Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine

More documents

Recommendations

Info

18 www.skolskenovine.hr Nastavak sa 17. stranice dinac i odgojno se djelovanje orijentira na individualni razvoj. Proces individualiziranja pojedinca obuhvaća i napeti odnos oslobađanja djece i mladih, ali i njihovih roditelja iz postojećih tradicionalnih obrazaca življenja. Time raste i prostor slobodnog odlučivanja, rastu zahtjevi za samostalno oblikovanje života, za samostalnosti i samoodređenjem, za autonomijom i ukidanjem izvanjskih određenja. Djeca i mladi žive u svijetu diferenciranih, po vlastitoj logici organiziranih podsustava, u kojima se ne osjećaju kao kod kuće. U kontekst odrastanja spada i život u različitim prostorima („otocima“) i prostorno-vremensko strukturiranje svakodnevnog života, pri čemu se za svaki dan stvara plan po modelu „od - do“ u školskom, „od - do“ u izvanškolskom prostoru, „od-do“ na stranim jezicima, baletu, sportu, „od - do“ s roditeljima. Djeca uz to proživljavaju i posljedice radne mobilnosti roditelja i subjektivno proživljavaju situaciju roditelja: cjelodnevni rad ili dva radna mjesta, glavni i honorarni posao, dugo putovanje od kuće do posla, nesigurnost i nemogućnost planiranja budućnosti. Time im raste potencijal za samostalnost, a istovremeno ovisnost o daleko utjecajnijim anonimnim pritiscima koji zahvaćaju u svakodnevni obiteljski i institucionalni život. Proces rasta stupnja slobode pojedinca i reduciranje direktne socijalne kontrole praćen je suprotnim razvojnim tijekovima, koji vode u nove ovisnosti. „Oslobađanje od“ određenja i kontrole roditelja, odgajatelja i učitelja se tako povezuje s novim neosobnim odnosima ovisnosti i kontrole (medija, svjetskih organizacija, „općevažećih“ prava, konvencija). Orijentiranje odraslih na vrijednosti kao što su samostalnost i autonomija u odgoju, vidno je poraslo. Istodobno, djeca i mladi za sebe sve ranije zahtijevaju pravo na participaciju, kao i samostalno i (samo) odgovorno oblikovanje vlastitih prostora i izbora vlastitog stila ponašanja i življenja. Već se od predškolske djece zahtijeva samostalnost u izboru sadržaja aktivnosti, prehrane, vremena spavanja, prijatelja kao i preuzimanje odgovornost za sve te izbore. U zadnjim desetljećima stalno su rasla prava djece i mladih. To je utjecalo da se škola pretvorila u pravno regulirani prostor i prostor u kojemu jačaju prava i mogućnosti participacije učenika. Mjesto profesionalno-pedagoškog etosa zauzela je institucija „dječjih prava“ i za to nadležni uredi i udruge. To vrijedi i za pravni položaj djece u obitelji, pri čemu je jačanje prava na dostojanstvo svakog djeteta posebno značajno. Djecu i mlade se ne promatra kao osobe koje se nalaze u procesu razvoja osobnosti i stjecanja kompetencija za samostalno vođenje života, već kao osobe „koje jesu“ i koje odgovorno participiraju u oblikovanju vlastitog života. Samostalno, autonomno dijete koje samo sebe socijalizira i obrazuje dobilo je sada puno veći prostor isprobavanja vlastitih mogućnosti, ali mu je nametnut i status aktera i zahtjev za samostalnosti. U stanovitoj mjeri, sve što se prije smatralo obilježjem djetinjstva (kao ovisnost, bespomoćnost, upućenost na zaštitu i brigu) suvremena pedagogija proglasila je pogreškom, nedostatkom koji treba što prije ukloniti. Ipak, valja ukazati na paradoks „zahtjeva za samostalnošću i odgovornošću“. Ako odrasli konfrontiraju djecu i mlade sa samostalnošću i autonomijom, ako je zahtijevaju ili čak obvezuju na nju, onda autonomija i samostalnost mijenjaju stranu i postaju izvana postavljeni zahtjev, izvana postavljena norma. Ako ta norma nije primjerena stvarnim sposobnostima pojedinca, postaje opterećenje i umjesto da potiče ona koči ili onemogućava razvoj. To postaje za djecu i mlade osobe prezahtjevno i izražava se kao osjećaj preopterećenosti i napuštenosti. Poznati su i njihovi odgovori na to: samodestrukcija, dezorijentiranost, agresivnost, rezignacija, depresija, povlačenje u svijet računala i drugi. To je prisutno u svim onim situacijama, kako u obitelji tako i u školi i vrtiću, kad pedagozi i roditelji veliki dio odluka prenose na dijete. U tom kontekstu vlada, primjerice mišljenje