Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Pokla- njati treba iz ljubavi TEMA BROJA: KRIZA ... - Školske Novine
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
oj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. tema aktualno broja<br />
15<br />
www.skolskenovine.hr<br />
zdravog društva su i stupovi željenog odgoja,<br />
a razvijaju se i obiteljskim vrijednostima,<br />
radnim postignućem i vjerom. Uočavajući<br />
ovu zakonomjernost, tek tada odgoj postaje<br />
intencionalni proces, kojim nastojimo ostvariti<br />
ciljeve, norme i vrijednosti pojedinca i<br />
zajednice. Osim djetetova genetskog potencijala<br />
te utjecaja okruženja na razvoj djeteta<br />
i formiranje njegove osobnosti, <strong>iz</strong>nimno je<br />
važan roditeljski odgoj. Njegovim je <strong>iz</strong>ostankom<br />
otvoren put različitim negativnim<br />
utjecajima medija, vršnjaka, ulice...<br />
U pedagogijskoj literaturi najčešće se navode<br />
tri osnovna tipa roditeljskog odgoja:<br />
demokratski ili autoritativni, autoritarni i<br />
permisivni, a sve češće se anal<strong>iz</strong>ira i četvrti<br />
- indiferentni odgoj.<br />
Demokratski odgoj je tip odgoja u kojemu<br />
je komunikacija na najvišoj razini i gdje je<br />
dijete u poziciji subjekta. Odgovornost u odgojno-obrazovnom<br />
procesu je ravnomjerno<br />
raspoređena <strong>iz</strong>među nastavnika, roditelja,<br />
djeteta i svih ostalih subjekata. Cilj demokratskog<br />
odgoja je samoostvarenje, a ono se<br />
ne može dogoditi, ako se dijete ne odgaja u<br />
duhu dužnosti, odgovornosti, strpljenja, privrženosti<br />
i samopožrtvovnosti. Demokratski<br />
odgoj dopušta <strong>iz</strong>bor <strong>iz</strong>među alternativa, poštovanje<br />
autoriteta znanja, afirmiranje pozitivnih<br />
odgojnih primjera, kritičnosti i kreativnosti.<br />
Autoritativni odgoj neće dopustiti<br />
da mediji i ulica u djetetu <strong>iz</strong>azovu osjećaj<br />
manje vrijednosti, nego će djetetu ukazati da<br />
je ono najbolje u nečemu i da na tome <strong>treba</strong><br />
i dalje raditi.<br />
Autoritarni ili autokratski odgoj podrazumijeva<br />
„čvrstu ruku“, pri čemu je dijete<br />
objekt u svakom obliku komunikacije. To je<br />
najpogubniji stil odgoja, jer ne odgaja dijete<br />
da bude samostalno već vodi kr<strong>iz</strong>i identiteta<br />
i niskom stupnju samopoštovanja. Permisivni<br />
stil odgoja se obično u literaturi naziva i<br />
anarhični i/ ili laiseez faire. U središtu pozornosti<br />
su djetetove želje i njegovi interesi,<br />
pa je vrlo vjerojatno da će takav stil odgojiti<br />
egocentričnu osobu. Četvrti tip je indiferentni<br />
odgoj, gdje nema odgovornosti i kvalitet-<br />
ne komunikacije. Takvi su roditelji najmanje<br />
emocionalno angažirani. Indiferentni roditelji<br />
više misle na sebe nego na vlastito dijete.<br />
Da bi se riješili brige o njemu, neodgovorni<br />
roditelji će mu radije kupiti telev<strong>iz</strong>or, računalo,<br />
auto umjesto da dugotrajnije i strpljivo<br />
ulažu u razvoj njegova samopouzdanja i često<br />
vide samo moć novca, ali ne i <strong>ljubavi</strong>.<br />
Jedan od dokaza kr<strong>iz</strong>e odgoja je i istraživanje<br />
u sklopu projekta „Siromaštvo u Hrvatskoj“,<br />
u kojemu su građani rekli da najviše<br />
cijene bogatstvo, uspjeh, zdravlje i moć, a<br />
vrijednosti samoobrazovanja, empatičnosti i<br />
altru<strong>iz</strong>ma na samom su dnu ljestvice prihvaćanja,<br />
