 

raka grlića materice. U 2007. godini Tim Flannery, vodeći 

naučnik za pitanja čovjekove okoline, je primio nagradu. 

I profesor Wood i profesor Frazer su doselili u Australiju 

iz Britanije. Pokojni Dr Jian Zhou, koji je radio na otkriću 

sa profesorom Frazerom, bio je doseljenik iz Kine koji je 

također postao australijski državljanin. 

Dirigent i skorašnji uručilac potvrde državljanstva Vladimir Verbitsky sa 

simfonijskim orkestrom Zapadne Australije 

Profesor Fred Hollows 

(1929 – 1993) 

Profesor Fred Hollows 

je bio pasionirani 

oftalmolog (očni ljekar) 

koji je pomogao vratiti 

vid jednom milionu ljudi 

u Australiji i u zemljama u 

razvoju. 

Fred Hollows je rođen 

u Novom Zelandu. U 

1965. godini preselio se u 

Australiju i kasnije postao 

šefom očne klinike u bolnici u Sidneju. 

Čvrsto je vjerovao u jednakost svih ljudi i pomogao je da 

se osnuje prva aboridžinska medicinska služba kakvih 

danas ima 60 širom Australije. 

Do 1980. godine, Fred Hollows je putovao po cijelom 

svijetu da pomogne osnovati očne zdravstvene 

programe u zemljama u razvoju. Postao je australijski 

državljanin u aprilu 1989. godine. 

Koristan rad profesora Hollowsa nastavili su njegova 

supruga, Gabi i Fred Hollows fondacija. 


46 

Australijanci godine (Australians of the Year) 

Od 1960. godine nagrada ‘Australijanac godine’ obilježava dostignuća i doprinos vodećih Australijanaca. Svako može 

nominovati Australijanca bilo kojeg životnog položaja za ovu nagradu. ‘Australijanci godine’ su građani koji su pokazali 

izvanredne rezultate u svom poslu i koji su pri tome služili naciji. 

2009 Profesor Michael Dodson AM 

Domorodački vođa 

2008 Lee Kernaghan OAM 

Pjevač, muzičar i osnovač turneje 

‘Pass the Hat Around’ 

2007 Profesor Tim Flannery 

Naučnik, autor i zagovornik očuvanja 

prirodnih bogatstava 

2006 Profesor Ian Frazer 

Klinički imunolog 

2005 Profesor Fiona Wood AM 

Plastični hirurg i specijalista za opekotine 

2004 Steve Waugh 

Kapiten u kriketu i humanitarac 

2003 Profesor Fiona Stanley AC 

Pedijatar i epidemiolog 

2002 Patrick Rafter 

Teniski šampion na US Openu i osnivač dječije 

humanitarne fondacije ‘Cherish the Children 

Foundation’ 

2001 Lt General Peter Cosgrove AC MC 

Zapovjednik australijske vojske 2000-2002 

2000 Sir Gustav Nossal AC CBE FAA FRS 

Biolog istraživač 

1999 Mark Taylor 

Kapiten u kriketu 

1998 Cathy Freeman 

Svjetska i olimpijska šampionka u atletici i 

ambasadorica Aborodžina 

1997 Profesor Peter Doherty 

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 

1996 Doktor John Yu AM 

Pedijatar 


1995 Arthur Boyd AC OBE 

Umjetnik 

1994 Ian Kiernan OAM 

Predvodnik kampanje ‘Clean Up Australia’ 

1992 Mandawuy Yunupingu 


1991 Nadbiskup Peter Hollingworth AO OBE 

Zagovornik za društvenu pravdu 

1990 Profesor Fred Hollows AC 

Oftalmolog 

1989 Allan Border AO 

Kapiten u kriketu 

1988 Kay Cottee AO 

Rekorderka u solo jedrenju 

1987 John Farnham 

Pjevač i muzičar 

1986 Dick Smith 

Pustolov i filantropist 

1985 Paul Hogan AM 

Glumac 

1984 Lowitja O’Donoghue CBE AM 


1983 Robert de Castella MBE 

Svjetski šampion u maratonu 

1982 Sir Edward Williams KCMG KBE 

Povjerenik, Australijska kraljevska komisija 

za istragu o drogama 

1981 Sir John Crawford AC CBE 

Tvorac australijskog poslijeratnog razvoja 

1980 Manning Clark AC 

Historičar

Njihovi doprinosi nas navode na razmišljanje o tome šta još možemo učiniti da doprinesemo našoj krasnoj zemlji. 

Sada postoje i nagrade ‘Mladi Australijanac godine’ (Young Australian of the Year), ‘Senior Australian of the Year’ (Stariji 

Australijanac godine) i ‘Australijski lokalni heroj’ (Australia’s Local Hero). 

1979* Senator Neville Bonner AO 

Prvi aboridžinski senator 

1979* Harry Butler CBE 

Zagovornik očuvanja prirodnih bogatstava i 

prirodnjak 

1978* Alan Bond 

Poduzetnik 

1978* Galarrwuy Yunupingu AM 


1977* Sir Murray Tyrrell KCVO CBE 

Sekretar u uredu generalnog guvernera 

1977* Dame Raigh Roe DBE 

Predvodnica udruženja žena iz seoskih i udaljenih 

područja (Country Women’s Association) 

1976 Sir Edward ‘Weary’ Dunlop AC CMG OBE 

Vojni hirurg 

1975* Sir John Cornforth AC CBE 

Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 

1975* Major General Alan Stretton AO CBE 

Zapovjednik humanitarne operacije u Darvinu 

nakon ciklona Tracy 

1974 Sir Bernard Heinze AC 

Dirigent i muzičar 

1973 Patrick White 

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 

1972 Shane Gould MBE 

Olimpijski šampion u plivanju 

1971 Evonne Goolagong Cawley AO MBE 

Šampionka u tenisu na Wimbledon-u i 

French Open-u. 

1970 Njegova eminencija kardinal Sir Norman 

Gilroy KBE 

Prvi kardinal rođen u Australiji 

1969 The Rt Hon Richard Gardiner Casey Baron of 

Berwick, Victoria and of the City of Westminister 

KG GCMG CH 

Generalni guverner u Australiji 1965-69 

1968 Lionel Rose MBE 

Svjetski šampion u boksu 

1967 The Seekers 

Muzička grupa 

1966 Sir Jack Brabham OBE 

Svjetski šampion u auto trkama 

1965 Sir Robert Helpmann CBE 

Glumac, plesač, producent i koreograf 

1964 Dawn Fraser MBE 

Olimpijski šampion u plivanju 

1963 Sir John Eccles AC 


1962 Alexander ‘Jock’ Sturrock MBE 

Kapetan jahte na regati America’s Cup 

Challengers 

1961 Dame Joan Sutherland OM AC DBE 

Sopranistica 

1960 Sir MacFarlane Burnet OM AK KBE 


* Između 1975. i 1979. godine Vijeće za proslavu Dana 

Australije sa sjedištem u Kanberi također je uručivalo 

nagradu ‘Australijanac godine’. 

Odlikovanja iza imena primalaca nagrada su bila tačna u 

trenutku primanja nagrade. 


48 

Australijska nacionalna valuta 

Na našoj nacionalnoj valuti nalaze se osobe i ikone koje su važne za Australiju. Čuveni Australijanci koji su odabrani da budu 

lik na našoj valuti su osobe koje su pokazale inicijativu i veliki talenat u područjima društvene reforme, nauke, politike, vojnih 

dostignuća i umjetnosti. 

Nova i stara zgrada Parlamenta 

Na novčanici od $5 nalaze se i stara i nova zgrada 

parlamenta u Kanberi. 

Dame Mary Gilmore (1865 – 1962) 

Dame Mary Gilmore je bila autorica, novinarka, pjesnikinja 

i borac za društvenu reformu. Ona je poznata po svojim 

tekstovima i govorima u ime žena, Australijanaca 

domorodaca i siromašnih ljudi. 

Velečasni John Flynn (1880 – 1951) 

Velečasni John Flynn je osnovao prvu avio medicinsku 

službu na svijetu, Kraljevsku leteću doktorsku službu (Royal 

Flying Doctor Service). On je poznat po spašavanju mnogih 

života zahvaljujući svom naporu da zdravstvene usluge u 

udaljenim područjima budu dostupne ljudima. 


Kraljica Elizabeta II (rođena 1926. godine) 

Kraljica Elizabeta II je vrhovni državni poglavar Australije. 

Ona je kraljica Australije i Velike Britanije koja živi u 

Engleskoj. Njena čvrsta i stabilna prisutnost obilježava 

cijeli period njene duge i popularne vladavine. 

AB ‘Banjo’ Paterson (1864 – 1941) 

Andrew Barton Paterson je bio pjesnik, pjesmopisac i 

novinar. Pisao je pod imenom ‘Banjo’ Paterson i poznat je 

po pjesmi ‘Waltzing Matilda’, najpoznatijoj narodnoj pjesmi 

u Australiji. 

Mary Reibey (1777 – 1855) 

Mary Reibey je bila poslovna žena - pionirka u koloniji u 

Novom južnom Velsu. Nakon što je stigla u Australiju kao 

tinejdžerka robijašica, postala je ugledni vođa u zajednici.

Edith Cowan (1861 – 1932) 

Edith Cowan je bila socijalna radnica, političarka i 

feministkinja. Ona je bila prva žena koja je izabrana u 

australijski parlament. 

Sir John Monash (1865 – 1931) 

Sir John Monash je bio inžinjer, upravitelj i jedan od 

najvećih vojnih zapovjednika u Australiji. On je poznat po 

svom vođstvu, inteligenciji i rječitosti. 

David Unaipon (1872 – 1967) 

David Unaipon je bio pisac, javni govornik i pronalazač. 

Poznat je po svom doprinosu nauci i književnosti, te po 

poboljšanju uslova života za Aboridžine. 

Dame Nellie Melba (1861 – 1931) 

Dame Nellie Melba je bila svjetski poznata sopranistica. 

Poznata u svijetu pod nadimkom ‘Kraljica pjesme’ 

(Queen of Song), ona je bila prvi australijski pjevač sa 

međunarodnim ugledom. 


50 

Državni praznici i proslave 

Australijski državni praznici odražavaju naše jevrejsko-kršćansko naslijeđe i slave prekretnice koje su oblikovale australijski 

identitet od perioda evropskog naseljavanja. 

Fiksni datumi 

Nova godina, 1. januar 

Slavimo početak nove godine. 

Dan Australije (Australia Day), 26. januar 

Dan kada slavimo vrijednosti koje krase Australijance i 

obilježavanje uplovljavanja Prve flote u Sidnejski zaliv 

1788. godine. 

Dan Anzaka (Anzac Day), 25. april 

Prisjećamo se iskrcavanja australijskog i novozelandskog 

vojnog korpusa (ANZAC) u Gallipolju za vrijeme 

Prvog svjetskog rata. Također odajemo počast svim 

Australijancima koji su služili i poginuli u ratnim sukobima. 

Božić (Christmas Day), 25. decembar 

Dan kada se daju pokloni zasnovan na kršćanskom slavlju 

povodom rođenja Isusa Krista. 

Stjepanje (Boxing Day), 26. decembar 

Dio božićnog slavlja. 

Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine 


Datumi koji se mijenjaju 

Dan rada ili Dan proslave osmočasovnog radnog dana 

Obilježavanje pobjede australijskih radnika da imaju 

osmočasovno radno vrijeme, u čemu su prvi u svijetu. 

Uskrs 

Komemoracija kršćanske priče o smrti i uskrsnuću Isusa Krista. 

Kraljičin rođendan 

Slavljenje rođenja Kraljice Elizabete II, vrhovnog poglavara 

Australije. Ovo slavlje se održava drugog ponedjeljka u 

mjesecu junu u svakoj državi i teritoriji osim u Zapadnoj 

Australiji. 

Drugi državni praznici 

U različitim saveznim državama, teritorijama i gradovima se 

obilježavaju i drugi državni praznici. Na primjer, na teritoriji 

glavnog grada se slavi Dan Kanbere (Canberra Day), u 

Južnoj Australiji Dan volontera (Volunteers Day), a Zapadna 

Australija obilježava Dan osnivanja (Foundation Day).

Australijski narod 

Australija ima oko 22 miliona stanovnika i jedno je od 

kulturno najraznolikijih društava na svijetu. Domorodačko 

stanovništvo u Australiji predstavlja 2.5 odsto cjelokupne 

populacije. Čak četvrtina australijskog stanovništva je 

rođena u nekoj drugoj zemlji, a doselili su se iz preko 200 

zemalja svijeta. Raznolikost populacije daje bogatstvo 

Australiji u pogledu raznovrsnosti jezika, vjerovanja, 

tradicija i kultura. 

