27.03.2013 Views

Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation

Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation

Australian Citizenship: Our Common Bond - Bosnian Translation

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

38<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Dio 4.<br />

Australija danas<br />

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina.<br />

Ona je po veličini šesta država na svijetu.


Australija danas<br />

Na ovim stranicama ćete pročitati šta čini ovu državu tako posebnom. Saznat ćete više o našoj kulturi, našim pronalazačima<br />

i našem nacionalnom identitetu. Australija je dinamičan partner u poslovnom svijetu i trgovini te građanin svijeta koji uživa<br />

poštovanje. Mi cijenimo doprinos novih doseljenika stalnom razvoju i obnovi naše zemlje.<br />

Zemlja<br />

Australija je jedinstvena na mnoge načine. Od sedam svjetskih kontinenata, Australija je jedini kontinent na kojoj živi jedna<br />

nacija. Mi imamo najnižu gustoću naseljenosti na svijetu, sa samo dva stanovnika po kvadratnom kilometru.<br />

Australija je jedna od najstarijih svjetskih kopnenih površina. Ona je šesta najveća država na svijetu. To je također najsušniji<br />

naseljeni kontinent, pa je zbog toga u većem dijelu Australije voda vrlo dragocjen resurs.<br />

Veći dio zemlje ima neplodno zemljište, sa samo 6 odsto površine pogodnom za poljoprivredu. Suha područja u<br />

unutrašnjosti su poznata pod nazivom ’outback’ (zabačeni predjeli). Ljudi koji žive i rade u ovim udaljenim područjima sa<br />

teškim klimatskim uslovima uživaju veliko poštovanje. Mnogi od njih su postali dio australijskog folklora.<br />

Zbog činjenice što je Australija tako prostrana zemlja, klima varira u raznim dijelovima kontinenta. Na sjeveru Australije<br />

nalaze se tropska područja, a pustinje u središtu.<br />

Što se ide više prema jugu, temperature mogu varirati od vrlo niskih sa hladnim zimama i snijegom na planini, do vrlo<br />

visokih sa toplotnim udarima za vrijeme ljeta.<br />

Osim što upravlja u šest država i dvije teritorije, australijska vlada također pokriva, kao teritorije, Ashmore i Cartier ostrva,<br />

Christmas ostrvo, Cocos (Keeling) grupu ostrva, Jervis Bay teritoriju, Coral Sea ostrva, Heard ostrvo i McDonald ostrva u<br />

Australijskoj antartičkoj teritoriji, te Norfolk ostrvo.<br />

Dio 4. – Australija danas 39


40<br />

Mjesta uvrštena na Listu svjetske baštine<br />

Više od 11 odsto površine našeg kontinenta je zaštićeno domorodačko područje, rezervat ili nacionalni park koji se održava<br />

u cilju zaštite i to prema međunarodnim standardima. Sedamnaest mjesta u Australiji je uvršteno na Listu svjetske baštine<br />

UNESCO-a (UNESCO World Heritage List).<br />

Nalazišta fosila australijskih sisavaca u Južnoj<br />

Australiji i Queenslandu<br />

Fraser Island u južnom obalnom dijelu<br />

Queenslandu<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Tropske šume Gondwana u Novom južnom<br />

Velsu i Queenslandu<br />

Great Barrier Reef u Queenslandu<br />

Greater Blue Mountains zapadno od Sidneja Heard Island i McDonald Islands u Australijskoj<br />

antartičkoj teritoriji<br />

Kakadu nacionalni park u Sjevernoj teritoriji<br />

Lord Howe Island u Novom južnom Velsu<br />

Macquarie Island južno od Tasmanije


Purnululu nacionalni park u Zapadnoj Australiji<br />

Royal Exhibition Building i Carlton Gardens u<br />

Melbournu<br />

Shark Bay u Zapadnoj Australiji<br />

Zgrada Opere u Sidneju (Opera House)<br />

Tasmanian Wilderness<br />

Uluru-Kata Tjuta nacionalni park u Sjevernoj<br />

teritoriji<br />

Wet Tropics u Queenslandu<br />

Willandra Lakes u Novom južnom Velsu<br />

Preporučujemo vam da proširite<br />

svoje znanje o Australiji i posjetite<br />

ova i ostala znamenita mjesta.<br />

Možete da pješačite u pustinji<br />

ili obalom, na planinama ili u<br />

tropskim šumama. Svaki korak koji<br />

napravite znači korak bliže u smislu<br />

pripadanja ovoj nepreglednoj i<br />

uzbudljivoj zemlji.<br />

Dio 4. – Australija danas 41


42<br />

Nepregledna zemlja<br />

Prostranost Australije je potaknula ljude na inovacije i<br />

otkrića.<br />

U ranom periodu, ljudi u zabačenim predjelima ponekad<br />

su morali putovati po nekoliko dana da posjete najbližeg<br />

doktora. Mnoga djeca u zaleđu živjela su predaleko da bi<br />

svakodnevno mogli ići u školu.<br />

Porodice u zabačenim predjelima teško su se nosile sa<br />

izolacijom. Velike stočne stanice mogle su biti i hiljade<br />

kvadratnih kilometara velike. Žene i djeca koji su tu živjeli<br />

ponekad nisu vidjeli drugog čovjeka mjesecima. Nije bilo<br />

telefona pa su se ljudi osjećali vrlo izolovani i ranjivi.<br />

Ovo su bili problemi koje su veliki Australijanci riješili<br />

zahvaljujući svojoj domišljatosti i inovacijama.<br />

Radio na pedalu<br />

1929. godine, Alfred Traegar iz Adeleida, je dizajnirao<br />

prvi radio koji je funkcionisao pritiskom na pedalu.<br />

Korisnici ovog radija, koji je omogućavao obostrani<br />

razgovor, su održavali radio vezu tako što su stopalima<br />

pritiskali pedala. Usamljena imanja, udaljene stanice<br />

koje su bile na specijalnom zadatku i aborodžinske<br />

zajednice imali su koristi od ove inovacije. Izolirane žene<br />

sada su mogle sklapati prijateljstva putem radio talasa.<br />

Radio na pedalu je omogućio pokretanje dviju velikih<br />

australijskih institucija, Kraljevsku leteću doktorsku<br />

službu (Royal Flying Doctor Service) i radio školu (School<br />

of the Air).<br />

Kraljevska leteća doktorska služba<br />

(The Royal Flying Doctor Service)<br />

John Flynn, koji je bio svećenik, živio je i radio sa ljudima<br />

u udaljenim zajednicama. Njegova ideja se sastojala u<br />

tome da dovede doktora pacijentu u zabačenom predjelu<br />

što je prije moguće, i to vazdušnim putem. Pri tome je<br />

dobio pomoć od države, avio kompanije Qantas i od<br />

dobrotvornih donacija. Kraljevska leteća doktorska služba<br />

je započela sa radom 1928. godine, ali je još uvijek bilo<br />

ljudi koji nisu mogli pozvati ovu službu. Uvođenje radija<br />

na pedalu je omogućilo većem broju ljudi u zabačenim<br />

dijelovima da pozovu doktora u kratkom roku.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Radio škola (The School of the Air)<br />

U periodu do 1950.-tih, djeca koja su živjela u zabačenim<br />

predjelima morala su pohađati internate ili obavljati<br />

školske obaveze putem dopisne škole.<br />

Adelaide Miethke, potpredsjednik Kraljevske leteće<br />

doktorske službe u Južnoj Australiji, je ustanovio da<br />

leteća doktorska radio služba može također pomoći<br />

djeci kod kuće da komuniciraju sa svojim učiteljima.<br />

Služba u Alice Springsu je počela prenositi ove<br />

obostrane školske časove 1948. godine. Radio škola je<br />

službeno pokrenuta nekoliko godina kasnije. Australijska<br />

radio škola je pomogla mnogim drugim zemljama da<br />

osnuju slične programe.<br />

Umjesto starog radija na pedalu sada se koriste<br />

visokofrekventni prijemnici, ali Kraljevska leteća<br />

doktorska služba i radio škola i dalje služe ljudima u<br />

zabačenim dijelovima Australije.<br />

Djeca koja pohađaju nastavu putem radio škole u Novom južnom Velsu


Australijski identitet<br />

Australijski identitet je oblikovan našom jedinstvenom baštinom, našom kulturom i poduzetničkim duhom našeg naroda.<br />

Sport i rekreacija<br />

Mnogi Australijanci vole sport i mnogi su postigli<br />

impresivne rezultate na međunarodnom nivou.<br />

Ponosni smo na našu reputaciju kao nacija sportaša koji<br />

znaju pobjeđivati i gubiti uzdignute glave (‘good sports’).<br />

Australijski sportaši i sportašice izazivaju divljenje kao<br />

ambasadori naših vrijednosti - velikog truda, poštene igre i<br />

timskog rada.<br />

U toku naše historije, sport je istovremeno obilježavao<br />

australijski narod i ujedinjavao nas. Počevši od ranog<br />

perioda naseljavanja, sport je bio bijeg od teških<br />

uslova života. Čak i u vrijeme rata, članovi australijskih<br />

odbrambenih snaga su organizovali sportska takmičenja<br />

da bi olakšali stres na bojištima.<br />

Sport također služi kao zajednički interes koji daje<br />

mogućnost i igračima i gledaocima da se osjećaju<br />

uključenima i da su dio nečega što je važno u australijskom<br />

društvu.<br />

Mnogi Australijanci učestvuju u timskim sportovima. Kriket,<br />

bejzbol, odbojka, hokej i razne vrste fudbala su među<br />

najpopularnijim.<br />

Plivanje, tenis, atletika, golf i biciklizam su popularne<br />

rekreativne aktivnosti. To su također sportovi u kojima<br />

Australijanci briljiraju na međunarodnim takmičenjima.<br />

Ostale popularne aktivnosti uključuju pješačenje, surfanje<br />

i skijanje.<br />

Australijanci također igraju i vole gledati obični fudbal<br />

(poznat kao ‘soccer‘), ragbi ligu, ragbi savez, a australijski<br />

fudbal (‘Aussie Rules’) je jedinstvena australijska igra.<br />

Australija je posebno ponosna na međunarodni uspjeh u<br />

kriketu. Australijski i engleski kriket timovi su veliki rivali još<br />

od kasnog 19. vijeka.<br />

Melbourne Cup, ‘utrka koja zaustavlja naciju‘, jedna je od<br />

najbogatijih i najizazovnijih konjskih utrka na svijetu. Prvi<br />

Melbourne Cup se održao 1861. godine. Od 1877. godine,<br />

prvi utorak u novembru, dan kada se održava Melbourne<br />

Cup (Melbourne Cup Day), je državni praznik u Viktoriji.<br />

Ian Thorpe, osvajač pet zlatnih olimpijskih medalja<br />

Članica australijskog ženskog nacionalnog fudbalskog tima<br />

Dio 4. – Australija danas 43


44<br />

Sir Donald Bradman (1908 – 2001)<br />

Sir Donald Bradman je najveći branilac u kriketu svih vremena i australijska sportska<br />

legenda.<br />

Odrastao u Bowral-u, Novom južnom Velsu, Donald Bradman je odigrao prvu kriket<br />

utakmicu za australijski tim 1928. godine.<br />

Bio je krhke građe sa nevjerovatnom brzinom u nogama. Na svojoj prvoj turneji u<br />

Engleskoj 1930. godine, srušio je gotovo sve rekorde u odbrani. Kad mu je bila 21 godina<br />

već je bio australijska legenda.<br />

Na Bradmanovoj zadnjoj turneji 1948. godine, njegov tim je bio poznat pod nazivom<br />

’Nepobjedivi’ (The Invincibles), jer nisu izgubili ni jedan jedini meč koji su igrali protiv<br />

Engleske.<br />

Sir Donald Bradman, poznat kao ‘Don’, je priznat kao najveći svjetski udarač palicom u kriketu. Njegovo prosječno<br />

odbijanje lopte palicom je bilo 99.94.<br />

Umjetnost<br />

Australija ima šaroliku umjetničku scenu koja uključuje<br />

nacionalne domorodačke kulturne tradicije i bogatu<br />

mješavinu doseljeničkih kultura. Svi oblici australijskih<br />

vizuelnih i izvodilačkih umjetnosti uključujući film,<br />

umjetnost, pozorište, muziku i ples, izazivaju divljenje i<br />

ovdje i u inostranstvu.<br />

Književnost<br />

Australija ima jaku literarnu tradiciju koja je započela<br />

usmenim pripovijedanjem priča u domorodačkim<br />

zajednicama u Australiji i bila nastavljena u obliku usmenih<br />

priča robijaša koji su stigli u kasnom 18. vijeku.<br />

Teme većine ranih pisanih tekstova u Australiji su se<br />

odnosile na zaleđe i težak život u takvim teškim uslovima.<br />

Pisci poput Henry Lawsona i Miles Franklina su pisali<br />

poeziju i priče o takvim područjima i australijskom načinu<br />

života.<br />

Australijski romanopisac, Patrick White, je dobio Nobelovu<br />

nagradu za književnost 1973. godine. Ostali popularni<br />

moderni australijski pisci uključuju Peter Carey, Colleen<br />

McCullough i Tim Winton.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Judith Wright (1915 – 2000)<br />

Judith Wright je bila<br />

izuzetna pjesnikinja,<br />

zagovornik očuvanja<br />

prirodnih bogatstava i<br />

borac za aboridžinska<br />

prava.<br />

Ona je jedna od<br />

najomiljenijih australijskih<br />

pjesnika. U svojoj<br />

poeziji izražavala je<br />

ljubav prema Australiji<br />

i njenom narodu. Dobila je mnogo nagrada kao što<br />

su nagrada za književnost ’Encyclopaedia Britannica’ i<br />

Kraljičina zlatna medalja za poeziju. Ona je bila članica<br />

Australijskog komiteta za očuvanje prirodnih bogatstava<br />

i Aboridžinskog komiteta za pregovaranje.<br />

Judith Wright će ostati poznata po svom pjesničkom<br />

talentu, unapređenju australijske književnosti, te<br />

društvenim i ekološkim reformama.