što zorno govori u kojoj se odgojnoj<br />
kr<strong>iz</strong>i nalazimo. Rezultati brojnih istraživanja<br />
ukazuju na pojavu novih vrsta ovisnosti:<br />
o hrani, kupnji, pušenju, računalu i internetu,<br />
o drugoj osobi, ljepoti, praznovjerju,<br />
običajima i/ili ritualima, reakcijama drugih<br />
ljudi, nadziranju drugih i upravljanju njihovim<br />
životima. Ovaj tip ovisnosti posljedica<br />
je dokoličarenja.<br />
Ovisnost o klađenju je u porastu: 33 posto<br />
učenika muškog spola srednjih škola u<br />
Zadru <strong>iz</strong>javljuje da svakodnevno posjećuje<br />
sportske kladionice. I nekontrolirana kupnja<br />
smatra se vrstom ovisnosti. Kod mladih je<br />
sve <strong>iz</strong>raženija i „opsjednutost“ seksualnošću.<br />
Ovisnost o seksu se javlja kao poremećaj<br />
koji <strong>iz</strong>aziva snažnu po<strong>treba</strong> za seksualnim<br />
vezama koje se stalno ponavljaju.<br />
Takve osobe svoje seksualne partnere doživljuju<br />
kao stvari koje im koriste da bi smanjili<br />
napetost. Posljedica ovisnosti o hrani je<br />
pretilost, a suprotnost tome su mladi koji se,<br />
oponašajući manekene, odlučuju za gladovanje,<br />
postajući ovisnici o <strong>iz</strong>gledu, a čija je<br />
posljedica anoreksija odnosno bulimija.<br />
Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu<br />
korisnici gube osjećaj za vrijeme i<br />
zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve<br />
osobe imaju stalnu potrebu za novom i<br />
boljom računalnom opremom, suvremenijim<br />
softverom... Korisnici interneta koji ne<br />
mogu kontrolirati vrijeme provedeno na internetu<br />
i koji imaju više socijalnih interakcija<br />
u virtualnome nego u stvarnom svijetu<br />
češće postaju depresivni. U anketi učenika u<br />
tri osnovne škole u Zadru utvrđeno je da je<br />
12 posto osnovaca više od pet sati dnevno<br />
ispred telev<strong>iz</strong>ora, jedanaest posto je više od<br />
pet sati ispred računala, a njih 25 posto više<br />
od sat i pol koristi mobitel za igrice. Prema<br />
nekim procjenama, u Hrvatskoj je 2009.<br />
bilo oko 130.000 ovisnika o internetu u dobi<br />
<strong>iz</strong>među 20 i 30 godina.<br />
Medijska kompetencija je središnji pojam<br />
u medijskoj pedagogiji. Ona uključuje sve<br />
sposobnosti koje pojedinac unutar informacijskog<br />
društva mora usvojiti: uporabu<br />
medijskih pro<strong>iz</strong>voda, razmjenu medijskih<br />
poruka, medijsku refleksiju. Medijski odgoj<br />
nije samo poučavanje nego i istraživanje i<br />
zauzimanje kritičkog stava u stjecanju konačnih<br />
ciljeva medijskih kompetencija. Za<br />
suvremeni kurikulum škole osobito je važan<br />
razvoj kritičko-refleksivnog mišljenja učenika.<br />
S obzirom na to da mediji nude infor-<br />
macije i nove načine učenja - oni mijenjaju<br />
ulogu škole. Dakle, zadatak škole više nije<br />
ponajprije da daje informacije, već da razvije<br />
kritičko mišljenje koje pro<strong>iz</strong>lazi <strong>iz</strong> kritičke<br />
anal<strong>iz</strong>e medijskih sadržaja i dekodiranja<br />
medijskih simbola, kako bi se umanjila i<br />
prozrela manipulativna uloga medija. Medijske<br />
kompetencije stoga postaju važna sastavnica<br />
suvremenoga školskog kurikuluma<br />
što podrazumijeva novu paradigmu škole,<br />
pri čemu njezina odgojno-obrazovna uloga<br />
ostaje neupitna. Brojne mogućnosti simboličkog<br />
<strong>iz</strong>ražavanja, koje nude novi mediji<br />