Australijske zvanične veze sa Velikom Britanijom su oslabile 

tokom vremena, ali njen uticaj je opstao u australijskim 

institucijama. Zadržao se i u mnogim našim vrijednostima, 

i naravno, u našem nacionalnom jeziku. Iako se više od 200 

jezika govori kod kuće i u zajednici (uključujući mnoge 

domorodačke jezike), englesko jezik je važan dio našeg 

nacionalnog identiteta. 

Australijska ekonomija 

Australija ima stabilnu i konkurentnu ekonomiju. Mi 

cijenimo našu raznoliku i kvalifikovanu radnu snagu. 

Kvalitet života, koji ljudi imaju u Australiji, jedan je od 

najviših u svijetu. 

Dick Smith (rođen 1944.) 

Dick Smith jedan je od 

vodećih australijskih 

biznismena, pustolov i 

filantropist. 

Dick Smith se prvobitno 

obogatio od svog biznisa u 

području elektronike. On je 

iskoristio svoje bogatstvo 

u korist Australije. 

Osnovao je kompaniju za 

proizvodnju hrane koja je 

u potpunosti bila australijska, i uložio je milione dolara da 

kompanije ostanu australijsko vlasništvo. 

Proglašen je ‘Australijancem godine’ 1986. i dobio je 

nagradu za tehničko unapređenje i zaštitu okoline. 

On je bio prvi čovjek koji je preletio Australiju i 

Tasmanijsko more u letećem balonu. Poznat je po svom 

avanturističkom duhu, poslovnom uspjehu i velikoj 

ljubavi prema Australiji. 

Tržište 

Australijske stabilne i moderne finansijske institucije, 

strogi poreski sistem i trgovinske regulative daju sigurnost 

poslovnim aktivnostima. Uslužna industrija, koja uključuje 

turizam, obrazovanje i finansijske usluge, čini skoro 

70 odsto australijskog nacionalnog bruto društvenog 

proizvoda. 

Australijska ekonomska stabilnost čini je atraktivnom 

destinacijom za ulaganja. Australijsko berzovno tržište je 

drugo po veličini u azijsko-pacifičkom regionu, odmah iza 

Japana. 

Trgovina 

Najveći australijski trgovinski partneri su Japan, Kina, 

Sjedinjene Države, Južna Koreja, Nove Zeland i Ujedinjeno 

Kraljevstvo. Mi smo veliki izvoznici pšenice, vune, željezne 

rude, minerala i zlata. Također izvozimo električnu energiju 

u obliku tečnog prirodnog gasa i uglja. Naša ekonomija 

je otvorena i trgovina je uvijek bila vitalni dio našeg 

ekonomskog prosperiteta. Vrijednost australijskih izvezenih 

dobara nedavno je dosegla više od 200 milijardi dolara. 

Rudarstvo 

Australija je bogata prirodnim resursima, kao što su ugalj, 

bakar, tečni prirodni gas i mineralne soli. Ovi resursi su 

puno traženi, naročito u ekonomijama u razvoju u Aziji. 

Najveći australijski izvozni sektor su rude i goriva 


52 

Australija kao ‘građanin svijeta’ 

Australija je ponosna na svoju ulogu primjernog 

međunarodnog građanina. To pokazujemo pomažići ljudima 

širom svijeta koji nisu u tako dobrom položaju kao mi. 

Australijska međunarodna pomoć i 

humanitarni napori 

Međunarodni program pomoći australijske vlade daje 

podršku zemljama u razvoju da smanje siromaštvo i 

postignu održiv tempo razvoja. Mi pružamo ovu podršku u 

našem regionu i širom svijeta pomažući ljudima i vladama. 

Australijanci pokazuju ogromnu velikodušnost kad se 

dogode velike nesreće u našoj ili drugim zemljama. Mi 

također dajemo redovne donacije zemljama u kojima 

ljudi neprestano pate. Australijska obavezanost našem 

programu pomoći odražava osobinu australijskog 

karaktera. 

Australijska humanitarna operacija u Indoneziji nakon cunamija u 

Indijskom okeanu 2004. godine 

Australijsko aktivno učešće u 

međunarodnim forumima 

Australija je aktivna članica Ujedinjenih nacija (UN) od 

osnivanja ove organizacije 1945. godine. Na osnovu UN 

konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine, Australija pruža 

zaštitu osobama koje su definisane kao izbjeglice po ovoj 

konvenciji. Mi također doprinosimo naporima UN-a u 

održavanju mira, te humanitarnim i hitnim intervencijama 

u zemljama u razvoju, i vrlo smo aktivni u UNESCO-u. 


Australija je postala punopravna članica Organizacije za 

ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) 1971. godine. OECD 

ima za cilj da poboljša ekonomske, društvene i radne uslove 

u 30 zemalja članica, te u drugim zemljama u razvoju. 

Istovremeno, OECD ima cilj da proširi svjetsku trgovinu. 

Australija čvrsto podržava intenzivniju saradnju u 

azijsko-pacifičkom regionu. Australija je aktivna članica 

Organizacije za ekonomsku saradnju u azijsko-pacifičkom 

regionu (Asia-Pacific Economic Cooperation - APEC), 

Samita za Istočnu Aziju (East Asia Summit - EAS), 

Regionalnog foruma ASEAN i Foruma pacifičkih ostrva 

(Pacific Islands Forum - PIF). 

Dr Catherine Hamlin (rođena 1924.) 

Dr Catherine Hamlin 

je ginekolog, poznata 

po spašavanju mladih 

Etiopljanki od doživotne 

patnje. 

Od 1959. godine, 

Catherine Hamlin radi 

u Addis Ababi u Etiopiji 

pomažući ženama koje 

su pretrpjele povredu 

pri porodu poznatu 

pod nazivom ‘porodiljska fistula’. Žene koje imaju ovaj 

problem ne mogu kontrolisati tjelesne funkcije i kao 

rezultat toga budu odbačene iz društva. 

Catherine i njen muž su osnovali bolnicu u Addis Ababi 

za liječenje fistule. Kao rezultat njihovih napora hiljade 

žena mogu se vratiti kući da vode ispunjen i zdrav život 

u svojim selima. 

U 1995. godini, Dr Catherine Hamlin je dobila priznanje 

Companion of the Order of Australia, najveću 

australijsku nagradu. Ona i dalje radi za žene u Etiopiji. 

Australija danas je prostrana zemlja koja se i dalje razvija, 

ponosna na svoja dostignuća u sportu, umjetnosti i nauci. 

Mi cijenimo kvalitet života naših ljudi, ali uvijek težimo da 

ostvarimo više. 

Putem međunarodne humanitarne pomoći i podrške za 

razvoj, Australija je unijela osjećaj poštene igre sa sportskih 

terena u svjetsku zajednicu.

Dobitnici Nobelove nagrade 

Australija je poznata po naučnom i medicinskom istraživanju. Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu u ovim 

područjima. 

Profesor William Bragg (1862 – 1942) i Lawrence Bragg (1890 – 1971), fizičari. 

William Bragg (otac) i Lawrence Bragg (sin) su podijelili Nobelovu nagradu iz fizike 1915.g, ‘za svoj rad na analizi kristalne 

strukture uz pomoć rendgenskih zraka’. 

Sir Howard Walter Florey (1898 – 1968), patolog. 

Rođen u Adelaidu, Južna Australija, Howard Florey je primio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1945. (zajednička 

nagrada) ‘za pronalazak pencilina kao sredstva za liječenje brojnih zaraznih bolesti’. 

Sir Frank Macfarlane Burnet (1899 – 1985), medicinski naučnik i biolog. 

Rođen u Viktoriji, Frank Burnet je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1960. (zajednička nagrada) ‘za 

pronalazak stečene imunološke tolerancije’. 

Sir John Carew Eccles (1903 – 1997), fiziolog. 

John Eccles je rođen u Melburnu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1963. (zajednička nagrada) ‘za 

pronalaske vezane sa ionskim mehanizmima za podsticaj i inhibiciju perifernih i centralnih dijelova membrane nervnih ćelija‘. 

Profesor John Warcup Cornforth (1917 – 2007), hemičar. 

John Cornforth je rođen u Sidneju i primio je Nobelovu nagradu za hemiju 1975. (zajednička nagrada) ‘za svoj rad na 

stereohemizmu encimima-kataliziranih reakcija’. 

Profesor Peter Doherty (rođen 1940.), imunolog. 

Peter Doherty je rođen u Kvinslendu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1996. (zajednička nagrada) ‘za 

pronalaske u oblasti specifičnosti imunološke odbrane posredovanjem ćelija’. 

Profesor Barry Marshall (rođen 1951.), gastroenterolog i Dr Robin Warren (rođen 1937.), patolog. 

Barry Marshall i Robin Warren su dobili zajedničku Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2005. za pronalazak ‘bakterije 

Helicobacter pylori i njene uloge kod gastritisa i čira na želucu‘. 

Profesor Elizabeth Helen Blackburn (rođena 1948.), biolog. 

Elizabeth Blackburn je rođena u Hobartu i primila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2009. godine (zajednička 

nagrada) ‘za otkriće kako telomeri i enzim telomeraze štite hromosome‘. 

Australija ima i jednog dobitnika Nobelove nagrade za književnost. 

Patrick White (1912 – 1990), romanopisac i dramaturg. 

Rođen u Londonu od australijskih roditelja, Patrick White je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1973. ’za epsku i 

psihološku narativnu umjetnost koja je uvela jedan novi kontinent u književnost’. 


54 


Dio 5. 

Naša australijska priča 

Domorodačke kulture u Australiji 

su najstarije žive kulture na svijetu.

Naša australijska priča 

Ova kratka priča o Australiji ni u kom slučaju nije cijela 

priča, ali će vam dati predstavu o događajima koji su 

oblikovali našu državu i kulturu. Hiljadama godina ovu 

zemlju su naseljavali i o njoj se brinuli domorodački narodi. 

Dolazak Prve flote 1788. godine značio je da će im se svijet 

zauvijek promijeniti. Tokom 200 godina, Australija je naučila 

mnoge lekcije o jednakosti i ljudskim pravima na svom 

putu ka multikulturalizmu i pomirenju. Reforme koje smo 

donijeli znače da je australijska zajednica kojoj se vi sada 

pridružujete, vrsta zajednice u kojoj se svaka osoba osjeća 

uključenom i cijenjenom. 

Australijski domoroci 

Australijske domorodačke kulture su najstarije žive kulture 

na svijetu. Australijski domorodački narod ovdje živi 

između 40 000 i 60 000 godina. 

Kulture Aboridžina i Torres Strait ostrvljana se razlikuju 

jedna od druge. Oni imaju svoje jezike i tradicije. 

Historijski, aboridžinski narod potiče sa australijskog kopna 

i Tasmanije. Torres Strait ostrvljani potiču sa ostrva koja su 

smještena između gornjeg vrha Kvinslenda i Papua Nove 

Gvineje. Torres Strait ostrvljani imaju mnoge kulturološke 

sličnosti sa ljudima sa Papua Nove Gvineje i drugih 

pacifičkih ostrva. 

Jezici 

Prije britanskog naseljavanja, Aboridžini i Torres Strait 

ostrvljani su koristili preko 700 jezika i dijalekata. Danas 

se koristi oko 145 jezika. Nije bilo pisanog jezika. Oralne 

historije domorodačkih kultura od velike su važnosti zato 

što pričaju o ljudima i zemlji. Na primjer, priče poput onih 

koje opisuju poplavu u Port Phillip Bay-u u Viktoriji govore 

o stvarnom događaju koji se dogodio prije 10 000 godina. 

‘The Dreaming’ (Carstvo snova) i 

domorodačka umjetnost 

Razni domorodački klanovi imaju ime za ono što mi na 

engleskom jeziku zovemo ‘Dreaming’. ’The Dreaming’ ili 

’Dreamtime’ (Doba sna) predstavlja sistem znanja, vjerovanja 

i prakse koji služe kao vodilja u životu domorodaca. On 

pokazuje kako ljudi trebaju živjeti i kako se trebaju ponašati. 

Ljudi koji ne poštuju ta pravila budu kažnjeni. 

Aboridžinska umjetnost Kakadu 

Priče o Carstvu snova (The Dreaming) roditelji i stariji 

su pričali djeci. Ove priče su učile djecu o tome kako je 

njihova zemlja oblikovana i naseljavana, te kako se trebaju 

ponašati i zašto. Priče su također dale djeci dragocjene 

praktične životne lekcije, na primjer, o tome gdje naći 

hranu. 

Domorodačka muzika, pjesma i ples pričaju priče o Carstvu 

snova i svakodnevnom životu. Kada domoroci pjevaju i 

plešu, oni osjećaju vrlo duboku vezu sa svojim precima. 

