Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine

str. 4 

Broj 18 (2758) • Godina LXI. 

Zagreb, 4. svibnja 2010. 

PREVENcIJA 

ZLostavLjanja 

DJEcE 

Djeca 

imaju 

pravo biti 

sigurna, 

jaka i 

slobodna! 

NASTAVA fIZIKE 

Najvažnije je str. 7 

povjerenje učitelja 

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE 

PredškoLskI 

ODGOJ 

Poklanjati 

treba 

iz 

ljubavi 

Prilika za 

pozitivne promjene 

www.skolskenovine.hr 

tema broja: KRIZA ODGOJA I/ILI ODGOJ U KRIZI 

ISSN 0037 - 6531 

UDK 37 (05)’’530.1’’ 

Za postojeću su krizu u najmanjoj su mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća 

škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti 

pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene 

Str. 15-18 

U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. sc. Vlatko Previšić, dr. sc. Dubravka Maleš, dr. sc. Zlatko Miliša, dr. sc. Vladimir Jurić, dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, 

dr. sc. Anita Klapan, dr. sc. Maja Ljubetić, dr. sc. Slavica Bašić, dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Ivan Cerovec, Vesna Svalin, Jadranka Knežević, Helena Novak 

str. 5

2 www.skolskenovine.hr 

IZ SaDrŽaja 

Integrirana nastava 

ODGOj ZA KULTURU 

NENAsILjA str. 8 

Knjiga i knjižnice 

KULTURA KNjIGE I 

RADOsT ČITANjA str. 8 

Zemljopis 

PUTOVIMA VLADIMIRA 

NAZORA str. 10 

sAD 

sTUDENTI INOVATORI 

RjEŠAVAjU DRUŠTVENE 

PROBLEME str. 11 

160 godina OŠ 

Gornji Mihaljevec 

KREATIVNOsT U 

MEĐIMURsKOM ZELENILU 

str. 20-21 

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 

10000 Zagreb 

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr) 

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg 

(marijan.simeg@skolskenovine.hr) 

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) 

Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr) 

Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) 

i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr) 

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković 

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) 

Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i 

OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) 

Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 

2340009-11101681174 / Privredna banka 

DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) 

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb 

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za 

Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i 

umirovljenici - 130 KN 

Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, 

Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale 

europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € 

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 

1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 

KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN 

UVoDNIK 

piše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr 

Ni prvosvibanjski, da ne kažem prvomajski, grah više 

nije kao nekad. Jednostavno ga nema, sa ili bez kobasica, 

sa ili bez carskoga mesa. Nisu ga nadomjestile ni 

sardine, ni fritaja sa šparogama, ni bakalar na bijelo. Ništa! 

Nekada davno, prije nego smo dobili vlastitu državu, 

u onom mrakobjesnom režimu slavilo se prvoga svibnja 

rad i znanje. Pjevalo se “da nam živi, 

živi rad”, slavilo se ne samo radna 

mjesta koja su imali građani nego i 

postignuća za koja se baš i ne može 

reći da su bila tako ništavna i kilava 

da ne bi bila vrijedna spomena. Priređivale 

su se radničke parade, vozili 

se traktori s plugovima, a na prikolicama 

kamiona radnici, tokarski strojevi, 

lopate, krampovi, srpovi i kose. 

Pokazivalo se ono što su tvrde radničke 

ruke napravile. Danas mnogi s 

podsmjehom gledaju na te manifestacije, 

s visoka pljuckaju na te parade 

koje su, istina, bile socrealistički kič, 

ali su slavile ljudski rad, dostojanstvo, 

marljivost, poštenje, pamet, pa i zrnca 

inventivnosti. 

Danas, nažalost, nema ni parada, a bogme ni štrajkova. 

Nema se s čime paradirati, jer radnici su ostali bez 

posla. A i oni malobrojni koji još imaju posao kao da osjećaju 

nelagodu i kao da bi ih bilo jako sram da danas izađu 

na ulicu s karanfilom u ruci, s prigodnim transparentom 

na kojemu bi rijetki mogli ispisati neki oduševljeni slogan 

iz arsenala nekadašnjih ideologiziranih masovki, koje su, 

koliko god ideologizirane bile, bile i svetkovina skromnosti, 

rada, poštenja i nekih vrijednosti koje kao da smo 

zaboravili otkako smo uronjeni u tu fascinantnu melasu 

zvanu tržišno gospodarstvo i pluralna demokracija. Istina, 

nema parada rada, ali zato imamo parade kiča i nekakvih 

lažnih vrijednosti koje se prostiru uzduž i poprijeko i 

za koje nas naši političari i njihovi spin doktori uvjeravaju 

da su jedino vrijedne, da su čak jedina istina i da za sve 

što nam se događa nisu krivi ni političari niti nedodirljiva 

kasta skorojevića koji bi da ih se zove menađerima. 

Uvjeravaju nas da je istina jedino ono što nam oni 

kažu i da usitinu nijedna grana gospodarstva, nijedna 

tvornica, nijedna firma koja je nekada davno tako 

broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 

O grahu i karanfilima 

GoVor StatIStIKe 

Postotna zastupljenost nastavnih predmeta (po podruËjima) 

PoDCrtaNo 

uspješno poslovala, zapošljavala na stotine i tisuće radnika 

i hranila jednako toliko obitelji, u ovom okrutnom tržišno 

orijentiranom svijetu ne može opstati ni pod razno. 

Misle li oni da smo zaista svi slijepi pored zdravih očiju i 

da baš nitko ne vidi da u toj današnjoj raspodjeli bogatstva, 

zvalo se ono društveno ili državno, nešto ozbiljno 

ne štima. Jer ne može biti logično da baš svaka privatizirana 

firma koja je nekad stvarala silne ekstraprofite 

propadne preko noći i da su za to krivi radnici, a ne loš 

menađment, interes svakog novokomponiranog tajkuna 

da samo zgrne novac za sebe i usput uništi firmu u 

rekordnom roku. Briga njega i za radnike, i za pamet, 

poštenje, dostojanstvo, radna mjesta, plaće... Najvažnije 

je biti privatni poduzetnik, pa makar i katastrofalan. 

Ko šljivi radnike! 

Teško sam sebi mogu objasniti i ulogu sindikalnih središnjica 

u cijeloj toj priči. Nisu organizirali ni suvislu prvosvibanjsku 

paradu, niti protestna radnička okupljanja, 

ni grah, a kako se neki od sindikalnih lidera ponašaju, 

čovjek bi prije pomislio da zastupaju aktualnu vlast, a ne 

radnike koji im svojim članarinama osiguravaju dobre i 

debele plaće. Toliko su blagonakloni prema bilo kojoj vlasti 

da građanima nije jasno kako se ne mogu izboriti ni za 

koje radničko pravo - od regresa, uskrsnice, božičnice 

do dara za djecu - i kako u pregovorima uvijek toliko suosjećajno 

popuste prijedlozima vlasti. Zar nitko od njih ne 

može postaviti pitanje bezobrazno visokih plaća državnih 

i lokalnih dužnosnika i svih njihovih beneficija kojih bi se 

trebali odreći i pokazati da je i njima stalo do države koju 

vode? 

Jer, ako je točan podatak da je država vlasnik oko 4800 

službenih vozila koja koštaju oko tri milijarde kuna, ne 

bi li se i na toj stavki u ovoj osiromašenoj državi moglo 

ušparati? A ne nas obične smrtnike samo uvjeravati da 

se u ime spasa najdraže nam domovine moramo odreći 

baš svega. Zar i prosvjetari, samo zato što imaju koliko 

toliko sigurno radno mjesto, moraju biti kuš i ne dizati 

glavu i tražiti da se više ulaže u kvalitetno obrazovanje, u 

opremanje kabineta, u kupnju lektira, u njihovo stručno 

usavršavanje, dakle u sve ono što dugoročno jedino ovu 

zemlju može iščupati iz ponora u koji je već upala Grčka. 

Zar mi ne možemo postati Finska samo zato što nam, 

zajedno s grahom i karanfilima iz gena hoÊe izbrisati i 

rad, marljivost, poštenje i budućnost!? 

OsNOVNA ©KOLA GIMNAZIjA 

Izvor: www.mzos.hr, priredio dr. Josip Milat 

* Izborni predmet u O©, obvezni i izborni u gimnazijama 

** Vjeronauk je izboran u O©, u gimnazijama takoappleer (uz etiku) 

Čini mi se da se posljednjih godina klima mijenja, mladi postaju svjesniji važnosti znanja 

i obrazovanja, pa i mogućnosti koje će im pružiti mobilnost po sveučilištima diljem Europe, 

kao i mogućnost budućeg zapošljavanja. Uostalom, bit ću malo neskroman, ako su 

građani velikom većinom svojih glasova za predsjednika izabrali sveučilišnog profesora, znači da se 

sustav vrijednosti ipak mijenja u pozitivnom smislu. 

Dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske 

Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 2010.

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno 

3 


Ka©teL NoVI 

U 

organizaciji OŠ Bijaći iz 

Kaštel Novog, a u povodu 

Marulićevih dana, uz pokroviteljstvo 

Ministarstva znanosti, 

obrazovanja i športa, Splitsko-dalmatinske 

županije i Grada Kaštela, 28. 

travnja u Kaštel Sućurcu održana je 

19. čakavska večer pod nazivom ”Sve 

ČA činimo - sebi činimo”, kulturna 

manifestacija kojom se želi sačuvati 

čakavska riječ. Osnovna škola Bijaći 

tako je već 19. godinu organizator 

tradicionalne Čakavske večeri, a 

inicijativu je pokrenula ravnateljica 

Jadranka Šošić 1991. godine. Zahvaljujući 

nastojanjima svih entuzijasta 

unutar škole, zatomljena čakavska rič 

ne pada u zaborav, već se kontinuirano 

njeguje. 

Uz dramsku grupu Dračice u programu 

Čakavske večeri sudjeluje 

školski zbor Bijaćki slavuji i školski 

sastav Zvuci Bijaća. Kao gosti u proteklih 

gotovo dva desetljeća nastupila 

su i poznata imena iz kulturnog i javnog 

života - pjesnici Mladen Bjažić, 

Duško Geić, Joško Božanić, Slavko 

Govorčin, Jakša Fiamengo, Marina 

Čapalija, Siniša Vuković, Miki Bratanić, 

Marica Buratović i Tomislav 

Najev, skladatelj i tekstopisac Ljubo 

Stipišić Delmata, pučki pjesnik Ivo 

Osnovna škola Bijaći održala 

19. čakavsku večer 

Sve ČA činimo - sebi 

činimo 

jADRANKA ŠOŠIć, 

RAVNATELjIcA 

Bogat život 

škole Bijaći 

Čakavske su večeri doprinos OŠ 

Bijaći u očuvanju domaće, izvorne 

riči i njegovanju bogate hrvatske jezične 

baštine, što nam se svima nameće 

i kao moralna obveza, imajući 

na umu da jezik nije tek sredstvo 

sporazumijevanja već i bitan element 

identifikacije svakog naroda te 

da se u novije vrijeme dijalekti sve 

više gube. Čakavske večeri koje godinama 

organiziramo prelaze okvire 

dramskog stvaralaštva, a višemjesečne 

pripreme dramske družine 

nemaju za cilj stjecanje isključivo 

glumačkog umijeća. One su se pokazale 

kao uspješan način čuvanja 

i učenja autohtonoga govora te jačanja 

svijesti o potrebi njegovanja 

jezičnog naslijeđa, naše baštine, 

što su mnogi prepoznali i godinama 

nam pomažu, ponajprije Ministarstvo 

znanosti, obrazovanja i športa 

te Splitsko-dalmatinska županija i 

Grad Kaštela. 

Osim organiziranja tradicionalnih 

Čakavskih večeri, OŠ Bijaći, koja 

ima skoro 800 učenika i 60 učitelja, 

njeguje niz drugih zanimljivih projekata, 

programa i aktivnosti poput 

projekta Sačuvajmo Bijaće u 21. 

stoljeću, koji uključuje zaštitu povijesne, 

kulturne i prirodne baštine. 

Za uređenje školskog vrta, škola je 

dobila nekoliko nagrada i priznanja 

- u okviru akcije Obnova školskih vrtova 

dobila je prvu nagradu u kategoriji 

Najbolji tek utemeljeni školski 

vrt te nagradu za najljepši primorsko-dalmatinski 

okoliš škole u Republici 

Hrvatskoj, kao i niz nagrada 

na protekla 23 ekološka natjecanja 

kaštelanskih odgojno-obrazovnih 

ustanova. 

Već 27 godina izdajemo Kapljice, 

najstariji školski list u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji, koji se nekoliko 

godina pojavljuje i na državnoj smotri 

LiDraNo. Redovito sudjelujemo i 

na Sportskim igrama mladih, a naša 

škola godinama je bila kolijevka kaštelanske 

odbojke. 

Svi uspjesi OŠ Bijaći zapaženi su 

u sredini u kojoj škola djeluje, slijedom 

čega je dobila skupnu nagradu 

Kaštela, povelju Splitsko-dalmatinske 

županije i skupnu nagradu 

Splitsko-dalmatinske županije za 

doprinos kulturnom, javnom i društvenom 

životu Kaštela i Splitsko-dalmatinske 

županije. 

Cvitić, pijanistica Vera Pavasović, 

operni pjevači Ante Ivić i Špiro Boban, 

glumci Boris Dvornik, Josip 

Genda, Čedo Martinić, Frane Perišin, 

Arijana Čulina, Špiro Guberina, 

Nives Ivanković, Tonči Banov i Zoja 

Odak, pjevači Oliver Dragojević, 

Dražen Žanko, Tedi Spalato, Nenad 

Kero, Vesna Ivić, Boris Ćiro Gašparac, 

Doris Dragović, Vinko Coce, 

Duško Mucalo, Zrinka, grupa Dalmatino, 

Zorica Kondža u pratnji maestra 

Joška Banova, Goran Karan, Giuliano, 

Boris Oštrić i grupa Ribari, klape 

Mastrinka, Cambi, Rašpe kao i klapa 

učiteljica škole Bijaćke meštrovice. 

Nakon pozdravnih riječi ravnateljice 

škole Jadranke Šošić, nazočne su 

pozdravili Vicko Haladić, zamjenik 

splitsko-dalmatinskog župana i kaštelanski 

gradonačelnik Josip Berket, a 

nakon toga je stihove Marka Marulića 

interpretirala dramska prvakinja Zoja 

Odak. Vrsna glumica iz Splita kazivala 

je ulomke Marulove Judite, a 

kazivanje je završila glasovitim Ujevićevim 

Oproštajem, pisanim Marulićevim 

jezikom. 

Središnji dio večeri odradile su 

Dračice, školska dramska družina, 

prikazavši scensku igru Judi s vonjon 

soli. Treću godinu zaredom scenarij 

potpisuje učiteljica Ivana Lukas Bartulović, 

a režiju učiteljice Katja Bašić 

i Sandra Špika. Da je ovaj projekt proizvod 

timskoga rada dokazali su učiteljica 

Anamarija Bašić i školski majstor 

Ante Bogić, izradivši scenografiju, 

dok je vjeroučitelj i voditelj školskoga 

sastava Mario Žuvela uglazbio pjesmu 

scenaristice. Uostalom, u organizaciji 

Čakavske večeri sudjelovali su svi zaposlenici 

škole, svatko u okviru svojih 

afiniteta i mogućnosti. Neposredno ili 

posredno uključeni su bili svi učenici 

škole, koje se na taj način uči i odgaja 

da budu svjesni svoje pripadnosti i 

važnosti njegovanja i očuvanja vlastite 

baštine. 

Glazbeni gost večeri bio je Boris 

Oštrić sa svojim Ribarima, a pjesmom 

su se predstavile i Bijaćke 

meštrovice, klapa učiteljica s novom 

voditeljicom Anitom Stančić. I 19. 

čakavska večer pokazala je da je ova 

manifestacija nadrasla školske okvire, 

jer u njoj uživa šira javnost koja 

iz godine u godinu s nestrpljenjem 

iščekuje uprizorenje novih sličica iz 

života Kaštela. 

Lucija Carev 

jo© jeDaN tjeDaN 

U prošlom smo broju, na ovom mjestu, dotakli Vladin 

Program gospodarskog oporavka, dakako – iz obrazovne 

perspektive. U međuvremenu, pouzdanih obavijesti 

o konkretizaciji mjera koje će uslijediti u odgojno-obrazovnom 

sustavu još nema (ili za njih nismo čuli), no bilo 

je nekih iskaza javnog naslućivanja (da ne kažemo – nagađanja) 

kako i gdje bi se u školstvu moglo uštedjeti. 

Po tome, čini se, opet se priča stara priča. Umjesto da 

kriza bude izazov i prilika za promišljanje i redefiniranje 

ključnih odrednica i strukturnih sastavnica sustava, 

moguće da nam slijedi tek začepljivanje rupa stare (i zastarjele) 

bačve koja – poput onog čamca, no bez imalo 

romantike – pušta na sve strane. Pa je moguće da će 

se, primjerice, ići na pretvaranje malih matičnih škola 

u područne (a da se ne će kritički preispitati odgovara li 

Zakon o ustanovama školskim institucijama); da će se 

– i to je moguće – spajati manji razredni odjeli (a ne će 

se poticati nove, učinkovitije metode poučavanja i učenja); 

da će se, možda, pokušati revidirati satnica obveza 

učitelja u nastavi (a da se ne će vlastitu pamet i iskustva 

drugih upotrijebiti za razradu programskog financiranja 

odgojno-obrazovnih ustanova i osnaživanje školske autonomije)… 

I bilo bi još toga što ćemo, a što ne ćemo, 

barem zasad. No, da ne bismo zastranili u nagađanjima, 

bolje nam je baviti se pouzdanim, vidjeti što nam stvarno 

prošli tjedan je (ili nije) donio. 

Ustavne promjene 

Podržavajući stavove saborskog Odbora za Ustav, 

Poslovnik i politički sustav, Vlada u prijedlog Odluke 

o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske nije 

uvrstila promjenu ustavnog članka 65., onog o obrazovanju. 

Teško je dokučiti zbog čega to nije učinjeno, pogotovo 

kad se zna da u stručnoj javnosti, pa i u saborskim 

redovima, postoji gotovo opća suglasnost da taj članak 

treba promijeniti radi novog ustavnog normiranja obveznosti 

(i besplatnosti!) općeg, osnovnog i temeljnog 

obrazovanja. Stvar je, ipak, spašena amandmanom, i to 

iz oporbenih klupa (SDP, HNS, IDS i Silvano Hrelja): 

vladajući su prihvatili da u okvir za promjene Ustava 

uđe i obveznost i besplatnost školovanja. Kakva će o 

tome formulacija norme biti, i kakve će posljedice za 

odgojno-obrazovni sustav ona imati - to ćemo saznati u 

nastavku procedure usuglašavanja ustavnih promjena. 

A Katalog? 

Od prošloga tjedna MZOŠ je školskoj javnosti dužnik, u 

minusu je. Naime, Ministarstvo nije izvršilo ono na što ga 

Zakon obvezuje, a to je da do 1. svibnja ima objaviti (na 

svojim mrežnim stranicama) Katalog obveznih udžbenika 

i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava. Pogled na 

www.mzos.hr pokazuje da Kataloga nema ni dok pišemo 

ove retke (ponedjeljak, 3. svibnja 2010., u 15.30 sati). 

Je li nešto zapelo s obradom ponuda nakladnika (naslovi 

i cijene) ili je posrijedi najobičnije ignoriranje (nepoštivanje) 

zakonskog roka – o tome vlada muk i kao 

da nema odgovornosti glede činjenice da se školskim 

stručnim aktivima skraćuje za konačan odabir udžbenika 

(rok je do 1. lipnja). 

Jest da su se učitelji/nastavnici o odobrenim udžbenicima 

već izjasnili, no Katalog je važan jer je podloga 

za verifikaciju tog izjašnjavanja. Može se očekivati, i 

dobro bi za učiteljsku autonomiju bilo, da u tom verificiranju 

bude uvaženo nedavno izjašnjavanje učitelja/ 

nastavnika, te − samo za naslove koji nisu prošli prag 

od 10 posto – i njihovo ponovljeno, zamjensko izjašnjavanje 

o naslovima. Očekivati je također da će školski 

aktivi, zbog razloga struke, s uporištem u didaktici i metodici 

nastave, usuglasiti odabir i horizontalno (unutar 

jedne generacije) i vertikalno (za sve četiri generacije), 

što ide u prilog težnji zakonodavca glede tzv. nasljeđivanja 

udžbenika. Uz to, rasprave na aktivima vjerojatno 

će potvrditi tendenciju de se učitelji/nastavnici najčešće 

opredjeljuju za isti, domišljeni i provjereni metodički 

koncept, bilo da je riječ o već postojećem i novom naslovu/udžbeničkom 

kompletu. 

Konačno, Katalog će pokazati kako su nakladnici primijenili 

odredbu o limitiranoj cijeni udžbenika (najmanje 

10 posto niža cijena u odnosu na prošlu godinu). S 

tim u vezi, bilom bi loše da u odabiru udžbenika, kao i 

u neobvezujućem mišljenju vijeća roditelja, niža cijena 

dovede u pitanje i ospori izjašnjavanje učitelja/nastavnika. 

To bi značilo da stručni argumenti bivaju poništeni 

populističkim razlozima i trikovima, a pritom – u konačnici 

– kvaliteta biva zapostavljena pa su na gubitku 

– sami učenici i njihovi nastavnici. 

A. Jelin


Udruga roditelja Korak po Korak 

osnovana je 1996. godine. 

Najveći program Udruge upravo 

je CAP program (Child assault prevention), 

i to već jedanaestu godinu. 

Jedna od osnivačica Udruge i dugogodišnja 

školska psihologinja Gorana 

Hitrec voditeljica je CAP programa u 

Hrvatskoj: 

- Godine 1999. udruga Korak po 

korak započela je suradnju s Međunarodnim 

centrom za prevenciju 

napada iz američke savezne države 

New Jersey, jer nam se učinilo da bi 

njihov program CAP, cijenjen u cijelom 

svijetu, bio vrlo primjeren našim 

uvjetima. Tim više što u to doba kod 

nas nije postojao nijedan program primarne 

prevencije zlostavljanja djece. 

Uz to, samostalno razvijanje takvog 

programa kao što je CAP dugotrajan 

je i skup proces pa nam se činilo da je 

pametno skratiti to vrijeme i što prije 

dovesti nešto tako kvalitetno i globalno 

priznato u Hrvatsku. 

Udruga je CAP počela provoditi najprije 

u obliku pilot-provjere u trinaest 

osnovnih škola, a njegovu znanstvenu 

evaluaciju proveo je Odsjek za psihologiju 

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 

koji ga je ocijenio vrlo kvalitetnim 

i primjerenim za naše uvjete. Danas 

se CAP provodi u brojnim školama i 

vrtićima diljem Hrvatske, no mogao 

bi i daleko više da nije prisutan uvijek 

isti problem - stabilno i redovito financiranje 

programa. Primjerice, Udruga 

osigura sredstva na natječaju nekog 

od ministarstava za educiranje CAP timova 

u nekoj županiji, a potom ta ista 

županija ne želi financirati njihov rad 

zbog toga što udruga nije registrirana 

na području županije, premda se radi 

o njihovim prosvjetnim djelatnicima 

i premda bi se program provodio u 

njihovim školama, i, što je najvažnije, 

premda nemaju niti sličnog programa 

prevencije zlostavljanja! 

- Doduše, ne možemo biti nezadovoljni, 

jer je do danas kroz taj program 

prošlo 38 tisuća djece, što predškolske 

dobi u vrtićima što učenika nižih razreda 

osnovne škole, njihovi roditelji 

te osoblje vrtića i škola koje polaze. 

Kroz igru do 

važnih pouka 

U Hrvatskoj se provode tri inačice 

programa. Osnovni CAP program, 

bazni, iz kojeg su onda izvedeni svi 

ostali programi, namijenjen je djeci 

nižih razreda osnovne škole, a kod nas 

se provodi u drugom razredu već više 

od 10 godina. Od 2002. godine krenuo 

je predškolski CAP za vrtićke grupe 

i jedina razlika je što se radionice za 

vrtićku djecu održavaju kroz tri dana, 

a ne samo jedan, kao što je slučaj za 

male osnovce. Posljednje dvije godine 

provodi se i tinejdžerski CAP za završne 

razrede osnovne škole. A prođe 

li pak projekt udruge na nedavnom 

natječaju Ministarstva obitelji pokrenuo 

bi se i CAP za djecu s mentalnom 

retardacijom. 

Hitrec ističe kako je CAP zaštićeno 

ime i program zaštićenih autorskih 

prava, zbog čega se mora provoditi na 

točno određeni način. Manje izmjene 

su moguće na način da se u radionice 

unese nešto iz aktualne problematike 

zlostavljanja. Primjerice, tjelesno kažnjavanje 

ili cyberbullying, ako je trenutačno 

u društvu naglasak na tome. 

Za sve ostalo postoje strogo propisane 

odrednice, koje ujedno jamče kvalitetu. 

- Riječ je o tipičnom programu primarne 

prevencije, koji se sastoji od 

tri dijela. Prvo se radi predavanje za 

cjelokupno osoblje vrtića ili škole, da 

svi odrasli koji se bave djecom u nekoj 

instituciji vrlo detaljno čuju informacije 

o problemu zlostavljanju djece, 

od čistačice i domara do nastavnika i 

ravnatelja. O tome kako zlostavljanje 

utječe na dijete, kako prepoznati znakove 

zlostavljanja, kako prepoznati 

roditelja zlostavljača, kako s djecom 

razgovarati o preventivnim vještinama, 

kako ih tome podučiti i naravno, 

koje su zakonske obveze odraslih 

vezane za prijavljivanje zlostavljanja. 

Nakon toga kreću predavanja za 

roditelje one djece s kojom će se program 

provoditi, s istim temama. Naposljetku, 

održavaju se radionice za 

djecu. U nižim razredima jednokratna 

60-minutna radionica koju provode tri 

posebno obučene osobe, najčešće vrtićki 

i školski stručni suradnici te odgajateljice 

ili učiteljice. Za vrtićku dob 

tri takve radionice. 

I dalje prečesto 

zatvaramo oči 

Teme se obrađuju kroz igrokaze i 

vođenu grupnu raspravu. Obrađuju 

se tri situacije zlostavljanja koje djeca 

najčešće susreću. Bullying odnosno 

zlostavljanje vršnjaka, zatim napad 

nepoznate odrasle osobe i napad 

poznate odrasle osobe. Potonja dva 

igrokaza služe kako bi djeca upoznala 

preventivne strategije zaštite od seksualnog 

zlostavljanja. Napad nepoznate 

osobe, naime, odnosi se na situacije, 

srećom vrlo rijetke, kada dijete napadne 

odrasla osoba koja ga želi iskoristiti 

seksualno. Djeca uče kako razgovarati 

s nepoznatom osobom, da to bude dovoljno 

sigurno. Uče i neke obrambene 

strategije, da se napadača zbuni, da se 

privuče pažnja drugih prolaznika ili 

odraslih osoba u blizini, odnosno konkretno, 

djeca uče kako najefikasnije 

potražiti pomoć. 

Ipak, treba znati da najveći broj 

seksualnog zlostavljanja djece, čak 

više od 80 posto počine djeci bliske 

ili poznate osobe, bliski rođaci, možda 

čak otac, očuh, brat ili bratić, ili neki 

poznati „uglađeni“ susjed. Kroz CAP 

radionice djeca uče da svi ljudi imaju 

neka posebna sigurnosna prava, a to je 

da budu sigurni, jaki i slobodni. I to 

je geslo CAP programa: siguran, jak i 

slobodan. Mi odrasli - i roditelji, ali, 

nažalost, i prosvjetni djelatnici - često 

umanjujemo problem, smatramo da se 

o tome previše priča u medijima, a da 

to ipak nije tako rašireno, napominje 

Hitrec, upozorivši: 

aktualno 

- Griješi se u negiranju tog problema! 

Dok se njihovoj djeci nešto ne 

događa smatraju da taj problem ne postoji, 

odnosno da se on preuveličava, 

naročito kod seksualnog zlostavljanja. 

Još će roditelji priznati da ponekad 

istuku svoje dijete ili da se njihovo 

dijete potuklo u školi, ali kada je u pitanju 

seksualno zlostavljanje, teško je 

povesti razgovor. Ta je problematika 

nekako sva obavijena nelagodom, odbijanjem 

da se o tome priča. Još smo 

zapravo dosta tradicionalno društvo, 

iako su seksualni zlostavljači svuda 

oko nas. Često su to oni „divni, krasni 

ljudi“ koji djeluju kao najbolji očevi 

ili susjedi, dok su zapravo istinski predatori. 

A mi i dalje prečesto zatvaramo 

oči! 

Hitrec preporučuje da bi knjigu 

Christiane Sanderson „Zavođenje djeteta“ 

trebao pročitati svaki prosvjetni 

djelatnik da shvati dimenzije užasa 

kojeg proživljavaju djeca koja su seksualno 

zlostavljana. 

Nulta tolerancija 

prema tjelesnom 

kažnjavanju djece 

Veliki je problem što tek deset posto 

slučajeva seksualnog zlostavljanja 

djece biva otkriveno. A i među tih 

deset posto jako mali broj slučajeva 

i dođe do suda, pa mali broj zlostavljača 

zaista bude kažnjen. Problem je 

navodni nedostatak dokaza, djetetu se 

ne vjeruje, a same kazne bivaju vrlo 

blage. Ako se tome doda seksualno 

iskorištavanje djece u svrhu pornografije 

i prostitucije, s čime su povezane 

otmice djece i trgovanje, postaje jasno 

da je seksualno zlostavljanje, i to sve 

mlađe djece, jedan od najvećih problema 

današnjeg društva. 

Hrvatska spada i među zemlje u kojima 

je tjelesno kažnjavanje djece još 

uvijek nešto uobičajeno, najčešće pod 

mudrom izlikom kako je batina izašla 

iz raja. Ipak, Hitrec poručuje kako 

svako tjelesno kažnjavanje djece šalje 

poruku da je u redu probleme rješavati 

nasiljem. Odrasle osobe, bilo u ulozi 

roditelja ili nastavnika, nalaze se pritom 

u sve složenijom situaciji: 

- Djeca su danas osnažena, znaju da 

imaju određena prava, a mi odrasli nismo 

dovoljno pametni kako djecu poučavati 

njihovim pravima, ali istodobno 

i odgovornostima koje imaju. Kako 

djecu poučiti da imaju i neke odgovornosti, 

ne samo prava. Međutim, bez 

ikakvih iznimki - treba nam nulta tolerancija 

spram svakog zlostavljanja, pa 

tako i tjelesnog kažnjavanja djece! Jer, 

čim počnemo imati izlike i izgovore, 

odmah smo na skliskom terenu, jer je 

vrlo tanka granica između tjelesnog 

kažnjavanja i zlostavljanja. 

Roditelji i škole moraju stoga dobro 

promisliti koje kazne, bolje rečeno 

koje sankcije treba primjenjivati kada 

djeca krše određena pravila ponašanja. 

Danas odrasli kao da su zbunjeni, kao 

da se ne usude djeci jasno i glasno postavljati 

strukture i granice. A to jest 

dužnost i odgovornost odraslih osoba. 

U školama i vrtićima teško je provoditi 

odgojne i preventivne programe 

ako cijeli kadar ne djeluje u istom 

smjeru. Hitrec govori da se vrlo često 

događa da, recimo, veći dio zbornice 

ili kadra u vrtiću radi u tom smjeru, 

drži se smjernica, primjerice CAP 

programa ili UNICEF-ova Stop nasilju 

među djecom, ali uvijek postoji 

nekolicina nastavnika ili odgajatelja 

koji se o sve to skupa oglušuju, koji 

se prave kao da se to njih ne tiče. I baš 

kao što u obitelji djeca koriste situacije 

u kojima mama i tata nemaju jedinstveni 

usuglašeni stav, isto se događa i 

u školama odnosno vrtićima. Ako je, 

na primjer, 70 posto djelatnika svjesno 

da se mora biti među djecom, čitavo 

vrijeme, da se moraju uspostaviti i 

odrađivati dežurstva, da portir mora 


PreVeNCIja ZLoStaVLjaNja DjeCe Međunarodni 

CAP program 

Djeca imaju pravo biti 

sigurna, jaka i slobodna! 

Gorana Hitrec voditeljica je CAP 

programa u Hrvatskoj 

CAP (Child assault prevention) program prevencije 

u Hrvatskoj već jedanaestu godinu 

provodi Udruga roditelja Korak po korak, 

educirajući školske stručne timove i djelatnike 

u vrtićima i školama o načinima prevencije i 

primjeni programa. Sama djeca kroz radionice 

uče strategije zaštite, gdje im se kroz igrokaze 

pokazuju načini postupanja u slučaju međuvršnjačkog 

zlostavljanja te seksualnog napada 

nepoznate i poznate odrasle osobe 

Tematika zlostavljanja djeci se prezentira kroz igrokaze 

kontrolirati ulaske, da za svaki izostanak 

dijete mora imati ispričnicu, da se 

ne može tolerirati ometanje nastave, a 

drugih 30 posto ne, onda je škola ili 

vrtić u problemima. 

Učitelji moraju u 

školama provoditi 

više vremena 

Jasna pravila ponašanja moraju se 

uspostaviti od najranije dobi, od prvog 

razreda. To, naravno, traži vremena, 

upornosti, ali bez toga ne ide, upozorava 

Hitrec. Smatra da su škole pred 

važnom odlukom, kako bi se zaista 

počele baviti i odgojnom komponentom 

svog postojanja: 

- Doista ne vjerujem da je odgojni 

rad u školi moguć, ako rad u školi 

gledamo isključivo kroz svoju satnicu. 

Kroz to da učitelj nakon svoje satnice 

mirne duše ode kući. Škola bi morala 

biti zajednica ljudi koji djeluju u istom 

smjeru i s istom dozom entuzijazma. 

Ne samo zajednica koja poučava, nego 

i zajednica koja odgaja. A to zahtijeva 

određenu posvećenost i određeno 

vrijeme, ne samo puko odrađivanje 

satnice! 

Iskustva zapadnih zemalja govore 

kako je neophodno da učitelji u školama 

provode više vremena. Pripreme za 

nastavu treba premjestiti u školu. Jer 

kada se uvede to neko obavezno radno 

vrijeme, obavezan boravak nastavnika 

u školama, onda to potiče i timski rad 

ljudi, uvjerena je predsjednica udruge 

roditelja Korak po korak, jer će ionako 

učitelji i odgajatelji provoditi više 

vremena zajedno. Stručni suradnici u 

školama, koji su odgovorni za određene 

preventivne projekte, vrlo često 

ističu da im je strašno teško uopće sastati 

se s nastavnicima. A pokazalo se 

da tamo gdje ljudi ostaju dulje u školi 

povećava se odgovornost i odanost 

onome što su ciljevi škole na području 

odgoja. 

Današnje krizno vrijeme, u kojem 

su svi potplaćeni, naročito nastavnici, 

naravno, nije baš popularno za predlaganje 

ovakvih poteza. S druge strane, 

to je odluka samoodržanja našeg društva. 

Škole moraju „slobodno“ vrijeme 

do dolaska roditelja puniti i drugim sadržajima 

osim nastavnih, od brige za 

odgoj do brige za sadržaj slobodnog 

vremena. Svjesni toga da individualne 

razlike utječu na naše ispunjavanje 

profesionalnih obveza, ipak znamo da 

postoje škole u kojima je sve odlično i 

u kojima djelatnici daju 110 posto, bez 

obzira na malu plaću, i škole u kojima 

se samo kuka i ne radi ništa izvan zacrtanog 

plana i programa. 

Sve rečeno jasno govori o kvaliteti, 

ali i nužnosti programa poput CAP-a, 

kojima se problemi uvelike ublažavaju. 

Prošle je godine u CAP programu 

bilo osamdesetak škola, 15 vrtića i 

10 škola koje su provele tinejdžerski 

CAP, ukupno 4800 djece i 3500 roditelja 

u osnovnim školama te oko 1000 

djece i 400 roditelja u vrtićima. Problem 

je novac, financiranje programa 

da bi edukacija za škole i vrtiće bila 

besplatna te da bi se podržao rad timova 

(supervizija, stručno usavršavanje). 

Ovakve kvalitetne i svjetski 

priznate preventivne programe trebalo 

bi uključiti u redoviti sustav financiranja 

i obvezatni edukacijski program 

za sve hrvatske obrazovne djelatnike. 

Tek tada možemo očekivati sigurniju 

sutrašnjicu za našu djecu. 

Branko NAĐ

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno 

5 


Pokloni i darivanje roditeljska su preokupacija 

za svaki dječji rođendan, 

blagdan ili neku prigodu koja počesto 

zna izbjeći kontroli. Stoga psiholozi 

koji se bave tim pitanjem upozoravaju 

da se djecu ne smije obasipati darovima, 

jer će, u suprotnom, s vremenom izgubiti 

osjećaj zahvalnosti. Sama definicija poklona 

kaže da se ne radi samo o materijalnom 

poklanjanu, nego je simbol naklonosti prema 

drugima, ljubavi, simpatijama... 

Poklanjati male stvari 

Profesorica Sveučilišta u Zadru na Odjelu 

za pedagogiju Slavica Bašić ističe da 

su pokloni istodobno i test koliko imamo 

stvarnoga kontakta s djetetom, koliko prilikom 

kupnje mislimo što bi konkretno 

dijete obradovalo i što bi za to dijete bilo 

poticajno. 

- Nažalost, pokloni su često samoobjava 

odraslih o ekonomskoj moći i vlastitom 

ukusu i željama. Roditelje treba osvještavati 

da je poklon način komunikacije s 

djetetom u kojoj mu pokazujemo koliko 

ga poznajemo i kako smo mislili na njega. 

To mogu biti sasvim male stvari, a najljepše 

su one koje smo sami izradili za dijete. 

Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sasvim 

sigurno dovodi do ravnodušnosti, budući 

da dijete treba vrijeme da se jednom 

igračkom poigra, da ju upozna, vrijeme da 

pročita knjigu... Puno poklona stvara i površnost, 

ali i konzumentski odnos prema 

poklonima. Malo, ali subjektivno (osobno) 

je značajno! To je samo onda, ako je i roditelju 

odnosno darovatelju poklon značajan, 

ako vidi u njemu vrijednost za dijete i 

s radošću i zainteresiranošću mu poklanja 

- ističe Babić. 

Psihologinja iz DV Grigora Viteza Andrea 

Janković na upit kako i kada djeci 

davati poklone ističe da bi trebalo djeci 

trebalo poklanjati u posebnim prilikama 

(Božić, Sv. Nikola, Uskrs) i važnim događajima 

za dijete (rođendani, imendani, 

upis u školu…). 

- Darove je potrebno lijepo umotati kako 

bi dijete shvatilo da je ono važno osobi 

koja ga daruje te kako bi se pokazalo da je 

taj trenutak vrlo važan u djetetovu životu. 

Darivanje je potrebno vezati uz atmosferu 

koja prati događaj. 

Druge naše dvije sugovornice iz DV 

Matije Gupca, pedagoginja Blaženka Pintur 

i psihologinja Nina Černjul, ističu kako 

darivanje i poklanjanje djetetu u našoj kulturi 

započinje vrlo rano, zapravo rođenjem 

djeteta, kada se uz roditelje i djetetu bliska 

rodbina i osobe potrudi barem nešto pokloniti 

djetetu. 

- Kod odabira poklona važno je voditi 

računa o dobi djeteta i njegovim sklonostima, 

a time i o primjerenosti poklona. 

Naravno da su želje djeteta kod odabira 

poklona nezaobilazne, osobito roditeljima 

djeteta starijega predškolskog uzrasta. 

Roditelji nastoje uvažiti želje djeteta koje 

mogu biti nesrazmjerne s njihovim materijalnim 

mogućnostima, a često se radi i o 

neprimjerenosti željenog poklona - kažu 

Pintur i Černjul te dodaju kako je koji puta 

teško uskladiti želje i ono što je poželjno, 

odnosno čega se treba pridržavati kod odabira 

poklona. 

PreD©KoLSKI oDGoj 

Poklanjati treba 

iz ljubavi 

Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sasvim sigurno dovodi do 

ravnodušnosti, budući da dijete treba vrijeme da se jednom igračkom poigra, 

da ju upozna, vrijeme da pročita knjigu... 

Ignorirati reklame 

- U našoj pedagoškoj praksi susretale 

smo se s pitanjima, bolje reći dvojbama 

roditelja - što pokloniti djetetu? Pitanje je 

osobito aktualno u vrijeme blagdana. Kao 

odgojno-obrazovna ustanova savjetujemo 

roditelje o tome kako birati što pokloniti 

djetetu, osobito u blagdansko vrijeme, kada 

je darivanje učestalo. Naše preporuke idu 

u smjeru kvalitetnih slikovnica, enciklopedija, 

igračaka primjerenih uzrastu djeteta. 