<strong>treba</strong> kreativno povezati s novim temama u<br />
gotovo svim predmetima.<br />
Prof. dr. sc. Vladimir jurić,<br />
profesor na Odsjeku za<br />
pedagogiju Filozofskog<br />
fakulteta u Zagrebu<br />
Školski<br />
pedagog i<br />
odgojna<br />
funkcija škole<br />
Za odgojni rad najvažnije je imati<br />
puno strpljenja i beskonačno vrijeme<br />
na raspolaganju<br />
Svi o odgoju razmišljamo na svoj način<br />
i kao refren ponavlja se sintagma o odgojnoj<br />
funkciji škole i taj šlager ne umire, jer<br />
odgoj je sastavnica života, jer rasti, razvijati<br />
se, odgajati se i samoodgajati je ne<strong>iz</strong>bježna<br />
funkcija. Iako je ne<strong>iz</strong>bježna i prirodna pa bi<br />
<strong>treba</strong>la ići na principu samoniklosti, u odgoj<br />
se upliću mnogi čimbenici i naročito institucije.<br />
Škola je institucija personal<strong>iz</strong>acije, odnosno<br />
u njoj svaka osoba <strong>treba</strong> <strong>iz</strong>rasti što je<br />
moguće autonomnije, bez obzira na odgojne<br />
zahtjeve sredine koji su heteronomni.<br />
Dakle, personal<strong>iz</strong>acija bi morala biti ideal<br />
svakog odgoja, pa tako i školskog. Ona nije<br />
vezana za formativnost u smislu oblikovanja<br />
osobe prema nekom diktatu, konceptu<br />
ili receptu već je podupiruća kako bi omogućila<br />
razvoj. Budući da je odgoj regulacija<br />
zajedničkog življenja onda moraju postojati<br />
pravila takvog života, jer ako ih nema onda<br />
netko može biti u sukobu i s okolinom, ali<br />
i sa samim sobom. Brojni pedagozi novog<br />
doba zahtijevali su da se uspostave pravila<br />
ponašanja u razredu, koja idu u pravcu korektnog<br />
odnošenja, obazrivosti i tolerancije,<br />
pa <strong>treba</strong> razviti socijalne i emocionalne pretpostavke.<br />
Škola je vezana za državu i neki su nam<br />
zadaci delegirani, a hoće li biti osmišljeni<br />
i real<strong>iz</strong>irani na pravi način ovisi o nama.<br />
Ta društvena razina neprekidno se nalazi u<br />
interakciji s individualnom. Sama po sebi<br />
škola je mjesto učenja i življenja. No, njena<br />
obrazovna strana je prenaglašena i to je nešto<br />
bez čega se škola ne smije legitimirati,<br />
zbog čega padamo u očima djece i roditelja.<br />
No, nitko nas ne pita za odgojne uspjehe.<br />
Divno je vrednovati ishode obrazovanja jer<br />
tu je sve jasno. Znanje jamči prelazak u viši<br />
razred, ali kada je netko napisao u svjedodžbi<br />
da je dijete s uspjehom završilo peti razred,<br />
ali je s obzirom na zrelost tek u trećem<br />
razredu. A toga ima, jer školu nismo shvatili<br />
kao zajednicu življenja.<br />
Važno je istaknuti da svatko može biti zarobljen<br />
vanjskim odgojnim utjecajima, ali<br />
najteže je ropstvo kad čovjek zarobi samoga<br />
sebe. Smisao odgoja je zapravo učiniti čovjeka<br />
slobodnim od samoga sebe, slobodnim<br />
za novi pogled, za novu odluku, novi<br />
smjer, promišljanje, za otvorenost. Bitno<br />
je da je škola jedan socijalni okvir, poligon<br />
na kojemu se sve može događati s dobrom<br />
namjenom. Tu se razvijaju bitne socijalne<br />
kompetencije i bogat život koji vrlo često<br />
zamara učitelja. Funkcije škole su personal<strong>iz</strong>irajuća,<br />
integracijska i socijal<strong>iz</strong>acijska<br />
i ona se čini najvažnijom. Ako je škola socijalna<br />
agentura, onda se školska socijal<strong>iz</strong>acija<br />
kao najbitniji kohezivni element u<br />