Originalni oblici aboridžinske umjetnosti su bile gravure ili 

slike na stijenama i slikarski prikazi na zemlji. Neki od njih 

su stari čak 30 000 godina. Domoroci iz središnjeg dijela 

Australije su slikali tačkice i krugove koji su predstavljali 

zemlju ili priče iz Carstva snova. Ljudi na sjeveru Australije 

su slikali ljudske figure, životinje i duhove. 

‘The Dreaming’ je i danas važan sistem vrijednosti i 

vjerovanja za domorodački narod. 

Dio 5. – Naša australijska priča 55

56 

Dolazak prvih Evropljana 

u Australiju 

Rani evropski istraživači 

U 17. vijeku, evropski istraživači su otkrili dijelove svijeta koje 

su nazvali ‘Terra Australis Incognita’, što znači ‘nepoznata 

zemlja na jugu zemaljske kugle‘. 1606. godine Holanđanin 

Willem Janszoon, je pristao na zapadnoj strani Cape York 

poluostrva na sjevernom vrhu Australije. Skoro u isto 

vrijeme, španski brod kojeg je predvodio Luis Vaez de Torres 

je preplovio moreuz na sjeveru kontinenta. 

Kasnije u 17. vijeku, holandski moreplovci su istraživali 

obalu Zapadne Australije. Holanđani su nazvali ovu zemlju 

‘Nova Holandija’. 

Godine 1642. Abel Tasman je otkrio obalu nove zemlje koju 

je nazvao ‘Van Diemen’s Land’ (Van Diemenova zemlja, 

sadašnja Tasmanija). On je također plovio hiljade milja 

australijskom obalom. Njegova nepotpuna karta Nove 

Holandije pokazuje da je vjerovao da je ova zemlja spojena 

sa Papua Novom Gvinejom na sjeveru. 

William Dampier je bio prvi Englez koji je kročio nogom 

na australijsko tlo. U 1684. godini, on se iskrcao na 

sjevernozapadnoj obali. Zemlja je bila suha i prašnjava tako 

da je nije smatrao korisnom za trgovinu ili naseljavanje. 

Kapetan James Cook 

Evropljani nisu istraživali istočnu obalu Australije sve do 

dolaska Engleza Jamesa Cooka 1770. koji je plovio na 

svom brodu ‘Endeavour’ (Nastojanje). Britanska vlada je 

bila poslala Cooka na istraživačko putovanje na južnom 

Pacifiku. Plovio je istočnom obalom i uplovio u Botany Bay, 

u južnom dijelu današnjeg Sidneja. James Cook je nazvao 

ovu zemlju ‘New South Wales’ (Novi južni Vels) i proglasio 

ovo kopno vlasništvom Kralja George III. 

Abel Tasmanova karta ‘Nove Holandije’ iz 1644. godine 


Transport robijaša 

Australija je jedinstvena po tome što su njeni prvi evropski 

doseljenici bili većinom robijaši. Nakon što su Sjedinjene 

Države proglasile nezavisnost, Velika Britanija više nije 

mogla tamo slati svoje osuđenike. Britanski zatvori su 

postali pretrpani. Kada je broj robijaša postao prevelik, 

britanska vlada je morala za njih naći novo mjesto. Godine 

1786. Velika Britanija je odlučila poslati robijaše u novu 

koloniju - Novi južni Vels. Ovo prebacivanje osuđenika se 

zvalo ‘deportacija’. 

Prva kolonija 

Prvi guverner Novog južnog Velsa bio je kapetan Arthur 

Phillip. On je bezbjedno doveo svoju prvu flotu sa 11 

brodova iz Britanije na drugi kraj svijeta. Tako se dobro 

brinuo za prehranu i dobrobit robijaša da je samo mali broj 

umro tokom plovidbe. 

Kapetan Filip je uplovio sa Prvom flotom u Sidnejski zaliv 

26. januara 1788. Na ovaj dan svake godine slavimo Dan 

Australije. 

Prva flota je krenula iz Britanije i uplovila u Sidnejski zaliv 1788. godine 

Rani period 

Prve godine naseljavanja su bile vrlo težak period. Guverner 

Phillip se pobrinuo da ljudi ne umiru od gladi tako što su 

svi dobijali iste porcije, uključujući njega samoga i njegove 

službenike. Njegov zdrav razum i odlučnost pomogli su da 

kolonija preživi te teške rane godine. 

Teške poslove u ranom periodu naseljavanja je obavljala 

robijaška prisilna radna snaga. Bili su bičevani ako ne bi 

teško radili, ako bi pobjegli ili se napili. Ako bi počinili 

ozbiljan kriminal, bili bi poslani u udaljena mjesta ili 

obješeni. Robijaši koji su odslužili svoje kazne postali su 

slobodni muškarci i žene, te su se priključili zajednici da 

rade i podižu porodicu.

Nove mogućnosti 

Prvu evropsku populaciju u Australiji su sačinjavali Englezi, 

Škoti, Velšani i Irci. Škoti, Velšani i Irci su u prošlosti često bili 

u ratnom sukobu sa Englezima, međutim u Australiji, ove 

četiri grupe živjele su i radile zajedno. 

Robijaši i bivši robijaši su pronašli nove mogućnosti u ovoj 

koloniji. Vojni oficiri su iskoristili vrijeme i počeli se baviti 

trgovinom pri čemu su zaposlili robijaše i bivše robijaše 

da im pomognu. Ubrzo nakon toga, neki bivši robijaši 

su započeli svoje biznise kao trgovci. Ostali su se dobro 

snašli kao farmeri, trgovci, vlasnici prodavnica i poreznici. 

Žene, bivše robijašice, također su bile uspješne u poslu i na 

mnoge načine imale više slobode nego žene u Engleskoj. 

Caroline Chisholm (1808 – 1877) 

Caroline Chisholm je 

bila vodeći društveni 

reformator koja je 

poboljšala život djevojaka 

u ranim kolonijama. 

Caroline je stigla u 

Australiju sa mužem, 

vojnim oficirom, i petero 

djece 1838. godine. 

Pomagala je ženama 

doseljenicama koje su 

živjele na ulicama Sidneja. U toku nekoliko godina 

osnovala je 16 hostela za žene doseljenice širom 

kolonije. 

Caroline je uložila puno truda da poboljša život na brodu 

za ljude koji su putovali u kolonije. Osnovala je i kreditni 

plan za ljude koji su živjeli u neimaštini da se prekine 

ciklus zavisnosti od siromaštva. 

Danas, mnoge škole u Australiji nose ime po Caroline 

Chisholm. Bila je poznata kao ‘prijateljica doseljenika’ 

koja se beskrajno trudila da pomogne ljudima da 

započnu novi život. 

Prosvijećeni guverner 

Poput guvernera Phillipa, guverner Lachlan Macquarie 

ima važno mjesto u našoj ranoj historiji. On je upravljao 

kolonijom Novi južni Vels između 1810. i 1821. godine. On je 

razvio koloniju za slobodno naseljavanje, a ne kao robijašku 

koloniju. Unaprijedio je rad na farmama, izgradio nove 

puteve i javne sadržaje. On je poticao istraživanje Australije. 

Macquarie je također ulagao novac u obrazovanje i 

poštovao prava bivših robijaša. Nekim bivšim osuđenicima 

je dao posao da budu suci ili državni službenici. 

Guverner Macquarie je priznat u našoj historiji kao čovjek 

koji je donio pozitivne promjene u koloniji. Univerzitet 

Macquarie u Novom južnom Velsu je po njemu dobio ime. 

Naše robijaško naslijeđe 

Nakon što je je Macquarie stupio sa dužnosti, počelo je 

vladati mišljenje da guvernerova pozicija daje previše 

moći jednom čovjeku, pa je stoga 1823. godine formirano 

Zakonodavne vijeće Novog južnog Velsa, čiji je zadatak bio da 

daje savjete novoizabranom guverneru. Zakonodavno vijeće 

je pokušalo uvesti reforme u koloniji u okviru kojih su robijaši 

trebali biti adekvatno kažnjeni i da ne žive previše dobro. 

Međutim, Vijeće nije moglo ugasiti sve postojeće mogućnosti 

za robijaše koji su živjeli u Novom južnom Velsu i drugim 

kolonijama koje se osnovane u Australiji u ranom 19. vijeku. 

Sve ukupno, više od 160 000 robijaša je bilo deportovano 

u Australiju. Velika Britanija je prestala slati robijaše u Novi 

južni Vels 1840., u Tasmaniju 1852., a u Zapadnu Australiju 

1868. godine. 

Djeca osuđenika su uvijek bila slobodna, tako da je podjela 

između robijaša i doseljenika postepeno počela nestajati. 

Od 1850.-tih godina, naseljenici su upravljali kolonijama i 

željeli su izgraditi ugledna društva. Počeli su se stiditi svoje 

robijaške prošlosti i nisu o tome pričali. Nekih sto godina 

kasnije, ovaj osjećaj srama se promijenio. Australijanci su 

počeli biti ponosni na svoju robijašku prošlost i mnogim 

ljudima sada je drago kad pronađu pretka robijaša. 

U duhu ovog prihvatanja, Australijanci su postali narod 

kojem nije važna nečija porodična prošlost ili prijašnje 

ponašanje. Mi prihvatamo ljude onakve kakve ih 

upoznamo i dajemo im jednaku šansu (‘fair go’). 


58 

Domorodački narod nakon 

evropskog naseljavanja 

Procjenjuje se da je bilo između 750 000 i 1.4 miliona 

Aboridžina i Torres Strait ostrvljana u Australiji u trenutku 

kada je počelo evropsko naseljavanje. Njihov broj je 

uključivao oko 250 različitih naroda i preko 700 jezičkih 

grupa. 

Odmah po naseljavanju u Australiji, britanska vlada nije 

sklopila nikakav sporazum sa aboridžinskim narodom. 

Domorodački narodi su imali svoju privredu i drevnu vezu 

sa zemljom. Vlada nije mogla to priznati jer takvi sistemi i 

vjerovanja nisu postojali u Evropi. Aboridžini nisu uzgajali 

prirodne kulture niti su izgrađivali domove da bi živjeli na 

jednom mjestu, kao što su to radili Britanci, pa je vlada 

smatrala da oni nemaju nikakav osjećaj za vlasništvo. Vlada 

se osjećala slobodnom da preuzme zemlju. 

Presudni uticaj 

Prvi guverneri su dobili naredbu da ne nanose štetu 

aboridžinskom narodu, ali britanski doseljenici su se naselili 

na aboridžinsku zemlju pri čemu su mnogi Aboridžini bili 

pobijeni. Naseljenici obično nisu bili kažnjavani za takav 

kriminal. 

Neki Aboridžini i evropski naseljenici su mogli živjeti zajedno 

u miru. Neki su zaposlili Aboridžine na ovčijim i stočnim 

farmama. Guverner Macquarie je ponudio Aboridžinima 

njihovu vlastitu zemlju da se na njoj bave poljoprivredom i 

da osnuju školu za aboridžinsku djecu. Međutim, vrlo mali 

broj Aboridžina je želio živjeti poput ostalih doseljenika. Nisu 

željeli izgubiti svoje kulturne tradicije. 

Ne znamo tačno koliko je domorodaca ubijeno u bitkama 

za zemlju, ali znamo da je pri tome poginulo stotine 

hiljada Aboridžina. Najveće ubice aboridžinskog naroda su 

bile bolesti koje su Evropljani donijeli sa sobom. Gubitak 

aboridžinskih života je bio katastrofalan. U Viktoriji 1830.tih 

godina, aboridžinska populacija je brojala 10 000 ljudi. 

1853. godine, zabilježeno je samo 1907 Aboridžina. 


Historijske prekretnice 

Istraživanja u unutrašnjosti Australije 

U Novom južnom Velsu, rani naseljenici su se suočili sa 

vrlo teškim uslovima života. Vrlo mali dio Australije ima 

plodnu zemlju. Aboridžini su naučili da se nose sa ovakvim 

uslovima života i žive u takvoj okolini, iako je i njima bilo 

teško u toku suše. 

Prva velika prepreka na koju su naišli naseljenici iz Sidneja, 

koji su istraživali unutrašnjost, bio je planinski lanac koji 

se proteže 50 kilometara zapadno od Sidneja - Blue 

Mountains (Plave planine). 1813. godine, trojica istraživača, 

Blaxland, Wentworth i Lawson, konačno su prešli planinu. 

Cesta i željeznička pruga kroz Plave planine i danas slijede 

njihovu rutu. 

