Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
16<br />
www.skolskenovine.hr<br />
Nastavak sa 15. stranice<br />
sli. Zato se na refleks krivnje kod djece ne<br />
može računati kao na odgojnu alatku. Pedagozi<br />
moraju vladati sobom i situacijom i ne<br />
zalijetati se bezglavo. Stoga zaključno <strong>treba</strong><br />
reći da je za odgojni rad najvažnije imati<br />
puno strpljenja i beskonačno vrijeme na raspolaganju.<br />
Prof. dr. sc. Vedrana spajić<br />
Vrkaš, Odsjek za pedagogiju,<br />
Filozofski fakultet u Zagrebu<br />
Školska kultura<br />
i aktivno<br />
građanstvo<br />
Želimo li društvo odgovornih<br />
građana koji poznaju svoja i tuđa<br />
prava, procedure kako ih ostvariti,<br />
želimo li društvo s manje nasilja i<br />
korupcije kao oblika društvene manipulacije,<br />
vrijeme je da donositelji<br />
odluka usmjere obrazovni sustav ka<br />
odgoju i obrazovanju za ove vrijednosti<br />
Suvremene demokracije polaze od toga<br />
da je temelj stabilnosti razvoja osviješten,<br />
osnažen, znalački informiran, odgovoran i<br />
kulturno osjetljiv građanin. Pitanje je kako<br />
ojačati demokraciju i stabil<strong>iz</strong>irati ju, a to je<br />
kod nas posebno važno. Mi moramo pomoći<br />
mladim generacijama koje će biti akteri u<br />
očuvanju demokracije. O tome piše i u zakonu<br />
o odgoju i obrazovanju, gdje među ciljevima<br />
stoji da škola <strong>treba</strong> pripremiti mlado<br />
biće za poštivanje različitosti, snošljivost,<br />
za aktivno sudjelovanje u demokratskom<br />
razvoju društva. Svaka škola i svaki nastavnik<br />
te bi zadaće <strong>treba</strong>la ozbiljno shvatiti<br />
te nastojati integrirati te sadržaje unutar<br />
svog predmeta kako bi osigurao ostvarenje<br />
tog cilja. Sva istraživanja pokazuju da smo<br />
marginal<strong>iz</strong>irali to područje unatoč vrlo žestokoj<br />
retorici, jer postoji „implementacijski<br />
jaz“. Čak i roditelji u brojnim istraživanjima<br />
govore da škola <strong>treba</strong> čuvati djecu, da im<br />
pruži sigurnost, a ne da im prenosi znanja,<br />
da ih priprema za tržište i za snalaženje u<br />
svakodnevnom životu, ali brojni još očekuju<br />
da škola odgoji samostalno dijete, kritičnu<br />
osobu koja zna misliti i koja ima relevantna<br />
znanja.<br />
Ako je škola institucija u kojoj se živi,<br />
onda ona mora imati svoju prepoznatljivost.<br />
U literaturi se pod različitim nazivima pojavljuje<br />
kultura škole koja je duboko prožimajući<br />
obrazac normi, vrijednosti, vjerovanja,<br />
običaja, simbola, ceremonija, rituala i<br />
priča. No, rijetke su škole u nas koje imaju<br />
<strong>iz</strong>ražen svoj identitet i s kojim se mogu poistovjetiti<br />
ne samo djelatnici nego i njihovi<br />
učenici. Rezultati projekta „Obrazovanje za<br />
demokratsko građanstvo“, čiji je cilj utvrditi<br />
koliko su načela i sadržaji odgoja i obrazovanja<br />
za demokratsko građanstvo implementirana<br />
u sustavu i dokumentima, kako<br />
na razini škole i njezine kulture, kulture razreda<br />
i na razini učenika da se utvrdi koja je<br />
znanja učenik dobio. U istraživanju su bile<br />
24 osnovne škole u šest regija i anketirano je<br />
767 učenika. Dio istraživanja bila je tekstualna<br />
anal<strong>iz</strong>a udžbenika <strong>iz</strong> hrvatskog jezika,<br />
povijesti i vjeronauka, ali je rađena i anal<strong>iz</strong>a<br />
sadržaja sistemskih dokumenata te empirijsko<br />
istraživanje na učenicima, nastavnicima,<br />
roditeljima i ravnateljima.<br />
Gotovo četvrtina ispitanih učenika <strong>iz</strong>javila<br />
je da je škola malo pridonijela razvoju njihova<br />
interesa za zbivanja u društvu te da ih<br />
škola nije pripremila za nenasilno rješavanje<br />
sukoba, pa ni za kritičko preispitivanje informacija.<br />
Predavanje nastavnika i dalje je<br />
dominantna metoda stjecanja novih znanja.<br />
Još je premalo otvorene i argumentirane rasprave<br />
o nekom problemu, timskog istraži-<br />
vanja problema i kritičke anal<strong>iz</strong>e tekstova, a<br />
učenici tvrde da ne mogu utjecati na sadržaje<br />
i metode rada u nastavi.<br />
Iz anal<strong>iz</strong>e podataka o doprinosu škole razvoju<br />