Posebno naglašavamo da nije poželjno poklanjati 

mnogo već da je važnije da potičemo 

njegovanje osjećaja, poklanjanja „od 

srca“. Osobito su vrijedni pokloni koje je 

roditelj sam izradio za svoje dijete ili zajedno 

sa svojim djetetom za drugo dijete ili 

dragu osobu. Od samog poklona važniji je 

i vrjedniji trud i vrijeme koje smo izdvojili 

za izradu poklona. U tim se situacijama 

na poseban način produbljuju međusobni 

odnosi i isprepliću osjećaji uzajamnosti, a 

dijete izgrađuje vlastito samopouzdanje i 

vrijednost. Time mu poručujemo da se poklanjati 

može i bez odlaska u trgovinu. 

O tome kakve poklone roditelji i drugi 

bliski djetetu trebaju birati za djecu Andrea 

Janković kaže da pokloni koji se biraju 

za dijete trebaju biti prilagođeni dječjem 

uzrastu, ali i njegovim sklonostima. 

- Kupnja poklona za djecu jedan je od 

najvećih užitaka, jer nema ljepšeg od raširenih 

dječjih očiju dok otvara poklon, ali ni 

većeg razočaranja kad se taj vedri pogled 

pretvori u suzne oči ukoliko ono ne dobije 

ono čemu se nadalo. Da se to ne bi dogodilo, 

važno je zajedno s djetetom odrediti 

listu prioriteta njegovih želja. 

Pintur i Černjul napominju da je prisutnost 

“trendovskih poklona“ uočeno u posljednje 

vrijeme, naročito kod rođendanskog 

darivanja. 

- Roditelji teško odolijevaju medijskim 

reklamama navedenih „igrački“ i kupuju ih 

djeci učestalo, ne promišljajući dovoljno o 

njihovoj svrhovitosti i odgojnim učincima 

na djecu. Kupnja poklona zbog kupnje djetetove 

ljubavi i naklonosti također je jedna 

od situacija koju roditelji čine, nedovoljno 

svjesni posljedica takvih postupaka. Želeći 

preduhitriti neke nepoželjne oblike ili ponašanja 

nastoje putem poklona pridobiti 

dijete i smanjiti možebitni otpor. 

Koliko je učestalo darivanje štetno za 

djecu Andrea Janković kaže: 

- Često nakon vrtića djeca od roditelja, 

baka i djedova dobiju čokoladicu, sladoled, 

sličice, kinder jaje s igračkom ili neku 

sitnicu, a da ne govorimo o odlascima u 

trgovačke centre. Učestalim darivanjem 

govorimo im da će uvijek dobiti ono što 

žele, a onda se čudimo što djeca više nemaju 

želja ili što su im želje gotovo bizarne 

i sve ih je teže zadovoljiti. 

Prezasićenost poklonima 

Pintur i Černjul po tom pitanju ističu 

kako često i prekomjerno darivanje neće 

pridonijeti njegovanju osjećaja bliskosti 

i pozitivnih emocija već može dovesti do 

nezadovoljstava i zahtjeva koje je teško 

ispunjavati. 

- Roditelji su ponekad nedovoljno osviješteni 

u pogledu prekomjernog darivanja 

pa možemo vidjeti situacije u kojima ku- 

Djeca i darivanje 

puju i daruju mnogo i djetetu neprimjereno. 

To često dovodi do prezasićenja i dijete 

ne doživljava poklon kao izraz ljubavi 

i poštovanja i u njemu ne nalazi radost i 

veselje. 

Janković ističe da ima razlike među djecom 

koja primaju puno poklona i onih koji 

ih primaju u manjem omjeru. 

-Već kod djece predškolskog uzrasta, od 

pete godine, vide se razlike. Djeca koja 

često dobivaju darove nose nove igračke 

u vrtić i ne žele sudjelovati u ponuđenim 

aktivnostima i sadržajima odgojne skupine, 

već pokušavaju drugu djecu privući 

svojim novim igračkama i u toj aktivnosti 

biti glavni. Oni određuju tko će se s njima 

družiti, a tko ne. U vrtiću se nastoji smanjiti 

takav utjecaj te se sugerira roditeljima da 

djeci ne dozvole donošenje takve igračke u 

vrtić, najčešće trendovske, no neuspješno, 

jer baš ti roditelji koji stalno kupuju igračke 

vlastitoj djeci jednostavno ne mogu reći 

ne. Stoga odgajatelj ima važnu ulogu u 

smanjivanju frustracije ostale djece koja 

tu igračku nemaju, ali i frustracije tog djeteta, 

pospremajući mu igračku za kasnije 

kad će ići kući. 

I Pintur i Černjul navode da veliki i skupi 

pokloni osobito u zajedničkim slavljima 

i proslavama svakako ne pridonose njegovanju 

zajedništva, poštivanja i uvažavanja 

već, naprotiv, mogu dovesti do rivalstva, 

zavisti i ljubomore među djecom. 

- Djeci te dobi teško je shvatiti da ne 

mogu dobiti željeni poklon, primjerice za 

rođendan kao njihov prijatelj osobito ako 

smo do tada prakticirali poklone po narudžbi 

djeteta ili smo se rukovodili aktualnim 

poklonima. Roditelji bi o tome trebali 

voditi računa kada biraju poklon - navode 

Pintur i Černjul. 

O tome shvaćaju li roditelji bit problema 

u prekomjernom darivanju Janković ističe 

kako većina roditelja shvati nakon razgovora, 

ali vrlo često kažu „Ne možemo si 

pomoći“. 

- Naime, ti roditelji su već ušli u krug 

manipulacije i teško im je izaći iz njega. 

Teško im je odbiti želju svog djeteta, jer je 

ono ili „tako slatko kad traži“, ili pretjerano 

negoduje, ili su toliko umorni od posla 

pa žive po sistemu „daj pa da bude mir“, 

ili jednostavno malo vremena provode s 

djecom pa imaju osjećaj da darivanjem nadoknađuju 

vrijeme i dokazuju ljubav. 

cvijet i poljubac kao poklon 

I sam djeca uočavaju takve razlike, o 

čemu psihologinja Janković navodi: 

- Djeca predškolske dobi već uočavaju 

takve razlike i najčešća je reakcija nagovaranje 

roditelja da im kupe ono što ima 

njihov prijatelj. Često govore roditeljima, 

plačući, da se nitko neće igrati s njima ako 

nemaju tu igračku. Djeca koja imaju trendovsku 

igračku hvale se njome, a onda 

oni koji ju nemaju znaju izmišljati da će 

ju dobiti ili pak izmišljaju da imaju bolju 

kod kuće, a zna se dogoditi da tu igračku 

netko i potajno ponese kući. Djeca različito 

shvaćaju i prihvaćaju poklone. 

Na naš upit kako se nositi s dječjom željom 

za poklonima Janković je istaknula: 

- U današnje vrijeme sve je teže nositi 

se s dječjim željama. Problem su televizijske 

reklame prema kojima dijete stvara 

svoje želje, a često i prijatelji koji imaju 

stvari koje to dijete nema, a ponuda je velika. 

Ali ako se pravilno postupi već kod 

prvih želja i ne zadovolji ih se odmah, dijete 

će naučiti da treba čekati kako bi se 

želja ispunila. Isto tako će naučiti da se 

neke želje neće moći ispuniti nikada, ali 

to ne znači da mora biti nesretno, jer ni 

druga djeca, a ni odrasli, nemaju sve što 

požele. Želja za nečim nedostižnim može 

se zamijeniti nečime što nam je dostupnije 

ili što već imamo, ali smo zaboravili 

da imamo. Teško je odbiti dijete, ali 

samim odbijanjem činimo ga otpornijim 

na razne utjecaje i boljim u suočavanju s 

problemima te ga time učimo kako će se 

nositi sa životnim preprekama. Uz takvu 

silnu ponudu i izbor u današnje vrijeme 

vrlo je teško biti roditelj i odgajati dijete. 

Mislim da je i roditeljima i djeci potrebna 

sva moguća podrška u odolijevanju istim, 

ali i pratiti trendove i ne zaostajati za drugima. 

Pintur i Černjul ističu da o roditeljima i 

njegovanju kulture poklanjanja u obitelji 

ovisi kakav će odnos i shvaćanje dijete 

imati prema poklonima i općenito prema 

darivanju. 

- Što zapravo znači darivati i primati 

dijete će spoznati unutar svoje obitelji 

tijekom odrastanja u raznim prilikama. 

Roditelji su prvi modeli svojoj djeci i u takvim 

situacijama, jer će svojim odnosom 

prema poklanjanju i onome što će činiti 

pokazivati odnosno poučavati dijete što je 

poželjno, a što nije. Zajedničko vrijeme 

provedeno u zanimljivim aktivnostima, 

posjet, izlet, igranje društvene igre, čitanje 

slikovnica, pričanje priča i slično vrjednije 

je od poklona, jer izgrađuje obitelj 

kao zajednicu podrške i ljubavi. Cvijet, 

crtež, kutija, osmijeh, poljubac... Sve su 

to mali pokloni od kojih su satkani životi 

- zaključuju naše sugovornice. 

I. B.


UKRATKO 

Porinut školski brod 

Kraljica mora 

ZADAR - Hrvatsko je školstvo nakon 102 godine, od 

kada je u Hrvatskoj posljednji put izgrađen školski 

brod, dobilo motorni jedrenjak Kraljica mora, na 

kojem će se učenici i studenti pomorskih škola i 

fakulteta moći obrazovati. Tom je prilikom održana i 

svečanost uplovljavanja broda, na kojem će već od 

rujna učenici zadarske Pomorske škole provesti tri 

školska tjedna. Jedrenjak Kraljica mora opremljen 

je svim suvremenim navigacijskim uređajima i 

potpuno kompjutoriziran te može primiti 28 učenika, 

četiri profesora i sedam članova posade. Osim toga, 

školski brod dugačak je 37 metara i opremljen s 

dva motora koji razvijaju brzinu od 11 čvorova. Prvi 

koji su imali priliku razgledati brod bili su zadarski 

učenici i studenti pomorskih usmjerenja. Kako je 

navedeno na svečanosti, ovaj će brod pridonijeti 

kvalitetnijem školovanju polaznika Pomorske škole, 

kroz koju je prošlo više od šest tisuća učenika. 

Nacionalni turnir u robotici 

RIJEKA - Prošlog je tjedana održan Treći nacionalni 

turnir robotike za učenike. Turnir je održan u 

okviru sedmog susreta Lige kumpanija u organizaciji 

Odsjeka za politehniku Filozofskog fakulteta u 

Rijeci. Također je održan i okrugli stol na kojem su 

sudjelovali profesori te su izvedene i demonstracije 

naprednijih aktivnosti s robotima. Na turniru je sudjelovalo 

38 učenika iz 17 hrvatskih srednjih škola. 

Radi se o nacionalnom projektu za edukaciju učenika 

srednjih škola iz mobilne robotike. Osim hrvatskih 

učenika i profesora, na susretima su sudjelovali 

učenici i profesori iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. 

Oni su uključeni u slične projekte u svojim državama. 

Na ovim se susretima također želio postići 

dogovor o pokretanju regionalnih i međunarodnih 

susreta i natjecanja iz mobilne robotike. 

Europski tjedan u Zadru 

ZADAR - U Zadru se održava Europski tjedan, 

koji će potrajati do 8. svibnja. Agilno Županijsko 

vijeće za europske integracije Zadarske županije 

i ove godine vrlo aktivno sudjeluje u obilježavanju 

Europskog tjedna, čiji je program prošlog tjedana 

započeo podjelom promidžbenih materijala 

Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija 

Republike Hrvatske u Karinu Gornjem i Kruševu. 

Usto, na programu su bili održavanje radionice 

IPARD programa - metodologija izrade projekata, 

provedba i praćenje u organizaciji Hrvatske udruge 

poslodavaca - Centra za europske pretpristupne 

procese (CEPP), UNDP-a i Županijskog vijeća 

za europske integracije Zadarske županije. U 

gradskoj knjižici Zadar održana je i kreativna dječja 

radionica Upoznajmo EU kroz dječje likovno i 

literarno stvaralaštvo. Tijekom dva tjedan trajanja 

Europskog tjedna u Zadru i Zadarskoj županiji bit 

će održano i niz drugih programa i manifestacija, čiji 

je cilj približavanje i upoznavanje Europske unije. 

I. B. 

Uspjesi recitatora 

Hrvatske čitaonice 

SUBOTICA - Recitatori Hrvatske čitaonice u Subotici, 

Davorin Horvacki i Karla Rudić, osvojili su zlatne diplome 

na 41. Pokrajinskoj smotri recitatora pod nazivom 

”Pjesniče naroda mog”, održanoj proteklog vikenda u 

Sečnju. 

Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanković 

ističe kako su dva zlatna priznanja vrijedna ocjena 

trudu učenika i ljudi koji s njima rade. ”Čitaonica se 

prije svega želi baviti njegovanjem lijepe riječi i našeg 

materinskog, književnog hrvatskog jezika. Djeca 

rado dolaze i druže se kroz kreativne radionice, ali 

puno se radi i na recitiranju i izražavanju, na javnom 

nastupu i govoru i u dramskim skupinama. Pokazuje 

se iznimna kvaliteta, a rezultat toga su i ova priznanja” 

- kaže Bernadica Ivanković, te dodaje kako je 

znanje hrvatskog jezika, koje djeca stječu u školama, 

dobar temelj za daljnji rad. 

Hrvatska čitaonica će i ove godine organizirati ljetni 

kamp gdje se obrađuju specifične nacionalne pučke 

teme, tu su i kreativne radionice s kojih se uradci prodaju 

ili daruju u humanitarne svrhe. 

S. Mamužić 

aktualno 

Prošloga četvrtka u Zagrebu 

je održana izborna skupština 

Hrvatskog pedagoško-književnog 

zbora na kojoj su razriješena 

sva upravna tijela ovog najstarijeg 

pedagogijskog društva, utemeljenog 

još davne 1871. godine, te izabrana 

nova. Tako je za novog predsjednika 

izabran dosadašnji dopredsjednik dr. 

Nevio Šetić, a za njegovu dopredsjednicu 

Jelena Pavičić-Vukičević. U 

Upravni odbor izabrani su još Albino 

Crnobori (tajnik), Vesna Bobinski, 

Martin Oršolić, Biserka Bucković, 

Pavao Mijić, Ana Ivančan i Kata Piršljin. 

Članovi nadzornog odbora su 

dr. Ante Bežen, mr. Miše Kutleša i 

dr. Josip Markovac, a Sud časti sačinjavaju 

Ignac Pavić, Ljiljana Vukšić, 

Sanja Urek, Kristina Šnidaršić Vlašić 

i Vesna Budinski. 

Članovi skupštine prihvatili su sva 

izvješća o dosadašnjem radu te program 

rada HPKZ-a za naredno razdoblje. 

Podnoseći izvješće o radu udruge 

u proteklih nešto više od godinu 

i pol dana, dosadašnja predsjednica 

Vesna Budinski naglasila je povijesnu 

dimenziju HPKZ-a kao najstarije 

i najbrojnije stručno-znanstvene 

udruge svih prosvjetnih djelatnika 

u Hrvatskoj te njezinu ulogu u promicanju 

i unaprjeđivanju odgojnoobrazovne 

teorije i prakse, odnosno u 

svekolikom razvoju i unaprjeđivanju 

odgoja, obrazovanja i znanosti. 

HPKZ kao udruga koja okuplja 

oko 1500 članova u proteklom je razdoblju 

imao živu aktivnost. Organizirana 

su dva trodnevna stručno-znanstvena 

skupa – Prva škola predškolskog 

odgoja i primarnog obrazovanja 

na temu ”Na dodiru predškolskog 

odgoja i primarnog obrazovanja u 

zajedničkom odgojno-obrazovnom 

HPKZ 

ZaGreb 

Dio sustava srednjeg školstva predstavljaju i učenički 

domovi kao odgojno-obrazovne ustanove koje 

učenicima srednjih škola osiguravaju smješaj, prehranu, 

odgojno-obrazovni rad, kulturne, sportske i druge 

aktivnosti. Da bi se pokazalo što se radi u domovima već 

36 godina se održavaju Domijade kao istinske smotre učeničkog 

stvaralaštva u učeničkim domovima i kao sustav 

koji podupire druženje i javnu prezentaciju rezultata rada 

i vrednovanje dostignuća učenika i odgojno-obrazovnih 

djelatnika. Tako je krajem travnja održana Domijada učeničkih 

domova grada Zagreba i Bedekovčine. 

Sportska natjecanja učenica i učenika odvijaju se tokom 

cijele školske godine. Djevojke igraju rukomet, odbojku, 

stolni tenis, šah i bave se streljaštvom kao i mladići koji još 

igraju nogomet, košarku, stolni tenis i šah. Natjecanja se 

održavaju na sportskim terenima učeničkih domova grada 

Zagreba, Domu sportova i sportskoj dvorani u Bedekovčini, 

organizirana su u liga sustav, a vode ih kvalificirani suci iz 

strukovnih sudačkih saveza. Na kraju svake Domijade organizira 

se svečana podjela nagrada u obliku pehara, medalja 

i priznanja za najuspješnije učeničke domove i pojedince. 

U programima sportskih susreta sudjeluje oko 450 učenica 

i učenika. 

Smotra kulturnog stvaralaštva počela je tradicionalnim 

druženjem na Likovnoj koloniji uz sudjelovanje 75 učenika 

i voditelja, a nastavila se multimedijalnom izložbom 

u Hrvatskom školskom muzeju. Područja multimedije su 

fotografija, rukotvorine, slikarstvo, kiparstvo, modni dizajn, 

instalacija, crtež, keramika i video zapis. Izložba je bila 

Održana izborna 

skupština 


Dr. Nevio ©etić 

novi predsjednik 

rastu” te 33. Škola pedagoga s temom 

”Pozitivne vrijednosti u suvremenoj 

školi i predškolskoj ustanovi” u sklopu 

koje je svečano obilježena i 150. 

godišnjica izlaženja časopisa Napredak. 

Na svakom od dva skupa sudjelovalo 

je oko 300 pedagoga, učitelja, 

ravnatelja i znanstvenika, obrađene su 

aktualne teme i predstavljeni primjeri 

dobre prakse te objavljene poruke 

i tiskani zbornici radova. Značajne 

su i aktivnosti HPKZ-ovih ogranaka 

diljem Hrvatske koji su organizirali 

i održali brojne tribine, okrugle stolove, 

stručne skupove, pedagoške 

akcije, javna predstavljanja knjiga, 

predavanja, rasprave i obilježili važne 

datume u hrvatskome školstvu. 

Posebno mjesto zauzimaju aktivnosti 

triju zagrebačkih sekcija HPKZ-a: 

Sekcije predškolskih pedagoga, Sekcije 

pedagoga osnovnih škola i Sekcije 

učitelja razredne nastave. 

U proteklom razdoblju udruga je 

nastavila i sa značjanom izdavačkom 

djelatnošću. Pored časopisa Napredak, 

s izlaženjem su nastavili i Škol- 

ski vjesnik, Bjelovarski učitelj i Vukovarsko-srijemski 

učitelj, časopisi 

koje tiskaju ogranci u Splitsko-dalmatinskoj, 

Bjelovarsko-bilogorskoj 

i Vukovarsko-srijemskoj županiji. 

Rad HPKZ-a može se ocijeniti vrlo 

uspješnim jer je realiziran opsežan 

stručno-znanstveni program, održane 

brojne aktivnosti te ostvarena suradnja 

s Ministarstvom znanosti, obrazovanja 

i sporta, Nacionalnim centrom 

za vanjsko vrednovanje obrazovanja, 

Agencijom za odgoj i obrazovanje te 

s Gradskim uredom za obrazovanje, 

kulturu i sport grada Zagreba, zaključila 

je Vesna Budinski. 

Zahvaljujući delegatima skupštine 

na ukazanom povjerenju i izboru na 

časnu dužnost, novoizabrani predsjednik 

dr. Nevio Šetić naglasio je 

da je HPKZ postao važan čimbenik 

u razvitku prosvjetnog i pedagoškog 

života u Hrvatskoj te da će zbog svojeg 

značenja i u ovoj godini nastaviti 

s brojnim aktivnostima te najavio 

skorašnji stručno-znanstveni skup, 

jedanaestu Školu učitelja koja će se 

od 24. do 26. svibnja održati u Opatiji. 

”Nastavit ćemo i intenzivirati aktovnosti 

koje će biti usredotočene u 

tri pravca, a to su stručno-znanstveni 

skupovi i akcije, nakladnička djelatnost 

i društvene aktivnosti. No, prije 

svega, puno jači angažman moramo 

imati u osnivanju i pokretanju ogranaka 

u svim županijama u kojima do 

sada nismo imali ogranke kako bismo 

izašli u susret želji brojnih učitelja i 

pedagoga da imaju ogranak HPKZ-a, 

pomogli im da se lakše organiziraju 

i budu djelatni u brojnim akcijama 

kojima je cilj unaprjeđenje odgoja, 

obrazovanja, pedagoške struke i znanosti” 

– zaključio je Nevio Šetić. 

M. Šimeg 

Domijada učeničkih domova 

grada Zagreba 

Smotra učeničkog 

stvaralaštva 

otvorena za javnost tjedan dana. U tom periodu su izabrani 

najbolji učenički radovi iz svake kategorije. 

U Narodnom sveučilištu Dubrava održano je natjecanje 

iz ostalih kategorija kulturnog stvaralaštva i to drama, 

recitacija, ples, glazba i folklor. Natjecanje je trajalo dva 

dana, a treći dan je bio rezerviran za prezentaciju najboljih 

ostvarenja po ocjenama učeničkog i stručnog žirija. U programu 

kulturnog stvaralaštva mladih u učeničkim domovima 

sudjelovalo je oko 500 učenica i učenika. Najuspješniji 

učenici i učenice predstavljati će grad Zagreb na državnoj 

Domijadi koja će se ove godine od 6. do 9. svibnja održati 

u Umagu. 

Jelena Bojčić, Zlatko Knežević

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. odgojno-obrazovna praksa 

7 


Piše Ivan Cerovec 

diplomirani pedagog i učitelj fizike, 

Krapinske Toplice 

Danas je samo jedno sigurno: živimo 

u svijetu promjena. Svakome možemo 

dati svoju ljubav, ali ne i svoje 

misli. Osobito djeca imaju uvijek „svoje“ 

misli. U odgojno-obrazovnom radu učitelji 

se mogu truditi da budu kao djeca, ali nikako 

ne smijemo tražiti da djeca budu poput 

nas. Uvijek na umu valja imati spoznaju da 

život ne ide unatrag, već naprijed! Ima ljudi 

koji nastoje zaustaviti napredak, ali ima 

i mnogo onih koji, srećom, stalno otvaraju 

„vrata“ napretku. Vjerujemo da su u toj 

drugoj skupinu učitelji. 

Za svladavanje bilo kojih zapreka, teškoća, 

težine posla, prije svega učenja, potrebna 

je snaga tijela i velika volja. Čovjek, naime, 

nije samo racionalno već i emocionalno biće 

koje reagira na sve što ga okružuje. Emocije 

stvaraju stanja duševne pobuđenosti obilježeno 

skupom subjektivnih osjećaja, a osobito 

u školskim aktivnostima zanimljiva nam je 

emocija radosti. Stručnjaci smatraju da emocije 

mobiliziraju organizam. 

Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti 

u kojoj se stječu, organiziraju i preoblikuju 

činjenice s krajnjim ciljem samostalnog stvaranja 

zaključaka i svega racionalnog što iz 

toga proizlazi. Dobar primjer za takav oblik 

nastave su različiti mali projekti u razrednoj, 

predmetnoj i srednjoškolskoj nastavi. 

Projektnim metodama najbolje motiviramo 

učenike za povezivanje nastavnih sadržaja 

s praktičnim životom. Učenici su subjektivno 

zainteresirani za postavljeni problem, za 

izvođenje rješenja i zaključaka. Čak se može 

doći do praktične koristi. 

Primjerice: 

Kako usporiti taljenje leda? (četvrti razred 

- individualni rad) 

Pokušat ćete doznati kako se dvije jednake 

kockice leda različito otapaju na istim temperaturama. 

Potreban vam je pribor: dvije jednake kockice 

leda, folija, sat, termometar, dvije jednake 

čaše, topla voda. 

Tijek rada: Termometrom izmjerite temperaturu 

leda. Jednu kocku leda zamotajte 

u aluminijsku foliju i stavite u jednu čašu, a 

drugu kocku leda bez folije u drugu čašu. 

U obje čaše stavite jednake količine tople 

vode. 

Mjerite vrijeme otapanja leda u objema 

čašama. 

Uočili ste: U foliji se sporije otapa led. Folija 

usporava prodiranje topline prema ledu. 

Kocka leda bez folije otopila se za _______ 

sekundi. 

Kocka leda u foliji otopila se za _________ 

sekundi. 

Iz ovog pokusa samostalno pokušajte izvesti 

zaključke. 

Zašto se u zimi morate jače odjenuti? 

Zanimljivost: 

U čašu napunjenu vodom stavite kocku 

leda. 

Led u vodi: 

a) tone 

b) pluta. 

Zaokružite točan odgovor. 

Dakle, kod zamrzavanja vode u led dolazi 

do širenja vode. 

Zato je voda u obliku leda lakša negoli tekuća 

voda. 

Imamo li i mi i priroda koristi od ovakve 

pojave? 

Imamo. Voda se na 0 o C smrzne u led koji 

je većega obujma i manje gustoće („manje 

težine“) pa zato ostane na površini. Ispod 

njega ostane gušća i toplija voda u kojoj ribe 

zimi prežive. To je korist. Ima koristi i za po- 

NaStaVa FIZIKe 

ljoprivredu, jer voda prodre u šupljine tvrdih 

stijena. Zimi se smrzne i jako raširi, pa se stijene 

raspadnu u pijesak i zemlju. 

Da svaka pojava ima svoje lice i naličje, 

pokazuje nam primjer smrzavanja vode u vodovodnim 

cijevima. Zbog većeg obujma leda 

vodovodne cijevi mogu popucati. 

Poklanjamo još jedan pokus: Kako postići 

da potopljena kuglica pliva? (slike 1 i 2) 

Zašto je učenje naporno? 

Najvažnije je 

povjerenje učitelja 

Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti u kojoj se stječu, 

organiziraju i preoblikuju činjenice s krajnjim ciljem samostalnog 

stvaranja zaključaka i svega racionalnog što iz toga 

proizlazi. Dobar primjer za takav oblik nastave su različiti 

mali projekti u razrednoj, predmetnoj i srednjoškolskoj nastavi. 

Projektnim metodama najbolje motiviramo učenike za 

povezivanje nastavnih sadržaja s praktičnim životom 

sl. 3 

sl. 4 

sl. 1 

U obliku kuglice plastelin 

tone 

sl. 2 

Isti plastelin u obliku 

čamca pliva 

Tijek rada: 

Potopite veću kuglicu plastelina u vodi. 

Plastelin je gušći od vode i zato tone. 

Izvadite kuglicu i promijenite joj oblik 

(kao mali čamčić). 

Ponovno stavite istu količinu plastelina u 

obliku čamca u čašu s vodom. 

Novo iznenađenje: Ista količina plastelina 

u obliku čamca pliva. Čak može držati malu 

kuglicu. 

Tako plivaju i golemi čelični brodovi. 

Razgovarajte s učiteljem. 

Primjer u drugom razredu srednje škole: 

Odredite specifični toplinski kapacitet za tijela 

jednake mase, jednake temperature, ali 

građene od različitih vrsta tvari! 

Uspoređivanje ćete obaviti prema poznatom 

specifičnom toplinskom kapacitetu 

olova. 

Bit će vam potrebno: 

• tri do četiri svjećice (dušice) 

• kuglice od olova, bakra i stakla jednake 

mase 

• kuhalo (rešo) 

• vatrostalna staklena čaša ili lončić 

• kapaljka. (slike 3 i 4) 

Vagnite kuglice i zabilježite mase (m = 

0,01 kg). 

U lončić s vodom stavite sve tri kuglice. 

Zabilježite početnu temperaturu (T 1 = 

293 K). 

Vrenjem vode dobije se temperatura (T 2 

= 373 K). 

Na stolu ili nekoj ravnoj ploči poredajte 

tri ili četiri male svjećice (dušice). 

Kuglice s temperaturom od 373 K rasporedite 

na dušice. 

Dovoljno je 10 minuta da se potpuno 

ohlade sve kuglice. 

Tom prilikom nastaju manja ili veća udubljenja 

u parafinu. 

Olovna kuglica otopit će najmanje parafina, 

od bakra tri puta više, od stakla šest puta 

više nego olovna. 

Obujam otopljenog parafina izmjerite 

prema broju kapi vode koje ispunjavaju 

udubljenja. 

Uspoređivanje se obavlja prema olovu 

čiji je specifični toplinski kapacitet c = 130 

J/kgK. 

Olovna kuglica učinila je „krater“ koji popunimo 

s jednom kapi vode, bakarni „krater“ 

s tri kapi, a u stakleni „krater“ stane šest 

kapi vode. Uspoređivanjem dobije se specifični 

toplinski kapacitet za bakar i staklo. 

Bakar c = 130 x 3 

= 390 J/kgK 

Staklo c = 130 x 6 

= 780 ≈ 800 J/kgK. 

Podsjetit ćemo vas da voda ima veliki 

specifični toplinski kapacitet c = 4190 J/ 

kgK. Voda je stoga idealni spremnik za toplinu 

i njezin prijenos. 

Ako su poznate mase tijela, njihovi specifični 

toplinski kapaciteti i razlike u temperaturi, 

može se izračunati količina topline 

tijela. 

Olovo: 

Q = m c ∆T 

= 0,01 kg x 130 J/kgK x 80 K 

= 104 J , 

bakar = 312 J , 

staklo = 640 J. 

Simboli: 

količina topline (Q) 

specifični toplinski kapacitet (c) 

masa tvari (m) 

razlika u temperaturi (∆T) 

Kod ohlađivanja tijela oduzima se toplina 

i mijenja se smjer kretanja topline. 

Kad temperatura raste, a kada pada? 

Pokažite rad profesoru! 

U komuniciranju s učenicima najvažnije 

je povjerenje učitelja u njihove mogućnosti 

i u njihov samorad na rješavanju različitih 

praktičnih zadataka i problema. 

Kada bismo poslije takvoga prirodnog 

proučavanja pokušali pismenim ili usmenim 

testom provjeravati učenike, bio bi to 

neprirodan čin, nepovjerenje i pokvarili bismo 

sav uložen učenički napor, sav užitak 

proučavanja i sve ugodne emocije. Jer, kod 

istraživačkog načina učenja valja stalno 

tražiti unutrašnje pokretačke sile - motivacije. 

One u velikoj mjeri umanjuju napore 

učenja.


Pripremile Vesna Svalin, 

učiteljica i 

Jadranka Knežević, 

pedagoginja, OŠ Budaševo- 

Topolovac-Gušće, Topolovac 

U 

Osnovnoj školi Budaševo-Topolovac-Gušće 

od 

12. do 16. travnja 2010. 

održan je tjedan (festival) podrške 

i nenasilja kao integrirani niz aktivnosti 

s ciljem poticanja i razvijanja 

kulture nenasilja u školi, ali 

i šire od toga. U školi se više od 

pet godina provodi projekt „Stop 

nasilju među djecom i mladima“ 

uz suradnju s UNICEF-om, pa 

je ovo bio rezultat višegodišnjih 

aktivnosti, ali i zbir ovogodišnjeg 

rada. 

odgojno-obrazovna aktualno praksa 

ISKUStVa 

S planiranjem pojedinih aktivnosti 

krenuli smo već u ožujku. U 

travnju smo sve objedinili u simboličnom 

tjednu „podrške i nenasilja“ 

na sve tri škole (Budaševo- 

Topolovac-Gušće). U projektu 

je sudjelovalo više od dvjesto 

učenika od petog do osmog razreda. 

Oni su pripremali, kreirali, 

sudjelovali i provodili aktivnosti 

Integrirana nastava 

zajedno sa svojim predmetnim 

učiteljima. 

Pripremne aktivnosti trajale su 

prva dva dana u tjednu i za to vrijeme 

zajedničkim su snagama uređivali 

panoe, učionice i predvorja. 

Sa svih strana stizale su poruke 

razumijevanja i tolerancije, a svađoljupce 

pripremali za miroljupce. 

Središnja aktivnost u svakoj školi 


Odgoj za kulturu nenasilja 

Odgojni rad s učenicima trajan je zadatak, ali se kroz igru, druženje i učenje mnogo toga lakše prepoznaje i 

usvaja, pa tako i nenasilno ponašanje 

Nastup dramske skupine iz Topolovca -Duga Organiziranim igrama za vrijeme odmora (Kružić-križić, Trika, Čovječe, 

ne ljuti se…) stjecala se snaga za nove prezentacije 

Piše Helena Novak 

Gradska knjižnica Zadar 

Zadar čita, druga po redu manifestacija 

Gradske knjižnice Zadar kojom 

se promiče knjiga i (hrvatska) književnost, 

počela je 19., a završila 24. travnja 

2010. Organizacijsko tkivo je - prema 

austrijskom i njemačkom državnom 

modelu Ősterreich/Deutschland liest, a 

nakon prvog mačića iz 2009., našlo sljedeći 

model: Knjižnica potiče cijeli grad na 

čitanje, dovodi građane u svoju Središnju 

knjižnicu, ogranke i bibliobus, ali i obavlja 

funkciju avangarde u iskoraku prema 

drugim institucijama. Za to je neizostavna 

međuinstitucionalna suradnja. 

U manifestaciju su bili uključeni prošlogodišnji 

partneri/institucije (zadarski 

dječji vrtići, osnovne i srednje škole, Sve- 

KNjIGa I KNjIŽNICe 

učilište u Zadru, Opća bolnica Zadar), a 

ove godine su im se pridružili i novi akteri: 

Hrvatsko filatelističko društvo Zadar, 

Književno društvo ZaPis, Kazališna 

udruga „Igrajmo se“ Zadar, Znanstvena 

knjižnica Zadar, Muzej antičkog stakla, 

Dom za starije i nemoćne osobe, Etnološki 

odjel Narodnog muzeja Zadar. 

Brojni programi za djecu 

Kaleidoskop programa namijenjen je 

svim dobnim skupinama korisnika - od 

novorođenčadi do treće životne dobi, protežući 

se od različitih kreativnih radionica, 

čitanja priča, kreiranja prigodne poštanske 

omotnice i poštanskog pečata ili izložbi 

do večernjih književnih susreta i kazališnih 

predstava. Osobito su bili brojni programi 

čitanja priča za djecu, pri čemu se 

ističe susret djece s dogradonačelnikom 

Draženom Grgurovićem, radionica za djecu 

Kako čitaju slijepi i slabovidni? te niz 

radionica i susreta s ilustratorom Ivanom 

Vitezom u svim ograncima. Koliko god 

svaki program ima svoju vrijednost i svoju 

publiku, a osobito brojni programi za 

djecu, ipak su i ove godine najveću pozornost 

građana Zadra i medija izazvali književni 

susreti. Prvi Zadar čita doveo je R. 

obuhvaćala je predstavu dramske 

skupine iz Topolovca - Duga, koja 

kroz poeziju riječi, glazbe i pokreta 

širi važnost zajedništva, prijateljstva, 

razumijevanja i igre. 

Važan dio festivala bile su prezentacije 

postignuća učenika kroz 

predmete. Govorilo se o: mirotvorcima 

kroz povijest, nasilju u medijima 

na njemačkom jeziku i nasilju 

U Zadru po drugi put održana 

Kultura knjige i radost čitanja 

Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nutarnjeg 

života individualca i društva u cjelini. A što se tiče 

praktičnoga kulturnog programiranja, Gradska knjižnica 

Zadar kroz Zadar čita dala je konkretan i primjenjivi 

model kako bi - s većom ili manjom prilagodbom - i druge 

srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na 

razini cijele lokalne zajednice 

Radionica sa slikarom i ilustratorom Ivanom Vitezom 

Mladi čuvari prirode predstavili su 

se sloganom „Bolje se penjati na 

vrh planine, nego nekome na živce!“ 

Baretića, I. Brešana, M. Gavrana… Drugi 

Zadar čita Zadranima je pružio priliku za 

susrete s P. Pavličićem, I. Aralicom, M. 

Krizmanić i J. Matanović. 

Ususret starijim osobama 

Potpuna individualnost i različitost svakog 

od navedenih autora spajaju se u ko-

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 

9 


na matematički način. Brojne poruke 

i misli prevedene su na engleski 

jezik, u lektirama su nađeni primjeri 

nenasilnog rješavanja sukoba, pjevale 

su se pjesme o miroljupcima 

i kroz brojne oblike i gotove sve 

nastavne predmete podržavalo se 

nenasilje. Organiziranim igrama za 

vrijeme odmora (Kružić-križić, Trika, 

Čovječe, ne ljuti se...) stjecala 

se nova snaga za dalje prezentacije. 

Na kraju nas je za glazbeni karaokešou 

razveselio i nasmijao do suza. 

Kreativni prijedlozi za kutić 

„Što sve možemo raditi umjesto 

druge gnjaviti“ naišli su na opće 

prihvaćanje učenika i učitelja. Svi 

smo se složili s porukom Mladih 

čuvara prirode „Bolje se penjati 

na vrh planine, nego nekome na 

živce!“. Zadnji dan ovoga „nenasilnog 

tjedna“ protekao je u sportskom 

duhu i nadmetanju učitelja 

i učenika kroz igre graničara, odbojke 

i nogometa. Uz suradnju s 

udrugom „Novi svijet“ iz Siska, 

manifestacija Zadar čita 

ordinatama izvrsnosti spisateljskog 

nerva, zvanja akademika i 

sveučilišnih profesora, primljenih 

književnih nagrada i čitanosti, 

novoobjavljenih djela… što 

je utjecalo i na odabir angažiranih 

književnika, ali i na interes 

zadarske publike, koja prati recentnu 

književnu kritiku. 

Bez obzira na brojna paralelna 

kulturna i ina događanja u 

Zadru tijekom tog tjedna, Multimedijalna 

dvorana Knjižnice 

ponovno se - iz večeri u večer 

- pokazala premalenom da primi 

sve zainteresirane. Ovdje se 

neizostavno treba spomenuti i 

osebujan volonterski voditeljski 

duet Ante Mihića i Ive Pejković. 

Svakako treba izdvojiti i 

dva nova profila programa u 

Zadar čita. Jedan je književni 

susret lokalnih pisaca Ante 

Sikirića i Igora Eškinje s umirovljenicima 

zadarskog Doma 

za starije i nemoćne osobe. 

Iskorak Knjižnice prema starijim 

osobama koje ne mogu 

doći u samu zgradu Knjižnice 

te im donijeti malo smijeha i 

književnosti - svojom humanom 

dimenzijom spaja Zadar 

čita sa nutarnjim značajkama 

projekta Kućne dostave knjiga 

osobama treće životne dobi i 

invalidima. Dok su osobe treće 

životne dobi na rubu društvene 

pozornosti, slično bi se moglo 

reći i za mlade, koji u Zadru ni 

ove godine nemaju svoj Centar 

niti u Knjižnici zaseban Odjel 

u školi Budaševo vrlo uspješno 

odigrana je igra „Čovječe, ne ljuti 

se“ sa živim figurama (učenici) 

na temu nenasilja, promicanja 

vrijednosti tolerancije i vještina 

nenasilnog rješavanja sukoba. 

Svim su sudionicima Festivala 

na kraju uručene pohvalnice za 

aktivno i uspješno sudjelovanje. 

Unatoč pojačanom trudu i radu, 

učenici i učitelji bili su iznimno 

zadovoljni. To zadovoljstvo izrazili 

su učenici kroz pohvale: 

„Prvi dio o učenju, a drugi dio 

zbog igre“ - zapisao je jedan učenik 

na anketnom listiću kojima 

smo provjeravali njihov doživljaj 

ovakvog načina rada i njihove 

stavove o tome što je, po njihovu 

mišljenju, bilo korisno i važno u 

ovom tjednu podrške i nenasilja. 

Znamo da je odgojni rad s učenicima 

trajan zadatak, ali vjerujemo 

da se kroz igru, druženje i učenje 

nenasilno ponašanje lakše prepoznaje 

i usvaja. 

Čovječe, ne ljuti se na temu nenasilja sa živim figurama 

za mlade. Popunjavanje rupa 

nastalih zbog odsutnosti programa 

za mlade u Zadru osobito 

je važna Knjižnici. Stoga je 

sredinom tjedna u Muzeju antičkog 

stakla upriličena je Večer 

antičke komedije, na kojoj 

su mladi amateri (viši razredi 

osnovne škole, srednjoškolci 

i studenti klasične filologije) 

vrsnim izvedbama i novootkrivenim 

talentima zablistali u - i 

danas aktualnima - Plautovim i 

Teokritovim dramskim tekstovima. 

Zvukolikost 

lokalnog dijalekta 

Zajednički nazivnik oba susreta 

je, osim specifičnosti 

dobnih skupina publike, zvukolikost 

lokalnog dijalekta, kao i 

uključivanje zadarske književne 

scene, osobito zadarskoga 

Književnog društva ZaPis. 

Više nije potrebno obrazlagati 

zašto su hrvatskom društvu 

potrebne ovakve manifestacije. 