Iza planina istraživači su otkrili otvorenu ravnicu 

pogodnu za uzgoj ovaca i stoke. Međutim, malo dublje u 

unutrašnjosti, naišli su na suhe pustinjske predjele. Imali 

su poteškoća da nađu vodu i da nose dovoljno hrane 

ze preživljavanje. Istraživač njemačkog porijekla Ludwig 

Leichhardt je nestao 1848. pokušavajući preći kontinent od 

istoka do zapada. 

1860. godine, Burke i Wills se krenuli iz Melbourna da 

pređu Australiju od juga do sjevera. Predvodili su veliku 

ekspediciju, ali su se na putovanju suočili sa velikim 

poteškoćama. Bourke i Wills nisu bili iskusni za takvo 

putovanje. Dobili su stručnu pomoć od aboridžinskog 

naroda Yandruwandha, ali oba istraživača su umrla na 

povratku ekspedicije. Iako Burke i Wills nisu uspjeli završiti 

svoju ekspediciju, njihova priča je zabilježena u umjetnosti 

i književnosti. Ona predstavlja tragičan primjer prirodne 

surovosti naše zemlje. 

Istraživačka ekspedicija kroz Australiju koju su predvodili Burke i Wills 

1860. godine

Naseljenici i pioniri 

Čak i kad su naseljenici imali komad plodne zemlje, život 

je bio težak. Nakon poplava i suša, farmeri su obično 

morali započinjati sve ispočetka. Do 1838. godine, vuna 

je bila glavna izvozna roba pa bi u sušnim periodima, ili 

ako bi pale svjetske cijene vune, naseljenici bankrotirali. 

Međutim, ljudi su se oporavljali i nastavljali dalje boriti. 

’Australijski borac’ (‘Aussie battler’) je naziv koji dajemo 

osobi koja preživi takva teška vremena. Naziv ‘Aussie battler’ 

simbolizuje australijski borilački duh i otpornost. Pioniri, 

među kojima su bili muškarci i žene, dobili su priznanje za 

svoju hrabrost koju su iskazali tokom teških vremena. Žene 

su obično morale voditi biznis ili farmu dok su im muževi 

bili odsutni ili kad bi umrli. 

U toku ovih prvih okrutnih godina rodio se australijski 

‘drugarski duh’ (mateship). On je bio jako izražen među 

muškarcima koji su putovali kroz zabačene krajeve, šišajući 

vunu i tjerajući stoku. Naseljenici su također pomagali jedni 

drugima da izađu iz nevolje. Ova tradicija je još uvijek dio 

australijskog života. Na primjer, hiljade ljudi dobrovoljno 

gasi šumske požare svake godine. 

Zlatna groznica 

Otkriće zlata u Novom južnom Velsu početkom 1851. 

godine je opisano kao ‘otkriće koje je promijenilo naciju’. 

Ubrzo nakon toga, zlato je također pronađeno u Viktoriji, 

novoj nezavisnoj koloniji. 

Do kraja 1852. godine, 90 000 ljudi iz cijele Australije i drugih 

dijelova svijeta je došlo u Viktoriju u potrazi za zlatom. 

Zlato je pronađeno u Novom Južnom Velsu i Viktoriji 1851. godine 

Protest na rudarskom nalazištu Eureka je zabilježen kao 

veliki demokratski trenutak u australijskoj historiji. Na 

nalazištu zlata u Ballaratu 1854. godine, kopači zlata su 

održali veliki protest protiv okrutnog načina na koji su 

državni službenici upravljali nalazištem zlata. 

Vladine trupe strogo su postupale sa kopačima zlata 

kada su ubirali pristojbu za dozvolu za kopanje. Dana 

11. novembra 1854. godine, 10 000 ljudi skupilo se na 

Bakery Hill-u u Ballaratu da usvoje povelju o osnovnim 

demokratskim pravima. Htjeli su da mogu kopati zlato, a 

da ne moraju plaćati visoke pristojbe za dozvolu. Također 

su htjeli da mogu glasati za ljude da ih predstavljaju u 

parlamentu u Viktoriji. 

Jedna mala grupa je izgradila utvrdu od palisada na 

rudarskom nalazištu Eureka gdje su istaknuli svoju 

buntovničku zastavu na kojoj se nalazio južni križ. Vladini 

službenici su poslali vojsku da napadnu utvrdu u jutro 3. 

decembra 1854. godine. Kopači zlata su ubrzo bili poraženi 

i oko 30 ih je bilo ubijeno. 

Eureka zastava 

Kada su buntovničke vođe bile stavljene pred sud zbog 

veleizdaje, nijedna porota ih nije htjela osuditi. Kraljevska 

komisija je ustanovila da vlada nije imala pravo i mnogi 

zahtjevi rudara bili su ispunjeni. Njihovoj želji da imaju 

političkog zastupnika bilo je takođe udovoljeno. U roku od 

godinu dana, Peter Lalor, vođa pobunjenika, je postao član 

parlamenta u Viktoriji. 

Tokom narednih godina, pobuna na Eureci je postala 

simbolom protesta i našeg vjerovanja u jednaku šansu. 

Zlatna groznica je izmijenila Australiju na mnoge načine. 

U toku ovog perioda, cjelokupna populacija u Australiji 

se povećala sa 43 000 u 1851. godini do 1.7 miliona 1870. 

godine. Prve željezničke pruge i telegrafi su stavljeni u 

funkciju 1850.-tih godina da bi povezali rastuću populaciju. 

Velike naslage zlata su pronađene u svim kolonijama 

osim u Južnoj Australiji. Ekonomija je cvjetala, a zlato je 

postalo dragocijenija izvozna roba od vune. Do otprilike 

1890. godine, Australija je vjerovatno imala najviši životni 

standard na svijetu. 


60 

‘Divlji vlasnici zemlje‘ i farmeri 

Počevši od ranog kolonijalnog perioda, ljudi poznati 

pod nazivom ‘squatters’ (divlji vlasnici zemlje) su preuzeli 

ogromne komade zemlje da bi se bavili farmerstvom. Mada 

je bio slučaj da za tu zemlju obično nisu morali plaćati, ‘divlji 

vlasnici’ su smatrali da je ona njihova. Nakon perioda zlatne 

groznice, bilo je vrlo teško vratiti natrag ovu zemlju. 

1860.-tih, vlada je htjela prodati zemlju, koju su ‘divlji 

vlasnici’ zaposjeli, muškim radnicima i njihovim porodicma 

da osnuju farme. Međutim, oni su pokušali za sebe zadržati 

što veće komade zemlje uzimajući je u najam, posebno 

komade na najboljim mjestima. 

Novi farmeri su se sočili sa teškom klimom i dok nisu 

izgrađene željeznice, bili su daleko od tržnica. Prilika za 

većom zaradom u gradovima uvijek je činila rad na zemlji 

neprivlačnim. 

Međutim, farmeri u Južnoj Australiji su bili uspješni, i tu 

je započela australijska tradicja inovacija sa pronalascima 

mašina koje olakšavaju rad na farmi. Plug za iskopavanje 

panjeva (iz 1870.-tih), na primjer, omogućavao je da 

korjenita zemlja bude lako raščišćena za sadnju usjeva. 

Doseljavanje 1800.-tih godina 

Ranih 1800.-tih godina, glavni doseljenici su bili Englezi, 

Škoti, Velšani i Irci. Njihova baština je služila kao osnova 

za izgradnju naše nacije. Način provođenja slobodnog 

vremena, kulturne aktivnosti i vjerski običaji su bili isti 

kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, pristigle su i 

male grupe doseljenika iz Evrope i Azije. Tokom 1800.-tih 

među evropskim doseljenicima su bili Italijani, Grci, Rusi, 

Maltežani, Poljaci, te Francuzi koji su radili na proizvodnji 

vina. Radilo se uglavnom o mlađim muškarcima koji su bili 

u potrazi za poslom i bogatstvom, te mornarima koji su 

napustili svoje brodove. 

Kineski doseljenici su počeli stizati u Australiju nakon 1842. 

godine. Njihov broj se povećao nakon pronalaska zlata, a 

na nalazištima su se počele javljati rasne tenzije. One su 

ponekad dovodile do nereda usmjerenih protiv Kineza, 

kao što su oni u Bendigu 1854. Rasne tenzije su rezultirale 

u prvim useljeničkim ograničenjima u Viktoriji 1855. i u 

Novom južnom Velsu 1861. godine. 

Nakon zlatne groznice 1850.-tih godina, većina Kineza se 

vratila kući. Među onima koji su ostali bili su radnici na 

tržnici koji su dobavljali svježe voće i povrće, vrlo potrebne 

namirnice u sušnim područjima. 


Od 1860.-tih godina, doseljenici iz Irana, Egipta i Turske 

vodili su karavane kamila u zabačenim dijelovima 

Australije. Osim naziva ’indijski goniči kamila’, bili su poznati 

i kao ‘Afghans’ (Afganistanci), uglavnom zbog slične odjeće 

i zajedničkog vjerovanja u islam. Ovi goniči kamila smatrani 

su pionirima u unutrašnjosti Australije. Oko 4000 Indijaca i 

6000 ostrvljana iz pacifičkog područja su također radili na 

proizvodnji šećera i uzgoju banana u Kvinslendu. 

Od 1880.-tih, radnici iz Libana su stigli u Australiju. Mnogi 

Libanci su se bavili proizvodnjom tekstila i odjeće. Libanske 

porodice su bile vlasnici većine prodavnica tekstila u 

unutrašnjosti Australije, tradicija koja se i danas zadržala. 

‘Afganski’ goniči kamila u zabačenom dijelu Australije 

Rezervati za Aboridžine 

Nakon prvih bitaka između aboridžinskog naroda i 

doseljenika, Aboridžini su živjeli na ivici društva. Neki 

su radili na ovčijim i stočnim stanicama u zabačenim 

krajevima za vrlo niske nadnice. Kolonijalne vlade su 

otvorile rezervate gdje su Aboridžini mogli živjeti, ali u 

njima nisu mogli voditi svoj tradicionalni život. Nisu mogli 

loviti životinje i skupljati hranu kao što su željeli. 

Kasnih 1800.-tih, kolonijalne vlade su oduzele Aboridžinima 

prava. Rekli su aborddžinskom narodu gdje će živjeti, sa 

kim mogu stupiti u brak i mnogim roditeljima su oduzeli 

djecu. Ova djeca su poslana ‘bijelim’ porodicama ili u 

državna sirotišta. Ova praksa se više ne primjenjuje, ali je 

ostavila dubok osjećaj tuge među aboridžinskim narodom 

i mnogim Australijancima.

Pravo glasa 

‘Suffragettes’ (pobornice za žensko pravo glasa) je bio 

termin koji se koristio širom svijeta za žene koje su se borile 

za pravo glasa na izborima. U toku 1880.-tih i 1890.-tih, 

svaka kolonija je imala najmanje jedno društvo za borbu 

za pravo glasa. ‘Suffragettes’ su prikupile hiljade potpisa na 

peticijama da ih predoče parlamentima u kolonijama. 

1895. godine, žene u Južnoj Australiji su dobile pravo glasa, 

kao i pravo da se kandiduju za parlament. Žene u Zapadnoj 

Australiji su dobile pravo glasa 1899. godine. 

1902. godine, Australija je bila prva zemlja koja je 

istovremeno dala ženama pravo da glasaju i da se 

kandiduju za australijski parlament. Domorodačke žene 

(i muškarci) nisu imali pravo glasa sve do 1962. godine. 

Edith Cowan je postala prva žena parlamentarac kad je 

izabrana u parlament Zapadne Australije 1923. godine. 

Tek 1943. godine prva žena, Enid Lyons, je postala član 

australijskog saveznog parlamenta. 

Catherine Spence (1825 – 1910) 

Catherine Spence je bila 

pisac, propovjednica, 

feministkinja i borac za 

žensko pravo glasa. 

Catherine Spence se 

doselila u Australiju 

iz Škotske. Ona je bila 

dobitnica nagrada za 

romane koji su opisivali 

život u Australiji, a pisala 

je i školske knjige. 

Pomogla je u osnivanju organizacije koja je pomagala 

djeci beskućnicima, te davala podršku novim 

obdaništima i državnim srednjim ženskim školama. 

Ona je bila prva žena koja se kandidovala za parlament. 

Dobila je mnogo glasova, ali nije osvojila mjesto 

parlamentarca. Godine 1891. postala je potpredsjednica 

Ženske lige za pravo glasa žena u Južnoj Australiji. 

Catherine Spence predstavlja simbol svega onoga šta 

žena može da postigne, čak i tokom vremena kad su na 

snazi ograničenja. 

Federacija 

Kolonije su se samostalno razvijale, ali krajem 19. vijeka 

razvio se zajednički osjećaj nacionalnog pripadanja. Ovaj 

osjećaj je izražen u riječima himne ‘Advance Australia 

Fair‘. Pjesmu je napisao Peter Dodds McCormick i prvi put 

je otpjevana u Sidneju 1878. godine. Ona je sada naša 

državna himna. 