Pozorište i film<br />

Australijske drame, filmovi i filmski redatelji su priznati i<br />

popularni i ovdje i u inostranstvu. Australijski glumci kao<br />

što su Cate Blanchett i Geoffrey Rush, i redatelji poput<br />

Peter Weira su dobili mnoge međunarodne nagrade za<br />

svoj izvanredan rad na filmu.<br />

Slikarstvo<br />

Najpriznatija australijska umjetnička djela su ikonske<br />

domorodačke slike i prizori iz zaleđa iz 19. vijeka koje su<br />

slikali Tom Roberts, Frederick McCubbin i Arthur Streeton.<br />

Sredinom 20. vijeka, slikari Russell Drysdale i Sidney Nolan<br />

su dočarali težinu života u zabačenim krajevima koristeći<br />

jake boje. U skorašnje vrijeme, Brett Whiteley je postao<br />

međunarodno priznat za svoj jedinstven i živ slikarski stil.<br />

Muzika i ples<br />

Australijanci su prihvatili razne muzičke pravce i u njima<br />

postigli veliki uspjeh. Međunarodno su priznati za svoj<br />

doprinos klasičnoj, kantri i rok muzici. Najprepoznatljiviji<br />

zvuk, koji je svojstven samo Australiji, je zvuk diđeridua,<br />

drevnog instrumenta aboridžinskog naroda.<br />

Ples u Australiji je procvjetao zahvaljujući trudu velikih<br />

plesača i koreografa kao što su Sir Robert Helpmann, Meryl<br />

Tankard i Stephen Page.<br />

Naučna dostignuća i otkrića<br />

Australijanci su ostvarili veliki broj naučnih dostignuća<br />

i napredak u područjima medicine, tehnologije,<br />

poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje.<br />

Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu za<br />

naučna i medicinska otkrića.<br />

Naučnici koji su ostvarili visoka dostignuća također su<br />

primili nagradu Australijanac godine (<strong>Australian</strong> of the Year<br />

Award). U 2005. godini nagradu je primila profesorica Fiona<br />

Wood, koja je patentirala kožu u obliku tečnog spreja za<br />

osobe koje su zadobile opekotine. U 2006. godini nagradu<br />

je dobio profesor Ian Frazer, koji je razvio vakcinu protiv<br />

raka grlića materice. U 2007. godini Tim Flannery, vodeći<br />

naučnik za pitanja čovjekove okoline, je primio nagradu.<br />

I profesor Wood i profesor Frazer su doselili u Australiju<br />

iz Britanije. Pokojni Dr Jian Zhou, koji je radio na otkriću<br />

sa profesorom Frazerom, bio je doseljenik iz Kine koji je<br />

također postao australijski državljanin.<br />

Dirigent i skorašnji uručilac potvrde državljanstva Vladimir Verbitsky sa<br />

simfonijskim orkestrom Zapadne Australije<br />

Profesor Fred Hollows<br />

(1929 – 1993)<br />

Profesor Fred Hollows<br />

je bio pasionirani<br />

oftalmolog (očni ljekar)<br />

koji je pomogao vratiti<br />

vid jednom milionu ljudi<br />

u Australiji i u zemljama u<br />

razvoju.<br />

Fred Hollows je rođen<br />

u Novom Zelandu. U<br />

1965. godini preselio se u<br />

Australiju i kasnije postao<br />

šefom očne klinike u bolnici u Sidneju.<br />

Čvrsto je vjerovao u jednakost svih ljudi i pomogao je da<br />

se osnuje prva aboridžinska medicinska služba kakvih<br />

danas ima 60 širom Australije.<br />

Do 1980. godine, Fred Hollows je putovao po cijelom<br />

svijetu da pomogne osnovati očne zdravstvene<br />

programe u zemljama u razvoju. Postao je australijski<br />

državljanin u aprilu 1989. godine.<br />

Koristan rad profesora Hollowsa nastavili su njegova<br />

supruga, Gabi i Fred Hollows fondacija.<br />

Dio 4. – Australija danas 45


46<br />

Australijanci godine (<strong>Australian</strong>s of the Year)<br />

Od 1960. godine nagrada ‘Australijanac godine’ obilježava dostignuća i doprinos vodećih Australijanaca. Svako može<br />

nominovati Australijanca bilo kojeg životnog položaja za ovu nagradu. ‘Australijanci godine’ su građani koji su pokazali<br />

izvanredne rezultate u svom poslu i koji su pri tome služili naciji.<br />

2009 Profesor Michael Dodson AM<br />

Domorodački vođa<br />

2008 Lee Kernaghan OAM<br />

Pjevač, muzičar i osnovač turneje<br />

‘Pass the Hat Around’<br />

2007 Profesor Tim Flannery<br />

Naučnik, autor i zagovornik očuvanja<br />

prirodnih bogatstava<br />

2006 Profesor Ian Frazer<br />

Klinički imunolog<br />

2005 Profesor Fiona Wood AM<br />

Plastični hirurg i specijalista za opekotine<br />

2004 Steve Waugh<br />

Kapiten u kriketu i humanitarac<br />

2003 Profesor Fiona Stanley AC<br />

Pedijatar i epidemiolog<br />

2002 Patrick Rafter<br />

Teniski šampion na US Openu i osnivač dječije<br />

humanitarne fondacije ‘Cherish the Children<br />

Foundation’<br />

2001 Lt General Peter Cosgrove AC MC<br />

Zapovjednik australijske vojske 2000-2002<br />

2000 Sir Gustav Nossal AC CBE FAA FRS<br />

Biolog istraživač<br />

1999 Mark Taylor<br />

Kapiten u kriketu<br />

1998 Cathy Freeman<br />

Svjetska i olimpijska šampionka u atletici i<br />

ambasadorica Aborodžina<br />

1997 Profesor Peter Doherty<br />

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />

1996 Doktor John Yu AM<br />

Pedijatar<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

1995 Arthur Boyd AC OBE<br />

Umjetnik<br />

1994 Ian Kiernan OAM<br />

Predvodnik kampanje ‘Clean Up Australia’<br />

1992 Mandawuy Yunupingu<br />

Domorodački vođa<br />

1991 Nadbiskup Peter Hollingworth AO OBE<br />

Zagovornik za društvenu pravdu<br />

1990 Profesor Fred Hollows AC<br />

Oftalmolog<br />

1989 Allan Border AO<br />

Kapiten u kriketu<br />

1988 Kay Cottee AO<br />

Rekorderka u solo jedrenju<br />

1987 John Farnham<br />

Pjevač i muzičar<br />

1986 Dick Smith<br />

Pustolov i filantropist<br />

1985 Paul Hogan AM<br />

Glumac<br />

1984 Lowitja O’Donoghue CBE AM<br />

Domorodački vođa<br />

1983 Robert de Castella MBE<br />

Svjetski šampion u maratonu<br />

1982 Sir Edward Williams KCMG KBE<br />

Povjerenik, Australijska kraljevska komisija<br />

za istragu o drogama<br />

1981 Sir John Crawford AC CBE<br />

Tvorac australijskog poslijeratnog razvoja<br />

1980 Manning Clark AC<br />

Historičar


Njihovi doprinosi nas navode na razmišljanje o tome šta još možemo učiniti da doprinesemo našoj krasnoj zemlji.<br />

Sada postoje i nagrade ‘Mladi Australijanac godine’ (Young <strong>Australian</strong> of the Year), ‘Senior <strong>Australian</strong> of the Year’ (Stariji<br />

Australijanac godine) i ‘Australijski lokalni heroj’ (Australia’s Local Hero).<br />

1979* Senator Neville Bonner AO<br />

Prvi aboridžinski senator<br />

1979* Harry Butler CBE<br />

Zagovornik očuvanja prirodnih bogatstava i<br />

prirodnjak<br />

1978* Alan <strong>Bond</strong><br />

Poduzetnik<br />

1978* Galarrwuy Yunupingu AM<br />

Domorodački vođa<br />

1977* Sir Murray Tyrrell KCVO CBE<br />

Sekretar u uredu generalnog guvernera<br />

1977* Dame Raigh Roe DBE<br />

Predvodnica udruženja žena iz seoskih i udaljenih<br />

područja (Country Women’s Association)<br />

1976 Sir Edward ‘Weary’ Dunlop AC CMG OBE<br />

Vojni hirurg<br />

1975* Sir John Cornforth AC CBE<br />

Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju<br />

1975* Major General Alan Stretton AO CBE<br />

Zapovjednik humanitarne operacije u Darvinu<br />

nakon ciklona Tracy<br />

1974 Sir Bernard Heinze AC<br />

Dirigent i muzičar<br />

1973 Patrick White<br />

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost<br />

1972 Shane Gould MBE<br />

Olimpijski šampion u plivanju<br />

1971 Evonne Goolagong Cawley AO MBE<br />

Šampionka u tenisu na Wimbledon-u i<br />

French Open-u.<br />

1970 Njegova eminencija kardinal Sir Norman<br />

Gilroy KBE<br />

Prvi kardinal rođen u Australiji<br />

1969 The Rt Hon Richard Gardiner Casey Baron of<br />

Berwick, Victoria and of the City of Westminister<br />

KG GCMG CH<br />

Generalni guverner u Australiji 1965-69<br />

1968 Lionel Rose MBE<br />

Svjetski šampion u boksu<br />

1967 The Seekers<br />

Muzička grupa<br />

1966 Sir Jack Brabham OBE<br />

Svjetski šampion u auto trkama<br />

1965 Sir Robert Helpmann CBE<br />

Glumac, plesač, producent i koreograf<br />

1964 Dawn Fraser MBE<br />

Olimpijski šampion u plivanju<br />

1963 Sir John Eccles AC<br />

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />

1962 Alexander ‘Jock’ Sturrock MBE<br />

Kapetan jahte na regati America’s Cup<br />

Challengers<br />

1961 Dame Joan Sutherland OM AC DBE<br />

Sopranistica<br />

1960 Sir MacFarlane Burnet OM AK KBE<br />

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu<br />

* Između 1975. i 1979. godine Vijeće za proslavu Dana<br />

Australije sa sjedištem u Kanberi također je uručivalo<br />

nagradu ‘Australijanac godine’.<br />

Odlikovanja iza imena primalaca nagrada su bila tačna u<br />

trenutku primanja nagrade.<br />

Dio 4. – Australija danas 47


48<br />

Australijska nacionalna valuta<br />

Na našoj nacionalnoj valuti nalaze se osobe i ikone koje su važne za Australiju. Čuveni Australijanci koji su odabrani da budu<br />

lik na našoj valuti su osobe koje su pokazale inicijativu i veliki talenat u područjima društvene reforme, nauke, politike, vojnih<br />

dostignuća i umjetnosti.<br />

Nova i stara zgrada Parlamenta<br />

Na novčanici od $5 nalaze se i stara i nova zgrada<br />

parlamenta u Kanberi.<br />

Dame Mary Gilmore (1865 – 1962)<br />

Dame Mary Gilmore je bila autorica, novinarka, pjesnikinja<br />

i borac za društvenu reformu. Ona je poznata po svojim<br />

tekstovima i govorima u ime žena, Australijanaca<br />

domorodaca i siromašnih ljudi.<br />

Velečasni John Flynn (1880 – 1951)<br />

Velečasni John Flynn je osnovao prvu avio medicinsku<br />

službu na svijetu, Kraljevsku leteću doktorsku službu (Royal<br />

Flying Doctor Service). On je poznat po spašavanju mnogih<br />

života zahvaljujući svom naporu da zdravstvene usluge u<br />

udaljenim područjima budu dostupne ljudima.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Kraljica Elizabeta II (rođena 1926. godine)<br />

Kraljica Elizabeta II je vrhovni državni poglavar Australije.<br />

Ona je kraljica Australije i Velike Britanije koja živi u<br />

Engleskoj. Njena čvrsta i stabilna prisutnost obilježava<br />

cijeli period njene duge i popularne vladavine.<br />

AB ‘Banjo’ Paterson (1864 – 1941)<br />

Andrew Barton Paterson je bio pjesnik, pjesmopisac i<br />

novinar. Pisao je pod imenom ‘Banjo’ Paterson i poznat je<br />

po pjesmi ‘Waltzing Matilda’, najpoznatijoj narodnoj pjesmi<br />

u Australiji.<br />

Mary Reibey (1777 – 1855)<br />

Mary Reibey je bila poslovna žena - pionirka u koloniji u<br />

Novom južnom Velsu. Nakon što je stigla u Australiju kao<br />

tinejdžerka robijašica, postala je ugledni vođa u zajednici.


Edith Cowan (1861 – 1932)<br />

Edith Cowan je bila socijalna radnica, političarka i<br />

feministkinja. Ona je bila prva žena koja je izabrana u<br />

australijski parlament.<br />

Sir John Monash (1865 – 1931)<br />

Sir John Monash je bio inžinjer, upravitelj i jedan od<br />

najvećih vojnih zapovjednika u Australiji. On je poznat po<br />

svom vođstvu, inteligenciji i rječitosti.<br />

David Unaipon (1872 – 1967)<br />

David Unaipon je bio pisac, javni govornik i pronalazač.<br />

Poznat je po svom doprinosu nauci i književnosti, te po<br />

poboljšanju uslova života za Aboridžine.<br />

Dame Nellie Melba (1861 – 1931)<br />

Dame Nellie Melba je bila svjetski poznata sopranistica.<br />

Poznata u svijetu pod nadimkom ‘Kraljica pjesme’<br />

(Queen of Song), ona je bila prvi australijski pjevač sa<br />

međunarodnim ugledom.<br />

Dio 4. – Australija danas 49


50<br />

Državni praznici i proslave<br />

Australijski državni praznici odražavaju naše jevrejsko-kršćansko naslijeđe i slave prekretnice koje su oblikovale australijski<br />

identitet od perioda evropskog naseljavanja.<br />

Fiksni datumi<br />

Nova godina, 1. januar<br />

Slavimo početak nove godine.<br />

Dan Australije (Australia Day), 26. januar<br />

Dan kada slavimo vrijednosti koje krase Australijance i<br />

obilježavanje uplovljavanja Prve flote u Sidnejski zaliv<br />

1788. godine.<br />

Dan Anzaka (Anzac Day), 25. april<br />

Prisjećamo se iskrcavanja australijskog i novozelandskog<br />

vojnog korpusa (ANZAC) u Gallipolju za vrijeme<br />

Prvog svjetskog rata. Također odajemo počast svim<br />

Australijancima koji su služili i poginuli u ratnim sukobima.<br />

Božić (Christmas Day), 25. decembar<br />

Dan kada se daju pokloni zasnovan na kršćanskom slavlju<br />

povodom rođenja Isusa Krista.<br />

Stjepanje (Boxing Day), 26. decembar<br />

Dio božićnog slavlja.<br />

Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Datumi koji se mijenjaju<br />

Dan rada ili Dan proslave osmočasovnog radnog dana<br />

Obilježavanje pobjede australijskih radnika da imaju<br />

osmočasovno radno vrijeme, u čemu su prvi u svijetu.<br />

Uskrs<br />

Komemoracija kršćanske priče o smrti i uskrsnuću Isusa Krista.<br />

Kraljičin rođendan<br />

Slavljenje rođenja Kraljice Elizabete II, vrhovnog poglavara<br />

Australije. Ovo slavlje se održava drugog ponedjeljka u<br />

mjesecu junu u svakoj državi i teritoriji osim u Zapadnoj<br />

Australiji.<br />

Drugi državni praznici<br />

U različitim saveznim državama, teritorijama i gradovima se<br />

obilježavaju i drugi državni praznici. Na primjer, na teritoriji<br />

glavnog grada se slavi Dan Kanbere (Canberra Day), u<br />

Južnoj Australiji Dan volontera (Volunteers Day), a Zapadna<br />

Australija obilježava Dan osnivanja (Foundation Day).