da učenici u otvorenoj nastavi samostalnije i odgovornije uče nego u klasičnoj („predavačkoj“) nastavi. Ali učenici su, ako nisu dobro vođeni, upravo (samo)određujući i nemaju priliku iskusiti - za njihov razvoj značajno - određenje od strane autoriteta (učitelja). A bez tog iskustva ne mogu upoznati vlastite granice i doživjeti drugoga. To znači da ne mogu biti samostalni u prosudbama i djelovanju, jer poznavanje granica i prihvaćanje pravila nije opreka nego je uvjet za samostalnost. S takvim pedagoškim konceptom stvorena je cijela generacija koja nije imala iskustvo „granica“ (iskustvo određenja izvana) i zato ispada iz svakoga socijalnoga konteksta. tema aktualno broja Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Osijeku Pedagoška prevencija - interaktivni pristup Pedagoška prevencija je proces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina, samopoštovanja i samopouzdanja, vještina nošenja sa životnim situacijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu promatra kao svojevrsnu kuću odgoja Jedno je od važnih pitanja i ono kako ići dalje, kako izaći iz negativnog scenarija koji nazivamo kriza odgoja? Kako ćemo dalje ako ništa ne promijenimo na sadašnjem stanju? Ovakva i slična pitanja prilično dobro aktiviraju sudionike, bilo da se radi o plenarnim izlaganjima ili radu u radionica, a povratni efekt koji time nastaje pomaže mobilizirati energiju koja je potrebna za promjene. Stoga i pedagošku prevenciju valja promatrati i shvatiti kao optimalnu i poticajnu poveznicu programskih ciljeva, zadataka, sadržaja, metoda učenja i načina vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa. Riječ je o preventivnim, razvojno primjerenim, na dijete fokusiranim interaktivnim sadržajima i aktivnostima, s posebnim naglaskom na odgojivost same nastave i njezine pedagoške implikacije. Suvremeni pogledi na prevenciju govore o prevencijskoj znanosti, teoriji/ modelu javnog zdravlja, koja multidisciplinarno integrira istraživanja o čovjeku kroz njegovo odrastanje. Na tom je tragu i pedagogija kriznih stanja koja svakodnevno bogati svoje spoznaje, postavlja pitanja o onome što život čini s ljudima i traga za mogućnostima učenja i razvoja. Na krizna stanja gleda kao na poremećaj trenutačne ravnoteže, a njezin se smisao sastoji u tome da u krizi rastemo. Upozorava da se razvoj dječje društvene kompetencije i samokompetencije sustavno zanemaruje, što dovodi do krize odgoja kao trajne kategorije. U tom pogledu, pedagogijska istraživanja nastoje radikalno promijeniti status afektivnog života u svijetu znanstvenog proučavanja gdje se načela pedagogijskog mišljenja i djelovanja pojavljuju kao zahtjevi za samoaktivnošću, oslanjajući se na spoznaje o nastavi i učenju te na djetetove razvojne potrebe i individualnost. U pedagogijskoj argumentaciji, isto kao i odgoj, prevencija se sagledava kao svojevrsna teorija osobnosti i individualnosti, kao sustav koji koristeći osobne potencijale i potencijale iz okružja teži postići dobre razvojne rezultate. Pedagoška prevencija je stoga proces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina; samopoštovanja i samopouzdanja; vještina nošenja sa životnim situacijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Određenja školske prevencije sadržana su u interakciji znanosti i prakse. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu promatra kao svojevrsnu kuću odgoja. Pritom vrijedi nekoliko važnih ograničenja, a najsnažnija su prevaga tradicionalne nastave (izravne instrukcije) i prevlast istra- broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. živanja kognitivnih i predmetnih ciljeva. Prema tom gledištu, ako želi zadržati vrijednosti i razvijati ključne kompetencije kod djece, škola mora ići dalje od učenja školskih predmeta. Odgojivost nastave podrazumijeva oblik pedagoške i zaštitne intervencije radi pozitivnog usmjeravanja razvoja i odgoja djece i mladih. Nastava kao interakcija i komunikacija omogućava različite vidove učenja i prilagodbe tako da danas govorimo o didaktičkom pluralizmu nastave, osobito kada se tijek nastave oblikuje varijabilnim metodičkim kartama i petljama učenja. Poveznica svim tim nastojanjima je suradničko, iskustveno