promišljanju odgoja i odgojnih ciljeva može<br />
promišljati kroz selekciju, nastavu, nadzor.<br />
Kad sve to vidimo tako, onda <strong>treba</strong> promišljati<br />
što to pedagozi rade u školi da bi djelovali<br />
odgojno, odnosno da pokrenu školu<br />
i njezine djelatnike na odgojno djelovanje.<br />
Ako je odgoj vezan za rezultat, onda imamo<br />
nešto što razvija dijete i da se postiže visok<br />
stupanj prirodno emocionalnog korisnog<br />
djelovanja.<br />
Neki kažu da je odgoj proces, da je kaleidoskop<br />
koji se stalno mijenja, da je to interakcija<br />
odgajanika i odgojitelja, da je to cilj<br />
pedagoga, da je odgoj rezultat društvenog<br />
djelovanja. Takve definicije se neprestano<br />
stvaraju. Očito nam manjka kurikulum odgojnog<br />
djelovanja. Školski pedagog <strong>treba</strong>o<br />
bi se brinuti o tome odražava li odgojni kurikulum<br />
sadržaj i humanističku zasnovanost,<br />
pro<strong>iz</strong>laze li te odgojne smjernice <strong>iz</strong> sadržaja<br />
te do kojeg stupnja su konkret<strong>iz</strong>irane metode<br />
post<strong>iz</strong>anja tih odgojnih ciljeva. Budući da<br />
je odgojni cilj prilično neuhvatljiv, pitanje je<br />
imamo li instrumentarij za mjerenje odgojnih<br />
učinaka.<br />
Pitanje je i je li odgoj usamljeni otok ili<br />
je povezan s ostalim sastavnicama kurikuluma.<br />
Učitelj bi <strong>treba</strong>o ući u neke strategije<br />
koje mu omogućavaju poznavanje djece i<br />
razvoj kohezivne zajednice. Uvijek se govori<br />
o zajednicama učenika, nastavnika,<br />
učenika i nastavnika, a pitanje je žive li svi<br />
ti oblici uopće životom zajednice. Učitelj bi<br />
<strong>treba</strong>o imati pozitivan pristup, odnosno pristupati<br />
učenicima s poštovanjem, bez cin<strong>iz</strong>ma<br />
i podcjenjivanja jer će se u suprotnome<br />
učenici povući i bit će u svom svijetu, jako<br />
daleko od učitelja i svih njegovih odgojnih i<br />
obrazovnih poruka.<br />
Osim pozitivnog pristupa, tu je i učinkovitost,<br />
jer najprije <strong>treba</strong> vidjeti što su problemi<br />
učitelja, a što učenika. Vrlo često učitelj ima<br />
problem s kojim pro<strong>iz</strong>vede čitav lanac neprimjerenih<br />
odgovora. Stoga <strong>treba</strong> ovladati i<br />
vještinama uspješnog prevladavanja problema,<br />
jer to je također nešto što se uči. Važan<br />
je i individualni pristup svakom učeniku, a<br />
također učenicima učitelj <strong>treba</strong> pristupiti bez<br />
manipulacija i ne ugrožavati ih svojim porukama.<br />
Uostalom, na manipulaciju i ucjenjivanje<br />
djeca su naučila kod svojih roditelja,<br />
koji time postižu prilično dobre rezultate, ali<br />
to nije dobro.<br />
Važno je shvatiti da učenici mogu učiti i<br />
kroz grupnu dinamiku, jer tako uče o sebi<br />
i drugome. Najvažnija od svega je preventivna<br />
praksa, a sve što pozitivno i smišljeno<br />
radimo jest prevencija. Ona se iščitava uvijek<br />
kao odgojni rad, ali pridonosi odgojnoj<br />
učinkovitosti. To podrazumijeva toplo okruženje,<br />
prihvaćanje djeteta, njegov interes i<br />
osjećaj djeteta da nije krivo ni za što u školi,<br />
na čemu vrlo često mi odrasli inzistiramo.<br />
Jer, dijete koje se ne želi osjećati krivo laže<br />
roditeljima, ako ga uhvati u laži onda <strong>iz</strong>mišlja<br />
neku novu priču, ali nikako ne želi taj<br />
osjećaj krivnje. Ne vole taj osjećaj ni odra-<br />
Nastavak na 16. stranici