Australijski narod<br />

Australija ima oko 22 miliona stanovnika i jedno je od<br />

kulturno najraznolikijih društava na svijetu. Domorodačko<br />

stanovništvo u Australiji predstavlja 2.5 odsto cjelokupne<br />

populacije. Čak četvrtina australijskog stanovništva je<br />

rođena u nekoj drugoj zemlji, a doselili su se iz preko 200<br />

zemalja svijeta. Raznolikost populacije daje bogatstvo<br />

Australiji u pogledu raznovrsnosti jezika, vjerovanja,<br />

tradicija i kultura.<br />

Australijske zvanične veze sa Velikom Britanijom su oslabile<br />

tokom vremena, ali njen uticaj je opstao u australijskim<br />

institucijama. Zadržao se i u mnogim našim vrijednostima,<br />

i naravno, u našem nacionalnom jeziku. Iako se više od 200<br />

jezika govori kod kuće i u zajednici (uključujući mnoge<br />

domorodačke jezike), englesko jezik je važan dio našeg<br />

nacionalnog identiteta.<br />

Australijska ekonomija<br />

Australija ima stabilnu i konkurentnu ekonomiju. Mi<br />

cijenimo našu raznoliku i kvalifikovanu radnu snagu.<br />

Kvalitet života, koji ljudi imaju u Australiji, jedan je od<br />

najviših u svijetu.<br />

Dick Smith (rođen 1944.)<br />

Dick Smith jedan je od<br />

vodećih australijskih<br />

biznismena, pustolov i<br />

filantropist.<br />

Dick Smith se prvobitno<br />

obogatio od svog biznisa u<br />

području elektronike. On je<br />

iskoristio svoje bogatstvo<br />

u korist Australije.<br />

Osnovao je kompaniju za<br />

proizvodnju hrane koja je<br />

u potpunosti bila australijska, i uložio je milione dolara da<br />

kompanije ostanu australijsko vlasništvo.<br />

Proglašen je ‘Australijancem godine’ 1986. i dobio je<br />

nagradu za tehničko unapređenje i zaštitu okoline.<br />

On je bio prvi čovjek koji je preletio Australiju i<br />

Tasmanijsko more u letećem balonu. Poznat je po svom<br />

avanturističkom duhu, poslovnom uspjehu i velikoj<br />

ljubavi prema Australiji.<br />

Tržište<br />

Australijske stabilne i moderne finansijske institucije,<br />

strogi poreski sistem i trgovinske regulative daju sigurnost<br />

poslovnim aktivnostima. Uslužna industrija, koja uključuje<br />

turizam, obrazovanje i finansijske usluge, čini skoro<br />

70 odsto australijskog nacionalnog bruto društvenog<br />

proizvoda.<br />

Australijska ekonomska stabilnost čini je atraktivnom<br />

destinacijom za ulaganja. Australijsko berzovno tržište je<br />

drugo po veličini u azijsko-pacifičkom regionu, odmah iza<br />

Japana.<br />

Trgovina<br />

Najveći australijski trgovinski partneri su Japan, Kina,<br />

Sjedinjene Države, Južna Koreja, Nove Zeland i Ujedinjeno<br />

Kraljevstvo. Mi smo veliki izvoznici pšenice, vune, željezne<br />

rude, minerala i zlata. Također izvozimo električnu energiju<br />

u obliku tečnog prirodnog gasa i uglja. Naša ekonomija<br />

je otvorena i trgovina je uvijek bila vitalni dio našeg<br />

ekonomskog prosperiteta. Vrijednost australijskih izvezenih<br />

dobara nedavno je dosegla više od 200 milijardi dolara.<br />

Rudarstvo<br />

Australija je bogata prirodnim resursima, kao što su ugalj,<br />

bakar, tečni prirodni gas i mineralne soli. Ovi resursi su<br />

puno traženi, naročito u ekonomijama u razvoju u Aziji.<br />

Najveći australijski izvozni sektor su rude i goriva<br />

Dio 4. – Australija danas 51


52<br />

Australija kao ‘građanin svijeta’<br />

Australija je ponosna na svoju ulogu primjernog<br />

međunarodnog građanina. To pokazujemo pomažići ljudima<br />

širom svijeta koji nisu u tako dobrom položaju kao mi.<br />

Australijska međunarodna pomoć i<br />

humanitarni napori<br />

Međunarodni program pomoći australijske vlade daje<br />

podršku zemljama u razvoju da smanje siromaštvo i<br />

postignu održiv tempo razvoja. Mi pružamo ovu podršku u<br />

našem regionu i širom svijeta pomažući ljudima i vladama.<br />

Australijanci pokazuju ogromnu velikodušnost kad se<br />

dogode velike nesreće u našoj ili drugim zemljama. Mi<br />

također dajemo redovne donacije zemljama u kojima<br />

ljudi neprestano pate. Australijska obavezanost našem<br />

programu pomoći odražava osobinu australijskog<br />

karaktera.<br />

Australijska humanitarna operacija u Indoneziji nakon cunamija u<br />

Indijskom okeanu 2004. godine<br />

Australijsko aktivno učešće u<br />

međunarodnim forumima<br />

Australija je aktivna članica Ujedinjenih nacija (UN) od<br />

osnivanja ove organizacije 1945. godine. Na osnovu UN<br />

konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine, Australija pruža<br />

zaštitu osobama koje su definisane kao izbjeglice po ovoj<br />

konvenciji. Mi također doprinosimo naporima UN-a u<br />

održavanju mira, te humanitarnim i hitnim intervencijama<br />

u zemljama u razvoju, i vrlo smo aktivni u UNESCO-u.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Australija je postala punopravna članica Organizacije za<br />

ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) 1971. godine. OECD<br />

ima za cilj da poboljša ekonomske, društvene i radne uslove<br />

u 30 zemalja članica, te u drugim zemljama u razvoju.<br />

Istovremeno, OECD ima cilj da proširi svjetsku trgovinu.<br />

Australija čvrsto podržava intenzivniju saradnju u<br />

azijsko-pacifičkom regionu. Australija je aktivna članica<br />

Organizacije za ekonomsku saradnju u azijsko-pacifičkom<br />

regionu (Asia-Pacific Economic Cooperation - APEC),<br />

Samita za Istočnu Aziju (East Asia Summit - EAS),<br />

Regionalnog foruma ASEAN i Foruma pacifičkih ostrva<br />

(Pacific Islands Forum - PIF).<br />

Dr Catherine Hamlin (rođena 1924.)<br />

Dr Catherine Hamlin<br />

je ginekolog, poznata<br />

po spašavanju mladih<br />

Etiopljanki od doživotne<br />

patnje.<br />

Od 1959. godine,<br />

Catherine Hamlin radi<br />

u Addis Ababi u Etiopiji<br />

pomažući ženama koje<br />

su pretrpjele povredu<br />

pri porodu poznatu<br />

pod nazivom ‘porodiljska fistula’. Žene koje imaju ovaj<br />

problem ne mogu kontrolisati tjelesne funkcije i kao<br />

rezultat toga budu odbačene iz društva.<br />

Catherine i njen muž su osnovali bolnicu u Addis Ababi<br />

za liječenje fistule. Kao rezultat njihovih napora hiljade<br />

žena mogu se vratiti kući da vode ispunjen i zdrav život<br />

u svojim selima.<br />

U 1995. godini, Dr Catherine Hamlin je dobila priznanje<br />

Companion of the Order of Australia, najveću<br />

australijsku nagradu. Ona i dalje radi za žene u Etiopiji.<br />

Australija danas je prostrana zemlja koja se i dalje razvija,<br />

ponosna na svoja dostignuća u sportu, umjetnosti i nauci.<br />

Mi cijenimo kvalitet života naših ljudi, ali uvijek težimo da<br />

ostvarimo više.<br />

Putem međunarodne humanitarne pomoći i podrške za<br />

razvoj, Australija je unijela osjećaj poštene igre sa sportskih<br />

terena u svjetsku zajednicu.


Dobitnici Nobelove nagrade<br />

Australija je poznata po naučnom i medicinskom istraživanju. Deset Australijanaca je dobilo Nobelovu nagradu u ovim<br />

područjima.<br />

Profesor William Bragg (1862 – 1942) i Lawrence Bragg (1890 – 1971), fizičari.<br />

William Bragg (otac) i Lawrence Bragg (sin) su podijelili Nobelovu nagradu iz fizike 1915.g, ‘za svoj rad na analizi kristalne<br />

strukture uz pomoć rendgenskih zraka’.<br />

Sir Howard Walter Florey (1898 – 1968), patolog.<br />

Rođen u Adelaidu, Južna Australija, Howard Florey je primio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1945. (zajednička<br />

nagrada) ‘za pronalazak pencilina kao sredstva za liječenje brojnih zaraznih bolesti’.<br />

Sir Frank Macfarlane Burnet (1899 – 1985), medicinski naučnik i biolog.<br />

Rođen u Viktoriji, Frank Burnet je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1960. (zajednička nagrada) ‘za<br />

pronalazak stečene imunološke tolerancije’.<br />

Sir John Carew Eccles (1903 – 1997), fiziolog.<br />

John Eccles je rođen u Melburnu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1963. (zajednička nagrada) ‘za<br />

pronalaske vezane sa ionskim mehanizmima za podsticaj i inhibiciju perifernih i centralnih dijelova membrane nervnih ćelija‘.<br />

Profesor John Warcup Cornforth (1917 – 2007), hemičar.<br />

John Cornforth je rođen u Sidneju i primio je Nobelovu nagradu za hemiju 1975. (zajednička nagrada) ‘za svoj rad na<br />

stereohemizmu encimima-kataliziranih reakcija’.<br />

Profesor Peter Doherty (rođen 1940.), imunolog.<br />

Peter Doherty je rođen u Kvinslendu i primio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1996. (zajednička nagrada) ‘za<br />

pronalaske u oblasti specifičnosti imunološke odbrane posredovanjem ćelija’.<br />

Profesor Barry Marshall (rođen 1951.), gastroenterolog i Dr Robin Warren (rođen 1937.), patolog.<br />

Barry Marshall i Robin Warren su dobili zajedničku Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2005. za pronalazak ‘bakterije<br />

Helicobacter pylori i njene uloge kod gastritisa i čira na želucu‘.<br />

Profesor Elizabeth Helen Blackburn (rođena 1948.), biolog.<br />

Elizabeth Blackburn je rođena u Hobartu i primila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2009. godine (zajednička<br />

nagrada) ‘za otkriće kako telomeri i enzim telomeraze štite hromosome‘.<br />

Australija ima i jednog dobitnika Nobelove nagrade za književnost.<br />

Patrick White (1912 – 1990), romanopisac i dramaturg.<br />

Rođen u Londonu od australijskih roditelja, Patrick White je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1973. ’za epsku i<br />

psihološku narativnu umjetnost koja je uvela jedan novi kontinent u književnost’.<br />

Dio 4. – Australija danas 53


54<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Dio 5.<br />

Naša australijska priča<br />

Domorodačke kulture u Australiji<br />

su najstarije žive kulture na svijetu.


Naša australijska priča<br />

Ova kratka priča o Australiji ni u kom slučaju nije cijela<br />

priča, ali će vam dati predstavu o događajima koji su<br />

oblikovali našu državu i kulturu. Hiljadama godina ovu<br />

zemlju su naseljavali i o njoj se brinuli domorodački narodi.<br />

Dolazak Prve flote 1788. godine značio je da će im se svijet<br />

zauvijek promijeniti. Tokom 200 godina, Australija je naučila<br />

mnoge lekcije o jednakosti i ljudskim pravima na svom<br />

putu ka multikulturalizmu i pomirenju. Reforme koje smo<br />

donijeli znače da je australijska zajednica kojoj se vi sada<br />

pridružujete, vrsta zajednice u kojoj se svaka osoba osjeća<br />

uključenom i cijenjenom.<br />

Australijski domoroci<br />

Australijske domorodačke kulture su najstarije žive kulture<br />

na svijetu. Australijski domorodački narod ovdje živi<br />

između 40 000 i 60 000 godina.<br />

Kulture Aboridžina i Torres Strait ostrvljana se razlikuju<br />

jedna od druge. Oni imaju svoje jezike i tradicije.<br />

Historijski, aboridžinski narod potiče sa australijskog kopna<br />

i Tasmanije. Torres Strait ostrvljani potiču sa ostrva koja su<br />

smještena između gornjeg vrha Kvinslenda i Papua Nove<br />

Gvineje. Torres Strait ostrvljani imaju mnoge kulturološke<br />

sličnosti sa ljudima sa Papua Nove Gvineje i drugih<br />

pacifičkih ostrva.<br />

Jezici<br />

Prije britanskog naseljavanja, Aboridžini i Torres Strait<br />

ostrvljani su koristili preko 700 jezika i dijalekata. Danas<br />

se koristi oko 145 jezika. Nije bilo pisanog jezika. Oralne<br />

historije domorodačkih kultura od velike su važnosti zato<br />

što pričaju o ljudima i zemlji. Na primjer, priče poput onih<br />

koje opisuju poplavu u Port Phillip Bay-u u Viktoriji govore<br />

o stvarnom događaju koji se dogodio prije 10 000 godina.<br />

‘The Dreaming’ (Carstvo snova) i<br />

domorodačka umjetnost<br />

Razni domorodački klanovi imaju ime za ono što mi na<br />

engleskom jeziku zovemo ‘Dreaming’. ’The Dreaming’ ili<br />

’Dreamtime’ (Doba sna) predstavlja sistem znanja, vjerovanja<br />

i prakse koji služe kao vodilja u životu domorodaca. On<br />

pokazuje kako ljudi trebaju živjeti i kako se trebaju ponašati.<br />

Ljudi koji ne poštuju ta pravila budu kažnjeni.<br />

Aboridžinska umjetnost Kakadu<br />

Priče o Carstvu snova (The Dreaming) roditelji i stariji<br />

su pričali djeci. Ove priče su učile djecu o tome kako je<br />

njihova zemlja oblikovana i naseljavana, te kako se trebaju<br />

ponašati i zašto. Priče su također dale djeci dragocjene<br />

praktične životne lekcije, na primjer, o tome gdje naći<br />

hranu.<br />

Domorodačka muzika, pjesma i ples pričaju priče o Carstvu<br />

snova i svakodnevnom životu. Kada domoroci pjevaju i<br />

plešu, oni osjećaju vrlo duboku vezu sa svojim precima.<br />

Originalni oblici aboridžinske umjetnosti su bile gravure ili<br />

slike na stijenama i slikarski prikazi na zemlji. Neki od njih<br />

su stari čak 30 000 godina. Domoroci iz središnjeg dijela<br />

Australije su slikali tačkice i krugove koji su predstavljali<br />

zemlju ili priče iz Carstva snova. Ljudi na sjeveru Australije<br />

su slikali ljudske figure, životinje i duhove.<br />

‘The Dreaming’ je i danas važan sistem vrijednosti i<br />

vjerovanja za domorodački narod.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 55


56<br />

Dolazak prvih Evropljana<br />

u Australiju<br />

Rani evropski istraživači<br />

U 17. vijeku, evropski istraživači su otkrili dijelove svijeta koje<br />

su nazvali ‘Terra Australis Incognita’, što znači ‘nepoznata<br />

zemlja na jugu zemaljske kugle‘. 1606. godine Holanđanin<br />

Willem Janszoon, je pristao na zapadnoj strani Cape York<br />

poluostrva na sjevernom vrhu Australije. Skoro u isto<br />

vrijeme, španski brod kojeg je predvodio Luis Vaez de Torres<br />

je preplovio moreuz na sjeveru kontinenta.<br />

Kasnije u 17. vijeku, holandski moreplovci su istraživali<br />

obalu Zapadne Australije. Holanđani su nazvali ovu zemlju<br />

‘Nova Holandija’.<br />

Godine 1642. Abel Tasman je otkrio obalu nove zemlje koju<br />

je nazvao ‘Van Diemen’s Land’ (Van Diemenova zemlja,<br />

sadašnja Tasmanija). On je također plovio hiljade milja<br />

australijskom obalom. Njegova nepotpuna karta Nove<br />

Holandije pokazuje da je vjerovao da je ova zemlja spojena<br />

sa Papua Novom Gvinejom na sjeveru.<br />

William Dampier je bio prvi Englez koji je kročio nogom<br />

na australijsko tlo. U 1684. godini, on se iskrcao na<br />

sjevernozapadnoj obali. Zemlja je bila suha i prašnjava tako<br />

da je nije smatrao korisnom za trgovinu ili naseljavanje.<br />

Kapetan James Cook<br />

Evropljani nisu istraživali istočnu obalu Australije sve do<br />

dolaska Engleza Jamesa Cooka 1770. koji je plovio na<br />

svom brodu ‘Endeavour’ (Nastojanje). Britanska vlada je<br />

bila poslala Cooka na istraživačko putovanje na južnom<br />

Pacifiku. Plovio je istočnom obalom i uplovio u Botany Bay,<br />

u južnom dijelu današnjeg Sidneja. James Cook je nazvao<br />

ovu zemlju ‘New South Wales’ (Novi južni Vels) i proglasio<br />

ovo kopno vlasništvom Kralja George III.<br />

Abel Tasmanova karta ‘Nove Holandije’ iz 1644. godine<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Transport robijaša<br />

Australija je jedinstvena po tome što su njeni prvi evropski<br />

doseljenici bili većinom robijaši. Nakon što su Sjedinjene<br />

Države proglasile nezavisnost, Velika Britanija više nije<br />

mogla tamo slati svoje osuđenike. Britanski zatvori su<br />

postali pretrpani. Kada je broj robijaša postao prevelik,<br />

britanska vlada je morala za njih naći novo mjesto. Godine<br />

1786. Velika Britanija je odlučila poslati robijaše u novu<br />

koloniju - Novi južni Vels. Ovo prebacivanje osuđenika se<br />

zvalo ‘deportacija’.<br />

Prva kolonija<br />

Prvi guverner Novog južnog Velsa bio je kapetan Arthur<br />

Phillip. On je bezbjedno doveo svoju prvu flotu sa 11<br />

brodova iz Britanije na drugi kraj svijeta. Tako se dobro<br />

brinuo za prehranu i dobrobit robijaša da je samo mali broj<br />

umro tokom plovidbe.<br />

Kapetan Filip je uplovio sa Prvom flotom u Sidnejski zaliv<br />

26. januara 1788. Na ovaj dan svake godine slavimo Dan<br />

Australije.<br />

Prva flota je krenula iz Britanije i uplovila u Sidnejski zaliv 1788. godine<br />

Rani period<br />

Prve godine naseljavanja su bile vrlo težak period. Guverner<br />

Phillip se pobrinuo da ljudi ne umiru od gladi tako što su<br />

svi dobijali iste porcije, uključujući njega samoga i njegove<br />

službenike. Njegov zdrav razum i odlučnost pomogli su da<br />

kolonija preživi te teške rane godine.<br />

Teške poslove u ranom periodu naseljavanja je obavljala<br />

robijaška prisilna radna snaga. Bili su bičevani ako ne bi<br />

teško radili, ako bi pobjegli ili se napili. Ako bi počinili<br />

ozbiljan kriminal, bili bi poslani u udaljena mjesta ili<br />

obješeni. Robijaši koji su odslužili svoje kazne postali su<br />

slobodni muškarci i žene, te su se priključili zajednici da<br />

rade i podižu porodicu.