Bez knjige i čitanja nema 

kulture, bez kulture nema nutarnjeg 

života individualca i 

društva u cjelini. A što se tiče 

praktičnog kulturnog programiranja, 

Gradska knjižnica 

Zadar je kroz Zadar čita dala 

konkretan i primjenjivi model 

kako bi - s većom ili manjom 

prilagodbom - i druge srodne 

institucije mogle progovoriti o 

knjizi i čitanju na razini cijele 

lokalne zajednice. 

HrVatSKI jeZIK 

Gramatika, pravopis 

i stilistika u predmetnom 

kurikulu 

Piše prof. dr. sc. Dragutin 

Rosandić 

redoviti profesor Filozofskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 

u miru 

Gramatika se uključuje u predmetni 

kurikul prema zahtjevima 

teorije didaktičkoga 

prijenosa (integriranoj teoriji) koja 

obuhvaća spoznaje psiholingvistike, 

razvojne (spoznajne) psihologije 

i metodike jezika. Na temelju 

odabranoga gramatičkoga gradiva 

oblikuju se različite vrste didaktičke/didaktizirane 

gramatike u 

udžbenicima i drugim nastavnim 

sredstvima (radnim bilježnicama, 

gramatičkim igrama i sl.). 

U jezičnoj komunikaciji znanje 

fonetike, fonologije, fonostilistike – 

sposobnosti i vještine stečene duljim 

ili kraćim vježbanjem – povezuju se 

s gramatičkim znanjem, sposobnostima 

i vještinama te leksičkim jedinicama 

u govorne ili pisane poruke. 

Obrazovna postignuća utvrđuju 

se i mjere različitim sredstvima: tablicama 

postignuća, fonetičkim diktatima, 

čitanjem naglas, interpretativnim 

čitanjem, različitim oblicima 

govornog priopćavanja. U skladu s 

ciljevima jezičnoga odgoja i obrazovanja 

i zadaćama na različitim 

stupnjevima ili ciklusima odabire se 

funkcionalna metodička strategija 

utemeljena na spoznajama matične 

metodike. 

Pisanje 

Pisanje je definirano kao produktivna 

jezična djelatnost. U predmetnim 

kurikulima pisanje se povezuje 

s drugim jezičnim djelatnostima, 

posebno s govorenjem i čitanjem. 

Navode se vrste pisanih tekstova u 

kojima učenice/učenici pokazuju 

svoju pismenost (kompetenciju u 

pismenom izražavanju). 

Pisanje kao jezična djelatnost utemeljuje 

se na ovim jezikoslovnim 

disciplinama: gramatici standardnoga 

jezika, stilistici (funkcionalnoj 

stilistici), znanosti o tekstu (tekstologiji), 

leksikologiji i pravopisu. 

Za pisanje kao posebnu jezičnu 

djelatnost vrijede ista načela o gramatičkoj 

utemeljenosti (gramatičkoj 

kompetenciji) koja se odnose i na 

govorenje kao jezičnu djelatnost. 

Pravopisna kompetencija podrazumijeva 

znanje pravopisa (pravopisnih 

pravila) i njihovu primjenu u 

vlastitom i tuđem pismenom izražavanju 

(pisanim tekstovima). 

stilistika 

Jezikoslovna kompetencija uključuje 

i stilističku odrednicu (stilističke 

odrednice koje se izvode iz funkcionalne 

stilistike). 

Stilistička kompetencija obuhvaća 

znanje o funkcionalnim stilovima, 

njihovu funkcioniranju u 

jezičnoj komunikaciji (govorenju, 

pisanju) te čitanju i tumačenju različitih 

vrsta tekstova. Stilistika se 

ne pojavljuje u programima kao 

samostalna jezikoslovna disciplina, 

kao što je to slučaj s drugim jezikoslovnim 

disciplinama (slovnicom/ 

gramatikom, pravopisom, pravogovorom, 

dijalektologijom). Stilistički 

sadržaji naslanjaju se na gramatičke 

sadržaje, sadržaje leksikologije i fonetike. 

Programiranje stilističkih sadržaja, 

prema teoriji kurikula, teoriji 

vertikalnospiralnoga slijeda, utemeljuje 

se na rezultatima empirijskih 

istraživanja kako bi se sadržaji 

uskladili s jezičnim i spoznajnim 

razvojem učenica/učenika na pojedinim 

stupnjevima odgojno-obrazovnoga 

sustava. Utvrđivanje i 

mjerenje stilističko kompetencije 

na pojedinim stupnjevima odgojnoobrazovnoga 

sustava ili pojedinim 

ciklusima ostvaruje se obrazovnim 

standardima. Primjer takvoga 

utvrđivanja stilističke kompetencije 

pokazuje Obrazovni standard za 

njemački jezik( 2006.) koji obuhvaća 

sedam testova kojima se utvrđuje 

znanje o tekstu (vrstama tekstova 

– znanstveno-popularnom, poslovnom, 

novinskom, književnoumjetničkom). 

Traži se i primjena znanja 

o tekstovima, tj. samostalno stvaranje 

spomenutih vrsta tekstova. 

Stilistička kompetencija očituje 

se u govorenju, čitanju i pisanju te 

tumačenju različitih vrsta tekstova. 

U tumačenju književnoumjetničkih 

tekstova primjenjuje se znanje literarne 

stilistike. 

Okvirni nacionalni kurikul za jezično-komunikacijsko 

područje u 

koje je uključen hrvatski jezik kao 

materinski jezik, jezik javne komunikacije, 

obvezno treba određivati 

sve vrste kompetencija koje se 

utemeljuju na znanju jezikoslovnih 

disciplina. 

Bez znanja (jezikoslovnoga) ne 

može se uspješno izgrađivati (razvijati) 

jezična kompetencija. 

Jezična (jezikoslovna) kompetencija 

podrazumijeva proizvođenje 

(slanje, odašiljanje) poruka koje su 

oblikovane u skladu s fonetičkim/ 

fonološkim značajkama jezika, gramatičkim 

značajkama, ortoepskim 

normama te razlikovanje pravilnoga 

od nepravilnoga u ostvarenju 

poruke. 

Pravogovor (ortoepija) 

U predmetnim nacionalnim kurikulima 

govorenje zauzima čelno 

mjesto. U austrijskom kurikulu 

Jezično-komunikacijsko 

područje u Nacionalnom 

okvirnom kurikulumu (4) 

uspostavljen je ovakav redoslijed 

nastavnih područja: govorenje, pisanje, 

čitanje i analiza tekstova, 

medijski odgoj, poznavanje književnosti, 

te jezične analize i jezične 

vježbe. 

U njemačkom (bavarskom) kurikulu 

slijed je ovakav: usmena 

uporaba jezika, pisana uporaba jezika, 

pouke o jeziku te književnost i 

stručni tekstovi. 

U švedskom kurikulu: govorenje 

i slušanje, početno čitanje i pisanje, 

čitanje te upoznavanje medija i pisanje. 

U austrijskom kurikulu uspostavljen 

je ovakav redoslijed nastavnih 

područja: govorenje, pisanje, 

čitanje i analiza tekstova, medijski 

odgoj, poznavanje književnosti, te 

jezične analize i jezične vježbe. 

U njemačkom (bavarskom) kurikulu: 

usmena uporaba jezika, pisana 

uporaba jezika i gramatika. 

Čitanje 

Okvirni nacionalni kurikul navodi 

i čitanje kao jezičnu djelatnost koja 

se uključuje u jezičnu komunikaciju. 

U obrazovnom sastavu čitanje 

zauzima vrlo istaknuto mjesto. 

U PISA-projektu izdavaja se čitateljska 

pismenost (čitalačka pismenost) 

i definira „kao razumijevanje, 

korištenje i promišljanje o pisanim 

tekstovima da bi se postigli osobni 

ciljevi, razvijalo znanje i mogućnosti 

sudjelovanja u društvenoj i kulturnoj 

komunikaciji.“ 

Austrijski projekt o unapređivanju 

čitanja u školi nastupa sloganom: 

„Tko zna čitati, zna učiti.“ 

Čitanje je višestruko složena djelatnost: 

tjelesna, duhovna, jezična, 

spoznajna, komunikacijska, stvaralačka. 

Pri čitanju su angažirane oči, 

pa se čitanje očituje kao fiziološki 

proces, ali prije svega kao doživljajno-spoznajni 

proces. Čitanje je 

jezična djelatnost, zatim komunikacijska, 

a naposljetku i kao stvaralačka 

djelatnost koja se sastoji u prerai, 

preoblikovanju poruka i stvaranju 

vlastitoga teksta/metateksta. 

Čitanje je najstariji oblik čovjekove 

kulturne djelatnosti i temeljno 

obrazovno sredstvo. 

(Kraj u sljedećm broju)

10 


Napisao 

prof. dr. sc. Mirko Brazda 

Poput velikog broda Brač se 

usidrio u privlačnom prostoru 

dalmatinskog otočja, 

na sutoku kopnenih i na raskrižju 

pomorskih putova. Brač je veliki 

otok površine 394,57 četvornih 

kilometara. Najveći je otok u dalmatinskom 

otočju, a Vidova gora, 

ili po domaćem svevid vidovica, 

sa svojih 778 m predstavlja i najviši 

vrh jadranskog otočja, s kojega 

za vedrijih dana pogled seže 

čak do dalekih obala Italije. No, 

pođimo stopama Vladimira Nazora, 

putovima kojima je kročio 

taj veliki pjesnik. 

Rodna kuća u Postirima 

Uz posjet pjesnikovoj rodnoj 

kući dobro bi bilo pročitati i koju 

od Nazorovih pjesama koja bi 

motivski bila povezana s prvim 

uspomenama iz života. Možda 

bi bilo dobro pročitati pjesmu Il 

primo canto, posvećenu majci, u 

kojoj pjesnik progovara o ljubavi 

prema majci, ali i o nastojanju 

da se oslobodi utjecaja „talijanske 

lektire“ i da se lirski očituje 

u hrvatskom književnom jeziku. 

„Nazor je najhrvatskiji, najpatriotskiji 

pjesnik“ - napisat će o 

njemu Matoš. 

Inače, rodna kuća Vladimira 

Nazora u Postirima (ime je najvjerojatnije 

nastalo od latinske 

imenice pastura, što znači pašnjak) 

već desetljećima stoji oronula 

i pomalo zapuštena. Tek 

jedva vidljiva spomen ploča svjedoči 

da se u toj kući rodio Vladimir 

Nazor. Sam Nazor o svom 

rodnom mjestu piše: „Rodih se u 

gradiću na žalu morskoga kanala. 

Pred njime more s jedrenjačama 

i parobrodima koji prolaze, a da 

ponajviše i ne ulaze u pristanište; 

s one strane vode daleko ljubičasto 

kopno, s dugom gorskom 

kosom: za gradićem krševit kraj 

našaran zelenilom vinograda i 

maslinika. Ne vidjeh ga od svoje 

pete ili šeste godine, ali ga se i 

sada rado sjećam. Pamtim i koješta 

što sam u njemu doživio...“ 

Postira su mjesto u kojem je proveo 

djetinjstvo i kamo ga je stalno 

vukla čežnja za povratkom. 

„Nazorovi dani“ 

Osnovna škola u Postirima nosi 

ime Vladimira Nazora od 1966. 

godine. Svake se godine krajem 

svibnja održavaju u Postirima 

„Nazorovi dani“, tijekom kojih se 

učenici natječu s najboljim literarnim 

radovima na temu „Nazor 

i mi“, a svake godine organizira 

se i radionica za učenike. Proš- 

le godine, kada se obilježavala 

60. obljetnica Nazorove smrti, 

projekt radionice glasio je Revitalizacija 

Eko muzeja - pustinja 

mudrosti Blaca. Naime, pustinja 

Blaca sa svojim samostanskim 

kompleksom u kojemu je astronomski 

opservatorij i knjižnica 

s 12.000 knjiga, još nije postala 

sastavnim dijelom turističke posjete 

Brača. Otežavajuća je okolnost 

i što je uvala Blaca, do koje 

se može doći samo pješice, udaljena 

od središnjeg bračkog naselja 

Nerežišća oko dva sata hoda, 

a od Bola, najstarijeg obalnog i 

najljepšeg mjesta na Braču, čak 

četiri sata. Upravo su „Nazorovi 

dani“ prava prigoda za škole 

da planiraju svoj posjet Braču i 

Postirima, posebice kad je riječ 

o literarnim i recitatorskim grupama. 

Jedna od prethodnih radionica, 

u sklopu ”Nazorovih dana“, bila 

je posvećena i Pučišćima. To je 

grad „kamena i mora“ u kojem 

se živi na kamenu, za kamen i od 

kamena, i zaista je ovdje kamen 

početak i kraj svega što život 

znači. Klesarska škola utemeljena 

je 1906. s vrijednim izložbenim 

prostorom koju će vam rado 

pokazati „muški od zanata“ ove 

škole, nastavnici klesari. 

Idila Bobovišća 

No, vratimo se Nazoru. Godine 

1936., kada mu je obiteljska kuća 

bila obnovljena, seli na Brač u 

kuću svojih roditelja, u Bobovišća. 

Tu na rodnom otoku, u tihoj 

mirnoj kući, u kojoj je proveo dio 

djetinjstva i mladenaštva, živi 

povučeno sa svojim knjigama i 

uspomenama iz djetinjstva, razmišlja 

i piše. Negdje u dalekom 

sjećanju pojavio se dječak s otoka 

i zapjevao: „Ali večeras pri 

svijeći na malom stolu skočit će 

iz mene, sav blistav, topao i šumoran, 

moj prvi ditiramb, a prvi 

će mu stih biti: I cvrči, cvrči cvrčak 

na čvoru crne smrče...“ 

U atmosferi rodne kuće i rodnog 

sela Nazor zapisuje: „Sve 

razdajem, ali svoje vrijeme ne 

dadoh nikada, pa ne dajem ni 

dandanas, ma baš nikome. Ni 

rodbini, ni znancima. Ono je 

moje pravo bogatstvo. A da budeš 

gospodar svoga slobodnog 

vremena, moraš moći i znati biti 

sam. Egoizam? Možda. No samo 

tako znam živjeti. A od dosade 

nisam još nikada trpio!“ 

Vrativši se u obnovljenu roditeljsku 

kuću tridesetih godina 

prošlog stoljeća oduševljeno piše: 

I ja sam ovdje našo što i tražim, 

Sve što se desi bješe dim i san. 

Očevom vodom opet grlo vlažim 

Očevim vinom bivam danas pijan. 

odgojno-obrazovna aktualno praksa 

ZemLjoPIS 

Upoznajmo Hrvatsku: 

Otok Brač (skica za seminarsku ili maturalnu radnju) 

Nakon dolaska Nazor je marljivo 

uređivao kuću, ali još više i 

okućnicu. Sadio je borove, čemprese, 

bršljane i uporno masline. 

Kad već spominjemo masline, 

recimo i to da je u doba mletačke 

republike na Braču vrijedilo 

pravilo u kojem se kaže kako se 

„certifikat za ženidbu“ može izdati 

svakoj muškoj osobi koja je 

zasadila bar stotinu maslina. 

„Tri sestrice“ 

Tih je godina Nazor zapisao: 

„Prošlih godina posadih 100 borića, 

100 čempresa...“ Odlučio je 

trajno ostati i skrasiti se u toj luci 

mira i spokoja, u vremenu koje 

samo njemu pripada, no tu nakanu 

nikada nije ostvario. 

Osim u svojim pričama i pjesmama 

Nazor je, dakle, ostavio 

vidnih tragova ukrašavajući vrtove, 

zelenilo oko kuće, a podigao 

je na brežuljku iznad kuće čak i 

„kulu“ od kamenja koje je sam 

skupljao. Na vrhu Kargadura, na 

sjevernoj strani uvale, na strmoj 

litici podigao je tri nevelika dorska 

stupa povezana arhitravom 

- Nazorova akropola (ili „Tri sestrice“, 

kako mještani zovu taj toranj) 

- na kojima su urezana slova 

I, O, A kao spomen na njegove tri 

sestre - Irmu, Olgu i Amaliju. Na 

stijeni pored stupova urezao je 

sviralu i grčki ispisao ime slavenskog 

boga Pana. Tu je često 

znao dolaziti i pod borom u hladu 

sjediti i odmarati se. Na jednom 

mjestu zapisuje: 

Svoj život c’jeli gradio sam tornje 

Od r’ječi, sanjo kule na vrhuncu 

Da dignut njima u predjele gornje 

Otvorim dušu vjetrima i suncu. 

A danas - stoji toranj od kamena 

na vrhu iznad moje kuće. Gleda 

na staze moga djetinjstva... 


Putovima Vladimira Nazora 

U četvrtak, 6. svibnja, navršava se godišnjica smrti poznatoga geografa i 

sveučilišnog profesora Mirka Brazde, koji je bio i redoviti suradnik Školskih 

novina, objavivši u zadnjih desetak godina na stranicama našega lista veliki broj 

tekstova pod zajedničkim naslovom Upoznajmo Hrvatsku. Jedan od tih 

tekstova, posvećen Vladimiru Nazoru i otoku Braču, pisan uz 60. obljetnicu 

Nazorove smrti, pronađen je u rukopisu na autorovu radnom stolu. Članak je 

iz rukopisa prepisao autorov sin, a ovdje ga zbog ograničenog prostora 

objavljujemo u skraćenom obliku 

Pustinja Blaca 

Nazorova rodna kuća u Postirima 

U Bobovišćima je napokon našao svoju „luku mira“, ali ne zadugo: obiteljska 

kuća u kojoj je Nazor proveo djetinjstvo i u koju se vratio pod 

starost 

Spomenik Nazoru u Bobovišćima 

Što je ostalo od 

„luke mira“? 

Ovdje podno „akropole“ 

dobro je upriličiti „sat na otvorenom“ 

i usredotočiti se na 

promjene koje su se događale 

i događaju na otoku, pa se od 

Nazorovih zapisa punih ljubavi, 

opisa i sjećanja, ne može 

naći gotovo ništa, sve je dograđeno, 

novosagrađeno, akropola 

je doslovce zagušena novim 

gradnjama, „vikendicama“ od 

kojih samo neke imaju izgled 

bračkih kamenih kuća. Promjene 

su više nego vidljive, pa 

se i nehotice ponovno nameće 

Nazorovo pitanje: „Jesam li 

doista doplivao u svoju luku 

mira?“

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno svijet 

11 


Na nedavno održanom natjecanju 

studenata inovatora u San Franciscu 

natjecale su se ekipe s 15 

američkih sveučilišta. Sponzoriran od 

Nacionalne udruge sveučilišnih inovatora 

i izumitelja, ovaj događaj usredotočen je 

na nove ideje koje istodobno ispunjavaju 

zahtjeve i potražnju na tržištu te pristupaju 

rješenju nekih društvenih problema. 

Natjecanje studenata inovatora ove je 

godine održano u Muzeju znanosti u San 

Franciscu. Ekipe američkih sveučilišta 

izložile su svoje izume, koje planiraju 

promovirati putem tvrtki koje su isto tako 

sami stvorili. Tim s Politehničkog instituta 

Rensselaer iz države New York izradio 

je prijenosnu spravu za pročišćavanje 

vode. Nadaju se da će je moći prodavati 

svuda u svijetu za samo jedan dolar. 

Izumi za pomoć 

siromašnima 

Dave Perry iz istog tima kaže da bi 

taj filtar mogao pomoći milijardi ljudi u 

svijetu kojima nije dostupna pitka voda: 

„Ti ljudi pune svoje prazne boce onečišćenom 

vodom punom mikroorganizama 

koji uzrokuju dizenteriju. U ovom bi slučaju 

tu prljavu vodu samo začepili filtrom 

koji se nalazi u čepu, pa bi im stiskanjem 

boce izlazila čista voda koju odmah mogu 

piti.“ 

Ekipa sa Sveučilišta Colorado State 

razvila je proizvode namijenjene ženama 

u ruralnim sredinama zemalja u razvoju: 

osim još jednog sustava za pročišćavanje 

vode, tu je porodiljska oprema za primalje 

u bolnicama. Jedan je student u sklopu 

doktorata sa Sveučilišta Brown izumio 

sustav za odlaganje kompaktnih fluorescentnih 

svjetiljki koje sadrže opasnu 

živu. 

Također, budući inženjeri sa Sveučilišta 

Northwestern napravili su proizvod 

namijenjen za nedonoščad koja mora biti 

uz majku - metoda zvana „majčinska njega 

na klokanski način.“ To je popularna 

alternativa inkubatorima u nerazvijenim 

zemljama, no ona predstavlja rizik od 

apneje, odnosno prestanka disanja za vrijeme 

spavanja. Uređaj kojeg su razvili 

ovi studenti nadgleda disanje djeteta i aktivira 

alarm ukoliko dođe do problema. 

Jedna od studentica iz tog tima, Yale 

Sun, pomaže u promidžbi te naprave i već 

je bila uključena u klinička ispitivanja u 

Južnoj Africi: „Sve je to vrlo uzbudljivo, 

ali i veliki izazov. Imam priliku osobno 

razgovarati s majkama uključenima u klinička 

ispitivanja, upoznati ih i dobiti njihovu 

povratnu informaciju - to je stvarno 

uzbudljivo.“ 

Još je jedan od izuma prijenosni ventilator 

koji bi se mogao koristiti u slučaju 

pandemija, ali i nestašica u zemljama u 

razvoju, kaže liječnik Matt Callaghan sa 

Sveučilišta Stanford i pojašnjava: „U Indiji, 

Kini ili Africi potreba nije nešto što 

će se možda dogoditi, već je to svakodnevni 

problem: primjerice, na tisuće ljudi 

tjedno umire samo zato što u operacijskoj 

dvorani nema ventilatora, jer su preskupi.“ 

Ovaj se tim sa Stanforda nada da će svoj 

SaD 

model moći prodavati za 300 dolara, što je 

samo djelić cijene većih bolničkih ventilatora. 

A ekipa Sveučilišta Brown izumila 

je kolica za prijevoz vode za afričko trži- 

Natjecanje u organizaciji 

američkih sveučilišta 

Studenti inovatori rješavaju 

društvene probleme 

Na natjecanju studenata inovatora u San Franciscu, studenti sa sveučilišta diljem SAD-a predstavili su 

svoje izume koje namjeravaju plasirati na tržištima gdje za njih postoji potreba: od pojednostavljenog filtra 

za vodu namijenjenoga krajevima u kojima je nema dovoljno, do prijenosnih ventilatora za bolnice zemalja 

u razvoju 

šte. Njihova tvrtka već prodaje štednjake 

na solarni pogon, napravljene od recikliranih 

plastičnih vrećica u Istočnoj Africi, 

a ova kolica - čiji su kotači napravljeni od 

IsTRAŽIVANjE ZNANsTVENIKA I PEDIjATARA 

Učestalo pisanje tekstualnih poruka 

ma mobitelu (SMS), koje je uobičajeno 

u većine mladih, može postati ovisnost 

i prijeći u patološko stanje, kažu 

američki pedijatri. Problem je, doduše, 

još premalo istražen, ali Sherry Turkle, 

profesorica socijalnih studija i tehnologije 

na Tehnološkom institutu Massachusetts 

u Bostonu, polazi od toga da takvo 

komunikacijsko sredstvo postojano narušava 

razvoj mlade generacije. 

Turkle je dulje od tri godine raščlanjivala 

mladenačko ponašanje, a zabrinjavajuće 

stanje zbog sve češćih tekstualnih 

kontakata putem prijenosnih telefona 

uočio je i Martin Joffe, pedijatar iz Greenbaya 

u Kaliforniji. On je proveo studiju 

s mladima u dvije srednje škole. Pritom 

je otkrio da postoje učenici koji su dnevno 

slali i stotine SMS-a. Prema istraživanju 

marketinške tvrtke Nielsen, mladi je 

Amerikanac u tri mjeseca poslao i primio 

ukupno oko 7000 SMS-ova, dakle 80 po 

danu ili skoro pet u jednom satu tijekom 

16 sati, koliko je budan tijekom dana. 

Je li pretjerano slanje tekstualnih poruka 

mobitelom bolest? Marljivi terapeuti 

već su otkrili razna oboljenja, koja nakon 

određene medijske buke opet padnu u zaborav. 

Nije sasvim neosnovano stajalište 

psihologa i pedijatara, koji SMS kao nematerijalni 

oblik ovisnosti, pa i ovisnost 

od igara, ne smatraju ozbiljnim poreme- 

ćajem osobnosti. To nudi zadovoljavanje 

socijalnih potreba i osigurava mladima 

njihovu pripadnost skupini u teškoj fazi 

traženja identiteta. 

Psihološka analogija kaže da već i sam 

signal dolazećeg SMS-a može voditi do 

pojačanog rada hormona sreće, prenosi 

hamburški istraživač Peter Wippermann 

saznanje kanadskih znanstvenika. „To 

je jedna vrsta medijalnog izmjenjivanja 

nježnosti kao zamjena za fizičku pri- 

recikliranih guma - namjeravaju prodavati 

za manje od 10 dolara po komadu. Ona 

bi malim afričkim farmerima omogućila 

dopremu vode na njihovu zemlju i tako 

im produljila plodnu sezonu te priskrbila 

obiteljima dodatni prihod. 

spoj tehnoloških 

inovacija i poslovnosti 

Sve natjecateljske ekipe dobile su određenu 

financijsku pomoć od Nacionalne 

udruge sveučilišnih inovatora i izumitelja. 

Humera Fasihuddin zadužena je za savjetovanje 

studenata kako da sami pronađu 

investitore, dobiju vladina odobrenja za 

svoje izume i promiču ih na tržištima gdje 

bi mogli biti potrebni: 

„Ovi su studenti shvatili da mogu riješiti 

neke društvene probleme, a istodobno i 

zaraditi. A uz zaradu mogu postati samoodržive 

tvrtke koje će nanovo investirati 

svoje prihode za neko dobro.“ 

Humera Fasihuddin kaže da su ovi ambiciozni 

studenti pravi primjer društveno 

svjesnih stručnjaka koji spajaju tehnološke 

inovacije i svoj dar za poslovnost. 

Prema VOA News 

Priredila Ivana Čavlović 

Kad SMS postane ovisnost 

Mladi mjesečno pošalju više od 2300 tekstualnih poruka. Znanstvenici upozoravaju da to dugoročno 

uzrokuje teškoće u školi, smetnje pri spavanju i njihovu razvoju uopće 

snost“, kaže Wippermann. 

Mladi su u istraživanju priznali da kasno 

u noć odgovaraju na SMS poruke. To 

vodi do poremećaja u spavanju u određenoj 

dobnoj skupini, koja je ionako osjetljiva. 

Liječnici rizikom smatraju pojavu 

straha i smetnji u pažnji kao i probleme 

u školi, ali i ortopedske smetnje, poput 

upale ligamenata zbog preopterećenja 

ruke. Česta i pretjerana uporaba palca 

vodi do „mišićno-skeletnih smetnji“, kakve 

su poznate kod osoba koje rade na 

računalu, upozorava Peter W. Johnson, 

liječnik radne medicine na Sveučilištu 

Washington u Seattlu. 

Za znanstvenicu Sherry Turkle u prvom 

su planu spoznajni i razvojni problemi. 

Kad su tekstualni kontakti postali 

vrlo jednostavni, tinejdžeri su za svaki 

svoj potez tražili savjet i odobravanje 

roditelja. Na taj se način neće naučiti 

samostalno donositi odluke, a da se ne 

govori o očiglednim smetnjama u usredotočenosti 

i učenju. 

Možda će „prividno komuniciranje“ 

uskoro potisnuti fizičko. Prema ispitivanju 

Instituta za demoskopiju Allensbach 

samo još 36 posto tinejdžera u dobi od 

14 do 18 godina prednost daje osobnom 

razgovoru ispred komuniciranja e-poštom 

ili SMS-om. 

Prema Die Welt 

Pripremio Željko Medvešek

12 


CrNa Gora 

Budući da se u starom 

udžbeniku povijesti ne 

spominje odgovornost 

crnogorskih čelnika za rat 

i stradanja na području 

bivše Jugoslavije, on će 

učenicima biti - besplatno 

podijeljen 

Crna Gora još nije spremna suočiti 

se s neposrednom prošlošću, tvrdi 

Dragutin Popović, jedan od autora 

novog udžbenika povijesti koji nije naišao 

na odobravanje nadležnih političara u zemlji. 

Za njih je najsporniji bio novi način 

obrade razdoblja raspada bivše Jugoslavije 

i uloge crnogorskih vlasti u ratovima 

koji su uslijedili. 

Povijesna istina koju 

je nužno reći 

- Ni meni se ne sviđa istina s početka devedesetih, 

ne sviđa mi se stav Crne Gore 

iz tog razdoblja, ali to je činjenica, povijesna 

istina koju je nužno reći. Hoće li se 

to reći ove godine ili će okolnosti za deset 

godina biti povoljnije, to je drugo pitanje. 

Međutim, smatram da će te činjenice ući u 

buduće udžbenike i da će se o njima puno 

više govoriti - kazao je Popović. 

Nakon što je novi udžbenik napisan i 

nakon što su ga recenzenti odobrili, crnogorske 

su vlasti postale svjesne nezahvalne 

uloge koja im se pripisuje. Najprije su 

od autora diskretno tražili da promijeni 

barem neka poglavlja u udžbeniku, ponaj- 

Srednjoškolsko 

obrazovanje 

Maturanti uče 

povijest iz dva 

udžbenika 

SLoVeNIja 

prije ona koja se tiču devedesetih godina. 

Budući da autori na to nisu pristali, crnogorsko 

Vijeće za opće obrazovanje, kojim 

predsjedava pomoćnik ministra obrazovanja 

i znanosti Radovan Damjanović, 

pronašao je solomonsko rješenje - odlučio 

je da maturanti uče povijest iz dva udžbenika! 

A onda je sve to predstavljeno kao 

promišljena strategija europski orijentirane 

Crne Gore: „To je dokaz demokratskog 

iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući 

svestrano valorizirati svoju noviju 

povijest i s njom se suočiti“, priopćeno je 

iz Vijeća. 

No, šećer dolazi na kraju. Budući da se 

u starom udžbeniku povijesti ne spominje 

odgovornost crnogorskih čelnika za rat i 

stradanja na području bivše Jugoslavije, 

on će učenicima biti - besplatno podijeljen. 

Neozbiljnost nadležnih 

institucija 

Profesorica Sveučilišta u Podgorici 

Branka Bošnjak kaže da sve to govori o 

neozbiljnosti nadležnih institucija, prije 

svega Zavoda za školstvo i Vijeća za opće 

obrazovanje. 

- Iste su te institucije prije samo godinu 

dana dale suglasnost za taj udžbenik. Mijenjati 

pravila u tijeku igre te na taj način 

zbunjivati i učenike i profesore, koji neće 

znati iz kojeg udžbenika trebaju predavati, 

samo govori o tome koliko je kod nas 

sve neozbiljno. No, očigledno je bilo nekog 

političkog utjecaja i nekome nije odgovarao 

sadržaj. Ili tada nisu dobro čitali, 

u što ne vjerujem, ili razlog treba tražiti u 

tome što su članovi Vijeća morali odraditi 

posao onako kako im je naređeno. 

Prema Deutsche Welle 

I. B. 

Ocjenjivanje 

Jedinica ponovno 

u imenicima 

Nakon tri godine pauze, u slovenske srednje škole od iduće se školske godine 

vraća - jedinica. Naime, do sada je ta negativna ocjena bila označavana 

kraticom NMS (ne ispunjava minimalne standarde), što u slovenskoj obrazovnoj 

javnosti nije zaživjelo. 

Ovu su odluku slovenskog ministarstva školstva jednoglasno podržali gotovo svi 

segmenti društva u Sloveniji, a za kraticom NMS nitko neće žaliti. Javnost je to 

protumačila povratkom „dobre stare jedinice“ u školske imenike, a ona nije mrska 

ni učenicima koji su često bili ocjenjivani s NMS. Jer, kako kaže jedan lošiji učenik, 

ne zna što je zapravo dobio, a ne znaju ni njegovi roditelji, jer im nije posve 

jasno što je to. To umnogome podsjeća na nekadašnje opisne ocjene, poput „ističe 

se“, u vrijeme famozne Šuvarove reforme školstva iz vremena bivše države, što 

također nije zaživjelo. 

U Sloveniji je u posljednje tri godine u učeničke svjedodžbe, umjesto jedinica, 

upisivana kratica NMS, a ta je novost tada proglašena napretkom u sustavu ocjenjivanja. 

No, od samog početka tome se suprotstavljala većina nastavnika, ali i roditelja, 

tumačeći to na način da se promovira lijenost i kampanjsko učenje. Naime, 

učenici koji bi dobili NMS uz molbu su mogli upisati sljedeći razred, a onda se s 

profesorom dogovarati kako da isprave tu ocjenu. 

Ponovnim uvođenjem negativne ocjene to će postati prošlost, jedinica će ponovo 

zaživjeti, kako u gimnazijama, gdje se ocjena NMS mogla upisivati samo tijekom 

školske godine u imenike, tako i u zanatskim školama, gdje je NMS upisivan i 

svjedodžbe. 

Prema NL-u 

I. B. 

regija 

Odluka Ministarstva 

prosvjete da izmijeni 

Zakon o visokom 

školstvu po kojem bi 

se pravnici, medicinari i 

prosvjetari ubuduće mogli 

školovati isključivo na državnim 

fakultetima nailazi 

na različite reakcije među 

rektorima privatnih sveučilišta. 

Naime, ako student 

prava ubuduće želi raditi u 

pravosuđu, ne može ići na 

privatni fakultet. Resorno 

ministarstvo pripremilo je 

prijedlog izmjena i dopuna 

Zakona o visokom školstvu, 

po kojem se pravo na 

školovanje nositelja pravosudnih 

funkcija, medicinara 

i prosvjetnih radnika 

ekskluzivno prenosi na 

obrazovne institucije čiji je 

osnivač država. 

studenti bez 

prava na izbor 

O prijedlogu bi se vlada, 

a potom i parlament tek 

trebali izjasniti. Vlasnik i 

rektor sveučilišta Megatrend 

Mića Jovanović kaže 

da je ovo vrlo loš prijedlog 

izmjene zakona. 

- Takav prijedlog izmjena 

zakona ruinira dosadašnje 

napore na izjednačavanju 

prava državnih i 

privatnih sveučilišta. Ideja 

da se nositelji pravosudnih 

funkcija, medicinari i 

prosvjetari moraju školati 

samo na državnim fakulte- 

SrbIja 

tima potpuno je bezumna. 

Ona ruši zajamčeno pravo 

studenata na vlastiti izbor i 

otvara vrata mogućnosti da 

za nekoliko godina država 

propiše, na primjer, zakon 

da službenici u bankama 

moraju imati diplomu državnog 

Ekonomskog fakulteta 

ili da profesionalni 

političari moraju imati diplomu 

Fakulteta političkih 

znanosti - ogorčen je Jovanović. 

Po njegovu mišljenju, to 

je korak prema nestajanju 

privatnih visokoškolskih 

institucija iz obrazovnog 

sustava Srbije. 

- Odgovornost za to leži 

na Ministarstvu prosvjete. 

Predlagao sam ministru 

Žarku Obradoviću ne samo 

da se nadopuni zakon već 

da ga u cijelosti promijeni 

tako da se odrekne principa 

Bolonjske deklaracije, koji 

koče obrazovanje - dodaje 

rektor Jovanović. 

Finska ideja 

na Balkanu 

U sklopu Megatrenda, 

inače, djeluje fakultet za državnu 

upravu kao smjer za 

menadžment u zdravstvu, 

a klasične medicine nema 

nigdje na srpskim privatnim 

fakultetima. S druge 

strane, na rad privatnog 

sveučilišta Singidunum ne 

bi utjecale ovakve izmjene 

zakona, jer se na njemu ne 


Izmjena Zakona 

o visokom školstvu 

Za državno 

zanimanje - 

državna diploma 

Resorno ministarstvo pripremilo je prijedlog izmjena i 

dopuna Zakona o visokom školstvu, po kojem se pravo na 

školovanje nositelja pravosudnih funkcija, medicinara i prosvjetnih 

radnika ekskluzivno prenosi na obrazovne institucije 

čiji je osnivač država 

školuju stručnjavi na koje 

se te izmjene odnose. 

Milovan Stanišić, rektor 

Singidunuma, smatra 

da država treba imati ekskluzivno 

pravo na školovanje 

učitelja i nastavnika 

u osnovnim i srednjim 

školama za pedagoške i 

psihološke predmete, jer 

oni propagiraju sustav vrijednosti 

koji je značajan za 

državu u cjelini. Svi drugi 

profesori, međutim, mogu 

imati diplome i privatnih 

obrazovnih institucija. 

- Isti princip važi i za 

medicinare, koji brinu za 

zdravlje i odlučuju o životu, 

a tu su potrebna velika 

ulaganja iza kojih zasad 

može stajati samo država. 

Nemam ništa protiv najavljenih 

promjena, jer se 

sve odnosi na jasne profile 

i ne može izazvati zbrku - 

konstatira rektor Stanišić i 

dodaje: 

- Ta je ideja stigla iz Finske, 

koja je prva u Europskoj 

uniji na takav način 

regulirala obrazovanje, a 

kasnije je to prihvatilo još 

nekoliko članica EU. Logičan 

mi je interes države da 

ona školuje pravnike, jer 

su oni značajni za zaštitu 

pravnog poretka, dok se 

ostali smjerovi, prije svega 

poslovno pravo, mogu izučavati 

i na privatnim sveučilištima. 

Prema Blicu 

I. B.

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema broja 

13 


Tema broja: Kriza odgoja i/ili odgoj u krizi 

Prilika za 

pozitivne promjene 

Pripremio Marijan ©imeg 

Za postojeću su krizu u najmanjoj su 

mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi 

stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća 

škole da rješava one probleme koje ne 

rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga 

institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti 

pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se 

svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i 

pokrenemo kvalitetne promjene 

U 

organizaciji Hrvatskoga pedagogijskog društva u 

Osijeku je od 19. do 21. travnja održan Osmi susret 

pedagoga Hrvatske, znanstveno-stručni skup na kojem 

je četiristotinjak pedagoga tri dana raspravljalo o temi 

pod nazivom Kriza odgoja i⁄ili odgoj u vrijeme krize. Tema 

susreta nije slučajno izabrana, jer je kriza odgoja već dulje 

prisutna. Pojavni oblici su različiti i o mnogima od njih se 

razgovaralo na skupu, kao i o posljedicama odgoja na svim 

razinama, od obitelji, predškole, osnovne i srednje škole do 

razdoblja adolescencije. Dominantna usmjerenost škole na 

obrazovnu dimenziju svakako je utjecala i na njezinu odgojnu 

neučinkovitost. 

Mora se naglasiti da su za postojeću krizu u najmanjoj mjeri 

krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali i 

da je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne 

rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Škola 

je najbolja košarica u koju svi nabacaju svoje probleme - od 

roditelja, koji nemaju vremena baviti se vlastitim djetetom 

ni u odgojnom ni u obrazovnom smislu, do svih drugih koji 

jedino mogu optuživati školu, resorno ministarstvo ili njemu 

pripadajuće agencije. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač 

pozitivnih promjena, poticaj da se suočimo s krizom, 

napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene. Nitko 

neće imati laganu zadaću u budućnosti u okviru pedagoške 

teorije i prakse, ali pedagozi će imati plemenitu dužnost da 

odgoj kao temeljnu djelatnost pokušaju izvesti iz krize. 

U tematskom prilogu koji slijedi donosimo sažeta i skraćena 

uvodna izlaganja koja su na plenarnim sesijama održali 

uvaženi stručnjaci, profesori na Odsjecima za pedagogiju u 

Zagrebu, Osijeku, Zadru i Splitu, koja su dobar temelj za 

promišljanje o krizi odgoja kao i za traženje izlaza iz nje. 

Prof. dr. sc. Vlatko 

Previšić, Odsjek za 

pedagogiju Filozofskog 

fakulteta u Zagrebu 

Odgoj 

redivivus 

vrhovno je načelo suvremenog 

odgoja poštivanje individualiteta; 

odgoj samostalnog i odgovornog 

bića, a ne kloniranih jedinki 

“upotrebljivih građana”. Zato 

pravi odgoj niti treba, niti smjera 

proizvesti čovjeka samo za 

radno mjesto - samo privjesak 

stroju - samo kompetenciju za 

poduzetništvo, za politiku, ulicu, 

medije (čovjeka bez osobnosti), 

već jedinstveno biće per se 

Razgovor o krizi odgoja čini se višestruko 

važnim, ali jednako tako pomalo 

i sumornim. Već sama riječ kriza za sebe 

znači teško stanje, sveopće nezadovoljstvo, 

složenost situacije u nekom području, 

bolest i neizvjesno ozdravljenje. 

