Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema aktualno broja<br />
17<br />
www.skolskenovine.hr<br />
raju svoju brigu za dijete na čisto skrbljenje<br />
i čuvanje. Ako se roditelji, a pogotovo<br />
majke, osjećaju preopterećeni za dvostruku<br />
ulogu posao/obitelj, oni se koriste servisnim<br />
ustanovama (jaslice, osobe za čuvanje) ili se<br />
kod kuće rasterećuju time da djecu zainteresiraju<br />
za telev<strong>iz</strong>iju, video ili druge medije.<br />
Nerijetko dolazi do prekonzumiranja, koje<br />
više škodi nego što zadovoljava.<br />
Kada je u nekim obiteljima od ujutra do<br />
navečer uključen radio ili telev<strong>iz</strong>ija, djeca<br />
moraju živjeti u kulisi šumova i slika, gdje<br />
se više ne zna granica <strong>iz</strong>među prikladnog i<br />
neprikladnog. Pri stalnoj prisutnosti medija<br />
(”medijske kiše”) skoro nije ni moguće da<br />
djeca samoinicijativno nešto rade, da čitaju,<br />
pjevaju, crtaju, igraju se, jer ne mogu postići<br />
unutarnji mir. Pustošenje koje nastaje nekontroliranom<br />
stalnom prisutnošću medija<br />
nastavnici u školi mogu samo djelomično<br />
smanjiti konkretnim ponudama koje predstavljaju<br />
alternativu za slobodno vrijeme.<br />
O osiromašenju govorimo samo kada čovjeku<br />
nešto nedostaje ili mu je nešto oduzeto,<br />
što mu je potrebno za ispunjeni život.<br />
Dakle, osiromašenjem se spuštamo ispod<br />
minimuma individualne i socijalne normalnosti.<br />
Organ<strong>iz</strong>acijama za zaštitu djece i mladih<br />
je kod materijalnog siromaštva po tradiciji<br />
uvijek bilo jasno što je deficit od onoga,<br />
što čovjeku pripada; međutim, duhovno se<br />
siromaštvo, kao ozbiljan faktor ugroženosti<br />
djece i mladih, često previdjelo. Možda zato<br />
što se u pojedinom slučaju teško može utvrditi<br />
kada nastupa duhovno osiromašenje.<br />
Ponekad se čuje i mišljenje: što za jednoga<br />
<strong>iz</strong>gleda kao pomanjkanje, drugi to ne vidi<br />
tako.<br />
Određeni negativni oblici mladenačkog<br />
ponašanja zahtijevaju da se postave pitanja<br />
koja su doduše nepopularna, ali neophodna,<br />
primjerice sljedeće: jesu li ovi negativni<br />
oblici vrsta osvete mladih prema onim odraslima<br />
odgovornima za odgoj, zato što su se<br />
za njih u odgoju premalo brinuli ili su s njima<br />
pogrešno postupali? Privremeno zakazivanje<br />
odgoja, bilo da je to odgoj u obitelji,<br />
školi ili domu, moglo bi se još i prihvatiti<br />
kad bi sustav odgoja u cijelosti funkcionirao.<br />
Nakon brojnih pokušaja i promašaja,<br />
danas se postavlja aktualno pitanje je li naše<br />
razmišljanje i postupanje u odgoju osiromašeno<br />
i pokazuje li opasne nedostatke i atrofije.<br />
Primjedbe bi se <strong>treba</strong>le postaviti primjerice<br />
na precjenjivanje kognitivnih snaga i na<br />
propuste kod poticanja dječje i mladenačke<br />
emocionalnosti, kreativnosti i socijabilnosti.<br />
Mladi ljudi se pretjerano uvlače u konkurenciju,<br />
u borbu za željeno mjesto na ljestvici<br />
položaja u društvu. Ova kritika se odnosi<br />
barem jednim dijelom i na školstvo. Također,<br />
nailazimo i na propuste u obiteljskom<br />
odgoju. Nije dovoljno da se uskraćena, a<br />
djeci potrebna pažnja kompenzira na način<br />
da im se ispunjavaju sve želje (sve do luksuza)<br />