Pred kraj 19. vijeka, učinjena su dva pokušaja da se kolonije 

ujedine. U 1889. Sir Henry Parkes je pozvao na formiranje 

nove nacije. Australazijska federacijska konferencija je 

održana 1890. godine da raspravi o ideji da Australija 

postane federacija. 

Nakon izvjesnog odlaganja, koraci ka fomiranju federacije 

su postali sve brži 1893. godine. Izbornici su birali članove 

za narednu ustavnu konvenciju. Birači su glasali u dva 

kruga referenduma da prihvate ustav. Činjenica što je 

proces stvaranja federacije bio zasnovan na željama naroda 

pokazuje koliko je Australija bila napredna. 

Dan Federacije u Brisbane-u 1901. godine 


62 

Britanska vlada se složila da Australija može upravljati 

sobom i prva vlada je položila zakletvu pred velikim 

mnoštvom u sidnejskom Centennial parku 1. januara 

1901. godine. Savezni premijer nove nacije je bio Edmund 

Barton, koji je predvodio federacijski pokret u Novom 

južnom Velsu. 

Australija je sada bila nacija, ali još uvijek kao dio britanske 

imperije. Nije imala punu ovlast što se tiče odbrane i 

inostranih poslova sve do 1931. godine. Iako je nacionalni 

osjećaj bio sve izraženiji, britanski duh je još uvijek bio vrlo 

prisutan. 

Sir Edmund Barton 

Rađanje političkih stranaka 

U periodu do 1880.-tih, radnici u Australiji su oformili jak 

sindikat. U teškim vremenima kada je vladala ekonomska 

depresija i suša, ovi sindikati su organizovali štrajkove da 

zaštite svoje nadnice i uslove rada. Radnici su se potom 

okrenuli politici. Godine 1891. stvorili su Laburističku 

stranku (Labor Party). 

Prvi zadatak Laburističke stranke bio je da vrate i poboljšaju 

radničke nadnice i uslove rada. Ljudi srednje klase su imali 

komotniji život, ali su razumjeli situaciju radnika. Formirani 

su službeni odbori koji su imali zadatak da odrede 

nadnice i spriječe štrajkove. U 1907. godini Federalni sud 

za pomirenje i arbitražu je odredio minimalnu nadnicu 

da bi radni čovjek sa ženom i troje djece mogao živjeti u 

‘skromnom’ komforu. 


Kako se Laburistička stranka širila, sve ostale stranke 

su se udružile u Liberalnu stranku 1910. Ova stranka je 

imala više naziva. Između dva rata, postala je Nacionalna 

stranka, zatim Ujedinjena australijska stranka, a 1944. 

godine osnovana je Liberalna stranka (Liberal party) koju 

znamo danas. To se dogodilo nakon konferencije koju 

je predvodio Robert Menzies i koja je uključivala mnoge 

nelaburističke stranke. Sir Robert Menzies je postao savezni 

premijer sa najdužim stažom na vlasti. 

Nakon Prvog svjetskog rata, osnovana je Seljačka stranka 

(Country Party) da bi se borila za prava farmera. Danas 

poznata kao Nacionalna stranka (Nationals), obično je u 

koaliciji sa Liberalnom strankom. 

Zakon o ograničenju useljavanja iz 

1901. godine 

Politika ‘Bijela Australija’ je prevedena u zakon kada je 

usvojen Zakon o ograničenju useljavanja u decembru 

1901. godine (Immigration Restrictions Act 1901). To je bila 

prepreka doseljenicima da rade u Australiji i ograničavalo je 

useljavanje doseljenika koji nisu bili bijelci. 

Svi oni koji su bili ne-evropskog porijekla morali su polagati 

test koji se sastojao u diktiranju 50 riječi na evropskom 

jeziku. Članovi Kineske trgovačke komore, advokat William 

Ah Ket i vodeći kineski biznismeni, javno su protestovali 

zbog toga, ali to nije rezultiralo u izmjeni zakona. 

Kineze, Indijce, ostrvljane iz Pacifika i ljude sa Srednjeg 

istoka uveliko su zamijenili doseljenici iz južne Evrope u 

novoj australijskoj federativnoj državi, ali njihov kulturni 

doprinos već je bio postao dio australijskog društvenog 

identiteta. 

Prvi svjetski rat, 1914 - 1918 

Izuzevši manje sukobe između doseljenika i Aboridžina, 

Australija je u cijelom periodu bila vrlo mirna država. Nije 

bilo građanskih ratova ni revolucija. Prvi naseljenici su bili 

vrlo odani britanskoj imperiji.

Međutim, kao evropska zemlja koja je imala istureni 

položaj u blizini Azije, Australija je bila ranjiva, naročito 

nakon što je Japan postao velika sila. Australija se oslanjala 

na britansku imperiju i jačinu njene mornarice u svojoj 

odbrani. Australija se borila u oba svjetska rata da bi 

održala britansku imperiju jakom i da zaštitimo sami sebe. 

Australijski vojnici su ušli u Prvi svjetski rat 1915. godine 

napadom na njemačkog saveznika, Tursku. Australijanski 

i novozelandski korpusi su dobili svoje dijelove na 

Gallipoljskom poluostrvu koje je trebalo napadati. 

Iskrcani na pogrešnom mjestu, morali su se penjati uz 

strme stijene dok su na njih pucale turske trupe. Nekako 

su se uspjeli uspeti uz stijene i ukopati u rovove, iako 

je mnogo mladih vojnika izginulo. Australijanci su vrlo 

ponosni na duh anzaških vojnika. 

Gallipoljsko poluostrvo za vrijeme Prvog svjetskog rata 

Datum iskrcavanja u Gallipolju (25. april) je nacionalni 

praznik. Dan nosi naziv Anzac Day (Dan Anzaka), što je 

kratica za australijski i novozelandski vojni korpus. 

Nakon Gallipolja, australijske snage su se borile na 

zapadnom frontu u Francuskoj. Ovdje su dobili naziv 

‘kopači’ zato što su provodili puno vremena kopajući 

i praveći rovove. Predvođeni svojim komandirom, 

generalom John Monashom, australijski ‘kopači’ su osvojili 

velike pobjede u bitkama protiv Njemačke. 

Australijski vojnici i žene su također služili na Srednjem 

istoku, učestvujući u odbrani Seuckog kanala i 

savezničkom osvajanju Sinajskog poluostrva. 

Simpson i njegov magarac - John 

Simpson Kirkpatrick (1892 – 1915) 

John Simpson Kirkpatrick 

je bio vojnik koji je ušao u 

australijsku legendu. 

Kao običan vojnik, John 

Simpson je služio u vojnoj 

ambulantnoj službi kao 

nosilac ranjenika na 

nosilima. Bilo je teško 

nositi nosila preko brda 

i dolina. U suprotnosti 

sa vojnim naredbama, 

koristio je magarca, koji se zvao Duffy, da bi pomogao 

odvesti ranjene vojnike na sigurno mjesto. 

Danju i noću, iz sata u sat, rizikovali su svoje živote 

putujući između ratnog fronta i vojne baze na plaži. 

Redov Simpson je stigao u Galipolje 25. aprila 1915. 

godine. Poginuo je samo četiri sedmice kasnije od 

neprijateljskog metka . Vojnici u bazi na plaži gledali su 

u nijemoj žalosti dok je Duffy, još uvijek noseći ranjenog 

vojnika, kaskao plažom bez svog mladog gospodara. 


64 


Legenda o Anzaku 

Anzak tradicija je započeta 25. aprila 1915. godine kada su se jedinice australijskog i novozelandskog vojnog korpusa 

(Australian and New Zealand Army Corps - ANZAC) iskrcale na poluostrvu Gallipolje u Turskoj. 

Taj dan je označio početak vojne akcije koja je trajala osam mjeseci i završila sa oko 25 000 australijskih žrtava, 

uključujući 8700 poginulih ili onih koji su kasnije podlegli ranama ili bolestima. Hrabrost i srčanost vojnika na Gallipolju 

je postala legendarna, a riječ ‘Anzac’ je postala ustaljeni izraz u jeziku u Australiji i Novom Zelandu. 

Prva godišnjica tog iskrcavanja je obilježena 1916. godine u Australiji, Novom Zelandu i Engleskoj, kao i među trupama 

u Egiptu. Te je godine 25. april proglašen kao Dan Anzaka (Anzac Day). 

Već tokom 1920.-tih godina, svečanosti povodom Dana Anzaka su održavane širom Australije, a savezne države su 

proglasile Dan Anzaka državnim praznikom. U glavnim gradovima su podignuti veliki spomenici palima u ratu, a u 

gradovima i gradićima širom zemlje su izgrađene spomen ploče u znak sjećanja na mlade muškarce i žene ubijene u 

tom ratu i u kasnijim sukobima. 

Danas se Dan Anzaka obilježava u čast onima koji su služili u ratovima, sukobima i mirovnim operacijama. To nije 

vojna svečanost u pravom smislu. Ona ne slavi pobjedu – vojna akcija u Gallipolju je završila porazom. Na ovaj dan 

odajemo počast vrlinama običnih vojnika i žena kao što su drugarski duh, izdržljivost te zadržavanje smisla za humor u 

nevolji. Danas, Dan Anzaka se obilježava u Australiji i svuda u svijetu. Australijski vojnici i žene koji su služili u drugom 

svjetskom ratu i ostalim sukobima, kao i vojnici iz mirovnih misija i veterani iz savezničkih zemalja, svi zajedno ponosno 

marširaju na paradama na Dan Anzaka. 

Vojna služba u zoru na Dan Anzaka u Gallipolju

Velika depresija (The Great Depression), 1929 – 1932 

Velika depresija je bio period vrlo teškog života za ljude u Australiji. Ona je započela istovremeno kada je pala tržišna berza u 

Njujorku, ali postojali su i drugi faktori koji su doveli do depresije - pad izvoznih cijena robe i prodaje, manje inostranih kredita, 

pad državne potrošnje i građevinske industrije. Do sredine 1932. godine, skoro 32 posto Australijanaca je bilo bez posla. 

Posljedice depresije na australijsko društvo bile su 

poražavajuće. Bez zaposlenja i redovnih prihoda, mnogi 

ljudi su izgubili svoje domove. Bili su prisiljeni da žive u 

improvizovanim skloništima bez grijanja i sanitarija. Neki 

očevi su napustili porodice ili se okrenuli alkoholu. Radnička 

djeca su počela napuštati školu sa 13 ili 14 godina. Mnoge 

žene su obavljale obične poslove van kuće uz podizanje 

djece i brigu o domaćinstvu za što nisu imale pomoć. 

U periodu prije depresije, australijska vlada nije imala 

jedinstven program za nezaposlene. Osim na dobrotvorne i 

neke privatne organizacije, siromašni svijet se morao oslanjati 

na programe zapošljavanja te projekte javnih radova. 

Ekonomija se počela oporavljati 1932. godine ali, u 

mnogim slučajevima, šteta nanesena porodicama se 

nije mogla popraviti. Za vrijeme Velike depresije, bila 

je naglašena vitalna uloga australijskih dobrotvornih 

organizacija i volontera. 

Sir Charles Kingsford Smith (1897 – 1935) 

Narodna kuhinja u doba Velike depresije 

Sir Charles Kingsford Smith je bio hrabri pilot, avijatičarski pionir i australijski heroj. 

U Prvom svjetskom ratu, Charles Kingsford Smith, se borio na Gallipolju i letio je sa 

britanskim kraljevskim vazduhoplovnim jedinicama. 

Svoje najveće dostignuće je ostvario kada je prvi put preletio Pacifik od Kalifornije do 

Kvinslenda 1928. godine. Kada je njegov avion, Southern Cross (Južni križ), konačno 

stigao u Australiju, 25 000 razdraganih obožavalaca dočekalo je svog heroja koga su zvali 

‘Smithy’. Dobio je vitešku nagradu za služenje u avijaciji 1932. godine. 

Poginuo je tragično 1935. godine kada se njegov avion srušio na letu od Engleske do 

Australije i nakon toga nikad nije pronađen. 

Sir Charles Kingsford Smith je nazvan najvećim svjetskim avijatičarem, a poznat je i po tome što je u sred depresije 

imao ulogu istinskog australijskog heroja kojeg su ljudi poštovali. 


66 

Drugi svjetski rat, 1939 - 1945 

U Drugom svjetskom ratu, Australijanci su se borili na strani 

savezničkih trupa u pustinjama Sjeverne Afrike i mnogim 

drugim područjima. U Sjevernoj Africi, u gradu Tobruku, 

dugo su odolijevali opsadi Nijemaca i Italijana. Neprijatelji 

su ih nazvali ‘Pacovi iz Tobruka‘ (Rats of Tobruk) jer su 

bili satjerani u bezizlaznu situaciju i hranili se otpacima. 