Takvo, opet, razmišljanje bez nužnog je 

profesionalnog optimizma. Istodobno 

nas treba tješiti činjenica da je odgojna 

kriza trajna kategorija u pedagoškoj 

djelatnosti zbog čega ne treba odmah 

zapadati niti u duboki pesimizam. Kriza 

odgoja javlja se, u zavisnosti od društvenih 

stanja i mijena, stalno većim ili 

manjim intenzitetom, pa nam ostaje jedino 

potreba iznova javnost povremeno 

upozoravati i pritom oživljavati vlastite 

zadaće. To stalno vraćanje odgoja u svakodnevni 

život redovito prati niz pitanja: 

Što je zapravo odgoj? Mora li se čovjeka 

uopće odgajati? Zašto svako malo odgoj 

treba aktualizirati i oživljavati? Tko 

može i treba vršiti odgojnu djelatnost? i 

niz drugih važnih podpitanja. 

Odgovor na ova i slična pitanja nije 

moguć ukoliko se na nj gleda uprošćeno 

i svedeno na različite svakodnevne asocijalne 

pojave u obitelji, školi, na ulici 

ili društvu uopće. Ključno je traženje 

odgovora u antropološkom i filozofskom 

poimanju čovjeka, njegovih duhovnih, 

moralnih kriza i dilema. U toj metafizici 

shvaćanja čovjeka kao složenog bića leže 

zapravo mogući odgovori o tome što je 

današnjem odgoju ostalo od humanističke 

vizije dobra čovjeka i etičkih načela 

čovječnosti. Ili, još malo “praktičnije”: 

koje ideale odgojem želimo ostvariti s 

gledišta uvažavanja prirode čovjeka kao 

Nastavak na 16. stranici

14 


Nastavak sa 13. stranice 

individualnog i socijalnog bića. Je li odgoj, 

dakle, moguć bez jasna cilja, normi i vrijednosti. 

Odgoj je uvijek proces što se planski 

zbiva, organizira i provodi svjesno i sa svrhom 

čovjekova optimalnog razvoja. Stoga 

je i izlaz iz krize odgoja “traženje izlaza iz 

metafizičke krize” – prije svega. 

Još od prvih pojava i naznaka organizirane 

brige za razvoj čovjeka, odgoj je središnji 

pojam i praksa pedagogijske znanosti. Ali, 

on je oduvijek (i danas), vrlo različito shavaćan 

i tumačen, ne samo od strane pedagoga, 

nego filozofa, sociologa, psihologa i drugih. 

Pa i Herbart ga je, kao filozof i otac autonomne 

znanosti o odgoju, unio u svoju formaliziranu 

nastavu vidjevši u njemu “pravo 

sredstvo za socijalni razvoj čovjeka”. Slično 

njemu u SAD-u će Dewey početkom dvadesetoga 

stoljeća, u vrijeme velike američke 

ekonomske krize, zavapiti, sukladno svojoj 

filozofiji pragmatizma i instrumentalizma, 

za odgojem “demokratski odgovornog i 

praktično korisnog građanina”, kao izlazom 

iz teškog društvenog stanja. Od tada, pa do 

danas, za odgoj je svatko kompetentan, ali 

ne i odgovoran. U tom Hyde Parku govori 

se o svemu i svačemu na svoj način i odgoj 

se stavlja u svakovrsne teorije i praktične 

pokušaje. 

Je li odgoj danas sveden na puku tržišnu 

robu, utilitarni pragmatizam i formiranje poduzetničkih 

kompetencija u kvalifikacijskim 

okvirima? Gdje su duhovne kompetencije, 

čak i “humana nekorisnost”? Mi smo, sve se 

više pokazuje, u dubokoj i svekolikoj krizi 

života i nedostatku znanja znanosti o životu. 

Dobru se odgoju sve više suprostavlja “tiranija 

sadašnjosti” u formi prenaglašavanja 

aktualnosti i materijalne korisnosti. Zbog 

toga ono što odgoj jeste, nije ono što bi 

netko želio da on naručeno bude u jednom 

određenom trenutku, nego dublja filozofska 

i vrijednosna kategorija. Vrhovno je načelo 

suvremenog odgoja poštivanje individualiteta; 

odgoj samostalnog i odgovornog bića, 

a ne kloniranih jedinki “upotrebljivih građana”. 

Zato pravi odgoj niti treba, niti smjera 

proizvesti čovjeka samo za radno mjesto – 

samo privjesak stroju – samo kompetenciju 

za poduzetništvo, za politiku, ulicu, medije 

(čovjeka bez osobnosti), već jedinstveno 

biće per se. Odgoj se stoga ne smije instrumentalizirati 

u smislu njegova modernističkog 

poimanja od strane liberalnih pedagoga 

ili angažiranih sociologa, namećući čovjeku 

društvo kao svojevrsno “nadbiće” i utilitarističku 

koncepciju obrazovanja, kao i nekadašnje 

“formiranje podobnih i lojalnih”. 

Koji je to onda obzor suvremenog odgoja?! 

Zato u našim školama i nastavnim programima 

i nema mjesta za učenika; njegov prirodni 

i humani razvoj. U nacionalnom kurikulumu 

će, kako se čini, carevati poduzetničke 

kompetencije strukovnih zastupnika 

i nositelja područno-predmetnog egoizma. 

To nije sotonizacija struke, gospodarstva i 

proizvodnje, ali jest apel za humanizaciju 

odgoja, obrazovanja i škole. Moralna i duhovna 

kriza nije tamo gdje neki misle. Pa ne 

upravlja dušom mladih Kaptol ili Vatikan, 

nego kafići, party, MTV, CMC, SKY-rock, 

natjecanja, Farme, Festivali, Internet i slično. 

Ono što je čovjek danas u empirijskom 

i psiho-pedo-metrijskom značenju nije ono 

što želimo u filozofskom, odgojnom i humanističkom 

smislu. Čovjek je daleko složenije 

biće i zato je onda i odgoj teška i odgovorna 

djelatnost, dužnost i obveza obitelji, javnih 

ustanova i društva u cjelini. Umire li današnji 

čovjek zbog tih statističkih briga za njega. 

Zgodno je netko rekao: pedagozi, držimo 

se čvrsto djeteta! Na takvu pomodarnom 

shvaćanju odgoja, obrazovanja i položaju 

učenika i formira se i uloga suvremenog učitelja 

kao trenera, koji djecu i mlade sprema 

za natjecanja i državnu maturu. 

Zato, kad mi budemo znali odgovoriti na 

pitanje Kako živjeti?!, možemo tek govoriti 

o punom i pravom odgoju. Suvremeni čovjek, 

na veliku žalost, ne postavlja to krucijalno 

pitanje nego misli kako biti što kompetentniji 

i kompetitivniji. Eto, zato danas 

govorimo o krizi odgoja, kao dubokoj krizi 

“tekuće sadašnjosti” ispunjene frazama o 

društvu znanja, društvu koje uči, cjeloživotnom 

obrazovanju, poduzetničkim kompetencijama, 

a ne i humanističkim, moralnim 

i sličnim vrijednostima. Zbog toga kriza 

odgoja nikako nije samo pedagoška, nego 

društvena i “metafizička kriza iskonske ideje 

čovjeka” koju treba, što je više moguće, 

sustavno vratiti njezinu prirodnom razvoju 

i tijeku. 

Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, 

Filozofski fakultet u Zagrebu 

Nova paradigma 

obiteljskog 

odgoja 

da bi odgovorio zahtjevima koji se 

pred njega postavljaju, od roditelja 

se očekuje da poznaje zakonitosti 

i obilježja dječjeg razvoja, da punu 

pozornost pridaje potrebama i 

sposobnostima djeteta i da poznaje 

načine njihova zadovoljavanja i poticanja, 

da posjeduje znanja, vještine i 

navike potrebne za uspješno odgojno 

djelovanje, da je dobro informiran 

o postojećim društvenim resursima, 

da je u stanju odabrati najbolje za 

svoje dijete i da surađuje s onima 

koji izvan obitelji skrbe o njegovu 

djetetu 

Temeljno je pitanje koji su se to pomaci 

dogodili u postmodernoj obitelji koji nameću 

uvođenje nove znanstvene paradigme u 

obiteljsku pedagogiju. Mi pedagozi i pedagogija 

kao znanost prvenstveno smo usmjereni 

na odgojnu ulogu obitelji, ali nikako 

ne smijemo zanemariti poziciju obitelji u 

društvu te sve one promjene koje utječu na 

obiteljski život, a time i na njezine odgojne 

mogućnosti i samu kvalitetu odgoja. Zanemarivanje 

međuovisnosti odgoja što ga dijete 

dobiva u obitelji i svih ostalih čimbenika 

koji utječu na obiteljski život značilo bi 

”pedagoško sljepilo” koje može rezultirati 

potpunim nerazumijevanjem onoga što se 

događa na planu obiteljskog odgoja danas. 

Obitelj je temeljna ljudska zajednica koja 

je u stalnoj interakciji s okruženjem u kojem 

se nalazi. Ona predstavlja sliku u malom 

svih proturječja kroz koja prolazi društvo. 

Tijekom povijesti obitelj je doživjela niz 

značajnih promjena u strukturi, ulogama i 

vrijednostima, ali nije nestala. U razdobljima 

društvenih tranzicija i naglih promjena 

i obitelj je prolazila krize, koje su imale za 

posljedicu novu kvalitetu obiteljskog života. 

Neke od promjena do kojih je došlo u obiteljima 

razvijenog svijeta, uključujući i Hrvatsku, 

a koje neminovno utječu na odnose 

između roditelja i djece te na samu prirodu 

odgoja u obitelji su pluralizam obiteljskih 

struktura, individualizam kao životna filozofija 

i potreba za društvenom pomoći. Društveni 

trendovi koji su se pojavili posljednjih 

nekoliko desetljeća, kao što su liberalizam, 

veća mogućnost izbora načina života te promijenjene 

uloge muškarca, žene i djece, a 

sve praćeno individualizmom, doveli su do 

promjena u partnerskim i obiteljskim oblicima 

života. 

Porast netradicionalnih obiteljskih struktura 

ima za posljedicu sve više djece koja 

tijekom djetinjstva mogu iskusiti život u 

obiteljima različitih struktura. Dijete koje 

trenutačno živi u obitelji s oba roditelja, 

ima velike šanse naći se u jednoroditeljskoj 

obitelji. Raznolikost obiteljskih struktura 

ne dozvoljava onima koji se bave obiteljima 

zaključiti da sve one koje odstupaju od 

tradicionalne obitelji moraju negativno utjecati 

na razvoj djeteta. Bez obzira na formu, 

obitelj može biti uspješna obiteljska sredina 

ukoliko pruža sigurnost njezinim članovima 

i onu nužnu prisnost i toplinu koja nije važ- 

tema aktualno broja 

na samo djeci nego i odraslima. 

U prvi plan dolazi nova paradigma u istraživanjima 

djetinjstva koja uzima u obzir i 

druge čimbenike koji utječu na djetetovu socijalizaciju 

kao i na njegovo psihosocijalno 

zdravlje i životno zadovoljstvo, a to su kvaliteta 

obiteljskih odnosa i strategije odgoja, 

prostorni, materijalni i socijalni uvjeti obiteljskog 

života kao i stresovi kojima je dijete 

izloženo. Obiteljska transformacija odnosi 

se i na jačanje individualističke kulture koja 

utječe na ponašanje, shvaćanje i djelovanje 

pojedinca. Sve je manji interes za opće, a sve 

više isključivi interes za osobno dobro, što 

u konačnici vodi do sebičnosti i slabljenja 

društvenih veza. Ekonomski progres postaje 

važniji od zaštite tradicionalnih obiteljskih 

vrijednosti, a osobno zadovoljstvo postaje 

važnije od obiteljske tradicije. Porast individualizma 

smanjio je privlačnost braka i 

roditeljstva. Mnoge europske zemlje, uključujući 

Hrvatsku, obilježava zabrinjavajući 

pad nataliteta te povećanje broja onih koji 

odustaju od roditeljstva, što je prvenstveno 

rezultat stava žena, muškaraca i parova prema 

roditeljstvu i obiteljskom životu. Među 

mladima jača trend odgađanja ulaska u brak 

kako bi se posvetili obrazovanju, usavršavanju 

i uspjehu u karijeri. 

Svaki od ovih momenata utječe na odgojne 

mogućnosti obitelji kao i na poziciju djeteta. 

Suvremena obitelj našla se u procjepu 

između tradicionalnih obiteljskih vrijednosti 

i zahtjeva suvremenoga društvenog razvoja. 

Postoji raskorak između onoga što se od 

obitelji očekuje i onoga što joj suvremeno 

društveno okružje omogućuje da bude. Roditelj 

je, prema Ustavu Republike Hrvatske, 

Obiteljskom zakonu i Konvenciji o pravima 

djeteta, djetetov primarni odgojitelj, dok u 

praksi roditelj ponekad najmanje vremena 

provodi s djetetom, a i njegov utjecaj na dijete 

sve više slabi. Osim toga, roditelj se sve 

teže nosi sa silnim promjenama u društvu, u 

vrijednostima. 

Pred roditeljima su silni izazovi vezani za 

promjene u shvaćanju prirode djeteta, dje- 


tinjstva i roditeljskog autoriteta. Danas se 

dijete prihvaća kao subjekt s pravima, aktivni 

sudionik vlastitog razvoja, što nameće 

drugačiji pristup roditeljima u odgoju. Odgoj 

prestaje biti proces kojemu je cilj postizanje 

djetetove poslušnosti i pretvara se u proces 

komunikacije i interakcije između roditelja i 

djeteta, pri čemu se međusobno uvažavaju i 

prilagođavaju jedni drugima. Dobar roditelj 

je onaj koji poštuje, štiti i promiče prava djeteta 

odnosno postupa u najboljem interesu 

djeteta. Načela kojima se rukovodi takav roditelj 

su: brižno, njegujuće ponašanje, pružanje 

strukture i vođenja, uvažavanje djeteta 

kao individue te omogućavanje osnaživanja 

djeteta. 

S obzirom na sve kraće vrijeme što ga roditelj 

ima na raspolaganju za odgojnu ulogu, 

nameće se potreba za pomoći, koja uključuje 

odgojno-obrazovne programe za djecu 

kao i one namijenjene jačanju roditeljskih 

kompetencija. Da bi odgovorio zahtjevima 

koji se pred njega postavljaju, od roditelja 

se očekuje da poznaje zakonitosti i obilježja 

dječjeg razvoja, da punu pozornost pridaje 

potrebama i sposobnostima djeteta i da poznaje 

načine njihova zadovoljavanja i poticanja, 

da posjeduje znanja, vještine i navike 

potrebne za uspješno odgojno djelovanje, 

da je dobro informiran o postojećim društvenim 

resursima (materijalnim, pravnim, 

socijalnim, zdravstveno-zaštitnim, odgojnoobrazovnim...), 

da je u stanju odabrati najbolje 

za svoje dijete i da surađuje s onima 

koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu. 

Prof. dr. sc. Zlatko 

Miliša, pročelnik 

Odsjeka za pedagogiju, 

sveučilište u Zadru 

Kriza odgoja i 

ekspanzija 

suvremenih 

ovisnosti 

Zadatak škole više nije ponajprije 

da daje informacije, već da razvije 

kritičko mišljenje koje proizlazi iz 

kritičke analize medijskih sadržaja i 

dekodiranja medijskih simbola, kako 

bi se umanjila i prozrela manipulativna 

uloga medija 

Glavna je hipoteza od koje valja poći da 

kriza vrijednosti potiče krizu odgoja. U sagledavanju 

uzroka odgojne krize valja uzimati 

ukupnost utjecaja kojima su djeca i 

mladi izloženi u svojoj socio-kulturnoj sredini. 

Kriza odgoja se najbolje uočava u krizi 

identiteta; osobnog i nacionalnog. Stupovi

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema aktualno broja 

15 


zdravog društva su i stupovi željenog odgoja, 

a razvijaju se i obiteljskim vrijednostima, 

radnim postignućem i vjerom. Uočavajući 

ovu zakonomjernost, tek tada odgoj postaje 

intencionalni proces, kojim nastojimo ostvariti 

ciljeve, norme i vrijednosti pojedinca i 

zajednice. Osim djetetova genetskog potencijala 

te utjecaja okruženja na razvoj djeteta 

i formiranje njegove osobnosti, iznimno je 

važan roditeljski odgoj. Njegovim je izostankom 

otvoren put različitim negativnim 

utjecajima medija, vršnjaka, ulice... 

U pedagogijskoj literaturi najčešće se navode 

tri osnovna tipa roditeljskog odgoja: 

demokratski ili autoritativni, autoritarni i 

permisivni, a sve češće se analizira i četvrti 

- indiferentni odgoj. 

Demokratski odgoj je tip odgoja u kojemu 

je komunikacija na najvišoj razini i gdje je 

dijete u poziciji subjekta. Odgovornost u odgojno-obrazovnom 

procesu je ravnomjerno 

raspoređena između nastavnika, roditelja, 

djeteta i svih ostalih subjekata. Cilj demokratskog 

odgoja je samoostvarenje, a ono se 

ne može dogoditi, ako se dijete ne odgaja u 

duhu dužnosti, odgovornosti, strpljenja, privrženosti 

i samopožrtvovnosti. Demokratski 

odgoj dopušta izbor između alternativa, poštovanje 

autoriteta znanja, afirmiranje pozitivnih 

odgojnih primjera, kritičnosti i kreativnosti. 

Autoritativni odgoj neće dopustiti 

da mediji i ulica u djetetu izazovu osjećaj 

manje vrijednosti, nego će djetetu ukazati da 

je ono najbolje u nečemu i da na tome treba 

i dalje raditi. 

Autoritarni ili autokratski odgoj podrazumijeva 

„čvrstu ruku“, pri čemu je dijete 

objekt u svakom obliku komunikacije. To je 

najpogubniji stil odgoja, jer ne odgaja dijete 

da bude samostalno već vodi krizi identiteta 

i niskom stupnju samopoštovanja. Permisivni 

stil odgoja se obično u literaturi naziva i 

anarhični i/ ili laiseez faire. U središtu pozornosti 

su djetetove želje i njegovi interesi, 

pa je vrlo vjerojatno da će takav stil odgojiti 

egocentričnu osobu. Četvrti tip je indiferentni 

odgoj, gdje nema odgovornosti i kvalitet- 

ne komunikacije. Takvi su roditelji najmanje 

emocionalno angažirani. Indiferentni roditelji 

više misle na sebe nego na vlastito dijete. 

Da bi se riješili brige o njemu, neodgovorni 

roditelji će mu radije kupiti televizor, računalo, 

auto umjesto da dugotrajnije i strpljivo 

ulažu u razvoj njegova samopouzdanja i često 

vide samo moć novca, ali ne i ljubavi. 

Jedan od dokaza krize odgoja je i istraživanje 

u sklopu projekta „Siromaštvo u Hrvatskoj“, 

u kojemu su građani rekli da najviše 

cijene bogatstvo, uspjeh, zdravlje i moć, a 

vrijednosti samoobrazovanja, empatičnosti i 

altruizma na samom su dnu ljestvice prihvaćanja, 

što zorno govori u kojoj se odgojnoj 

krizi nalazimo. Rezultati brojnih istraživanja 

ukazuju na pojavu novih vrsta ovisnosti: 

o hrani, kupnji, pušenju, računalu i internetu, 

o drugoj osobi, ljepoti, praznovjerju, 

običajima i/ili ritualima, reakcijama drugih 

ljudi, nadziranju drugih i upravljanju njihovim 

životima. Ovaj tip ovisnosti posljedica 

je dokoličarenja. 

Ovisnost o klađenju je u porastu: 33 posto 

učenika muškog spola srednjih škola u 

Zadru izjavljuje da svakodnevno posjećuje 

sportske kladionice. I nekontrolirana kupnja 

smatra se vrstom ovisnosti. Kod mladih je 

sve izraženija i „opsjednutost“ seksualnošću. 

Ovisnost o seksu se javlja kao poremećaj 

koji izaziva snažnu potreba za seksualnim 

vezama koje se stalno ponavljaju. 

Takve osobe svoje seksualne partnere doživljuju 

kao stvari koje im koriste da bi smanjili 

napetost. Posljedica ovisnosti o hrani je 

pretilost, a suprotnost tome su mladi koji se, 

oponašajući manekene, odlučuju za gladovanje, 

postajući ovisnici o izgledu, a čija je 

posljedica anoreksija odnosno bulimija. 

Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu 

korisnici gube osjećaj za vrijeme i 

zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve 

osobe imaju stalnu potrebu za novom i 

boljom računalnom opremom, suvremenijim 

softverom... Korisnici interneta koji ne 

mogu kontrolirati vrijeme provedeno na internetu 

i koji imaju više socijalnih interakcija 

u virtualnome nego u stvarnom svijetu 

češće postaju depresivni. U anketi učenika u 

tri osnovne škole u Zadru utvrđeno je da je 

12 posto osnovaca više od pet sati dnevno 

ispred televizora, jedanaest posto je više od 

pet sati ispred računala, a njih 25 posto više 

od sat i pol koristi mobitel za igrice. Prema 

nekim procjenama, u Hrvatskoj je 2009. 

bilo oko 130.000 ovisnika o internetu u dobi 

između 20 i 30 godina. 

Medijska kompetencija je središnji pojam 

u medijskoj pedagogiji. Ona uključuje sve 

sposobnosti koje pojedinac unutar informacijskog 

društva mora usvojiti: uporabu 

medijskih proizvoda, razmjenu medijskih 

poruka, medijsku refleksiju. Medijski odgoj 

nije samo poučavanje nego i istraživanje i 

zauzimanje kritičkog stava u stjecanju konačnih 

ciljeva medijskih kompetencija. Za 

suvremeni kurikulum škole osobito je važan 

razvoj kritičko-refleksivnog mišljenja učenika. 

S obzirom na to da mediji nude infor- 

macije i nove načine učenja - oni mijenjaju 

ulogu škole. Dakle, zadatak škole više nije 

ponajprije da daje informacije, već da razvije 

kritičko mišljenje koje proizlazi iz kritičke 

analize medijskih sadržaja i dekodiranja 

medijskih simbola, kako bi se umanjila i 

prozrela manipulativna uloga medija. Medijske 

kompetencije stoga postaju važna sastavnica 

suvremenoga školskog kurikuluma 

što podrazumijeva novu paradigmu škole, 

pri čemu njezina odgojno-obrazovna uloga 

ostaje neupitna. Brojne mogućnosti simboličkog 

izražavanja, koje nude novi mediji 

treba kreativno povezati s novim temama u 

gotovo svim predmetima. 

Prof. dr. sc. Vladimir jurić, 

profesor na Odsjeku za 


fakulteta u Zagrebu 

Školski 

pedagog i 

odgojna 

funkcija škole 

Za odgojni rad najvažnije je imati 

puno strpljenja i beskonačno vrijeme 

na raspolaganju 

Svi o odgoju razmišljamo na svoj način 

i kao refren ponavlja se sintagma o odgojnoj 

funkciji škole i taj šlager ne umire, jer 

odgoj je sastavnica života, jer rasti, razvijati 

se, odgajati se i samoodgajati je neizbježna 

funkcija. Iako je neizbježna i prirodna pa bi 

trebala ići na principu samoniklosti, u odgoj 

se upliću mnogi čimbenici i naročito institucije. 

Škola je institucija personalizacije, odnosno 

u njoj svaka osoba treba izrasti što je 

moguće autonomnije, bez obzira na odgojne 

zahtjeve sredine koji su heteronomni. 

Dakle, personalizacija bi morala biti ideal 

svakog odgoja, pa tako i školskog. Ona nije 

vezana za formativnost u smislu oblikovanja 

osobe prema nekom diktatu, konceptu 

ili receptu već je podupiruća kako bi omogućila 

razvoj. Budući da je odgoj regulacija 

zajedničkog življenja onda moraju postojati 

pravila takvog života, jer ako ih nema onda 

netko može biti u sukobu i s okolinom, ali 

i sa samim sobom. Brojni pedagozi novog 

doba zahtijevali su da se uspostave pravila 

ponašanja u razredu, koja idu u pravcu korektnog 

odnošenja, obazrivosti i tolerancije, 

pa treba razviti socijalne i emocionalne pretpostavke. 

Škola je vezana za državu i neki su nam 

zadaci delegirani, a hoće li biti osmišljeni 

i realizirani na pravi način ovisi o nama. 

Ta društvena razina neprekidno se nalazi u 

interakciji s individualnom. Sama po sebi 

škola je mjesto učenja i življenja. No, njena 

obrazovna strana je prenaglašena i to je nešto 

bez čega se škola ne smije legitimirati, 

zbog čega padamo u očima djece i roditelja. 

No, nitko nas ne pita za odgojne uspjehe. 

Divno je vrednovati ishode obrazovanja jer 

tu je sve jasno. Znanje jamči prelazak u viši 

razred, ali kada je netko napisao u svjedodžbi 

da je dijete s uspjehom završilo peti razred, 

ali je s obzirom na zrelost tek u trećem 

razredu. A toga ima, jer školu nismo shvatili 

kao zajednicu življenja. 

Važno je istaknuti da svatko može biti zarobljen 

vanjskim odgojnim utjecajima, ali 

najteže je ropstvo kad čovjek zarobi samoga 

sebe. Smisao odgoja je zapravo učiniti čovjeka 

slobodnim od samoga sebe, slobodnim 

za novi pogled, za novu odluku, novi 

smjer, promišljanje, za otvorenost. Bitno 

je da je škola jedan socijalni okvir, poligon 

na kojemu se sve može događati s dobrom 

namjenom. Tu se razvijaju bitne socijalne 

kompetencije i bogat život koji vrlo često 

zamara učitelja. Funkcije škole su personalizirajuća, 

integracijska i socijalizacijska 

i ona se čini najvažnijom. Ako je škola socijalna 

agentura, onda se školska socijalizacija 

kao najbitniji kohezivni element u 

promišljanju odgoja i odgojnih ciljeva može 

promišljati kroz selekciju, nastavu, nadzor. 

Kad sve to vidimo tako, onda treba promišljati 

što to pedagozi rade u školi da bi djelovali 

odgojno, odnosno da pokrenu školu 

i njezine djelatnike na odgojno djelovanje. 

Ako je odgoj vezan za rezultat, onda imamo 

nešto što razvija dijete i da se postiže visok 

stupanj prirodno emocionalnog korisnog 

djelovanja. 

Neki kažu da je odgoj proces, da je kaleidoskop 

koji se stalno mijenja, da je to interakcija 

odgajanika i odgojitelja, da je to cilj 

pedagoga, da je odgoj rezultat društvenog 

djelovanja. Takve definicije se neprestano 

stvaraju. Očito nam manjka kurikulum odgojnog 

djelovanja. Školski pedagog trebao 

bi se brinuti o tome odražava li odgojni kurikulum 

sadržaj i humanističku zasnovanost, 

proizlaze li te odgojne smjernice iz sadržaja 

te do kojeg stupnja su konkretizirane metode 

postizanja tih odgojnih ciljeva. Budući da 

je odgojni cilj prilično neuhvatljiv, pitanje je 

imamo li instrumentarij za mjerenje odgojnih 

učinaka. 

Pitanje je i je li odgoj usamljeni otok ili 

je povezan s ostalim sastavnicama kurikuluma. 

Učitelj bi trebao ući u neke strategije 

koje mu omogućavaju poznavanje djece i 

razvoj kohezivne zajednice. Uvijek se govori 

o zajednicama učenika, nastavnika, 

učenika i nastavnika, a pitanje je žive li svi 

ti oblici uopće životom zajednice. Učitelj bi 

trebao imati pozitivan pristup, odnosno pristupati 

učenicima s poštovanjem, bez cinizma 

i podcjenjivanja jer će se u suprotnome 

učenici povući i bit će u svom svijetu, jako 

daleko od učitelja i svih njegovih odgojnih i 

obrazovnih poruka. 

Osim pozitivnog pristupa, tu je i učinkovitost, 

jer najprije treba vidjeti što su problemi 

učitelja, a što učenika. Vrlo često učitelj ima 

problem s kojim proizvede čitav lanac neprimjerenih 

odgovora. Stoga treba ovladati i 

vještinama uspješnog prevladavanja problema, 

jer to je također nešto što se uči. Važan 

je i individualni pristup svakom učeniku, a 

također učenicima učitelj treba pristupiti bez 

manipulacija i ne ugrožavati ih svojim porukama. 

Uostalom, na manipulaciju i ucjenjivanje 

djeca su naučila kod svojih roditelja, 

koji time postižu prilično dobre rezultate, ali 

to nije dobro. 

Važno je shvatiti da učenici mogu učiti i 

kroz grupnu dinamiku, jer tako uče o sebi 

i drugome. Najvažnija od svega je preventivna 

praksa, a sve što pozitivno i smišljeno 

radimo jest prevencija. Ona se iščitava uvijek 

kao odgojni rad, ali pridonosi odgojnoj 

učinkovitosti. To podrazumijeva toplo okruženje, 

prihvaćanje djeteta, njegov interes i 

osjećaj djeteta da nije krivo ni za što u školi, 

na čemu vrlo često mi odrasli inzistiramo. 

Jer, dijete koje se ne želi osjećati krivo laže 

roditeljima, ako ga uhvati u laži onda izmišlja 

neku novu priču, ali nikako ne želi taj 

osjećaj krivnje. Ne vole taj osjećaj ni odra- 


16 



sli. Zato se na refleks krivnje kod djece ne 

može računati kao na odgojnu alatku. Pedagozi 

moraju vladati sobom i situacijom i ne 

zalijetati se bezglavo. Stoga zaključno treba 

reći da je za odgojni rad najvažnije imati 

puno strpljenja i beskonačno vrijeme na raspolaganju. 

Prof. dr. sc. Vedrana spajić 

Vrkaš, Odsjek za pedagogiju, 

Filozofski fakultet u Zagrebu 

Školska kultura 

i aktivno 

građanstvo 

Želimo li društvo odgovornih 

građana koji poznaju svoja i tuđa 

prava, procedure kako ih ostvariti, 

želimo li društvo s manje nasilja i 

korupcije kao oblika društvene manipulacije, 

vrijeme je da donositelji 

odluka usmjere obrazovni sustav ka 

odgoju i obrazovanju za ove vrijednosti 

Suvremene demokracije polaze od toga 

da je temelj stabilnosti razvoja osviješten, 

osnažen, znalački informiran, odgovoran i 

kulturno osjetljiv građanin. Pitanje je kako 

ojačati demokraciju i stabilizirati ju, a to je 

kod nas posebno važno. Mi moramo pomoći 

mladim generacijama koje će biti akteri u 

očuvanju demokracije. O tome piše i u zakonu 

o odgoju i obrazovanju, gdje među ciljevima 

stoji da škola treba pripremiti mlado 

biće za poštivanje različitosti, snošljivost, 

za aktivno sudjelovanje u demokratskom 

razvoju društva. Svaka škola i svaki nastavnik 

te bi zadaće trebala ozbiljno shvatiti 

te nastojati integrirati te sadržaje unutar 

svog predmeta kako bi osigurao ostvarenje 

tog cilja. Sva istraživanja pokazuju da smo 

marginalizirali to područje unatoč vrlo žestokoj 

retorici, jer postoji „implementacijski 

jaz“. Čak i roditelji u brojnim istraživanjima 

govore da škola treba čuvati djecu, da im 

pruži sigurnost, a ne da im prenosi znanja, 

da ih priprema za tržište i za snalaženje u 

svakodnevnom životu, ali brojni još očekuju 

da škola odgoji samostalno dijete, kritičnu 

osobu koja zna misliti i koja ima relevantna 

znanja. 

Ako je škola institucija u kojoj se živi, 

onda ona mora imati svoju prepoznatljivost. 

U literaturi se pod različitim nazivima pojavljuje 

kultura škole koja je duboko prožimajući 

obrazac normi, vrijednosti, vjerovanja, 

običaja, simbola, ceremonija, rituala i 

priča. No, rijetke su škole u nas koje imaju 

izražen svoj identitet i s kojim se mogu poistovjetiti 

ne samo djelatnici nego i njihovi 

učenici. Rezultati projekta „Obrazovanje za 

demokratsko građanstvo“, čiji je cilj utvrditi 

koliko su načela i sadržaji odgoja i obrazovanja 

za demokratsko građanstvo implementirana 

u sustavu i dokumentima, kako 

na razini škole i njezine kulture, kulture razreda 

i na razini učenika da se utvrdi koja je 

znanja učenik dobio. U istraživanju su bile 

24 osnovne škole u šest regija i anketirano je 

767 učenika. Dio istraživanja bila je tekstualna 

analiza udžbenika iz hrvatskog jezika, 

povijesti i vjeronauka, ali je rađena i analiza 

sadržaja sistemskih dokumenata te empirijsko 

istraživanje na učenicima, nastavnicima, 

roditeljima i ravnateljima. 

Gotovo četvrtina ispitanih učenika izjavila 

je da je škola malo pridonijela razvoju njihova 

interesa za zbivanja u društvu te da ih 

škola nije pripremila za nenasilno rješavanje 

sukoba, pa ni za kritičko preispitivanje informacija. 

Predavanje nastavnika i dalje je 

dominantna metoda stjecanja novih znanja. 

Još je premalo otvorene i argumentirane rasprave 

o nekom problemu, timskog istraži- 

vanja problema i kritičke analize tekstova, a 

učenici tvrde da ne mogu utjecati na sadržaje 

i metode rada u nastavi. 

Iz analize podataka o doprinosu škole razvoju 

nekih ključnih građanskih dispozicija 

proizlazi da je hrvatska škola u prosjeku 

najviše pridonijela učeničkom poštivanju 

drugih religija, u čemu je najveći doprinos 

nastave vjeronauka, a potom njihovoj spremnosti 

da stanu u obranu osobe kojoj se nanosi 

nepravda, poštivanju prava osoba koje 

pripadaju manjinama i osjećaju odgovornosti 

za vlastite postupke. Nešto manje je pridonijela 

njihovu osjećaju nacionalnog ponosa, 

sigurnosti pri samostalnom donošenju 

odluka i poštivanju drugačijih svjetonazora 

i kultura te njihovoj potrebi da pomognu 

socijalno ugroženim osobama, savjesnom 

obavljanju školskih obveza i spremnosti 

na samokritiku. U još manjoj mjeri škola je 

pridonijela učeničkom interesu za zbivanja 

u školi, njihovoj sposobnosti uživljavanja 

u probleme drugih, interesu za zbivanja u 

društvu i motiviranosti za dobrovoljni rad u 

zajednici, a najmanje je pridonijela njihovu 

osjećaju pripadnosti Europi. 

Kakve su karakteristike naših škola? Kad 

su faktorizirane čestice, došlo se do pet tipova 

škole - demokratska, egalitarna, tradicionalistička, 

responsivna i autoritarna. 

Responsivna je skrbnik, autoritarna je kažnjenička, 

tradicionalistička usmjerena na 

njegovanje identiteta, egalitarna na prava 

i odgovornosti, demokratska i svih tih pet 

tipova pronalazimo među našim školama. 

Prvo je egalitarna škola ili škola usmjerena 

na učenika u kojoj vijeće učenika ima 

utjecaj na donošenje odluka, nastavnici naglašavaju 

pozitivne strane učenika, a škola 

traži od učenika da poznaju svoja prava i 

odgovornosti. Autoritarna ili kažnjenička 

škola oslikana je sljedećim tvrdnjama: kad 

se pojavi problem, u školi se ne traži rješenje 

nego krivac; za neuspjeh učenika kriv je 

on sam; roditelje se poziva samo kad se pojavi 

problem, a najbolje uspijevaju poslušni 

učenici. Demokratska škola je vježbaonica 

demokratskog ponašanja i u njoj se pridaje 

i velika pažnja ekološkom osvješćivanju, 

učenike se potiče na humanitarni rad, 

a škola odražava etničku, vjersku i jezičnu 

raznolikost sredine. Responsivna škola ili 

škola-skrbnik odgovara na sve potrebe učenika, 

a tradicionalistička škola usmjerena je 

na njegovanje identiteta (pripadanje naciji, 

pripadanje školi, njegovanje tradicije svoga 

kraja, prevladavajući osjećaj zajedništva i 

brige za uspjeh svih). 

Egalitarna škola najviše obilježava Istarsko-primorsku 

regiju, a najmanje sjeverozapadnu 

Hrvatsku. Autoritarna škola najprisutnija 

je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a 

najrjeđa u Zagrebačkoj i Istarsko-primorskoj 

regiji. Demokratska škola najviše je prisutna 

u Zagrebačkoj regiji, potom u središnjoj 

Hrvatskoj, a najmanje u sjeverozapadnoj 

Hrvatskoj i Slavonsko-brodskoj regiji, dok 

ćemo tradicionalističku školu najviše susresti 

u Slavonsko-brodskoj regiji, a najmanje 

u Dalmaciji. Drugim riječima, istraživanje 

je pokazalo da se hrvatske škole međusobno 

razlikuju po nizu obilježja koja čine 

kontekst, okoliš ili institucionalno-kulturni 


okvir učenja za ljudska prava i aktivno građanstvo. 

Zajedno s nastavom, taj okvir potiče 

ili sprječava razvoj demokratske kulture 

učenika, što ostavlja značajne posljedice na 

osnaživanje građana i razvoj demokracije u 

Hrvatskoj. 

Želimo li društvo odgovornih građana 

koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure 

kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje 

nasilja i korupcije kao oblika društvene manipulacije, 

vrijeme je da donositelji odluka 

usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obrazovanju 

za ove vrijednosti. Pri tom treba 

imati na umu da obrazovanje nije „otok spasa“ 

izdvojen od društva u cjelini, njegovih 

rana, utjecaja obitelji, medija. Potrebno je 

konačno naći adekvatno rješenje za sustavno 

uvođenje ovih sadržaja u osnovne škole, 

konzultirajući pritom struku, ali i aktere koji 

rade u sustavu. 

Prof. dr. sc. Anita Klapan, 

Odsjek za pedagogiju, 

Filozofski fakultet u Rijeci 

Duhovno 

osiromašenje 

Pedagoška praksa nas uči: tek kada 

su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno 

uhvatiti i osvojiti izgubljene kulturne 

vrijednosti, dobije se više priznanja 

nego što čovjek može naslutiti, a 

mladi ljudi tek onda osjećaju, što im 

je do tada nedostajalo 

Kod pedagoške analize problema siromaštva 

ne smije se, s obzirom na materijalno siromaštvo, 

zaboraviti nematerijalno, duhovno 

siromaštvo. Time je barem djelomično 

obuhvaćeno i ono što možemo nazvati socijalno 

osiromašenje, koje se izražava kao nedostatak 

socijalnog iskustva, nerazvijenost 

socijalnih sposobnosti ili kao nedostatak 

međuljudskih kontakata. 

Kada tražimo uzroke zašto postoje odgojno 

zapuštena djeca i mladi, onda uvijek 

iznova nailazimo na posljedice duhovnog i 

socijalnog osiromašenja. Bilo bi besmisleno 

raspravljati, uzrokuje li materijalno siromaštvo 

duhovno siromaštvo. Oba oblika se 

međusobno uvjetuju. U svakom slučaju, ne 

može se reći da duhovno-socijalno osiromašenje 

nastaje isključivo na osnovi materijalnog 

siromaštva. 

Siromaštvo kao stanje možemo lako 

utvrditi. Bilo bi međutim nepedagoški da 

se samo pomirimo opisom prilika i da si 

stvaramo statičnu sliku o siromaštvu - ili da 

ga smatramo kao sudbinu koju ne možemo 

mijenjati. Ipak je onda korisnije pokušati 

objasniti osiromašenje kao jedan proces. Taj 


proces se skoro neprimjetno pokreće uz sve 

veće gubitke koji nastaju tijekom generacija, 

primjerice gubici koji izgledaju neznatni, 

a koji se odnose na pristup kulturi. Bruno 

Bettelheim nije jedini koji nas je svojim imperativom 

”Djeci trebaju bajke” upozorio na 

to da se djeci sve manje pričaju bajke i pripovijetke. 

Upravo se ovi literarni oblici kreću 

u području između mašte i nadrealnosti, 

prividno nemoguće postaje moguće, tako da 

se u djetetu pobuđuju afektivno-iracionalne 

snage. Osim toga, na poseban način potiču 

djecu da nauče razlikovati dobro od zla, što 

može imati snažniji utjecaj od moralnog poučavanja. 

Sličan gubitak pojavio se i zbog toga što 

se danas djeca u školama ne upoznaju s 

onim opsegom pjesama za pjevanje i čitanje 

koje su još do prije tri ili četiri generacije 

bile u repertoaru općeg obrazovanja. Otkada 

je učenje na pamet didaktički odbačeno, 

nedostaje duševna hrana, a škola ne daje niti 

upute gdje i kako si čovjek može tu hranu 

nabaviti sam. 

Djeca i mladi pate od onoga što stariji 

ljudi smatraju gubicima i osiromašenjem. 

Trebamo se pitati koji sadržaji uopće još postoje 

u duhovnom potencijalu mladih ljudi i 

koje posljedice su nastale već sada od onoga 

što odrasli nazivaju osiromašenje. Pedagoška 

praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi 

ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti izgubljene 

kulturne vrijednosti, dobije se više 

priznanja nego što čovjek može naslutiti, a 

mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do 

tada nedostajalo. 