i da im se dozvoljava svaka sloboda.<br />
Odgoj je danas postao siromašniji, jer ne<br />
uzima se u obzir čovjeka u cjelini. Osiro-<br />
mašenje je antropološki problem, strukturni<br />
problem. Siromaštvo <strong>iz</strong>aziva glad za nečim<br />
što nedostaje. U vremenu u kojem se u sustavu<br />
odgoja stalno anal<strong>iz</strong>iraju potrebe, ne<br />
smije se, od mnoštva zahtjeva, zaboraviti<br />
ono najbitnije.<br />
Doc. dr. sc. Maja Ljubetić,<br />
pročelnica Odsjeka za<br />
pedagogiju Filozofskog<br />
fakulteta u splitu<br />
Pridonose li<br />
mediji kr<strong>iz</strong>i<br />
obiteljskog<br />
odgoja<br />
Imamo zadaću i moć i mogućnosti<br />
informirati javnost o rezultatima<br />
istraživanja, moramo poraditi i<br />
u vrtićima i u osnovnoj školi na<br />
pedagoškom obrazovanju roditelja,<br />
ojačati njihove kapacitete i osnažiti<br />
ih da prepoznaju ove stvari koje su<br />
zaista alarmantne i da na temelju<br />
toga djeluju<br />
Vjerojatno mnoge prosvjetne djelatnike<br />
muči drastičan porast nasilja, činjenica da se<br />
u nasilju pojavljuje sve mlađa populacija i<br />
da su pojavni oblici nasilja sve b<strong>iz</strong>arniji. Pitanje<br />
je i ima li još djece u dvorištima. Čini<br />
se da u posljednjih desetak godina nema<br />
nikoga tko trči za loptom, tko radi tabore,<br />
penje se po drveću, jer su uglavnom svi u<br />
domovima uz kompjutore, videoigrice i<br />
različite elektroničke naprave. Zato niti ne<br />
<strong>iz</strong>nenađuje kad Japanci kao obvezni kolegij<br />
u svojim školama uvode sat komunikacije<br />
među mladima, jer mladi danas savršeno<br />
funkcioniraju preko mobitela i interneta, ali<br />
u osobnim kontaktima nemaju jedni drugima<br />
što reći. Vrlo je vjerojatno situacija slična<br />
ili ista i kod nas.<br />
Sve je više roditelja djece predškolske i<br />
školske dobi koji dolaze na savjetodavni rad<br />
i traže recept kako dijete skinuti s računala<br />
ili play stationa. Logično je onda pitati<br />
se govorimo li o kr<strong>iz</strong>i odgoja. Svijet je već<br />
odavno zabrinut, a vrijeme je da se i mi<br />
zabrinemo. Djeca rane i predškolske dobi<br />
već prije odlaska u vrtić gledaju telev<strong>iz</strong>ijski<br />
program ukupno 4000 sati, a do završetka<br />
osnovne škole svjedoci su 8000 ubojstava i<br />
100.000 različitih činova nasilja. Čak 54 posto<br />
djece, pokazala su znanstvena istraživanja<br />
u svijetu još prije deset godina, u svojoj<br />
sobi imaju telev<strong>iz</strong>or.<br />
Taj podatak nas zabrinjava, jer 44 posto<br />
djece kažu da gledaju uvijek nešto drugo kad<br />
roditelji nisu pored njih. Čak 65 posto djece<br />
kažu da ih Simpsoni i Bračne vode ohrabruju<br />
da ne poštuju svoje roditelje. Poseban dio<br />
priče je medijsko nametanje potpuno novih<br />
ideala ženske i muške ljepote koje dugoročno<br />
rezultira bulimijom, anoreksijom, bildanjem,<br />
korištenjem steroida. Manipulacijska<br />
uloga medija je prisutna i u svijetu se tom<br />
problemu posvećuje puno pažnje, a mi taj<br />
problem još nismo ni dotaknuli.<br />
Morali bismo razmišljati o dugoročnim<br />
posljedicama svega toga. Oni klinci koji su<br />
navikli sate i sate provoditi uz medije jednoga<br />
dana će postati tinejdžeri, adolescenti<br />
i prema toj populaciji su već danas okrenuta<br />