i integrativno učenje, odnosno izgradnja umreženog znanja, pravila i dogovaranja. Nastava, zasnovana na radnim savezima, pruža zaštitni okvir za odrastanje, nastoji očuvati raznolikost i razvijati jednakost, a učenici u svakom trenutku mogu objasniti što čine i koji cilj pritom slijede. Isto tako, ometanja nastave ne svode se na prekide, upozoravanja i duge rasprave, a niti se ignoriraju. Smetnje se tijekom učenja nastoje otkloniti neprimjetno, u hodu. Naime, kooperativnim vođenjem razreda učenici postupno preuzimaju odgovornost za vođenje nastave. Učenje doživljavaju ugodnim, samoorganiziraniji su, imaju više povratnih informacija o napretku i teškoćama u učenju, zauzimaju osobna gledišta, postavljaju kritička i dodatna pitanja, razmišljaju o vlastitom procesu učenja, primjerenije vrednuju kvalitetu svojih radnih rezultata i pokazuju spremnost i vjeru u postignuća. Međutim, često se događa da u ovako otvorenoj nastavi učenici traže više strogosti, jer s dopuštenom slobodom ne znaju ispravno postupiti, upozorava autor, a izlaz vidi u jasno strukturiranoj nastavi koja uvažava ciljeve i potrebe učenika te nastavnom ozračju koje ima katalizirajući učinak suodlučivanja, uzajamnog poštivanja, pouzdanog pridržavanja pravila i zajedničke odgovornosti. Povezivanje aktualnih pitanja pedagoške prevencije, odgoja i nastave na interaktivan, poticajan i kreativan način, ostaje velikim djelom na učiteljima. S druge strane, znanstvena preciznost nalaže objasniti teorije i modele prevencije, razvoj od starog prema novom, odnosno pokazati put prema budućnosti i raspraviti pitanja koja još uvijek ostaju otvorena. Istraživanja su pokazala da visoka razina sudjelovanja učenika u nastavi ne podrazumijeva automatski i bolje učinke, osobito ako zadaci nisu jasno strukturirani između instrukcije i otvorene nastave koja podrazumijeva sve vrste nastave s diferenciranim ciljevima, sadržajima i metodama, s visokim udjelom projektnog, grupnog i slobodnog rada učenika. Formativno vrednovanje i samovrednovanje sagledava se kao sastavni dio tog procesa, kao sustav koji teče kontinuirano i na taj način sam sebe opservira, korigira, dopunjava i razvija. Hoće li se to prepoznati i pokazati kao nadmoć ili slabost dramatike krize odgoja?
oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. savjetnici aktualno 19 www.skolskenovine.hr Razdoblje upisa koje je pred nama stresno je i neizvjesno za većinu učenika, pa se s pravom može nazvati upisnom groznicom. U obiteljima osmaša događaju se često prave drame, koje se ipak mogu izbjeći. Kako i o čemu sve treba razmišljati prilikom donošenja odluke? Izbor pravog zanimanja jedna je od najvažnijih odluka u životu mladog čovjeka, jer je prirodno da sa 14 godina mnogi još nemaju formiran stav koju školu bi željeli upisati. Pri izboru zanimanja treba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina ličnosti, sposobnosti i zdravstvenog stanja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi razmišljanje o izboru zanimanja. Neki još u nižim razredima osnovne škole znaju područje svog interesa i što će biti kad odrastu. Većina svoje interese tijekom školovanja mijenja, dok postoje učenici koji ni mjesec dana prije upisa ne znaju gdje će predati svoje dokumente. Bitne su sposobnosti za obavljanje budućeg posla. Tako, primjerice, umjetničke škole organiziraju provjere sklonosti, sposobnosti i darovitosti. Osobine ličnosti također su vrlo važne. Povučenoj osobi više će odgovarati zanimanje bez mnogo Ravnatelj škole je imenovao osobu koja je osim njega dužna rješavati slučajeve koji se mogu pojaviti vezano za zaštitu dostojanstva radnika škole. Mora li u školi biti imenovana i osoba zadužena za zaštitu osobnih podataka radnika škole i je li obavezno da to bude tajnica škole? Ravnatelj škole je bio obvezan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezano uz zaštitu dostojanstva sukladno članku 130. stavak 2. Zakona o radu (”NN” br. 149/09.) prema kojemu je poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva. Sukladno članku 34. stavak 6. Zakona o radu poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi obveza ravnatelja škole imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljanje, obradu, korištenje