Potrebno je dokazati da duhovno osiromašenje 

počinje već u ranom djetinjstvu, a 

kako najviše djece provodi to vrijeme u obitelji, 

moramo tražiti uzroke osiromašenja u 

njezinu ponašanju. Iako se prema medicinskim, 

psihološkim i pedagoškim saznanjima 

može uvidjeti da je najvažnije da se upravo 

u prve tri godine života potpuno osobno 

posvete djetetu, majke i očevi sve češće ne 

nalaze dovoljno vremena za dijete i reduci-

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema aktualno broja 

17 


raju svoju brigu za dijete na čisto skrbljenje 

i čuvanje. Ako se roditelji, a pogotovo 

majke, osjećaju preopterećeni za dvostruku 

ulogu posao/obitelj, oni se koriste servisnim 

ustanovama (jaslice, osobe za čuvanje) ili se 

kod kuće rasterećuju time da djecu zainteresiraju 

za televiziju, video ili druge medije. 

Nerijetko dolazi do prekonzumiranja, koje 

više škodi nego što zadovoljava. 

Kada je u nekim obiteljima od ujutra do 

navečer uključen radio ili televizija, djeca 

moraju živjeti u kulisi šumova i slika, gdje 

se više ne zna granica između prikladnog i 

neprikladnog. Pri stalnoj prisutnosti medija 

(”medijske kiše”) skoro nije ni moguće da 

djeca samoinicijativno nešto rade, da čitaju, 

pjevaju, crtaju, igraju se, jer ne mogu postići 

unutarnji mir. Pustošenje koje nastaje nekontroliranom 

stalnom prisutnošću medija 

nastavnici u školi mogu samo djelomično 

smanjiti konkretnim ponudama koje predstavljaju 

alternativu za slobodno vrijeme. 

O osiromašenju govorimo samo kada čovjeku 

nešto nedostaje ili mu je nešto oduzeto, 

što mu je potrebno za ispunjeni život. 

Dakle, osiromašenjem se spuštamo ispod 

minimuma individualne i socijalne normalnosti. 

Organizacijama za zaštitu djece i mladih 

je kod materijalnog siromaštva po tradiciji 

uvijek bilo jasno što je deficit od onoga, 

što čovjeku pripada; međutim, duhovno se 

siromaštvo, kao ozbiljan faktor ugroženosti 

djece i mladih, često previdjelo. Možda zato 

što se u pojedinom slučaju teško može utvrditi 

kada nastupa duhovno osiromašenje. 

Ponekad se čuje i mišljenje: što za jednoga 

izgleda kao pomanjkanje, drugi to ne vidi 

tako. 

Određeni negativni oblici mladenačkog 

ponašanja zahtijevaju da se postave pitanja 

koja su doduše nepopularna, ali neophodna, 

primjerice sljedeće: jesu li ovi negativni 

oblici vrsta osvete mladih prema onim odraslima 

odgovornima za odgoj, zato što su se 

za njih u odgoju premalo brinuli ili su s njima 

pogrešno postupali? Privremeno zakazivanje 

odgoja, bilo da je to odgoj u obitelji, 

školi ili domu, moglo bi se još i prihvatiti 

kad bi sustav odgoja u cijelosti funkcionirao. 

Nakon brojnih pokušaja i promašaja, 

danas se postavlja aktualno pitanje je li naše 

razmišljanje i postupanje u odgoju osiromašeno 

i pokazuje li opasne nedostatke i atrofije. 

Primjedbe bi se trebale postaviti primjerice 

na precjenjivanje kognitivnih snaga i na 

propuste kod poticanja dječje i mladenačke 

emocionalnosti, kreativnosti i socijabilnosti. 

Mladi ljudi se pretjerano uvlače u konkurenciju, 

u borbu za željeno mjesto na ljestvici 

položaja u društvu. Ova kritika se odnosi 

barem jednim dijelom i na školstvo. Također, 

nailazimo i na propuste u obiteljskom 

odgoju. Nije dovoljno da se uskraćena, a 

djeci potrebna pažnja kompenzira na način 

da im se ispunjavaju sve želje (sve do luksuza) 

i da im se dozvoljava svaka sloboda. 

Odgoj je danas postao siromašniji, jer ne 

uzima se u obzir čovjeka u cjelini. Osiro- 

mašenje je antropološki problem, strukturni 

problem. Siromaštvo izaziva glad za nečim 

što nedostaje. U vremenu u kojem se u sustavu 

odgoja stalno analiziraju potrebe, ne 

smije se, od mnoštva zahtjeva, zaboraviti 

ono najbitnije. 

Doc. dr. sc. Maja Ljubetić, 

pročelnica Odsjeka za 


fakulteta u splitu 

Pridonose li 

mediji krizi 

obiteljskog 

odgoja 

Imamo zadaću i moć i mogućnosti 

informirati javnost o rezultatima 

istraživanja, moramo poraditi i 

u vrtićima i u osnovnoj školi na 

pedagoškom obrazovanju roditelja, 

ojačati njihove kapacitete i osnažiti 

ih da prepoznaju ove stvari koje su 

zaista alarmantne i da na temelju 

toga djeluju 

Vjerojatno mnoge prosvjetne djelatnike 

muči drastičan porast nasilja, činjenica da se 

u nasilju pojavljuje sve mlađa populacija i 

da su pojavni oblici nasilja sve bizarniji. Pitanje 

je i ima li još djece u dvorištima. Čini 

se da u posljednjih desetak godina nema 

nikoga tko trči za loptom, tko radi tabore, 

penje se po drveću, jer su uglavnom svi u 

domovima uz kompjutore, videoigrice i 

različite elektroničke naprave. Zato niti ne 

iznenađuje kad Japanci kao obvezni kolegij 

u svojim školama uvode sat komunikacije 

među mladima, jer mladi danas savršeno 

funkcioniraju preko mobitela i interneta, ali 

u osobnim kontaktima nemaju jedni drugima 

što reći. Vrlo je vjerojatno situacija slična 

ili ista i kod nas. 

Sve je više roditelja djece predškolske i 

školske dobi koji dolaze na savjetodavni rad 

i traže recept kako dijete skinuti s računala 

ili play stationa. Logično je onda pitati 

se govorimo li o krizi odgoja. Svijet je već 

odavno zabrinut, a vrijeme je da se i mi 

zabrinemo. Djeca rane i predškolske dobi 

već prije odlaska u vrtić gledaju televizijski 

program ukupno 4000 sati, a do završetka 

osnovne škole svjedoci su 8000 ubojstava i 

100.000 različitih činova nasilja. Čak 54 posto 

djece, pokazala su znanstvena istraživanja 

u svijetu još prije deset godina, u svojoj 

sobi imaju televizor. 

Taj podatak nas zabrinjava, jer 44 posto 

djece kažu da gledaju uvijek nešto drugo kad 

roditelji nisu pored njih. Čak 65 posto djece 

kažu da ih Simpsoni i Bračne vode ohrabruju 

da ne poštuju svoje roditelje. Poseban dio 

priče je medijsko nametanje potpuno novih 

ideala ženske i muške ljepote koje dugoročno 

rezultira bulimijom, anoreksijom, bildanjem, 

korištenjem steroida. Manipulacijska 

uloga medija je prisutna i u svijetu se tom 

problemu posvećuje puno pažnje, a mi taj 

problem još nismo ni dotaknuli. 

Morali bismo razmišljati o dugoročnim 

posljedicama svega toga. Oni klinci koji su 

navikli sate i sate provoditi uz medije jednoga 

dana će postati tinejdžeri, adolescenti 

i prema toj populaciji su već danas okrenuta 

brojna istraživanja u svijetu. Istražuje se što 

konzumiraju, što vole, kako se to odražava 

na njihova ponašanja, posebno ona potencijalno 

rizična. Zanimljivo je da mladi koji 

pokazuju neke oblike potencijalno rizičnih 

ponašanja češće slušaju radio i gledaju glazbene 

spotove i filmove, preferiraju heavy 

metal glazbu i redovito, gotovo opsesivno, 

prate glazbene i sportske tiskovine. Istraživalo 

se u svijetu i vezu rap glazbe i emocionalnog 

i psihičkog zdravlja djevojaka u 

dobi od 14 do 16 godina pa je ustanovljeno 

da su djevojke koje tjedno slušaju više od 

14 sati takve glazbe češće agresivne prema 

svojim učiteljima, češće su zatvarane, češće 

mijenjaju seksualne partnere i češće dobivaju 

spolno prenosive bolesti, koriste drogu i 

uživaju alkohol. 

Imamo li razloga za zabrinutost? Što nam 

je činiti? Moramo raditi na primarnoj prevenciji 

nepoželjnih ponašanja najprije osposobljavajući 

za takvo što roditelje u ranoj 

predškolskoj dobi njihove djece, a djecu treba 

odgajati za odgovorno ponašanje i onda 

imamo možda neke šanse da se počnemo 

izvlačiti iz cijele te priče. Djeca jesu obveza 

roditelja, ali to nas pedagoge ne amnestira 

od odgovornosti. Roditelji nas trebaju i morali 

bismo ne samo držati škole roditeljstva, 

ne raditi samo savjetodavni rad, radionice, 

predavanja i slične stvari nego pronaći druge 

načine roditeljima brže, jasnije, kraće, 

jednostavnije pružiti sve relevantne informacije 

o problemima na koje mogu naići 

tijekom odrastanja vlastite djece. 

U nas je provedeno jedno pilot-istraživanje 

na uzorku od 105 roditelja djece predškolske 

dobi. Rezultati su nadasve zanimljivi. 

Djeca rane i predškolske dobi dnevno više 

od tri sata gledaju televizor i igraju videoigrice 

više od sat vremena, imaju slobodan 

pristup internetu, a dnevnu rutinu vezuju uz 

medije. Jutro počinje uključivanjem televizora 

pa tek onda slijedi pranje zuba, hrana 

se konzumira jedino i isključivo uz medije. 

Djeca ispitivanih roditelja jako dobro znaju 

televizijski program i imaju najmanje 

tri omiljene serije. Danas i u Hrvatskoj 72 

posto djece imaju televizijski prijamnik u 

svojoj sobi. 

Roditelji nisu indiferentni, nisu pasivni, 

ali ne znaju dovoljno pa i zato ne djeluju 

kako treba. Slobodno vrijeme nastoje provesti 

s djecom u prirodi, ograničavaju medijske 

sadržaje i čak kažnjavaju djecu uskraćivanjem 

medija. Istodobno ti isti roditelji 

redovito prate svoje omiljene serije i medije 

koriste kao besplatne dadilje u situaciji kad 

trebaju obaviti kućanske poslove, družiti se 

s prijateljima ili obaviti neki zadatak koji 

su donijeli s posla. Iz toga se vidi kakav su 

model za oblikovanje ponašanja djeteta, pa 

i koliko su nedosljedni u ponašanju. Kakvu 

poruku time šalju svojoj djeci? 

Kao struka imamo zadaću i mogućnosti 

informirati javnost o rezultatima istraživanja, 

moramo poraditi na pedagoškom obrazovanju 

roditelja, ojačati njihove kapacitete 

i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje 

su zaista alarmantne i da na temelju toga 

djeluju. Sasvim sigurno možemo ujediniti 

roditelje u zajednički front za borbu protiv 

lošeg utjecaja medija. Ima osviještenih roditelja 

koji znaju koliko mediji mogu biti 

pogubni za cjelovit razvoj njihove djece i 

restrikcijama kod kuće rješavaju problem, 

ali kad dijete dođe u vrtić ili školu biva izolirano, 

jer ne zna što se najnovije dogodilo na 

Farmi ili nekom drugom programu. Trebalo 

bi također poraditi na reduciranju korištenja 

medija u ustanovama, onda kad za to postoji 

pedagoška opravdanost, a nikako da televizor 

u vrtiću postoji u sobi da klinci koji se 

problematično ponašaju budu mirni sat ili 

dva tijekom dana. Konačno, možemo pružiti 

i osobni primjer. No, često ljudi s katedre 

drže predavanja, a onda izađu na odmor i sa 

svojim učenicima pričaju o jučerašnjim događanjima 

na Farmi. Nevjerodostojni su u 

svojoj misiji poučavanja i odbijanja mladih 

od medija. 

Prof. dr. sc. slavica Bašić, 

izvanredna profesorica 

na Odsjeku za pedagogiju 

sveučilište u Zadru 

Modernizacija i 

promjene 

odrastanja - 

pedagoška 

perspektiva 

razumijeva li suvremena pedagogija 

odgajanje kao pomoć u učenju, a 

pedagoga (odgajatelja, učitelja) kao 

pomoćnika i partnera u ostvarivanju 

ciljeva učenja? 

Promjene odrastanja mogu se razumjeti 

samo u kontekstu socijalnih i kulturnih promjena 

koje karakteriziraju suvremeni svijet. 

Iz pedagoške perspektive nameće se pitanje: 

koje su konzekvence trendova modernizacije 

društva za pojedinca i njegove odnose 

prema sebi i drugomu, prema prirodi, radu 

i kulturi, koje su posljedice za sudionike 

obrazovnog procesa i za generacijske odnose. 

Za dalji razvoj profesije i profesionalnog 

bavljenja odgojem i krizom ključna su sljedeća 

pitanja: Kako pedagogija razumijeva 

promjene odrastanja i na koju sliku djeteta 

se oslanja? Pridonosi li pedagogija svojim 

konstrukcijama djeteta i djetinjstva drami 

odrastanja ili nudi nove mogućnosti? Razumijeva 

li suvremena pedagogija odgajanje 

kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgajatelja, 

učitelja) kao pomoćnika i partnera u 

ostvarivanju ciljeva učenja? 

Nesporno je da se i odgajatelji, učitelji i 

roditelji svakodnevno suočavaju s nizom razvojnih 

i odgojnih problema i da za njih traže 

primjerene i pedagoške odgovore. Najozbiljnijim 

se nameću problemi vezani za sve 

intenzivniji proces individualizacije djece i 

mladih (ali i odraslih), kao i sve veće racionalizacije 

svakodnevnog života, pluralizma 

životnih stilova te sve većih mogućnosti formiranja 

individualnih identiteta i individualnih 

stilova ponašanja i življenja. 

U središtu suvremene pedagogija je poje- 


18 



dinac i odgojno se djelovanje orijentira na 

individualni razvoj. Proces individualiziranja 

pojedinca obuhvaća i napeti odnos oslobađanja 

djece i mladih, ali i njihovih roditelja 

iz postojećih tradicionalnih obrazaca 

življenja. Time raste i prostor slobodnog 

odlučivanja, rastu zahtjevi za samostalno 

oblikovanje života, za samostalnosti i samoodređenjem, 

za autonomijom i ukidanjem 

izvanjskih određenja. Djeca i mladi 

žive u svijetu diferenciranih, po vlastitoj 

logici organiziranih podsustava, u kojima 

se ne osjećaju kao kod kuće. 

U kontekst odrastanja spada i život u različitim 

prostorima („otocima“) i prostorno-vremensko 

strukturiranje svakodnevnog 

života, pri čemu se za svaki dan stvara 

plan po modelu „od - do“ u školskom, „od 

- do“ u izvanškolskom prostoru, „od-do“ na 

stranim jezicima, baletu, sportu, „od - do“ 

s roditeljima. Djeca uz to proživljavaju i 

posljedice radne mobilnosti roditelja i subjektivno 

proživljavaju situaciju roditelja: 

cjelodnevni rad ili dva radna mjesta, glavni 

i honorarni posao, dugo putovanje od kuće 

do posla, nesigurnost i nemogućnost planiranja 

budućnosti. 

Time im raste potencijal za samostalnost, 

a istovremeno ovisnost o daleko utjecajnijim 

anonimnim pritiscima koji zahvaćaju 

u svakodnevni obiteljski i institucionalni 

život. Proces rasta stupnja slobode pojedinca 

i reduciranje direktne socijalne kontrole 

praćen je suprotnim razvojnim tijekovima, 

koji vode u nove ovisnosti. „Oslobađanje 

od“ određenja i kontrole roditelja, odgajatelja 

i učitelja se tako povezuje s novim 

neosobnim odnosima ovisnosti i kontrole 

(medija, svjetskih organizacija, „općevažećih“ 

prava, konvencija). 

Orijentiranje odraslih na vrijednosti kao 

što su samostalnost i autonomija u odgoju, 

vidno je poraslo. Istodobno, djeca i mladi 

za sebe sve ranije zahtijevaju pravo na 

participaciju, kao i samostalno i (samo) 

odgovorno oblikovanje vlastitih prostora i 

izbora vlastitog stila ponašanja i življenja. 

Već se od predškolske djece zahtijeva samostalnost 

u izboru sadržaja aktivnosti, 

prehrane, vremena spavanja, prijatelja kao i 

preuzimanje odgovornost za sve te izbore. 

U zadnjim desetljećima stalno su rasla 

prava djece i mladih. To je utjecalo da se 

škola pretvorila u pravno regulirani prostor 

i prostor u kojemu jačaju prava i mogućnosti 

participacije učenika. Mjesto profesionalno-pedagoškog 

etosa zauzela je institucija 

„dječjih prava“ i za to nadležni uredi i 

udruge. To vrijedi i za pravni položaj djece 

u obitelji, pri čemu je jačanje prava na dostojanstvo 

svakog djeteta posebno značajno. 

Djecu i mlade se ne promatra kao osobe 

koje se nalaze u procesu razvoja osobnosti 

i stjecanja kompetencija za samostalno vođenje 

života, već kao osobe „koje jesu“ i 

koje odgovorno participiraju u oblikovanju 

vlastitog života. Samostalno, autonomno 

dijete koje samo sebe socijalizira i obrazuje 

dobilo je sada puno veći prostor isprobavanja 

vlastitih mogućnosti, ali mu je nametnut 

i status aktera i zahtjev za samostalnosti. 

U stanovitoj mjeri, sve što se prije smatralo 

obilježjem djetinjstva (kao ovisnost, 

bespomoćnost, upućenost na zaštitu i brigu) 

suvremena pedagogija proglasila je pogreškom, 

nedostatkom koji treba što prije 

ukloniti. Ipak, valja ukazati na paradoks 

„zahtjeva za samostalnošću i odgovornošću“. 

Ako odrasli konfrontiraju djecu i mlade 

sa samostalnošću i autonomijom, ako je 

zahtijevaju ili čak obvezuju na nju, onda 

autonomija i samostalnost mijenjaju stranu 

i postaju izvana postavljeni zahtjev, izvana 

postavljena norma. Ako ta norma nije primjerena 

stvarnim sposobnostima pojedinca, 

postaje opterećenje i umjesto da potiče 

ona koči ili onemogućava razvoj. To postaje 

za djecu i mlade osobe prezahtjevno 

i izražava se kao osjećaj preopterećenosti i 

napuštenosti. Poznati su i njihovi odgovori 

na to: samodestrukcija, dezorijentiranost, 

agresivnost, rezignacija, depresija, povlačenje 

u svijet računala i drugi. 

To je prisutno u svim onim situacijama, 

kako u obitelji tako i u školi i vrtiću, kad 

pedagozi i roditelji veliki dio odluka prenose 

na dijete. U tom kontekstu vlada, primjerice 

mišljenje da učenici u otvorenoj 

nastavi samostalnije i odgovornije uče nego 

u klasičnoj („predavačkoj“) nastavi. Ali 

učenici su, ako nisu dobro vođeni, upravo 

(samo)određujući i nemaju priliku iskusiti 

- za njihov razvoj značajno - određenje 

od strane autoriteta (učitelja). A bez tog 

iskustva ne mogu upoznati vlastite granice 

i doživjeti drugoga. To znači da ne mogu 

biti samostalni u prosudbama i djelovanju, 

jer poznavanje granica i prihvaćanje pravila 

nije opreka nego je uvjet za samostalnost. 

S takvim pedagoškim konceptom stvorena 

je cijela generacija koja nije imala iskustvo 

„granica“ (iskustvo određenja izvana) i zato 

ispada iz svakoga socijalnoga konteksta. 


Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić 

Kuzmanović, Odsjek za 

pedagogiju, Filozofski 

fakultet u Osijeku 

Pedagoška 

prevencija - 

interaktivni 

pristup 

Pedagoška prevencija je proces 

koji pruža pomoć i podršku 

poticanjem i praćenjem razvoja 

znanja, kompetencija i vještina, 

samopoštovanja i samopouzdanja, 

vještina nošenja sa životnim situacijama 

te sustava podrške u 

okruženju, obitelji, školi i zajednici. 

Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja 

ne pokazuje samo obrazovne, već i 

visoke odgojne učinke, pa se školu 

promatra kao svojevrsnu kuću 

odgoja 

Jedno je od važnih pitanja i ono kako 

ići dalje, kako izaći iz negativnog scenarija 

koji nazivamo kriza odgoja? Kako 

ćemo dalje ako ništa ne promijenimo na 

sadašnjem stanju? Ovakva i slična pitanja 

prilično dobro aktiviraju sudionike, 

bilo da se radi o plenarnim izlaganjima 

ili radu u radionica, a povratni efekt koji 

time nastaje pomaže mobilizirati energiju 

koja je potrebna za promjene. Stoga i 

pedagošku prevenciju valja promatrati i 

shvatiti kao optimalnu i poticajnu poveznicu 

programskih ciljeva, zadataka, sadržaja, 

metoda učenja i načina vrednovanja 

odgojno-obrazovnog procesa. Riječ je 

o preventivnim, razvojno primjerenim, na 

dijete fokusiranim interaktivnim sadržajima 

i aktivnostima, s posebnim naglaskom 

na odgojivost same nastave i njezine pedagoške 

implikacije. 

Suvremeni pogledi na prevenciju govore 

o prevencijskoj znanosti, teoriji/ 

modelu javnog zdravlja, koja multidisciplinarno 

integrira istraživanja o čovjeku 

kroz njegovo odrastanje. Na tom je tragu 

i pedagogija kriznih stanja koja svakodnevno 

bogati svoje spoznaje, postavlja 

pitanja o onome što život čini s ljudima 

i traga za mogućnostima učenja i razvoja. 

Na krizna stanja gleda kao na poremećaj 

trenutačne ravnoteže, a njezin se smisao 

sastoji u tome da u krizi rastemo. Upozorava 

da se razvoj dječje društvene kompetencije 

i samokompetencije sustavno 

zanemaruje, što dovodi do krize odgoja 

kao trajne kategorije. U tom pogledu, pedagogijska 

istraživanja nastoje radikalno 

promijeniti status afektivnog života u svijetu 

znanstvenog proučavanja gdje se načela 

pedagogijskog mišljenja i djelovanja 

pojavljuju kao zahtjevi za samoaktivnošću, 

oslanjajući se na spoznaje o nastavi 

i učenju te na djetetove razvojne potrebe i 

individualnost. 

U pedagogijskoj argumentaciji, isto 

kao i odgoj, prevencija se sagledava kao 

svojevrsna teorija osobnosti i individualnosti, 

kao sustav koji koristeći osobne 

potencijale i potencijale iz okružja teži 

postići dobre razvojne rezultate. Pedagoška 

prevencija je stoga proces koji pruža 

pomoć i podršku poticanjem i praćenjem 

razvoja znanja, kompetencija i vještina; 

samopoštovanja i samopouzdanja; vještina 

nošenja sa životnim situacijama 

te sustava podrške u okruženju, obitelji, 

školi i zajednici. Određenja školske prevencije 

sadržana su u interakciji znanosti 

i prakse. Fokus je na kvalitetnoj nastavi 

koja ne pokazuje samo obrazovne, već i 

visoke odgojne učinke, pa se školu promatra 

kao svojevrsnu kuću odgoja. Pritom 

vrijedi nekoliko važnih ograničenja, 

a najsnažnija su prevaga tradicionalne nastave 

(izravne instrukcije) i prevlast istra- 


živanja kognitivnih i predmetnih ciljeva. 

Prema tom gledištu, ako želi zadržati vrijednosti 

i razvijati ključne kompetencije 

kod djece, škola mora ići dalje od učenja 

školskih predmeta. 

Odgojivost nastave podrazumijeva 

oblik pedagoške i zaštitne intervencije 

radi pozitivnog usmjeravanja razvoja i 

odgoja djece i mladih. Nastava kao interakcija 

i komunikacija omogućava različite 

vidove učenja i prilagodbe tako da 

danas govorimo o didaktičkom pluralizmu 

nastave, osobito kada se tijek nastave 

oblikuje varijabilnim metodičkim kartama 

i petljama učenja. Poveznica svim tim 

nastojanjima je suradničko, iskustveno i 

integrativno učenje, odnosno izgradnja 

umreženog znanja, pravila i dogovaranja. 

Nastava, zasnovana na radnim savezima, 

pruža zaštitni okvir za odrastanje, nastoji 

očuvati raznolikost i razvijati jednakost, a 

učenici u svakom trenutku mogu objasniti 

što čine i koji cilj pritom slijede. Isto tako, 

ometanja nastave ne svode se na prekide, 

upozoravanja i duge rasprave, a niti se 

ignoriraju. Smetnje se tijekom učenja nastoje 

otkloniti neprimjetno, u hodu. 

Naime, kooperativnim vođenjem razreda 

učenici postupno preuzimaju odgovornost 

za vođenje nastave. Učenje 

doživljavaju ugodnim, samoorganiziraniji 

su, imaju više povratnih informacija 

o napretku i teškoćama u učenju, zauzimaju 

osobna gledišta, postavljaju kritička 

i dodatna pitanja, razmišljaju o vlastitom 

procesu učenja, primjerenije vrednuju 

kvalitetu svojih radnih rezultata i pokazuju 

spremnost i vjeru u postignuća. Međutim, 

često se događa da u ovako otvorenoj 

nastavi učenici traže više strogosti, jer s 

dopuštenom slobodom ne znaju ispravno 

postupiti, upozorava autor, a izlaz vidi u 

jasno strukturiranoj nastavi koja uvažava 

ciljeve i potrebe učenika te nastavnom 

ozračju koje ima katalizirajući učinak 

suodlučivanja, uzajamnog poštivanja, pouzdanog 

pridržavanja pravila i zajedničke 

odgovornosti. 

Povezivanje aktualnih pitanja pedagoške 

prevencije, odgoja i nastave na 

interaktivan, poticajan i kreativan način, 

ostaje velikim djelom na učiteljima. S 

druge strane, znanstvena preciznost nalaže 

objasniti teorije i modele prevencije, 

razvoj od starog prema novom, odnosno 

pokazati put prema budućnosti i raspraviti 

pitanja koja još uvijek ostaju otvorena. 

Istraživanja su pokazala da visoka 

razina sudjelovanja učenika u nastavi ne 

podrazumijeva automatski i bolje učinke, 

osobito ako zadaci nisu jasno strukturirani 

između instrukcije i otvorene nastave 

koja podrazumijeva sve vrste nastave s diferenciranim 

ciljevima, sadržajima i metodama, 

s visokim udjelom projektnog, 

grupnog i slobodnog rada učenika. Formativno 

vrednovanje i samovrednovanje 

sagledava se kao sastavni dio tog procesa, 

kao sustav koji teče kontinuirano i na taj 

način sam sebe opservira, korigira, dopunjava 

i razvija. Hoće li se to prepoznati i 

pokazati kao nadmoć ili slabost dramatike 

krize odgoja?

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. savjetnici aktualno 19 


Razdoblje upisa koje je pred nama 

stresno je i neizvjesno za većinu učenika, 

pa se s pravom može nazvati upisnom 

groznicom. U obiteljima osmaša 

događaju se često prave drame, koje 

se ipak mogu izbjeći. Kako i o čemu 

sve treba razmišljati prilikom donošenja 

odluke? 

Izbor pravog zanimanja jedna je od 

najvažnijih odluka u životu mladog čovjeka, 

jer je prirodno da sa 14 godina mnogi 

još nemaju formiran stav koju školu bi 

željeli upisati. Pri izboru zanimanja treba 

poći od sebe, svojih interesa i želja, 

osobina ličnosti, sposobnosti i zdravstvenog 

stanja. Sve počinje željom, na 

čemu se dalje gradi razmišljanje o izboru 

zanimanja. Neki još u 

nižim razredima osnov- 

ne škole znaju područje 

svog interesa i što će 

biti kad odrastu. Većina 

svoje interese tijekom 

školovanja mijenja, dok 

postoje učenici koji ni 

mjesec dana prije upisa 

ne znaju gdje će predati 

svoje dokumente. 

Bitne su sposobnosti 

za obavljanje budućeg 

posla. Tako, primjerice, 

umjetničke škole 

organiziraju provjere 

sklonosti, sposobnosti 

i darovitosti. Osobine 

ličnosti također su vrlo 

važne. Povučenoj osobi 

više će odgovarati 

zanimanje bez mnogo 

Ravnatelj škole je imenovao osobu 

koja je osim njega dužna rješavati 

slučajeve koji se mogu pojaviti vezano 

za zaštitu dostojanstva radnika škole. 

Mora li u školi biti imenovana i osoba 

zadužena za zaštitu osobnih podataka 

radnika škole i je li obavezno da to 

bude tajnica škole? 

Ravnatelj škole je bio obvezan imenovati 

osobu koja je osim njega ovlaštena 

primati i rješavati pritužbe vezano uz 

zaštitu dostojanstva sukladno članku 

130. stavak 2. Zakona o radu (”NN” br. 

149/09.) prema kojemu je poslodavac 

koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan 

imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena 

primati i rješavati pritužbe vezane 

uz zaštitu dostojanstva. Sukladno članku 

34. stavak 6. Zakona o radu poslodavac 

koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan 

je imenovati osobu koja je osim njega 

ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci 

radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i 

dostavljaju trećim osobama u skladu sa 

zakonom. Iz navedene zakonske odredbe 

proizlazi obveza ravnatelja škole imenovati 

osobu koja je osim njega ovlaštena 

nadzirati prikupljanje, obradu, korištenje 

i dostavljanje osobnih podataka radnika 

trećim osobama u skladu s odredbama 

PSIHoLoGIja 

Piπe Sanja Reæek 

prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb 

Kamo nakon osnovne škole? 

Pri izboru zanimanja 

treba poći 

od sebe, svojih 

interesa i želja, 

osobina ličnosti, 

sposobnosti i 

zdravstvenog stanja. 

Sve počinje 

željom, na čemu 

se dalje gradi razmišljanje 

o izboru 

zanimanja 

kontakata s drugim ljudima. Ekstrovert 

sigurno neće biti zadovoljan poslom u 

kojem će biti malo kontakta s drugim ljudima. 

Bitna je i sklonost timskom radu 

ili samostalnom obavljanju poslova. 

Također, zdravstveni problemi mogu 

biti prepreka za odabir određenog zanimanja. 

Na primjer, osoba sa spuštenim 

stopalima ne bi smjela izabrati zanimanje 

gdje se radi uglavnom u stojećem 

položaju. Treba voditi računa i o potrebama 

društva. Naime, mnogi nakon završene 

škole nemaju kamo. Mudrost je 

izabrati školu koja će ti omogućiti da se 

što bolje snađeš u životu, da budeš sretan 

kad ideš na posao. Neka zanimanja 

učenici biraju jer su popularna, lagana 

ili podižu ugled u društvu. 

Važno je znati da 

nije važno KOJI posao 

čovjek radi već KAKO 

radi, je li dobar ili loš 

majstor svog zanata. 

Nema dobre ili loše 

škole, ima samo dobro 

ili loše izabrane 

škole. Škola je samo 

sredstvo za dolazak do 

određenog cilja, a to 

je buduće zanimanje. 

Zato se treba osvrnuti 

oko sebe, pogledati 

što sve ljudi rade, što 

bi meni najviše odgovaralo, 

koje su prednosti, 

a koji nedostaci 

određenog zanimanja, 

interesirati se koja sve 

zanimanja postoje. 

PraVo 

Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. 

Hrvatska zajednica osnovnih πkola 

Zaštita dostojanstva radnika 

Zakona o radu, Zakona o zaštiti osobnih 

podataka (”NN” br. 103/03., 118/06., 

41/08.) i drugih propisa. Treba spomenuti 

i članak 150. stavak 1. podstavak 8. 

Zakona o radu prema kojemu poslodavac 

(u konkretnom slučaju ravnatelj škole) 

može uz prethodnu suglasnost radničkog 

vijeća odnosno sindikalnog povjerenika 

u funkciji radničkog vijeća donijeti odluku 

o imenovanju osobe koja je ovlaštena 

nadzirati da li se osobni podaci radnika 

prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju 

trećim osobama sukladno odredbama 

ovoga Zakona. Ta osoba mora uživati 

povjerenje radnika, a podatke koje sazna 

u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo 

čuvati sukladno članku 34. stavak 7. Zakona 

o radu. To može biti tajnica škole, ali 

i svaka druga osoba zaposlena u školi za 

koju radničko vijeće odnosno sindikalni 

povjerenik u funkciji radničkog vijeća da 

prethodnu suglasnost, a koja uživa povjerenje 

radnika. 

Živim u mjestu udaljenom 65 kilometara 

od škole u kojoj radim i putujem 

na posao već osam godina. Sada 

ću se preseliti još dalje, putovati ću 85 

kilometara do posla. Zanima me hoću 

li dobivati putni trošak s obzirom da se 

selim dalje, a ne bliže? 

Gdje sve učenici mogu pronaći „inspiraciju” 

za buduće zanimanje? Neka 

su zanimanja „obiteljska“, postoje tako 

obitelji liječnika, odvjetnika, pekara... 

Iako u nekoj fazi svog razvoja djeca žele 

biti što je moguće više različita od svojih 

roditelja, ipak se neki odluče odabrati 

zanimanje i raditi upravo ono što 

rade njihovi roditelji. Nekad se učenici 

poistovjete s nekim uzorom, kao što je 

to učiteljica, veterinar kojem odvode 

svoga kućnog ljubimca, i željeli bi raditi 

upravo taj posao. 

Treba spomenuti važnost školskog 

uspjeha. Prilikom upisa u četverogodišnje 

srednje škole boduje se uspjeh 

učenika u sedmom i osmom razredu. 

Istraživanja pokazuju da učenici koji postižu 

jako dobre rezultate imaju razvijene 

radne navike, intrinzičnu motivaciju i 

samoaktivnost. Akademsko učenje nije 

lako, iznimno je naporno i neki ne uživaju 

u toj aktivnosti, ali su zato vrlo dobri u 

obradi, recimo, drveta i za njih je obrazovanje 

u obrtničkoj školi uživanje. 

Svjedodžba ili diploma nisu jamstveni 

list koji će osigurati zaposlenje, ali svakako 

osobi povećavaju konkurentnost 

na tržištu rada. U situaciji kad se za 

neki posao javi više kandidata iste razine 

obrazovanja, prednost će imati oni 

koji mogu dokazati da su spremni učiti 

i razvijati se. 

Svako zanimanje je društveno značajno 

i korisno ako ga čovjek obavlja s poštovanjem 

i zadovoljstvom. Danas živimo 

u razdoblju ekspanzije znanja, gdje 

svi moramo pratiti razvoj i permanentno 

se usavršavati u svom zanimanju. 

Sukladno članku 65. stavak 7. Temeljnog 

kolektivnog ugovora za službenike i 

namještenike u javnim službama (”NN” br. 

84/07.) zaposlenik ima pravo na naknadu 

troškova prijevoza na posao i s posla 

međumjesnim javnim prijevozom u visini 

stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, 

odnosno pojedinačne karte, ukoliko je 

mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od 

mjesta rada. S obzirom da je svrha prava 

na naknadu troškova prijevoza za dolazak 

na posao i odlazak s posla da se radniku 

nadoknade troškovi prijevoza na posao i s 

posla trebalo bi nadoknađivati troškove s 

obzirom na adresu s koje radnik stvarno 

svakodnevno dolazi na posao, a što je kao 

zaključak donijelo Povjerenstvo za tumačenje 

Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike 

i namještenike u javnim službama. 

Prema navedenome članku 65. stavak 7. 

Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike 

i namještenike u javnim službama kao 

i zaključku Povjerenstva za tumačenje Temeljnog 

kolektivnog ugovora za službenike 

i namještenike u javnim službama kada 

budete svakodnevno putovali na posao i 

vraćali se s posla iz drugoga mjesta koje 

je još više udaljeno od mjesta rada, ostvariti 

ćete pravo na naknadu troškova prijevoza 

na posao i povratak s posla. 

PeDaGoGIja 

Piše Azra Rađenović, 

pedagoginja, ravnateljica 

Osnovna škola 22. lipnja, Sisak 

Odabir 

udžbenika 

Iako je nastavna godina još u tijeku, osnovne pripreme 

za početak iduće školske godine, a vezane 

uz odabir udžbenika za sljedeću, odnosno sljedeće 

četiri godine, gotovo su iza nas. Novodoneseni 

Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu 

propisuje uz odobrenje i uporabu obveznih udžbenika 

i dopunskih nastavnih sredstava za korištenje 

u nastavi i cjelovit postupak odabira udžbenika 

za koje će se nastavnici odlučiti i odabrati ih. 

Gotovo usporedno s rečenim Zakonom izrađen je 

i Pravilnik o obveznim 

Iako je oko postupka 

izbora 

udžbenika bilo 

uvijek puno prijepora, 

najčešće 

vezanih za broj 

ponuđenih udžbenika, 

činjenica 

je da način izbora 

potvrđuje 

demokratičan 

pristup i poštovanje 

učiteljskih 

kompetencija 

udžbenicima i dopunskim 

nastavnim sredstvima, 

pa su tako 

postavljeni zakonski 

uvjeti odabira udžbenika. 

Izbor utvrđen 

ove godine vrijedit 

će u pravilu sljedeće 

četiri godine, kako to 

stoji u Zakonu. Pravilnik 

propisuje koje 

udžbenike obvezno 

prate i dopunska nastavna 

sredstva kao 

što su radna bilježnica, 

zbirka zadataka, 

geografski atlas, povijesni 

atlas i likovna 

mapa. 

Neizostavni prateći 

dokumenti prvo su 

popis udžbenika i pripadajućih 

dopunskih 

nastavnih sredstava 

iz kojeg nakon odabira 

slijedi Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih 

dopunskih nastavnih sredstava u koji se uvrštavaju 

obvezni udžbenici i pripadajuća dopunska 

nastavna sredstva koji imaju rješenje o uvrštavanju 

u Katalog. 

Uvidom u popis može se uočiti da se uz predmetne 

udžbenike u skladu s nastavnim planom, 

učiteljima omogućava i odabir udžbenika i dopunskih 

nastavna sredstva za nastavu na jeziku 

i pismu nacionalne manjine, udžbenici za učenike 

s posebnim potrebama, a i posebno udžbenici 

za slijepe, udžbenici za nastavu informatike kao 

izbornog, ali i neobveznog predmeta u četvrtom 

razredu. Konačno, tu su i udžbenici za hrvatske 

škole u inozemstvu. Budući da je udžbenik osnovno 

nastavno sredstvo i temeljni izvor znanja za 

ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva, učitelji 

ozbiljno i analitički pristupaju konačnom odabiru, 

poštujući struku, ali i neposredno iskustvo dosadašnjeg 

rada s udžbenikom. Imaju priliku odabrati 

i preporučiti druga pomoćna nastavna sredstvo, 

no kako ta preporuka nije obvezujuća, učitelji se 

u skladu s društvenim prilikama za nj teže odlučuju. 

Nažalost, to za posljedicu može imati realnu 

potrebu izrade, a slijedom toga i umnožavanje 

većeg broja nastavnih listića ili materijala, što je 

opet povezano s dodatnim troškovima. U većim 

školama moguć je odabir na razini stručnih vijeća, 

no u manjim sredinama i školama u kojima 

nastavu nekog predmeta izvodi samo jedan učitelj 

odabir je jednostavniji. Uz stručnu argumentaciju 

učitelja za odabir određenog udžbenika, kao što 

je rad s udžbenikom istog autora zbog kontinuiteta, 

važno je i primjereno obrazložiti roditeljima 

konačan izbor. Iako je oko procedure i postupka 

izbora udžbenika uvijek bilo mnogo prijepora, najčešće 

uz broj ponuđenih udžbenika, česte samo 

„kozmetičke“ promjene, ali i velike medijske buke, 

činjenica mogućnosti izbora potvrđuje demokratičan 

pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija.

20 


Prema usmenoj predaji, najstariji 

učitelj na ovoj školi 

kojeg se ljudi sjećaju bio je 

Jakob Koos oko 1850. godine. U 

prvom pisanom zapisu o školi iz 

1925. godine spominje se nešto 

veći broj od 192 učenika, dok je 

u godini 1963. školu pohađalo 

nevjerojatnih 497 učenika. S vremenom 

je došlo do raseljavanja, 

najčešće trbuhom za kruhom u 

susjednu Sloveniju, čija je granica 

od škole udaljena nekoliko kilometara. 

No, unatoč malom broju 

učeniku škola još nema uvjeta 

za prelazak u jednosmjenski rad. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja 

i športa uvrstilo je dogradnju 

postojeće škole sa četiri učionice i 

popratnim kabinetima u program 

za provođenje jednosmjenske 

nastave financiran od Svjetske 

banke, a što obuhvaća ishođenje 

građevinske dozvole, izgradnju i 

opremanje objekta. Građevinska 

dozvola je ishođena, raspisivanje 

natječaja za izgradnju i izgradnja 

objekta trebalo bi započeti 

tijekom ove godine. Škola nikada 

nije imala ni pravu sportsku dvoranu, 

već učenici ljeti tjelesni održavaju 

vani, na igralištima, a zimi 

i po lošem vremenu u obližnjem 

Društvenom domu. Ipak, sami 

znate da to nije to, govori ravnateljica 

Karmen Sklepić. Za dvoranu 

je također dobivena suglasnost 

resornog ministarstva i pri kraju 

je ishođenje građevinske dozvole, 

ali će njezina izgradnja vjerojatno 

morati pričekati neka druga, manje 

krizna vremena. 