nekih ključnih građanskih dispozicija<br />
pro<strong>iz</strong>lazi da je hrvatska škola u prosjeku<br />
najviše pridonijela učeničkom poštivanju<br />
drugih religija, u čemu je najveći doprinos<br />
nastave vjeronauka, a potom njihovoj spremnosti<br />
da stanu u obranu osobe kojoj se nanosi<br />
nepravda, poštivanju prava osoba koje<br />
pripadaju manjinama i osjećaju odgovornosti<br />
za vlastite postupke. Nešto manje je pridonijela<br />
njihovu osjećaju nacionalnog ponosa,<br />
sigurnosti pri samostalnom donošenju<br />
odluka i poštivanju drugačijih svjetonazora<br />
i kultura te njihovoj potrebi da pomognu<br />
socijalno ugroženim osobama, savjesnom<br />
obavljanju školskih obveza i spremnosti<br />
na samokritiku. U još manjoj mjeri škola je<br />
pridonijela učeničkom interesu za zbivanja<br />
u školi, njihovoj sposobnosti uživljavanja<br />
u probleme drugih, interesu za zbivanja u<br />
društvu i motiviranosti za dobrovoljni rad u<br />
zajednici, a najmanje je pridonijela njihovu<br />
osjećaju pripadnosti Europi.<br />
Kakve su karakteristike naših škola? Kad<br />
su faktor<strong>iz</strong>irane čestice, došlo se do pet tipova<br />
škole - demokratska, egalitarna, tradicionalistička,<br />
responsivna i autoritarna.<br />
Responsivna je skrbnik, autoritarna je kažnjenička,<br />
tradicionalistička usmjerena na<br />
njegovanje identiteta, egalitarna na prava<br />
i odgovornosti, demokratska i svih tih pet<br />
tipova pronalazimo među našim školama.<br />
Prvo je egalitarna škola ili škola usmjerena<br />
na učenika u kojoj vijeće učenika ima<br />
utjecaj na donošenje odluka, nastavnici naglašavaju<br />
pozitivne strane učenika, a škola<br />
traži od učenika da poznaju svoja prava i<br />
odgovornosti. Autoritarna ili kažnjenička<br />
škola oslikana je sljedećim tvrdnjama: kad<br />
se pojavi problem, u školi se ne traži rješenje<br />
nego krivac; za neuspjeh učenika kriv je<br />
on sam; roditelje se poziva samo kad se pojavi<br />
problem, a najbolje uspijevaju poslušni<br />
učenici. Demokratska škola je vježbaonica<br />
demokratskog ponašanja i u njoj se pridaje<br />
i velika pažnja ekološkom osvješćivanju,<br />
učenike se potiče na humanitarni rad,<br />
a škola odražava etničku, vjersku i jezičnu<br />
raznolikost sredine. Responsivna škola ili<br />
škola-skrbnik odgovara na sve potrebe učenika,<br />
a tradicionalistička škola usmjerena je<br />
na njegovanje identiteta (pripadanje naciji,<br />
pripadanje školi, njegovanje tradicije svoga<br />
kraja, prevladavajući osjećaj zajedništva i<br />
brige za uspjeh svih).<br />
Egalitarna škola najviše obilježava Istarsko-primorsku<br />
regiju, a najmanje sjeverozapadnu<br />
Hrvatsku. Autoritarna škola najprisutnija<br />
je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a<br />
najrjeđa u Zagrebačkoj i Istarsko-primorskoj<br />
regiji. Demokratska škola najviše je prisutna<br />
u Zagrebačkoj regiji, potom u središnjoj<br />
Hrvatskoj, a najmanje u sjeverozapadnoj<br />
Hrvatskoj i Slavonsko-brodskoj regiji, dok<br />
ćemo tradicionalističku školu najviše susresti<br />
u Slavonsko-brodskoj regiji, a najmanje<br />
u Dalmaciji. Drugim riječima, istraživanje<br />
je pokazalo da se hrvatske škole međusobno<br />
razlikuju po n<strong>iz</strong>u obilježja koja čine<br />
kontekst, okoliš ili institucionalno-kulturni<br />
tema aktualno broja<br />
okvir učenja za ljudska prava i aktivno građanstvo.<br />
Zajedno s nastavom, taj okvir potiče<br />
ili sprječava razvoj demokratske kulture<br />
učenika, što ostavlja značajne posljedice na<br />
osnaživanje građana i razvoj demokracije u<br />
Hrvatskoj.<br />
Želimo li društvo odgovornih građana<br />
koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure<br />
kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje<br />
nasilja i korupcije kao oblika društvene manipulacije,<br />
vrijeme je da donositelji odluka<br />
usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obrazovanju<br />
za ove vrijednosti. Pri tom <strong>treba</strong><br />
imati na umu da obrazovanje nije „otok spasa“<br />
<strong>iz</strong>dvojen od društva u cjelini, njegovih<br />
rana, utjecaja obitelji, medija. Potrebno je<br />