Australijanci su se borili i opstali u tim strašnim uslovima, 

pa su i sami prihvatili to ime. Njihovo odolijevanje opsadi 

je pokazalo da su ti muškarci i žene imali borbeni duh kao 

i ‘kopači’ iz Prvog svjetskog rata. Vojnici su i sami bili svjesni 

da moraju opravdati tu veliku tradiciju. 

Kad je Japan započeo vojne operacije u Pacifiku, australijski 

vojnici i žene su se vratili kući. Međutim, prije nego što su 

se mogli vratiti, morali su odbraniti Papua i Novu Gvineju. 

Ovaj ogromni zadatak trebali su izvršiti redovni vojnici i 

slabo obučeni mladi regruti. Borili su se protiv neprijatelja 

u džungli duž strmog i blatnjavog puta poznatog pod 

nazivom Kokoda Track. Australijske trupe spriječile su 

Japance da napreduju, pa je Kokoda Track zajedno sa 

Ancac Cove u Gallipolju postalo mjesto hodočašća za 

mnoge Australijance. 

Papuanski nosač pomaže ranjenom vojniku na stazi Kokoda Track 

Kada su Japanci zauzeli veliku britansku bazu u Singapuru 

1942. godine, 15 000 australijskih vojnika je bilo poslano 

na prisilni rad na tajlandsko-burmanskoj željeznici. Za 

vrijeme izgradnje ove željeznice pod Japancima u Drugom 

svjetskom ratu, umrlo je hiljade australijskih i britanskih 

zatvorenika. 


Jedna od natežih australijskih ratnih uspomena bila je 

japanska okrutnost prema ovim zatvorenicima. Iako su 

australijski ratni zarobljenici dali sve od sebe da se brinu 

jedan za drugoga, nepraveći razliku između oficira i običnih 

vojnika, mnogi Australijanci su umrli. 

Dan sjećanja na poginule u ratu 

(Remembrance Day) 

Osim svečanosti na Dan Anzaka, Dan sjećanja je također 

dan kad se Australijanci sjećaju svih onih koji su služili i 

poginuli u ratu. U 11 sati ujutro 11. novembra (11. mjeseca) 

svake godine, Australijanci zastanu da odaju počast 

žrtvama, muškarcima i ženama, koji su poginuli ili patili u 

ratovima i sukobima, kao i onima koji su služili u vojsci. Na 

ovaj dan nosimo crveni mak. 

Crveni makovi se od Prvog svjetskog rata koriste kao simbol sjećanja na 

pale vojnike 

Australijske odbrambene snage su u skorašnje vrijeme 

bile uključene u sukobe u Istočnom Timoru, Iraku, Sudanu 

i Afganistanu, a učestovali su i u mirovnim UN misijama u 

mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Srednji istok 

te azijsko pacifički region.

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop 

(1907 – 1993) 

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop 

je bio hrabar, brižljiv ljekar 

i australijski ratni heroj. 

Za vrijeme Drugog 

svjetskog rata, Weary je 

bio vojni ljekar. Njega i 

njegove suborce zarobili 

su Japanci i odveli ih 

u Burmu da rade na 

tajlandsko-burmanskoj 

željeznici. Ovo je bio vrlo 

dug i težak posao. 

Kao njihov zapovjednik, Weary je govorio u ime svojih 

ljudi i bio njihov ljekar provodeći sate i sate liječeći im 

rane. Bio je mučen u kampu, ali je prkosno nastavio 

obavljati svoju dužnost. 

1969. godine dobio je odlikovanje viteza za svoj 

doprinos medicini. Kada je umro, 10 000 ljudi je izašlo na 

ulice Melbourna za vrijeme državnog sprovoda heroja 

koga su zvali ‘The Surgeon of the Railway’ (Ljekar sa 

željeznice). 

Doseljavanje ranih 1900.-tih godina 

U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata, ostala su 

na snazi uvedena ograničenja za useljavanje u Australiju. 

Međutim, došlo je do porasta broja doseljenika, posebno 

muškaraca, iz južne Evrope. Sa sobom su donijeli vještine, 

obrazovanje i svoje kulturne vrijednosti. Oni su doprinijeli 

razvoju prirodnih grana u seoskim područjima i izgradnji 

puteva i željeznica. Vješti italijanski kamenoresci su dali 

značajan doprinos u izgradnji javnih zgrada i rezidencija. 

Krajem 1930.- tih godina, Jevreji izbjeglice su počele 

dolaziti iz Evrope. Bježali su od prijetnji nacističke 

Njemačke. Doseljavali su se iz Njemačke, Austrije, 

Čehoslovačke, Mađarske i Poljske. Mnogi su bili 

visokoobrazovani i telentovani i uveliko doprinijeli 

australijskom kulturnom životu. 

Sedamnaest hiljada italijanskih vojnika, koji su bili zarobljeni 

u Drugom svjetskom ratu, bili su smješteni u ratnim 

logorima u Australiji. Prema njima se pravedno postupalo. 

U logoru su ostali vrlo kratko vrijeme, ali su naučili nešto 

o ovoj zemlji i narodu. Nakon rata, mnogi su se vratili u 

Australiju kao doseljenici. 

Evropski doseljenik stiže u Australiju 

Poslijeratne izbjeglice 

Nakon rata, Australija je privukla doseljenike iz ostalih 

evropskih zemalja da bi povećala populaciju. Milioni ljudi 

su pobjegli iz nacističke Njemačke ili se nisu mogli vratiti 

na svoja ognjišta koje je tada okupirala sovjetska Rusija. 

Otprilike 170 000 prognanih osoba je dobilo dozvolu za 

useljenje u Australiju da započnu novi život. 

U Australiji je također bio veliki manjak radne snage. 

Australijska vlada je vjerovala da je povećanje stanovništva 

od presudnog značaja za budućnost države. Zdravi odrasli 

doseljenici ispod 45 godina starosti su mogli putovati 

u Australiju za £10, a njihova djeca su mogla besplatno 

putovati. Međutim, još su uvijek postojala ograničenja 

što se tiče nacionalnosti pa su doseljenici još uvijek bili iz 

Ujedinjenog Kraljevstva i Evrope. 

Da bi oživjeli Australiju, australijska vlada je 1949. godine 

započela rad na odvažnom projektu za akumulaciju 

vode rijeke Snowy River prije nego što ona otekne u 

more u istočnoj Viktoriji. Ove vode su bile preusmjerene 

u unutrašnjost da navodnjavaju zemlju i za proizvodnju 

električne energije. To je bio ogroman projekat koji je trajao 

25 godina. Sedamdeset odsto radnika na ovom projektu su 

bili doseljenici. 


68 

Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains 

Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains predstavlja važan simbol australijskog identiteta kao nezavisne, 

multikulturalne i bogate zemlje. 

To je bio najveći inžinjerski poduhvat u Australiji. On je također jedan od najvećih projekata izgradnje hidroelektrana 

na svijetu. 

Ovaj sistem hidroelektrana daje vodu koja je od vitalnog značaja za privredu u unutrašnjim područjima Novog južnog 

Velsa i Viktorije. Njene elektrane proizvode do 10 odsto sveukupne električne energije u Novom južnom Velsu. 

Samo 2 odsto ovog sistema hidroelektrana je vidljivo iznad zemlje. On se sastoji od 16 velikih brana, sedam elektrana, 

stanice za pumpanje vode i 225 km tunela, cjevovoda i vodovoda. 

Rad na projektu je počeo 1949. godine i završio 1974. Više od 100 000 doseljenika iz preko 30 zemalja je radilo na ovom 

projektu. Sedamdeset odsto ovih radnika su bili doseljenici. Nakon završetka projekta, većina evropskih radnika je 

ostala da živi u Australiji, dajući značajan doprinos australijskom multikulturalnom društvu. 

Hidroelektrana Snowy Mountains je smještena u nacionalnom parku Kosciuszko u Novom južnom Velsu. Uticaj 

projekta na čovjekovu okolinu budno se prati. Po ovom projektu, na nekim mjestima, Snowy River nosi samo 1 odsto 

vode u poređenju sa stanjem prije ovog projekta. 

Za dobrobit čovjekove okoline, vlade u Viktoriji i Novom južnom Vlesu su se složile da povećaju riječni tok na 28 odsto. 

Radnici na projektu Snowy Mountains 

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza

Postupanje prema domorodačkom narodu 

Tokom 1940.-tih i 1950.-tih godina, australijska vlada je 

započela politiku asimilacije Aboridžina. To znači da se od 

domorodačkog naroda tražilo da žive kao drugi doseljenici. 

Ovo nije funkcionisalo u praksi zato što Aboridžini nisu 

željeli izgubiti svoju tradicionalnu kulturu. 

Tokom 1960.-tih godina, ova politika asimilacije se 

pretvorila u integraciju. Većina muškog stanovništva u 

Australiji je mogla glasati tokom 1850.-tih godina, ali 

australijski domoroci nisu dobili pravo glasa u Komonveltu 

sve do 1962. godine. Integracija je donijela aboridžinskom 

narodu građanska prava, ali se od njih još uvijek očekivalo 

da se prilagode nedomorodačkoj australijskoj kulturi. 

Druga promjena je nastupila 1967. godine kada je više 

od 90 odsto Australijanaca glasalo DA za prijedlog da se 

Aboridžini uključe u popis stanovništva. Ovaj referendum 

je bio historijska prekretnica. Dokazao je da većina 

Australijanaca želi da domorodački narod bude uključen i 

da ima ista prava kao i svi drugi. 

Ova napredna australijska stajališta i jaki aboridžinski 

protesti u to vrijeme, otvorili su put ka politici 

domorodačkog samoodlučivanja 1970.-tih godina. 

Australijska vlada je priznala i složila se da domorodačko 

stanovništvo u Australiji treba da odlučuje o svom 

političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju. 

Useljavanje – Postepena promjena 

Tokom 1950.-tih i 1960.-tih godina, azijska zajednica, crkve 

i društvene grupe su protestovale i tražile ukidanje politike 

‘Bijela Australija. ’ 

Godine 1958. australijska vlada je ukinula test iz diktata 

i 1966. godine Australija je započela selektivni proces 

primanja doseljenika iz neevropskih država i kvalifikovanih 

azijskih doseljenika. Konačno, Australijanci su počeli 

priznavati vrijednost uključivanja svih nacija u naš 

useljenički program. Godine1973. politici ‘Bijela Australija’ 

došao je kraj i država je bila na putu za multikulturalizam. 

U 1973. godini australijska vlada je izbacila sve rasne 

kvalifikacijske uslove za useljavanje.1975. godine, nakon 

rata u Vijetnamu, Australija je prihvatila rekordan broj 

azijskih izbjeglica i doseljenika. 

Ovi ljudi su bili uglavnom iz Vijetnama, ali kineski i indijski 

doseljenici su također počeli dolaziti u velikom broju. 

Od 1975. godine Australija je primala izbjeglice iz mnogih 

ratom zahvaćenih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu, 

i države na Srednjem istoku i Africi. Danas naši doseljenici 

dolaze iz svih krajeva svijeta. 

Australija je postala nacija svih zemalja, što predstavlja 

jedan od velikih uspjeha modernog svijeta. Od 1945. 

godine, 6.5 miliona ljudi se doselilo u Australiju. Preko 

jedne četvrtine australijskog stanovništva je rođeno u 

nekoj drugoj zemlji. 

Doseljenici su odlučili da dođu u Australiju i sa nama 

dijele naše zajedničke vrijednosti. Oni daju pečat bogatoj 

tapiseriji australijskog života. 

Uključenost 

Australija je danas multikulturalno društvo u kojem se 

poštiva i štiti pravo svakog pojedinca da praktikuje svoja 

uvjerenja i slijedi svoje kulturne tradicije u zakonskim 

okvirima. 

Australija danas provodi aktivnu politiku uključenosti 

što znači da se svaka osoba bilo koje rase osjeća dijelom 

našeg društva. Ova politika se provlači kroz sve aspekte 

australijske kulture. Ona je dio našeg obrazovnog školskog 

programa od ranog djetinjstva do fakulteta, a primjenjuje 

se u našim radnim sredinama i uslužnoj industriji. 

Pravo svakog pojedinca da bude jednako tretiran i da ne 

bude diskriminisan štiti Australijska komisija za ljudska 

prava (Australian Human Rights Commission) i vladine 

agencije za antidiskriminaciju u svakoj saveznoj državi i 

teritoriji. Rasna diskriminacija se javno osuđuje i po zakonu 

predstavlja kriminal. 