i dostavljanje osobnih podataka radnika trećim osobama u skladu s odredbama PSIHoLoGIja Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Kamo nakon osnovne škole? Pri izboru zanimanja treba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina ličnosti, sposobnosti i zdravstvenog stanja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi razmišljanje o izboru zanimanja kontakata s drugim ljudima. Ekstrovert sigurno neće biti zadovoljan poslom u kojem će biti malo kontakta s drugim ljudima. Bitna je i sklonost timskom radu ili samostalnom obavljanju poslova. Također, zdravstveni problemi mogu biti prepreka za odabir određenog zanimanja. Na primjer, osoba sa spuštenim stopalima ne bi smjela izabrati zanimanje gdje se radi uglavnom u stojećem položaju. Treba voditi računa i o potrebama društva. Naime, mnogi nakon završene škole nemaju kamo. Mudrost je izabrati školu koja će ti omogućiti da se što bolje snađeš u životu, da budeš sretan kad ideš na posao. Neka zanimanja učenici biraju jer su popularna, lagana ili podižu ugled u društvu. Važno je znati da nije važno KOJI posao čovjek radi već KAKO radi, je li dobar ili loš majstor svog zanata. Nema dobre ili loše škole, ima samo dobro ili loše izabrane škole. Škola je samo sredstvo za dolazak do određenog cilja, a to je buduće zanimanje. Zato se treba osvrnuti oko sebe, pogledati što sve ljudi rade, što bi meni najviše odgovaralo, koje su prednosti, a koji nedostaci određenog zanimanja, interesirati se koja sve zanimanja postoje. PraVo Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Zaštita dostojanstva radnika Zakona o radu, Zakona o zaštiti osobnih podataka (”NN” br. 103/03., 118/06., 41/08.) i drugih propisa. Treba spomenuti i članak 150. stavak 1. podstavak 8. Zakona o radu prema kojemu poslodavac (u konkretnom slučaju ravnatelj škole) može uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća donijeti odluku o imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama sukladno odredbama ovoga Zakona. Ta osoba mora uživati povjerenje radnika, a podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo čuvati sukladno članku 34. stavak 7. Zakona o radu. To može biti tajnica škole, ali i svaka druga osoba zaposlena u školi za koju radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća da prethodnu suglasnost, a koja uživa povjerenje radnika. Živim u mjestu udaljenom 65 kilometara od škole u kojoj radim i putujem na posao već osam godina. Sada ću se preseliti još dalje, putovati ću 85 kilometara do posla. Zanima me hoću li dobivati putni trošak s obzirom da se selim dalje, a ne bliže? Gdje sve učenici mogu pronaći „inspiraciju” za buduće zanimanje? Neka su zanimanja „obiteljska“, postoje tako obitelji liječnika, odvjetnika, pekara... Iako u nekoj fazi svog razvoja djeca žele biti što je moguće više različita od svojih roditelja, ipak se neki odluče odabrati zanimanje i raditi upravo ono što rade njihovi roditelji. Nekad se učenici poistovjete s nekim uzorom, kao što je to učiteljica, veterinar kojem odvode svoga kućnog ljubimca, i željeli bi raditi upravo taj posao. Treba spomenuti važnost školskog uspjeha. Prilikom upisa u četverogodišnje srednje škole boduje se uspjeh učenika u sedmom i osmom razredu. Istraživanja pokazuju da učenici koji postižu jako dobre rezultate imaju razvijene radne navike, intrinzičnu motivaciju i samoaktivnost. Akademsko učenje nije lako, iznimno je naporno i neki ne uživaju u toj aktivnosti, ali su zato vrlo dobri u obradi, recimo, drveta i za njih je obrazovanje u obrtničkoj školi uživanje. Svjedodžba ili diploma nisu jamstveni list koji će osigurati zaposlenje, ali svakako osobi povećavaju konkurentnost na tržištu rada. U situaciji kad se za neki posao javi više kandidata iste razine obrazovanja, prednost će imati oni koji mogu dokazati da su spremni učiti i razvijati se. Svako zanimanje je društveno značajno i korisno ako ga čovjek obavlja s poštovanjem i zadovoljstvom. Danas živimo u razdoblju ekspanzije znanja, gdje svi moramo pratiti razvoj i permanentno se usavršavati u svom zanimanju. Sukladno članku 65. stavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (”NN” br. 