konačno naći adekvatno rješenje za sustavno<br />
uvođenje ovih sadržaja u osnovne škole,<br />
konzultirajući pritom struku, ali i aktere koji<br />
rade u sustavu.<br />
Prof. dr. sc. Anita Klapan,<br />
Odsjek za pedagogiju,<br />
Filozofski fakultet u Rijeci<br />
Duhovno<br />
osiromašenje<br />
Pedagoška praksa nas uči: tek kada<br />
su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno<br />
uhvatiti i osvojiti <strong>iz</strong>gubljene kulturne<br />
vrijednosti, dobije se više pr<strong>iz</strong>nanja<br />
nego što čovjek može naslutiti, a<br />
mladi ljudi tek onda osjećaju, što im<br />
je do tada nedostajalo<br />
Kod pedagoške anal<strong>iz</strong>e problema siromaštva<br />
ne smije se, s obzirom na materijalno siromaštvo,<br />
zaboraviti nematerijalno, duhovno<br />
siromaštvo. Time je barem djelomično<br />
obuhvaćeno i ono što možemo nazvati socijalno<br />
osiromašenje, koje se <strong>iz</strong>ražava kao nedostatak<br />
socijalnog iskustva, nerazvijenost<br />
socijalnih sposobnosti ili kao nedostatak<br />
međuljudskih kontakata.<br />
Kada tražimo uzroke zašto postoje odgojno<br />
zapuštena djeca i mladi, onda uvijek<br />
<strong>iz</strong>nova nailazimo na posljedice duhovnog i<br />
socijalnog osiromašenja. Bilo bi besmisleno<br />
raspravljati, uzrokuje li materijalno siromaštvo<br />
duhovno siromaštvo. Oba oblika se<br />
međusobno uvjetuju. U svakom slučaju, ne<br />
može se reći da duhovno-socijalno osiromašenje<br />
nastaje isključivo na osnovi materijalnog<br />
siromaštva.<br />
Siromaštvo kao stanje možemo lako<br />
utvrditi. Bilo bi međutim nepedagoški da<br />
se samo pomirimo opisom prilika i da si<br />
stvaramo statičnu sliku o siromaštvu - ili da<br />
ga smatramo kao sudbinu koju ne možemo<br />
mije<strong>njati</strong>. Ipak je onda korisnije pokušati<br />
objasniti osiromašenje kao jedan proces. Taj<br />
broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010.<br />
proces se skoro neprimjetno pokreće uz sve<br />
veće gubitke koji nastaju tijekom generacija,<br />
primjerice gubici koji <strong>iz</strong>gledaju neznatni,<br />
a koji se odnose na pristup kulturi. Bruno<br />
Bettelheim nije jedini koji nas je svojim imperativom<br />
”Djeci <strong>treba</strong>ju bajke” upozorio na<br />
to da se djeci sve manje pričaju bajke i pripovijetke.<br />
Upravo se ovi literarni oblici kreću<br />
u području <strong>iz</strong>među mašte i nadrealnosti,<br />
prividno nemoguće postaje moguće, tako da<br />
se u djetetu pobuđuju afektivno-iracionalne<br />
snage. Osim toga, na poseban način potiču<br />
djecu da nauče razlikovati dobro od zla, što<br />
može imati snažniji utjecaj od moralnog poučavanja.<br />
Sličan gubitak pojavio se i zbog toga što<br />
se danas djeca u školama ne upoznaju s<br />
onim opsegom pjesama za pjevanje i čitanje<br />
koje su još do prije tri ili četiri generacije<br />
bile u repertoaru općeg obrazovanja. Otkada<br />
je učenje na pamet didaktički odbačeno,<br />
nedostaje duševna hrana, a škola ne daje niti<br />
upute gdje i kako si čovjek može tu hranu<br />
nabaviti sam.<br />
Djeca i mladi pate od onoga što stariji<br />
ljudi smatraju gubicima i osiromašenjem.<br />
Trebamo se pitati koji sadržaji uopće još postoje<br />
u duhovnom potencijalu mladih ljudi i<br />
koje posljedice su nastale već sada od onoga<br />
što odrasli nazivaju osiromašenje. Pedagoška<br />
praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi<br />
ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti <strong>iz</strong>gubljene<br />
kulturne vrijednosti, dobije se više<br />
pr<strong>iz</strong>nanja nego što čovjek može naslutiti, a<br />
mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do<br />
tada nedostajalo.<br />
Potrebno je dokazati da duhovno osiromašenje<br />
počinje već u ranom djetinjstvu, a<br />
kako najviše djece provodi to vrijeme u obitelji,<br />
moramo tražiti uzroke osiromašenja u<br />
njezinu ponašanju. Iako se prema medicinskim,<br />
psihološkim i pedagoškim saznanjima<br />
može uvidjeti da je najvažnije da se upravo<br />
u prve tri godine života potpuno osobno<br />
posvete djetetu, majke i očevi sve češće ne<br />
nalaze dovoljno vremena za dijete i reduci-