Nove mogućnosti<br />

Prvu evropsku populaciju u Australiji su sačinjavali Englezi,<br />

Škoti, Velšani i Irci. Škoti, Velšani i Irci su u prošlosti često bili<br />

u ratnom sukobu sa Englezima, međutim u Australiji, ove<br />

četiri grupe živjele su i radile zajedno.<br />

Robijaši i bivši robijaši su pronašli nove mogućnosti u ovoj<br />

koloniji. Vojni oficiri su iskoristili vrijeme i počeli se baviti<br />

trgovinom pri čemu su zaposlili robijaše i bivše robijaše<br />

da im pomognu. Ubrzo nakon toga, neki bivši robijaši<br />

su započeli svoje biznise kao trgovci. Ostali su se dobro<br />

snašli kao farmeri, trgovci, vlasnici prodavnica i poreznici.<br />

Žene, bivše robijašice, također su bile uspješne u poslu i na<br />

mnoge načine imale više slobode nego žene u Engleskoj.<br />

Caroline Chisholm (1808 – 1877)<br />

Caroline Chisholm je<br />

bila vodeći društveni<br />

reformator koja je<br />

poboljšala život djevojaka<br />

u ranim kolonijama.<br />

Caroline je stigla u<br />

Australiju sa mužem,<br />

vojnim oficirom, i petero<br />

djece 1838. godine.<br />

Pomagala je ženama<br />

doseljenicama koje su<br />

živjele na ulicama Sidneja. U toku nekoliko godina<br />

osnovala je 16 hostela za žene doseljenice širom<br />

kolonije.<br />

Caroline je uložila puno truda da poboljša život na brodu<br />

za ljude koji su putovali u kolonije. Osnovala je i kreditni<br />

plan za ljude koji su živjeli u neimaštini da se prekine<br />

ciklus zavisnosti od siromaštva.<br />

Danas, mnoge škole u Australiji nose ime po Caroline<br />

Chisholm. Bila je poznata kao ‘prijateljica doseljenika’<br />

koja se beskrajno trudila da pomogne ljudima da<br />

započnu novi život.<br />

Prosvijećeni guverner<br />

Poput guvernera Phillipa, guverner Lachlan Macquarie<br />

ima važno mjesto u našoj ranoj historiji. On je upravljao<br />

kolonijom Novi južni Vels između 1810. i 1821. godine. On je<br />

razvio koloniju za slobodno naseljavanje, a ne kao robijašku<br />

koloniju. Unaprijedio je rad na farmama, izgradio nove<br />

puteve i javne sadržaje. On je poticao istraživanje Australije.<br />

Macquarie je također ulagao novac u obrazovanje i<br />

poštovao prava bivših robijaša. Nekim bivšim osuđenicima<br />

je dao posao da budu suci ili državni službenici.<br />

Guverner Macquarie je priznat u našoj historiji kao čovjek<br />

koji je donio pozitivne promjene u koloniji. Univerzitet<br />

Macquarie u Novom južnom Velsu je po njemu dobio ime.<br />

Naše robijaško naslijeđe<br />

Nakon što je je Macquarie stupio sa dužnosti, počelo je<br />

vladati mišljenje da guvernerova pozicija daje previše<br />

moći jednom čovjeku, pa je stoga 1823. godine formirano<br />

Zakonodavne vijeće Novog južnog Velsa, čiji je zadatak bio da<br />

daje savjete novoizabranom guverneru. Zakonodavno vijeće<br />

je pokušalo uvesti reforme u koloniji u okviru kojih su robijaši<br />

trebali biti adekvatno kažnjeni i da ne žive previše dobro.<br />

Međutim, Vijeće nije moglo ugasiti sve postojeće mogućnosti<br />

za robijaše koji su živjeli u Novom južnom Velsu i drugim<br />

kolonijama koje se osnovane u Australiji u ranom 19. vijeku.<br />

Sve ukupno, više od 160 000 robijaša je bilo deportovano<br />

u Australiju. Velika Britanija je prestala slati robijaše u Novi<br />

južni Vels 1840., u Tasmaniju 1852., a u Zapadnu Australiju<br />

1868. godine.<br />

Djeca osuđenika su uvijek bila slobodna, tako da je podjela<br />

između robijaša i doseljenika postepeno počela nestajati.<br />

Od 1850.-tih godina, naseljenici su upravljali kolonijama i<br />

željeli su izgraditi ugledna društva. Počeli su se stiditi svoje<br />

robijaške prošlosti i nisu o tome pričali. Nekih sto godina<br />

kasnije, ovaj osjećaj srama se promijenio. Australijanci su<br />

počeli biti ponosni na svoju robijašku prošlost i mnogim<br />

ljudima sada je drago kad pronađu pretka robijaša.<br />

U duhu ovog prihvatanja, Australijanci su postali narod<br />

kojem nije važna nečija porodična prošlost ili prijašnje<br />

ponašanje. Mi prihvatamo ljude onakve kakve ih<br />

upoznamo i dajemo im jednaku šansu (‘fair go’).<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 57


58<br />

Domorodački narod nakon<br />

evropskog naseljavanja<br />

Procjenjuje se da je bilo između 750 000 i 1.4 miliona<br />

Aboridžina i Torres Strait ostrvljana u Australiji u trenutku<br />

kada je počelo evropsko naseljavanje. Njihov broj je<br />

uključivao oko 250 različitih naroda i preko 700 jezičkih<br />

grupa.<br />

Odmah po naseljavanju u Australiji, britanska vlada nije<br />

sklopila nikakav sporazum sa aboridžinskim narodom.<br />

Domorodački narodi su imali svoju privredu i drevnu vezu<br />

sa zemljom. Vlada nije mogla to priznati jer takvi sistemi i<br />

vjerovanja nisu postojali u Evropi. Aboridžini nisu uzgajali<br />

prirodne kulture niti su izgrađivali domove da bi živjeli na<br />

jednom mjestu, kao što su to radili Britanci, pa je vlada<br />

smatrala da oni nemaju nikakav osjećaj za vlasništvo. Vlada<br />

se osjećala slobodnom da preuzme zemlju.<br />

Presudni uticaj<br />

Prvi guverneri su dobili naredbu da ne nanose štetu<br />

aboridžinskom narodu, ali britanski doseljenici su se naselili<br />

na aboridžinsku zemlju pri čemu su mnogi Aboridžini bili<br />

pobijeni. Naseljenici obično nisu bili kažnjavani za takav<br />

kriminal.<br />

Neki Aboridžini i evropski naseljenici su mogli živjeti zajedno<br />

u miru. Neki su zaposlili Aboridžine na ovčijim i stočnim<br />

farmama. Guverner Macquarie je ponudio Aboridžinima<br />

njihovu vlastitu zemlju da se na njoj bave poljoprivredom i<br />

da osnuju školu za aboridžinsku djecu. Međutim, vrlo mali<br />

broj Aboridžina je želio živjeti poput ostalih doseljenika. Nisu<br />

željeli izgubiti svoje kulturne tradicije.<br />

Ne znamo tačno koliko je domorodaca ubijeno u bitkama<br />

za zemlju, ali znamo da je pri tome poginulo stotine<br />

hiljada Aboridžina. Najveće ubice aboridžinskog naroda su<br />

bile bolesti koje su Evropljani donijeli sa sobom. Gubitak<br />

aboridžinskih života je bio katastrofalan. U Viktoriji 1830.tih<br />

godina, aboridžinska populacija je brojala 10 000 ljudi.<br />

1853. godine, zabilježeno je samo 1907 Aboridžina.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Historijske prekretnice<br />