Matematičari najbolji 

gdje god se pojave 

O učenicima brine 26 djelatnika, 

sto posto stručnih, koji se redovito 

usavršavaju na svim programima 

Agencije za odgoj i obrazovanje. 

Nedostaje opširniji angažman stručnih 

suradnika, budući da pedagoginja 

Vesna Branilović i knjižničarka 

Jasmina Balog rade na samo pola 

radnog vremena. Posebno bi trebalo 

zaposliti knjižničarku na puno radno 

vrijeme, jer učenici-putnici dosta 

vremena nakon nastave provode čekajući 

autobus, pa kada bi knjižnica 

radila i bila im dostupna svakako bi 

to „slobodno“ vrijeme mogli iskoristiti 

kvalitetnije, za pisanje zadaća 

ili čitanje knjiga i časopisa. Bilo bi 

to poput produženog boravka, koji 

bi školi u Gornjem Mihaljevcu jako 

dobro došao. 

Učenici su u znanju vrlo dobri, 

kazala nam je ravnateljica, odmah 

se prisjećajući ocjenjivanja kojeg 

je 2008. godine proveo Nacionalni 

centar za vanjsko vrednovanje, 

a kada je OŠ Gornji Mihaljevec 

postigla iznadprosječne rezultate. 

- Vrlo nam je žao što se ti naci- 

onalni ispiti ne provode i dalje, jer 

na taj način škole dobivaju odličnu 

povratnu informaciju, objektivnu 

ocjenu našeg rada i onda 

znamo jesmo li na pravom putu! 

A da jesu pokazuju i vrlo dobre 

informacije iz srednjih škola 

o uspjesima bivših učenika OŠ 

Gornji Mihaljec, što dokazuje da 

je ova mala ruralna škola ipak odličan 

akademski temelj za daljnje 

školovanje. 

Gornjomihaljevečki đaci redovito 

sudjeluju na županijskim 

i regionalnim natjecanjima iz 

hrvatskog i njemačkog jezika, 

biologije, kemije i matematike. 

Upravo matematičari svake godine 

pronose ime svoje škole diljem 

Hrvatske, budući da i na državnim 

natjecanjima postižu hvalevrijedne 

rezultate. Aleksandra 

Maria Vuković učiteljica je koja 

je najzaslužnija što matematičari 

rasturaju gdje god se pojave. Ovdje 

radi već deset godina i ističe 

da matematičke zakonitosti djeci 

pokušava objasniti kroz primjenjivost 

matematike u svakodnevnom 

životu. To je najvažniji cilj u 

osnovnoj školi, ističe Luković, jer 

će se samo time razbiti bauk od 

matematike: 

- Svako dijete, u skladu sa svojim 

sposobnostima, ali i željom, 

može u bilo kojem trenutku napredovati. 

Uspjeli smo uspostaviti 

zanimljivu interakciju. Učenici su 

zainteresirani za matematiku, pa 

onda još više potiču mene i tako 

se međusobno motiviramo i tjeramo 

na čim bolje shvaćanje i rješavanje 

zadataka. A vjerujem da ih 

na taj način odlično pripremam za 

srednju školu, bilo gimnaziju bilo 

strukovne škole. 

Zadrugari čuvaju 

kulinarstvo 

svojih baka 

Opremljenost škole je vrlo dobra, 

u svakoj je učionici instaliran 

LCD-projektor, opremljen je i informatički 

kabinet, a i ostala nastavno-didaktička 

sredstva nabavljaju 

se redovito i proporcionalno 

za sve predmete i izvannastavne 

grupe. Učitelji dobro međusobno 

surađuju i zajednički snagama 

uspijevaju se dogovoriti prioriteti 

pri nabavci materijala i opreme. 

Nedavno je uređena i proširena 

školska knjižnica, nabavlja se 

nova knjižna građa te digitalni 

naslovi i materijali. Informatičari 

uređuju školsku internetsku stranicu, 

a likovnjaci svojim umijećem 

uređuju interijer škole. Tako 

smo upravo u uređivanju likovnih 

panoa zatekli učiteljicu likovne 

kulture Marinu Vugrinec. U 

sportu je, pak, najveći interes za 

nogomet, dok se najbolji rezultati 

postižu u atletici. 

OŠ Gornji Mihaljevec nadale- 


rePortaÆa 

Kreativnost u međimurs 

Školu ove godine pohađa tek 151 učenik, jer je 

upisno područje raštrkano i učenici su u ovom 

briježnom kraju Međimurja mjestom stanovanja 

dosta udaljeni od škole. Stoga ne čudi što je 

90 posto učenika putnika, koji doduše u školu 

svakodnevno putuju autobusom, ali ponekad 

još i do stanice imaju pola sata pješačenja. Riječ 

je o dvanaest zaseoka iz koji se učenici svaki 

dan „spuštaju“ do autobusa i to je zapravo 

specifičnost ovoga kraja, da je upisno područje 

relativno veliko, ali rijetko naseljeno. Breg do 

brega, sused do suseda, rekli bi starosjedioci... 

Ravnateljica Karmen Sklepić 

Profesorica hrvatskog Lidija Novak i glavna urednica školskog lista Kristina Petković 

Zadrugari s omiljenim proizvodom - međimurskom tikvom 

Zimski sportski dan 

Proljetna filmska radionica 

ko je poznata po školskoj zadruzi 

Klopotec koja se bavi ekološkim 

uzgojem povrća i voća, cvijeća, 

istraživanjem međimurske 

gastronomije, brigom za okoliš, 

starim zanatima, čak i izradom licitarskih 

srca. Od svoga zdravog 

povrća napravili su svojedobno 

Vegetu Klopetu, a nedavno su 

izdali knjigu starinskih međimurskih 

recepata jela od bundeve, popularnih 

međimurskih tikvi, koju 

je nagradila i Matica hrvatska 

ogranak Čakovec. 

- Ovdje se oduvijek uzgajaju 

tikve, i za stoku i za svakodnevnu 

kuhinju, i s obzirom na to da 

se naši zadrugari bave istraživa

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 21 


160 godina OŠ Gornji Mihaljevec 

kom zelenilu 

Matematiku predaje Aleksandra Maria Vuković 

Marina Vugrinec sa svojim likovnjacima nerijetko 

ukrašava interijer škole 

njem, ove su godine istražili i od 

svojih baka sakupili starinske recepte 

te smo izdali ovu kuharicu, 

kojom smo ujedno obilježili desetu 

godišnjicu postojanja zadruge, 

otkrila je učiteljica i voditeljica 

zadruge Nada Panić. 

Među aktivnijim sekcijama je 

i Linorez, literarno-novinarskorecitatorska 

grupa, nositelj svih 

priredbi i kulturnih programa u 

školi. Uređuju školski list Lipa, a 

njihovi radovi redovito su nagrađivani 

na susretima Lidrano. Iako 

zbog financija i prekratkih rokova 

list više ne šalju na Lidrano, taj 

svim učenicima i roditeljima drag 

medij služi i dalje kao zbornik radova 

i događanja na školi, godišnjak 

u kojem je zorno i duhovito 

prikazano što su radili i naučili, 

gdje su bili i što vidjeli. Novinarsku 

grupu vodi profesorica hrvatskog 

jezika Lidija Novak, koja u 

Gornjem Mihaljevcu radi sedam 

godina. 

- Učenici su vrlo vrijedni i 

kreativni i sudjelujemo zaista po 

mnogim literarnim natječajima, 

a nekako su prirodno najbolji u 

Grupa vršnjačke pomoći s pedagoginjom Vesnom Branilović 

Školski tamburaši 

izražavanju na kajkavštini. Nisu 

loši ni u štokavštini, jer im u tome 

nekako pomaže gledanje televizije, 

a sve to primjenjuju u praksi, 

možda najviše u pisanju za školski 

list, čija je glavna urednica 

učenica Kristina Petković, rekla 

je Novak. 

Maštom po Europi 

Filmsko-scenska grupa radi 

posljednje dvije godine, lani su 

dobili nagradu za film „Maštom 

po Europi“, a nedavno su bili domaćini 

filmskih radionica tijekom 

proljetnih praznika. Grupu vodi 

učiteljica Ljubica Žabek Horvatić, 

a radionicu je vodila priznata 

ratna reporterka i snimateljica, redateljica 

i scenaristica te dobitnica 

mnogobrojnih domaćih i međunarodnih 

filmskih i televizijskih 

priznanja i nagrada, Biljana Čakić 

Veselić. 

U vrlo opuštenoj, ali radnoj 

atmosferi mali filmaši pokazali 

su svoje filmske sklonosti, ali i 

talente za režiju, scenarij, glumu 

i kameru. 

- Nakon kratkoga teoretskog dijela, 

koji je bio vrlo brzo svladan, 

te nakon gledanja i analize odabranih 

scena - vrste kadrova, rakursa, 

stanje kamere, glume, vježbi snimanja, 

glumačkih improvizacija i 

slično - s nestrpljenjem se krenulo 

u odabir vrste i tematike filma. 

Kocka je pala na već dugo željeni 

igrani film. Izrađen je i razrađen 

scenarij, podijeljena zaduženja, 

a u tri dana snimanja na terenu i 

u zatvorenom prostoru, polaznici 

radionice naučili su i stekli neprocjenjivo 

praktično iskustvo filmskog 

„zanata“. Svakodnevno pregledavajući 

snimljeni materijal 

sami su uočavali svoje pogreške, 

a drugi dan ih ispravljali. Uz neprimjetno, 

ali čvrsto vodstvo svoje 

mentorice - tete Biljane - snimili 

su mnoštvo scena i kadrova 

neobične priče pod radnim i simboličnim 

naslovom „Avantura“. 

Kako se zbog skromne opreme 

snimanje oteglo na sva tri dana, 

film će biti završen tijekom sljedećih 

dana i premijerno prikazan, 

ako ne ranije, onda za Dan škole 

početkom lipnja - ispričali su nam 

članovi filmske družine. 

Humanitarni i 

preventivni programi 

Djeca su izvan škole angažirana 

u lokalnim sportskim i kulturnoumjetničkim 

klubovima poput 

šahovskog, streljačkog i nogometno, 

odnosno u KUU Lipa. Tu 

svoje vještine unapređuju i školski 

folkloraši i tamburaši, koji pak 

onda dodatno uljepšavaju školske 

priredbe i mjesne manifestacije, 

čime se ujedno „krug zatvara“. 

Svake se godine održava i specifičan, 

sada već tradicionalan 

Zimski sportski dan, kada cijela 

škola umjesto na nastavi dan 

provede u prirodi, na nekom od 

obližnjih brežuljaka u sanjkanju, 

skijanju i druženju. „Izgubljeni 

dan“ nastave lako se nadoknadi, 

a učenici ovim zajedničkim druženjem 

puno dobivaju, produbljuju 

prijateljstva te se nadograđuju 

veze i povjerenje između učenika 

i nastavničkoga kadra. 

- Vrlo sam zahvalna na odlič- 

Kuharica Jasna Novak 

nom kolektivu i da moram birati 

ponovo bih ih angažirala. Ako 

treba dulje ostati u školi ili ranije 

doći, dodatno se angažirati oko 

nekakvog projekta, zaista nema 

problema i svi su prvenstveno 

veliki profesionalci i entuzijasti, 

ističe ravnateljica Sklepić. 

U tom je pogledu odlična suradnja 

učitelja s roditeljima, koji 

također nesebično daju velik dio 

sebe za potrebe škole, znajući da 

tako u prvom redu pomažu i svojoj 

djeci. 

A djeca su, pak, iznimno vrijedna 

i marljiva, pa slučajeva 

međuvršnjačkog nasilja zapravo 

ni nema u gornjomihaljevečkom 

kraju. Provode se redovito UNI- 

CEF-ovi humanitarni projekti 

poput Škola za Afriku, te CAP-ovi 

programi prevencije zlostavljanja 

djece u suradnji s udrugom roditelja 

Korak po korak iz Zagreba. 

Školska pedagoginja Vesna 

Branilović uključila je učenike u 

brojne humanitarne i preventivne 

programe: 

- Redovito educiramo učitelje 

i učenike kao i njihove roditelje, 

da samog nasilja bude što manje 

u školi i u životima naših učenika, 

iako živimo u vrlo nasilnom i 

netolerantnom dobu. U toj nam je 

prevenciji najvažnija pomoć roditelji, 

jer ukoliko roditeljski odgoj 

zakaže, mi teško možemo nametnuti 

određene oblike ponašanja. 

Naposljetku, da bi mališani 

imali dovoljno energije za brojne 

aktivnosti kojima se bave u školi 

brine se kuharica Jasna Novak 

svojom pravom domaćom spizom. 

Na školi radi 13 godina i 

sretna je što je djecu uspjela privoljeti 

da jedu kuhana jela, razna 

variva i druga domaća jela „na 

žlicu“, zbog čega su joj zahvalni 

i roditelji. Špagete bolonjez, grah 

i kiselo zemlje na vrhu su jelovnika, 

a kuharica Novak poznata je i 

po tome što djeci rado peče i domaće 

kolače, poput izvrsne orehnjače 

kojom nas je počastila. 

Branko NAĐ

22 


UKRATKO 

PRIVLAKA Napiši to srcem Nekada davno u 

mraku povijesti ljudi su željeli poslati poruke. Zapalili bi 

drvo i netko bi shvatio sa se nešto događa. Ali požar bi se 

proširio pa su ljudi zaključili da to nije dobar način. Zatim 

su naučili čitati znakove koje su ucrtavali u kamen ili drvo. 

Ubrzo su pripitomili konje pa su poruke brže putovale. S 

istoka je polako u upotrebu ušao papir, a na njemu se pisalo 

različitim sredstvima. Glasnici su na konjima nosili 

pisma, a budući da su putovanja dugo trajala trebalo je 

odmoriti konje. Mjesta za odmor zvala su se poste i od toga 

potječe naziv današnjih pošta. Tako je počela radionica 

etnološke i ekološke skupine koju vodi učiteljica Marija 

Tanocki u Osnovnoj školi Stjepana Antolovića u Privlaci i 

Hrvatskih pošta. Pisali su čestitke koje su istoga sata dobile 

pečat i ubačene u poštanski sandučić. Zatim su došli 

poštari koji su ispraznili sandučić i odnijeli čestitke u 

poštu. Radionica je bila vrlo uspješna, jer su roditelji zajedno 

s učenicima otkrili zaboravljene radosti slanja dobrih 

vibracija putem pisane riječi. Kažu psiholozi da kroz svaki 

grafem prolazi energija pisca pa stoga i svi sudionici te 

zanimljive radionice vjeruju da su poslali puno radosti i 

ljubavi u svojim čestitkama. To još jedan primjer dobre 

suradnje škole i lokalne zajednice, a Hrvatske pošte otvorene 

su doista za sve. (Marija Tanocki) 

BAKAR Kreativna radionica U povodu Dana 

planeta Zemlje održana je kreativna radionica u Gradskoj 

knjižnici i čitaonici u Bakru za predškolsku i školsku 

djecu. U lijepom knjižničnom prostoru okupilo se dvadesetak 

mališana pod vodstvom dizajnerice Ivone Miloš te su 

crtali različitim bojicama stabla, livade, voćnjake, vrtove, 

potoke, jezera, more, rijeke, odnosno sve zeleno i plavo što 

pozitivno utječe na čovjeka, kao i ono što ugrožava i zagađuje 

zrak i čovjekov okoliš. To je bilo pravo poslijepodne 

dječje kreativnosti i druženja u kojem su djeca obilježila 

crtežima ono što već znaju o ekologiji i zalaganju za očuvanje 

okoliša. Svoje radove uz pomoć voditeljice djeca su 

izložila na panoe u bakarskoj knjižnici. (Ivan Šamanić) 

VELIKA GORICA Dan Zemlje Cjelodnevnim 

događanjima u Osnovnoj školi Eugena Kumičića u Velikoj 

Gorici, popraćenih nizom zanimljivih predavanja, učeničkih 

prezentacija i radionica, na kojima su sudjelovali učenici 

i učitelji, ali i predstavnici Gradske uprave, obilježen 

je 22. travnja 2010. Dan planeta Zemlje te četiri desetljeća 

od prve organizirane proslave tog dana, koji se u Hrvatskoj 

organizirano obilježava od 1990. Učenici iz ekoloških skupina 

pripremili su za taj dan brojne prikaze o uštedi energije 

i očuvanju okoliša radi buđenja zanimanja za ekološke 

teme. Naročitu pozornost učenika pobudile su radionice, 

koje su vodili pripadnici svih četiriju školskih ekoloških 

skupina, pojačanih članovima biološke i grupe mladih 

kemičara. Zajednički su svim sudionicima pokazali potrebu 

promjene vlastitoga životnoga stila u smjeru 5R koncepta 

(Rethink - promisli, Reduce - uštedi, Reuse - ponovo 

iskoristi, Repair - popravi i Recycle - recikliraj), radi zdravijega 

i kvalitetnijega života. Time su učenici, na sebi 

svojstven način, poslali poruku odraslima da se samo 

zajedničkim snagama svih u društvu može planet Zemlja 

učiniti mjestom ugodnoga življenja za sljedeća pokoljenja. 

(Neven Topolnjak) 

KLENOVNIK 

Dan planeta 

Zemlje U povodu 

Dana planeta Zemlje, 

skupina učenika 

Osnovne škole grofa 

Janka Draškovića iz 

Klenovnika, koja ima 

status međunarodne 

ekološke škole i njihove 

učiteljice Božica 

Bunić, Vesnica Kišiček 

i Karmelka Car te predstavnici tehničkog osoblja Saša 

Kralj i Ivica Cuković uputila se 20. travnja nakon održane 

nastave na upoznavanje jedne od nedovoljno ispitanih prirodnih 

znamenitosti toga kraja, spilje pri Repnjaku. Na 

putu od škole do spilje učenici su upoznavali i prepoznavali 

trputac, rusomaču, stolisnik, gavez, maslačak, mrtvu 

koprivu i drugo ljekovito bilje o kojem su učili na satovima 

prirode. Prekrasne spiljske ukrase te njezine skrivene stanovnike 

zabilježili su objektivom fotoaparata. (K. C.) 

suradnici javljaju 

Predavanje je nastavak 

uspješne suradnje 

mjesta i škole 

radi zaštite biljaka, 

životinja i okoliša 

U 

Osnovnoj školi Brod Moravice 

velika se pažnja 

posvećuje prirodi i zaštiti 

okoliša. Zbog toga djelatnici i 

učenici uspješno surađuju s mnogim 

udrugama pa tako i s lovcima. 

U zimskim mjesecima kad i lovci 

i djeca mogu samo promatrati 

i pomagati životinjama u svojoj 

bliskoj okolici, organizirali su zanimljivo 

predavanje o životinjama 

iz zavičajnih šuma. Stručnjak 

za provođenje lovne gospodarske 

osnove u Lovačkom društvu Srndać 

Valter Crnković održao je u 

školi predavanje Zaštita životinja 

zimi. Svi su učenici sa zanimanjem 

pratili fotografije životinja, 

upoznali njihova obitavalištima, 

način prehrane, a najzanimljivije 

je bilo slušati glasanje ptica i pritom 

ih prepoznavati. 

Predavač je upoznao djecu i s 

radom lovaca zimi kada napada 

mnogo snijega kao ove godine, a 

životinje ostaju bez hrane. Upozorio 

je djecu da, iako smo u vrlo 

Drugu godinu za redom 

nastavlja se projekt pod 

nazivom Alpe-Jadran međunarodna 

razmjena učenika iz 

Hrvatske i Slovenije. Početak suradnje 

bio je između dviju prijateljskih 

općina Dol pri Ljubljani i 

Rogoznice, a nastavilo se i između 

Osnovne škole Janka Modra i Rogoznice. 

Prve je godine tema zajedničkog 

projekta bila tolerancija, 

a ove godine ekologija. U projektu 

sudjelovalo je desetero učenika petoga, 

šestoga i sedmoga razreda iz 

Rogoznice i isto toliko učenika iz 

slovenske škole te po troje učitelja 

i ravnatelji obiju škola. 

broD moraVICe 

Zaštita životinja 

Stručno izlaganje uz zanimljive projekcije 

bliskom suživotu sa šumskom 

zajednicom, ne smijemo ometati 

životinje vikom i nedoličnim 

ponašanjima te uništavati okoliš, 

što sada vrlo često susrećemo. 

Naučio ih je i čime se ptice mogu 

zimi prehranjivati te kako izraditi 

jestive loptice od loja i sjemenki 

za hranidbu ptica. 

Prema programu ekološke škole 

i uputama lovaca, ekolozi su i njihova 

voditeljica Vesna Pintar-Grgurić 

izradili jestive loptice te ih 

objesili na stabla u okolici škole. 

Tako su učenici cijele zime mogli 

Učenici iz Rogoznice bili su 

smješteni kod obitelji svojih 

prijatelja, a troškove putovanja 

snosile su Općina i Turistička 

zajednica. Učenici su se vrlo 

lako sporazumijevali. Zajedno su 

izrađivali slovenske dijelove narodne 

nošnje, upoznavali njihove 

tradicionalne kolače i na satu domaćinstva 

ih zajedno pripremali. 

Uočili su da ni u nas ne bi bio 

na odmet neki sat domaćinstva. 

Tu se točno primijetilo da neki 

učenici imaju određene radne 

navike za razliku od drugih koji 

su smatrali da ih to baš ne treba 

zanimati. 


Osnovna škola 

kroz prozor promatrati sjenice, 

zebe, vrapce, crvendaće i druge 

ptice kako zahvalno dolaze u njihovu 

blizinu i iznad velikoga i dubokoga 

snijega dobivaju hranu. U 

proljeće ptičice su počele savijati 

gnijezda u kućicama koje su im 

prošle godine postavili lovci. 

To predavanje samo je nastavak 

uspješne suradnje mjesta i škole 

u zajednici radi očuvanja biljaka, 

životinja te okoliša u kojem svi 

žive i djeluju. 

HrVatSKa-SLoVeNIja Projekt 

Alpe-Jadran 

Dijana Arbanas 

Međunarodna razmjena 

učenika 

Zajednička ekološka akcija 

Početak suradnje 

bio je između prijateljskih 

općina 

Rogoznice i Dol pri 

Ljubljani, a nastavilo 

se i uključivanjem osnovnih 

škola 

Imali su i zajedničke sportske 

susrete te likovne i plesne radionice 

na temu zajedništva, prijateljstva 

i međusobnoga boljega 

upoznavanja. Pojasnili su osnove 

pčelarstva, koje je vrlo zastupljeno 

u njihovom kraju. Učenici su 

također posjetili Škocjansku jamu 

i Arboretum u kojem je bio Julski 

park s dinosaurima u prirodnoj 

veličini. Sudjelovali su i u njihovoj 

ekološkoj akciji vezanoj za 

Dan planeta Zemlje pod geslom 

Čista Slovenija za jedan dan. Bili 

su iznenađeni odazivom njihovih 

mještana i to je poticaj da se i u 

nas ustraje u podizanju svijesti 

učenika vezanih za ekologiju. 

Na kraju su izradili brošuru na 

oba jezika sa zajedničkim fotografijama 

i dojmovima. Vrijeme provedeno 

zajedno na kraju je bilo 

prekratko i rastanak je bio emotivan 

i svi su se složili da jedva čekaju 

ponovni susret u Rogoznici 

krajem svibnja. 

Diana Goleš

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. suradnici javljaju 

23 


Laganim je koracima još jedno pokoljenje došlo 

do kraja svoje srednjoškolske pustolovine. Naime, 

poštujući tradiciju, 17. travnja, održana je 

velika maturalna zabava, prvi put u porečkoj ljepotici, 

novosagrađenoj dvorani Žatika. Veličini tog okupljanja 

pridonio je i prostor koji je omogućio da maturanti 

održe zajedničku zabavu, što prijašnjih godina nisu 

mogli. Okupljenim učenicima, prijateljima, roditeljima 

i profesorima obratili su se ravnatelj Krešimir Bronić te 

gradonačelnik Edi Štifanić. Njihova je dobra suradnja 

pridonijela da upravo Žatika bude ovogodišnje mjesto 

održavanja maturalne zabave. 

Atmosferu je zagrijao lokalni bend te je pozitivnu 

energiju iza ponoći nastavio širiti i Gogo Dee Jay plesnim 

ritmovima koji su i one najsramežljivije doveli do 

prostranoga plesnoga podija. Dvorana je vrvjela ljepoticama, 

zanosnim frizurama, lepršavim haljinama te uglađenim 

dečkima. Cijela je večer bila ispunjena glamurom 

i profinjenošću. Svaki od šest prisutnih razreda izveo je 

nekoliko svojih točaka: plesa, glume ili pjesme. Osim 

zasebnih točaka, svi su maturanti zajedničkim snagama 

otpjevali i Gaudeamus, za vrijeme kojeg je mnogima 

krišom potekla i pokoja suza. 

Ples s roditeljima bio je veličanstveno lijepa slika. Naime, 

vidjeti sve te silne majke i očeve na jednom mjestu 

kako ponosno, s osmijehom promatraju svoje, sada već 

odraslo, dijete, bilo je svima ugodan prizor. Zabava je 

potrajala sve do ranih jutarnjih sati. Bez obzira na silan 

umor i tremu, mnoštvo drugih pozitivnih osjećaja koji 

su preplavili te mlade ljude, rezultiralo je komentarima 

da bi najradije ponavljali razred kako bi ponovili takvu 

večer. 

ZaDar Aktualnosti VIrje Druπtveni 

dom 

Zeleni grad 

na Forumu 

U 

sklopu obilježavanja Zelenih dana grada Zadra 

i u organizaciji Radija 057, zadarski je 

Forum postao izložba na otvorenom pod nazivom 

Zeleni grad. Najmlađi iz dječjih vrtića Radost 

i Sunce tom su prigodom oslikali 18 kućica koje su 

građani mogli razgledati na trgu u povodu obilježavanja 

Dana planeta Zemlja. 

A kako se turistička sezona bliži svom početku 

potraga za vrsnim kuharima upravo počinje, pa je 

stoga Obrtnička škola i Obrtnička komora Zadarske 

županije imenovala komisiju za polaganje majstorskih 

ispita za zvanje kuhara, koju čine Renato 

Kraljev, Petar Pera, Branko Tičić i Josip Vrsaljko. 

Pred tom komisijom ovih su dana majstorski ispit 

polagala šestorica kuhara, a novi je termin predviđen 

za rujan. 

Svečana akademija povodom ustoličenja zadarskoga 

nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića održana je 

u HNK Zadar čiji je program osmislio i vodio Livio 

Marijan. U prigodnom programu nastupili su glumci 

Kazališta lutaka pod vodstvom Milene Dundov, 

Mješoviti pjevački zbor Svete Cecilije iz Preka i klapa 

Condura Croatica iz 

Najmlađi iz dječjih 

vrtića oslikali su 

18 kućica koje 

su građani mogli 

razgledati na trgu 

Pore» 

Nina pod ravnanjem 

Ive Nižića, muški 

pjevački zbor Gospe 

Ldoretske iz Arbanasa 

pod ravnanjem 

Žana Morovića, 

Djevojački zbor 

Glazbene škole 

Blagoja Berse iz 

Zadra i svirači fanfara, 

klapa svećenika 

Sveti Zoilo, pučki crkveni pjevači iz Paga, solisti 

Ante Gospić i Branimir Buturić te Zbor mladih Zadarske 

nadbiskupije Sveti Krševan. 

Na akademiji je uprizoreno nekoliko odlomaka 

prvog hrvtskog romana Planine Petra Zoranića 

te napjevi srednjovjekovne latinske i glagoljaške 

baštine Zadarske nadbiskupije. 

A u sklopu Županijskih dana uz nastup 15 osnovnih 

škola i dviju srednjih u Poličniku održana je smotra 

tradicijske baštine toga kraja. Domaćin smotre bila je 

škola, a pokrovitelj općina. Uz niz narodnih pjesama 

i kola, štandovi su obilovali rukotvorinama i bogatim 

trpezama. 

Dragutin Karanči 

Srednja škola 

Mate Balote 

Maturalna zabava 

Noć za pa(m)ćenje 

Taj se događaj izdvaja od drugih 

rastanaka baš zbog vesele atmosfere 

i cjelonoćne zabave 

Taj se događaj svakako izdvaja od drugih rastanaka 

baš zbog vesele atmosfere i cjelonoćne zabave. Svjesni 

da odlaze u svijet odgovornosti, problema, briga, ali i 

slobode te mogućnosti napredovanja, učenja i uživanja, 

sve su pozdravili svojim toplim riječima kojima su zapravo 

i dokazali da su spremni za ulazak u život - u doslovnom 

smislu te riječi. 

Doris Delač 

Humanitarni 

bal 

Tridesetak volontera Osnovne škole prof. Franje 

Viktora Šignjara u Virju upriličilo je prvi bal Male 

lige protiv raka i zaradili su 6683 kune. Tu humanitarnu 

akciju proveli su u Društvenom domu u Virju, 

sjajno se zabavili i prikupili dragocjena sredstva. Mala 

liga osnovana je dolaskom Dražena Podravca u predsjedništvo 

i jedinstvena je u Hrvatskoj, kako tvrdi predsjednica 

županijske Lige protiv raka dr. Marija Sačer. To sve 

čini ponosnima, jer su pametno i korisno proveli svoje 

slobodno vrijeme. 

Volonteri su skupljeni 

potpuno slobodno 

i radili su 

samo oni djelatnici 

koji su to doista željeli. 

Osim skupljenoga 

novca, brojni 

su i drugi pozitivni 

učinci toga bala. U 

pripremama su bili 

Mala liga protiv raka 

osnovana u školi jedinstvena 

je u Hrvatskoj 

uključeni i učenici, 

pozvali su i uključili 

u rad sve predsjednike 

društava i 

udruga i većinom 

su se odazvali, a 

karte su u pretpro- 

daji bile riješene među članstvom. 

Potvrda je to virovskoga duha zajedništva i suradništva. 

Veliku su im potporu i pomoć pružili i općinski 

djelatnici, načelnik Mirko Perok, predsjednik općinskog 

vijeća i ŠD-a Podravac Mirko Lukić. No, jednako je 

tako bio hvalevrijedan svaki pojedinačni trud njihovih 

glumaca, vatrogasaca, Rusanovaca, djelatnika firme Prostor, 

članova Družbe Braća hrvatskoga zmaja, Društva 

Naša Djeca, virovske podružnice Hrvatskog društva za 

osteoporozu te udruga s područja Općine Virje - žena 

iz Šemovaca, Miholjanca, Hampovice te DVD-a Donje 

Zdjelice. 

Virovske su domaćice darovale kolače, a pekar Begović 

ispekao je odojke bez naknade te donirao kruh. Ruže 

su dobili iz bjelovarske cvjećarnice Marina i iz Mimoze. 

Cvijeće za dekoraciju stolova i dvorane donijeli su učenici. 

Dr. Željko Ljubić darovao je odojka. Sastav Zlatne 

strune bez naknade je svirao i zabavljao posjetitelje 

cijelu noć. Zahvalnost zaslužuju svi koji su pridonijeli 

uspješnom ostvarenju te humanitarne akcije! 

Marica Cik Adaković 

Naša svakidašnjica 

Raditi 

europski 

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC 

Praznik rada, koji čitav svijet slavi na razne načine, 

kod nas je često pod znakom pitanja. Mjerodavni 

se pitaju tko, gdje, kako, s kim i čim treba obilježiti i 

proslaviti taj tradicionalno radnički praznik, kojega sve 

manje slavimo radno. Nije lako danas ni raditi, a kamoli 

slaviti. Onaj tko bi možda i radio, nema posla, a oni 

koji rade, nastoje imati što manje posla, do proslava 

više nije nikome. 

Stariji sjećaju još se svečanih povorki u kojima se 

radnička klasa ponosila svojim radom. Na traktorima, 

kamionima, kolima ukrašenim zelenilom i jorgovanima 

vozili su se radnici i seljaci i pokazivali svoje proizvode. 

Strojari, traktoristi, tkalci i metalci nasmiješeni su 

pokazivali svoje strojeve, izume, lopate, krampove i 

sve što su najbolje, znali i mogli. Javnost im se divila, 

zasipala ih cvijećem, pljeskala i u njima gledala uzore i 

heroja. Te su svečane povorke slikali i potom pokazivali 

u kinima na velikim ekranima. Radnike udarnike primali 

su i čestitali im naj- 

viši državni dužnosnici, 

političari, direktori. 

Danas se takvo što više 

i ne može vidjeti, uostalom 

neki naši visoki dužnosnici 

su na sigurnom 

mjestu, iza rešetaka, pa 

im nije ni do proslave, 

ni do svečane povorke. 

Danas to nitko ne radi, 

a bojim se kako bi to 

naša mladež i doživjela, 

Naša je sreća i 

nada u tome što 

mala djeca, naivna, 

prostodušna 

i neiskvarena, 

vjeruju u rad pa 

čak vole raditi 

jer kramp i motika su danas potpuno aut, to se više ne 

može vidjeti ni na slici. 

S jedne je strane to u redu da nam nije potreban takav 

teški rad, tu su ulogu preuzeli strojevi. Da raditi nije 

lako poznato je odavno, još otkad je čovjek protjeran 

iz raja zemaljskoga. Mnogi poznati filozofi pisali su o 

tome kako rad djeluje na čovjeka. Neki su tvrdili da je 

rad potreba, a drugi da je rad teškoća. A. B. Šimić napisao 

u jednoj pjesmi da se ljudi muče radom pa dakle ili 

ne bi trebali raditi ili se ne bi trebali mučiti. 

Ideolozi komunizma zamišljali su da će svatko raditi 

samo ono što najbolje zna i voli, znači ne bi nikom 

bilo teško raditi. Većina teoretičara smatra da je rad 

ipak plemenita obveza i vještina, da ljude oplemenjuje. 

Samo bi trebalo mnogo pedagoške vještine pa da 

učitelji i profesori u to uvjere mlade. Vjerujem da je to 

danas zaista na rubu fantazije. 

Ne može se više uvjeriti našu javnost da rad oplemenjuje, 

osobito motikom i krampom, jer naši žitelji voli 

slikati i gledati druge životne ljepote i drukčije povorke. 

Koliko je privlačnije gledati slike obnaženih mladih 

ljepotica, nego lopate i krampove, a povorke naših prekrasnih 

Lolita šeću ulicama i pokazuju izdašno svoje 

čari. Kako je zgodnije sjediti na suncu pred birtijom i 

gledati duge noge mladih djevojaka u kratkim hlačicama 

i suknjicama, nego okopavati gorice, voziti gnoj na 

njivu i saditi luk i krumpir. Uostalom, više se i ne jede 

luk i krumpir, nego čips i tartufi. 

Ipak, ima jedna žalosna činjenica, nažalost, ne možemo 

svi grickati čips i ne raditi ništa. Što se tiče ljepotica, 

njih možemo gledati, ali one neće gledati nas ako 

ništa nemamo, čak ni za sok. A nećemo uskoro imati 

baš ništa jer smo već sve pokrali ili rasprodali. Kralo se 

na malo i veliko pa su već gotovo sve pokrali, banke, 

kladionice, benzinske pumpe i sve je manje preostalo 

za krađu. U torbama koje kradu po parkovima i ulicama 

djedovima i bakama nema više ništa, samo neplaćeni 

računi. 

Što nam još preostaje? Rad. Dobri starinski rad na 

zemlji koja još nije prezagađena. Na njoj će rasti peršin 

i ljekovito bilje. Peršin Europa traži kao lijek, jer je sve 

starija i sve nemoćnija. Ako želimo u Europu, morat 

ćemo se naviknuti raditi europski. Pa ako ni to ne želimo, 

ipak morat ćemo se priviknuti raditi, jer je to jedini 

pravi način izlaska iz ove naše duhovne i materijalne 

bijede. 

Jedina je naša sreća i nada u tome što mala djeca, 

naivna, prostodušna i neiskvarena, vjeruju u rad i čak 

vole raditi. Naše kikiće u vrtićima i nižim razredima 

osnovne škole može se nagovoriti da rade, i u vrtu i u 

razredu. Oni, vjerovali ili ne, vole raditi, osobito ako 

ih nagovorimo, motiviramo, pohvalimo i nagradimo. 

Neka nas stoga Praznik rada potakne da od svih vještina 

kod naših učenika najviše njegujemo radne navike.

24 


UKRATKO 

OTOK Sajam zdravlja U Vinkovcima je od 23. 

do 25. travnja održan 14. sajam zdravlja pod pokroviteljstvom 

Ministarstva zdravlja i u organizaciji grada 

Vinkovaca,Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatske 

mreže zdravih gradova. Ove su godine sudjelovali na 

Sajmu i učenici prvoga razreda Osnovne škole Josipa 

Lovretića iz Otoka. Njihova učiteljica Darija Gongeta 

uključila se u priredbu temom Različiti oblici poučavanja 

roditelja i učenika o važnosti pravilne prehrane i tjelovježbe 

za zdravlje. Tu aktualnu temu prikazala je na osnovi 

rada s djecom i roditeljima te potkrijepila fotografijama 

školskih radionica i tribine o zdravlju, recitacijama i pjesmama 

koje su sadržajno govorile o prehrani i higijeni. 

Učenici su zanimljivom izvedbom i opremom bili pravo 

osvježenje na sajmu. Naime, zaštitni znak bile su jabuke pa 

je tako na majicama bila aplicirana rumena jabuka, koju su 

mame same ručno izradile, svaka za svoje dijete. Za originalnost 

očekuje priznanje svakoga učenika, a već su pozvani 

i na sljedeći sajam. (D. G.) 

VARAŽDINSKE TOPLICE Lektira u kazalištu 

Varaždinska županija počela je ostvarivati projekt 

Lektira u kazalištu kojim se učenike želi potaknuti na čitanje 

knjiga i posjećivanje kazališta. Projekt će se realizirati 

u suradnji s osnovnim i srednjim školama, čiji je osnivač 

Varaždinska županija. Hrvatsko narodno kazalište u 

Varaždinu svoje će predstave prilagoditi sadržajima obvezne 

školske lektire, dok će županija posredovati u organizaciji 

predstava te financirati prijevoz učenika. U sklopu 

projekta predviđeno je i edukativno razgledavanje kazališta, 

praćenje pokusa i upoznavanje s autorima predstave i 

glumcima. Varaždinska županija prva je u Hrvatskoj osmislila 

i pokrenula takav projekt te se nadaju kako će ovaj 

model preuzeti i ostale županije. Učenici Osnovne škole 

Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica uključili 

su se u taj projekt te su već pogledali Brezu, koju je 

hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivima 

pripovijetke Slavka Kolara, dok će u svibnju gledati 

Bijelog klauna, kojega je prema istoimenoj knjizi Damira 

Miloša režirao Ivica Šimić. 

ZADAR Stručni skup U organizaciji Agencije za 

odgoj i obrazovanje i Udruge učeničkih domova Hrvatske 

održan je 12. i 13. travnja u Zadru stručni skup o strateškom 

planiranju. Sudionici seminara bili su ravnatelji, stručni 

suradnici i odgojitelji. Sa skupinom ravnatelja radili su 

Oleg Đaković, 

Inga Seme- 

Stojnović i 

Suzana Hitrec. 

Realiziran je 

drugi modul iz 

programa usavršavanjaravnateljasrednjih 

škola i učeničkihdomova, 

koji je donjela Agencija za odgoj i obrazovanje. Cilj je 

toga modula ovladati novim, odabranim, aktualnim spoznajama 

vezanim uz suvremeno vođenje školske ustanove te 

praktična primjena novostečenih znanja. Realiziran je kroz 

predavanja i radionice u kojima su ravnatelji aktivno sudjelovali 

te kroz evaluaciju izrazili zadovoljstvo skupom te 

visokim ocjenama ocijenili kvalitetu sadržaja i voditeljice 

radionica. Skupina stručnih suradnika i odgojitelja radila je 

pod vodstvom Majde Fajdetić te voditeljica radionica Nade 

Antolčić, Ankice Domjanić, Miljenke Galić i Agate 

Smoljan. O strateškom se planiranju također raspravljalo 

na predavanjima i u radionicama. (S. H.) 

suradnici aktualno javljaju 

U 

Osnovnoj školi Ljudevita 

Modeca u Križevcima održan 

je seminar kineziologa 

i sportskih djelatnika. Skup su 

organizirali međunarodna mreža 

sportskih djelatnika Pokreta fokolara 

-Sportmeet i Udruga kineziologa 

Križevci, pod pokroviteljstvom 

grada Križevaca i Koprivničko-križevačke 

županije. Među 

47 sudionika bili su i sportski 

prvaci kao što je Branko Zorko, 

nastavnici tjelesne i zdravstvene 

kulture, odgojitelji u dječjim vrtićima, 

suci, treneri, odgovorni 

za sportske centre u Križevcima, 

Koprivnici, Bjelovaru, Našicama 

i Zagrebu. 