84/07.) zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada. S obzirom da je svrha prava na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla da se radniku nadoknade troškovi prijevoza na posao i s posla trebalo bi nadoknađivati troškove s obzirom na adresu s koje radnik stvarno svakodnevno dolazi na posao, a što je kao zaključak donijelo Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Prema navedenome članku 65. stavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kao i zaključku Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kada budete svakodnevno putovali na posao i vraćali se s posla iz drugoga mjesta koje je još više udaljeno od mjesta rada, ostvariti ćete pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i povratak s posla. PeDaGoGIja Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Odabir udžbenika Iako je nastavna godina još u tijeku, osnovne pripreme za početak iduće školske godine, a vezane uz odabir udžbenika za sljedeću, odnosno sljedeće četiri godine, gotovo su iza nas. Novodoneseni Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu propisuje uz odobrenje i uporabu obveznih udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava za korištenje u nastavi i cjelovit postupak odabira udžbenika za koje će se nastavnici odlučiti i odabrati ih. Gotovo usporedno s rečenim Zakonom izrađen je i Pravilnik o obveznim Iako je oko postupka izbora udžbenika bilo uvijek puno prijepora, najčešće vezanih za broj ponuđenih udžbenika, činjenica je da način izbora potvrđuje demokratičan pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima, pa su tako postavljeni zakonski uvjeti odabira udžbenika. Izbor utvrđen ove godine vrijedit će u pravilu sljedeće četiri godine, kako to stoji u Zakonu. Pravilnik propisuje koje udžbenike obvezno prate i dopunska nastavna sredstva kao što su radna bilježnica, zbirka zadataka, geografski atlas, povijesni atlas i likovna mapa. Neizostavni prateći dokumenti prvo su popis udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava iz kojeg nakon odabira slijedi Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava u koji se uvrštavaju obvezni udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva koji imaju rješenje o uvrštavanju u Katalog. Uvidom u popis može se uočiti da se uz predmetne udžbenike u skladu s nastavnim planom, učiteljima omogućava i odabir udžbenika i dopunskih nastavna sredstva za nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine, udžbenici za učenike s posebnim potrebama, a i posebno udžbenici za slijepe, udžbenici za nastavu informatike kao izbornog, ali i neobveznog predmeta u četvrtom razredu. Konačno, tu su i udžbenici za hrvatske škole u inozemstvu. Budući da je udžbenik osnovno nastavno sredstvo i temeljni izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva, učitelji ozbiljno i analitički pristupaju konačnom odabiru, poštujući struku, ali i neposredno iskustvo dosadašnjeg rada s udžbenikom. Imaju priliku odabrati i preporučiti druga pomoćna nastavna sredstvo, no kako ta preporuka nije obvezujuća, učitelji se u skladu s društvenim prilikama za nj teže odlučuju. Nažalost, to za posljedicu može imati realnu potrebu izrade, a slijedom toga i umnožavanje većeg broja nastavnih listića ili materijala, što je opet povezano s dodatnim troškovima. U većim školama moguć je odabir na razini stručnih vijeća, no u manjim sredinama i školama u kojima nastavu nekog predmeta izvodi samo jedan učitelj odabir je jednostavniji. Uz stručnu argumentaciju učitelja za odabir određenog udžbenika, kao što je rad s udžbenikom istog autora zbog kontinuiteta, važno je i primjereno obrazložiti roditeljima konačan izbor. Iako je oko procedure i postupka izbora udžbenika uvijek bilo mnogo prijepora, najčešće uz broj ponuđenih udžbenika, česte samo „kozmetičke“ promjene, ali i velike medijske buke, činjenica mogućnosti izbora potvrđuje demokratičan pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija.
Page 1 and 2: str. 4 Broj 18 (2758) • Godina LX
Page 3 and 4: oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 201
Page 17: oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 201

Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?