Istraživanja u unutrašnjosti Australije<br />

U Novom južnom Velsu, rani naseljenici su se suočili sa<br />

vrlo teškim uslovima života. Vrlo mali dio Australije ima<br />

plodnu zemlju. Aboridžini su naučili da se nose sa ovakvim<br />

uslovima života i žive u takvoj okolini, iako je i njima bilo<br />

teško u toku suše.<br />

Prva velika prepreka na koju su naišli naseljenici iz Sidneja,<br />

koji su istraživali unutrašnjost, bio je planinski lanac koji<br />

se proteže 50 kilometara zapadno od Sidneja - Blue<br />

Mountains (Plave planine). 1813. godine, trojica istraživača,<br />

Blaxland, Wentworth i Lawson, konačno su prešli planinu.<br />

Cesta i željeznička pruga kroz Plave planine i danas slijede<br />

njihovu rutu.<br />

Iza planina istraživači su otkrili otvorenu ravnicu<br />

pogodnu za uzgoj ovaca i stoke. Međutim, malo dublje u<br />

unutrašnjosti, naišli su na suhe pustinjske predjele. Imali<br />

su poteškoća da nađu vodu i da nose dovoljno hrane<br />

ze preživljavanje. Istraživač njemačkog porijekla Ludwig<br />

Leichhardt je nestao 1848. pokušavajući preći kontinent od<br />

istoka do zapada.<br />

1860. godine, Burke i Wills se krenuli iz Melbourna da<br />

pređu Australiju od juga do sjevera. Predvodili su veliku<br />

ekspediciju, ali su se na putovanju suočili sa velikim<br />

poteškoćama. Bourke i Wills nisu bili iskusni za takvo<br />

putovanje. Dobili su stručnu pomoć od aboridžinskog<br />

naroda Yandruwandha, ali oba istraživača su umrla na<br />

povratku ekspedicije. Iako Burke i Wills nisu uspjeli završiti<br />

svoju ekspediciju, njihova priča je zabilježena u umjetnosti<br />

i književnosti. Ona predstavlja tragičan primjer prirodne<br />

surovosti naše zemlje.<br />

Istraživačka ekspedicija kroz Australiju koju su predvodili Burke i Wills<br />

1860. godine


Naseljenici i pioniri<br />

Čak i kad su naseljenici imali komad plodne zemlje, život<br />

je bio težak. Nakon poplava i suša, farmeri su obično<br />

morali započinjati sve ispočetka. Do 1838. godine, vuna<br />

je bila glavna izvozna roba pa bi u sušnim periodima, ili<br />

ako bi pale svjetske cijene vune, naseljenici bankrotirali.<br />

Međutim, ljudi su se oporavljali i nastavljali dalje boriti.<br />

’Australijski borac’ (‘Aussie battler’) je naziv koji dajemo<br />

osobi koja preživi takva teška vremena. Naziv ‘Aussie battler’<br />

simbolizuje australijski borilački duh i otpornost. Pioniri,<br />

među kojima su bili muškarci i žene, dobili su priznanje za<br />

svoju hrabrost koju su iskazali tokom teških vremena. Žene<br />

su obično morale voditi biznis ili farmu dok su im muževi<br />

bili odsutni ili kad bi umrli.<br />

U toku ovih prvih okrutnih godina rodio se australijski<br />

‘drugarski duh’ (mateship). On je bio jako izražen među<br />

muškarcima koji su putovali kroz zabačene krajeve, šišajući<br />

vunu i tjerajući stoku. Naseljenici su također pomagali jedni<br />

drugima da izađu iz nevolje. Ova tradicija je još uvijek dio<br />

australijskog života. Na primjer, hiljade ljudi dobrovoljno<br />

gasi šumske požare svake godine.<br />

Zlatna groznica<br />

Otkriće zlata u Novom južnom Velsu početkom 1851.<br />

godine je opisano kao ‘otkriće koje je promijenilo naciju’.<br />

Ubrzo nakon toga, zlato je također pronađeno u Viktoriji,<br />

novoj nezavisnoj koloniji.<br />

Do kraja 1852. godine, 90 000 ljudi iz cijele Australije i drugih<br />

dijelova svijeta je došlo u Viktoriju u potrazi za zlatom.<br />

Zlato je pronađeno u Novom Južnom Velsu i Viktoriji 1851. godine<br />

Protest na rudarskom nalazištu Eureka je zabilježen kao<br />

veliki demokratski trenutak u australijskoj historiji. Na<br />

nalazištu zlata u Ballaratu 1854. godine, kopači zlata su<br />

održali veliki protest protiv okrutnog načina na koji su<br />

državni službenici upravljali nalazištem zlata.<br />

Vladine trupe strogo su postupale sa kopačima zlata<br />

kada su ubirali pristojbu za dozvolu za kopanje. Dana<br />

11. novembra 1854. godine, 10 000 ljudi skupilo se na<br />

Bakery Hill-u u Ballaratu da usvoje povelju o osnovnim<br />

demokratskim pravima. Htjeli su da mogu kopati zlato, a<br />

da ne moraju plaćati visoke pristojbe za dozvolu. Također<br />

su htjeli da mogu glasati za ljude da ih predstavljaju u<br />

parlamentu u Viktoriji.<br />

Jedna mala grupa je izgradila utvrdu od palisada na<br />

rudarskom nalazištu Eureka gdje su istaknuli svoju<br />

buntovničku zastavu na kojoj se nalazio južni križ. Vladini<br />

službenici su poslali vojsku da napadnu utvrdu u jutro 3.<br />

decembra 1854. godine. Kopači zlata su ubrzo bili poraženi<br />

i oko 30 ih je bilo ubijeno.<br />

Eureka zastava<br />

Kada su buntovničke vođe bile stavljene pred sud zbog<br />

veleizdaje, nijedna porota ih nije htjela osuditi. Kraljevska<br />

komisija je ustanovila da vlada nije imala pravo i mnogi<br />

zahtjevi rudara bili su ispunjeni. Njihovoj želji da imaju<br />

političkog zastupnika bilo je takođe udovoljeno. U roku od<br />

godinu dana, Peter Lalor, vođa pobunjenika, je postao član<br />

parlamenta u Viktoriji.<br />

Tokom narednih godina, pobuna na Eureci je postala<br />

simbolom protesta i našeg vjerovanja u jednaku šansu.<br />

Zlatna groznica je izmijenila Australiju na mnoge načine.<br />

U toku ovog perioda, cjelokupna populacija u Australiji<br />

se povećala sa 43 000 u 1851. godini do 1.7 miliona 1870.<br />

godine. Prve željezničke pruge i telegrafi su stavljeni u<br />

funkciju 1850.-tih godina da bi povezali rastuću populaciju.<br />

Velike naslage zlata su pronađene u svim kolonijama<br />

osim u Južnoj Australiji. Ekonomija je cvjetala, a zlato je<br />

postalo dragocijenija izvozna roba od vune. Do otprilike<br />

1890. godine, Australija je vjerovatno imala najviši životni<br />

standard na svijetu.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 59


60<br />

‘Divlji vlasnici zemlje‘ i farmeri<br />

Počevši od ranog kolonijalnog perioda, ljudi poznati<br />

pod nazivom ‘squatters’ (divlji vlasnici zemlje) su preuzeli<br />

ogromne komade zemlje da bi se bavili farmerstvom. Mada<br />

je bio slučaj da za tu zemlju obično nisu morali plaćati, ‘divlji<br />

vlasnici’ su smatrali da je ona njihova. Nakon perioda zlatne<br />

groznice, bilo je vrlo teško vratiti natrag ovu zemlju.<br />

1860.-tih, vlada je htjela prodati zemlju, koju su ‘divlji<br />

vlasnici’ zaposjeli, muškim radnicima i njihovim porodicma<br />

da osnuju farme. Međutim, oni su pokušali za sebe zadržati<br />

što veće komade zemlje uzimajući je u najam, posebno<br />

komade na najboljim mjestima.<br />

Novi farmeri su se sočili sa teškom klimom i dok nisu<br />

izgrađene željeznice, bili su daleko od tržnica. Prilika za<br />

većom zaradom u gradovima uvijek je činila rad na zemlji<br />

neprivlačnim.<br />

Međutim, farmeri u Južnoj Australiji su bili uspješni, i tu<br />

je započela australijska tradicja inovacija sa pronalascima<br />

mašina koje olakšavaju rad na farmi. Plug za iskopavanje<br />

panjeva (iz 1870.-tih), na primjer, omogućavao je da<br />

korjenita zemlja bude lako raščišćena za sadnju usjeva.<br />

Doseljavanje 1800.-tih godina<br />

Ranih 1800.-tih godina, glavni doseljenici su bili Englezi,<br />

Škoti, Velšani i Irci. Njihova baština je služila kao osnova<br />

za izgradnju naše nacije. Način provođenja slobodnog<br />

vremena, kulturne aktivnosti i vjerski običaji su bili isti<br />

kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, pristigle su i<br />

male grupe doseljenika iz Evrope i Azije. Tokom 1800.-tih<br />

među evropskim doseljenicima su bili Italijani, Grci, Rusi,<br />

Maltežani, Poljaci, te Francuzi koji su radili na proizvodnji<br />

vina. Radilo se uglavnom o mlađim muškarcima koji su bili<br />

u potrazi za poslom i bogatstvom, te mornarima koji su<br />

napustili svoje brodove.<br />

Kineski doseljenici su počeli stizati u Australiju nakon 1842.<br />

godine. Njihov broj se povećao nakon pronalaska zlata, a<br />

na nalazištima su se počele javljati rasne tenzije. One su<br />

ponekad dovodile do nereda usmjerenih protiv Kineza,<br />

kao što su oni u Bendigu 1854. Rasne tenzije su rezultirale<br />

u prvim useljeničkim ograničenjima u Viktoriji 1855. i u<br />

Novom južnom Velsu 1861. godine.<br />

Nakon zlatne groznice 1850.-tih godina, većina Kineza se<br />

vratila kući. Među onima koji su ostali bili su radnici na<br />

tržnici koji su dobavljali svježe voće i povrće, vrlo potrebne<br />

namirnice u sušnim područjima.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Od 1860.-tih godina, doseljenici iz Irana, Egipta i Turske<br />

vodili su karavane kamila u zabačenim dijelovima<br />

Australije. Osim naziva ’indijski goniči kamila’, bili su poznati<br />

i kao ‘Afghans’ (Afganistanci), uglavnom zbog slične odjeće<br />

i zajedničkog vjerovanja u islam. Ovi goniči kamila smatrani<br />

su pionirima u unutrašnjosti Australije. Oko 4000 Indijaca i<br />

6000 ostrvljana iz pacifičkog područja su također radili na<br />

proizvodnji šećera i uzgoju banana u Kvinslendu.<br />

Od 1880.-tih, radnici iz Libana su stigli u Australiju. Mnogi<br />

Libanci su se bavili proizvodnjom tekstila i odjeće. Libanske<br />

porodice su bile vlasnici većine prodavnica tekstila u<br />

unutrašnjosti Australije, tradicija koja se i danas zadržala.<br />

‘Afganski’ goniči kamila u zabačenom dijelu Australije<br />

Rezervati za Aboridžine<br />

Nakon prvih bitaka između aboridžinskog naroda i<br />

doseljenika, Aboridžini su živjeli na ivici društva. Neki<br />

su radili na ovčijim i stočnim stanicama u zabačenim<br />

krajevima za vrlo niske nadnice. Kolonijalne vlade su<br />

otvorile rezervate gdje su Aboridžini mogli živjeti, ali u<br />

njima nisu mogli voditi svoj tradicionalni život. Nisu mogli<br />

loviti životinje i skupljati hranu kao što su željeli.<br />

Kasnih 1800.-tih, kolonijalne vlade su oduzele Aboridžinima<br />

prava. Rekli su aborddžinskom narodu gdje će živjeti, sa<br />

kim mogu stupiti u brak i mnogim roditeljima su oduzeli<br />

djecu. Ova djeca su poslana ‘bijelim’ porodicama ili u<br />

državna sirotišta. Ova praksa se više ne primjenjuje, ali je<br />

ostavila dubok osjećaj tuge među aboridžinskim narodom<br />

i mnogim Australijancima.


Pravo glasa<br />

‘Suffragettes’ (pobornice za žensko pravo glasa) je bio<br />

termin koji se koristio širom svijeta za žene koje su se borile<br />

za pravo glasa na izborima. U toku 1880.-tih i 1890.-tih,<br />

svaka kolonija je imala najmanje jedno društvo za borbu<br />

za pravo glasa. ‘Suffragettes’ su prikupile hiljade potpisa na<br />

peticijama da ih predoče parlamentima u kolonijama.<br />

1895. godine, žene u Južnoj Australiji su dobile pravo glasa,<br />

kao i pravo da se kandiduju za parlament. Žene u Zapadnoj<br />

Australiji su dobile pravo glasa 1899. godine.<br />

1902. godine, Australija je bila prva zemlja koja je<br />

istovremeno dala ženama pravo da glasaju i da se<br />

kandiduju za australijski parlament. Domorodačke žene<br />

(i muškarci) nisu imali pravo glasa sve do 1962. godine.<br />

Edith Cowan je postala prva žena parlamentarac kad je<br />

izabrana u parlament Zapadne Australije 1923. godine.<br />

Tek 1943. godine prva žena, Enid Lyons, je postala član<br />

australijskog saveznog parlamenta.<br />

Catherine Spence (1825 – 1910)<br />

Catherine Spence je bila<br />

pisac, propovjednica,<br />

feministkinja i borac za<br />

žensko pravo glasa.<br />

Catherine Spence se<br />

doselila u Australiju<br />

iz Škotske. Ona je bila<br />

dobitnica nagrada za<br />

romane koji su opisivali<br />

život u Australiji, a pisala<br />

je i školske knjige.<br />

Pomogla je u osnivanju organizacije koja je pomagala<br />

djeci beskućnicima, te davala podršku novim<br />

obdaništima i državnim srednjim ženskim školama.<br />

Ona je bila prva žena koja se kandidovala za parlament.<br />

Dobila je mnogo glasova, ali nije osvojila mjesto<br />

parlamentarca. Godine 1891. postala je potpredsjednica<br />

Ženske lige za pravo glasa žena u Južnoj Australiji.<br />

Catherine Spence predstavlja simbol svega onoga šta<br />

žena može da postigne, čak i tokom vremena kad su na<br />

snazi ograničenja.<br />

Federacija<br />

Kolonije su se samostalno razvijale, ali krajem 19. vijeka<br />

razvio se zajednički osjećaj nacionalnog pripadanja. Ovaj<br />

osjećaj je izražen u riječima himne ‘Advance Australia<br />

Fair‘. Pjesmu je napisao Peter Dodds McCormick i prvi put<br />

je otpjevana u Sidneju 1878. godine. Ona je sada naša<br />

državna himna.<br />

Pred kraj 19. vijeka, učinjena su dva pokušaja da se kolonije<br />

ujedine. U 1889. Sir Henry Parkes je pozvao na formiranje<br />

nove nacije. Australazijska federacijska konferencija je<br />

održana 1890. godine da raspravi o ideji da Australija<br />

postane federacija.<br />

Nakon izvjesnog odlaganja, koraci ka fomiranju federacije<br />

su postali sve brži 1893. godine. Izbornici su birali članove<br />

za narednu ustavnu konvenciju. Birači su glasali u dva<br />

kruga referenduma da prihvate ustav. Činjenica što je<br />

proces stvaranja federacije bio zasnovan na željama naroda<br />

pokazuje koliko je Australija bila napredna.<br />

Dan Federacije u Brisbane-u 1901. godine<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 61


62<br />

Britanska vlada se složila da Australija može upravljati<br />

sobom i prva vlada je položila zakletvu pred velikim<br />

mnoštvom u sidnejskom Centennial parku 1. januara<br />

1901. godine. Savezni premijer nove nacije je bio Edmund<br />

Barton, koji je predvodio federacijski pokret u Novom<br />

južnom Velsu.<br />

Australija je sada bila nacija, ali još uvijek kao dio britanske<br />

imperije. Nije imala punu ovlast što se tiče odbrane i<br />

inostranih poslova sve do 1931. godine. Iako je nacionalni<br />

osjećaj bio sve izraženiji, britanski duh je još uvijek bio vrlo<br />

prisutan.<br />

Sir Edmund Barton<br />

Rađanje političkih stranaka<br />

U periodu do 1880.-tih, radnici u Australiji su oformili jak<br />

sindikat. U teškim vremenima kada je vladala ekonomska<br />

depresija i suša, ovi sindikati su organizovali štrajkove da<br />

zaštite svoje nadnice i uslove rada. Radnici su se potom<br />

okrenuli politici. Godine 1891. stvorili su Laburističku<br />

stranku (Labor Party).<br />

Prvi zadatak Laburističke stranke bio je da vrate i poboljšaju<br />

radničke nadnice i uslove rada. Ljudi srednje klase su imali<br />

komotniji život, ali su razumjeli situaciju radnika. Formirani<br />

su službeni odbori koji su imali zadatak da odrede<br />

nadnice i spriječe štrajkove. U 1907. godini Federalni sud<br />

za pomirenje i arbitražu je odredio minimalnu nadnicu<br />

da bi radni čovjek sa ženom i troje djece mogao živjeti u<br />

‘skromnom’ komforu.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Kako se Laburistička stranka širila, sve ostale stranke<br />

su se udružile u Liberalnu stranku 1910. Ova stranka je<br />

imala više naziva. Između dva rata, postala je Nacionalna<br />

stranka, zatim Ujedinjena australijska stranka, a 1944.<br />

godine osnovana je Liberalna stranka (Liberal party) koju<br />

znamo danas. To se dogodilo nakon konferencije koju<br />

je predvodio Robert Menzies i koja je uključivala mnoge<br />

nelaburističke stranke. Sir Robert Menzies je postao savezni<br />

premijer sa najdužim stažom na vlasti.<br />

Nakon Prvog svjetskog rata, osnovana je Seljačka stranka<br />

(Country Party) da bi se borila za prava farmera. Danas<br />

poznata kao Nacionalna stranka (Nationals), obično je u<br />

koaliciji sa Liberalnom strankom.<br />

Zakon o ograničenju useljavanja iz<br />

1901. godine<br />

Politika ‘Bijela Australija’ je prevedena u zakon kada je<br />

usvojen Zakon o ograničenju useljavanja u decembru<br />

1901. godine (Immigration Restrictions Act 1901). To je bila<br />

prepreka doseljenicima da rade u Australiji i ograničavalo je<br />

useljavanje doseljenika koji nisu bili bijelci.<br />

Svi oni koji su bili ne-evropskog porijekla morali su polagati<br />

test koji se sastojao u diktiranju 50 riječi na evropskom<br />

jeziku. Članovi Kineske trgovačke komore, advokat William<br />

Ah Ket i vodeći kineski biznismeni, javno su protestovali<br />

zbog toga, ali to nije rezultiralo u izmjeni zakona.<br />

Kineze, Indijce, ostrvljane iz Pacifika i ljude sa Srednjeg<br />

istoka uveliko su zamijenili doseljenici iz južne Evrope u<br />

novoj australijskoj federativnoj državi, ali njihov kulturni<br />

doprinos već je bio postao dio australijskog društvenog<br />

identiteta.<br />

Prvi svjetski rat, 1914 - 1918<br />

Izuzevši manje sukobe između doseljenika i Aboridžina,<br />

Australija je u cijelom periodu bila vrlo mirna država. Nije<br />

bilo građanskih ratova ni revolucija. Prvi naseljenici su bili<br />

vrlo odani britanskoj imperiji.


Međutim, kao evropska zemlja koja je imala istureni<br />

položaj u blizini Azije, Australija je bila ranjiva, naročito<br />

nakon što je Japan postao velika sila. Australija se oslanjala<br />

na britansku imperiju i jačinu njene mornarice u svojoj<br />

odbrani. Australija se borila u oba svjetska rata da bi<br />

održala britansku imperiju jakom i da zaštitimo sami sebe.<br />

Australijski vojnici su ušli u Prvi svjetski rat 1915. godine<br />

napadom na njemačkog saveznika, Tursku. Australijanski<br />

i novozelandski korpusi su dobili svoje dijelove na<br />

Gallipoljskom poluostrvu koje je trebalo napadati.<br />

Iskrcani na pogrešnom mjestu, morali su se penjati uz<br />

strme stijene dok su na njih pucale turske trupe. Nekako<br />

su se uspjeli uspeti uz stijene i ukopati u rovove, iako<br />

je mnogo mladih vojnika izginulo. Australijanci su vrlo<br />

ponosni na duh anzaških vojnika.<br />

Gallipoljsko poluostrvo za vrijeme Prvog svjetskog rata<br />

Datum iskrcavanja u Gallipolju (25. april) je nacionalni<br />

praznik. Dan nosi naziv Anzac Day (Dan Anzaka), što je<br />

kratica za australijski i novozelandski vojni korpus.<br />

Nakon Gallipolja, australijske snage su se borile na<br />

zapadnom frontu u Francuskoj. Ovdje su dobili naziv<br />

‘kopači’ zato što su provodili puno vremena kopajući<br />

i praveći rovove. Predvođeni svojim komandirom,<br />

generalom John Monashom, australijski ‘kopači’ su osvojili<br />

velike pobjede u bitkama protiv Njemačke.<br />

Australijski vojnici i žene su također služili na Srednjem<br />

istoku, učestvujući u odbrani Seuckog kanala i<br />

savezničkom osvajanju Sinajskog poluostrva.<br />

Simpson i njegov magarac - John<br />

Simpson Kirkpatrick (1892 – 1915)<br />

John Simpson Kirkpatrick<br />

je bio vojnik koji je ušao u<br />

australijsku legendu.<br />

Kao običan vojnik, John<br />

Simpson je služio u vojnoj<br />

ambulantnoj službi kao<br />

nosilac ranjenika na<br />

nosilima. Bilo je teško<br />

nositi nosila preko brda<br />

i dolina. U suprotnosti<br />

sa vojnim naredbama,<br />

koristio je magarca, koji se zvao Duffy, da bi pomogao<br />

odvesti ranjene vojnike na sigurno mjesto.<br />

Danju i noću, iz sata u sat, rizikovali su svoje živote<br />

putujući između ratnog fronta i vojne baze na plaži.<br />

Redov Simpson je stigao u Galipolje 25. aprila 1915.<br />

godine. Poginuo je samo četiri sedmice kasnije od<br />

neprijateljskog metka . Vojnici u bazi na plaži gledali su<br />

u nijemoj žalosti dok je Duffy, još uvijek noseći ranjenog<br />

vojnika, kaskao plažom bez svog mladog gospodara.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 63