Svi su aktivno sudjelovali i surađivali 

na teoretsko praktičnom 

seminaru o igri, sportu i miru pod 

naslovom Edukacija socijalnih 

vještina kroz igru, a vodio ga je 

Austrijanac Alois Hechenberg, 

profesor pedagogije igre i animacije 

na fakultetima u Innsbrucku, 

Bolzanu i Luzernu, tvorac i promotor 

projekta Sports4Peace. On 

je među ostalim rekao da je sport 

kultura i život, teorija i praksa i 

zaželio da svi sudionici na kraju 

dana dobiju nove ideje i nove poticaje 

kako igru i sport proživljavati 

u cilju izgradnje mira i aktivnog 

građanstva. Nakon dugo godina 

sudjelovali smo na tako dinamičnom 

i živahnom seminaru, gdje su 

svi bili graditelji, govori su mnogi 

i zaključili da je to bilo iznad svakoga 

očekivanja. 

Alois Hechenberg predstavio 

je projekt Sport4peace, čiji je cilj 

odgoj za mir kroz igru i sport. U 

njemu se upotrebljava kocka koja 

se može napuhati i na čijih je šest 

stranica ispisano isto toliko pravila 

i stavova za učenje u zajednici. To 

su jasne i nedvosmislene formulacije, 

primjerice: Budi iskren sa 

sobom i s drugima, Svakome pristupaj 

s poštovanjem, Svi su važni 

ili Ne odustaj, čak ni kada je teško. 

- Ta smo pravila razvili u suradnji 

s mladima, a vrijede u sportu, 

igri, školi i u svakodnevnom životu. 

Kocka i pedagoški materijal su 

prevedeni na sedam jezika pa su 

već, osim u srednjoj Europi, dospjeli 

i u Indiju, Libanon, Sudan, 

KrIÆeVCI 

Brazil, Kanadu i druge izvaneuropske 

zemlje. I kod vas u Križevcima 

se već kocka na veliko, i to 

u Dječjem vrtiću Zraka sunca, u 

radionici pod vodstvom olimpijca 

Branka Zorka i informirao je Hechenberg. 

Dodao je da je projekt 

osobito učinkovit za individualni i 

društveni rast među osobama svih 

dobi koje prakticiraju sportsku aktivnost. 

Alois Hechenberg sudjelovao 

je i na plenarnom dijelu Pedagoških 

dana na temu Kako sportom 

i zajedništvom postati zdraviji. 

Govorio je o važnosti kretanja i 

igre u odgoju za cjelovitu ličnost 

djece i mladeži, dajući i poticaje 

za pozitivnu kulturu igre i kretanja 

u školi i odgoju općenito. - U 

središtu je uvijek čovjek sa svojim 

sposobnostima i potrebama. Pri 

tome ne treba zanemariti ulogu 

učitelja, odgajatelja i pedagoga. 

Pozitivna dispozicija odgovornoga 

pedagoga i učitelja je, pored 

kućnog odgoja, pretpostavka da 

djeca i mladi razviju pravilan stav 

prema igri i kretanju. Angažirani 

suradnici u školama i dječjim vrtićima 

trebaju za to odgovarajuće 

teoretsko i praktično znanje. Osim 

didaktičko-metodičkog znanja, od 

učitelja i odgajatelja se zahtijevaju 

i komunikativne sposobnosti, 

sposobnost uživljavanja, jasnoća 

u davanju uputa i strpljenje. Pedagog 

uvijek treba djelovati kao 

uzor. On je u pravom smislu te 

riječi pedagog ako i osobno uživa 

u igri i pokretu - zaključio je Hechenberg. 

Na kraju izlaganja spomenuo je 

i važnost pedagogije zajedništva i 

snage odnosa. - Smislena kultura 

igre i kretanja razvija se u klimi 

prihvaćanja svakog čovjeka, 

promatrajući ga kao vrijednog 

i podupirući pozitivno iskustvo 

učenja. Ako uspije suradnja i ako 

međusobni odnosi budu na radost, 

tada će se razviti živahno zajed- 


Seminar kineziologa 

jaStrebarSKo 

Povodom obilježavanja Dana hrvatske knjige 

najstarije vrtićke skupine Dječjeg vrtića Radost 

u Jastrebarskom posjetila je književnica Sonja 

Zubović, koja je predstavila svoju slikovnicu za djecu 

pod nazivom Kako se gleda abeceda i radove iz zbirke 

Pjesme o prirodi i društvu. Za većinu djece ovo je 

bio prvi susret s osobom koja piše i riše slikovnice pa 

je s nestrpljenjem očekivan. Kroz igru, pokret i ples 

književnica je pokazala kako valja čitati i doživjeti 

njezine stihove. Djeca su zamišljala kako oponašati 

slova, koje sve riječi mogu nastati od pojedinih slova 

i kako od tih riječi nastaju pjesme. Vidjela su da pjesme 

mogu biti o svemu, o tome što nas okružuje, a 

mogu biti i smiješne, ali i dati poruku, primjerice da 

je važno čuvati prirodu u kojoj živimo. 

Igra Kako voljeti pokazala je kako se voli sebe, prijatelje 

i grad. Prisjećanjem na vlastito djetinjstvo u 

Jastrebarskom gošća je naglasila da je važno čuvati 

svoj grad, jer je čist i miran i zato je lijepo živjet u njemu. 

Književnica je mališanima poručila da što više 

Osnovna škola 

Ljudevita Modeca 

Nakon dugo godina sudjelovali smo na 

dinamičnom i živahnom skupu, gdje su svi bili 

graditelji, govori su mnogi sudionici 

ništvo između učitelja, odgajatelja 

i učenika. Rad u paru, timski rad 

i međusobno uvažavanje i pomaganje 

te zajednički uspjeh, mogu 

postati duboko osobno iskustvo. 

Igra i kretanje sa svojim raznovrsnim 

metodama veliko su bogatstvo 

za odgojni rad.No, mogu 

se promatrati i kao individualne 

nadarenosti, koje se potencijalno 

nalaze u svakom čovjeku, ali se 

moraju potaknuti i naučiti. U središtu 

uvijek stoji čovjek sa svojim 

sposobnostima i potrebama, a pravila 

i ciljevi učenja su u drugom 

planu. Korištenje igara je svakako 

opravdano, a odgojna odgovornost 

velika. 

- Jedna je konkretna inicijativa 

pedagogija zajedništva proizišla 

iz duhovnosti Pokreta fokolara. 

Kategorije kao što su iskren dijalog, 

bratstvo, međusobno uvažavanje 

i poštovanje pri tome igraju 

veliku ulogu. Ovdje u Križevcima 

se taj oblik pedagogije primjenjuje 

u Dječjem vrtiću Zraka sunca i 

u nekim razredima Poljoprivredne 

škole. U suradnji s Učiteljskim 

fakultetom Sveučilišta u Zagrebu 

nudi se studentima mogućnost 

dvogodišnje specijalizacije pedagogije 

zajedništva i Agazzi metode 

- dodao je Hechenberg. 

Uslijedile su dvije radionice 

na temu Zajedništvo u pedagogiji 

- zdravlje međuljudskih odnosa. 

Održane su i dvije teoretske i 

praktične prezentacije o značenju 

pedagogije zajedništva (A. Gasparini) 

i o primjeni prosocijalnog i 

altruističkog odgoja u Dječjem vrtiću 

Zraka sunca (R. Bjeličić i V. 

Žuti). O iskustvu interdisciplinarnosti 

u Gospodarstvenoj školi u 

Križevcima govorila je Vlatka Raguž, 

a o rješavanju sukoba Zdenko 

Horvat. Radionice su završene 

pedagoško-didaktičkom igrom i 

porukom da se samo u zajedništvu 

može dostići cilj. 

Anna Lisa Gasparini 

Književnica u vrtiću 

Za većinu djece bio je to prvi susret 

s osobom koja piše i riše slikovnice 

Dječji vrtić Radost 

Veselje među 

najmlađima 

koriste slikovnice i čitaju knjige, jer se u njima krije 

mnogo radosti, mudrosti i znanja. U ime grada Jastrebarskoga, 

slikovnice Sonje Zubović vrtiću je uručio 

zamjenik gradonačelnika Zvonimir Novosel. 

U sjećanje na taj susret, djeca odgojne skupine Lavići, 

darovala su književnici svoju slikovnicu Strašni 

Vatroslav kao i drvo od neoblikovanoga materijala 

koje simbolizira ekološki vrtić Radost i dječju ekološku 

osviještenost. 

Marina Mavračić i Maja Pažulinec

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno mediji 

25 


U»IteLjI 

PISCI 

Stijepo 

MijoviÊ 

KoËan 

Stijepo Mijović Kočan (Gjurinići, Konavle, 

14. travnja 1940.) školovao se u rodnome 

selu, nà Grudi, u Dubrovniku i Zagrebu 

gdje je završio studij hrvatskoga jezika 

i južnoslavenskih (tada jugoslavenskih) 

književnostī i komparativne književnosti te 

magistrirao (o pjesništvu Milivoja Slavičeka) 

i doktorirao temom Josip Pupačić u 

književnosti i novinarstvu (istoimena knjiga, 

ŠN, 1998.). Predavao je u Osnovnoj školi 

Mala Subotica, Kemijskoj tehničkoj školi, 

nakon čega je urednik ove rubrike (kulture) 

u Školskim novinama, do 1979. od kada je, 

poslije teške prometne nesreće, invalidski 

umirovljen. Bio je honorarni predavač 

kolegija Teorija i praksa novinarskih 

vrsta i načina studentima novinarstva u 

Zagrebu. Objavio je tridesetak naslova 

knjiga, većinom pjesničkih, zastupljen je 

u antologijama, a pjesme mu se nalaze i u 

čitankama. Vanjski je suradnik HRT-a, kao 

scenarist i redatelj (tv-drama Baka Bijela te 

pedesetak dokumentarnih filmova). Član 

je Društva hrvatskih književnika te Društva 

hrvatskih filmskih redatelja. Živi u Zagrebu i 

u Konavlima. 

Opet 

Opet se oglašava grlac opet proljeće 

Opet je došlo preko noći još prekjučer je sniježilo 

Opet si se obradovao kao da te ne čekaju mučne vrućine 

Opet je prevladala razdraganost čim si čuo grlca 

Opet se javlja kraj naše terase uzleti na nju 

Opet ga eto tu - guguće obznanjujući čežnju za grlicom 

Opet odjednom zabuja život 

Opet propupa razbudi se ozvuči se sve 

I kolac u ogradi stane puštati žile i bubriti 

Piše u svojoj pjesmi tvoj pekinški prijatelj Ai Ćin 

Opet i krilatice i zujalice i zvonjelice pršte odasvuda 

Opet je Cvjetnica tvoja sjećanja odblude u djetinjstvo 

Opet se dakle glasa grlac - sedamdeseti put 

Opet pomišljaš koliko li će puta još i kakva će te zateći 

Da bubriš i tvrdneš i ti premda usporeno ili da… 

Opet odmičeš tmurne misli svijetao je dan nedjelja je 

Opet se diviš grlicama i grlcima koji tu u gradu 

U nepovoljnu okolišu ipak uspijevaju obstati 

Tu negdje u ovom parkiću pod neboderom u brezama 

U grmlju ili negdje pod krovovima gdje li već 

Opet su preživjeli zimu postali gradske ptice 

Kao i golubovi i kosovi i vrabci pa i vrane 

Opet su se prilagodili i evo im navjestitelja guguće opet 

I grgoće i grgolji još uvijek živimo i grlac i ja 

Opet je osvojio grlicu sav se uskomešao ništa bez nje 

Opet i ti - dok proljeće obasjava grad 

A sobu jutarnja svjetlost tebe nenadana radost - zoveš je 

Ljubavi čuješ li onoga grlca od lani evo nam ga opet 

Opet s grlicom dakako 

(Tko zna koji li je već to grlac koja li grlica koji li mi) 

Na Cvjetnicu 2010. 

Hvarski zapisi u kamenu 

Na izložbi upriličenoj u 

AGM art point centru 

u Gundulićevoj ulici u 

Zagrebu s osam radova u kamenu 

pod zajedničkim naslovom 

Hvarski zapisi predstavila se 

akademska kiparica Maja Krstić-Lukač. 

Izložba je otvorena 

26. travnja, a posjetitelji će je 

moći razgledati sve do 28. svibnja. 

Maja Krstić-Lukač rođena 

je 27. ožujka 1954. u Splitu. 

Završila je Školu primijenjene 

umjetnosti u Zagrebu, a 1979. 

diplomirala kiparstvo na Akademiji 

likovnih umjetnosti u 

Zagrebu, u klasi prof. Janeša. 

Radi skulpture, malu plastiku, 

ilustracije, scenografije za muzeje. 

Od 1993. radi kao profesorica 

na kiparskom odjelu 

Škole primijenjene umjetnosti i 

dizajna. Do sada je izlagala na 

četrdesetak izložbi u Hrvatskoj 

i inozemstvu i šest samostalnih 

izložbi. 1994. na izložbi FI- 

DEM-a dobila otkupnu nagradu 

British Museuma iz Londona. 

Od 2008. ravnateljica Škole primijenjene 

umjetnosti i dizajna u 

Zagrebu. 

“Crtež je uvijek prva ideja, 

zabilježba koju pokreće aktivna 

snaga misli. Ako je riječ izre- 

Zavala 

IZLoŽbe 

čena ili napisana misao, crta 

je označeni smisao u prostoru. 

Odabir kamene ploče za promišljanje 

crtom, ništa neobično 

unutar dviju dimenzija - ravnina. 

Ravninu autorica vidi kao površinu, 

područje, polje ili stranu. 

Najčešće kao uleknuće u plohi. 

To je svojstvo lika u uleknutom 

reljefu, jedinice čiji se crtež 

mijenja u prostoru svjetlom. U 

aktualnom materijalu Majine su 

napete plohe zatvorene u sebi i 

poput ureza na ljepenki nose karakter 

matrice nove ortografije 

planova gradova i naselja. Geometričnost 

katastarskih parcela 

ili urbanih tlocrta umjetnici je 

predtekst gradnje na asimetričnim 

razdjelnicama: dominantni 

dio organizira oštrim urezima 

tvrdih linija vadeći dio mase 

kazetiranog oblika. Iz ovoga 

središnjeg lika razvijaju se linije 

koje poput granica zatvaraju 

mekim i tvrdim rubovima 

slojevitost nejednakih oštrih i 

blagih preklapanja likova. Od 

ploče do ploče autorica propituje 

mogućnosti novih linearnih 

intervencija. Svaki njezin reljef 

dekodira postojeće slojeve 

i planove tlocrta, preoblikujući 

istovremeno matricu promje- 

N a j a v l j u j e m o . . . 

Vladimir Nazor: „Mali 

Štefek s Medveščaka“ 

Nedjelja , 9. svibnja 2010. u 13,15 sati 

Dramatizacija Ratko Bijelčić 

Režija Stephanie Jamnicky 

Urednica Nives Madunić Barišić 

Radnja ove pripovijesti smještena je u Zagrebu tridesetih 

godina i mješavina je socijalne i psihološke drame s fanta- 

Maja Krstić-Lukač 

RADIOIGRA ZA DjEcU VAM DARUjE KUTIć POEZIjE: 

Vjekoslav Majer: Stari Zagreb 

Redatelj Darko Tralić 

nom orijentacije polja u sukobu 

s pozadinom koja se projektira 

na nas kao ekran s kadrovima 

koji se kreću“ - zapisao je u 

katalogu izložbe profesor Emil 

Robert Tanay. (ir) 

Hr 

Maja Krstić-Lukač 

Radioigra za djecu 

stičnim motivima i melodramskim finalom. Motiv slijepca 

koji na leđima nosi dijete i koji na kraju progleda, jer dijete 

prestane osjećati kao teret, kaže Nazor, stari je mediteranski 

mit. Ovaj motiv Nazora je očigledno dugo progonio ne 

samo u književnom nego i u intimnom smislu, pa se njim 

bavio i u pripovijetki Legenda o Svetom Hristoforu, gdje 

ga je obradio literarno i vjerski nadahnuto te dugim pasažima 

opisa rubnih dijelova tadašnjeg grada u kojima stanuje 

bijeda i nesreća. Pripovijetka Mali Štefek s Medveščaka 

ispresijecana je opisima rubnih dijelova tadašnjeg grada u 

kojima stanuje bijeda i nesreća. 

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR 

talk; http://www.hrt.hr 

Hvar 

Ivan Dolac

26 


Otvoreni pristup časopisima 

http://hrcak.srce.hr 

U ovoj je rubrici, nadamo se, vidljiva 

naša sklonost web-stranicama 

i portalima koji mogu biti kvalitetna 

podrška i pomoć u poučavanju i 

učenju. Jedno od takvih internetskih 

mjesta je i Hrčak, portal znanstvenih 

časopisa Republike Hrvatske. 

Portal je izrađen i radi uz potporu 

Ministarstva znanosti, obrazovanja 

i športa, održava se i razvija u 

Srcu, a glavni mu je cilj učiniti dostupnim 

sadržaj i priloge naše tekuće 

znanstvene periodike, dotično 

znanstvenih i stručnih časopisa koji 

nude otvoreni pristup (open acce- 

Web 

ss) svojim radovima (ili barem bibliografskim 

podatcima i sažetcima 

objavljenih radova). 

Na portalu je sada 208 naslova 

časopisa različite učestalosti izlaženja 

i opsega, a iz šest područja 

(prirodoslovlje, tehničke znanosti, 

biomedicina i zdravstvo, biotehničke 

znanosti, društvene znanosti i 

humanističke znanosti.) Već i jednostavnim 

pretraživanjem ovdje se 

lako dođe do članaka koji mogu biti 

korisni za svladavanje sadržaja većine 

nastavnih predmeta/kolegija, 

jednako kao i za stručno usavršavanje 

nastavnika. 

(A. J.) 

UsKORO U KONcERTNOj DVORANI LIsINsKI 

Simfonijska bajka 

za djecu 

Utorak, 11. svibnja u 10 

sati, u Koncertnoj dvorani 

Vatroslava Lisinskog 

Zagrebačka filharmonija izvest 

će simfonijska priča za djecu na 

tekst i glazbu Sergeja Prokofjeva 

Peća i vuk. Dirigent je Dinko Appelt, 

a pripovjedač Dražen Čuček. 

Simfonijska bajka Peća i vuk djelo 

je koje je ruski skladatelj Sergej 

Prokofjev namijenio djeci. Djelo je 

posebice vrijedno izvoditi za mladu 

publiku, za njihove prve susrete s 

orkestralnom glazbom i glazbalima 

simfonijskog orkestra. Priča 

je duhovita i zanimljiva, a poruka 

koju nosi pozitivan je odnos prema 

sredini u kojoj živimo, prijateljstvu, 

snalaženju u prirodi, zaštiti prirode i 

životinja. Glavni lik priče je dječak 

Peća koji predstavljaju gudači i cijeli 

orkestar, a njegove prijatelje pojedini 

instrument: patku-oboa, lovcetrublje, 

vuka-4 roga, djedicu-fagot 

a mačka-klarinet. Sve likove priče 

slijede slike na velikom platnima. 

Koncertu će nazočiti 1200 djece iz 

vrtića i nižih razreda osnovnih škola 

Zagreba i ostalih mjesta i gradova 

Hrvatske: Krka, Cresa, Korenice, 

Rijeke, Samobora , Vel. Gorice, 

Senja, Zlatar Bistrice, Vrbovskog, 

a posebna je zanimljivost da će 

koncertu nazočiti dvoje učenika s 

otoka Lastova, jedini učenici prvog 

razreda osnovne škole na tom otoku, 

za koje je dolazak, zbog skupog 

prijevoza, pomogla Dubrovačka županija, 

a ulaz na koncert, za njih je, 

naravno, besplatan. (ri) 

S prošlogodišnje izvedbe simfonijske bajke Peća i vuk 

aktualno mediji 

Već šestu godinu zaredom 

održavaju se Dani 

glazbe kao sastavni 

dio školskih programa i redovne 

programske aktivnosti 

Hrvatske glazbene mladeži. 

Ovogodišnji projekt održan je 

22. i 23. travnja. Prvoga dana 

održana je jedna predstava u 

11 sati za učenike viših razreda 

osnovne škole koji su došli 

u velikom broju i ispunili potpuno 

veliku koncertnu dvoranu 

od 1800 mjesta. Tu uključujemo 

i roditelje, bake i djedove 

koji su doveli svoju djecu na 

ovaj jedinstveni multimedijalni 

glazbeni događaj u izvedbi 

orkestra Zagrebačke filharmonije. 

Treba istaknuti da je već 

petu godinu na Danima glazbe, 

filharmonijskim orkestrom na 

svim izvedbama dirigirao maestro 

Dinko Appelt, glazbenik 

mlađe generacije koji je postigao 

značajne uspjehe u karijeri. 

Scenarij i režija djelo su Ive 

Srnec, koreografiju je osmislio 

Svebor Sečak, dugogodišnji 

prvak Baleta HNK u Zagrebu, 

plesačica je bila Tamara Masnjak 

koja je izvanredno otplesala 

Šeherezadin ples. 

KaZaLIŠte 

GLaZba 

Nikolaj Rimski-Korsakov bio 

je član grupe Petorica koja je 

zagovarala nacionalni smjer u 

glazbi i stvorila osebujan „ruski“ 

glazbeni izraz. No, i njega 

su, kao i neke druge skladatelje, 

na primjer Mozarta, privukli 

orijentalni zvuci, pa je godine 

1888. skladao Simfonijsku suitu 

Šeherezadu op. 35. Nadahnule 

su ga egzotične arapske priče 

Tisuću i jedna noć. Skladba ima 

četiri stavka koji su naslovljeni 

prema naslovima priča. More i 

Sindbadova lađa, Fantastična 

pripovijest o careviću Kalenderu, 

Carević i carevna, Svečanost 

u Bagdadu i brodolom. 

Posljednja dva stavka vode 

sretnom kraju skladbe: Šeherezada 

je pričama oplemenila 

bezdušnog sultana, pred kojim 

su drhtale sve djevojke. Trijumfira 

njihova međusobna ljubav, 

što je videoprojekcijom lijepo 

prikazano. 

Orijentalnu glazbu, ples i 

glumu mnogi će pamtiti. Osobito 

oni koji su stigli autobusima 

iz mjesta izvan Zagreba. 

A doputovali su iz Bregane, 

Samobora, Bizovca, Rijeke, 

Valpova, Slavonskog Broda, 

Osijeka, Kloštar Ivanića, Vr- 


Dobra komedija na 

lošem hrvatskom 

Peter Schaffer, Crna komedija u redateljstvu 

Nine Kleflin, Kazalište Komedija, 

Zagreb, 2010. 

Peter Schaffer (1926.) slavni engleski komediograf 

i scenarist (Amadeus) svoju 

Crnu komediju gradi na okrenutosti (inverziji) 

svjetla i mraka: kada je (u početku predstave 

i povremeno kasnije) na pozornici svjetlo 

- gledatelji ne vide ništa, samo čuju glumce, a 

kada je mrak (kratki spoj u zgradi) na glumištu 

je sve osvijetljeno i vidljivo. Eto, dakle, prigode 

da se radnja zaplete: mladi kipar sa svojom 

zaručnicom očekuje bogatoga kupca svojih apstraktnih 

kipova, a da se ne bi vidjelo u kakvoj 

oskudici živi - nakratko posudi namještaj od 

svojega susjeda, snoba i homića, koji je u njega 

zaljubljen. Tu je i njegova susjeda usidjelica, 

zaručničin tata, električar koji je došao popraviti 

kvar, kiparova bivša djevojka te konačno 

kupac kipova. Nižu se smiješne prigode (dvije 

djevojke, bivša i sadašnja, u istom zamračenom 

prostoru, itd.) 

Začudo, pisac ne razvija toliko komediju zabune, 

koliko ustraje na komediji karaktera. Međutim, 

redateljica (Nina Kleflin) ni jednu od te 

dvije sastavnice ovoga komada nije posve iskoristila 

- karakteri su zapravo zapostavljeni, a 

upravo su oni i ljudske osobine uopće ono ovdje 

najvrjednije. Mladi kipar (solidni Roland Žlabur) 

neodređeni je slabić bez stava, zaručnica je 

tipična pohlepna plavuša (vrlo dobro odabrana 

Mila Elegović), ranija zaručnica je intelektualno 

i inače superiorna (dobra Nina Kaić), usidjelica 

je stereotip osamljenice i pijanice (uvijek glumački 

zanimljiva, no ponešto prejeftino postavljena 

Dubravka Ostojić), zaručničin tata (časnik) 

tip je izvana kruta slabića (prenaglašeni Željko 

Duvnjak), onaj snob i homić (odlični Dražen 

Čečuk) napisan je prije pola stoljeća kada su 

takvi tipovi bili za ismijavanje i ruglo (što su i 

danas, ali ne smije se više tako s njima, na vlasti 

su!), električar, Nijemac u Londonu, intelektualac 

i znalac umjetnosti (izvrsno odmjereni Vid 

Balog) određen je satirički, a najbolje je, i redateljski 

i glumački, postavljen posve epizodan 

lik, bogati kupac (dojmljivi Nedim Prohić). 

I pozornica, iako nalik skladištu (Osman Arslanagić), 

i svjetlo koje ima „glavnu“ ulogu, 

osobito u poluosvjetljenjima „američke noći“ 

(Aleksandar Mondecar), i odjeća koja je osmišljena 

(Doris Kristić) i nezamjetna glazba (Robert 

Torre) - sve je to vrlo profesionalno, osim 

jezika! S njim se postupalo diletantski: i kad je 

riječ o prijevodu i kad je riječ o izgovoru pojedinih 

glumaca - čitava je predstava je artikulacijski 

katastrofalno zbrljana. Na hrvatskim 

pozornicama o svemu brinu, osim o jeziku - od 

kojega žive. 

U sažetku: za srednjoškolce dobar primjer 

suvremene komedije, ali na posve lošem hrvatskom. 

Stijepo Mijović Kočan 

Održan Tjedan glazbe za 

djecu i mladež 

Multimedijalni spektakl 

Tamara Masnjak izvanredno je 

otplesala Šeherezadin ples. 

bovca, Svetog Ivana Zelina, 

Brestovca Orehovečkog (Zagorje), 

Pakraca i, naravno, iz 

Zagreba sa šest škola - od petog 

do osmog razreda. To su 

brojni đaci, koji su bili zahvalna 

publika. Bilo je i onih koji 

su taj dan spojili s obilaskom 

i razgledavanjem metropole. 

Svima će njima, vjerujemo, 

ostati u sjećanju ovaj zanimljivi 

glazbeni događaj. 

Milica Jović

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno mediji 

27 


Hrvatski iseljenički zbornik 

2010., 

Urednica Vesna Kukavica, 

Hrvatska matica 

iseljenika, 

Zagreb 2009. 

Ljetopis Hrvatske 

matice iseljenika 

serijska je publikacijamnogostruke 

namjene 

koja analitički 

prati društvenu 

i kulturnu zbilju 

hrvatskoga naroda 

u domovini i 

iseljeništvu 

Mile Mudrovčić 

Ličanin ispod kore 

Vlastita naklada 

Zagreb, 2010. 

Mudrovčićeve 

priče stvaraju 

privid kao da 

u zimskoj noći 

sjedimo uz 

ognjište u nekom 

zabačenom 

ličkom selu i 

slušamo priče 

nekog starca 

KNjIGe 

Iseljeništvo u svjetlu 

eurointegracija 

Prema nedavnoj procjeni bečkog 

Instituta za migracije, 

iz Hrvatske godišnje odlazi 

oko osam i pol tisuća ljudi na globalno 

svjetsko tržište radne snage. 

Mnogi od njih se možda nikada 

više ne će vratiti u Hrvatsku, neki 

će, moguće, i zaboraviti svoju matičnu 

domovinu, ali mnogi od njih 

će, na ovaj ili onaj način, trajno 

ostati vezani uz maticu zemlju. 

Hrvatska tim ljudima, ako ih već 

ne može zadržati, duguje barem 

duhovnu i kulturnu skrb. Jedan od 

oblika te skrbi koji povezuje iseljeničku 

i domovinsku Hrvatsku 

jest Hrvatski iseljenički zbornik, 

ljetopis Hrvatske matice iseljenika, 

serijska publikacija mnogostruke 

namjene koja analitički 

prati društvenu i kulturnu zbilju 

hrvatskoga naroda u domovini i 

iseljeništvu. 

Hrvatski iseljenički zbornik 

2010. u osam tematskih cjelina 

na 392 stranice donosi 38 priloga, 

čiji nam autori dolaze iz tridesetak 

zemalja svijeta. Tematska cjelina 

Znaci vremena sadrži članke koji 

se fokusiraju na temu Hrvatske i 

hrvatskog iseljeništva u kontekstu 

europskih integracija. Zajedničko 

je svim tim člancima da u 

kontekstu približavanja Hrvatske 

EU na te procese ne gledaju kao 

na asimilaciju ili pak getoiziranje, 

nego u tome u prvom redu sklad 

različitosti. 

Druga tematska cjelina Baština 

donosi tekstove o uglednim Hrvatima 

koji su se afirmirali u Europi 

i zauzimaju značajno mjesto u europskoj 

uljudbi, a treća tematska 

cjelina Mostovi donosi priloge o 

Slike i prilike iz 

stvarnog života 

Nakon prve knjige (Priče ispod 

didove brčine, K. Krešimir, 

2001.) u kojoj nadahnuto 

govori o ruralnoj sredini 

iz koje je potekao, Mudrovčić se 

opet vraća svom rodnom kraju, u 

svoje djetinjstvo i ponovo prikazuje 

jedan svijet koji polako, ali neumitno 

nestaje. U šesnaest kratkih 

priča-crtica oslikava se pitoreskni 

krajolik u podnožju Velebita i uz 

obale bistre Like, oslikava se selo 

Ribnik, realno, s izvjesnom notom 

sentimenta. Autor se u kratkom 

predgovoru naslovljenom Ispod 

Velebita izravno obraća čitatelju: 

„ ... sve što sam napisa gola 

je golcata istina... (i) nema ništa 

jače i lipše od knjige koju si ispisa 

na vlastitoj koži...“ 

Tako govori ovaj zagrebački 

profesor hrvatskog i njemačkog 

jezika i ravnatelj 

osnovne škole, ujedno otkrivajući 

svoje korijene, jezik kojim je progovorio 

i niže sljedeće crtice: Naš 

Velebit, Na bunaru, U kotlu, Antina 

otkaza, Financ, Lovac, Naš 

Mate, Perišine tuke, Popletići, 

Štuka iz Nikodžine bare, Didova 

tabakera, Rakari, Siledžije, Utrka, 

Što sve može tehnika i Promine. 

To su mahom kratki tekstovi 

ispričani u prvom licu, a sve što se 

događa uglavnom je viđeno kroz 

gospodarskim dosezima poduzetnika 

našega podrijetla diljem 

svijeta, kao što je, primjerice, 

obitelj Lukšić (Luksic) u Čileu, a 

zanimljiv je i članak o tradicijskoj 

kulturi kanadskih Hrvata. Prilozi 

u tematskoj cjelini Kroatistički 

obzori tematiziraju hrvatski jezik 

i književnost u Europi, s posebnim 

osvrtom na nakladništvo hrvatskih 

manjina i nove tendencije 

u gradišćanskohrvatskoj literaturi. 

Tematska cjelina Povjesnica donosi 

priloge o počecima hrvatske 

samostalnosti i suvremene hrvatske 

države s početka devedesetih 

kao i o traganju ili pak naporima 

za očuvanjem nacionalne samobitnosti 

i identiteta u migracijskim 

procesima tijekom proteklih vremena. 

Tematska cjelina Znanost 

upoznaje nas s dosezima hrvatske 

pameti u svijetu, a među prilozima 

posebno izdvajamo razgovor 

sa svjetski poznatim fizičarom 

Davorom Paunom. Na kraju tematska 

cjelina Duhovnost donosi 

prilog o hrvatskim svecima i blaženicima 

te o povijesti hrvatskih 

franjevaca u Americi i Kanadi, a u 

rubrici Nove knjige na kraju Zbornika 

objavljeni su osvrti na neka 

relevantna izdanja o temi hrvatskog 

iseljeništva. 

Sve u svemu, još jedno vrijedno 

izdanje u nizu Matičinih iseljeničkih 

ljetopisa koje svjedoči o 

trajnoj prisutnosti Hrvata u svijetu 

i nemalim tragovima koje u različitim 

područjima ljudske djelatnosti 

za sobom ostavljaju, ali i o 

njihovoj trajnoj svijesti o pripadnosti 

hrvatskim korijenima. 

Ivna Dorić 

vizuru dječaka. Jedino je crtica 

Naš Mate ispričana iz perspektive 

odraslog čovjeka. U njoj, naime, 

autor govori o svom ocu, osebujnoj 

i snažnoj ličnosti, o čovjeku 

moralnu i nadasve domoljubno 

nastrojenom koji je svoj pakao 

prošao nakon Drugoga svjetskog 

rata u vrijeme komunizma. Mudrovčićevi 

likovi ponekad znaju 

biti nabusiti i prgavi i djelovati 

kao obiteljski nasilnici, mada to u 

biti nisu. 

Velebit je Mudrovčićeva i ljubav 

i inspiracija. Sve se odvija u 

sjeni te mitske planine. U svojim 

njedrima krije neviđene ljepote, 

ali i opasnosti. Nepredvidiv je kao 

i pojedini ljudi vezani uz njega. 

Mudrovčićeve priče su toliko 

jednostavne da se dobiva privid 

kao da u zimskoj noći sjedimo u 

toploj sobi uz ognjište u nekom 

zabačenom ličkom selu i slušamo 

pričljivog starca kako šušljeta bezubim 

ustima iz kojih se toče riječi 

blistave poput kapljica bistre 

vode što pršte niz nevelik slap. Te 

su crtice puno životnije, bliskije 

stvarnom životu od crtica poznatih 

ličkih autora takve proze Budisavljevića, 

Turića i Draženovića, tim 

više što su ispričane autohtonim 

govorom autorova rodnog sela. 

Jure Karakaš 

ČaSoPISI 

Metodika 

Časopis za teoriju 

i praksu metodika 

u predškolskom 

odgoju, školskoj 

i visokoškolskoj 

izobrazbi 

broj 19., vol. 10, 2/2009. 

Metodika kao znanost sve donedavno 

u Hrvatskoj nije bila 

uvrštena u službeni znanstveni sustav 

koji utvrđuje Pravilnik o znanstvenim 

i umjetničkim područjima, 

poljima i granama, a sada je to pitanje 

riješio novi Pravilnik koji je donijelo 

Nacionalno vijeće za znanost u 

rujnu prošle godine. Što to znači za 

društvenu i stručnu etabliranost metodike 

i njezin znanstveni legitimitet, 

objašnjava dr. Ante Bežen, glavni 

urednik Metodike u uvodniku u najnovijem 

broju toga časopisa. 

Usto, časopis donosi i nove stručne 

i znanstvene prinose promišljanju 

metodika pojedinih predmeta. 

Tako Vesna Bilić u svome članku 

istražuje utjecaj tjelesnog i emocionalnog 

zlostavljanja u obitelji na 

uspjeh učenika iz hrvatskoga jezika. 

Spomenka Bogdanić i Ivana Cindrić 

pišu o podizanju svjesnosti studenata 

o nekim kulturnim i jezičnim 

stereotipima učenjem stranog jezika 

u višem i visokom obrazovanju. Ružica 

Vuk i Biljana Vranković analiziraju 

postignuća učenika osmih razreda 

iz geografije u školskoj godini 

2007./2008. te mišljenja i stavove 

profesora geografije osnovnih škola 

o poučavanju geografskih vještina 

u osnovnoj školi. Vladimir Findak 

objašnjava kineziološku paradigmu 

kurikula tjelesnog i zdravstvenog 

odgojno-obrazovnog područja, Gregor 

Jurak, Janko Strel i Marjeta Kovač 

pišu o sportskim aktivnostima i 

obrascima životnog stila slovenske 

djece i mladeži za vrijeme školskih 

praznika.(ir) 

PouËak 

Časopis za metodiku i 

nastavu matematike 

broj 41., Zagreb, ožujak 

2010. 

Linearna veza u nastavi matematike 

- naslov je prvoga priloga u 

ožujskom broju časopisa Poučak, u 

kojemu autor Ivica Gusić (Fakultet 

kemijskog inženjerstva i tehnologije, 

Zagreb) podrobnije razmatra egzaktne 

linearne veze, približne linearne 

veze i veze u kojima je brzina linear- 

na. Tvrtko Tadić (Matematički odjel 

PMF-a, Zagreb) u članku Stanovništvo 

Zagreba i kvadratna funkcija 

statistički modelira populaciju šireg 

područja Zagreba pomoću polinomijalne 

regresije. Časopis donosi i 

članak Johana Gielisa, belgijskog 

botaničara sa Sveučilišta u Nijmegenu, 

koji raspravlja o geometriji 

univerzalnih prirodnih oblika. 

U tematskoj cjelini Iz nastavne 

prakse Nikol Radović, Petar Mladinić 

i Renata Svedrec objavljuju treći 

nastavak članka o ravninskim krivuljama 

i Sketchpadu. Ljiljana Arambašić 

i Vesna Seuček u svome članku 

bave se neprekidnim funkcijama, 

a Milana Vuković i Mladen Vuković 

raspravljaju o skupovima u nastavi 

matematike u osnovnim i srednjim 

školama u Hrvatskoj. Vrednovanje i 

ocjenjivanje vrlo je osjetljiva i uvijek 

aktualna tema u učenju i poučavanju 

matematike. Eva Špalj u svome 

članku prikazuje detaljno razrađenu 

metodu kriterijskog ocjenjivanja 

koje se provodi, primjerice, u programu 

Međunarodne mature. Na 

kraju Alija Muminagić, iz Danske, 

predstavlja danski časopis Matematik 

Magasinet namijenjen gimnazijskim 

profesorima matematike kao 

i grupu Con Amore Problemgruppe 

okupljenu oko toga časopisa.(ir) 

ABc tehnike 

Časopis Hrvatske 

zajednice tehničke 

kulture 

godina LIV., broj 534., 

travanj 2010. 

Mala, ali znakovita vjestica na 

drugoj stranici omota naznačuje 

i temeljnu orijentaciju ovoga 

časopisa s dugom tradicijom - popularizaciju 

tehničke kulture među 

mladima. Idealna predstavnik te 

mlade generacije jest i Damjan 

Tonković, učenik petoga razreda 

Osnovne škole Dubovac u Karlovcu, 

koji je predstavljen tek s nekoliko redaka 

i fotografijom, a zasluživao bi 

daleko više. NASA je objavila dosada 

neviđene fotografije Plutona koje 

su načinjene pomoću svemirskoga 

teleskopa Hubble. O kakvim se fotografijama 

radi i kakve nam nove 

spoznaje o svemiru donose, čitatelj 

će moći saznati više u rubrici Astronomija. 

U Maloj školi programiranja 

učimo kako se izrađuje program koji 

će prema jednadžbi čunjosječnice 

(tj. krivulja drugoga stupnja), za različite 

ekscentricitete, crtati pripadajuće 

im krivulje. U rubrici Elektronika 

nastavlja se razmatranje o mogućoj 

uporabi starih uređaja: ovaj put 

autor Vladimir Mitrović pozabavio 

se satelitskim prijamnicima. Malo 

fizike kroz igru nudi Željko Medvešek 

objašnjavajući tlak, a isti autor 

potrudio se da objasni i kako koči 

bicikl. Maketari i modelari saznat 

će kako se od drva može napraviti 

katamaran te jedrilica za najmlađe 

modelare (autor Bojan Zvonarević). 

Marko Kobas objašnjava kruženje 

energije u prirodi, a u rubrici Izumi 

koji su promijenili svijet predstavljeni 

su umjetni Zemljini sateliti.(ir)

28 


PrIje 150 GODINA 

Čudnovata snaga dječje pameti 

Ako promislimo, s kojom izvanrednom hitrinom diete 

napreduje u naučanju svoga materinskoga ili koga tudjega 

jezika, kako tolike hiljade i hiljade riečih zapamti bez 

osobitoga napora, tako rekuć šale sigrajuć se; to već iz 

toga vidimo čudnovatu snagu dječjega pametovanja. U 

kasnijoj dobi života suzbiju ovu duševnu snagu druge, i 

zato je nuždno, da osobito učitelj obzira se na to svojstvo 

dječje naravi, da se njime obzirno koristi, i da naučava 

diete mnogo toga, što si ono kao diete rado i lahko prisvoji, 

dočim to, kad odraste, težkom mukom i naporom 

jedva jedvice postigne. Biblička povjestnica, naravna 

povjestnica i prirodoslovje, zemljopis, i svietska povjestnica, 

mehanika, ista matematika, sve su to predmeti, 

kojimi se i pučki učitelj u najnižjoj seoskoj učionici koristiti 

može, da valjano razvije duševne sile svojih učenikah, 

ako je on samo muž na svome mjestu, pak znade, 

šta, kako i na koji način valja predavati iste predmete 

djeci. (M. Stojanović) 

Napredak 

Br. 15 / 1. svibnja 1860. 