Australija je postala multikulturalno društvo koje krasi 

sloga i prihvatanje. To je zemlja u kojoj se doseljenici, 

domorodački narod i ostali ljudi rođeni u Australiji mogu 

osjećati slobodnim da u miru ostvaruju svoje životne 

ciljeve. To je mjesto gdje se sukobi i mržnja iz prošlosti 

mogu zaboraviti. 


70 

Dr Victor Chang (1936 – 1991) 

Dr Victor Chang je bio jedan od najboljih australijskih kardiohirurga. 

Victor Peter Chang Yam Him je rođen u Kini 1936. godine i doselio se u Australiju kada mu 

je bilo 15 godina. 

Radio je u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sidneju gdje je 1984. godine osnovao prvi 

centar za presađivanje srca u Australiji. Godine 1986. uručena mu je najviša nagrada u 

Australiji, Companion of the Order of Australia. 

Victora je brinuo manjak donatora pa je počeo raditi na izradi vještačkog srca, koje je bilo 

gotovo završeno kada je tragično poginuo 1991. godine. 

Novi istraživački centar je osnovan njemu u spomen. Ostao je u sjećanju po svojoj 

stručnosti, optimizmu i inovaciji. 

Albert Namatjira (1902 – 1959) 

Albert Namatjira je jedan 

od najvećih australijskih 

umjetnika koji je osnovao 

školu slikanja koja i danas 

radi. 

Kao mlad pripadnik 

aboridžinskog naroda 

Arrernte, Albert je 

pokazao prirodni talenat 

za slikanje. 

Iako je imao vrlo 

ograničeno obrazovanje iz umjetnosti, njegovi akvareli, 

koji su prikazivali život i pejzaž u unutrašnjosti Australije, 

bili su vrlo popularni i brzo se prodavali. 

On i njegova supruga su bili prvi Aboridžini u Australiji 

kojima je bilo dozvoljeno da postanu državljani. To je 

značilo da su mogli glasati, ući u hotel i graditi kuću 

gdje su htjeli. Albertovo australijsko državljanstvo 

naglašavalo je činjenicu da ostali Aboridžini nisu imali 

ova prava. 

Njegov život je pokazao ostalim Australijancima, koji nisu 

bili domoroci, nepravdu rasističkih zakona te je doprinio 

promjenama koje su se ticale aboridžinskog naroda. 


Eddie Mabo (1936 – 1992) 

Eddie Mabo je bio aktivista i 

zagovornik domorodačkog 

prava na zemlju. 

Eddie Koiki Mabo je 

rođen na Murray ostrvu, 

tradicionalnoj zemlji Mabo 

klana. Od rane dobi, učio 

je koje drveće i koje stijene 

su označavale granicu 

zemlje koja je pripadala 

njegovoj porodici. 

Tek nakon mnogo godina Eddie je saznao da je njegova 

zemlja smatrana krunskom zemljom po australijskom 

zakonu i da nije pripadala njegovoj porodici. Svoju 

ljutnju pretvorio je u akciju tako što je uputio svoj slučaj 

sudu u ime cijelog naroda sa ostrva Murray. 

Nakon mnogo vremena, 1992. godine, Eddie je dobio 

parnicu na Vrhovnom sudu. Na osnovu Mabo odluke 

domorodački narod je mogao vratiti svoju zemlju, ako 

nije bila ustupljena na korištenje i pod uslovom da mogu 

dokazati da su sa tom zemljom održavali historijske 

i tradicionalne veze. Nakon ove odluke veliki komadi 

zemlje vraćeni su prvobitnim vlasnicima. 

Eddie Mabo je ostao u sjećanju po svojoj hrabrosti i 

činjenici da se izborio za zemljišna prava australijskog 

domorodačkog stanovništva.

Domorodački narod – 

dvadeset godina promjena 

Aboridžinski protesti o pravima na zemlju privukli su 

pažnju javnosti 1960.-tih godina kada je izbio štrajk 

aboridžinskog naroda Gurindji u Wave Hillu, stočnoj stanici 

u Sjevernoj teritoriji. Australijski uzgajivači stoke, koje je 

predvodio Vincent Lingiari, napustili su svoje poslove u 

ovoj stočnoj stanici. Njihov protest bio je vezan za nadnice 

i radne uslove, ali se na kraju pretvorio u zahtjeve za 

prava na zemlju. Njihovi protesti otvorili su put u borbi za 

domorodačka prava na zemlju koju su predvodili Eddie 

Mabo i ostali aktivisti. 

Po Zakonu kojim se regulišu aboridžinska prava na zemlju 

u Sjevernoj teritoriji usvojenog 1976. godine (Aboriginal 

Land Rights (Northern Territory) Act 1976), Aboridžinima su 

vraćeni ogromni komadi zemlje u zabačenim dijelovima 

Australije. Početkon 1990.-tih godina, Mabo odluka 

Vrhovnog suda i Zakon o pravu vlasništva domorodačkog 

naroda na zemlju iz 1993. godine (Native Title Act 1993) 

priznali su pravo aboridžinskog naroda na zemlju koje je 

bilo zasnovano na njihovim tradicionalnim zakonima i 

običajima. Preko 10 odsto kopnene površine u Australiji 

je trenutno vraćeno na osnovu odluka o domorodačkom 

pravu na povrat zemlje. 

U maju 1997. godine, izvještaj pod nazivom ‘Bringing 

them home’ (Vraćajući ih kući) stavljen je na diskusiju u 

australijskom parlamentu. Izvještaj je bio rezultat istrage 

o velikom broju djece koja su bila oduzeta porodicama 

u aboridžinskim zajednicima i na Torres Strait ostrvima. 

Ova djeca su postala poznata pod nazivom ‘Ukradene 

generacije’ (Stolen Generations). Kao rezultat ovog 

izvještaja, hiljade Australijanaca su dali podršku svojim 

sugrađanima domorocima u povorci na prvi državni Dan 

izvinjenja (‘Sorry Day’) 1998. godine. 

Izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ 

2008. godine 

Dana 13. februara 2008. godine, australijski savezni premijer 

je u australijskom parlamentu u ime cijele države uputio 

izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ (Stolen Generations). 

Govorio je u ime svih Australijanaca. Izrazio je žaljenje 

zbog načina na koji su australijski domoroci bili tretirani u 

prošlosti. Posebno je izrazio žaljenje zbog načina na koji su 

domorodačka djeca bila oduzeta svojim porodicama. 

Ovaj govor su prenosili televizija i radio stanice. Hiljade 

Australijanaca se bilo okupilo na javnim i radnim mjestima 

da slušaju govor izvinjenja (’Sorry’ speech). U njemu su 

bile navedene nepravde iz prošlosti za koje je upućeno 

izvinjenje. Ovo je bio značajan korak ka liječenju rana 

nanešenim aboridžinskom narodu i da se obezbijedi da 

se slične nepravde više ne ponove. Govor izvinjenja je bio 

važan korak naprijed za sve Australijance. 

Neprocijenjiv doprinos domorodačkog naroda australijskom 

identitetu danas je priznat i slavljen. Aboridžini i domoroci 

sa Torres Strait ostrva nalaze se na vodećim položajima u 

australijskim radnim sredinama, uključujući pravni sistem, 

politiku, umjetnost i sport. Program digitalne animacije 

MARVIN, koji je aboridžinski izum, dobio je mnoge nagrade 

i koristi se u edukativnim i poslovnim institucijama u preko 

dvadeset zemalja u svijetu. 

Avion za ispisivanje poruka piše ‘Sorry’ iznad Sidneja 

Zaključak 

Ove stranice su opisale samo djelić naše australijske priče. 

Možda ćete shvatiti da vam je novo znanje približilo vašu 

okolinu. Možda ćete početi gledati datume na starim 

zgradama i stavljati ih u historijski kontekst. Kada vam budu 

ponudili da stavite na rever crveni mak 11. novembra, znat 

ćete da se na taj način prisjećamo palih boraca i žena. 

Kada sretnete australijske domoroce, imat ćete predstavu 

o drevnim kulturama koje im služe kao vodilja. Potičemo 

vas da proširite svoje znanje koristeći materijale koji su 

dostupni u vašoj zajednici i kroz putovanja. Što više znate, 

više ćete primjećivati. 

Želimo vam dobrodošlicu u australijsko državljanstvo i 

pozivamo vas da u potpunosti učestvujete u našoj mirnoj 

demokratskoj državi. 


72 

Rječnik pojmova za dio koji se ne testira 

ambassador 

osoba koja predstavlja ili promoviše državu ili aktivnost 

odbor 

grupa ljudi koji su odabrani da donose odluke, na primjer, o tome kako treba voditi firmu 

internat 

škola gdje učenici žive i pri tome se ne vraćaju kući cijelo tromjesečje 

zaleđe 

područja u unutrašnjosti Australije još u prirodnom stanju 

stočna stanica 

velika farma gdje se drži stoka za proizvodnju govedine 

povelja 

službeni pisani tekst o pravima i obavezama 

klan 

grupa ljudi koji su povezani krvnim srodstvom ili brakom i koji dijele istu teritoriju 

zajednički interes 

područje od obostranog interesa 

regrutovani vojnik 

vojnik koji nije samovoljno stupio u odbrambene jedinice i koji je morao ići u vojsku u vrijeme rata 

krunska zemlja 

zemlja u državnom vlasništvu 

školski program 

nastavni program po kojem se uči 

živjeti u neimaštini 

biti bez novca ili načina da se dođe do novca 

diđeridu 

muzički instrument australijskih Aboridžina napravljen od dugog šupljeg drveta 

jednaka šansa 

realan i isti izgled za uspjeh za svakoga 

poštena igra 

učestvovanje u grupnom trudu, slijedeći pravila za dobrobit svakog člana, dobar timski rad 

pali ratni borci i žene 

ratni borci i žene poginuli u ratu ili bici 

skovati 

graditi ili napraviti 

bruto društveni proizvod 

vrijednost svih dobara i usluga ostvarena u jednoj državi u toku godine dana 

toplotni udar 

vrlo vruće vrijeme koje traje više od dva dana zaredom 

veleizdaja 

ozbiljan kriminalni prekršaj koji uključuje pokušaj da se svrgne vlada 


ikonske domorodačke umjetničke slike 

umjetnost koja je svojstvena domorodačkim narodu i koja njih predstavlja 

kopnena površina 

zemljišno područje 

prekretnica 

važan događaj u historiji 

pravo vlasništva domorodačkog naroda na zemlju 

tradicionalna prava domorodačkog naroda na zemlju i vodene površine, o čemu odlučuje australijski zakonski sistem 

usmena historija 

sjećanja izražena usmenim putem o događajima iz prošlosti 

pionir 

jedan od prvih doseljenika, uspješni pojedinac u ranom periodu kolonijalnog naseljavanja 

političko zastupanje 

biti zastupan od strane političara u parlamentu 

rezervat 

dio zemlje koji je država namijenila Aboridžinima da na njoj žive 

kazna 

vremenski period na koji je kriminalac osuđen da služi kaznu 

odrediti nadnice 

odlučiti koliko će zaposlenici biti plaćeni za svoj rad 

društvena reforma 

uvođenje poboljšanja u društvo, postepeno a ne revolucijom 

državni sprovod 

sprovod koji plaća vlada u čast građanina koji je dao važan doprinos naciji 

utvrda od palisada 

zaštitna ograda napravljena od drvenih stupova i kolaca 

uzgajivači stoke 

muškarci zaposleni da se brinu o stoci 

štrajk 

kad zaposlenici prestanu raditi, na primjer, da bi protestovali protiv odluke poslodavca 

pravo glasa 

pravo glasanja na javnim izborima 

dati zakletvu pri stupanju na novu dužnost 

biti prihvaćen na javnu dužnost na službenoj ceremoniji 

stavljen na diskusiju 

biti službeno predstavljen za diskusiju ili odobrenje u parlamentu, npr. izvještaj je stavljen na diskusiju 

životni položaj 

društvena klasa ili porijeklo, posao, pozicija 

Rječnik pojmova za dio koji se ne testira 73

74 

Više informacija 

Australijsko državljanstvo 

Za više informacija o tome kako postati australijski državljanin, posjetite internet stranicu australijskog državljanstva 

www.citizenship.gov.au. 

Australija 

Više informacija o Australiji možete naći u vašoj mjesnoj biblioteci. Na sljedećim internet stranicama također možete naći 

više informacija: 

• Australia in Brief www.dfat.gov.au/aib 

(Ukratko o Australiji) 

• Culture and Recreation Portal www.cultureandrecreation.gov.au 

(Portal za kulturu i rekreaciju) 

Programi i usluge australijske vlade 

Za informacije o programima i uslugama australijske vlade posjetite stranicu www.australia.gov.au. 