64<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Legenda o Anzaku<br />

Anzak tradicija je započeta 25. aprila 1915. godine kada su se jedinice australijskog i novozelandskog vojnog korpusa<br />

(<strong>Australian</strong> and New Zealand Army Corps - ANZAC) iskrcale na poluostrvu Gallipolje u Turskoj.<br />

Taj dan je označio početak vojne akcije koja je trajala osam mjeseci i završila sa oko 25 000 australijskih žrtava,<br />

uključujući 8700 poginulih ili onih koji su kasnije podlegli ranama ili bolestima. Hrabrost i srčanost vojnika na Gallipolju<br />

je postala legendarna, a riječ ‘Anzac’ je postala ustaljeni izraz u jeziku u Australiji i Novom Zelandu.<br />

Prva godišnjica tog iskrcavanja je obilježena 1916. godine u Australiji, Novom Zelandu i Engleskoj, kao i među trupama<br />

u Egiptu. Te je godine 25. april proglašen kao Dan Anzaka (Anzac Day).<br />

Već tokom 1920.-tih godina, svečanosti povodom Dana Anzaka su održavane širom Australije, a savezne države su<br />

proglasile Dan Anzaka državnim praznikom. U glavnim gradovima su podignuti veliki spomenici palima u ratu, a u<br />

gradovima i gradićima širom zemlje su izgrađene spomen ploče u znak sjećanja na mlade muškarce i žene ubijene u<br />

tom ratu i u kasnijim sukobima.<br />

Danas se Dan Anzaka obilježava u čast onima koji su služili u ratovima, sukobima i mirovnim operacijama. To nije<br />

vojna svečanost u pravom smislu. Ona ne slavi pobjedu – vojna akcija u Gallipolju je završila porazom. Na ovaj dan<br />

odajemo počast vrlinama običnih vojnika i žena kao što su drugarski duh, izdržljivost te zadržavanje smisla za humor u<br />

nevolji. Danas, Dan Anzaka se obilježava u Australiji i svuda u svijetu. Australijski vojnici i žene koji su služili u drugom<br />

svjetskom ratu i ostalim sukobima, kao i vojnici iz mirovnih misija i veterani iz savezničkih zemalja, svi zajedno ponosno<br />

marširaju na paradama na Dan Anzaka.<br />

Vojna služba u zoru na Dan Anzaka u Gallipolju


Velika depresija (The Great Depression), 1929 – 1932<br />

Velika depresija je bio period vrlo teškog života za ljude u Australiji. Ona je započela istovremeno kada je pala tržišna berza u<br />

Njujorku, ali postojali su i drugi faktori koji su doveli do depresije - pad izvoznih cijena robe i prodaje, manje inostranih kredita,<br />

pad državne potrošnje i građevinske industrije. Do sredine 1932. godine, skoro 32 posto Australijanaca je bilo bez posla.<br />

Posljedice depresije na australijsko društvo bile su<br />

poražavajuće. Bez zaposlenja i redovnih prihoda, mnogi<br />

ljudi su izgubili svoje domove. Bili su prisiljeni da žive u<br />

improvizovanim skloništima bez grijanja i sanitarija. Neki<br />

očevi su napustili porodice ili se okrenuli alkoholu. Radnička<br />

djeca su počela napuštati školu sa 13 ili 14 godina. Mnoge<br />

žene su obavljale obične poslove van kuće uz podizanje<br />

djece i brigu o domaćinstvu za što nisu imale pomoć.<br />

U periodu prije depresije, australijska vlada nije imala<br />

jedinstven program za nezaposlene. Osim na dobrotvorne i<br />

neke privatne organizacije, siromašni svijet se morao oslanjati<br />

na programe zapošljavanja te projekte javnih radova.<br />

Ekonomija se počela oporavljati 1932. godine ali, u<br />

mnogim slučajevima, šteta nanesena porodicama se<br />

nije mogla popraviti. Za vrijeme Velike depresije, bila<br />

je naglašena vitalna uloga australijskih dobrotvornih<br />

organizacija i volontera.<br />

Sir Charles Kingsford Smith (1897 – 1935)<br />

Narodna kuhinja u doba Velike depresije<br />

Sir Charles Kingsford Smith je bio hrabri pilot, avijatičarski pionir i australijski heroj.<br />

U Prvom svjetskom ratu, Charles Kingsford Smith, se borio na Gallipolju i letio je sa<br />

britanskim kraljevskim vazduhoplovnim jedinicama.<br />

Svoje najveće dostignuće je ostvario kada je prvi put preletio Pacifik od Kalifornije do<br />

Kvinslenda 1928. godine. Kada je njegov avion, Southern Cross (Južni križ), konačno<br />

stigao u Australiju, 25 000 razdraganih obožavalaca dočekalo je svog heroja koga su zvali<br />

‘Smithy’. Dobio je vitešku nagradu za služenje u avijaciji 1932. godine.<br />

Poginuo je tragično 1935. godine kada se njegov avion srušio na letu od Engleske do<br />

Australije i nakon toga nikad nije pronađen.<br />

Sir Charles Kingsford Smith je nazvan najvećim svjetskim avijatičarem, a poznat je i po tome što je u sred depresije<br />

imao ulogu istinskog australijskog heroja kojeg su ljudi poštovali.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 65


66<br />

Drugi svjetski rat, 1939 - 1945<br />

U Drugom svjetskom ratu, Australijanci su se borili na strani<br />

savezničkih trupa u pustinjama Sjeverne Afrike i mnogim<br />

drugim područjima. U Sjevernoj Africi, u gradu Tobruku,<br />

dugo su odolijevali opsadi Nijemaca i Italijana. Neprijatelji<br />

su ih nazvali ‘Pacovi iz Tobruka‘ (Rats of Tobruk) jer su<br />

bili satjerani u bezizlaznu situaciju i hranili se otpacima.<br />

Australijanci su se borili i opstali u tim strašnim uslovima,<br />

pa su i sami prihvatili to ime. Njihovo odolijevanje opsadi<br />

je pokazalo da su ti muškarci i žene imali borbeni duh kao<br />

i ‘kopači’ iz Prvog svjetskog rata. Vojnici su i sami bili svjesni<br />

da moraju opravdati tu veliku tradiciju.<br />

Kad je Japan započeo vojne operacije u Pacifiku, australijski<br />

vojnici i žene su se vratili kući. Međutim, prije nego što su<br />

se mogli vratiti, morali su odbraniti Papua i Novu Gvineju.<br />

Ovaj ogromni zadatak trebali su izvršiti redovni vojnici i<br />

slabo obučeni mladi regruti. Borili su se protiv neprijatelja<br />

u džungli duž strmog i blatnjavog puta poznatog pod<br />

nazivom Kokoda Track. Australijske trupe spriječile su<br />

Japance da napreduju, pa je Kokoda Track zajedno sa<br />

Ancac Cove u Gallipolju postalo mjesto hodočašća za<br />

mnoge Australijance.<br />

Papuanski nosač pomaže ranjenom vojniku na stazi Kokoda Track<br />

Kada su Japanci zauzeli veliku britansku bazu u Singapuru<br />

1942. godine, 15 000 australijskih vojnika je bilo poslano<br />

na prisilni rad na tajlandsko-burmanskoj željeznici. Za<br />

vrijeme izgradnje ove željeznice pod Japancima u Drugom<br />

svjetskom ratu, umrlo je hiljade australijskih i britanskih<br />

zatvorenika.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Jedna od natežih australijskih ratnih uspomena bila je<br />

japanska okrutnost prema ovim zatvorenicima. Iako su<br />

australijski ratni zarobljenici dali sve od sebe da se brinu<br />

jedan za drugoga, nepraveći razliku između oficira i običnih<br />

vojnika, mnogi Australijanci su umrli.<br />

Dan sjećanja na poginule u ratu<br />

(Remembrance Day)<br />

Osim svečanosti na Dan Anzaka, Dan sjećanja je također<br />

dan kad se Australijanci sjećaju svih onih koji su služili i<br />

poginuli u ratu. U 11 sati ujutro 11. novembra (11. mjeseca)<br />

svake godine, Australijanci zastanu da odaju počast<br />

žrtvama, muškarcima i ženama, koji su poginuli ili patili u<br />

ratovima i sukobima, kao i onima koji su služili u vojsci. Na<br />

ovaj dan nosimo crveni mak.<br />

Crveni makovi se od Prvog svjetskog rata koriste kao simbol sjećanja na<br />

pale vojnike<br />

Australijske odbrambene snage su u skorašnje vrijeme<br />

bile uključene u sukobe u Istočnom Timoru, Iraku, Sudanu<br />

i Afganistanu, a učestovali su i u mirovnim UN misijama u<br />

mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Srednji istok<br />

te azijsko pacifički region.


Sir Edward ‘Weary’ Dunlop<br />

(1907 – 1993)<br />

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop<br />

je bio hrabar, brižljiv ljekar<br />

i australijski ratni heroj.<br />

Za vrijeme Drugog<br />

svjetskog rata, Weary je<br />

bio vojni ljekar. Njega i<br />

njegove suborce zarobili<br />

su Japanci i odveli ih<br />

u Burmu da rade na<br />

tajlandsko-burmanskoj<br />

željeznici. Ovo je bio vrlo<br />

dug i težak posao.<br />

Kao njihov zapovjednik, Weary je govorio u ime svojih<br />

ljudi i bio njihov ljekar provodeći sate i sate liječeći im<br />

rane. Bio je mučen u kampu, ali je prkosno nastavio<br />

obavljati svoju dužnost.<br />

1969. godine dobio je odlikovanje viteza za svoj<br />

doprinos medicini. Kada je umro, 10 000 ljudi je izašlo na<br />

ulice Melbourna za vrijeme državnog sprovoda heroja<br />

koga su zvali ‘The Surgeon of the Railway’ (Ljekar sa<br />

željeznice).<br />

Doseljavanje ranih 1900.-tih godina<br />

U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata, ostala su<br />

na snazi uvedena ograničenja za useljavanje u Australiju.<br />

Međutim, došlo je do porasta broja doseljenika, posebno<br />

muškaraca, iz južne Evrope. Sa sobom su donijeli vještine,<br />

obrazovanje i svoje kulturne vrijednosti. Oni su doprinijeli<br />

razvoju prirodnih grana u seoskim područjima i izgradnji<br />

puteva i željeznica. Vješti italijanski kamenoresci su dali<br />

značajan doprinos u izgradnji javnih zgrada i rezidencija.<br />

Krajem 1930.- tih godina, Jevreji izbjeglice su počele<br />

dolaziti iz Evrope. Bježali su od prijetnji nacističke<br />

Njemačke. Doseljavali su se iz Njemačke, Austrije,<br />

Čehoslovačke, Mađarske i Poljske. Mnogi su bili<br />

visokoobrazovani i telentovani i uveliko doprinijeli<br />

australijskom kulturnom životu.<br />

Sedamnaest hiljada italijanskih vojnika, koji su bili zarobljeni<br />

u Drugom svjetskom ratu, bili su smješteni u ratnim<br />

logorima u Australiji. Prema njima se pravedno postupalo.<br />

U logoru su ostali vrlo kratko vrijeme, ali su naučili nešto<br />

o ovoj zemlji i narodu. Nakon rata, mnogi su se vratili u<br />

Australiju kao doseljenici.<br />

Evropski doseljenik stiže u Australiju<br />

Poslijeratne izbjeglice<br />

Nakon rata, Australija je privukla doseljenike iz ostalih<br />

evropskih zemalja da bi povećala populaciju. Milioni ljudi<br />

su pobjegli iz nacističke Njemačke ili se nisu mogli vratiti<br />

na svoja ognjišta koje je tada okupirala sovjetska Rusija.<br />

Otprilike 170 000 prognanih osoba je dobilo dozvolu za<br />

useljenje u Australiju da započnu novi život.<br />

U Australiji je također bio veliki manjak radne snage.<br />

Australijska vlada je vjerovala da je povećanje stanovništva<br />

od presudnog značaja za budućnost države. Zdravi odrasli<br />

doseljenici ispod 45 godina starosti su mogli putovati<br />

u Australiju za £10, a njihova djeca su mogla besplatno<br />

putovati. Međutim, još su uvijek postojala ograničenja<br />

što se tiče nacionalnosti pa su doseljenici još uvijek bili iz<br />

Ujedinjenog Kraljevstva i Evrope.<br />

Da bi oživjeli Australiju, australijska vlada je 1949. godine<br />

započela rad na odvažnom projektu za akumulaciju<br />

vode rijeke Snowy River prije nego što ona otekne u<br />

more u istočnoj Viktoriji. Ove vode su bile preusmjerene<br />

u unutrašnjost da navodnjavaju zemlju i za proizvodnju<br />

električne energije. To je bio ogroman projekat koji je trajao<br />

25 godina. Sedamdeset odsto radnika na ovom projektu su<br />

bili doseljenici.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 67


68<br />

Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains<br />

Projekat izgradnje hidroelektrane Snowy Mountains predstavlja važan simbol australijskog identiteta kao nezavisne,<br />

multikulturalne i bogate zemlje.<br />

To je bio najveći inžinjerski poduhvat u Australiji. On je također jedan od najvećih projekata izgradnje hidroelektrana<br />

na svijetu.<br />

Ovaj sistem hidroelektrana daje vodu koja je od vitalnog značaja za privredu u unutrašnjim područjima Novog južnog<br />

Velsa i Viktorije. Njene elektrane proizvode do 10 odsto sveukupne električne energije u Novom južnom Velsu.<br />

Samo 2 odsto ovog sistema hidroelektrana je vidljivo iznad zemlje. On se sastoji od 16 velikih brana, sedam elektrana,<br />

stanice za pumpanje vode i 225 km tunela, cjevovoda i vodovoda.<br />

Rad na projektu je počeo 1949. godine i završio 1974. Više od 100 000 doseljenika iz preko 30 zemalja je radilo na ovom<br />

projektu. Sedamdeset odsto ovih radnika su bili doseljenici. Nakon završetka projekta, većina evropskih radnika je<br />

ostala da živi u Australiji, dajući značajan doprinos australijskom multikulturalnom društvu.<br />

Hidroelektrana Snowy Mountains je smještena u nacionalnom parku Kosciuszko u Novom južnom Velsu. Uticaj<br />

projekta na čovjekovu okolinu budno se prati. Po ovom projektu, na nekim mjestima, Snowy River nosi samo 1 odsto<br />

vode u poređenju sa stanjem prije ovog projekta.<br />

Za dobrobit čovjekove okoline, vlade u Viktoriji i Novom južnom Vlesu su se složile da povećaju riječni tok na 28 odsto.<br />

Radnici na projektu Snowy Mountains<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza


Postupanje prema domorodačkom narodu<br />

Tokom 1940.-tih i 1950.-tih godina, australijska vlada je<br />

započela politiku asimilacije Aboridžina. To znači da se od<br />

domorodačkog naroda tražilo da žive kao drugi doseljenici.<br />

Ovo nije funkcionisalo u praksi zato što Aboridžini nisu<br />

željeli izgubiti svoju tradicionalnu kulturu.<br />

Tokom 1960.-tih godina, ova politika asimilacije se<br />

pretvorila u integraciju. Većina muškog stanovništva u<br />

Australiji je mogla glasati tokom 1850.-tih godina, ali<br />

australijski domoroci nisu dobili pravo glasa u Komonveltu<br />

sve do 1962. godine. Integracija je donijela aboridžinskom<br />

narodu građanska prava, ali se od njih još uvijek očekivalo<br />

da se prilagode nedomorodačkoj australijskoj kulturi.<br />

Druga promjena je nastupila 1967. godine kada je više<br />

od 90 odsto Australijanaca glasalo DA za prijedlog da se<br />

Aboridžini uključe u popis stanovništva. Ovaj referendum<br />

je bio historijska prekretnica. Dokazao je da većina<br />

Australijanaca želi da domorodački narod bude uključen i<br />

da ima ista prava kao i svi drugi.<br />

Ova napredna australijska stajališta i jaki aboridžinski<br />

protesti u to vrijeme, otvorili su put ka politici<br />

domorodačkog samoodlučivanja 1970.-tih godina.<br />

Australijska vlada je priznala i složila se da domorodačko<br />

stanovništvo u Australiji treba da odlučuje o svom<br />

političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju.<br />

Useljavanje – Postepena promjena<br />

Tokom 1950.-tih i 1960.-tih godina, azijska zajednica, crkve<br />

i društvene grupe su protestovale i tražile ukidanje politike<br />

‘Bijela Australija. ’<br />

Godine 1958. australijska vlada je ukinula test iz diktata<br />

i 1966. godine Australija je započela selektivni proces<br />

primanja doseljenika iz neevropskih država i kvalifikovanih<br />

azijskih doseljenika. Konačno, Australijanci su počeli<br />

priznavati vrijednost uključivanja svih nacija u naš<br />

useljenički program. Godine1973. politici ‘Bijela Australija’<br />

došao je kraj i država je bila na putu za multikulturalizam.<br />

U 1973. godini australijska vlada je izbacila sve rasne<br />

kvalifikacijske uslove za useljavanje.1975. godine, nakon<br />

rata u Vijetnamu, Australija je prihvatila rekordan broj<br />

azijskih izbjeglica i doseljenika.<br />

Ovi ljudi su bili uglavnom iz Vijetnama, ali kineski i indijski<br />

doseljenici su također počeli dolaziti u velikom broju.<br />

Od 1975. godine Australija je primala izbjeglice iz mnogih<br />

ratom zahvaćenih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu,<br />

i države na Srednjem istoku i Africi. Danas naši doseljenici<br />

dolaze iz svih krajeva svijeta.<br />

Australija je postala nacija svih zemalja, što predstavlja<br />

jedan od velikih uspjeha modernog svijeta. Od 1945.<br />

godine, 6.5 miliona ljudi se doselilo u Australiju. Preko<br />

jedne četvrtine australijskog stanovništva je rođeno u<br />

nekoj drugoj zemlji.<br />

Doseljenici su odlučili da dođu u Australiju i sa nama<br />

dijele naše zajedničke vrijednosti. Oni daju pečat bogatoj<br />

tapiseriji australijskog života.<br />

Uključenost<br />

Australija je danas multikulturalno društvo u kojem se<br />

poštiva i štiti pravo svakog pojedinca da praktikuje svoja<br />

uvjerenja i slijedi svoje kulturne tradicije u zakonskim<br />

okvirima.<br />

Australija danas provodi aktivnu politiku uključenosti<br />

što znači da se svaka osoba bilo koje rase osjeća dijelom<br />

našeg društva. Ova politika se provlači kroz sve aspekte<br />

australijske kulture. Ona je dio našeg obrazovnog školskog<br />

programa od ranog djetinjstva do fakulteta, a primjenjuje<br />

se u našim radnim sredinama i uslužnoj industriji.<br />

Pravo svakog pojedinca da bude jednako tretiran i da ne<br />

bude diskriminisan štiti Australijska komisija za ljudska<br />

prava (<strong>Australian</strong> Human Rights Commission) i vladine<br />

agencije za antidiskriminaciju u svakoj saveznoj državi i<br />

teritoriji. Rasna diskriminacija se javno osuđuje i po zakonu<br />

predstavlja kriminal.<br />

Australija je postala multikulturalno društvo koje krasi<br />

sloga i prihvatanje. To je zemlja u kojoj se doseljenici,<br />

domorodački narod i ostali ljudi rođeni u Australiji mogu<br />

osjećati slobodnim da u miru ostvaruju svoje životne<br />

ciljeve. To je mjesto gdje se sukobi i mržnja iz prošlosti<br />

mogu zaboraviti.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 69


70<br />

Dr Victor Chang (1936 – 1991)<br />

Dr Victor Chang je bio jedan od najboljih australijskih kardiohirurga.<br />

Victor Peter Chang Yam Him je rođen u Kini 1936. godine i doselio se u Australiju kada mu<br />

je bilo 15 godina.<br />

Radio je u bolnici St. Vincent’s Hospital u Sidneju gdje je 1984. godine osnovao prvi<br />

centar za presađivanje srca u Australiji. Godine 1986. uručena mu je najviša nagrada u<br />

Australiji, Companion of the Order of Australia.<br />

Victora je brinuo manjak donatora pa je počeo raditi na izradi vještačkog srca, koje je bilo<br />

gotovo završeno kada je tragično poginuo 1991. godine.<br />

Novi istraživački centar je osnovan njemu u spomen. Ostao je u sjećanju po svojoj<br />

stručnosti, optimizmu i inovaciji.<br />

Albert Namatjira (1902 – 1959)<br />

Albert Namatjira je jedan<br />

od najvećih australijskih<br />

umjetnika koji je osnovao<br />

školu slikanja koja i danas<br />

radi.<br />

Kao mlad pripadnik<br />

aboridžinskog naroda<br />

Arrernte, Albert je<br />

pokazao prirodni talenat<br />

za slikanje.<br />

Iako je imao vrlo<br />

ograničeno obrazovanje iz umjetnosti, njegovi akvareli,<br />

koji su prikazivali život i pejzaž u unutrašnjosti Australije,<br />

bili su vrlo popularni i brzo se prodavali.<br />

On i njegova supruga su bili prvi Aboridžini u Australiji<br />

kojima je bilo dozvoljeno da postanu državljani. To je<br />

značilo da su mogli glasati, ući u hotel i graditi kuću<br />

gdje su htjeli. Albertovo australijsko državljanstvo<br />

naglašavalo je činjenicu da ostali Aboridžini nisu imali<br />

ova prava.<br />

Njegov život je pokazao ostalim Australijancima, koji nisu<br />

bili domoroci, nepravdu rasističkih zakona te je doprinio<br />

promjenama koje su se ticale aboridžinskog naroda.<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza<br />

Eddie Mabo (1936 – 1992)<br />

Eddie Mabo je bio aktivista i<br />

zagovornik domorodačkog<br />

prava na zemlju.<br />

Eddie Koiki Mabo je<br />

rođen na Murray ostrvu,<br />

tradicionalnoj zemlji Mabo<br />

klana. Od rane dobi, učio<br />

je koje drveće i koje stijene<br />

su označavale granicu<br />

zemlje koja je pripadala<br />

njegovoj porodici.<br />

Tek nakon mnogo godina Eddie je saznao da je njegova<br />

zemlja smatrana krunskom zemljom po australijskom<br />

zakonu i da nije pripadala njegovoj porodici. Svoju<br />

ljutnju pretvorio je u akciju tako što je uputio svoj slučaj<br />

sudu u ime cijelog naroda sa ostrva Murray.<br />

Nakon mnogo vremena, 1992. godine, Eddie je dobio<br />

parnicu na Vrhovnom sudu. Na osnovu Mabo odluke<br />

domorodački narod je mogao vratiti svoju zemlju, ako<br />

nije bila ustupljena na korištenje i pod uslovom da mogu<br />

dokazati da su sa tom zemljom održavali historijske<br />

i tradicionalne veze. Nakon ove odluke veliki komadi<br />

zemlje vraćeni su prvobitnim vlasnicima.<br />

Eddie Mabo je ostao u sjećanju po svojoj hrabrosti i<br />

činjenici da se izborio za zemljišna prava australijskog<br />

domorodačkog stanovništva.


Domorodački narod –<br />

dvadeset godina promjena<br />

Aboridžinski protesti o pravima na zemlju privukli su<br />

pažnju javnosti 1960.-tih godina kada je izbio štrajk<br />

aboridžinskog naroda Gurindji u Wave Hillu, stočnoj stanici<br />

u Sjevernoj teritoriji. Australijski uzgajivači stoke, koje je<br />

predvodio Vincent Lingiari, napustili su svoje poslove u<br />

ovoj stočnoj stanici. Njihov protest bio je vezan za nadnice<br />

i radne uslove, ali se na kraju pretvorio u zahtjeve za<br />

prava na zemlju. Njihovi protesti otvorili su put u borbi za<br />

domorodačka prava na zemlju koju su predvodili Eddie<br />

Mabo i ostali aktivisti.<br />

Po Zakonu kojim se regulišu aboridžinska prava na zemlju<br />

u Sjevernoj teritoriji usvojenog 1976. godine (Aboriginal<br />

Land Rights (Northern Territory) Act 1976), Aboridžinima su<br />

vraćeni ogromni komadi zemlje u zabačenim dijelovima<br />

Australije. Početkon 1990.-tih godina, Mabo odluka<br />

Vrhovnog suda i Zakon o pravu vlasništva domorodačkog<br />

naroda na zemlju iz 1993. godine (Native Title Act 1993)<br />

priznali su pravo aboridžinskog naroda na zemlju koje je<br />

bilo zasnovano na njihovim tradicionalnim zakonima i<br />

običajima. Preko 10 odsto kopnene površine u Australiji<br />

je trenutno vraćeno na osnovu odluka o domorodačkom<br />

pravu na povrat zemlje.<br />

U maju 1997. godine, izvještaj pod nazivom ‘Bringing<br />

them home’ (Vraćajući ih kući) stavljen je na diskusiju u<br />

australijskom parlamentu. Izvještaj je bio rezultat istrage<br />

o velikom broju djece koja su bila oduzeta porodicama<br />

u aboridžinskim zajednicima i na Torres Strait ostrvima.<br />

Ova djeca su postala poznata pod nazivom ‘Ukradene<br />

generacije’ (Stolen Generations). Kao rezultat ovog<br />

izvještaja, hiljade Australijanaca su dali podršku svojim<br />

sugrađanima domorocima u povorci na prvi državni Dan<br />

izvinjenja (‘Sorry Day’) 1998. godine.<br />

Izvinjenje ’Ukradenim generacijama’<br />

2008. godine<br />

Dana 13. februara 2008. godine, australijski savezni premijer<br />

je u australijskom parlamentu u ime cijele države uputio<br />

izvinjenje ’Ukradenim generacijama’ (Stolen Generations).<br />

Govorio je u ime svih Australijanaca. Izrazio je žaljenje<br />

zbog načina na koji su australijski domoroci bili tretirani u<br />

prošlosti. Posebno je izrazio žaljenje zbog načina na koji su<br />

domorodačka djeca bila oduzeta svojim porodicama.<br />

Ovaj govor su prenosili televizija i radio stanice. Hiljade<br />

Australijanaca se bilo okupilo na javnim i radnim mjestima<br />

da slušaju govor izvinjenja (’Sorry’ speech). U njemu su<br />

bile navedene nepravde iz prošlosti za koje je upućeno<br />

izvinjenje. Ovo je bio značajan korak ka liječenju rana<br />

nanešenim aboridžinskom narodu i da se obezbijedi da<br />

se slične nepravde više ne ponove. Govor izvinjenja je bio<br />

važan korak naprijed za sve Australijance.<br />

Neprocijenjiv doprinos domorodačkog naroda australijskom<br />

identitetu danas je priznat i slavljen. Aboridžini i domoroci<br />

sa Torres Strait ostrva nalaze se na vodećim položajima u<br />

australijskim radnim sredinama, uključujući pravni sistem,<br />

politiku, umjetnost i sport. Program digitalne animacije<br />

MARVIN, koji je aboridžinski izum, dobio je mnoge nagrade<br />

i koristi se u edukativnim i poslovnim institucijama u preko<br />

dvadeset zemalja u svijetu.<br />

Avion za ispisivanje poruka piše ‘Sorry’ iznad Sidneja<br />

Zaključak<br />

Ove stranice su opisale samo djelić naše australijske priče.<br />

Možda ćete shvatiti da vam je novo znanje približilo vašu<br />

okolinu. Možda ćete početi gledati datume na starim<br />

zgradama i stavljati ih u historijski kontekst. Kada vam budu<br />

ponudili da stavite na rever crveni mak 11. novembra, znat<br />

ćete da se na taj način prisjećamo palih boraca i žena.<br />

Kada sretnete australijske domoroce, imat ćete predstavu<br />

o drevnim kulturama koje im služe kao vodilja. Potičemo<br />

vas da proširite svoje znanje koristeći materijale koji su<br />

dostupni u vašoj zajednici i kroz putovanja. Što više znate,<br />

više ćete primjećivati.<br />

Želimo vam dobrodošlicu u australijsko državljanstvo i<br />

pozivamo vas da u potpunosti učestvujete u našoj mirnoj<br />

demokratskoj državi.<br />

Dio 5. – Naša australijska priča 71


72<br />

Rječnik pojmova za dio koji se ne testira<br />

ambassador<br />

osoba koja predstavlja ili promoviše državu ili aktivnost<br />

odbor<br />

grupa ljudi koji su odabrani da donose odluke, na primjer, o tome kako treba voditi firmu<br />

internat<br />

škola gdje učenici žive i pri tome se ne vraćaju kući cijelo tromjesečje<br />

zaleđe<br />

područja u unutrašnjosti Australije još u prirodnom stanju<br />

stočna stanica<br />

velika farma gdje se drži stoka za proizvodnju govedine<br />

povelja<br />

službeni pisani tekst o pravima i obavezama<br />

klan<br />

grupa ljudi koji su povezani krvnim srodstvom ili brakom i koji dijele istu teritoriju<br />

zajednički interes<br />

područje od obostranog interesa<br />

regrutovani vojnik<br />

vojnik koji nije samovoljno stupio u odbrambene jedinice i koji je morao ići u vojsku u vrijeme rata<br />

krunska zemlja<br />

zemlja u državnom vlasništvu<br />

školski program<br />

nastavni program po kojem se uči<br />

živjeti u neimaštini<br />

biti bez novca ili načina da se dođe do novca<br />

diđeridu<br />

muzički instrument australijskih Aboridžina napravljen od dugog šupljeg drveta<br />

jednaka šansa<br />

realan i isti izgled za uspjeh za svakoga<br />

poštena igra<br />

učestvovanje u grupnom trudu, slijedeći pravila za dobrobit svakog člana, dobar timski rad<br />

pali ratni borci i žene<br />

ratni borci i žene poginuli u ratu ili bici<br />

skovati<br />

graditi ili napraviti<br />

bruto društveni proizvod<br />

vrijednost svih dobara i usluga ostvarena u jednoj državi u toku godine dana<br />

toplotni udar<br />

vrlo vruće vrijeme koje traje više od dva dana zaredom<br />

veleizdaja<br />

ozbiljan kriminalni prekršaj koji uključuje pokušaj da se svrgne vlada<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza


ikonske domorodačke umjetničke slike<br />

umjetnost koja je svojstvena domorodačkim narodu i koja njih predstavlja<br />

kopnena površina<br />

zemljišno područje<br />

prekretnica<br />

važan događaj u historiji<br />

pravo vlasništva domorodačkog naroda na zemlju<br />

tradicionalna prava domorodačkog naroda na zemlju i vodene površine, o čemu odlučuje australijski zakonski sistem<br />

usmena historija<br />

sjećanja izražena usmenim putem o događajima iz prošlosti<br />

pionir<br />

jedan od prvih doseljenika, uspješni pojedinac u ranom periodu kolonijalnog naseljavanja<br />

političko zastupanje<br />

biti zastupan od strane političara u parlamentu<br />

rezervat<br />

dio zemlje koji je država namijenila Aboridžinima da na njoj žive<br />

kazna<br />

vremenski period na koji je kriminalac osuđen da služi kaznu<br />

odrediti nadnice<br />

odlučiti koliko će zaposlenici biti plaćeni za svoj rad<br />

društvena reforma<br />

uvođenje poboljšanja u društvo, postepeno a ne revolucijom<br />

državni sprovod<br />

sprovod koji plaća vlada u čast građanina koji je dao važan doprinos naciji<br />

utvrda od palisada<br />

zaštitna ograda napravljena od drvenih stupova i kolaca<br />

uzgajivači stoke<br />

muškarci zaposleni da se brinu o stoci<br />

štrajk<br />

kad zaposlenici prestanu raditi, na primjer, da bi protestovali protiv odluke poslodavca<br />

pravo glasa<br />

pravo glasanja na javnim izborima<br />

dati zakletvu pri stupanju na novu dužnost<br />

biti prihvaćen na javnu dužnost na službenoj ceremoniji<br />

stavljen na diskusiju<br />

biti službeno predstavljen za diskusiju ili odobrenje u parlamentu, npr. izvještaj je stavljen na diskusiju<br />