Odlikovanje J. Kempfu 

Gradsko je zastupstvo sl. i kr. Grada Požege u svojoj sjednici 

od 21. ožujka o. g. na krasno obrazloženje gradonačelnika 

dra Ede Kürschnera jednoglasno izabralo ravn. učitelja 

u Požegi Julija Kempfa svojim „počasnim gradjaninom“ i to 

u znak priznanja za prekrasnu monografiju grada Požege i 

okoline, koju je Kempf kao haran sin svomu rodnom gradu 

u čast tako lijepo napisao, da je sva hrvatska štampa o tom 

djelu izrekla svoje osobito priznanje. Čestitamo od srca! Časno 

u istinu po naš stalež. 

Škola 

Br. 5 / svibanj 1910. 

Psihološki laboratorij uz 

učiteljsku školu 

Uz državnu učiteljsku školu u Budimpešti osnovan je psihološki 

labortorij, u kom učiteljski pripravnici zajedno sa 

svojim profesorom pedagogije čine eksperimente s djecom 

i sa svojim sudrugovima. Taj je laboratorij uredio L. Nagy 

s dr. P. Ranschburgom, odličnim psihološkim naučenjakom 

i upraviteljem psihološkoga laboratorija u sveučilištu. Od 

sveučilišnoga laboratorija razlikuje se onaj uz učiteljsku 

školu tim, što ima samo ona sredstva i aparate, koji su od 

prijeke potrebe za ispitivanje djece. 

Napredak 

Br. 5 / svibanj 1910. 

Odgoj japanske mladeži 

Djeca su najveći i najveseliji živalj japanske ulice. 

Trčkaraju širom cijele ulice izmišljajući i izvodeći najoriginalnije 

igre, ali im ne pada na um ugibati se odraslima. Japanske 

dječje igre i igračke podale bi zahvalan studij. (...) 

Dijete japansko se uzgaja u najvećem zaptu; čim počne razumijevati, 

odmah počinje poznavati svoje dužnosti; postupno 

se pripravlja na ispunjavanje njihovo i vrši ih onda kao 

nešto posve prirodna, rado i bez oklijevanja. I u porodici i u 

školi usađuje mu se smisao za dužnost, požrtvovnost za domovinu 

i za vrijednost života, pa neograničeno poštovanje i 

ljubav k roditeljima, braći, i želja, da pomaže bližnjima, koji 

su pali u bijedu. 

Tako roditelji, tako škola vodi povjerenu im djecu k jednomu 

cilju ne znajući pri tom za kaznu. Pedagogu ili samo 

prijatelju mladeži pruža se tu cijeli izvor dragocjenih poticaja 

i mnogo građe za razmišljanje. 

Hrvatski učiteljski dom 

Br. 10 / 20. svibnja 1910. 

iz proπlosti 

obLjetNICe 


Kako biti dobra kućanica? 

Priredila Štefka Batinić 

Svaka se 

djevojka 

trebala 

pravodobno 

uputiti u sve 

što bi trebala 

znati “umna 

i prava 

gospodarica” 

Davorin Trstenjak 

(1848.-1921.) 

U 

Knjižnici za mladež, 

nakladničkoj cjelini 

Hrvatskoga pedagoško-književnoga 

zbora, objavljena 

je 1880. godine knjižica 

Dobra kućanica, što ju 

je za žensku mladež napisao 

Davorin Trstenjak (1848.- 

1921.), tada ravnajući učitelj 

Više djevojačke škole u 

Karlovcu. Knjiga je do 1897. 

godine doživjela četiri izdanja, 

a svako je, prošireno i 

dopunjeno, tiskano u više tisuća 

primjeraka. Osim u Hrvatskoj 

i Slavoniji, knjiga je 

lijepo primljena i u Dalmaciji 

i Istri, a kraljevske zemaljske 

vlade Hrvatske te Bosne 

i Hercegovine preporučile su 

je u svojim pučkim školama i 

opetovnicama. Knjiga je prevedena 

na bugarski i slovenski 

jezik. 

Svaka djevojčica ima već 

za rana nastojati, da se u sve 

uputi, što treba, da zna umna 

i prava gospodarica. Ona 

se ima i sama trsiti, da bude 

danas sutra dobra i čestita 

gospodarica, da bude prava 

sreća svojoj kući; onda će ju 

poštovati svi u kući, i si dobri 

i čestiti ljudi, a voliti ju i sam 

Bog, piše u uvodu Trstenjak. 

Napisana jednostavnim i 

razumljivim jezikom, s obiljem 

praktičnih savjeta, knjiga 

je sa svakim novim izdanjem 

dotjerivana ne samo 

u sadržajno nego i grafički 

tako da je postala koristan 

pregledan priručnik u svakodnevnom 

životu seoskih i 

gradskih žena i ženske mladeži 

u Hrvatskoj krajem 19. 

stoljeća. Popularnosti knjige 

svakako su pridonijele i pozitivne 

kritike u ondašnjim 

tiskovinama. Ivan Filipović 

je tim povodom u Napretku 

1880. godine napisao: 

„Dobra kućanica“, napisana 

našim vrlim učiteljem 

Davorinom Trstenjakom, 

sadržaje u sebi sve momente 

domaćeg života. Tu se govori 

Sto godina škola u Kotoribi 

Osnovna škola u Kotoribi, jedna od najvećih škola u 

Međimurju, slavi ove godine sto godina svoga postojanja. 

Školska zgrada izgrađena je 1860. godine, dok je sama 

škola osnovana 1858. godine, kada je jedan učitelj obučavao 

249 učenika. Kotoriba je tada imala 2.633 stanovnika. U 

školskom arhivu sačuvan je opis školskog rada za 1884./85. 

školsku godinu, koji je napisao tadašnji učitelj Jožef Steinauer. 

Iste godine otvorena je u Kotoribi i “Općinska 

voćarska škola”. Već 1886. ta je škola imala 200 komada 

jednogodišnjih i 100 komada svogodišnjih jabuka, 100 komada 

jednogodišnjih i dvogodišnjih krušaka i 5000 komada 

dvogodišnjih dudova. God. 1893. nadograđen je I. kat na 

školskoj zgradi, a na inicijativu upravitelja škole Viktora 

Patakija 1912. godine uz školu su izgrađeni stanovi za 

učitelje. Iste godine otvoreno je u Kotoribi i zabavište za 

predškolsku djecu. 

Danas je to jedna od najvećih škola u Međimurju. U osam 

školskih učionica sada radi dvadesetak nastavnika sa gotovo 

sedam stotina učenika. 

Školske novine 

Br. 20 / 13. svibnja 1960. 

130 godina prvog izdanja Trstenjakova 

bestselera „Dobra kućanica“ 

o svem, kako zdrav i valjan 

stan ima biti uredjen; kako 

djecu uzgajati i školati valja; 

na što sve razumna domaćica 

kod kuhanja i pečenja 

kruha paziti mora; kako da 

se s kravimi i mljekarstvom 

baraće: kako da se red i čistoća 

u kući drži; kako da se 

goji živad; što i kako raditi 

valja u vrtu; kako da se postupa 

sa služinčadi i sa bolestnici: 

jednom riečju o svem, 

što u domaći život zasjeca, i 

što na brigu i upravu domaćice 

spada. A sve je to u liepu 

formu zaodjeveno, i pisano 

ne samo izpravnim jezikom, 

nego i takovim stilom, da se 

tom knjižicom prekrasno poučiti 

i za svoj život okoristiti 

može svako djevojče, koje 

je obću pučku školu valjano 

svršilo. Pisac je sve ono 

izbjegao, čemu bi se kakvoga 

višega predznanja trebalo, i 

izveo je cieli spis na temelju 

znanja obične pučke škole! 

Marija Jambrišak je u povodu 

drugog izdanja u Napretkovu 

prilogu Književnoj 

smotri 1886. napisala: Pročitala 

sam najbolja njemačka 

djela te vrsti, al mi je reći, da 

je Trstenjakova prama ovim 

pravo remek-djelo. Ja sam 

Naslovna stranica prvog 

izdanja Dobre kućanice 


spomenutu knjigu ne samo 

pročitala, već upravo proučila, 

pak mi ju je svakomu što 

toplije preporučiti. Ni jedna 

hrvatska kuća ne bi smjela 

biti bez te kućanice. Supruzi, 

kojim se žene slabo u gospodarstvu 

razumiju, neka ih 

tom knjigom nadare; majke 

neka nadare djevojčice svoje, 

da se već za rana upute u 

dužnosti valjane kućanice. 

Svojstva dobre kućanice, 

što ih Trstenjak nabraja i 

obrazlaže u prvom poglavlju 

knjige, odgovaraju mjestu i 

ulozi žene u društvu njegova 

doba. Svaka se djevojka 

trebala pravodobno uputiti 

u sve što bi trebala znati 

“umna i prava gospodarica”, 

jer “gdje su dobre gospodarice, 

tamo je sreće, tamo se 

nije bojati propasti.” 

Od žene, kućanice, traži 

se da bude radina - da čitav 

dan neumorno radi kao mrav 

i pčela, štedljiva - da revno 

čuva sav imetak i množi 

ga, čista - da pazi na osobnu 

higijenu i čistoću stana, 

odjeće i hrane, uredna - da 

joj je svaka stvar na svome 

mjestu, strpljiva - da se zna 

ophoditi sa slugama, djecom 

i bolesnicima, nabožna - da 

je čuvarica zakona Božjega, 

umiljata - da sa svakim čovjekom 

postupa milostivo, 

lijepo i blago te napredna - 

da uči i usavršava se dok je 

živa. 

Dobru kućanicu možemo 

smatrati pravim bestselerom. 

Bila je među najpopularnijim 

pučkim knjigama, ali i na popisu 

nagradnih knjiga koje su 

se dijelile učenicima na kraju 

školske godine. Njezin pandan 

- Dobar kućanik (1891.) 

– nije polučio ni približno 

takav uspjeh. Obje su knjige 

samo mali dio bogatoga 

opusa Davorina Trstenjaka, 

jednog od najplodnijih pedagoških 

i dječjih pisaca među 

hrvatskim učiteljima. 

Habilitacija dr. V. Poljaka 

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu habilitirao 

je za didaktiku i metodiku dr Vladimir Poljak, asistent 

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na osnovi radnje 

“Integracija nastave i raspored sati”. Radnju je prihvatilo 

Vijeće Filozofskog fakulteta na IV redovnoj sjednici 4. 

XII 1959. godine, a ocijenili su je: dr Zlatko Pregrad, dr Pero 

Šimleša i dr Predrag Vranicki. 

Habilitaciono predavanje pred Vijećem Filozofskog 

fakulteta održao je dr Vladimir Poljak 19. II 1960. 

Pedagoški rad 

Br. 3-4 / 1960. 

Doktorat o Vinku Beku 

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 31. oktobra 1959. 

Franjo Tonković, profesor u Zavodu za odgoj slijepe djece 

u Zagrebu, branio je svoju doktorsku disertaciju “Vinko Bek 

i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslaviji” 

pred Komisijom koju su sačinjavali: prof. dr. Slobodan 

Popović (kao predsjednik), docent dr Vladimir Grujić i docent 

dr Vojin Matić. 

Pedagoški rad 

Br. 3-4 / 1960.

oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. πkolski æivot nekoÊ 

29 


U književnim djelima, memoarskim i 

beletrističkim, česti su opisi doživljaja i 

scena iz školskog života. Da se makar 

dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, 

mogla bi to biti pozamašna i vrijedna 

antologija o školi kakva je nekoć bila 

i kako je individualno doživljavana. 

Poznavao sam čovjeka, koji nije umio 

da se okoristi naukom o sreći, kako 

ju je već toliko poganskih filozofa 

nauča[va]lo, a koju je Isus Krist s onako savršenom 

jednostavnošću izložio. Poznavao 

sam ga od malih nogu; išli smo zajedno i u 

školu. Točnije se moje sjećanje na nj počinje 

negdje u gimnaziji: Bio je suha, koščata 

lica tamne boje, tankih usana i malenih, crnih 

očiju vrlo nesigurna pogleda. Sveđer je 

žmirkao i sveđer kao da tražio nešta nemirnim 

pogledom tih svojih – neka Bog prosti! 

– zmijskih očiju. Nije nam bio mio drug; 

nitko, pa ni neki Pera, koji je s dobivenom 

milošću već treću godinu u istom razredu 

sjedio i rado se nama mlađima kao kaki 

skrbnik nametavao – ni on ga nije trpio blizu 

sebe. Bio je taj naš drug Marko opsjednut 

od zla duha nenavisti i eto odatle ono, po 

čem je on nama suprotivan bio. Taj zli duh 

gorčio je njemu svaki tren života u školi, u 

kući, na ulici – svagdje, ne dopuštajući mu 

ni časka, da osladi svoju dušu nepomućeno 

na kojem od obilja Božjih darova, što ih 

uman i čista srca čovjek nalazi u svakoj, a 

pogotovo u mladenačkoj dobi života svoga. 

Ako bi se desilo, te bi nas kojega njegovih 

saučenika kakvi god doživljaj razveselio, 

trebali ste samo da pogledate Marka, pa da 

vidite, kako mu zli duh kopa po srcu i truje 

krv; on bi grizao svoje tanke blijede usne 

i uzalud nastojao, da sakrije svoju muku; 

njegove sitne, crne oči čisto bi svjetlucale 

od grozničave nutarnje vatre, njegovo i 

onako žuto lice prevuklo bi se tamnom, na 

sivo-zelenkasto zanesenom bojom, kakvu 

je gdjekada vidjeti u ljudi, izmorenih dugim 

i teškim bolestima. 

Ja bih se mogao sjetiti više zgoda iz našega 

đačkoga života, gdje bi Marka strast 

nenavisti obladala do sljepila; iznijet ću 

samo dvije. 

I. 

Bio s nama u razredu i neki Mihovio, 

dječak dobar a vrlo siromašan. Imao 

taj Mihovio kuma, nekog veleuglednoga 

gospodina, a taj mu kum kupi jednom 

o Uskrsu novo odijelo i ogrtač. U našem je 

razredu malo njih bilo, koji su se mogli ponositi 

tako luksurioznim komadom odijela, 

kao što se – barem tada – u malom provincijalnom 

gradu ogrtač smatrao; svi smo mi 

dakle s nešta zavisti motrili našega Mihovila, 

kako se on u takovu odijelu pogospodio. 

Ali šta je naša zavist bila prama Markove 

strasti! On je najprije bacao na Mihovila 

oči natopljene bijesom, što ga je uzalud 

nastojao hinjenim nehajem sakriti; onda ga 

je obilazio iz daljine u velikim krugovima, 

pa dolazio sve bliže i napokon mu rukavom 

ogrtača uštinuo svom snagom svoje koščate 

ruke mišicu. 

- Baš je to za te! – reče on Mihovilu drvenim 

glasom, koji je od strasti drhtao i kao 

lomio se u grlu; - ti si siromah; nemaš kod 

kuće što da jedeš, pa što si se uzoholio! 

A drugi dan ulove Marka, kad je u predsoblju, 

gdje smo mi svoje gornje odijelo odlagali, 

štrcao Mihovilov ogrtač crnilom… 

Evo druge zgode: Bilo je to godine, kad je 

umro hrvatski rodoljub i pjesnik, Riječanin 

dr. Ivan Dežman. Profesor hrvatskoga jezika 

J. progovori nam tom zgodom nekoliko 

zanosnih riječi o dičnom pokojniku i dade 

nam domaću zadaću s temom: »Na grobu 

pjesnika i rodoljuba«. – Hrvatska knjiga 

nije tada bila s obzirom na broj tako bogata 

kao danas, ali radili su onda naši ponajbolji 

pjesnici i zanosni rodoljubi; »Vienac«, kojemu 

smo mi đaci s pravim čeznućem svaki 

novi broj iščekivali i s pietetom ga u ruke 

uzimali, baš je tada nekako stao da uređuje 

nezaboravni August Šenoa. Spominjem to 

stoga, da se vidi, s kakvom smo mi spremom 

i s kakvom pobudom od strane privatne 

svoje lektire mogli da izrađujemo 

rečeni zadatak. Među nama bio saučenik i 

neki Stjepan. (Navodim samo krsna imena, 

jer taj Stjepan živi eno i danas u Zagrebu, 

gdje ugledno mjesto u javnoj službi zaprema.) 

Taj naš saučenik, priznat ću, nije se 

baš Bog zna kako učio; kroz osam godina 

nije iznio ni jedne svjedodžbe s »odlikom« 

ali opet nije ni u kojoj imao ocjenu ispod 

»befriedigend« (što je u ondašnjim njemačkih 

školama negdašnje Vojne krajine značilo 

koliko današnji »dobar«). Stjepan se 

nije kod kuće puno učio školske stvari; sam 

bi govorio, da za svoj »befriedigend« treba 

samo da pažljivo prati predavanje profesorsko 

u školi. No zato nije Bog dao hrvatske 

knjige, što je on ne bi pročitao – a to mu 

je bez sumnje mnogo i pomagalo, te je bio 

priznat u našem razredu kao najvrsniji, što 

se tiče izrađivanja hrvatskih zadaća. 

Ako smo napete duše i s mladenačkom 

nestrpljivošću čekali svagda 

povratak hrvatskih zadaćnica, da 

vidimo sud profesora o našem u neku ruku 

samostalnom radu, to je taj put naša nestrpljivost 

dosegla valjda posljednje granice, 

kad je i deseti dan tekao, što predasmo radnje, 

a profesor opet bez zadaćnica u razred 

stupio. Mi dašto nijesmo znali pojmiti, da 

je on pored drugih posala imao tri razreda, 

za koje je valjalo zadaće ispravljati, a bilo 

je upravo o tom zadatku izradaka, koji su se 

protegnuli na pet i šest strana zadaćnice. Taj 

se put osobito svaki [od] nas trudio, da dokaže, 

kako su mu odjeknule u srcu zanosne 

riječi, kojima je naš profesor zaslužnoga 

rodoljuba veličao – svaki je čekao pohvalu 

ili barem priznanje za plemenita čuvstva i 

osjećaje, što su i u njegovu srcu mogle da 

mjesta nađu. 

Napokon – napokon uđe jednoga dana 

profesor s kupom modro oklopljenih zadaćnica 

u razred, a nama kucne od neizvjesne 

nade srce… Profesor sjedne na katedru 

i položi ruku na zadaćnice, pa ušuti. Osjećamo, 

sprema se nešta neobično. Tad će on 

progovoriti: 

- Veseli me vrlo, što ste baš ovu zadaću 

s velikom pomnjom i lijepo izradili… Ne 

mogu tajiti, da sam se naslađivao čitajući 

ovaj vaš sastavak. 

Na našim licima sjaji se slavna uzbuđenost, 

a profesor govori dalje: 

- Svi ste radili s očitom ljubavi, ali izradak, 

kako ga je Stjepan napisao, natkrilio je 

svako moje očekivanje. Nijedan [od] naših 

maturanta ne bi ga ljepše izradio… 

Mi pogledasmo u Stjepana. On je na 

svom mjestu stajao zažaren rumenilom od 

ugodnoga uzbuđenja duše i divnoga mladenačkoga 

stida. Gledali smo u nj s udivljenjem; 

osjećali smo, da je naš prvak, ponos 

našega razreda. 

- Ded’te, Stjepane, pročitajte nam glasno 

svoj sastavak! – pruži mu profesor zadaćnicu. 

No on se nećkao i napokon umoli stidljivo 

profesora, da to od njega ne zahtjeva. 

- Pa ja vas ne ću da silim – reče mu profesor 

nježno i poda zadaćnicu nekomu učeniku 

u prvoj klupi, da on čita Stjepanov 

izradak. 

Ja se danas dašto ne sjećam, što je Stjepan 

u tom izradku bio napisao; ali sjećam se, 

da smo svi, silno zahvaćeni tim sastavkom, 

ostali dugo pod utiskom onakoga dojma, 

koji nam ostavi u duši snagu prave poezije, 

koju smo potpuno shvatili. 

A koliko je tek porasla pred našim očima 

Stjepanu vrijednost, kad smo mi pod njegovim 

izratkom čitali ovu neobičnu ocjenu 

profesora, koju je on bez sumnje u zanosu 

zahvalne učiteljske duše napisao: »Neka pisac 

ovih redaka ustraje, da s jednakom marljivošću 

i s plemenitim pregnućem vježba 

svoje srce i svoj duh, pa bi se – Bože daj 

– danas sjutra i o njem moglo pisati, kako 

je on o slavnom pokojniku pisao.« 

Većega odlikovanja mi đaci nijesmo dašto 

mogli pomisliti. – 

Strasti 

[Ulomak] 

Vjenceslav Novak 

Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), znameniti naš književnik, bio je – što je 

manje poznato – i učitelj; najprije pučkoškolski u rodnom mu Senju, potom učitelj 

glazbe 1887. - 1905. u Učiteljskoj školi u Zagrebu; izvrstan, kažu, jer pedagogija 

mu bijaše - srce, duša njegova, a obukovna metoda – trezveni i umni njegovi razgovori 

(Lj. Krajačić). 

Godine 1899., kad su izašli njegovi Posljednji Stipančići, ponajbolji roman hrvatskoga 

realizma, Novak je u časopisu Pobratim objavio pripovijest u kojoj je 

psihološki portretirao kolegu iz đačkih dana. 

Ja sam, pripovijedajući to, nešto i oduljio, 

no ne mislim, da sam zastranio od onoga, 

o čem sam počeo pripovijedati. To, što 

sam netom ispripovijedao, bilo je u drugom 

satu predpodnevne obuke, a iza toga bio je 

odmor od deset časaka, koje bi se vrijeme 

razišli mi po prostranom školskom dvorištu, 

gdje su i gombalačke sprave smještene 

bile. 

Kako se to zbilo, ja već danas ne znam. 

No kad smo se mi iza odmora vratili opet 

u razred, stajao je Marko pred profesorom 

J. kao optuženik, koji je za vrijeme odmora 

istrgao iz Stjepanove zadaćnice listove, 

na kojima je bio napisan njegov posljednji 

izradak, ocijenjen onako krasnim neobičnim 

priznanjem profesora. 

Mi smo stajali zapanjeni, naši su pogledi 

ispitivali izmjenice sad profesorovo, sad 

Stjepanovo, sad Markovo lice: Što će se 

zbiti? Cijeli razred stajao je pod dojmom, 

kao da je tu počinjeno nešta, što je nalik 

na svetogrđe, i što se ne može da izravna 

kojom od običnih školskih kazni… Stjepan 

je stajao nešta bljeđi nego obično, ali na 

njegovu mladom, simpatičnom licu lebdio 

je dobrostivi smiješak… Ni sam profesor 

kao da se nije mogao u prvi mah snaći. Iza 

duge, kolike teške, toliko ponekud svečane 

šutnje upita on Marka: 

- Recite, za što ste to počinili? 

Marko nije odgovarao. Na njegovu mršavom 

tamnom licu bljeskale su divljom 

vatrom male oči i drhturile mu tanke usne 

kao od studeni. 

Još časak napete šutnje… tad se profesor 

obrati k Stjepanu: 

- Oprostite mu! … 

Tu nenadanu riječ – kao da nije rekao čovjek, 

njena velebna snaga kao da je dolazila 

od višega bića. 

- Pa ja mu praštam! – reče srdačno Stjepan. 

Mi se pogledamo – naši pogledi rekoše 

sve. Ja sam tada prvi put u životu osjetio, 

kako je veliki čovjek, koji umije da prašta… 

Toliko o Marku iz našega đakovanja. 

II. 

Taj se Marko bio oprostio sa školom i 

pošao u trgovinu. Za taj je posao bio 

kao stvoren: radin, okretan, a – što 

je glavno – pronicava, hitra i nepogrješiva 

suda, gdje će posao uspjeti, a gdje li prijeti 

pogibao, da bude štete ili jalov trud. Pored 

takovih svojstava on je sebi ubrzo stekao 

lijep imutak. 

Ali zadovoljstva duše nije nikada našao. 

Mi smo se već kao zreli ljudi našli slučajno 

[kao] susjedi i tako sam ja imao svaki dan 

prilike, da motrim i proučavam muke toga 

čovjeka. Često bi mi, gledajući ga nesretna 

samo zbog tuđe sreće, došla na um misao: 

Kad bi se ljudi, kao što je taj moj nekadanji 

saučenik, mogli i smjeli upotrebljavati u 

školi i u crkvi za živo učilo, nikada življega 

dokaza za onu istinu, da sreća ne dolazi ni 

od blaga ni bogatstva, nego od mira vlastite 

duše – ili kad bi tko njega kao bolesnika 

slušateljima medicine predveo: tko to 

ne vjeruje, evo neka ga gleda! Marko je i 

sada kao odrasao čovjek uza sve svoje žilavo 

zdravlje i bogatstvo svoje bio žalosna 

slika očajnika, kojemu se duša nikada nije 

ni časka užila blagoga mira, da pouspravi 

izglednije neprijatne crte na njegovu licu. 

Tijelo mu se zgrbilo kao od starosti – a bio 

je za vrijeme, za koje o njem pripovijedam, 

čovjek najsnažnijih godina, između tridesete 

i četrdesete – crno lice osušilo se kao 

u mumije, a njegove nikada mirne, nikada 

spokojne male crne oči upale mu duboko 

Vjenceslav Novak 

između izbočenih ličnih i jakih očnih kostiju. 

Sablasti, koja mu je već u djetinjim 

godinama srvala dušu, nije se riješio nikada; 

dapače poslije, kad je kao trgovac po 

svojem poslu bio prinuđen, da smišlja, gdje 

će veći dobitak uloviti, pridružila se k prvoj 

i druga jednako strašna sablast: pored 

zlobne zavisti sjela mu na dušu i škrtost – 

i od njihovih jakih šaka on se već svojom 

voljom nije mogao maknuti živ! – Koliko 

je bio nenadmašan i neumoran u svom trgovačkom 

poslu, toliko je misao njegove duše 

s jednako upornom ustrajnošću neprestano 

obilazila pragove naših sugrađana, a ni zašto 

drugo, nego da može gorčinom trovati 

vlastito srce: Eno i onomu ide posao za 

rukom kao i tebi! … Samo kad bi doznao, 

da se na koga nesreća svalila, razgalilo bi 

se njegovo vazda tmurno nebo toliko, da 

mu na nj sijevne krvava zraka demonskoga 

svjetla… 

Padanje tog života, što sam ga imao 

priliku iz bližega, a često i s iskrenim 

sažaljenjem, da motrim, razvijalo se 

postupice. Isprava je još vladao nekako 

sam sobom i umio kako tako da sakrije 

pred ljudima i šibu, kojom mu je tuđa sreća 

bičevala dušu, i otrovno zadovoljstvo, kad 

bi mu tuđe rane galile srce. Ali poslije već 

nije toga umio. Sve nehotice odavao bi – pa 

bilo i samim neartikuliranim usklicima kao 

u slici – što bi se zbivalo u njegovoj duši: 

razumljive izraze i jadne zavisti i opake 

zloradosti. Tad je zbog te svoje zloće došao 

na glas ne samo među svojim zemljacima, 

nego i u dalekoj okolini: neki ga stali sad 

izbjegavati, a drugi pokušali – i to s uspjehom 

– da tako bogata i prilične naobrazbe 

čovjeka ruglu izvrgavaju. On je to opazio i 

stao se truditi, da plamen svojih strasti sačuva 

sakriven u nutrini svojoj. Pa gle! to se 

nije dalo: sve nehotice kidali bi se i sada iz 

njegove duše glasovi, koji su odavali, što se 

u njoj zbiva. Da odoli toj nevolji, očevidno 

sve to sljeplji od svojih strasti, evo čemu se 

utekao: Uvjeren, da nije nad sobom gospodar, 

te bi mogao sakriti ono, što su mu još 

uvijek oči vlastite duše kao odurno i čovjeka 

nedostojno gledale, on se stane pričinjati 

i bude licumjerac. Ako bi mu došao glas: 

taj je i taj doživio danas takvu i takvu sreću 

– on bi prevrnuo očima i rekao: »Neka mu 

je dobri Bog dao… baš mi je milo!«… A 

kad bi čuo, da je koga u trgovačkom poslu 

stigla nesreća, on bi opet izvrnuo oči: »Pa 

eto baš njega! … Siromah, koliko mi ga je 

žao!“… 

Slijepac nije vidio, da to svi ljudi vide 

– a u tom rekao bih, da je počela bila 

pomaljati svoj prst ona velika moć, 

kojoj ne uteče ni jedan smrtnik: Vječna 

pravda. – Marko bude svojim suvremenicima 

tragikomičan stvor, o kojem su mogla i 

djeca svoje obijesne šale zbijati. I posljednji 

adrapovci u gradu usudili bi se da ga salijetaju 

svakojakim izmišljenim vijestima o 

tobožnjim uspjelim ili neuspjelim poslovima 

znanaca njegovih, samo da se mogu da 

nasmiju, kako se on u sebi grizao, a prevrćući 

očima pobožno govorio: »Neka mu je 

Bog dao, neka!« – Našlo se napokon previjanaca, 

koji bi mu sve onako škrtu izmamili 

plaću za svoje laži, pripovijedajući mu povjerljivo 

na samu, kako je tobože jednomu 

trgovcu u gradu sagnjila sva sila trgovačke 

robe… kako je drugoga prevario neki tuđi 

čovjek… kako je trećemu iscurjela bačva 

ulja… itd. Najposlije bude on neko javno 

zabavište u malome gradu: prostija čeljad 

stade sebi dopuštati upravo nevjerojatne 

šale, kad pomislite, kako je on inače sa 

zdravim razborom umio da vodi svoj posao 

i da stvara trgovačke osnove. […]

oglas 

30 


EDUKACIJA 

Stručno 

usavršavanje 

Županijsko vijeće učitelja zemljopisa 

i povijesti organiziralo uspješan 

terenski izlazak i stručni rad 

Učitelji zemljopisa i povijesti Koprivničko-križevačke 

županije zajedno su održali 

županijski terenski stručni skup s naglaskom 

na korelaciji tih dvaju predmeta. 

Skup su zajednički organizirale županijske 

voditeljice za povijest i zemljopis 

Mira Harča i Dubravka Vajdić. Seminar 

je počeo u Osnovnoj školi Vladimira Nazora, 

gdje je o sadašnjosti i perspektivama 

razvitka Križevaca govorio gradonačelnik 

Branko Hrg. 

Uslijedilo je upoznavanje povijesti i kulture 

Križevaca kroz proširivanje znanja o 

sakralnim građevinama. Krećući se od 

jednog do drugog lokaliteta, smjer kretanja 

se pratio uz plan grada i GPS uređaje 

očitavajući geografsku širinu i dužinu, 

nadmorsku visinu i druge podatke o pojedinim 

lokalitetima, označavajući objekte 

i podatke na planu grada. Najspretniji 

u služenju GPS-om poučavali su ostale 

o upotrebi tog uređaja. To su profesorice 

zemljopisa Elizabeta Trepotec Marić 

iz Kalinovca, Nada Rogožar iz Sv. Ivana 

Žabna, Andreja Martinčić iz Sv. Petra 

Orehovca, Zdenka Drakulić iz Sokolovca 

i Mirjana Novoselec iz Koprivnice. 

Dolaskom do pojedinog objekta slijedilo 

je upoznavanje s poviješću. O Crkvi 

svetoga križa govorili su kustos Zoran 

Homen i Vedrana Rađa, učiteljica zemljopisa 

i povijesti u OŠ Ljudevita Modeca u 

Križevcima. Dolaskom do grkokatoličke 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 

Odbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović“ 

katedrale Presvetoga Trojstva, znanja o 

tom objektu proširio nam je, učitelj zemljopisa 

i povijesti Tomislav Bogdanović 

i časna sestra koja nam je pokazala 

popratne prostore kao što je biblioteka i 

dio izložbenih primjeraka starih karata i 

atlasa. 

Put nas je dalje vodio prema Gradskom 

muzeju, gdje nam je kustos muzeja 

istaknuo posebno zanimljive dijelove 

križevačke povijesti. Uz muzej se nalazi 

Crkva sv. Ane, o kojoj nam je ispričala 

učiteljica povijesti i zemljopisa u OŠ Kalnik 

Valentina Peršin. Posljednji objekt 

koji je pobudio naše zanimanje bila je 

sinagoga na glavnom obnovljenom križevačkom 

trgu, o kojoj nam je govorila 

voditeljica Mira Harča. 

Obilaskom ovih objekata, označavanjem 

njihova smještaja na planu grada 

uz fotografiranje, osnova je kako organizirati 

terenski izlazak s učenicima na 

prostoru i svakoga drugoga županijskoga 

naselja. Ovaj način rada učiteljima je 

posebno zanimljiv i poticajan za rad s 

učenicima, o čemu svjedoči odaziv gotovo 

svih učitelja zemljopisa i povijesti. 

Dubravka Vajdić, Koprivnica 

ZBIVANJA 

Križni put 

kod svake postaje učenici su propitivali 

sebe i svoje postupke 

Isus je dragovoljno prihvatio križ da 

ga nosi za nas. I mi imamo svoje male 

životne križeve, samo ih često ne prihvaćamo 

kao Isus. Ponekad nam je teško 

učiti, pisati zadaću, slušati u svemu roditelje 

i starije, nositi torbu, biti marljiv - 

Na temelju Zakona o ”Nagradi Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 61/91) i članka 

3. Pravilnika o radu Odbora za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” (Narodne novine, 

broj 15/92.), Odbor za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” raspisuje 

NATjEČAj 

za podnošenje prijedloga za dodjelu 

”Nagrade Ivan Filipović” za 2009. godinu 

Radi dodjele ”Nagrade Ivan Filipović” (u daljnjem tekstu: Nagrada) za značajna 

ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti za 2009. godinu, Odbor za dodjelu 

Nagrade poziva dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete, sveučilišta, strukovna 

društva i udruženja i pojedince i ustanove koje su svojom djelatnošću povezane 

sa školstvom da predlože kandidate: 

1. za nagradu za životno djelo 

2. za godišnju nagradu. 

Predloženi kandidati za Nagradu moraju se posebno isticati među prosvjetnim 

djelatnicima po zapaženim rezultatima u teorijskom ili praktičnom radu u odgoju 

i obrazovanju, te u svojoj sredini uživati ugled uzornoga prosvjetnog djelatnika i 

stručnjaka, čestitoga i vrijednoga čovjeka i građanina. 

Nagrade iz točke 1. i 2. dodjeljuju se za sljedeća područja odgojno-obrazovnog 

sustava: predškolski odgoj, osnovno školstvo, srednje školstvo, visoko školstvo te 

znanstveni i stručni rad. 

Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: životopis kandidata, tijek njegova 

rada, temeljito obrazloženje uz posebnu napomenu ako se kandidat predlaže za 

Nagradu za životno djelo. 

Prijedlog se podnosi na obrascu - Prijedlog za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” 

za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. Obrasci se nalaze na 

internetskoj adresi http://www.mzos.hr, a mogu se preuzeti i na porti Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i športa. 

Popunjeni i obrazloženi obrasci s potrebnom dokumentacijom dostavljaju se u zatvorenoj 

omotnici na adresu: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Odbor 

za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, Donje Svetice 38, 10 000 Zagreb, s 

naznakom: Prijedlozi za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, uz obveznu naznaku 

područja odgojno-obrazovnog sustava na koje se prijedlog odnosi. 

Rok za podnošenje prijedloga je 4. lipnja 2010. godine. 

Ako je prijedlog upućen preporučenom poštom, dan predaje na pošti smatra se 

danom predaje Odboru. 

Nepotpuni i nepravodobni prijedlozi neće se razmatrati. 

Zagreb, 4. svibnja 2010. 

aktualno pisma 

tako su pred drugom postajom križnog 

puta molili prvašići Katoličke osnovne 

škole u Požegi 25. ožujka na požeškoj 

Kalvariji uz koje je bio ravnatelj škole Ivica 

Žuljević, njihove učiteljice Anita Mikić i 

Josipa Petriška te s. Karolina Mićanović, 

voditeljica produženog boravka i vjeroučiteljica. 

Bila je to njihova prva zajednička pobožnost 

križnog puta. 

Za njega su se pripremali tijekom korizme, 

razmatrajući Isusovu muku i smrt 

kroz četrnaest postaja. Kod svake postaje 

učenici su se, kaže njihova vjeroučiteljica, 

propitivali jesu li i oni pridonijeli 

Isusovim patnjama. - Svi smo se složili 

da je Isus i za nas trpio. Razgovarali smo 

o tome za što bismo Isusa trebali zamoliti 

da nam oprosti kod pojedine postaje 

- kazala je s. Karolina. A nakon takvog 

razmatranja i razgovora djeca su zajedno 

sa svojom vjeroučiteljicom zajednički 

sastavljali svoje postaje križnog puta. Na 

požeškoj Kalvariji hodeći za križem od 

postaje do postaje učenici su sami molili 

razmatranja uz svaku od njih. 

- Dok budemo pratili Isusa kroz četrnaest 

postaja spasenja ljudskog roda među 

koje se ubrajamo i mi budemo skrušeni, 

sabrani i razmišljamo što mi možemo 

učiniti jedni za druge, kako možemo pomoći 

jedni drugima i ponijeti njihov križ 

da im bude lakše. Isus je to pokazao 

svojim promjerom. Nakon smrti slijedi 

uskrsnuće. Stoga dobrim djelima i nošenjem 

križa pripravimo se i mi za uskrsnuće 

našeg života - istaknuo je na početku 

pobožnosti vlč. Žuljević. 


Isusu je na križnom putu, kazao nam 

je Luka Mršić, bilo jako teško te je čak tri 

puta pao. -Njemu je i danas križ težak i 

to zbog naših grijeha - objasnio je Luka 

koji često s roditeljima ide na pobožnost 

križnog puta. 

Prvi puta na požeškoj Kalvariji bio je 

Luka Marjanović. - Najviše me se dojmila 

postaja kada je Veronika Isusu pružila 

rubac. I mi kao Veronika možemo pomoći 

Isusu na taj način da budemo dobri - 

poručio je Luka. 

Među onima koji od malih nogu idu 

na požešku Kalvariju je i Marta Štimac. 

- Ovo je bio drugačiji križni put, jer smo 

ga mi sastavljali. Na križnom putu bilo je 

teško Isusu i njegovoj majci. Kako bi im 

bilo lakše moramo činiti žrtvice - dodala 

je Marta. 

Leonarda Zelenika objasnila nam je da 

je Isusu bilo najteže kada su ga pribijali 

na križ. - To su učinili zločesti ljudi. I 

mi smo ponekad zločesti i znamo da to 

Isusa boli te ćemo se zato potruditi da 

budemo bolji - obećala je Leonarda. 

A to je na kraju pobožnosti od njih zatražio 

i ravnatelj Ivica Žuljević podsjetivši ih 

da ih svatko mora prepoznati kao učenike 

Katoličke osnovne škole, a samim time i 

kao Isusove učenike. Da bi mogli biti tako 

prepoznati, potrebno je da budu ne samo 

marljivi u učenju i radu, nego i da svoje 

ponašanje usklade s primjerima koja nam 

je svojim životom dao Isus Krist. 

- Samo na taj način možemo dočekati 

slavlje Isusova uskrsnuća! - poručio je 

vlč. Žuljević. 

Ljiljana Marić, Požega 

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, 

lektoriranja i redigiranja. 

OBAVIjEsT 

PRETPLATNIcIMA 

Poštovani pretplatnici, 

zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše 

redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega 

tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. 

Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam 

se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824). 

Redakcija Školskih novina 

Hrvatski pedagoško-književni zbor 

Zagreb, Trg maršala Tita 4 

Hrvatski pedagoško-književni zbor u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja 

i športa, Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Zagreba, Agencijom 

za odgoj i obrazovanje, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja 

organizira 

11. ŠKOLU UČITELjA I ODGOjITELjA 

stručno-znanstveni skup za odgojitelje u predškolskim ustanovama, učitelje razredne 

i predmetne nastave, nastavnike i profesore, stručne suradnike i ravnatelje 

vrtića, osnovnih škola, predstavnike osnivača odgojno-obrazovnih ustanova i Ureda 

državne uprave. 

Tema škole: 

UČENJE I POUČAVANJE U SUVREMENOM VRTIĆU I ŠKOLI 

- ŠTO, KAKO I ZAŠTO 

Stručnoznanstveni skup održat će se 24., 25. i 26. svibnja 2010. godine u Grand 

hotelu 4 opatijska cvijeta i hotelu Agava u Opatiji. 

Predavači: odgojitelji, učitelji, sveučilišni profesori i predstavnici Gradskog ureda 

za obrazovanje, MZOŠ-a, AZOO i NCVVO-a. 

Skup počinje s radom u ponedjeljak 24. svibnja u 10 sati u dvorani kongresnoga 

centra Grand hotela 4 opatijska cvijeta, a završava u srijedu 26. svibnja u 13 sati. 

Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanja na stručnom skupu. 

Obavijesti o načinu prijave na skup možete dobiti na web stranici www. hpkznapredak.hr 

i na tel. 01/4855-713. 

oglas

Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?