Još ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.

Biserka Mejovšek
Naše obiteljske recesijske mjere
Ozbiljna je situacija. U ovom slučaju financijska.
Mislim da je svjetska kriza Lijepoj našoj dobro došla kao izgovor.
Opet je netko drugi kriv.
Ali što je, tu je!
Sazovem sastanak kako bi se spasilo što se spasiti da. Na obiteljskoj
razini. Demokratsko glasovanje 2:1 i pobijedila sam ja s ovim
glasom 1.
Odluke:
1/ struja – skinuti žarulju u WC-u, jer baš nije ugodno ostavljeno
vidjeti. Isto tako u drugim prostorijama. Eventualno ostaviti jednu
kao orijentir. Tek toliko da netko ne razbije nos. Nazvati psihologa i
pitati da li je spomenuto traumatično?
2/ Perilicu za suđe nemamo; jer sam vidovita i znala sam što nas
čeka. Nazvati frendicu i upozoriti ju da perilica troši puno struje.
3/ Veš mašina. Riknula nam je. Bez žurbe nabaviti novu, upotreba 1
tjedno, ostalo na ruke, i to u vodi skupljenoj u kadi poslije tuširanja.
Nazvati tetu Ružu i pitati ima li i hoće li posuditi rifljaču?
4/ Iskopčati frižić, jer u njemu tako i tako nema ništa, a mi debeli.
Nazvati prijatelja koji ima kafić i pitati da li želi nataloženi led iz
frižića? Tako i on štedi na radu ledomata.
5/ Plin. Za sada je relativno toplo. Uskoro ga neće ni biti. Postoje
deke, kaputi, kape, rukavice… a mladi neka vode ljubav. Ne samo da
grije, već i oznoji. Kava se može skuhati na izlazećem plinu
vlastitoga tijela. Možda ne baš skuhati, ali ušparati na grijanju barem
nešto vode. Moram nazvati Mikija, jer se priča da on ima takva
iskustva.
87
Još ponekad sanjam...