životni položaj<br />

društvena klasa ili porijeklo, posao, pozicija<br />

Rječnik pojmova za dio koji se ne testira 73


74<br />

Više informacija<br />

Australijsko državljanstvo<br />

Za više informacija o tome kako postati australijski državljanin, posjetite internet stranicu australijskog državljanstva<br />

www.citizenship.gov.au.<br />

Australija<br />

Više informacija o Australiji možete naći u vašoj mjesnoj biblioteci. Na sljedećim internet stranicama također možete naći<br />

više informacija:<br />

• Australia in Brief www.dfat.gov.au/aib<br />

(Ukratko o Australiji)<br />

• Culture and Recreation Portal www.cultureandrecreation.gov.au<br />

(Portal za kulturu i rekreaciju)<br />

Programi i usluge australijske vlade<br />

Za informacije o programima i uslugama australijske vlade posjetite stranicu www.australia.gov.au.<br />

Član saveznog parlamenta (MP) ili senator<br />

Vaš lokalni član saveznog parlamenta (MP) ili senator za vašu državu ili teritoriju ima niz informacija o programima i<br />

uslugama australijske vlade.<br />

Popis članova parlamenta i senatora možete naći na stranici www.aph.gov.au.<br />

Organizacije australijske vlade<br />

Više informacija o organizacijama australijske vlade, koje se spominju u ovoj knjižici, možete naći na sljedećim stranicama:<br />

• <strong>Australian</strong> Defence Force www.defence.gov.au<br />

(Australijske odbrambene snage)<br />

• <strong>Australian</strong> Electoral Commission www.aec.gov.au<br />

(Australijska izborna komisija)<br />

• <strong>Australian</strong> Federal Police www.afp.gov.au<br />

(Australijska savezna policija)<br />

• <strong>Australian</strong> Human Rights Commission www.humanrights.gov.au<br />

(Australijska komisija za ljudska prava)<br />

• <strong>Australian</strong> Sports Commission www.ausport.gov.au<br />

(Australijska komisija za sport)<br />

• <strong>Australian</strong> Taxation Office www.ato.gov.au<br />

(Australijski poreski ured)<br />

• <strong>Australian</strong> War Memorial www.awm.gov.au<br />

(Australijska spomen na pale u ratu)<br />

• Reserve Bank of Australia www.rba.gov.au<br />

(Narodna banka Australije)<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza


Nevladine organizacije<br />

Više informacija o nevladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim stranicama:<br />

• Bradman Foundation Australia www.bradman.com.au<br />

• Hamlin Fistula International www.fistulatrust.org<br />

• Royal Flying Doctor Service of Australia www.flyingdoctor.net<br />

• School of the Air www.schoolair-p.schools.nsw.edu.au<br />

• Snowy Mountains Hydro-Electric Authority www.snowyhydro.com.au<br />

• The Fred Hollows Foundation www.hollows.org.au<br />

• UNESCO World Heritage Centre whc.unesco.org<br />

• United Nations www.un.org<br />

• Victor Chang Cardiac Research Institute www.victorchang.edu.au<br />

• Volunteering Australia www.volunteeringaustralia.org<br />

Ostale teme<br />

Pretražite sljedeće stranice za više informacija o navedenim temama:<br />

• Australijski Ustav www.aph.gov.au/senate/general/constitution<br />

(<strong>Australian</strong> Constitution)<br />

• Nagrada ‘Australijanac godine’ www.australianoftheyear.org.au<br />

(<strong>Australian</strong> of the Year Awards)<br />

• Izvještaj ‘Vraćajući ih kući’ www.humanrights.gov.au/social_justice/bth_report/<br />

(‘Bringing them home’) index.html<br />

• Parkovi i rezervati www.environment.gov.au/parks/index.html<br />

(<strong>Common</strong>wealth parks and reserves)<br />

• Poznati Australijanci: Australijski biografski rječnik, http://adbonline.anu.edu.au/adbonline.htm<br />

internet izdanje (Famous <strong>Australian</strong>s: The <strong>Australian</strong><br />

Dictionary of Biography Online Edition)<br />

• Lista zakonskih prijedloga koje parlament trenutno www.aph.gov.au/bills/index.htm<br />

razmatra (List of Bills currently before Parliament)<br />

• Australijski parlament www.aph.gov.au<br />

(Parliament of Australia)<br />

• Parlamentarne obrazovne usluge www.peo.gov.au<br />

(Parliamentary education services)<br />

• Državni praznici www.australia.gov.au/topics/australian-facts-and<br />

(Public Holidays) figures/public-holidays<br />

• Izvinjenje Ukradenim generacijama www.abc.net.au/news/events/apology/text.htm<br />

(The Apology to the Stolen Generations)<br />

Više informacija 75


76<br />

Zahvale<br />

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Archives of Australia:<br />

s.42 - Djeca na ovčijoj farmi NSW – Radio škola (School of the Air), fotografija iz 1962. (ref: A1200:L42511)<br />

s.51 - Ličnosti – Dick Smith, Predsjednik tijela odgovornog za civilnu avijaciju (Chairman of Civil Aviation Authority),<br />

1991.(ref: A6135:K23/5/91/1)<br />

s.56 - Tasmanova karta Australije (Tasman’s map of Australia), 1644 (ref: A1200:L13381)<br />

s.59 - Historijske fotografije zlatne groznice u Australiji 1851. (ref: A1200:L84868)<br />

s.60 - ‘Afganistanci’ i njihove kamile na radu u unutrašnjosti Australije (‘Afghans’ and their camels working in inland Australia)<br />

(ref: A6180:25/5/78/62)<br />

s.67 - Ličnosti - Sir Edward ‘Weary’ Dunlop u svom uredu (Sir Edward ‘Weary’ Dunlop in his office), 1986 (ref: A6180:1/9/86/12)<br />

s.67 - Useljeništvo – Dolazak doseljenika u Australiju – Talijanski berači šećerne trske na brodu Flaminia u Cairnsu (Italian<br />

canecutters aboard the Flaminia in Cairns), 1955 (ref: A12111:1/1955/4/97)<br />

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući National Library of Australia:<br />

s.18 - Okupljeni demonstratori slušaju govornike na antiratnom protestnom skupu u Garema Placeu, Civic, Canberra, 15.<br />

februar 2003., fotografija Greg Power (Demonstrators assembled to hear speakers at the Anti War Protest Rally held at<br />

Garema Place, Civic, Canberra) (ref: nla.pic-vn3063592)<br />

s.44 - Portret Judith Wright, objavljen 1940.-tih (ref: nla.pic-an29529596)<br />

s.52 - Indonežanke pozdravljaju australijske odbrambene snage za vrijeme humanitarne operacije u Acehu, Indonezija<br />

nakon cunamija, 30. decembar 2004., fotografija Dan Hunt (Indonesian women greeting <strong>Australian</strong> Defence Force<br />

personnel during the relief operation in Aceh, Indonesia after the tsunami) (ref: nla.pic-vn3510861)<br />

s.56 - Prva flota u Sidnejskom zalivu, 27. januar 1788., autor John Allcot 1888 – 1973 (The First Fleet in Sydney Cove)<br />

(ref: nla.pic-an7891482)<br />

s.57 - Portret Caroline Chisholm, objavio Thomas Fairland 1804 – 1852 (ref: nla.pic-an9193363)<br />

s.58 - Povratak Burkea i Willsa u Coopers Creek (Return of Burke and Wills to Coopers Creek), autor Nicholas Chevalier 1828 –<br />

1902., objavljeno 1868. (ref: nla.pic-an2265463)<br />

s.61 - Portret Catherine Helen Spence, objavljen 1890.-tih (ref: nla.pic-an14617296)<br />

s.63 - John Simpson Kirkpatrick i njegov magarac (John Simpson Kirkpatrick and his donkey), Gallipoli, 1915.,<br />

(ref: nla.pic-an24601465)<br />

s.65 - Portret Sir Charles Edward Kingsford Smith, objavljen između 1919. i 1927., (ref: nla.pic-vn3302805)<br />

s.70 - Portret Albert Namatjira na Hermannsburg misiji, Sjeverna teritorija, objavio Arthur Groom 1946. ili 1947.<br />

(ref: nla.pic-an23165034)<br />

Četrnaest fotografija mjesta sa Liste zaštićene svjetske baštine (World Heritage) su korištene<br />

zahvaljujući Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts i sljedećim osobama:<br />

s.40 - <strong>Australian</strong> Fossil Mammal Sites, fotografija Colin Totterdell<br />

s.40 - Blue Mountains National Park, fotografija Mark Mohell<br />

s.40 - Fraser Island, fotografija Shannon Muir<br />

s.40 - Gondwana Rainforests of Australia, fotografija Paul Candlin<br />

s.40 - Kakadu National Park, fotografija Sally Greenaway<br />

s.40 - Lord Howe Island, fotografija Melinda Brouwer<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza


s.40 - Macquarie Island, fotografija Melinda Brouwer<br />

s.41 - Purnululu National Park, fotografija Rod Hartvigsen<br />

s.41 - Royal Exhibition Building i Carlton Gardens, fotografija Michelle McAulay<br />

s.41 - Shark Bay, fotografija Kelly Mullen<br />

s.41 - Tasmanian Wilderness, fotografija Nicola Bryden<br />

s.41 - Uluru-Kata Tjuta National Park, fotografija Andrew Hutchinson<br />

s.41 - Wet Tropics of Queensland, fotografija Colin Totterdell<br />

s.41 - Willandra Lakes Region, fotografija Mark Mohell<br />

Sljedeće fotografije su korištene zahvaljujući iStockphoto:<br />

Naslovna stranica - Mimoza, ©iStockphoto.com/Ressy (ref: 3322510)<br />

s.14 - Australijski crni opal, ©iStockphoto.com/Alicat (ref: 8323912)<br />

s.22 - Zgrada parlamenta, ©iStockphoto.com/Tim Starkey (ref: 2256743)<br />

s.22 - Drveni čekić i knjiga (Gavel and book), ©iStockphoto.com/Dem10 (ref: 2397687)<br />

s.27 - Kovanice na finansijskom grafu (Coins on finance graph), ©iStockphoto.com/Robyn Mackenzie (ref: 2335549)<br />

s.27 - Ljekar piše (Doctor writing), ©iStockphoto.com/Carlos Arranz (ref: 6498434)<br />

s.38 - <strong>Bond</strong>i plaža (<strong>Bond</strong>i Beach), ©iStockphoto.com/Edd Westmacott (ref: 3048786)<br />

s.38 - Kings Canyon, ©iStockphoto.com/Francois Marclay (ref: 5733853)<br />

s.51 - Mašinerija za krčenje na rudarskom nalazištu željezne rudače (Reclaimer on iron ore mine site) ©iStockphoto.com/<br />

Christian Uhrig (ref: 9819736)<br />

s.54 - Didgeridoos (australijski instrument diđeridu), ©iStockphoto.com/Adam Booth (ref: 834207)<br />

s.55 - Aboridžinska umjetnost na stijeni – Saratoga riba (Aboriginal rock art – Saratoga fish), ©iStockphoto.com/Alpen<br />

Gluehen (ref: 2761924)<br />

Sve ostale fotografije su korištene zahvaljujući sljedećim organizacijama i osobama:<br />

s.8 - Drvo gumovac sa tačkicama i Burrawang palmama koje pokrivaju zemlju (Spotted gums with a floor covering of<br />

Burrawang palms), Murramarang National Park, NSW, fotografija Dario Postai<br />

s.20 - Birač stavlja svoj glas u glasačku kutiju (Person placing their vote into the ballot box), fotografija korištena zahvaljujući<br />

Victorian Electoral Commission<br />

s.24 - Ustavni zakon australijskog Komonvelta iz 1900., (<strong>Common</strong>wealth of Australia Constitution Act 1900): Originalna kopija<br />

iz javnog arhiva, fotografija korištena zahvaljujući Gifts Collection, Parliament House Art Collection, Department of<br />

Parliamentary Services, Canberra ACT<br />

s.27 - Djeca sjede u redu (Children sitting in a row), fotografija korištena zahvaljujući Getty Images, fotografija Mel Yates<br />

s.28 - Vrhovni sud (High Court) fotografija korištena zahvaljujući High Court of Australia<br />

s.40 - Big Ben Heard Island, fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> Antarctic Division © <strong>Common</strong>wealth of Australia,<br />

fotografija L. E. Large (ref:1892A2)<br />

s.40 - Great Barrier Reef, fotografija korištena zahvaljujući Great Barrier Reef Marine Park Authority<br />

s.41 - Zgrada Opere u Sidneju (Sydney Opera House), fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney, fotografija Patrick<br />

Bingham-Hall<br />

Zahvale 77


78<br />

Zahvale<br />

s.43 - Članica australijskog ženskog nacionalnog futbalskog tima (Team member from the <strong>Australian</strong> women’s national<br />

football team (Matildas)), fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> Sports Commission<br />

s.44 - Sir Donald Bradman, fotografija korištena zahvaljujući Bradman Museum of Cricket. Sir Donald Bradman nosi svoju<br />

australijsku kapu za kriket (Sir Donald Bradman wearing his <strong>Australian</strong> Test cap), fotografija datira iz kriket sezone 1931-32<br />

s.45 - Profesor Fred Hollows, fotografija korištena zahvaljujući Fred Hollows Foundation, fotografija Frank Violi<br />

s.50 - Vatromet na dočeku Nove godine iznad luke u Sidneju 2005.godine (New Year’s Eve fireworks over Sydney Harbour)<br />

fotografija korištena zahvaljujući City of Sydney<br />

s.52 - Dr Catherine Hamlin AC, fotografija korištena zahvaljujući Hamlin Fistula Relief i Aid Fund<br />

s.61 - Lord Lamington se obraća okupljenima na Dan federacije (Lord Lamington addresses Federation Day crowds),<br />

Brisbane, 1901, fotografija korištena zahvaljujući State Library of Queensland, fotografija H.W. Mobsby (ref: 47417)<br />

s.65 - Narodna kuhinja (Soup kitchen) fotografija korištena zahvaljujući State Library of New South Wales (Mitchell Library).<br />

Djeca čekaju u redu na besplatnu supu i komad hljeba (School children line up for free issue of soup and a slice of<br />

bread), Belmore North Public School, NSW, 2. avgust 1934., fotografija Sam Hood (ref: H&A 4368)<br />

s.66 - Kokoda Track, fotografija korištena zahvaljujući <strong>Australian</strong> War Memorial (ref: 014028)<br />

s.66 - Crveni makovi na spomen ploči (Red poppies at the <strong>Australian</strong> War Memorial), fotografija Torie Brims<br />

s.70 - Dr Victor Chang, i fotografija korištena zahvaljujući Victor Chang Cardiac Research Institute<br />

s.70 - Eddie Mabo, fotografija korištena uz odobrenje Bernita i Gail Mabo<br />

Australijsko državljanstvo: Naša zajednička veza

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!