brojna istraživanja u svijetu. Istražuje se što<br />
konzumiraju, što vole, kako se to odražava<br />
na njihova ponašanja, posebno ona potencijalno<br />
r<strong>iz</strong>ična. Zanimljivo je da mladi koji<br />
pokazuju neke oblike potencijalno r<strong>iz</strong>ičnih<br />
ponašanja češće slušaju radio i gledaju glazbene<br />
spotove i filmove, preferiraju heavy<br />
metal glazbu i redovito, gotovo opsesivno,<br />
prate glazbene i sportske tiskovine. Istraživalo<br />
se u svijetu i vezu rap glazbe i emocionalnog<br />
i psihičkog zdravlja djevojaka u<br />
dobi od 14 do 16 godina pa je ustanovljeno<br />
da su djevojke koje tjedno slušaju više od<br />
14 sati takve glazbe češće agresivne prema<br />
svojim učiteljima, češće su zatvarane, češće<br />
mijenjaju seksualne partnere i češće dobivaju<br />
spolno prenosive bolesti, koriste drogu i<br />
uživaju alkohol.<br />
Imamo li razloga za zabrinutost? Što nam<br />
je činiti? Moramo raditi na primarnoj prevenciji<br />
nepoželjnih ponašanja najprije osposobljavajući<br />
za takvo što roditelje u ranoj<br />
predškolskoj dobi njihove djece, a djecu <strong>treba</strong><br />
odgajati za odgovorno ponašanje i onda<br />
imamo možda neke šanse da se počnemo<br />
<strong>iz</strong>vlačiti <strong>iz</strong> cijele te priče. Djeca jesu obveza<br />
roditelja, ali to nas pedagoge ne amnestira<br />
od odgovornosti. Roditelji nas <strong>treba</strong>ju i morali<br />
bismo ne samo držati škole roditeljstva,<br />
ne raditi samo savjetodavni rad, radionice,<br />
predavanja i slične stvari nego pronaći druge<br />
načine roditeljima brže, jasnije, kraće,<br />
jednostavnije pružiti sve relevantne informacije<br />
o problemima na koje mogu naići<br />
tijekom odrastanja vlastite djece.<br />
U nas je provedeno jedno pilot-istraživanje<br />
na uzorku od 105 roditelja djece predškolske<br />
dobi. Rezultati su nadasve zanimljivi.<br />
Djeca rane i predškolske dobi dnevno više<br />
od tri sata gledaju telev<strong>iz</strong>or i igraju videoigrice<br />
više od sat vremena, imaju slobodan<br />
pristup internetu, a dnevnu rutinu vezuju uz<br />
medije. Jutro počinje uključivanjem telev<strong>iz</strong>ora<br />
pa tek onda slijedi pranje zuba, hrana<br />
se konzumira jedino i isključivo uz medije.<br />
Djeca ispitivanih roditelja jako dobro znaju<br />
telev<strong>iz</strong>ijski program i imaju najmanje<br />
tri omiljene serije. Danas i u Hrvatskoj 72<br />
posto djece imaju telev<strong>iz</strong>ijski prijamnik u<br />
svojoj sobi.<br />
Roditelji nisu indiferentni, nisu pasivni,<br />
ali ne znaju dovoljno pa i zato ne djeluju<br />
kako <strong>treba</strong>. Slobodno vrijeme nastoje provesti<br />
s djecom u prirodi, ograničavaju medijske<br />
sadržaje i čak kažnjavaju djecu uskraćivanjem<br />
medija. Istodobno ti isti roditelji<br />
redovito prate svoje omiljene serije i medije<br />
koriste kao besplatne dadilje u situaciji kad<br />
<strong>treba</strong>ju obaviti kućanske poslove, družiti se<br />
s prijateljima ili obaviti neki zadatak koji<br />
su donijeli s posla. Iz toga se vidi kakav su<br />
model za oblikovanje ponašanja djeteta, pa<br />
i koliko su nedosljedni u ponašanju. Kakvu<br />
poruku time šalju svojoj djeci?<br />
Kao struka imamo zadaću i mogućnosti<br />
informirati javnost o rezultatima istraživanja,<br />