Član saveznog parlamenta (MP) ili senator 

Vaš lokalni član saveznog parlamenta (MP) ili senator za vašu državu ili teritoriju ima niz informacija o programima i 

uslugama australijske vlade. 

Popis članova parlamenta i senatora možete naći na stranici www.aph.gov.au. 

Organizacije australijske vlade 

Više informacija o organizacijama australijske vlade, koje se spominju u ovoj knjižici, možete naći na sljedećim stranicama: 

• Australian Defence Force www.defence.gov.au 

(Australijske odbrambene snage) 

• Australian Electoral Commission www.aec.gov.au 

(Australijska izborna komisija) 

• Australian Federal Police www.afp.gov.au 

(Australijska savezna policija) 

• Australian Human Rights Commission www.humanrights.gov.au 

(Australijska komisija za ljudska prava) 

• Australian Sports Commission www.ausport.gov.au 

(Australijska komisija za sport) 

• Australian Taxation Office www.ato.gov.au 

(Australijski poreski ured) 

• Australian War Memorial www.awm.gov.au 

(Australijska spomen na pale u ratu) 

• Reserve Bank of Australia www.rba.gov.au 

(Narodna banka Australije) 


Nevladine organizacije 

Više informacija o nevladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim stranicama: 

• Bradman Foundation Australia www.bradman.com.au 

• Hamlin Fistula International www.fistulatrust.org 

• Royal Flying Doctor Service of Australia www.flyingdoctor.net 

• School of the Air www.schoolair-p.schools.nsw.edu.au 

• Snowy Mountains Hydro-Electric Authority www.snowyhydro.com.au 

• The Fred Hollows Foundation www.hollows.org.au 

• UNESCO World Heritage Centre whc.unesco.org 

• United Nations www.un.org 

• Victor Chang Cardiac Research Institute www.victorchang.edu.au 

• Volunteering Australia www.volunteeringaustralia.org 

Ostale teme 

Pretražite sljedeće stranice za više informacija o navedenim temama: 

• Australijski Ustav www.aph.gov.au/senate/general/constitution 

(Australian Constitution) 

• Nagrada ‘Australijanac godine’ www.australianoftheyear.org.au 

(Australian of the Year Awards) 

• Izvještaj ‘Vraćajući ih kući’ www.humanrights.gov.au/social_justice/bth_report/ 

(‘Bringing them home’) index.html 

• Parkovi i rezervati www.environment.gov.au/parks/index.html 

(Commonwealth parks and reserves) 

• Poznati Australijanci: Australijski biografski rječnik, http://adbonline.anu.edu.au/adbonline.htm 

internet izdanje (Famous Australians: The Australian 

Dictionary of Biography Online Edition) 

• Lista zakonskih prijedloga koje parlament trenutno www.aph.gov.au/bills/index.htm 

razmatra (List of Bills currently before Parliament) 

• Australijski parlament www.aph.gov.au 

(Parliament of Australia) 

• Parlamentarne obrazovne usluge www.peo.gov.au 

(Parliamentary education services) 

• Državni praznici www.australia.gov.au/topics/australian-facts-and 

(Public Holidays) figures/public-holidays 

• Izvinjenje Ukradenim generacijama www.abc.net.au/news/events/apology/text.htm 

(The Apology to the Stolen Generations) 

Više informacija 75

76 

Zahvale 

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Archives of Australia: 

s.42 - Djeca na ovčijoj farmi NSW – Radio škola (School of the Air), fotografija iz 1962. (ref: A1200:L42511) 

s.51 - Ličnosti – Dick Smith, Predsjednik tijela odgovornog za civilnu avijaciju (Chairman of Civil Aviation Authority), 

1991.(ref: A6135:K23/5/91/1) 

s.56 - Tasmanova karta Australije (Tasman’s map of Australia), 1644 (ref: A1200:L13381) 

s.59 - Historijske fotografije zlatne groznice u Australiji 1851. (ref: A1200:L84868) 

s.60 - ‘Afganistanci’ i njihove kamile na radu u unutrašnjosti Australije (‘Afghans’ and their camels working in inland Australia) 

(ref: A6180:25/5/78/62) 

s.67 - Ličnosti - Sir Edward ‘Weary’ Dunlop u svom uredu (Sir Edward ‘Weary’ Dunlop in his office), 1986 (ref: A6180:1/9/86/12) 

s.67 - Useljeništvo – Dolazak doseljenika u Australiju – Talijanski berači šećerne trske na brodu Flaminia u Cairnsu (Italian 

canecutters aboard the Flaminia in Cairns), 1955 (ref: A12111:1/1955/4/97) 

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Library of Australia: 

s.18 - Okupljeni demonstratori slušaju govornike na antiratnom protestnom skupu u Garema Placeu, Civic, Canberra, 15. 

februar 2003., fotografija Greg Power (Demonstrators assembled to hear speakers at the Anti War Protest Rally held at 

Garema Place, Civic, Canberra) (ref: nla.pic-vn3063592) 

s.44 - Portret Judith Wright, objavljen 1940.-tih (ref: nla.pic-an29529596) 

s.52 - Indonežanke pozdravljaju australijske odbrambene snage za vrijeme humanitarne operacije u Acehu, Indonezija 

nakon cunamija, 30. decembar 2004., fotografija Dan Hunt (Indonesian women greeting Australian Defence Force 

personnel during the relief operation in Aceh, Indonesia after the tsunami) (ref: nla.pic-vn3510861) 

s.56 - Prva flota u Sidnejskom zalivu, 27. januar 1788., autor John Allcot 1888 – 1973 (The First Fleet in Sydney Cove) 

(ref: nla.pic-an7891482) 

s.57 - Portret Caroline Chisholm, objavio Thomas Fairland 1804 – 1852 (ref: nla.pic-an9193363) 

s.58 - Povratak Burkea i Willsa u Coopers Creek (Return of Burke and Wills to Coopers Creek), autor Nicholas Chevalier 1828 – 

1902., objavljeno 1868. (ref: nla.pic-an2265463) 

s.61 - Portret Catherine Helen Spence, objavljen 1890.-tih (ref: nla.pic-an14617296) 

s.63 - John Simpson Kirkpatrick i njegov magarac (John Simpson Kirkpatrick and his donkey), Gallipoli, 1915., 


s.65 - Portret Sir Charles Edward Kingsford Smith, objavljen između 1919. i 1927., (ref: nla.pic-vn3302805) 

s.70 - Portret Albert Namatjira na Hermannsburg misiji, Sjeverna teritorija, objavio Arthur Groom 1946. ili 1947. 


Četrnaest fotografija mjesta sa Liste zaštićene svjetske baštine (World Heritage) su korištene 

zahvaljujući Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts i sljedećim osobama: 

s.40 - Australian Fossil Mammal Sites, fotografija Colin Totterdell 

s.40 - Blue Mountains National Park, fotografija Mark Mohell 

s.40 - Fraser Island, fotografija Shannon Muir 

s.40 - Gondwana Rainforests of Australia, fotografija Paul Candlin 

s.40 - Kakadu National Park, fotografija Sally Greenaway 

s.40 - Lord Howe Island, fotografija Melinda Brouwer 


s.40 - Macquarie Island, fotografija Melinda Brouwer 

s.41 - Purnululu National Park, fotografija Rod Hartvigsen 

s.41 - Royal Exhibition Building i Carlton Gardens, fotografija Michelle McAulay 

s.41 - Shark Bay, fotografija Kelly Mullen 

s.41 - Tasmanian Wilderness, fotografija Nicola Bryden 

s.41 - Uluru-Kata Tjuta National Park, fotografija Andrew Hutchinson 

s.41 - Wet Tropics of Queensland, fotografija Colin Totterdell 

s.41 - Willandra Lakes Region, fotografija Mark Mohell 

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući iStockphoto: 

Naslovna stranica - Mimoza, ©iStockphoto.com/Ressy (ref: 3322510) 

s.14 - Australijski crni opal, ©iStockphoto.com/Alicat (ref: 8323912) 

s.22 - Zgrada parlamenta, ©iStockphoto.com/Tim Starkey (ref: 2256743) 

s.22 - Drveni čekić i knjiga (Gavel and book), ©iStockphoto.com/Dem10 (ref: 2397687) 

s.27 - Kovanice na finansijskom grafu (Coins on finance graph), ©iStockphoto.com/Robyn Mackenzie (ref: 2335549) 

s.27 - Ljekar piše (Doctor writing), ©iStockphoto.com/Carlos Arranz (ref: 6498434) 

s.38 - Bondi plaža (Bondi Beach), ©iStockphoto.com/Edd Westmacott (ref: 3048786) 

s.38 - Kings Canyon, ©iStockphoto.com/Francois Marclay (ref: 5733853) 

s.51 - Mašinerija za krčenje na rudarskom nalazištu željezne rudače (Reclaimer on iron ore mine site) ©iStockphoto.com/ 

Christian Uhrig (ref: 9819736) 

s.54 - Didgeridoos (australijski instrument diđeridu), ©iStockphoto.com/Adam Booth (ref: 834207) 

s.55 - Aboridžinska umjetnost na stijeni – Saratoga riba (Aboriginal rock art – Saratoga fish), ©iStockphoto.com/Alpen 

Gluehen (ref: 2761924) 

Sve ostale fotografije su korištene zahvaljujući sljedećim organizacijama i osobama: 

s.8 - Drvo gumovac sa tačkicama i Burrawang palmama koje pokrivaju zemlju (Spotted gums with a floor covering of 

Burrawang palms), Murramarang National Park, NSW, fotografija Dario Postai 

s.20 - Birač stavlja svoj glas u glasačku kutiju (Person placing their vote into the ballot box), fotografija korištena zahvaljujući 

Victorian Electoral Commission 

s.24 - Ustavni zakon australijskog Komonvelta iz 1900., (Commonwealth of Australia Constitution Act 1900): Originalna kopija 

iz javnog arhiva, fotografija korištena zahvaljujući Gifts Collection, Parliament House Art Collection, Department of 

Parliamentary Services, Canberra ACT 

s.27 - Djeca sjede u redu (Children sitting in a row), fotografija korištena zahvaljujući Getty Images, fotografija Mel Yates 

s.28 - Vrhovni sud (High Court) fotografija korištena zahvaljujući High Court of Australia 

s.40 - Big Ben Heard Island, fotografija korištena zahvaljujući Australian Antarctic Division © Commonwealth of Australia, 

fotografija L. E. Large (ref:1892A2) 

s.40 - Great Barrier Reef, fotografija korištena zahvaljujući Great Barrier Reef Marine Park Authority 

s.41 - Zgrada Opere u Sidneju (Sydney Opera House), fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney, fotografija Patrick 

Bingham-Hall 

Zahvale 77

78 

Zahvale 

s.43 - Članica australijskog ženskog nacionalnog futbalskog tima (Team member from the Australian women’s national 

football team (Matildas)), fotografija korištena zahvaljujući Australian Sports Commission 

s.44 - Sir Donald Bradman, fotografija korištena zahvaljujući Bradman Museum of Cricket. Sir Donald Bradman nosi svoju 

australijsku kapu za kriket (Sir Donald Bradman wearing his Australian Test cap), fotografija datira iz kriket sezone 1931-32 

s.45 - Profesor Fred Hollows, fotografija korištena zahvaljujući Fred Hollows Foundation, fotografija Frank Violi 

s.50 - Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine (New Year’s Eve fireworks over Sydney Harbour) 

fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney 

s.52 - Dr Catherine Hamlin AC, fotografija korištena zahvaljujući Hamlin Fistula Relief i Aid Fund 

s.61 - Lord Lamington se obraća okupljenima na Dan federacije (Lord Lamington addresses Federation Day crowds), 

Brisbane, 1901, fotografija korištena zahvaljujući State Library of Queensland, fotografija H.W. Mobsby (ref: 47417) 

s.65 - Narodna kuhinja (Soup kitchen) fotografija korištena zahvaljujući State Library of New South Wales (Mitchell Library). 

Djeca čekaju u redu na besplatnu supu i komad hljeba (School children line up for free issue of soup and a slice of 

bread), Belmore North Public School, NSW, 2. avgust 1934., fotografija Sam Hood (ref: H&A 4368) 

s.66 - Kokoda Track, fotografija korištena zahvaljujući Australian War Memorial (ref: 014028) 

s.66 - Crveni makovi na spomen ploči (Red poppies at the Australian War Memorial), fotografija Torie Brims 

s.70 - Dr Victor Chang, i fotografija korištena zahvaljujući Victor Chang Cardiac Research Institute 

s.70 - Eddie Mabo, fotografija korištena uz odobrenje Bernita i Gail Mabo

Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?