moramo poraditi na pedagoškom obrazovanju<br />
roditelja, ojačati njihove kapacitete<br />
i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje<br />
su zaista alarmantne i da na temelju toga<br />
djeluju. Sasvim sigurno možemo ujediniti<br />
roditelje u zajednički front za borbu protiv<br />
lošeg utjecaja medija. Ima osviještenih roditelja<br />
koji znaju koliko mediji mogu biti<br />
pogubni za cjelovit razvoj njihove djece i<br />
restrikcijama kod kuće rješavaju problem,<br />
ali kad dijete dođe u vrtić ili školu biva <strong>iz</strong>olirano,<br />
jer ne zna što se najnovije dogodilo na<br />
Farmi ili nekom drugom programu. Trebalo<br />
bi također poraditi na reduciranju korištenja<br />
medija u ustanovama, onda kad za to postoji<br />
pedagoška opravdanost, a nikako da telev<strong>iz</strong>or<br />
u vrtiću postoji u sobi da klinci koji se<br />
problematično ponašaju budu mirni sat ili<br />
dva tijekom dana. Konačno, možemo pružiti<br />
i osobni primjer. No, često ljudi s katedre<br />
drže predavanja, a onda <strong>iz</strong>ađu na odmor i sa<br />
svojim učenicima pričaju o jučerašnjim događanjima<br />
na Farmi. Nevjerodostojni su u<br />
svojoj misiji poučavanja i odbijanja mladih<br />
od medija.<br />
Prof. dr. sc. slavica Bašić,<br />
<strong>iz</strong>vanredna profesorica<br />
na Odsjeku za pedagogiju<br />
sveučilište u Zadru<br />
Modern<strong>iz</strong>acija i<br />
promjene<br />
odrastanja -<br />
pedagoška<br />
perspektiva<br />
razumijeva li suvremena pedagogija<br />
odgajanje kao pomoć u učenju, a<br />
pedagoga (odgajatelja, učitelja) kao<br />
pomoćnika i partnera u ostvarivanju<br />
ciljeva učenja?<br />
Promjene odrastanja mogu se razumjeti<br />
samo u kontekstu socijalnih i kulturnih promjena<br />
koje karakter<strong>iz</strong>iraju suvremeni svijet.<br />
Iz pedagoške perspektive nameće se pitanje:<br />
koje su konzekvence trendova modern<strong>iz</strong>acije<br />
društva za pojedinca i njegove odnose<br />
prema sebi i drugomu, prema prirodi, radu<br />
i kulturi, koje su posljedice za sudionike<br />
obrazovnog procesa i za generacijske odnose.<br />
Za dalji razvoj profesije i profesionalnog<br />
bavljenja odgojem i kr<strong>iz</strong>om ključna su sljedeća<br />
pitanja: Kako pedagogija razumijeva<br />
promjene odrastanja i na koju sliku djeteta<br />
se oslanja? Pridonosi li pedagogija svojim<br />
konstrukcijama djeteta i djetinjstva drami<br />
odrastanja ili nudi nove mogućnosti? Razumijeva<br />
li suvremena pedagogija odgajanje<br />
kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgajatelja,<br />
učitelja) kao pomoćnika i partnera u<br />
ostvarivanju ciljeva učenja?<br />
Nesporno je da se i odgajatelji, učitelji i<br />
roditelji svakodnevno suočavaju s n<strong>iz</strong>om razvojnih<br />
i odgojnih problema i da za njih traže<br />
primjerene i pedagoške odgovore. Najozbiljnijim<br />
se nameću problemi vezani za sve<br />
intenzivniji proces individual<strong>iz</strong>acije djece i<br />
mladih (ali i odraslih), kao i sve veće racional<strong>iz</strong>acije<br />
svakodnevnog života, plural<strong>iz</strong>ma<br />
životnih stilova te sve većih mogućnosti formiranja<br />
individualnih identiteta i individualnih<br />
stilova ponašanja i življenja.<br />
U središtu suvremene pedagogija je poje-<br />
Nastavak na 18. stranici